c

DigitizecLby the Internet Archivein

2011 with funding fromhiversity of Toronto

http://www.archive.org/details/hrvatskaprijexiiOOraki

4^db'^-^-^^-^^--^'^ '-^

HRVATSKA PRIJE

XII

MAI

GLEDE NA ZEMLJINI OBSEGIZ BTHLlOTEKfi*i|1i^IVKA

NAROD.

DRAGOVlCAl*

NAPISAO

DR. FR RACKI.

(Fretampano

iz

LVI.

knj.

Raa"" jugoslavenske akademije znanosti

i

umjetnosti.)

U ZAGREBU

1881.

TISAK DIONIKK TISKARE.

'

'iO,l>^'fO./

Ln- >n

c ac,r'Jt^^'j~i"^.ia),

Otrog

\a(ivT*:^a,

sada Labanj) leali su u primorju medju Cetiotoci,i

nom

i

Neretvom. Glavni

leei naprama neretvanskoj

obali,

na ime

Bra

i

Hvar,

pae

juniji

Krkar

i

Mljet,

pripadali

su

takodjer Neretvanom, takoi

da je Neretvanska po svojem poloaju

pomorskom oblau. Naprotiv susjedno Neretvanskoj ZahumjeS prem je imalo primorja od Neretve do dubrovakogaposjedu bilakotara gradskoga te obuhvaalos

iiepi

stonski

poluotok

(Peljeac),

na kopnu, i to u porieju srednje Neretve. Ovdje bijae stoer kneevini, kod toga naime srednjega toka rieke i na pritoku njezinu. Buni. Ovdje imadu se traiti i Hlbm", od kojega zemlja zadobi ime, oba(2Tayv6v, Stagno), prostiralo se glavnoi

gradom Stonom

/.a'TTpa

TO

Ji6v7.

x.a.l

to

X)^ou[7.",

koja da

su

leala

na velikom

briegu, izza kojega da

teei

rieka ^Bona". Ostali takodjer gradovi,

osim Stona u primorjuleali su

'Ioc7Xt,,

sada Oslje, na sjevero-iztoku Stonu,Mo/tpwx.i/C

u porieju Neretve, imenito

(Mok(>icko),

kojemu

se odziva

skoga

ili

ime u selu Mokru na zapadno-junoj strani izpod hummostarskoga blata; na dalje raXoi[^.ar,vix, i Ao[iipW/ti>t, ko-

jima se danas odazivaju sela Glamevica (Fa^oua'j'/iui/. ?) i Dabrica u dubravskoj upi, koja se stere izmedju Bune, Neretve i Bregave.^*

Od

ovihp.

miesta Mokrsko

(Mokro)

uvlailo

se

najdublje

Documenta

405

7:

^

Ova mjesta

nalaze se u djelu

cegovina. Berlin

Mostara, od

1877. 8. 48. kojega je zemlja

197.

ime

Reisen in Bosnien und Her199. Blau dri, da je Hum kod da je ondje bio glavni zadobila,

Blau

:

i

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.

9bilo

k zapadu,s

te

se

okolina

njegova (ako jeje

sreditei

upe)

po

svoj prilici dodirnula hrvatskih

upa imotske

hhevanske.

Na jugu

desne strane Neretve dopiralo

kano to brovnika poima zahumska kneevina i prostire se do rieke Neretve, t^ granii u primorju s Neretvanskom, prama goram pako sa Srbijom*.^ Iz navedenoga opisa granica neretvanske zemlje rasjevero-iztoku

do

Srbije,

Zahumje do Neretvanske, na se oznauje riemi: Od Du-

njom Zahumje medjailo ne samo na Neretvi, nego poto je neretvanska oblast zauzimala sa dviema upama samo primorje od Neretve do Cetine te se samo s jednom upom njeto dublje u kopno prostirala, da je Zahumje du iztonih granica opasavalo neretvansku. Ostavivi na sjevero-iztoku neretvanske zemlje granice njezine Zahumje dopiralo je tuj uzabire se jasno, da jesi

dalnjem smjeru do Hrvatske,

i

to

do imotske upe njezine.okoliu grada

Ovaodsa-

upa imala

se prostirati

jamano ui

Imotskoga,imalos

kojega ime dobi^,

a jezgrom

sreditem

njezinim

biti

danje imotsko polje. Imotska upa bjee pogranina

jedne strane

neretvanskoj zemlji,stirala

s

druge strane Zahumju;dielila

te se

k prvoj proprilici

do makarske upe, od koje ju

po svoj

kosa,

koja se danas Roko polje zove; naprama drugoj valjda do bliegagorja, kojei

ini razvodnicu neretvanske kothne.

Da

su

Hrvatska

Zahumje bile dvie pogranine zemlje, sliedi takodjer, to je zahumski knez Mihajlo (god. 912), prijatelj bugarskoga cara Simeona, uhvatio Petra sina mletakoga duda Ursa, kada je vraajui seiz

Carigrada

litjeo

priei granicu Hrvatske.^ili

Na

imotsku upu hrvatsku prislanjale su se posrednodvie

nepo-

sredno u sjevero iztonom pravcu drugevatske, na ime cetinskai

hlievanska.

pogranine upe hrPoloaj tih upa naznauje/)

nam

od prilike ime njihovo. Cetinska upa (ZouTravta

'("(svT^sva.

T'(VTivx) leala je

sudei po poloaju naprama drugim susjednim upam, glavno na iztoku one rieke u gornjemnarieci Cetini,i

to

grad Umonc (Ilumone)

in

Musaro" (odkle kasnje Mos-[t|ar)

rav. geo-

grafa (\hu\. p. .35). Po opisu Konstaiitinovn i!;vnd Ifiini mogao je biti XV v. glavni grad zemljo, a Hona na Humu, gdje je Blagaj, u XIII ondje blizu, na koj sjea solo Huna na utoku r. Hune u Neretvu.

Runa j/viro tee izpod gore, na kojoj je Hlat^aj. Documenta p. 405. Gn'ki text je pobrkan, tei

^

se im.'ide

ovako

u

savezu sa slicdeom stavkom poredati. 2 Ihid. p. 400.

Ibid.

p.

:J8H.

10

FR.

RAKI,i

i

K^^^sva dobi ime upa o \>.,3ixvx, od grada to Klz^i^^, pod kojim moe se razumievati samo KiitKhUO Grad Hlievno s prostranom visokom na^ih domaih spomenika. ravnicom svojom bijae jamano jezgrom ove upe, koja je prama

srednjem toku ujezinora.

'

jugo-iztoku dopirati imalanicu granicuAli

do

blinjega gorja, to no ini razvodt.

zahumske kneevine. po navedenih rieih Konstantinovih Hrvatska je sa upamineretvanske kotlinej.i

cetinskom

hlievanskom

raedjasila sa

Srbijom.

On

to isto

tvrdi

opisujui medjc Srbije: Zemlja Srbija imade prama goram (u proelju) sve ostale zemljesjeveru medjais(t.

j.

Diokleu, Trebinje, Zahumje),a

prama

Hrvatskom, a prama jugunaih spomenika,

Bugarskom."

Dioklea, ^hok.ahth,*^

protezala se uz

more odKotora,

Barariejeto

t.

j.

od drakekojenje

strane

iztono-rimskePotoje

carevine

do

prama gorju dopirae dozetsko,jei

Srbije.'

Dioklea zapremala poi

je

izmedjukoje

jezgrom zemljita poznije Zete, Srbije imalo biti granicom naravnom onoostalo viave.

gorje,

prama iztoku ini medju-razvodnicu zetskes

Do

toga gorja dopirae Srbija, koja se u dalnjem pravcusjeveru doticala tako

juga prama

Trebinja

kakou

i

Zahumja.kratko

O

poloaju tre-

binjske

kneevine pie Konstantintrebinjska kneevinapribliujei

ovo*:

Od Kotora

poimatlanja

prostire se do

Dubrovnika, a pramaindi kneevina, poi

gorju svomu

se Srbiji".

Trebinjska

Tp:iKOKOViiiii.'\

naih spomenika^, leea izmedju Dioklee

Za-

humja, obuhvaala je uzki rub primorja od Kotora do Dubrovnikat.

j.

starodavni zaljev risanski

s

gradom Risnoms

(P^sva)

i

Konavlje

(KavaXYij a u nutarnjosti{fi

porieje Trebinjicekoj je leao

gradom Trebinjem

Tep[iouvla),

Vrmom

("Opao;),

u susjedstvu Trebinja

*

V.

Danii: Rjenik

a.ii

h.

v.

U

lat.

izpravah

pie se Cleuna, tebijae Zelimir

se

U spisu spljetskoga sabora godine 1185 131) navodi se: ,,Zmina, Zettina, tota Cleuna" u spljetskoj nadbiskupiji koj red kano da potvrdjuje poloaj cetinske upe(Cod. dipl.II,;

kano upa spominje ve Cleune" (Docum. p. 26).

IX. vieku. God.

892

upan

naprama hlievanskoj.^'

Danii: rjenik ad:

h.

v.

Documenta p 405 Dioklea medjai s kasteU Draom^ Ljeom Olgnnom Barom, protee se do Kotora, a u gorju granii sa Srbijom**. U porieju Zete imadu se traiti Dioklejski gradovi: rpa^ETai (sr. Gradina u riekoj naliiji), Nou(l)yp'/^ (sr. Gradac u Ijeanskoj nahiji), AovTo (sr. Ljuta), Ao/-Xa (grad kod utoka Zete u Morau).i

* *

Ibid.

Danii

:

Rjenik

a.

h.

v.

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.i

11Cvietlivora(Zst^tiI^s),

Bilea\ napokonselu

a

Lukovicom

(Xo\jy.x^zTs,)

i

kojih se prednji

moebit odaziva u

dananjoj

Lukavici;

hercego-

na Gackom.^ S toga neemo pogrieiti, uzmemo li, da se je trebinjska kneevina prama sjevero-iztoku prostirala do gorja, koje ini medju-razvodnicu izmedju zetskoga i drinskoga porieja, kojih je drugo pripadalo Srbiji. Kako je trebinjska kneevina sa

vakom

Zahumjem

pripadala podruju jadranskoga mora, tvoreidiel

svojim ujim zemljitem sastavnii

neretvanske kotline; tako jedielilo

Zahumje naprama iztoku estimicekojedieli

od Srbije ono

isto

iz'

pretrgano gorje,

prema tomu jadransko dopirahu prama sjeveru zahumske granice dorazvodnicu izmedju gornjo-neretvanskogai

od drinskoga porieja, i od crno-morskoga podruja. nastavkuneretvansko

U

gorja, koje ini

medju-

bosanskoga porieja.ne samoiz

Ovo drugotrebinjskei

pripadae tada Srbiji.

Toi

sliedi

obeni-

toga Konstantinova opisa,

po kojem je Srbija dopirala do granicaiz

zahumske kneevine, negoon to^^toptov:

one izrino

iztaknute

sveze, u koju

B6cra)v:x"gl.

postavlja sa ^^pa Ssp^Tvia;".

Evo teajTuepl

njegovih misli

u

ToO ^[7.aTo; Ae^j^aTia;**,

30 de adm. imp. govori Konstantin kako je na ime rimska Dalmacija zai

carstvo izgubljena bila, te prela na Hrvate

Srbe. Ovdje za tiem

navodi u

obete

one slovinske dravice, koje su postale na zemljitujimcrta

Dalmacije,

u kratko

poloajglavi

jedne naprama drugojTrspi

uzevi Hrvatsku za izhodite.[iaToiv*i

U

31 govori

tcov

Xpw-

zemlji,

koju

obitavaju,

crtajui

u kratko vanjske od-

noaje Hrvatske,bio.

koje je

ve

na kraju predjanje glave spomenuoTuepl t(ov

U

shedeoj glavi 32 govoriuprolosti,

S^p,3>^o)v"

i

ob odnosajihi

njihovili

osobitote

naprama Bugarskoj, Hrvatskoji

Bi-

zanciju.

Fk na kraju

glave spominje gradove srbske,>calsig

uzastopce

nastavlja

zakljuujui tim glavu:

to

'/a)ptov

Boacova to ka-

Tspa

/.ali

TO AsTvr;/.". Ovdje dakle stavlja Konstantin

Bosnu

sa

Sr-

knezom njezinim u tako tiesnu svezu, da ju smatra za imenom razliit, dicl njezin. A to kraj i'/ropiovi, za sastavni, ako onim drugim, jurve pomenutim navodom, uslied kose potvrdjuje hlievanskom granici sa Srjega Hrvatska sa upom cetinskom bijom, to ima smisla samo tada, ako je to '/(optov lUioiva drao za kraj srbske kneevine, inae Hlicvno bilo bi predaleko od Srbijomii i

*

Ibi. KphML.

C

XV.59.

vi

Ibid. Ibid.

2

Ibid.

175. p. 404.

HRVATSKA PRIJE^

XII VIEKA.

21

geogr. milja, a sastavlja jednolinu i prilino zaokruenu zemljitnu cjelmu. Ovako omedjaena Hrvatska imae za susjede na jugu i jug-]ztoku neretvansku i zahumsku kneevinu, na iztoku Srbiju, na sjeveru i sjev.-zapadu njem. vojvodinu Koruku, na zapadu ja-

od Bosne bive okruje bihako te od travnikoga okruja kotare glamoki 1 hhevanski. Sav ovaj prostor iznosi po prilici 850-900D

dransko more i njemaku pokrajinu Istru. A po poloaju veine svojega zemljita spadala je Hrvatska u podruje jadranskoga mora, bijae primorska oblast.I tiem^

zemljitnim obsegom

bijae

Hrvatska ugledna medjusu

su-

sjednimi slovjenskimi zemljami. Njezine neposredne june susjedke:

Neretvanska, Zahumje, Trebinje i Dioklija, koje padale podruju jadranskoga mora, z.^premalestor

takodjer

pri-

od kakovihobseg.

350nAli

zemljitni

skupa progeogr. milja ^ dakle skoro za treinu manji onaj zemljini obseg Hrvatske, sravnan sa

su sve

obsegom susjedne prama iztoku Srbije, kano da nestoji u razmjerju s politikom snagom, kako ju sam" Konstantin u svojihzemji^nim

druge drave oznauje. Prio ratovih izmedju Bugarske i Srbije s jedne a Bugarske i Hrvatske s druge strane^ znade samo za poraze Srbije a pobjede Hrvatske. Razbijeni Srbi, kadto sa svojim knezom, potraili bi utoite u Hrvatskoj. O vjerodostojnostii

politikih razmatranjih

glede jedne

poviedajui

na ime

tih

do-

godjaja,nosti

u

kohko

nije

opis gdjeto pretjeran,

ne moe se udakles

bit-

posumnjati,i

jer

su

se

oni razvijali do god. 927,

do

mladosti pieve,

jer su dolazili u tiesni

politiki odnoaj

Ca-

rigradom.

Ali:

vise okolnosti

kod razsudjivanja tih dogodjaja valja uzeti na um Bugarska bijae za Borisa i sina mu Simeona (844

do 927)

zaista velika drava

poluotoka. Granice njezine

obuhvaajua vei diel balkanskoga ile su od ua dunavskih uz crno more;

do Mesembrije pak odavle juno od Plovdiva k Rhodopu te nadalje k Strumi i Vardaru dolnjem, tako, da je ovdje samo pri-

morje

ostalo;

u

vlasti

bizantinskoj (thema Macedonia,

Strjnionis,

Thessalonice)

za tiem su u grki poluotok zasizalc do Penea (doi

theme Helladis); prama jonskomu jadranskomu moru do thenio nikopolske drake, koje su samo ondjcHnjc primorje obuhvaale. Odavle su krenule na sjev -iztok Podrinjcm Pomoravjrni k I)iii i

Obuhvataliu naime jiro.stor sadanjo Hercegovino {2U)[J ni ), Dalmacije kotar makarski okruje diibrovako kotorsko (4()D (,'rnu goru (prije poHljednJe ))romjene 7[)[J m.)^ii

odni.)

i

^

Documenta

p.

:i58,

.'{(jo,

.'^75,

-JHO,

;jHlj IM.

3

22navu,koj je dielio

PR.

RAKI,

Bugarsku u cielora tieku od uticaja Save do crnoga mora od Magjarske Peeneke zemlje. Na ovoj sjeverozapadnoj strani sticale su se granice izmedju Bugarske i Srbije. Ove granice oznauje Konstantin samo obenito riemi, koje smoi

ve

naveli; ai

po kojih Srbija, dopiruisa sjeveras

u gorje do Dioklije,

Tres

binja

Zahumja, graniiili

Hrvatskom,rekli

s

juga

Bu-

garskom",s

kakos

bismo danas tanijeiz

sa

sjevero- zapada

Hrvatskom adadese

jug-iztoka sa Bugarskom. Gdje je ovdje bila gra-

nica,

razabrati

Konstantinovai

pripoviedanja

o

mirubii

sklopljenom pod Borisom izmedju Srbijezasunjensin

Bugarske, iza kojega

njegov Vladimir (Vlastimir)

dopraen do Rase

ovdje predan Bugarom.

Kod Raseje

dakle

t. j.

u porieju rieke togaobiju

imena (sada Haka)susjednih drava.

tekla

jugoiztona granica izmedjui

A

to se potvrdjuje

drugimi spomenici sliedee

dobe.i

Poetkom na ime XIi

vieka

spadale su na bugarskus

crkvuprii

potom na bugarsku dravu eparhija u Prizrenu s zrenskom Hvostnom (priedjel u kojem suu Lipljanut.

okolinomi

Pe

Deani),

eparhija

j.i

u

porieju Sitnice.biti

S toga

je

na jug-

iztoku granicom Srbije

Bugarske imao

gornji Ibar s pritoci.

Iz istoga izvora doznajemo, kako su tekle granice na iztoku u Po-

dunavje.

Doimi

spadala

naime na bugarsku crkvu i tim dravu na dalje eparhija u Niu s Toplicom i eparhija u Branievu toje:

su porieje Toplice, Ni

s

iztonim Pomoravjem

navu sa svojimi okolinami bile Beograd bijahu dva glavna uporita bugarske zapadu. Branieve drave naprama Magjarskoj onkraj Dunava.^ Prema tomu, ako se obazremo na ove granice bugarsko-srbske, onda na granice izmedjui

Branieve na Dukrajne bugarske take na sjeveroi

Srbijeklije s

i

Hrvatske

s

jedne a Srbije

te

Zahumja, Trebinjazemlje

i

Dio-

druge strane,i

Srbija je tada obuhvatala

u poriejuTOSaV/iv(;,

Ibra,

Drine

Bosne

U

tih

zemljah

leali

su gradovi to AefjTtvUov,

TOi

T'^pva.lio'jT/.sr,,

to \IsYupSTOu;, to

ApSTVETi/t,

TOi

AsGV'/i/t,

to izvan

Bosne, u kojoj su

leali to

KaTspa

to

Ae^rv/iz.^

Prema

tomu Konstantinova Srbija sastojala se iz dva diela: iz Srbije u pravom znamenovanju, na koju spadae Rasa sa upom drinskom,*

granicah liugarskei

kamo upuujem itatelja. u Kadu XXIV 80 89 ^ Docnraonta p. 406 7 cum notis. Prvi od tih gradova nije leao daleko od jugo-iztonih granica. Jedan od pritoka zapadne Morave kod izvora njezina na sjeveru Golji planini zove se Medjurea", gdje je Konstantinov Ms^jpcTOu; mogao leati.

n IX drugdje,

i

X

vieku

obimije

sam razpravljao

HRVATSKA PBIJEte

XII VIEKA.

25

zapadna est sadanje Srbije u porieju Ibra i zapadne Morave a prama Savi uz gorje, koje ini razvodje medju Moravom s jedne Drinom s druge strane, onda iz Bosne do oznaene prama i Savomi

e

zapadu granice bosansko-hrvatske. Povrina ovih dviju dielova iznosit od prilike 950 lOOOD m. Ovomu prostoru kano da neodgovara,

rekosmo, ona politika snaga, kako ju Konstantin, osobito obzirom na Hrvatsku prostorom njeto manju, iztie u bugarskoto

kao

srbskih ratovih.

Ali

taj

se prigovor oslabi,

ako

se svi dogodjajije

u

savezu motre. Prije svega valja uzeti na um,nutarnjih razdora u vladajuoj obitelji oslabila.

da

Srbija uslied

Prije

toga jeje

onai

dva puta Bugarsku nadvladala. Nutarnji razdorBugarskoji

dao

povodarazdora

Carigradu, da se umieaju u nutarnjesesjetiti,

poslove Srbije.i

Nadalje valja

da je

u vrieme

tih

nutarnjihsilni

te slabosti Srbije sjedio

na bugarskom priestolu

Simeon.

Ali

iemupliv.

on zatvori

oi

(927),i

poimence:

im

novi

knez Oaslav (934)je

uvede red u Srbiju

pridigne zemlju

prestao

ondje bugarski

Sada

se je

mo

Srbije tako brzo uvrstila, kano to je prijeto jeto

brzo pala

bila.

mislavom,jala

S druge strane sila Hrvatske, kano Trpimirom II i Kreimirom rasla te u

pod To-

doba odbi-

Bugarsku, pade poslije smrti Kreimira uslied nutarnjega razdora, za kojega su i sinovi njegovi prigodom ustanka bana Prizaglavili.^

pako doba, kada se Srbija oporavljala i uglednijom postajala. Hrvatska pako u moi svojoj padala, pisao je car Konstantin svoje djelo, iz kojega predleee podatke crod pamo. Je da li je Hrvatska za tih nutarnjih prevrata togodbinetoi

U

svojega zemljita izgubila: to se dokazati ne moe. Glede njezinih

iztonih granica

ne samo iz opisa Konstantinova, nego takodjer iz prianja njegova o bugarsko-srbskih ratovih, da je Srbija graniila s jedne strane Bugarskom s druge pako sa Hrsliedi

vatskom. Most pako,yojpiov

koj

je

spajao Hrvatsku

i

Srbiju

bijae

to

BoTdJVZ**.

putem po Konstantinovih podatcih upoznali 8 obscgom Hrvatske polovinom X vieka, moemo na tom tvrdom poslije potemelju priei na iztraivanje granica Hrvatske prijePoto smo se timi

lovine

X

razjasnitopisa.

e

vieka. Ovo iztraivanje, koliko se starijega razdobja tie, podjedno i popuniti gdjekojf. podatak Konstantinova

^

Docnmenta

p.

.'J9H.

24

FR.

RAKI,

Voimamkanojedno

s

jugom.od

Ovdje

je,

kako znamo,bila.

polovicom

X

vieka

neretvanska kneevina Hrvatskoj susjedom

Neretvansku zemlju,nalazimo joza

posebnu,

Hrvatsket.

odieljcnu

oblast,

stoljee natrag

j.

jo

n

prvojs

polovini

IX

vieka.

Kano

neodvisan puk Neretvani vode ratslanike, ugovarajui

Mletani,stoje

alju u

Mletke po-

sklapaju mir. Oni

pod svojim knezom,

Godine 839 hrvatskim knezom bijae ^lislav, neretvanskim pako ])ruak (Drosaicus). Mletaki dud Petar utanai mir najprije s hrvatskim knezom, onda preav na otoke neretvanske s neretvanskim knezom.^ Ovdje se dakle ukoji se

od

hrvatskoga razlikuje.

treoj desetini

IX

vieka razlikuje zemlja neretvanska od hrvatske,

glava zemlje hrvatske od glave zemlje neretvanske.i

Ljudislav, koj sejih,

ve

sliedee god. 840

zarati

s

Ja drim, da Mletani i poIstru^, bi-

tne

za tim Inko, koj oko 875 navali napoto

mletakui

jahu takodjer neretvanski knezovi,

u

ono vrieme hrvatski

knezovi bijahu reeni Mislav,Izrinihstarijih

Trpimirov predastnik,

Domogoj.zemlju ne

podataka od

IX

vieka za neretvanskuto,

imamo.

Nu

sve nas okolnosti

upuuju na

da

je ona,

kano

to

car Konstantin tvrdi ^, zasnovana kao posebna oblast u prvom po-

etku, kada je onaj diel theme Dalmacije, na ime medju Cetinom Neretvom, po naem narodu iztrgnut iztono-rimskoj carevini pa da je ve od one dobe rieka Cetina u primorju granicom bila izmedju neretvanske i hrvatske zemlje. I mljetaki Ijetopisac spominje* pod god. 887 neretvanski na kopnu grad ^Mucules" mj. Mucures", koj nije drugi nego Prokopov Mout)toupov'^, ravenskogai

geografa

Mucru*',

Konstantina M6>tpov",da je

sada selo Makar" tik

grada Makarske, koj je prednjegaIjetopisacas

nasliedio. Izsilai

sliedi,i

glavnaesti

mljetakih takodjer Neretvana na otocih bila,

koje su onibili.

tadanjimtoli

Mletanomsukobi

pomorskoj trgovini njihovoji

teajem IX X stoljea izmedju Neretvana Mletana, dok ne podje poduzetnomu dudu Petru II Orseolu za rukom silu njihovu slomiti. Jo i tada t. j. koncem X vieka razlikuju se Croatorum ac Narentanorum prinopasni

Odatlei

cipes", hrvatski glavar zove se

Narentanorum princeps".

Croatorum rex*, neretvanski pako Dud Petar ugovara god. 998 s neretakodjer

tvanskim knezom mir na pose. Zemljite se neretvansko'

Ibi.Ibid.

p.

334330.:J60.

2

3*

330, Ibid. p. 409. Ibid. p. 374.p.

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.razlikuje

25

od otoka spominju se kano Neretvanom pripadajui Krkar (Korula), Lastovo (Lagosta, Ladestina insula)i

od hrvatskoga:

Kaca (Caza); doim KrkruHrvatom.^i

i

Hvaru na zapadu leei Visbi,

(Issa)

pripisuje se

Nu re

da je ovdje na otocih izmedjudrugepolovine na-

neretvanskogastala njekav'?i'7o;

hrvatskoga zemljita teajemotok Kaca,

promjena. Jer

ako

se

on razumieva pod

Ta X6apy." mj. X6y.^a,spadaliniti

kao

to se

po poloaju razumievati

ima, nije u vrieme cara Konstantina spadao pod Neretvane,to

kano

nisuotocih

Vis

i

Lastovo.^

Poto

Konstantin,i

govoreLastovoi

ob

neretvanskih,

izriekomsu,

veli,

da Kaca, Vis

niesu

njihovi,

a ne

kae iji

po

svojem poloaju pakobitiili

po

tadanjih dravnih odnoajih mogli su

zahumski

ili

hrvatski,:

a

budui da

se Vis god.

997 izriekom pripisuje Hrvatskoj

to bih

sudio,i

da su ovoj pripadali polovicomje Vis

X

stoljea

i

otoci

Kaca, Vis

Lastovo; pa da se teajem druge polovine ovoga vieka dogodilate

ta promjena,i

odpao

od Neretvana k Hrvatskoj

,

Kacatje-

Lastovo pako od Hrvatske k Neretvanom.

U

obe

sve

su

sniji

po vremenu postajali odnoaji izmedju ovih susjednih zemalja.

Jerkrajvlast

doimuinio

je

neretvanski knezPetra,koj

poetkom

X

vieka

za

vladavine

srbskoga

knezai

je

dinastikim prevratom

za

vrieine

vladalakunalazimo

mo

uzpostavio bio, priznavao

vrhovnu

pod konac toga stoljea neretvanskoga kneza u savezu s hrvatskim kraljem proti Mletanom.'^ Cim se upliv mletaki na iztone obale jadranskoga mora od dobe reenjegovu^,

noga

duda Petra

H

Orseola

u

Hrvatskoj

i

Neretvanskojizticala se

vie

osjeao, pa tiem rasla opasnost za obje zemlje:

luida,

onako zauzimala tiesan kopnu prostor izmedju Cetine i Neretve, na Hrvatsku sve to tjesuije prisloni. I sbilja poslije onoga vojenoga pohoda mletakoga god. 998 ne nalazimo u prvoj polovini XI stoljea nigdje traga spomenu oda se Neretvanska,koja je

na

i

posebnoj,

samostalnoj

neretvanskoj zemlji.

Ali

nalazimospadala.

tragova

tomu, da je ona zemlja

pod Hrvatskurieci

kanje

Ncretvani

zovu se u spomenicih po

Narenti, Neretvi: Narrentani, Na-

rantani, Arentani, Rentani", uza to

kod Konstantinaprimili

J\x'fx^rA'^,to

jer

da su od jadranskih Slovena^

posljednji

kranstvo,

se

Ibi.Ibid.

p.p.

424428.410. 389. 425.

23 *

Ibid.Ibid.

p. p.

2C^

PR.

RAKT,koj

i

U

mljetakom

ljetopisu^

potvrdjuje,

pripovieda,

da

je

joa

oko god. 830 poslanik neretvanski, dakle odlina osoba one zemlje, doavi u Mletke poganinom bio. Ali uz ime od potoka i od vjero-

zakona uzeto daje se Neretvanom takodjer ime Marianorum, te se neretvanski spomenuti knez Druak zove Marianorum iudex".^

Kanoveojjim

to se stanovnici priedjelai

od Cetine do Neretve po ovoj drugoj

je

zvahu Narentani, Neretvani, tako po mojem tumaenju ono drugo ime nadjenuto od mare",u prolosti glasovitojrieci

more, primorje, koj je naziv do danas izmedju Cetine,sterese

sauvaoI

priedjel

uz morestanov-

Blokova

i

morskoga

ala.

dananje

primorje"

od Cetine

do Neretve.

S toga Mariani" znai

nike toga primorja, primorce per eKcellentiam^ a Maronia", kakose jo

kod arcidjakona spljetskoga Tome ita"\ znamenuje krajinuprimorje

toga primorja,razlikovatitina u

samo.

OtT neretvanskogase

primorja valja

hrvatsku

primorsku upu, koja

grkom

prievodu TuapaO-aT^aTTta"

kod cara Konstanzove; jer je ona ve poi

opisu granica Hrvatske leala do a ne preko Cetine,

to za cieloindi

u primorju negdje izmed Cetineneretvanski Druaku prvojse

i

Krke* Kano

to

se

knezgod.

polovinilistini

IX

vieka

imenuje

Maria-

norum1076

iudcK'*,

tako

u

kralja

Svinimira izdanoj^

8

pie

Jacobus

povjerava

kralj

Tomu pako Jakovu dux Marianorum" hrvatski, da bude poslanikom njegovim da ui

ime njegovo uvede spljetske rovane jim zemlje Pustice.pie sese u drugih

duvne

sv.

Benedikta uV

posjed

da-

U

izpravi Petra CrnetaduK^*.^ Ali taj

od god. 1080isti

Jakob takodjer Marianorum

one dobe izpravah uz ine

Jakob pie hrvatske upane takodjercorbavisticus"itd.,

morsticus""^

prema

cetinsticus,

brebersticus,

razumievajtinski,

iupanus".

Kano

to

dakle

bijae Pribinaitd.,

upan

ce-

Strezina bribirski, Desimir Krbavski

tako bijae Jakovi

upan morski. Prema tomu ,,Marianorum dux"panus" bijae jednodranbiote isto.

morsticus iupri-

Moguena

je,

da je naslov dux"

morskomu"

upanu

uspomenu njekadanje neod-

visnosti neretvanskih poglavica;

jer toga naslova ne nosi ni jedan

1

Ibid.Ibid.

p.

2

p.p.

3*

Ibid.

334. 336. 200.str.

Safafik: slov. staro.

677.

^

DocumentaIbid.

p.

113.

6'

p. p.

128.

Ibid.

117, 132, 147; 149.

HRVATSKA PEIJEdrugi hrvatski upan;

XII VIEKA.

27

mogue

je

knez imao u svojojvatskoga upana;ali

oblasti irji

da je morski" upan ili djelokrug od svakoga drugoga hri

to,

sve to u samoj stvari, kako ju mi

shvaamo,

da je na ime njekadanja samosvojna neretvanska zemlja prestala biti takovom i da je god. 1076 ona ve bila sastavnim dielom hrvatske kraljevine, upan pako ili knez njezin ne mienjanita,

dostojanstvenikom njezinim. Ali Jakov imae

predastnika ugod. 1065bijae

svopiepri-

jem

poloaju,

a

taj

bijae Rusin,t.j.

koj se oko

74

takodjer morsticus"

iupanus".'

Rusin

morja za vladavine Petra Kreimira tako da se zakljuiti, da je pod ovim kraljem neretvanska zemlja jurve pridru-

upanom odavle moe

Sada ve vre hrvatski kraljevi i preko Cetine u primorju svoja vladalaka prava. Kralj Svinimir sudi strankam*^ sjede u Omiu (in Olmisi", Almisium), gradu u neretvanskom primorju, na uu rieke Cetine. Izmedju stanovnika ovkraj i onkraj Cetine zamiu se poslovi i ugovori. Petar Crne kupuje kmeta od Omiljana i od Radoslava iz Neretve.^ Da je priedjel primorski onkraj Cetine podpao pod Hrvatsku, imademo neizravni dokaz takodjer u listini prvoga hrvatskoga kralja iz Arpadova roda, Kolomana, izdanoj 15. lipnja 1103, dakle odmah po nastupuena bila Hrvatskoj.

na hrvatski kraljevski priestol. TI toj se listini* potvrdjuju posjed prava crkvi spljetskoj, pa od ostalih i desetine Almisii usque Mucar" t. j. od Omia do Makra ili Makarske. Ovakova potvrdai

ne bi imala smisla,vlasti,

da Omi

a pod nju niesu dolipredastnici,jer

lomanovimipodieljenu

Makarska niesu bili u kraljevoj tek 1103 god., ve su bili i pred Kose tuj ne radi o kakovu i/ novai

ve

o potvrdi

staroga prava.

Koliko se pako zemljitei

imade ondje razumievati pod Almisium"slinapotvrdnicapapina'^

tumai nam od godine 1191, koja navode dieloveMucar",Almissi

spljetske

nadbiskupije navodi takodjer parocliiamet

U8que

ad Mucarum

U8qiie

ad

flumen Narente

et

totam Rastizam".^

Ovdje imademo dakle upu omiku, koja se do Makarske prorastoku. upa niakarnka stirala, onda makarsku do Neretve, i rastoka postajale su, kako znamo, ve polovicom X vieka; Sada se spominje nova ali tada su se obje prostirale u primorju.i

^

Ibi.Ibid.

p.

23 *"^

p.

98, 135. 129.II,

Ibid. p. 134. Cod. diplora. C. 8. D. Ibid. p. 1G2.

8.

28upaupe,

FR.

RAKT,preaodiel

omika,

naje

koju

je

valjdadiel

primorja

doima

ovu dopaoupi

primorja

prije

makarske raztoke upe doSta se neretvan-

Neretve,

raztokoj

ostalo

samootoka,

zaledje.

skogaoblastvlasti

posjeda na

moru

tie,

od

koji

su na neretvansku

polovicom

X

vieka

spadali,

nalazimo Mljet u

XI

vieku u

zahumskih knezova. Oko god. 1025 daruje zahumski knez

Ljutovit Petru,

prvomu lokrumskomu

opatu,

crkvu

sv.

Pankracijasu

na Babinom polju na Mljetu aa svimi zemljami,bile.^

koje

njezine

Ovu

je

darovnicu njekoliko godina kanje potvrdio zahumski

knez PTrankoopet zahumski

cum omnibusbiskup Gabriel,

suis

iupanis Zacholmie'*^;

pa onda

knez Miroslav,koj jei

ban Ratimirviekat.

unaj.

cum omnibus Zachulmiegod.

nobilibus".^kralj,

1078

82

Radoslav

i

Koncem XI Zahumjem

oko

vladao,sv.

odredi,

da se na Mljetu samostan sagradidikta na Lokrumu"*;

predade redovnikom

BeneEle

ako

je

u ostalom odlomak izpravebio

istinit.

ne ima sumnje,

da je Mljetto

u sliedeem vieku, kako

zahumski ne samo u XI nego i potvrdjuju izprave zahumskoga knezai

Dese

od

god. 1151

i

banova Slavogostai

pravo na Mljet prelogospodari Zahumja,

Boria^ tako, da je na srbske vladaoce, kada su oni postalito

kanoali

od ostalih svjedoiisti

listina

Stjepana

prvovjenanoganosti vriedii

kralja.^

Ovajjo

teaj dogodjaja kanobivi neretvanski

da u

bit

za drugi

vei

otok,

na imese

Krkar (Corzula). Ovovami,osobito

se

mnienje ne moe dodue poduprti izpravieka,

ne

iz

XI

kano

to za Mljet.

Niti

ovdje

osvrem na dubrovake pisce, koji umjedu pripoviedati, kako je Krkar sa Zahumjem preao na srbske Nemanjie. Ali to je u vjerodostojnih spomenicih utvrdjeno, da je

ve

velikii

upan srbski Stjezataj

pan Nemanja vladaodrave dne 27. rujnaStjepana Neraanje

u Zahumju, te da je on

diel

svoje

1186 god. ugovor

s

Dubrovani

uglavio.'

sini

ne samo Mljeta negorOMb^

Stjepan kano gospodar Krkra daruje lokrumskomu samostanu AP^v-

prvovjenani

kralj

0T0I|1;

0Y KphKpH IffthKhBk CKCTOrd

BHJI^il

1;III1II0V

H

Ch

nOIIOBOMh

Cod.Ibid. Ibid.Ibid.

dipl.

CSD.

I,

105.

Pisma u arkivu

dubrov.

Kukuljevievo

izdanje pogrjesno.23*

p.

p.

109. 109.II,

'^'

118. Cod. diplora. CSD.p.

Mikloi: Monumenta

45, 46, 51, 56. 10. serbica p, 8

'

Monumenta

spectantia

historiam Slavor.

merid.

I,

11.

Pit

Sclavi

de Chelmania ..."

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.iiovKOiibitiII

29.^"

cBTixro

cie^iiHA H cBTAro reoprH-E

.

.

S

toga ne moe

sumnje, da su srbski vladaoci

spodari na

Krkru

;

a

taj

se

poetkom XIII vieka bili goin moe tumaiti samo tako, ako ses

uzme,

da je na nje ta vlast preko Zaliumja prela,

toga

da je

Krkar od Neretvana pripao Zahumju. Naprotiv ostala dva neretvanska velika otoka, Bra (Bracia) i Hvar (Leina), priedjoe na Hrvatsku. Za Bra, neosvrui se na podmetnutu po mojem mnienjuSvinimirovulistinu^

od

god.iz

1078,

tobo

Braanom

podieljenu,

imademo neizravan dokazod2.

poetka XII vieka u brakoj

izpravi^sere-

sienja 1111 godine, izdanoj regnante domino nostro

nissimo Colomano rege Hungarie et in spiritualibus dominante venerabili viro Crescentio archiepiscopo Spalati, nec

non gubernante

glorioso Stephano comite Bracieiz

.

.

.

,"

Ve;

prvi indi hrvatski kralj

Arprdova rodadabi

bijae

gospodaroms

Braa

a poto ne ima nigdjetaji

traga tomu,

Kolomanda je on

prvi bio vlast svoju na

otok

pro-

tegnuo,

to

sliedi,

ostalom

Dalmacijomzemlji

Hrvatskomse

na

nj preao

pravom izbora za

kralja hrvatskoga.

Iz

ovoga razlaganja o neretvanskoj

razabire

dostabiti;

jasno, da je ona

teajem XI viekanjezinot.

prestala

samostalnom

a

od Cetine do Neretve, ujedno sa dva naprama tomu kopnu leea otoka, Bracem na imej.

da je tada kopno

primorje

Hvarom, pridrueno Hrvatskoj druga pako dva otoka njezina, Mljet, da leea naprama zahuraskomu primorju, na ime Krkar 8U Zahumju pripala. Tiem su se nainom june granice Hrvatske du mora najkanje u drugoj polovini XI stoljea prostirale do Neretve, koja je Hrvatsku dielila od Zahumja, doim je na morui;

i

medjom

jim bila crta od

ua Neretve

tik sjeverno

zapadnoga

rta

stonskoga poluotoka, idua dalje uinom medju Hvarom i Krkrom k hrvatskomu otoku Visu. Ob ostalih granicah Hrvatske naprama

Zahumju progovorit kanje noaje prama Dalmaciji.Ovdje moguai

u

;

sada prelazim

na zemljine od-

biti

krai, jer

je to pitanje

ve

poblie razpravljano,

ja

sam ga

razjasnio, osobito za

XIa)

stoljee, u razpravi*:

Borba

junih Slovena za dravnu neodvisnost usmatrati za dokazanoi

X

vieku".

S

toga

mopupod

utvrdjeno:

da je

Dalmacija,ostalidiel

na graspao

dove^

i

otoke pomenute stegnuta, od kada jep.

Mikloi: Monum. serb.

10.

^ *

DocumentaCod.dipl.

p.

CSI).

111. U,

IB.i

Rad

knj.

XXIV, XXV, XXVII, XXVIII, XXX

XXXI.

30vlast hrvatsku,

FR.

RAKI,i

odnosno zahumsku

dioklejsku,

iz

prvine bila po-

krajina iztono-rimske carevine, stojea pod

upravom carskoga naa da jeItalije,taj

mjestnika, koj je nosio naslov stratega

ili

proconsula;

namjestnik, poto bi Dalmacija uviek smatrana dielom

pod-

injen bio exarchu stanujuemu u Ravenni, dok nije gornja Italija od Longobarda i Franaka zaposjednuta bila. Nadalje b) da je od te dobe i vlast iztono-rimske carevine malaksala takodjer u Dalmaciji, osobito

od kada Istra

i

Panonija dodje pod vlastsei

franakugradovi

za Karla velikoga. Godine 805 predae

dalmatinskiali

tomu

uzkrisitelju

zapadne rimske cavevine;i

god.

812 ustupi

opet Karlo Dalmaciju

Mletaku iztono-rimskomuvie

caru. Vlast ipak

njezina u Dalmacijibila.

nije

nikada onako kano to prije

Sada se vie radilo o tom, imade li ili na Mletaku. Iz poetka nastojahu obje ove oblasti zadobiti vlast u Dalmaciji iz ruku iztono-rimskih careva, dakle putem sporazumka i mira, tako da se vrhovna vlast careva nebi u sumnju dovela. U poetku kano da su carevi skloniji bili Hrvatskoj. Konstantinov djed, car VasilijI,

vrsta ona priei na Hrvatsku

poto

mu

se hrvatski

knez

Sedeslav

u Carigradu glavom poklonio, dopusti, da, kano todalmatinski gradoviavi za strategai

spomenusmo,plate,

otoci

hrvatskomu knezu danakVasilij eva

pridr-

manje podatke kano u znak, da ipak pravno

pripadaju carevini.i

Za carevanjato

unuka Konstantina VIIobnaao

druga

mu Romana

hrvatski je

vladalac Tomislavje car

u

Dalmaciji ast consula,

nami

svjedoi, da

svoju vlast na

Dalmaciju prenio na hrvatskoga vladaoca. Ali dose je

skora pronalokojapri-

u Carigradu za koristnije

zgodnije,

da se Dalmacija,kojihjebiti

se nije

mogla

carevini sauvati,

povjeri

Mletanom,

jateljstvo,

sbog naglo rastue jim snage na moru, moglo

ca-

revini u njezinih vanjskih odnoajih

veoma nudno aHrvatske,

neprijateljstvo

dosta neprilino.

S drugebila,

strane

mo

do

kojeosobito

se

podKre-

Tomislavom uzdiglanutarnjega prevrata,imira nastao.retvani dosta

poela do skora

padati,

uslied

koj je polovicomi

X

vieka poslije smrti

pomorska sila hrvatska, koja je s NeTada je jada Mletanom, teeim za gospodstvom na jadrani

skom moru

zadavala, na polovicu

nie spala bila.i

Naprotiv mle-

takoj su obini upravo tada stajali na elu mudri odluni knezovi, koji, doim su s obima carevinama dobre odnoaje gojili, nupako nadkrilio esto spomenuti Petar II Orseoli, od god. 976 nasljednik Petra Candiana IV.tarnju su silu njezinu dizali.

Svih

je

Ovomu

razboritomu

i

podhvatnomu

vladaocu

ile

su

i

vanjske

HRVATSKA PRIJEokolnosti za rukom.silij

XII VIEKA.

31

Naindi

dravne junih ne bijae teko izhoditi u Carigradu, da se na nje prenese vlast na Dalmaciju. Ali sada ne mogae se vie izbjei sukob izmedju Hrvatske i Mletake, kojih prva imala pineprijatelj samostalnosti

II (976

1025), zakleti

Konstantinovu priestolu sjedjae car Va-

Slovena

Mletanom

tanje

dalmatinsko,

osobito

ivotnim pitanjem.

Na

naprama Mletanom, smatrati svojim sreu za Hrvatsku Petru H Orseolu bijae

suvremenikom na hrvatskom priestolu kralj Drislav, koj ne htjede Mletanom na laku ruku dozvoliti, da se ugnjezde i uvrste u Dalmaciji. Za kratko izgubie Mletani do skora sve pozicije u toj zemlji izuzam jedini Zadar; a da se i odavlje iztisnu, umjeoje kraljliki

zadobiti

rat god.

pripomo smjelih Neretvana. Odavle nastali 998 opet je Mletanom donio Dalmaciju. Ni si

vehr-

vatske strane nije se mirovalo, nije se smjelo mirovati. Drislavovsin kralj

Kreimir

H

nastojae oteti

Mletanomi

Dalmaciju.

vojna pod Petrovim sinom

Otonom uvrsti

god.

gospodstvoOsoru.kanjeAli

u

grao vihlien

dalmatinskih

na otocihnastaiz

Nova 1018 mletako Rabu, Krku iest

uvrsti

ga samo za kratko vrieme, jerbude Otogradovihpriestola^

godina

(1024)

nutarnji

nemir

i

razdor u Mletcih, a sve to dade povod,

da je

Dalmacije vlastvlast

mletakaIjena,ali

istisnuta.

U

bi

do due carska

uzpostav-

ona je vie po imenu nego li u stvari postojati imala. S toga nalazimo, da je god. 1050 mletaki dud Dominik Contareno opet doao s vojskom pred Zadar, to nam svjedoi, da jetadataj

glavni grad bizantinske Dalmacije u hrvatskoj vlastiosvojio

bio.;

Mletaki Ijetopisac tvrdi do due, da je dud ako i jest, nije mogao dugo ostati u mletakojje hrvatski kralj Petar Kreimir, koji sepie rex

Zadar

ali

vlasti, jer

do skora

ve poetkomi

god. 1059

Chroatorumto,

et

Dalmatiarum", postao gospodarom Dal-

privoljom iztonos kako mislim, u sporazumku rimskoga cara, kojega je ime, kano vrhovnoga gospodara Dalmacije, kojega je jo jo donjekle pridrano bilo na javnih izpravah,macije,ii

donjekle u

Zadru zastupao (1067) carski katapan.

Ah

i

tih

je

ostanaka njekadanjega u Dalmacijistalo za kraljevanjani

bizantinskoga gospodstva ne-

sada odreklite su

Dimitra Svinimira. Dakako, Mletani se niesu svojih udnja za iztonom obalom jadranskogai

mora,

svaku nezgodu

nepriliku Hrvatske,

kano

Sto

je

to

bilo god.

1075 za normanske provale, umjeli

upotriebiti,

da ondje

svoje gospodstvo uzpostave.

32

FR

RAKI,medje

Kada

je indi Dalmacija trajnije pridruena bila Hrvatskoj,

3U krvatske drave

na zapaduIstre,

tekle neprekinuto

od Neretve duCresa.i

morske obale sve dogirai

obuhvativi okolie grada Spljeta, Tro-

Zadra,

te

sve otoke od

Hvara

i

Visa do Krka

i

Razprostranivi Hrvatska june granice svoje do Neretvelovivisi

utje-

tiem jednu

odilii

etiriju

susjednih

primorskih kneevina,

na ime Neretvanskusticala sa

Paganiju,

tiem

se

ona uz due granicei

Zahumjem

vie pribliila

granicam Trebinja

Dioklije.

Je da li je tiem Hrvatska kano vea drava na one manje draoitovala ? vice kakovu privlaivu

mo

Nadaoci,

ovo je pitanje glede Zahumja njeto vise na pol odgovoreno.jei

Zahumje

na dalje ostalo samostalnom oblau pod svojimi vla-

nasljednicii

spomenutoga Mihalja, suvremenika hrvatskomuodieljenim

Tomislavu,polovicu

sa svojim vlastitim

zemljitem.i

Onouz

je u

bitnosti dielilo

sudbinu jednu

s

Trebinjemte je

Diokliomdolazilo

drugutjesniji

Xsili

i

uza sav

XIs

viek,

kadto

u

savez sadakolikoili

je

drugom a sada s objema od njih, u vladalac njegov postao gospodarom ujedno trebinjskimjednom sadapako vladalac jedne od obiju oblasti postao ujednotih

zetskim,

ili

gospodarom zahumskim. Vladaocistano za

dravica borili su se neprebi se

prvenstvo

i

za

svemo; sadabii

iztaknuo

zahumski,Srbijom.^i

sada opet dioklijskiuzetniji

ili

zetski,

koje je ime kanje preobladalo. Pod-

od njih

zavladali

susjednom

Rasom

ili

Obino

se je vodila

za

prvenstvo borba izmedju Zahumjasbilja

Zete,

dok ono na ovu u XI viekuStjepan (Dobroslav) Vojslav[u

ne priedje. Pokretaem bijaedesetini

etvrtoj

XI

vieka, a djeloi

njegovo nastavie odlini nasljednici njegovi Mihajlo

Bodin, predi

tee dravne misli, koju kanje Stjepan Nemanja rod njegov izvede.^ Zahumje dakle nije tada spadalo u sustav dravne tvorbe hrvatske; te se pae od crkvene s njom zajednice, u koju je X vieka spadalo, odielilo, od kako je u Baru metropolija dioklejskai

uspostavljena, kojoj su

podredjenelistina:

biskupije

kotorska, trebinjska,

^

et

Evo njekoliko primjera iz Zachulmie". Hranko curaTerbunieet

Ljutovit pisao se stratigo Serviesuis

omnibiia

iupanis

Zacholmie".

Na-

protiv Mihajlu dan je obeuitiDioclie,

naslov

Zachulmie

rex Sclavorum". Dea zvao se ux". Cod. ipl. C. S, D. I, 105,

109, 161, II,' 45. 2 V. Rad. XXV, 222. slj. XXVII, 116 slj. XXX, 75 slj. XXXI 217 slj. gdje su obirno razsvifitljeni onoaji izmedju Zahumja, Trebinja, Zete Srbije u XI stoljeu.i

HRVATSKA PRIJEsrbska, bosanskaitd.,

XII VIEKA.

33

a odkako se jete

i

dubrovaki biskup odciepio

sam za tim dostojanstvom idui prisvojio si zahumsku biskupiju u Stonu. ^ Zahumje je pae, kako ve gore spomenusmo, kada je nestajalo susjedne neretvanskeod spljetske metropolije,

kano suparnik Hrvatskoj, doim si prisvojilo otoke Mljet i Krkar; a poto se iza toga samo obje primorske upe neretvanske, makarska na ime i raztoka, navode kano Hrvatskoj spadajue, to si je onom prilikom Zahumjeoblasti,

stupilo

glede njezina

zemljita

imalo prisvojiti upu to Aa^ev, koja je u nutarnjosti na zahumskojgranici leala, jer porieje Trebiata nalazimo kanje u posjedu te

zemlje.

Neuputajui se ovdje u pitanje o vremenu kada su upe zahumske, a tako i trebinjske i podgorske i zetske nastale, koje

pisac

domai

Xn

vieka^ prenosi u

Xi

viek

i

u starinu jo davniju:

tom neima sumnje, da su one veoma stare, da se donjekle kako su one na zemljinoj slau s opisom kod Konstantina, osnovi onih priedjela zasnovane, da su veoma stare. Poloaj pako zahumskih upa moe nam dosta razbistriti, dokle se je Zahumje gdje naprama Hrvatskoj u ono doba prostiralo; koje su daklei

su bile granice(adj.

zahumsko-hrvatske.

Humske upe

bijahu

:

stonska

Stan, Ston-tania),

Popovo (Papava), Gacko (Gabsco, Gadsco),(?),

Luka

(Lucca), Velika, Gorimita (mj. Gor(ica), Imota), Vecenike

Dubrava i Debre. Od ovih upa doticale su se Hrvatske ili su njoj blie bile stonska, prozvana od grada Stona na Peljecu, koja je dopirala do ua Neretve.^ Za stonskom upom sliedile su na iztoku oko dolnjega Trebiata upa Popovo (sada Popovo:

polje),

od nje k Neretvi upa Luka, koja se prostirala s obi strani Neretvi" kod utoka Bregane i gornjega Trebiata^ a nad njom upa Dubrava preko Bregave, na koju nas sjea i planinaai

priedjel

toga imena.p.

Na

desnoj

strani

Neretve

prostirale

su se

'

DocumentaPresb.starijih

199202.regn. Slavor.ed.

2

Diocleas:

Crni,

c.

XXX,

p.

3840.

Ocjena

gdje sampnnj'ijem.2

izvora za hrv. i srb. poviest (Knjievnik I, 199 slj ) razpravio o tom djelu i poimence o upali, koje ovdje poiz

listinom zahumskoga kneza Ljutovita, Potvrdjujc se da su Stagnenses" padali na oblast njegovui

koje slicdi,

*

Sliedi,

Hto

su u toj

upi

hihi

h; x.al to'ji

i^a.[ia

7:oTa;;//j"

t.

j.

ali

i

i

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

61koje

Sada moemosut. j.

priei na

drugi diel toga pitanja, na ime,

bile

granice Hrvatske

naprama Panonijisu

poslije

Konstantina

poslije polovice

X

stoljea?

Udatci.

tom pogledu sauvanit.j.

nam

glede iztonogasliedei

diela

dolnjepo-

Panonije

glede

sriemske Panonije

vjerodostojni

gospodarom Sriema (6 toO Sipt^iou /.paTwv) Sermon, brat Nestonga, o kojem nije inae nita poznato. Poto je netom Bugarska poslije dugotrajna rata pobiedjena i iztonoGod. 1019bijae

rimskoj carevini pridruena; poto su sei

i

susjedni narod hrvatskiVasiliju

njegovi knezovi, dva brata" predali caru:

II; poto bi

i

Sermon zasjedom smaknut bjee i Sriem utjelovljen carevini, a naelnikom ondje postavljen Diogenes.^ Odavle se vidi, daje Sriemizmedju god. 950su imali ui

1019 prestao

biti

magjarskim, jer nitkovlasti.i

nee

u Sermonu nazirati zastupnika magjarske dravne

Magjari

onom prvom zaletu svojem, kojim su Daciju Panoniju izmedju Dunava i Drave osvojili, posjesti takodjer blinji diel Panonije medju Dunavom i Savom, gdje niesu mogli naii na velikiodpor, osobito kako su dne 28. lipnja god. 907 velikom pobjedom,

steenom nad vojskom njemakom, dravu njemaku u obranbeni poloaj potisnuli prisilili, da svoje tvorbe na srednjem Dunavuii

na Savi napusti.^ Alii

poslije

velikoga

poraza na lekom

polju

(10. kolov. 955)

poslije vojenihsila

neuspjeha na balkanskom poluje

otoku (962, 970), vojenaoni su postali pristupniji

Magjara znamenitocivilizaciji,

smalaksala;

kranskojMagjari

koja je poela kon-

cem

X

vieka u sve slojeve toga naroda prodirati.susvoj

U

ono doba

i

u

onih okolnostih imali

privremeni

poloaj

medju

Dunavom

i

Savom

izgubiti.

Ali da bi gospodstvo Magjara uili

onomkne-

dielu Panonije zamienila bila neodvisna kneevina,

da

bi

evina Braslavova preivjela bila katastrofu, kojoj

je

Velika Mo-

franaka dolazkom Magjara podlegla, pa da bi te panonske kneevine Braslavove (regnum Brazlavonis) poetkom XI vieka vladarom Braslavovim nasljednikom bio reeni Scrmoravskai

vlast

i

tomu

se

mnienju

protivi

skfip

dogodjaja

i

okolnosti,

te

hc

nijednim historijskim dokazom podkriepiti ne moe.^'

S tuga mozo

Dofiimcnta p. 4:i2. H.5. Diimmlcr: L^f^ber dio siidoHtliclicn Markcn S. H2 ^ To^'a je mnienja komu Sormo ll.'O, prof. Ljubi (Kad XLIII, bijae ne samo Hrvat ne^o Kamostalan Kam(di'ac tako zvanili Ponaziv, savskih Hrvata u svom prcstoliiom ;^'Ta(lu Sirmiiimii, odakl- mu ne upan ili ban da li dujer ono 6 toj ^'.cjJ/j'j /,07.tv znailo bi'^

i

i

.

.

62se

FR.

RAKI,bugarske, hrvatske, srbskeV

samo

pitati,

koje dravne

vlasti,

lii

za-

stupnikoni u Sriemu bijae onajbiju,

SermoV Sto navodim ovdje

Sr-

premda

se

izrino ne spominje, tomu seje

nee

nitko uditi, koji

znade, da Ivan Scylitzes, koj

ivio

u prvoj polovini

XI

stoljea,iispttoii

na

to

sami

ve

drugdje panju obratio',

upotrebljuje ime

XpoJiaToi sada za Srbe, sada za Hrvate, te

pod imenom XpofiaTotje

razumievamladji

Srbe;

koj

na dalje znade,

da

Scjlitzesovo djelo

'KTriToar, l'iTopKov",

u kojem se ta imena tako upotrebljuju, pocrpaoi^uvo^t;i.

23

438.

474

*

Ibid.

47683.

68sk7.**,

kojega samostavnik glasipolovine

Ovo ime nejei

dolazi

u

spomenicih prije

IX

Starijet.

razirenije

ime Slavus",

Sclavus",

Scla-

j.

Slovenin,i

za hrvatski narod u hrvatskoj dravi. Kin-

hardov

ljetopis

vita llludovici inip.indi

navode pod god. SI 7 Slavoajest di-

Dalmatiae".^^

Ovo

obcnito ime za narod u Hrvatskojgdjo se

Vidi pod rieju Chroati" u Docuracnta p. 511, na dotine H))omcnike,2'*

iijniriijo

Ibid.

Obt.

oblijih

j.

488. toga imena vidi Safafika: SIov. staro/.it. u liHtini Trpimirovoj od god. 852. Docuniciil.ip. p.

str.p.1.

OHl.

^

Ibid.

.{57.

7

H2ploniat^ki

FR. IIAKI,

za 35

godina

starije

od onoga osebnoga plemenskoga.

A

obenitim imenom poznatiji u inostranstvu nego li pod svojim posebnim plemenskim, i to tako u Italiji, kako n Njemakoj. Dvoru rimskomu bijae Sedeslav ^comes Sclavorum" a ne Chroatorum"^; mletaki Ijetopisac iz poetka XI vieka, Ivan djakon, zove Hrvate redovito imenom Slovona (Sclavi) ili Croati Sclavi"^; a tako i franaki Ijetopisci. Inostranstvo, naviklo na velike narodne skupine, nije imalo na umu a nije ni shvaalo onih plemenskih osebina, u koje se, osobito na jugu, razpadala velika grana slovenska. Ovim obenitim imenarod hrvatski bijae pod onim

nom

sluili

su se

pae

i

Hrvate.^ Jezik hrvatski ne dolazi pod drugim

Romani Dalmacije za svoje sugradjane imenom nego podIsti

ovim obenitim sclavonica lingua".

kraljevi hrvatski ne

zovu

inae u javnih latinskih izpravah svoga jezika; tako Petar Kreimir tumai castrum latine Murula vocitatum* sa sclavonice Stenice"*;otok

Mauni,

que

in

uulgari

sclmionicojest

ueru

(sadai

vir)

nuncu-

patur"/*

Obenito

indi

ime slovensko

starije

obiajnije od

plemenskoga, hrvatskoga. Odavle se pako razabire, da

je ne samo germansko inostranstvo smatralo Hrvate plemenom, dielom slovenskoga svieta, nego da su se i sami Hrvati ve u ono staro doba priznavali za ogranak te velike narodne grane, ako se ta sviest i nije oitovala sadanjim nainom. Ovo srodnikom Hrvat. na zapadu i iztoku obenito ime nadievalo se korukim Slovcnom i Srbom, tako da je ovo ime obuhvat. j.

romansko,

grko

i

i

i

alo plemena jednogarimskoga Norika,Macedonijeudarale ui

podrietla,

koja

su

bila

naselilai

veliki

diel

Panoniju, Dalmaciju, Meziju

sjeverne krajevetoliko

Tracije. Osebine tih;

plemena niesu u ono doba^uulgarejezik,ni

oi

i

narieja, kojimi su govorila, nosila su jedno ime.bijae

Jezik

hrvat,

i

to,

da onaj

e

ili

i

zastupa

na onom mjestu poluglaspisacse

b,

kojega ne imajui latinska abeceda

posluio

najsrodnijom

njegovu

izgovoru glasicom

e,

i.

prema st. si. c'EThiiiiK'L, Cirnech ili Cerneca prema Ctrnek, Malic prema MalBk, Budizo prema Budi.c, Dal/zo prema Dalbc, Prasfco prema Prastc, lu^iz (sjlvula) prema luhc itd. c) I samoglas I ivio je jo tada u hrvatskom govoru, te je u sporaenicih izraen sa U ili el mj. 7>Ji, jn>, kanose dosljedno pie sitnico, setnicoto

Tako

dokazuju primjeri: Vilcona (Vi^lkona, Vukonja), Vilcan (Vati-

kan, Vukan), St/lbiza (Sti>lbica, Stubica), Tilstocossa (Trblstocossa,

Tustokosa)

itd.

Naprama ovim primjeromiz

iz

dalmatinskih listina

zanimivo je navesti ove primjere(u Kranjskoj), d) star.

listina

posavskih:

Volcanus,

Volche, Volcheta, Volcou prema nslov. Volki, Vole, Volji potoki>

pie se sa e (ekavtina)

:

Belgrad, stenizeitd.

(muruUa), Bosetech, Vera, Tessen, ded, SekirizaTJ

e)

pie se u

X

i

XIi:

vieku uviek jednostavnim

i,

te

Mukh y, se jamanosamo

izgovarao kano istiu

IJisen, Pribfdrug, Pribislav, Pribina;

IX

stoljeu dolazi; Nemuslo, Lutimuslo, Nedamuslo, Cresamuslo

moglo zakljuiti, da se je mukli xi u IX vieku u govoru jo uo. Napokon f ) navodim ovdje jo sliedee riei iz listina: bravar, kluar, kolnik (via grandis), dvornik, ded, gradik,te bi se odavle

mernik,

pissii

rit

(ri.t,

promontorium),

podup, postelnik,star

potok,

psar, scitnik

scitonosa, si.tnik, sokolar,

(mensura),vreteno.

ubrusar,

vinotok,

vites,

vladika,

uulastelin,

volar,

uzgredice za karakteristiku jezika od

IX

XII

vratar,

Toliko

vieka.li

Zavatske

povjestnika

zanimivije

je

pitanje:prije

je da

je u obsegu Plr-

uz

narod

hrvatski

iviojo

XII viekaje

jo koji

drugi

narod V

A

ovo pitanje poradja

druga: koji

na ime narod za-

HRVATSKA PRIJEtekao narodhrvatski

XII VIEKA.

85u

kojem je on svoju dravu zasnovao ? kako se hrvatski narod po tom dieki razseho, i kako je on u ethnolokom smjeru djelovao na praiteljedielu

u

onom

Dalmacije,

zemlje?Prilino jasno

moemoivljai

odgovoriti na ova

pitanja,

u koliko sepisci

tiu romanskoga

u Dalmaciji.

Suvremeni na ime

IX,

X

i

XI

stoljea navodei

priznavaju u

Dalmaciji dvie narodnosti,i

Tako Einhard, prijatelj savjetnik Karla velikoga i sina mu Ljudevita, spominju u svojem ljetopisu poslanstvo cara Lava V. k Ljudevitu u Cahov, navodi mu i uzrok, da se na ime poravna razmirica, nastala medju Romani i Slovenislovensku

romansku.

Dalmacije radi medja.^pisac

Taj

isti

uzrok navodi,

i

suvremeni ivoto-

Ljudevitov^:

Legatio autem

excepta amicitia et sotietate,et

erat de finibus

Dalmatorum Romanorumsjetiti,

Slavorum".su

razumievanje toga navoda valja secije

da

Za bolje Romani Dalma-

pod vrhovnom vlau bizantinskoga, a Hrvati Dalmacije pod vrhovnom vlau njemakoga dvora. Oba indi sutadastajali

verena htjedoe se

sporazumjeti o poravnanju

one razmirice.

Na

dalje Konstantin porphyrogeneta iztie na vie mjesta^, da su sta-

novnici Dubrovnika, Zadra, Trogira, Spljeta,

Raba, Krkadjakon,

i

Osorao

Romanii

i

da se Romani

(ol

Pco^vol)

zovu.II

Ivan

kapelan

poslanik

mtetakoga duda Petra

Orseola,

pripoviedajui

kada spomenu dolazak mletakoga brodovlja u Osor, dodaje: ubi non modo cives verum omnes de finitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis convenientesvojni toga duda proti Hrvatskoj,

adventum se praevenissc gaudebant*.* Vilhelmo tyrski arcibiskup opisuju kriarski vojeni pohod (lOOG) toloskoga grofatanti ospitis

Raimunda kroz Dalmaciju navodi od gradova Zadar,brovnik, te razlikuje Dalmatine Slovene odi

Spljet

i

Du-

Dalmatina priraoraca,;

to

po jeziku,

obiajih,

izobraenjufjui

i

udi

govoreiSclavi.s

o

drugih

qui in oris maritirais habitant,et

ab

aliis

(se.

Dalmatiac)rcli(piirt

moribus

et

lingua

dissimilesct

latiiuimliabitu

habent

idioma,

sclavonico

sermone utentibus

barbarorum".^

Ovdje

se

indi jasno veli,

da se u Dalmaciji govore dva jezika:i

latinski

(ta-

lijanski) u primorju,*

slovenski (hrvatski);

da se ondje |)rika/uju

DokumentaIbid.Ibid. Ibid.p.p.

|).

.'517.

2''

101.J2;.ITpa.TY6;,

/cocTX7:av6;",

a

obino

odlikovan

auVII

protospathara (-otoTO^Tra^apio;) sa sielom u Zadru.se smatrala

Dok

je do

stoljea exarhat ravenski pripadao carevini, strateg Dalmacije, koja

pokrajinom

Italije,

bijae podredjen exarhu.

Iz suvre-

menih spomenika^ poznajemo vie stratega poam od poetka IX pa do druge polovine XI vieka. Tako god. 805 bijae Dalmacije dux Paulus", god. 821 praefectus Johannes", god. 986 proconsul Maius*, god. 1036 stratico protospatharius Gregorius", god. 1060 stratigo Nicolaus", napokon god. 1067 i 1069 catapanus protospatharius Leo". Ali kako je upliv iztono-rimske carevine na zapadu padao, dok poetkom XI stoljea u junoj Italiji posvema neutrnu, tako je i vlast stratega Dalmp.cije, u koliko je Hrvatska jaala i sve to vie romansku Dalmaciju u podruje svoje moi povlaila, sve vie padala, tako da su tu ast u drugoj polovini

X

stoljea, ako ne prije,je

stali

obnaati gradski

naelnici zadarski.

god carevina imala ikakvu vlast u Dalmaciji, dotle je ona branila naprama Hrvatskoj probitke romanskoga itelj stva, uzimala imenito njegovo zemljite u zatitu, branei tim i narodnost svoje posebne interese, koji su grkomu i romanskonui njegovu

Dokle

i

naprama slovenskomu od vajkada zajedniki bili. Za jedno drugo imademo dokaza u poviesti one dobe. Kada je PIrvatska i poetkom IX stoljea bizantinsku vrhovnu vlast zamienila s fraDalmatinci nali prinukani nakom, p^ kada su se Mleani utei se takodjer god 805 pokroviteljstvu Karla velikoga: prvaivljui i

bjee briga carigradskoga dvora,

da

napusti vi Hrvate

opet

Dal-

maciju

zadobije.

S toga

je

car

Nikifor

odmah sliodee godino

(806) poslao patricia Niketu ad recuperandani I)ahn:itiam". Zametnue se i dugotrajni priegovori izmedju oba carska dvora, kojihje

konani posljedak

bio

taj,

da se

je

Karlo

god.

.Si

2 ugovorom

odrekao Dalmacije.^ Kako je na dalje carigradski dvor pet godina kanje (817), kada su razmirice nastale bilo sbog granica izmedju

Hrvatsketinakc,

i

Dalmacije,iijesto

uzeovie

biojiirve

u

zatitu

svoje

Komauc

lahnapolitika

to srno

spomenuli.

Rizintinska

^

Navode

vJdi vidi

ibid.

p\>.

50;^.

l);iliiia!i;H-

strntc^'i.

2

O

tom

ibid.

.JIO

ss.

SS

FR. RAGKI,

sklona bjee glede Dalmacije na popustljivost samo ondje, gdje je

mogla gorjim plodom uroditi, samo onda, kada je Hrvate nala prama sebi popustljive. Tako je car Basilij I, posto se Hrvatska povratila bila pod pokroviteljstvo iztono-rimskoganepopustljivosti

dvora, pronaaogodinji danak,

zakoj

shodno

urediti,

da

dalmatinski

Romani

onaj

su dotle davali carskomu narajestniku (straplaaju Hrvatskoj; a razlog navodi se taj, da tegu), u budue bude mir medju njima. ^ Kada se napokon u Carigradu vidjelo, da je vlast carevine \i Dalnulciji uzdrmana, pa da bi ova zemlja mogla

Hrvatskoj pripasti

na odanije si i carMletane, nego li ju predati u ruke susjednih skoj politici sklonije uinio car Basilij II i sudrug mu Konstantin Hrvata. Tako je Vlil imajui posla s Bugari; tako je uinio car Alexij I Komnen, prcnesav prvi svoje pravo na Dalmaciju na duda Petra I Orseola, drugi na duda Vitala Faledra.^:

voljelo se prenieti tu vlast

Dalmatinski Romani mogahu dakle raunati na podporu bizantinskoga dvora

svakom sukobu sa susjednimi Hrvati s toga bijae on ne malenim i ne slabim naslonom njihovoj narodnoj osebnosti. Ali ovoj bijae ne mala zatita i u samoupravi, kojuu;

uivahu

i

uz carskoga namjestnika,

i

koju umjee sauvatiili

i

kanje,

kadasvezu

ili

nije vie bilo stratega

u Zadrunamjestniki

Dalmacija dodje u uju

8

Hrvatskom. Carski

nadziraebilo

samo obcnite

interese monarkije.

Osim

ovih nije

onako

u Dalmaciji drugih

zajednikih. Carevina ni je od nje ni traila drugo, nego neznatangodinjise

danak

i

u sluaju nude vojenu pomorsku pripomo.^ Stanjezinihtie,ostavi jim

posvema slobodne ruke u neogranienoj slobodnoj upravi, koje podruje bijae tako iroko, da je sveza s carevinom nalazila vanjski izraz samo u tom, sto su acta" njezina nosila na elu ime vladajuega cara, i to je glava slobodne obine kadto nosila naslov carskoga namjestnikanutarnjih

poslova

ili

dostojanstvenika.

Nije ovdje mjesto

razpravljati

o

ustroju

samouprave Dalmacije

romanske.

Ali na jednu okolnost valja panju obratiti

a tai

je,

da nosioci ove samouprave bijahu sami gradjaniliko

njezini,

to,

ko-

imena

svjedoe,

malo

ne

izkljiiivo

narodnostipoviesti

romanske.

Osebna imena za ono davno doba imadu u^

mnogo zama-

Ibid.

p. p.p.

372.'12.S,;jlyzantinci. Staro-njera. walh, slov. iMi.vi znamemijc ovjeka romanskoga porekla, homo romanae origiiiis".^

Po Mikloiu

(Slav.

'^

Iz

riei

jednogaII,'

vojnikaiz

j^rkc

Ohromphyl.

u Antici stajala,15.

rici

koja je god. 571) pn>ti osTopva., Topva, Topva 'ppaTpe" ( riii'ovojske,I,

Samocatta

Thcophan.l>ilo

397

ed.koji

Honnsu

),

zakljnriije hc,

da je tada u ^TkoJIjitii3 *

vojsci

Konja na,

slanovali

na

zcin-

l)izantinHke carevine.

Georg. (Jedren.

lii-^tor

II,

l:;.'*.

rA.

IJonn

liad

\X1V,

11.

Kad

ib.

p.

17.

118proti

FR.

RAKI,

Kumaiiom (1091, 1095).' Od pokrajina bjee osobito Tesalija napuena vlakim narodom, uslied ega bi ona prozvana [Mol^icl i^.z^^k'f]lici

\Mxyix. Ondje se u drugoj polovici

XI

vieka navode u oko-

Exeve, a osobito u junom tesalskom gorju nad zeitunskimblizini

zalievom.^ Odavle imale su se vlake naselbine pruati k Solunu,

u kojega

spominje se u XII vieku

zemlja

Flachia,

Vla-

cbia".^ Tesalski Vlasi sastavljali su jezgru kneevine, odanle lUa-

yia" prozvane, koja bi

poetkom XIII stoljea M. Angelom Komneuom Dukom osnovana. Inae Tesaliju je, kano to je poznato,naselilo bilo takodjer slovensko

pleme Velesia

ili

Velegostia, kojihjo

se pokrajina (provincia Belegezitiae'*) spominje

koncem XII('A.vw-

vieka.(jjLLvtpa

Uz

ovu veliku Vlaku u Tesaliji spominje se mala Vlakai

B^a-^ia) u staroj Aetolii

Akarnaniji

i

gornja Vlakase

'finzT> priedje medju Slovene ono brenca, brindza." S tim glavnim zanimanjem Vlaha bijae drugo u tiesnom savezu, budui naueni na nomadski nain ivmarvu, kojom su trgovcem u oveih druljenja i gojei blagovlachiscus*, paii i

inah prenosili (ponosnici") robu od mjesta do mjesta, od kotara

Sabrao jih dr. K. Jireek: Die VVlaclien und Maiirowiaclien iii den Denkmalern von Kagusa" u Sitzungsbericlite der k