Geografija Europe I dio

5/26/2018 Geografija Europe I dio

1/142

1

SVEUILITE U ZAGREBUPRIRODOSLOVNO MATEMATIKI FAKULTET

Geografski odsjek

Dr. sc. Ivo Nejami, red. prof.

Kompendij za pripremanje ispita iz kolegija

GEOGRAFIJA EUROPE

Sebastian Mnster Kozmografia, 16. st. Slika prikazuje Europukao vladara (Habsburge). panjolska je glava je, a srce je Bohemia.

PLAN I PROGRAM KOLEGIJA GEOGRAF I JA EUROPE

Literatura:

Atlas Europe, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1997.Cacciari, M.: Geo-filozofija Europe, Ceres, Zagreb, 1996.

Livi-Bacci, M.: The Population of Europe, Blackwell, Oxford, 2000.

Minshull, G.N.: The New Europe into the 1990s, Hodder& Stoughton, London, 1990.

Narodi Europe, The Times, Zagreb: Naklada Zadro, Biblioteka Prirunici, 1997.Mendras, Henri: Europa i Europljani- Sociologija Zapadne Europe, Masmedia, Zagreb,

2004. (prijevod s francuskog)

Le Goff: Pria o Europi, kolska knjiga, Zagreb, 2002. (prijevod s francuskog)Nejami, I.; Demografski razvoj u europskim post-socijalistikim zemljama (1990-

1999), Drutvena istraivanja, Zagreb, 2002, 4-5 (60-61), 701-723.lanci u relevantnim domaim i inozemnim znanstvenim asopisima

Opegeografske tematske cjeline:Pojam, poloaj, veliina, posebnosti EuropeGospodarsko i politiko povezivanje; stvaranje europskih integracijaGeoloka osnova; reljef; mora i obaleKopnene vode; klima; biljni pokriva i tloEkoloke tekoe i zatita okoliaStanovnitvo: razmjetaj i gustoa naseljenosti; dinamika i razvoj stanovnitva;

prirodno kretanje; prostorna pokretljivos; sastav stanovnitvaGrad i urbanizacija (razvoj gradova, prostorne razlike)Poljoprivreda

Struktura energetskih izvora i industrijski razvoj

Trgovina i turizam

Promet (cestovni, eljezniki, zrani, rijeno-kanalski, pomorstvo)

Regionalnogeografske tematske cjeline*


2/142

2

Regionalni razvoj, regionalno diferenciranje Europe

Zemlje Beneluksa

FrancuskaUjedinjeno Kraljevstvo i Republika IrskaNordijske i baltike zemlje

Njemakavicarska, Austrija i SlovenijaIstok srednje Europe (Poljska, eka, Slovaka, Maarska)Italijapanjolskai PortugalIstonoeuropske zemlje (Bjelorusija, Ukrajinai Moldavija)Patuljaste drave, esklave/enklave i podruja s posebnim statusom

__________* Zemlje jugoistone Europe ovdje se ne obrauju; obuhvaenesu posebnim kolegijem (GeografijaJugoistone Europe)

PRVI DIO

1. POJAM, POLOAJ, VELIINA, POSEBNOSTI EUROPE

1.1. POIMANJE EUROPE

1.1.1. Podrijetlo rijei Europa

Za geografiju antikog svijeta Europa je izvorno bila naziv za zapadni poluotok

Azije koji je od pradavnih vremena bivao naseljavan iz matinih podruja Azije.Suvremenim Europljanima samu rije su prenijeli Grci (gr. ). Pjesnik Heziod(kraj 8. poetak 7. stoljea prije Krista) prvi je upotrijebio to ime; u popisu nimfiocenaida spominju se Azija i Europa.

Slavni Herodot, otac povijesti, u 5. stoljeu pr.Kr. napisao je: to se tieEurope, izgleda da se ne zna ni odakle joj potjee ime ni tko joj ga je nadjenuo.Meutim, rodila se legenda. U Tiru (u dananjem Libanonu), na obali Sredozemnogmora, ivjela je fenika kraljevna koja se zvala Europa. Jedne noi usnula je san da su sedvije zemlje u obliju ena prepirale oko nje. Jedna, zemlja Azija, htjela ju je zadratiza sebe; druga, zemlja onkraj, htjela su je odvesti na more, na zapovijed kralja bogovaZeusa. Kad se probudila, princeza je otila nabrati cvijee na obali mora. Snaan, ali

njean bik izronio je iz valova i uzeo princezu na lea. Kad je poletio, otkrio joj je da jeon Zeus preobraen u bika. Odveo ju je na veliki grki otok Kretu, spojio se s njom i onaje postala majkom uzvienih sinova.1

1Naziv Europa znanstvenicima je ostao tajanstven. Krani su toj princezi poganske mitologije (udrugim verzijama legende ona je nimfa) htjeli dati kransko ime, ali nisu uspjeli nai neko koje

bio se nametnulo, pa je Europa ostala Europom. Mit o Europi prikazan je na mnogim slikama, nakojima princezu ili nimfu odnosi bogbik Zeus ( u rimskoj mitologiji Jupiter). Ta je legenda odrimskih vremena pa sve do 18. stoljea nadahnjivala mnoge europske slikare (najpoznatija je


3/142

3

Slika 1. a) Hekatejeva karta svijeta (oko 500. pr. Kr.; shematski), b) srednjovjekovnakarta svijeta (shematski); rekonstrucija prof. Reisza

S velikom se vjerojatnou pretpostavlja da je u osnovi rijei Europa semitski(asirski) korijen EREB, a znai predveerje, veer, zapad, zapadna zemlja. Asirci su takonazivali krajeve zapadnije od njihove zemlje. Taj su naziv Feniani prenijeli Grcima,ijim je posredovanjem uao u sve jezike svijeta.

Pojam Europe danas je ustaljen u teritorijalnom smislu, ali je tijekom povijesti bio

promjenjive naravi. Prostorni obuhvat postupno se poveavao. Homeru je Europanaprosto helensko kopno nasuprot Peloponezu i otoju, zapravo zapadna obala Egejskogmora. Osim Europe tadanja tripartitna slika svijeta obuhvaala je i Aziju i Libiju(Afriku).

Za Rimljane, meutim pojam Europa nije imao veu vanost. U srednjem vijeku

Europljani su bili vie zaokupljeni konceptom kranstva, koji je bio iri od konceptaEurope. Svijest o Europi kao zasebnoj teritorijalnoj jedinici dola je do izraaja kada sekranski svijet suoio s prijetnjom nekranskih osvajaa na istoku (Mongoli, Selduci) ina jugu (Mauri).

Kontinent je dobio ime, ali u kojem e pravcu krenuti njegova povijest? Hoe li,poput princeze iz legende koja mu je dala ime, izrasti u osobu, izgraditi jedinstvo? Ili e,naprotiv, ostati mit, neostvareni san raznorodnih i razliitih naroda, kontinent Europljanabez Europe?

1.1.2. Europski prostor (definiranje Europe)

Je li Europa, iz koje je pjeice lako prijei u Aziju, kontinent kao svaki drugi?Za manje od pet sati leta (ili za manje od tri sata izuzmemo li Rusiju) putn ik moe

posjetiti zemlje u kojima stanovnici govore razliitim jezicima, razliito jedu, razliito seodijevaju, prakticiraju razliite religije.

Ako Europljane zamislimo kao obitelj, lake emo razumjeti zato oni, usprkosrazlikama, tvore zajednicu. lanovi jedne obitelji meusobno su slini, a svaki pojedinacistovremeno je samosvojan, razliitog fizikog izgleda, drugaije naravi i ponaanja.

Samosvojnost europskom kontinentu prvenstveno daje geografija, no znaaj jeskovala i odredila povijest, odnosno ljudi tijekom vremena. Europa je, ba kao i svaki

kontinent, kerka geografije i povijest(Le Goff, 2002). Na primjer, Europa je kontinentkoji ima mnoga mora, a to je bilo povoljno za razvoj pomorstva. Vrlo rano Europljani sugradili brodovlje i plovili daleko (Grci vjerojatno izvan Gibraltarskih vrata, a Vikinzi su

posve izvjesno stigli do Amerike, mnogo prije Kolumba).

Tizianova iz 16. st.). Od samih poetaka Europa je zadrala dvije znaajke: ona je ena, lijepaena dostojna ljubavi; ona je mit, pria izmiljena da se objasni tajanstveno podrijetlo, i jo uvijekeka svoje ostvarenje.


4/142

4

Ni geografski ni povijesno nije posve jasno gdje na istoku zavrava Europa. Uplaninama Urala i Kavkaza, s tim da zapadne padine pripadaju europskoj a istonenepreglednoj azijskoj Rusiji. Problem je i s Turskom, iji samo mali dio geografskipripada Europi, ali u njemu je njezin najvei grad, Istanbul. Je li to europska drava svelikim azijskim dodatkom ili azijska dravas malim europskim dodatkom?

1.2. VELIINA

U starini se Europa smatrala najveim kontinentom, mnogo veim od Azije iLibije; no na kraju antikog razdoblja ve su Europu drali najmanjim od triju poznatihkontinenata.

Europa se ne istie nitiveliinom niti brojem stanovnika; posebnost joj je velikibroj drava (45; neki izvori tom broju dodaju Tursku).Europa do Urala: Povrina 10,514.032 km2, 7% kopnene povrine Zemlje. Europa s cijelom Rusijom i europskim dravama biveg SSSR-a728 milijuna stanovnika (2005. godine).

Europa s europskim dravama biveg SSSR-a i europskim dijelom Rusije 691 milijun.

Europa s europskim dravama biveg SSSR-a, europskim dijelom Rusije i europskimdijelom Turske oko 700 milijuna stanovnika ili 11% svjetske populacije.Gustoa, 67 st./ km2 i uz Aziju je najgue naseljeni kontinent.

Uz Australiju Europa je najmanji kontinent.I prije eljeznice i zrakoplova uEuropi se moglo prilino brzo stii iz jedne toke u drugu. U starom vijeku, rimskivojskovoa mogao je, ako je pjeice ili na konju krenuo iz Rima, za ivota povesti viebitaka u Galiji (dananja Francuska), Germaniji (SZ Njemaka), Hispaniji (panjolska),ak i u Britaniji (Velika Britanija). Planine nisu odvie visoke, ak i najvie (Alpe),najmasivnije (Pireneji) ili najdulje (Karpati) razmjerno je lako prijei. Mnoge su rijekeplovne (na prvome mjestu Rajna i Dunav). Europljani, dakle, imaju cijelu mreu

kopnenih, rijenih i morskih putova. Uz prirodne putove tu su i ceste koje su tijekompovijesti izgradili ljudi. Rimljani su bili veliki graditelji cesta. Europa je kontinent nakojem su i bez zrakoplova veze lake i brze. eljeznika stanica, aerodrom, esto ni lukanijednom Europljaninu nije daleko. Danas je zrakoplov smanjio realne udaljenosti, ali u

prethodnim stoljeima Europljani su bili u velikoj prednosti kad se radilo o putovanjimapo kontinentu(Le Goff, 2002).


5/142

5

1.3. ZNAAJKE EUROPE

Kao glavne znaajke Europe izdvajaju se:

a) geografski smjetaj i poloaj,b) stanovnitvo i kultura,c) arite svijeta,d) kakvoa okolia; maritimnost,e) izvorite industrijske revolucije

1.3.1. Geografski smjetaj, poloaj i mee

1.3.1.1. Geografski smjetaj. Kad govorimo o geografskom smjetaju Europemislimo na njezino prostiranje u geografskoj mrei. Europa se u cijelosti nalazi nasjevernoj polutki, najveim dijelom u sjevernom umjerenom pojasu, a samo se njezininajsjeverniji dijelovi nalaze u sjevernom hladnom pojasu.

Krajnje toke europskog kopna su rt Kinnarodden (Norveka)2na sjeveru (71o6'N), rt Tarifa (panjolska ) na jugu (36o S), rt Roca (Portugal) na zapadu (9o30' W) isjeverni Ural (Rusija) na istoku (68

o5' E).

Uzimajui krajnje kopnene toke Europa se prostire kroz priblino 35 stupnjeva usmjeru sjever-jug i kroz priblino 70 stupnjeva u smjeru istok-zapad.

Europi pripadaju i brojni otoci, od kojih su vei Novaja Zemlja, Svalbard i ZemljaFranje Josipa na sjeveru, Island, Farski otoci, Irska i Velika Britanija u Atlanskom oceanu

te Korzika, Sardinija, Sicilija i Kreta u Sredozemnom moru. Pojedine toke na otocima,razumljivo, izboenije su od krajnjih toaka na kopnu.Najvea udaljenost na kontinentu je izmeu rta Sao Vincentea u Portugalu i

Jugorskog prolaza u Rusiji (5650 km). Kopnena veza s Azijom (Jugorski prolaz-

Kaspijsko jezero) iroka je priblino 3300 km.

2 esto se navodi da je najsjevernija toka Europe rt Nordkapp. Taj se rt nalazi na otokuMagerya, koji je, dodue, tunelom spojen s kopnom, ali je ipak otok. Prava najsjevernijakopnena toka Europe jest malo poznat rt Kinnarodden na poluotoku Nordkinn (pie se iNordkyn). Zanimljivo je da turistiki razglaen i cestom dostupan Nordkapp nije niti najsjevernijatoka na otoku Magerya.


6/142

6

Slika 2. Europa

1.3.1.2. Geografski poloaj. Europa se nalazi u sreditu kopnene polutke(sredite je oko ua rijeke Loire). Dio je velike kopnene mase (Euroazija) koja se pruaizmeu Atlantskog i Tihog oceana, ali se zbog kulturne, gospodarske i politike uloge usvjetskoj povijesti smatra zasebnim kontinentom. Europsko kopno ima oblik velikog

poluotoka, omeenog Karskim i Barentsovim morem na sjeveru, Atlantskim oceanom,Sjevernim morem i Baltikim morem na zapadu te Sredozemnim morem i Kaspijskimjezerom na jugu.

Azijsko i europsko kopno pribliuju se jedno drugome u Bosporu na 700 m, a uDardanelima na 1300 m. Europa je od Afrike u Gibraltarskim vratima udaljena 14 km.


7/142

7

Slika 3. Poloaj Europe na tzv. kopnenoj polutki i podruja najvee naseljenosti

Europa je u optimalnom prostornom odnosu prema Africi i Aziji, okrenuta prema

Sjevernoj i Junoj Americi. Sredinji poloaj Europe na kopnenoj polutki olakao jeEuropljanima otkrivanje, osvajanje i naseljavanje Novog svijeta. Prednosti poloajaEurope dole su do punog izraaja kada se teite ivota prenijelo na atlantske obale(nakon Velikih otkria).

Europa, Azija i Afrika meusobno su utjecale jedna na drugu, kadto ratovima,ee miroljubivim kulturnim najezdama.3

3 Europa je u srednjem vijeku doivjela provalu azijskih naroda, primjerice Mongola u 13.stoljeu (zovemo ih Tatarima; u Europi su ih smatrali vragovima koji su pobjegli iz pakla; nalatinskom tartarus znai pakao). Turci su kasnije osvojili dio europskog jugoistoka. Azijskakultura uvelike je obogatila europsku, tako da znanstvenici govore o indoeuropskoj kulturi. Npr.

neki srednjovjekovni epovi, a i neke La Fontenove basne prilagoene su indijske prie. Arapskebrojkekojima su zamijenjene rimske kada je prihvaena nitica i uveden dekadni sustav, nakonega su Europljani postigli veliki napredak u aritmetici potjeu iz Indije. Mnoge europske rijeipotjeu iz Azije, najvie iz perzijskog, turskog i arapskog jezika (npr. algebra, divan, sat, itd.).


8/142

8

1.3.1.3. Gdje na istoku zavrava Europa? Europu s juga zapljuskujeSredozemno more, sa zapada Atlantski ocean, a sa sjevera dijelovi Sjevernog ledenog

mora. Ta morska proelja jasno odreuju prirodne granice europskog kopna. No nigeografski ni povijesno nije posve jasno gdje na istoku zavrava Europa, dio velikogeuroazijskog kopna iz kojeg se pjeice moe prijei u Aziju.Najvee razlike oduvijek su

bile oko te istone europske mee. Ni danas geografi nisu jedinstveni kada je u pitanjudio granice od junih padina Urala do Crnog mora pa stoga postoji nekoliko(pod)varijanti. No bez obzira koja se varijanta uzme za istonu europsku meu to nijejasna diobna crta nego iskljuivo konvencionalna razdjelnica dvaju kontinenata.

Slika 4. Varijante istone mee Europe (Atlas Europe,LZ: 1997)


9/142

9

Jonski geografi pomakli su jo u 5. st. pr. Krista istonu meu Europe na rijekuDon. Ta je mea kasnije upotpunjena na sjeveru rijekom Sjevernom Dvinom i odralase do poetka 18. stoljea. No s naseljavanjem i upoznavanjem europskog istoka injegovim ukljuivanjem u europska povijesna zbivanja mea je pomicana na istok.Tako je ve poetkom 17. stoljea njemaki geograf Cluverius (Philipp Clver)

pomaknuo tu meu na Volgu, Kamu i Ob.Godine 1730. Philip Johan von Strahlenberg, vedski asnik i geograf (njemakogpodrijetla) u ruskoj slubi prvi je za okosnicu istone mee predloio gorje Ural. To je iprihvatila ondanja ruska carica Ana Ivanovna, a openito jeprihvaeno tek stoljeekasnije. Taj dio istonoeuropske mee ini crta koja se od Jugorskog poluotoka (naseljaUst'-Kara) na sjeveru sputa na jug do najvieg uralskog vrha Narodnaja gora (1894 m)pratei glavnu razvodnicu; u tom je dijelu Urala i najistonija toka Europe (68,5oE).Dalje se na jug granica protee istonim podnojem Urala do izvorita rijeke Ural dreise gotovo striktno 60. podnevnika.

Von Strahlenberg dalje granicu sputa rijekom Ural do njezina skretanja na zapad(kod grada Orska) nastavlja na jug do Mugodarskog pobra (Mgodor), prati rijeku

Embu do Kaspijskog jezera; od ua Embe mea ide sjevernom kaspijskom obalom doua Kume, skree na zapad te Kumom ide na rijeku Many (Kumsko-manika udolina)do Dona (110 km uzvodno od ua u Azovskom more) pa kroz Kerka vrata i prekoCrnog mora do Bospora i Dardanela.

Slika 5. Von Strahlenbergova definicija istonoeuropske mee


10/142

10

Von Strahlenbergova definicija istonoeuropske mee, zapravo podvarijanta kojaide rijekom Ural do ua u Kaspijsko jezero, dugo je vremena bila prevladavajua ueuropskoj geografiji. Razumije se da je ta definicija prihvaena i u hrvatskoj geografiji ileksikografiji).

Izvorna von Strahlenbergova mea postavljena na Uralu odrala se do danas. No

granica Europe i Azije juno od Urala dobila je nove markacije. U geografskojliteraturi obino se javljaju dvije definicije te granice (ukupno tri raunajui vonStrahlenbergovu):

a) gorje Ural; potom rijekom Ural (Oral) do Kaspijskog jezera; od ua rijekeUralgranica ide Kaspijskim jezerom do ua rijeke Sumgayit (pored istoimenogazerbajdanskog grada) gdje poinje hrbat Kavkaza; na zapad granica prolazi glavnomkavkaskom razvodnicom do Crnog mora i dalje do Bospora i Dardanela;

b) gorje Ural; sputa se rijekom Ural do njezina skretanja na zapad (kod grada Orska)nastavlja na jug do Mugodarskog pobra (Mgodor), prati rijeku Embu do Kaspijskogjezera (dakle dri se von Strahlenbergove crte); od ua Embe mea ide Kaspijskimjezerom do ua rijeke Kure (Kr) u Zakavkazju; na zapad ide rijekom Kurom preko

Surami vrata na rijeku Rioni sve do njezinog ua u Crno more (uz grad Poti) i dalje doBospora i Dardanela.

Slika 6. Granica Europe i Azije: a) na Velikom Kavkazu , b) u Zakavkazju (rijeka Kura)


11/142

11

Danas se glavnina geografa i relevantnih geografskih kola priklanja granici kojaide Kavkazom, tj njegovom glavnom razvodnicom. Vrijeme je i da hrvatska geografija (i

leksikografija) prihvati konvencionalnu jugoistonu granicu Europe i Azije na Kavkazu.

Za to ima nekoliko razloga:1) Kavkaz je najizrazitija prirodna granica, 2) Kumsko-manika udolina bitno jeslabija prirodna granica od Kavkaza, a ni u sociogeografskom smislu ne predstavlja

razdjelnicu, 3) granica na Kavkazu uvelike se poklapa s politikom granicom (dravnagranica Rusije s Gruzijom i Azerbajdanom), 4. preskakanje Kavkaza i postavljanjemee u Zakavkazju nema jaku potporu meu geografima i zasad je u drugom planu.

Razumije se ovdje je rije o konvencionalnoj geografskoj granici Europe i Azije.No u poimanju Europe katkad zabunu unose neki drugi pristupi. Tako se ponegdje u

literaturi pod Europom smatraju lanice Vijea Europe, pa se tad Turska, Cipar, Gruzija,Armenija i Azerbajdan smatraju europskim zemljama. Drugi pak pod Europomspominju samo lanice Europske unije. Dodatnu zabunu unosi lanstvo u europskim

sportskim organizacijama (nogomet, koarka) u kojima je uz Cipar, Tursku i zakavkaskezemlje jo i Izrael. Moda e jednog dana i zemlje Zakavkazja ui u Europsku uniju,alito e biti pomicanje politikih granica Europe, dakle, samo jo jedan dio azijskog tla uEuropi. Danas je azijski otok Cipar (njegov zapadni dio) u Europskoj uniji, ali neemostoga proiriti geografske granice Europe do Bliskog istoka.

Valja istaknuti da se geografska konvencionalna istona granica Europe ipolitike granice, odnosno granice pojedinih drava ne poklapaju. To sutranskontinentalne zemlje, istodobno i europske i azijske. Sve tri navedene varijanterazgranienja ukljuuju u Europu osim dijela Rusije i dio Kazahstana. Kavkaska varijantaukljuuje u Europu (sjeverno od glavne kavkaske razvodnice) relativno mali dio Gruzije(oko 3%) i Azerbajdana (oko 8%). Zakavkaska varijanta Europi prikljuuje oko 70%

Gruzije i oko 45% Azerbajdana. Tu je i Turska, iji samo mali dio geografski pripadaEuropi (manje od 3%), ali u njemu je njezin najvei grad, Istanbul.Prihvaajui kavkasku varijantu granice Europe i Azije: gorje Ural - rijeka Ural

- Kaspijsko jezero do ua rijeke Sumgayit - Kavkaz (glavna razvodnica), moramodopuniti i korigirati neke geografske podatke (tabl. 1.)

Tablica 1. Euro-azijske zemlje: podaci o povrini i stanovnitvu koje ulaziu geografske granice Europe

Drava Povrina u Europi Stanovnitvo u Europi

km % broj %

Rusija 3,960.000 23,19 106,037.143 73,75

Kazahstan 150.000 5,52 600.000 3,96

Azerbajdan 7.110 8,21 175.200 2,23

Gruzija 2.000 2,87 37.520 0,8

Turska* 23.812 3,05 11.044.932 16,03


12/142

12

*Obuhvaa i azijski dio gradskog distrikta Istanbula.Izvor: World Gazetteer, Statistics of administrative units, towns and cities(http://www.world-gazetteer.com)

Najvii vrh Europe je Elbrus (5642 m). Nalazi se 20-ak km zrane udaljenosti odglavne kavkaske razvodnice i nekoliko kilometara unutar ruskog teritorija.

1.3.2.Stanovnitvo i kultura

Europa ima dugu povijest naseljenosti te je imala veliku ulogu u naseljavanjusvijeta.

Obiljeava je mnotvo etnikih skupina.

Stanovnitvo Europe je prolo demografsku tranziciju.Tradicionalna politika fragmentacija (jo iz doba Karolinga). Puno malih drava.Fragmentacija je ostavila traga u razvoju urbanih sustava.

Partikularizam.

Uloga trgovine i gradova. Rano dolazi do akumulacije kapitala. Europa jerelativno bogat prostor zahvaljujui tradiciji trgovine.

Europa ima dugu tradiciju gradova, a mnogi od njih su nastali zahvaljujuitrgovini.

Koncepcija Europe kao zasebnog kontinenta gdjekad se osporava s prirodno-

geografskog gledita. Meutim, drutveno-geografski on je neupitan. Temeljni elementitakvog zajednitva su kransko religijsko naslijee, uporaba indoeuropskih jezika te

stanovnitvo europeidne rasne skupine.U usporedbi s ostatkom svijeta, Europsko stanovnitvo karakteriziraju jo nekielementi, posebice u zadnja tri stoljea. Odlikovalo se viim stupnjem obrazovanja;viom zdravstvenom kakvoom; veom ishranjenou; smrtnou znatno ispod svjetskogprosjeka; ivotnim standardom znatno viim od svjetskog prosjeka; visokim udjelomgradskog stanovnitva. Nadalje u europskom gospodarstvu veina je uposlena u industriji(prije) i uslunim djelatnostima. Poljoprivredna proizvodnja je trino usmjerena. Bitnaznaajka Europe su i visoko razvijeni prometni sustavi, Naposljetku, Europa je ikontinent starih naroda i nacija te susljedno i starih drava.

Prilino je jasno da Europa ima zajedniku kulturu: to je svojevrsnakombinacija grkog racionalizma, rimske organizacije i kranske tradicije (Grace

Davie, britanska sociologinja religije, intervju JL, 27.7.2005.)Za konceptualizaciju Europe ini se da je relevantna jedna reenica engleskogpolitiara Edmunda Burkea (1729-1797): Niti jedan Europljanin ne moe biti potpunistranac ni u kojem dijelu Europe.


13/142

13

1.3.3. arite svijeta (imbenici razvoja)

Nijedan kontinent nije u svjetskim razmjerima imao toliku vanost i utjecaj kaoStari kontinent. Bez obzira na nedvojbene prinose ostalih dijelova svijeta, Europu je u

razdoblju od geografskih otkria do 20. stoljea opravdano nazivati pozornicom

svjetske povijesti (Hegel). Snaga Europe, kako je ve reeno, temeljila se na iznimnimprednostima njezina smjetaja i poloaja u odnosu na druge kontinente.Smjetaj u sreditu kopnene polutke otvarao je najprikladnije putove u sve

dijelove svijeta pa je Europa postala prometno sredinji i najznaajniji njegov dio. Nekadperiferno poloeni zapadnoeuropski prostor naao se u doba velikih otkria u sreditusvjetskih zbivanja. Kasniji razvitak Amerike, Australije i Afrike, dodatno je naglasio

sredinjost (zapadno) europskog poloaja u svijetu.Pitanje dostatne prehrane u Europi je zarana rijeeno. Pored raznovrsnih

autohtonih kultura te ribljeg bogatstva Atlantika, prehrambeni standard Europe uvean jei udomaivanjem kultura iz drugih dijelova svijeta (kukuruz, krumpir). Izostanak gladi ipothranjenosti smanjio je smrtnost i omoguio Europi demografski rast najranije u

svijetu, to je bila kljuna pretpostavka kolonizaciji i europeizaciji svijeta.Svoje poloajne i ostale prirodno-geografske prednosti Europa je iskoristila izadugo dominirala svijetom. Europa je ishodite svih kolonijalnih matica (panjolska,Portugal, Velika Britanija, Francuska, Nizozemska, a kratko su se tome drutvuprikljuile Belgija, Njemaka i Italija.). Dominacija joj je omoguila dodatni razvitak iuveavanje postojeeg bogatstva. Bez obzira na injenicu to su se pojedineizvaneuropske drave kasnije i same razvile u velesile i svjetske imbenike, prije svihSAD, za utjecaj Europe na ostatak svijeta opravdano je uporabiti pojam europeizacijasvijeta.Taj proces zapoinje Velikim otkriima. Europski kolonijalizam i imperijalizamproirio se od tada na sve dijelove svijeta. Europske kolonije bile su plodno tlo zaglobalno irenje svekolikog europskog utjecaja (kulturnog, gospodarskog, politikog). U

pojedinim dijelovima svijeta europski su utjecaji potpuno nadvladali i potisnuli tamonjekulture i civilizacije (Sjeverna Amerika i Australija). U drugim dijelovima svijetaeuropski su utjecaji samo djelomice prihvaeni i u manjoj mjeri postali dio svakodnevice(Afrika, Azija).

Neporecivi uinak europeizacije imao je svoju tamnu stranu; poticao je gdjekad iosjeaj europske nadmoi, koji je u krajnjem obliku sadravao i rasnu dimenziju. Jednaod trajnih posljedica takve, eurocentrinepredodbe svijeta jest i kartografski prikazprema kojem je tzv. poetni podnevnik (kao posve konvencionalni element zemljovida)redovito smjeten u Europi (prije Pariz, danas Greenwich). Na taj nain nastaje slikaprema kojoj je Europa uvijek u sreditu, a ostatak svijeta istono ili zapadno od nje(danas se i to mijenja, npr. ameriki kartografi smjetaju Sjevernu Ameriku u sredite

karte svijeta).Dekolonizacija je dobra strana svretka dominacije Europljana. Na zemlji gotovoda vie nema europskih kolonija. Europljani su se oslobodili te velike mrlje.

Europa je danas jedan od tri razvojna arita svijeta. Novi poticaj toj ulozi dolazi1960-ih godina prevladavanjem antagonizama (npr. Francuska-Njemaka). Klju uspjehalei u integracijskim procesima. Europa je prostor najsloenijih integracija na svijetu. EUje najjae svjetsko trite s 454 milijuna stanovnika.


14/142

14

No, Europa vie ne vlada svijetom. Od sredine 19. stoljea sve su vie jaaleSAD, velika zemlja koju su stvorili Europljani na tetu domorodaca. Nakon dva svjetskarata, vodee europske drave, Njemaku, Veliku Britaniju i Francusku, prestigli suAmerikanci. Prestigao ih je i Japan, koji je postao velika svjetska sila iako je izgubio rat.

Golema Kina takoer se poela buditi. Indija e jednog dana postati sila jaa od najjaih

europskih nacija. Bogate SAD prestigle su Europljane i na polju tehnike, znanosti,istraivanja.to bi trebale uraditi europske drave pred tim novim divovima? Ujediniti se,

stvoriti veliku ujedinjenu Europu. Moi e braniti svoju neovisnost, slobodu, tradicije,svoju samosvojnost, svoju budunost.

1.3.4. Kakvoa okolia; maritimnost

Smjetena u sredinjem dijelu sjeverne hemisfere, Europa se praktiki u cijelostinalazi sjevernije od vruih pustinja i junije od ledene pustoi. Takav smjetaj omoguuje

niz prednosti. Europa uiva pogodnosti pozitivne termike anomalije pod utjecajemGolfske struje i dobrih zapadnih vjetrova, odnosno, nepostojanja ekstremno surovihprirodno geografskih znaajki. Europa ne trpi od nepovoljnih ekstrema vlage, sue,poplava, najezdi skakavaca i sl. Atlantske obale slobodne su od leda do 71

oN.

Europski je prostor prirodno raznolik, povoljnih znaajki koje omoguuju stabilnunaseljenost. Sklad geotektonskih cjelina, reljefa i klime. Europa je sva umjerena i pomjeri ovjeka.

Europa je najrazvedeniji kontinent. Duljina obalne crte europskog kopna iznosipriblino 41000 km; na 1000 km2povrine dolazi 4,1 km obale. Ubroje li se pripadniotoci duljina obalne crte iznosi 61000 km, odnosno na 1000 km

2povrine dolazi 6 km

obale (u Hrvatskoj 100 km). Najrazvedenija je norveka obala (koeficijent razvedenosti

20), slijedi hrvatska (koeficijent razvedenosti 11) te grka obala.Od ukupne povrine kontinenta, otoci i poluotoci iznose oko jedne treine.Razvedenosti posebice pridonose veliki poluotoci (Skandinavski, Iberski /Pirenejski/,

Apeninski), koji zauzimaju oko petine ukupne povrine. to se tie Balkanskogpoluotoka, njegova je poluotonost vie nego dvojbena. Poluotokom bi po nekima valjalosmatrati samo prostor juno od crte Burgaski zaljev (Crno more)ue Drima (Jadranskomore); po nekima je jo manji poluotoni prostor; juno od crte zaljev Strimon (Egejskomore) zaljev Vlores (Jadransko more). To bi zaopravo trebao biti Pindski poluotok.


15/142

15

Slika 7. Udaljenost od mora i razvedenost Europe

Zbog tolike razvedenosti srednja udaljenost od mora nije velika. Iznosi 340 km, a

samo 18% europskog kopna (na istoku) vie je od 600 km udaljeno od same obale.Najudaljenije od mora (oko 1500 km je podruje Magnitogorsaka u junomUralu. Uska

isprepletenost kopna i mora ini Europu najmaritimnijim kontinentom, najvie podutjecajem mora i usmjerenim na more. Osim velike razvedenosti, maritimnosti Europe

pridonosi i laka povezanost obala sa zaleem i nezaleenost mora. Od 45 europskihzemalja samo ih 15 nema izlaz na more: Andora, Austrija, Bjelorusija, eka, Kosovo,Lihtentajn, Luksemburg, Maarska, Makedonija, Moldavija, San Marino, Slovaka,Srbija, vicarska, Vatikan.

Europu obiljeava rana valorizacija morskih obala. Vladanje svjetskim morembilo je zalog europske moi, a snaga na moru u Europi je oduvijek bila i bitan pokazateljmoi pojedinih drava. Maritimnost europskog ivota u 20. stoljeu ogleda se u procesulitoralizacije, kojim morske obale postaju najvanije i najdinaminije gospodarske zone uveini europskih drava.

1.3.5. Izvorite industrijske revolucije

Sirovinska bogatstva Europe bila su razmjerno velika. U razdoblju inicijalnogkapitalistikog gospodarskog razvitka Europa je raspolagala dovoljnim koliinama vode,drveta, ugljena i eljezne rudae. U poetku je glavni imbenik bio ugljen i njegovakakvoa; no s vremenom je njegovo znaenje slabilo i posve ustuknulo. injenica da do


16/142

16

industrijske revolucije dolazi na njezinu tlu, dala je Europi odluujuuprednost u odnosuna druge dijelove svijeta.

Najprije je Velika Britanija, a zatim i zemlje na kontinentu, primijenila novetehnike, izgradila strojeve i stvorila industriju. Tvornice s dimnjacima i s dimom osvojile

su europski krajolik. Posvuda su iskopavani ugljen i eljezo. Crni predjeli niknuli su u

Engleskoj (Middland), Francuskoj (na sjeveru i u Loreni), Njemakoj (Ruhr). Uvozpamuka pokrenuo je razvoj tekstilne industrije. Stvorio se novi drutveni sloj, radnikaklasa. Radnici i njihove obitelji mahom su ivjeli u nezdravim i bijednim uvjetima.

Krajem 19. stoljea dogodila se druga industrijska revolucija. Otkriven jeeklektricitet. Motor s unutranjim izgaranjem omoguio je uporabu plina i nafte. Eiffelovtoranj, 1889, jo je sagraen od eljeza, ali se sve vie proizvodio elik. Poela jeproizvodnja velikog broja novih proizvoda. Trebalo je prikupiti kapital, organizirati

kredit, staviti novac u optjecaj. Razvile su se banke, poeo se iriti papirnati novac,stvaraju se dionika drutva. To jepobjeda kapitalizma: Europa je ula u eru novca. Vieno ikada podijeljena je na bogate i siromane.

1.4. POSEBNOSTI EUROPEPOVIJESNE CRTICE 4

Europa je kontinent koji je odavna gospodarski razvijen, kulturno bogat, duge

povijesti i dugog pamenja. Samo Kina, Indija i Bliski istok imaju tako bogatu prolost.Za Europljane i za izgradnju Europe vrlo je vano poznavanje povijesti. Ako

elimo znati kako pripremiti budunost, razvijati dobre europske tradicije, izbjegavatiponavljanje greaka i zloina Europljana, moramo poznavati prolost.

S obzirom na skromnu veliinu, da su joj mora na malim udaljenostima, da je

razmjerno ujednaenog reljefa, vie ili manje umjerene klime, prilino povoljnihgospodarskih mogunosti na veem dijelu tla (nema pustinja, a praume su odavnoiezle), to sve obiljeava na kontinent, nije udno to je Europa vrlo rano gotovoposvuda bila naseljena. O tome svjedoe dojmljivi prapovijesni ostaci; kosturi, orue,slikarije u piljama (Alcantara u panjolskoj, Lascaux u Francuskoj, Krapina uHrvatskoj).

Od 4.stoljea rimski carevi priznaju kranstvo kao slubenu vjeru Carstva.Europa se razvija na kranskim temeljima.

Doljaci za velike seobe naroda, koji su osvajajui nadirali u Rimsko Carstvo,openito su smatrani barbarima, jer se dralo da je njihova civilizacija na niemstupnju: nisu imali pisma, njihova je civilizacija bila usmena.

Iako su doljaci usvojili rimsku kulturu i preobratili se na kranstvo, politiki suse podijelili. Ma koliko bili meusobno bliski, divlje su se tukli. Glavni voe proglasili suse kraljevima i uspostavili kraljevstva koja oznaavaju bitnu etapu u postanku dananjiheuropskih drava.

Malo-pomalo, svi ti barbari preobratili su se na kranstvo. U srednjovjekovnojEuropi prihvaanje rimskog kranstva bilo je znak da je narod postao nacijom i uao u

4Kratki pregled europske povijesti preuzet je od Le Goffa (2002)


17/142

17

civilizirani svijet (kao danas primanje u Ujedinjene narode). Stoga doista moe uditiizbacivanje kranstva iz europskog ustava!

U 8. i 9. stoljeu franaka dinastija Karolinga okupila je najvei dio krana podsvoju jedinstvenu vlast: Galiju, Germaniju, Italiju. To e biti dugo, ak i nakon njihovarazdvajanja, srce Europe. Karolinko carstvo je propalo, ali je Europi ostavilo iznimno

vano naslijee.Godine 800. Karlo Veliki se u Rimu okrunio za cara. On je prvi iskazao politikuvolju za stvaranjem Zapadne Europe. Kada su unuci Karla Velikog podijelili Carstvo,

pojavila se nova, nacionalna Europa s Italijom, Francuskom (zapadna Franaka) iNjemakom (istona Franaka). Francuska i Njemaka postale su vodei par budueEurope. No, meka zona izmeu njih bit e jabuka razdora izmeu dvaju naroda, koji sudo 1945. godine esto bili neprijatelji.

Slika 8.Europa u doba Karla Velikog, 800. g.

Karlo Veliki i njegovi savjetnici ostavili su Europi skicu zajednike civilizacije.To je bila prva europska renesansa. Ona je ujedinjavala kranstvo i ponovnopronaenu veliku antiku rimsku kulturu. Karlo Veliki je u svom dijelu izbjegaounitavanje umjetnikih slika (ikonoklazam), to je bilo raireno u grkom dijelukranstva; prihvatio je slike i kipove s prikazima Boga, svetaca i ovjeka (za razliku odidovstva i islama). Ta je odluka bila bitna za razvoj europske umjetnosti i humanizma.


18/142

18

Srednji vijek (od 5. do 15. stoljea),bitno razdoblje u oblikovanju Europe; nastalisu najvaniji elementi za utemeljenje europske zajednice.

U Europi je tada posvuda bilo isto gospodarsko, drutveno i politiko ureenje :feudalizam.

Cijelom Europom vladala je Crkva, posebice na Zapadu.

Do kraja 19. stoljea Europljani su uglavnom bili seljaci i ljudi sa sela.U srednjem vijeku niknuli su, ili se razvili, mnogi gradovi. Najvei su bili sjeditakraljevske i vladarske moi i njihovih inovnika. S obrtnicima, trnicama i sajmovima,bili su vanagospodarska sredita.

Pojavili su se novi ljudi, trgovci. Najbogatiji su trgovali po cijeloj Europi ak i uAziji i Africi, a bili su i novari. Osnovali su veliko trgovako udruenje Hanza, u kojemsu bili okupljeni trgovci svih veih europskih gradova od Londona do Rige. I hrvatskiDubrovnik svoj procvat zahvaljuje trgovini.

Gradovi su bili kulturna sredita. U nekim gradovima osnivana su sveuilita. Biloih je u Velikoj Britaniji (Oxford, Cambridge), panjolskoj (Salamanca), Portugalu(Coimbra), ekoj (Prag), Poljskoj (Krakow), Bologna, Pariz. Prvo hrvatsko sveuilite

osnovali su dominikanci u Zadru 1396. godine.Uitelji i uenici, koji su putovali Europom od sveuilita do sveuilita,potaknuli su veliku proizvodnju rukopisnih knjiga i uveli novi nain napredovanjapolaganjem ispita (znate li da su oni uveli i ljetne kolske praznike).

Gradovi su bili i umjetnika sredita, Od tisuite godine pojavio se novi stil uarhitekturi i kiparstvu: romanika umjetnost. U gradovima je u 12. st.gotika umjetnostzamijenila romaniku. Ponovno se pojavilo kazalite, koje je nakon starog vijekaieznulo. U gradu se bogatilo, uilo, zabavljalo. No u gradovima je bilo puno gradskesirotinje i lopova.

Europska povijest zapravo je niz uzastopnih razdoblja napretka i kriza, od

tegobnog rasta do novog razdoblja napretka. U 16. stoljeu veina Europljana jo uvijek

je duboko u srednjem vijeku, ali promjene se ubrzavaju. Velika otkria bude zanimanjeza svjetske obzore. Tiskanjem knjiga ire se znanje i kultura. Novi umjetniki procvat,koji ponovno uzdie antiku umjetnost- to je umjetnost renesanse kupa se u izobilju isvetkovinama. Osjea se duh tolerancije. Primjer je Nizozemac Erazmo Roterdamski(1469-1536), koji je ivio, prouavao i pisao u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji,Nizozemskoj i na kraju u njemakom gradu Baselu (koji je danas u vicarskoj). Pokuaoje pomiriti antiki i evangeliki duh. Erazmo Roterdamski utjelovljuje europsku kulturu isveuilini duh Europe (danas neki zajedniki europski programi istraivanja i stipendijeza studente nose njegovo ime).

Zbog bogatstva Crkve, loeg ponaanja sveenstva, poevi od papa,zaboravljanja evaneoskih pouka o bratstvu i ljubavi blinjega, neki su se vjernici

pobunili protiv Katolike crkve i izali iz nje. To su bili reformisti ili protestanti, iji suglavni voe bili Martin Luther u Njemakoj i Jean Calvin u enevi. Odbacili su autoritetpape, kult djevice i svetaca, teologiju srednjeg vijeka, ukinuli su celibat. Protestantizam je

osvojio sjevernu Europu, a katolianstvo se odralo u junoj (Njemaka je podijeljena).Bila je to velika podjela unutar Europe.

Openito uzevi, podanici kraljeva i prineva ispovijedali su vjeru svojih vladara(po naelu: cuius regio, eius religio). Tako je vjerska podjela pojaala nacionalnepodjele.


19/142

19

Danas vie nema neprijateljstava izmeu katolika i protestanata (osim u SjevernojIrskoj). No katolicizam i protestantizam ostavili su kulturne i psiholoke tragove.Protestantizam openito ima stroe obiaje, a liberalniju misao; u katolicizmu su obiajiliberalniji, a misao konzervativnija. Dugo su se u protestantizmu i u katolicizmu

odravale dvije tendencije: s jedne strane strogost, koja se iskazivala postom i

korizmenim odricanjem prije Uskrsa, a s druge strane razuzdanost karnevalskih proslava.No bitna je za razumijevanje diferenciranog razvoja Europe i samog nastankakapitalizma, injenica da je protestantizam uvjerio graanina da je njegov ovozemaljskiuspjeh svojevrsna najava i uspjenog zagrobnog ivota. Protestantski moral je daolegitimnost poduzetnitvu i neprestanoj elji za nadilaenjem samoga sebe. Ideja dakapital nije bogatstvo koje valja akumulirati za razmetanje, ve dobro koje valja obrtatiradi vee proizvodnje, stvorila je kapitalizam u zapadnoj Europi.

Od 16. do 19. stoljea, im bi neka europska drava ojaala ili neka dinastija,kraljevska obitelj stekla ugled, htjela se nametnuti esto silom, orujem veem dijeluEurope.

Roenje moderne znanosti je u Europi. Istina u staroj Kini znanost je bila na

zavidnoj visini. Kinezi su, prije Europljana, izmislili magnetnu iglu, papir, barut, tiskaru,papirni novac, sat. No Kina nije imala puno koristi od svojih izuma, koji su ostali u

rukama careva, njihovih inovnika, mandarinai uenjaka. Europa je, pak, povezala izumi njegovu uporabu, teoriju i praksu, ideje i njihovu primjenu u svakidanjem ivotu.Razvoj znanosti u Europi, od 15. stoljea nadalje, temeljio se na promatranju, raunanju iteoriji, dokazivanju, eksperimentiranju i primjeni. Evo nekoliko primjera.

Europljani otkrivaju da se Zemlja okree oko Sunca. Za to je zasluan poljskiastronom Nikola Kopernik (1473-1543), koji je studirao u Italiji. Djelo u kojem izlaesvoju teoriju iz opreza je objavio tek kad je osjetio da mu se pribliava smrt. NijemacJohannes Kepler (1571-1630) i Talijan Galileo Galilei (1564-1642) krenuli su jo dalje.Galileo je pravi utemeljitelj znanstvene fizike. Dokazao je da zakoni gibanja u svemiru ne

ovise o utjecaju natprirodnih nebeskih moi.Europljani otkrivaju da krv kola tijelom. Engleski lijenik William Harvey (1578-1657), koji je studirao u Cambridgeu i u Padovi, otkrio je 1616. cirkulaciju krvi; prvi je

izraunao koliinu krvi sadrane u ljudskom tijelu. Time je otvorio put boljemprouavanju i lijeenju mnogih bolesti.

Europljani promatraju kako jabuka pada. Englez Isaac Newton (1643-1727) veliki

je promatra i eksperimentator. Pria se da je, vidjevi jabuku kako mu pada pred noge,izveo zakon o Zemljinoj gravitaciji. Udario je temelje racionalnoj znanstvenoj metodi.

Europljanima je uzavreo lonac. Francuz Denis Papin (1647-1712) otkrio je snagu

vodene pare. Bio je protestant, pa je 1685. godine morao pobjei iz Francuske. UEngleskoj je konstruirao lonac u kojem se tlak vodene pare koristi za pomicanje klipa

u cilindru. To je bila revolucija na podruju energije. Iskoritavanje parne energijeomoguilo je razvoj moderne industrije, koja je roena upravo u Europi. Parom supokretani strojevi, a ubrzo su konstruirani parobrodi i parne lokomotive.

Europljani izmiljaju modernu kemiju. Francuz Lavoisier (1743-1794); veaninScheele (1742-1786), Englez Cavendish (1731-1810) i drugi otkrili su postupak analize i

sinteze, nauili izmjeriti koliine komponenti u spojevima; otkrivali su kemijskeelemente, primjerice vodik, sastav vode i zraka, meusobne kombinacije spojeva i


20/142

20

njihove reakcije. Talijan Alessandro Volta (1745-1827) izumio je 1800. godine elektrinubateriju. Ta otkria promijenila su znanje i ivot ljudi.

Europljani usavravaju matematiko orue. U temelju veine izuma jestraunanje. Matematika je znatno uznapredovala, osobito algebra. Njezina primjenaprecizno je orue svih prirodnih znanosti. Glavna otkria u tom podruju djelo su

Francuza Descartesa (1596-1650), Nijemca Leibniza (1646-1716), vicarca Euler (1707-1783) i Francuza de Lagrangea (1736-1813), koji je radio u Torinu, Brerlinu i Parizu.Europljani otkrivaju strukturu svemira. Astronomija je iskoristila sva nova

otkria. Francuz Pierre Laplace (1749-1827), astronom, matematiar i fiziar, razvio jeteoriju ureenja svijeta; sva otkria, od Newtona nadalje, povezao je u veliko djeloNebeska mehanika.

Sva ta otkria, ti izumi koji sainjavaju modernu znanost meusobno su, naravno,povezani i proizlaze jedni iz drugih kao zajedniko djelo europske znanstvene zajednice.Mladi su uili od starih, suvremenici se meusobno poznavali, dopisivali, razmjenjivalimiljenja. Ve tada je postojala moderna znanstvena Europa. Ideja napretkamobilizirala je Europljane i oni su je rairili po cijelom svijetu.

Francuska revolucija. Francuzi su 1789. godine podigli revoluciju i stubokompromijenili nain upravljanja i drutvo.Ukinuta je kraljevina i umjesto nje proglaena republika. Na svim javnim

zgradama istaknuto je geslo: Sloboda, jednakost, bratstvo. Ideal koji naalost ni do danasnigdje nije u potpunosti ostvaren. Ponuen je i uzorak za ljudskost koji bi trebaloprihvatiti cijelo ovjeanstvo: to je Deklaracija o pravima ovjeka i graanina. Europljanisu se podijelili na pristae i protivnike Revolucije. Taj novi sukob trajao je dugo,suprotstavljajui revolucionare i proturevolucionare, naprednjake i nazadnjake. Narod jeu poetku pristao uz Revoluciju, htio je njezino provoenje, a vladajui sloj, kraljevi iplemii, bili su protiv revolucionara. Ali i narod se uskoro okrenuo protiv Francuskerevolucije, koja je sve vie skretala u nacionalizam i diktaturu.

Buenje naroda i nacija. U 19. stoljeu bude se narodi koji su dugo bili pod tuomvlau. Raspaljuje se nacionalizam u svoja dva oblika, dobrom i loem. Dobar, koji sebori za pravo na neovisnost, to se naziva pravom naroda na samoodreenje. U Europi jestvorena nova drava Belgija (1830-ih), koja se odcijepila od Nizozemske. Grka jepostala neovisna o Osmanskom Carstvu. Godine 1848. diljem Europe izbili su

revolucionarni nacionalni pokreti. To je proljee naroda. Ali, pojavio se lonacionalizam, onaj u kojem se jedan narod proglaava viim od svojih susjeda i elipripojiti teritorije u kojima je u manjini.

Ideologije dijele Europu. U Europi 19. stoljea pojavile su se filozofske,ekonomske i politike teorije koje su pokrenule milijune ljudi. To su bile ideologije, anajvanijima se smatraju liberalizam, socijalizam i marksizam. Najgore je to su se

ideologije znale pojaviti pod krinkom znanosti, poput rasizma ili antisemitizma modernih izvora starih unutranjih demona Europe.Europljani meusobno ratuju. Europa je dva puta u 20. stoljeu bila u sreditu

svjetskih ratova koji su za sobom ostavili strana stradanja. Prvi svjetski rat je ostaviotako teke posljedice da su mnogi Europljani govorili kako on mora biti posljednji. Auskoro je uslijedio drugi tei i krvaviji od prvog.

Poslije oba svjetska rata Europa je ostala u ruevinama, oplakujui milijunemrtvih, a granice europskih drava bile su poremeene. Na novim zemljovidima Europe,


21/142

21

osobito poslije rata 1914-1918, zadovoljeni su legitimni zahtjevi nekih naroda, no

stvorene su nove nepravde na granicama, koje su uzrokovale budue sukobe.Nakon Drugoga svjetskog rata, usprkos zajednikoj pobjedi, Sovjetski savez i

zapadne demokracije brzo su se sukobile. Nastupilo je vrijeme eljezne zavjese ihladnog rata s Europom (i Amerikom).

Krajem 1980-ih sovjetski komunizam je propao, uniten vlastitom nemoi dapodigne gospodarstvo i svojim policijskim reimom. Pokorene zemlje Srednje i IstoneEurope ponovno su stekle neovisnost i slobodu. Berlinski zid je sruen, podijeljenaNjemaka ponovo ujedinjena. Raspao se i sam Sovjetski savez. Pojavile su se, iliponovno pojavile neovisne drave. Iscrtana je nova karta Europe.

Europljani danas imaju sve uvjete za konano ujedinjenje. Stoljetni neprijateljiFrancuska i Njemaka danas su sloni par. To je veliki adut za cijelu Europu. Osim togaini se da su Europljani izvukli pouku iz nesrea uzrokovanih dvama svjetskim ratovima.Europljani ele mir u Europi. I vrlo vaan adut: u Europi vie nema politikih diktatura.U svim zemljama uveden je demokratski sustav u kojemu se potuju prava graana.Veina Europljana sve je svjesnija da valja ukloniti sve izvore nesporazuma i iskoristiti

ono to im je stoljeima zajedniko.Europsko zajednitvo ponajvie se temelji na osjeaju zajednikog naslijea iidentiteta koji dijele svi europski narodi.


22/142

22

2. GOSPODARSKO I POLITIKO POVEZIVANJE;STVARANJE EUROPSKIH INTEGRACIJA

Car Karakala je 212.godine svim slobodnim ljudima Carstva dodijelio status ipovlastice rimskog graanina. To je prvi primjer jedinstvenog graanstva na europskomteritoriju. Kada je Napoleon Bonaparte osvojio vlast u Francuskoj, donio je opi rat uEuropi. Prvo je htio provesti reforme koje je donijela Revolucija, ostvariti slobodu ipravdu. U poetku su ga dobro prihvatili u zemljama poput Poljske, koja je bilapodijeljena izmeu monih susjeda Rusije, Austrije i Pruske, ili poput Dalmacije, koja jebila pod Austrijom, pa i u Napulju, koji nije volio svoje kraljeve iz dinastije Bourbonaca.Meutim, na kraju se cijela Europa ujedinila protiv francuske napoleonske Europe. Bioje to lo pokuaj ujedinjenja Europe. U 20. stoljeu propala je jo stranija, hitlerovskaEuropa. Hitler je htio stvoriti Europu kojom bi vladali Nijemci i nacizam. To je najgori

ikada poduzet pokuaj ujedinjavanja Europe. Postalo je jasno da se Europa moeujediniti samo dobrovoljnim pridruivanjem nacija i naroda.(Le Goff, 2002).

Znakovita pojava naeg doba su udruivanja i integracije: npr. NAFTA NortAmerican Free Trade Agreement; ASEANAsociation of South-East Asian Nations.

U Europi je proces integriranja najdalje otiao, a motiv je stvaranje ekonomske,politike i monetarne integracije. Godine 1948. utemeljena je prva relevantnaorganizacija OECD - Europska organizacija za ekonomsku suradnju zemalja Zapadne

Europe.Europa je prola kroz razliite faze gospodarskog i politikog udruivanja. Za

Europu su karakteristine tri zajednice:1. EU (EEZ, EZ)imala je najsloeniji razvojni put s krajnjim ciljem stvaranja

jedinstvenog trita, gospodarskog saveza te politike i monetarne unije.2. SEV(Comecom)Savez za uzajamnu ekonomsku pomo (pripadale su mu zemlje

tzv. Istonog bloka na elu s SSSR-om); glavna razlika izmeu SEV-a i EZ-a je u tome

da je SEV bio organiziran na temelju planske ekonomije, pri emu je bila obavljenapodjela rada, potican razvoj gospodarstva i meusobna pomo. Na drugoj strani, kod EZ-a integracija se temelji na trinim principima i gospodarskoj suradnji. SEV propada1989. godine zajedno s komunistikim reimom u istonoeuropskim zemljama.

3. EFTA - European Free Trade Agreement podruje slobodne trgovine stvorene1960. godine suradnjom desetak zemalja koje ukidaju carine u meusobnoj trgovini.EFTA danas jo samo slubeno postoji; gubi na znaenju zbog razvoja EU.

Tako od 1992. godine postoji EEA - europski gospodarski prostor (EU+ EFTA)

2.1. POECI UJEDINJENJA EUROPE

2.1.1. Ekonomska suradnja

Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, usred posljedica sveopeg razaranja,siromatva i poetka hladnog rata, rodila se ideja o stvaranju zajednice europskihzemalja. Zapadnoeuropske zemlje su shvatile da e lake prebroditi tekoe i osiguratitoliko eljeni mir za budunost europskih naroda ako se udrue i pokuaju nai rjeenjazajednikim radom, suradnjom i meusobnim potovanjem.


23/142

23

Glavnim pokretaem ujedinjenja (zapadno)europskih zemalja smatra se RobertSchuman, francuski ministar vanjskih poslova; objavljuje dokument (Shumanova

deklaracija) kojim je predloio ujedinjenje francuske i njemake industrije elika; to jebio temelj na kojem je postupno zapoelo povezivanje europskih zemalja; datum 9.svibnja vee uz nastanak Europske unije (Dan Europe).

Ideja i primjer Francuske i Njemake, svidjeli su se Belgiji, Nizozemskoj,Luksemburgu i Italiji, pa se svih est zemalja sastalo u Pa rizu 1951. gdje su potpisaliugovor o osnivanju ECSC Europsku zajednicu za ugljen i elik. Tako je velikaindustrija elika i ugljena koja je bila pokreta ratne industrije u prolosti postala temeljbudunosti mira i blagostanja u Europi.

Zadovoljne rezultatima suradnje, spomenute su je zemlje odluile ojaati iproiriti. U Rimu 1957. potpisale su novi ugovor (Rimski sporazum) kojim nastaje EEZ Europska ekonomska zajednica. Ideja je bila stvoriti zajedniko europsko trite nesamo za ugljen i elik nego i za sve ostale proizvode. Postupno sve lanice Zajedniceukidaju carine. Iste godine nastaje i EURATOM Europska zajednica za atomskuenergiju; organizacija za zajednika istraivanja te proizvodnju nuklearne energije.

Francusku, Njemaku, Italiju, Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg naziva seosnivaima EU. Pored glavnog motiva udruivanja svaka je zemlja imala i svojemotive:

Francuska trai uinkovito sredstvo za nadzor jaanja Njemake i zatitu odirenja njenog utjecaja;

Njemaka eli se rehabilitirati u sredinjoj Europi i proiriti trite;Italijaeli se ukljuiti u nove ekonomske tokove;Beneluxto su trino orijentirane zemlje.Stvaranjem ECSC-a te EEZ-a oivotvorena je gospodarska i politika

komunikacija Francuske i Njemake, dvaju tradicionalnih neprijatelja. Tome su velikidoprinos dali predsjednik Charles de Gaulle i kancelar Konrad Adenauer.

Principi funkcioniranja EEZ-a (etape razvoja ekonomskih integracija):1. stvaranje zone slobodne trgovine: razvoj slobodne trgovine; poinje ukidanjemcarina u meusobnoj trgovini,2. uspostava carinske unije: zahtijeva ukidanje carina izmeu zemalja lanica tedefiniranje jednakih izvoznih, tranzitnih i uvoznih carina te podjelu carinskih

prihoda; to ujedno znai provoenje zajednike trgovake politike prema treimzemljama;3. stvaranje zajednikog trita: omoguuje slobodno kolanje roba, usluga,kapitala, ljudi i informacija; postoje zajednike politike no one ne dovode upitanje nacionalne politike;

4. stvaranje ekonomske integracije: postoje zajedniki organi i institucije koje

provode zajedniku politiku ekonomskog razvoja; ekonomsku uniju najee pratimonetarna unija.

2.1.2. Faze u razvoju EU

U razdoblju od 1958. do 2007. u razvoju EU bilo je pet faza.


24/142

24

I. faza: 1958.-1970. godine

Povrina 1,170.000 km2; stanovnika 202 milijuna. est zemalja: Francuska, SRNjemaka, Italija, Nizozemska, Belgija, Luksemburg.

Zbog razlika u stupnju razvijenosti agrara meu zajedniarima, godine 1962.

uvodi se godine zajednika agrarna politika; stvaraju se zeleni planovi; glavni cilj jeokrupnjavanje zemljinih posjeda.Godine 1963. potpisuju se prvi sporazumi o pridruivanju. Te godine i Turska

potpisuje sporazum o pridruivanju.Godine 1965. EEZ + EUROATOM + ECSC = EZ; stvara se zajednika europska

institucija za sve tri Zajednice, dakle, Europska zajednica s zajednikim budetom;najvea sredstva ulau se u razvoj agrara. Ostale europske zemlje kako se suradnjaunutar Zajednice uspjeno ostvaruje i shvaaju kakao bi im bilo korisno pridruiti joj se.

II. faza:1971.-1980. godine

Godine 1973. Zajednica seprvi put irikad joj pristupaju Velika Britanija, Irska iDanska.P = 1,528.000 km

2

S = 270 milijuna

Devet zemalja; est starih i tri nove.Velika Britanija je htjela ui u Zajednicu i prije no Francuska (De Gaulle) je to

odbijala. V. Britanija iako visoko industrijalizirana zemlja nala se u krizi zbog tekoaoko restrukturiranja industrije. Irska je, pak, u to vrijeme bila poljoprivredna zemlja. Toproirenje se naziva Atlantsko proirenje.

Jaaju tendencije uvoenja politike zajednikog socijalnog razvoja, politikeregionalnog razvoja i politike zatite okolia. Kako bi se financirala politika regionalnog

razvoja osnovan je Fond za razvoj. Javlja se tenja za ustrojem jedinstvenog monetarnogsustava kako bi se zaustavilo kolebanje pojedinih teajeva.Osnovan je Europski parlament sa sjeditem u Strasbourgu. Parlament ima glavnu

rije kod primanja novih lanica.

III. faza: 1981.-1990. godine

Suradnja meu lanicama Zajednice cvijeta. Europske mediteranske zemlje kojesu politiki, gospodarski i socijalno nerazvijenije od lanica Zajednice odluuju pridruitijoj se vjerujui da e im to omoguiti razvoj. Godine 1981. Zajednici pristupa Grka. Toje drugo proirenje Europske zajednice. Grka ima strateki znaaj vaan poloaj na

junom krilu Atlantskog saveza.Godine 1986. nastupa trei val proirenja; lanice Zajednice postaju panjolska iPortugal (nakon pada diktatorskih reima Franca i Salazara). Ta se dva vala nazivaMediteransko proirenje; u Zajednicu su uvedene i nerazvijena podruja (npr.Portugal). Kako bi im se pomoglo u razvoju, Zajednica im uvelike novano pomae.Javlja se problem kako modernizirati mediteransku poljoprivredu. U tu svrhu izdvaja se

ak 70% budetske stavke za razvoj poljoprivrede.P = 2,256.000 km

2


25/142

25

S = 328 milijuna

Dvanaest zemalja; 6+3+3.

IV. faza: 1991.-2000.

Poetkom 1990-ih zajednica ima 12 zemalja lanica. Te su godine povijesnovane za Europu.Dolazi do ujedinjenja Njemake ime za zemlje (i Zajednica) dobiva novih 18

milijuna stanovnika, ali i goleme ekonomske probleme. No ipak ostaje najutjecajnija

lanica Zajednice.Godine 1992. potpisan je ugovor o Europskoj uniji (Ugovor iz Maastrichta);

Europska zajednica mijenja ime i postaje Europska unija (EU). Inzistira se na stvaranju

politikog saveza, zajednike vojne i zakonodavne politike te sudske i policijskesuradnje.

Iste godine prihvaen je Shengenski sporazum koji ureuje pitanje nadzoragranica.

Godine 1993. na sastanku u Kopenhagenu objavljuju se kriteriji koje svaka zemljamora ispunjavati kako bi postala lanicom EU (Kopenhaki kriteriji). Svaka zemljakoja eli postati lanicom EU mora: a) razvijati demokraciju te tititi ljudska prava iprava manjina, b) imati razvijeno gospodarstvo i c) biti spremna potovati sve zajednikevrijednosti, ciljeve, odluke i zakone EU.

Godine 1995. uslijedio je etvrti val proirenja. Austrija, vedska i Finska postajulanice Europske unije. To je srednjoeuropsko-sjevernoeuropsko proirenje. Norvekaje referendumom odbila podnijeti zahtjev za lanstvom u EU zbog svoje razvijenosti. Timproirenjem znaajno je ojaan utjecaj EU na srednju Europu.

Javljaju se rasprave i dvojbe oko daljnjeg razvoja EU. Postavlja se pitanje treba li

EU ii prema sveopoj federaciji s nadnacionalnom upravom ili se treba stvarati savez

nacionalnih drava. Vode se i rasprave o daljnjem proirenju EU. Nameu se sve stroikriteriji za potencijalne lanice.Od. 1. 1. 1999. sve transakcije se iskazuju u euru, valuti EU. Za funkcioniranje

eura osnovana je Europska sredinja banka u Frankfurtu.EU ima 15 lanica: Francuska, Njemaka, Italija, Belgija, Nizozemska,

Luksemburg, Velika Britanija, Irska, Danska, Grka, panjolska, Portugal, Austrija,vedska i Finska.

P= 3,226.000 km2

S = 370 milijuna

V. faza: 2001. -2007.

Od 1. sijenja 2002. dvanaest (od petnaest) zemalja EU umjesto vlastitomnacionalnom valutom koristi se zajednikom valutom Eurom.

Godina 2004. vaan je povijesni korak za razvoj Europske unije. U svibnju tegodine dolazi do petog i najveeg valaproirenja; EU se iri i na jednu izvaneuropskudravu Cipar. lanice EU postaju: Estonija, Latvija, Litva, Poljska, eka, Slovaka,Maarska, Slovenija, Malta i Cipar. Time se napokon ukida granica izmeu istoka i


26/142

26

zapada Europe (granica koja je donedavno nazivana eljeznom zavjesom), a u sklopuEU je 25 zemalja (24 europske).

Godine 2007. uslijedio je esti valproirenja. Bugarska i Rumunjska postajulanice Europske unije. Dakle, EU ima 27 zemalja.

P = 4,248.500 km

2

S = 485,1 milijuna22 slubena jezika

Slika 9. Zemlje lanice Europske unije 2007. godine


27/142

27

Island, Norveka i vicarska odluile su ostati (zasad) izvan EU. No bez obzirato nisu lanice Unije, te zemlje s njom blisko surauju, trguju, usklauju zakonodavstvoi daju novac u zajedniku europsku blagajnu.

S druge strane jo nekoliko europskih zemalja eli ui u EU. Postupno usklaujuvlastite zakone s europskima, otvaraju svoje granice za slobodnu trgovinu s lanicama

Unije i potuju njezine ideje i ciljeve. Hrvatske je pred vratima Europske unije (listopad2005. poetak je pristupnih pregovora). Turska kao pridrueni lan ve etiri desetljeatakoer oekuje lanstvo. I neke druge zemlje kao to je Makedonija, BiH, Srbija, CrnaGora, Albanija i druge potencijalne su budue lanice Unije.

2.1.3. Kako EU vidi sebe?

Ujedinjeni u razliitostislogan je EU izabran na natjeaju na kojem je sa svojimprijedlozima sudjelovalo 80.000 mladih Europljana izmeu 10 i 20 godina. Unija je,dakle, prepoznala posebnosti svake zemlje i razliitosti i obvezala se da e ih potovatikao izvore nacionalnog identiteta.

HimnaEuropske unije: Oda radosti, dio 9. simfonije Ludwiga van Beethovena,odabrana je 1985 godine za slubenu europsku himnu. Ona ne zamjenjuje nacionalnehimne zemalja lanica, nego slavi zajednike vrijednosti europskih zemalja i simboliziraideju slobode, mira i solidarnosti u Europi.

Zastava EU: od 1986. godine EU ima slubenu zastavu. Zastava ima 12 utihzvjezdica poredanih u krug na plavoj podlozi. Premda je tada bilo 12 lanica EU, broj sezvjezdica s proirenjem Unije nije mijenjao i taj je broj stalan. Budui da krug simbolizira

solidarnost, zajednitvo i sklad, a broj 12 savrenstvo i jedinstvo, ta zastava zapravosimbolizira ujedinjenost europskih naroda i zemalja u jednu zajednicu.Glavni gradoviEurope su Bruxelles, u kojem je sjedite vlade sastavljene od

ministara iz svih zemalja lanica, i Strasbourg, u kojemu zasjeda izabrani Europskiparlament.

Kakva Europa? U Europi ne smije vladati samo ekonomija, novac, poslovi,materijalni interesi. Ona mora biti Europa civilizacije, kulture. To je njezin najjai adut,njezino najdragocjenije naslijee (sjetimo se: Grka, Rim, kranstvo, humanizam,barok, prosvjetiteljstvo). Ona mora biti Europa ljudskih prava koja su njezino djelo.Mora biti pravednija, boriti se protiv nepravdi, nezaposlenosti, iskljuivosti zala kojeEuropljani samo zajedno mogu ukloniti, Europa koja vodi rauna o ravnotei ovjeka i

prirode( Le Goff, 2002).

2.1.4. Vani datumi ujedinjene Europe

1929. jedan pionir, francuski ministar Aristide Briand, iznio je na skuptini Drutvanaroda u enevi prijedlog za organiziranje Europe.


28/142

28

1948. utemeljena je Europska organizacija za ekonomsku suradnju zemalja Zapadne

Europe (OECD).

1949. utemeljeno Vijee Europe.1950.Shumanova deklaracija.

1951. Parikim sporazumom osnovana je ECSC - Europska zajednica za ugljen i elik

estorke: Francuske, Njemake,Italije, Belgije, Nizozemske, Luksemburga.1957. Rimskim sporazumom estorka je osnovala Europsku ekonomsku zajednicu iEuropsko povjerenstvo za atomsku energiju.

1965.EEZ + EUROATOM + ECSC = EZ; stvara se Europska zajednicas zajednikimbudetom.1973. prvo proirenje: Velika Britanija, Irska i Danska postale su lanicama Europskezajednice; sada je to Europa devetorice.

1979. stvoren je monetarni sustav kojim je povezan europski novac.

1981. drugo proirenje: Grka je postala desetom lanicom Europske zajednice.1986. tree proirenje: Europsku zajednicu ule su panjolska i Portugal: Europadvanaestorice.

1992. EZ prelazi u Europsku uniju (EU) (Ugovor iz Maastrichta).1992. Shengenski sporazum.

1995. etvrto proirenje; Europskoj zajednici pristupile su Austrija, Finska i vedska:Europa petnaestorice.

2004. peto proirenje; vaan je povijesni korak za razvoj Europske unije; lanice EUpostaju: Estonija, Latvija, Litva, Poljska, eka, Slovaka, Maarska, Slovenija, Malta iCipar. Europa dvadesetpetorice.

2007. esto proirenje; lanice EU postaju Bugarske i Rumunjska. Europadvadesetsedmorice.

3. GEOLOKA OSNOVA; RELJEF; MORA I OBALE

3.1. GEOLOKI SASTAV I GRAA

Europu obiljeava sloena geoloka graa iz ega proizlazi velika raznovrsnostreljefa.

Prekambrij (Pr). Prekambrijsku (ili geoloku) jezgru kontinenta iniFenosarmacija, prakontinent koji je obuhvaao tzv. Baltiki tit i Rusku plou. Baltikitit izgrauju preteito metamorfne stijene (gnajsovi i graniti) stare i vie od 3 mlrd.godina; takve su stijene i ispod mlaeg sedimentnog pokrivaa na Ruskoj ploi. To jeprastara Europa (Paleoeuropa). Magmati i matamorfiti nastajali su i u kasnijim

razdobljima, ali povrine na kojima su oni danas otkriveni, uz iznimku Islanda, razmjenosu malene i slabije izraene u okruenju sedimentnih stijena.


29/142

29

Prekambrijske stijene (gnajs i granit) otkrivene su u najveem dijelu Skandinavije(Baltiki tit), u Uralu, Ukrajini (Ukrajinski tit), Kavkazu, ekoj, Francuskoj (Sredinjimasiv, Bretanja, Normandija), kotskoj, Hebridima, sjevernoj Irskoj, sjevernom isrednjem Portugalu i zapadnoj panjolskoj. Unutar alpskog orogenetskog pojasaprekambrijske stijene pojavljuju se u metamorfnim kompleksima (kristalini) zajedno s

mlaim tvorevinama (starijeg paleozoika i mezozoika) u Pirenejima, Alpama,Karpatobalkanidima, Rodopima, na Kalabriji, Korzici i Sardiniji. Po sastavu to supreteito metamorfne stijene, najee gnajsovi (npr. katarhajski gnajsovi u osnoviBaltikog tita) i magmatske stijene, veinom granitii drugi kiseli do neutralni magmati(diorit, sjenit, gabro).

Baltiki tit i Ruska ploa, kao prostor prastare Europe, je stabilna masa, beztektonike i vulkanizma, uravnjena i bogata rudama. Od mineralnih sirovina

prekambrijske starostipoznata su velika leita eljezne rude kraj Krivog Roga u Ukrajinii u Kiruni u vedskoj. U Skandinaviji, Ukrajini, Portugalu, panjolskoj i ekoj koristese kvalitetni graniti i gnajsovi kao graevinski kamen.

U Hrvatskoj prekambriju pripadaju metamorfne stijene i granitoidi Psunja i

Moslavine.

Paleozoik (Pz1,Pz2). Paleozojsko doba zapoinje velikom transgresijom(preplavljivanjem) mora preko prekambrijskoga kopna na itavom kontinentu. Paleozoikse obino dijeli u dva dijela: stariji i mlai, premadvama globalnim tektonskim ciklusima kaledonskoj (kambrij, ordovicij, silur, dio devona) i hercinskoj orogenezi (devon,karbon, perm).

Naslage starijeg paleozoika (kambrij, ordovicij, silur) poznate su u Rusiji na RubuBaltikog tita izmeu Finskog zaljeva i Bijelog mora), u sredinjem dijelu Skandinavije,Walesu. Naslaga starijeg paleozoika ima u Normandiji, junoj Francuskoj, Pirenejima,Iberskom poluotoku, ekoj i dr. Zastupljene su naslage plitkih mora, vapnenci,

pjeenjaci, ejlovi (glinac, glineni kriljavac), konglomerati.Od mineralnih sirovina u Norvekoj ima eljeza, bakra i kromita (sve silurske starosti), au ekoj eljeza.


30/142

30

Slika 10. Geoloka karta Europe, prikazuje povrinsku rasprostranjenost i rasporedstijena koje izgrauju europski kontinent

Naslage mlaeg paleozoika razliitog su litolokog sastava. Uglavnom seizmjenjuju karbonati i klastiti (ejlovi, lapori, pjeenjaci, konglomerati). Devonskenaslage u Europi su vrlo rasprostranjene: Ardeni, zapadnoj Rusiji, Bjelorusiji,

pribaltikom podruju, Velikoj Britaniji, Rajnskome kriljavom gorju. Leita eljeznerude ima u Rajnskome gorju, a kamenog ugljena u Rusiji (Kuznjecki bazen). Naslage

karbona takoer su rairen u zapadnoj Rusiji i u zaleu Azovskog mora; ima ih uNjemakoj i ekoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, Pirenejskom poluotoku, Poljskoj (leska).Glavno je obiljeje karbona ugljenosne naslage u bazenima od Cornwalla (Engleska),Ardena, Westfalije (Ruhr), Saske, leske, do Donjeckog i Moskovskog bazena.

Permskim naslagama pokrivena su velika ruska prostranstva od Moskve do Urala;

uglavnom je zastupljen klastitima (najee pjeenjacima), a manje karbonatima.Vezano uz permski period su i poznata leita soli u Njemakoj, a na Uralu eljeza,bakra, zlata i rijetkih metala.

Mezozoik (Mz). Najvaniji globalni dogaaji znaajni za europski mezozoik bilisu konano razdvajanje prakontinenta Pangeae na kasnije kontinente, stvaranje (zapravo


31/142

31

otvaranje) Atlantskog oceana i postupno zatvaranje tj. nestajanje sredozemnogoceana Tetisa. Posljedica toga jest da se u europskom mezozoiku jasno razlikuju dva

podruja:a) u hercinskoj, te ranije u kaledonskoj i prekambrijskim orogenezama

konsolidirani prostori Ruske ploe, Baltikog tita, Kaledonida i srednjo-

zapadnoeuropskih hercinida na jednoj ib) nemirno mediteransko podruje na drugoj strani.Taloenje mezozojskih naslaga u spomenutim prostorima odvijalo se u

epikontinentalnom, razmjerno plitkom moru s prevlau klastita. Sredozemna Europapredstavlja vrlo labilno podruje u Tetis oceanu s izrazito plitkim dijelovima, ali idubokih vjerojatno i vie od tisuu metara. Tu se taloe klastine i karbonatne naslage.

Trijas (T) je iroko rasprostranjen u Rusiji, istonoj Ukrajini, Litvi, Poljskoj,Njemakoj, Alpama, Junoj panjolskoj, Engleskoj, Dinaridima i dr. Prevladavajuklastine naslage (crvene) i karbonati (posebice u sredozemnoj Europi)

Jura (J) je uvelike rairena u sredinjim i sjeveroistonim podrujima Rusije,Kavkazu, Poljskoj, panjolskoj, Francuskoj, Engleskoj, Njemakoj, Alpama, Apeninima,

Dinaridima. Na sjeveru i istoku Europe jurske naslage su klastino-karbonatne(vapnenci); u sredozemnom podruju (kao i u sluaju trijasa) preteito su karbonatne.Znaajna je i vulkanska aktivnost, posebice u dubljim oceanskim prostorima, pa sestvaraju velike mase bazinih i ultrabazinih stijena (mahom bazalta).

Kreda (K) je najrairenija u istonoj Europi ali su naslage (sitnozrnatogsedimenta krede) najbolje prouene u Njemakoj, Francuskoj i Engleskoj. Krednenaslage u Rusiji, Ukrajini, Poljskoj, ekoj, Danskoj i u drugim podrujima istegeografske irine pripadaju epikontinentalnom (plitkomorskom) razvitku krede;zastupana je preteito klastitima (pijescima, pjeenjacima, laporima i kredom).Sredozemna kreda nastala je u dubokomorskim prostorima, od Portugala i panjolske,preko june Francuske, Apenina, Dinarida i Helenida do Kavkaza. Sredozemna je kreda

uglavnom karbonatna(vapnenci, rijetko dolomiti), a u podrujima gdje je bilo izdizanjaima i flia. U Hrvatskoj je kreda /krko podruje/ najraireniji lan poslije kvartara!Kristalin alpskog orogenetskog pojasa obuhvaa mase i nizove preteito

metamorfnih stijena prekambrijske, paleozojske i mezozojske starosti koje se danasnalaze u jezgrama Pireneja, Sardinije, Korzike, Alpa, Karpatobalkanida, Rodopa i

Kalabrije. To su uglavnom stijene visokog stupnja metamorfizma, od prekrambijskih

gnajsova, paleozojskih i mezozojskih kristalastih kriljevaca (zeleni kriljavci, amfiboliti)do jursko-krednih sjajnih kriljevaca.

Kenozoik. Kao najmlaa era ukljuuje i dananje doba. U Europi se kao i uranijim erama razlikuju dvije geotektonske cjeline:

a) sjeverni stabilizirani (kratonizirani) prostori ib) juno, sredozemno labilno podruje gdje je jako izraeno djelovanje alpskeorogeneze, koje traje i danas.

U prvoj, na sjeveru, u veem dijelu Ruske ploe i Baltikom titu je kopno, a uepikontinentalnome moru taloe se karbonatno-klastine naslage. Sredozemno podruje u


32/142

32

poetku ima preteito karbonatnu sedimentaciju, a za vrijeme i nakon jakih tektonskihpokreta (tijekom cijelog tercijara) i klastinu sedimentaciju (uglavnom flievi i molase).5

Izdizanjem sredozemnih planinskih lanaca suavaju se i razdvajaju morskiprostoru jedinstvenog sredozemnog oceana Tetisa; na jugu je Sredozemnno more, s

priblino dananjim opsegom, a u sredinjem dijelu kontinenta nastaju manja mora i

izolirani bazeni jezera u Panoniji, Erdelju, Daciji i crnomorskom podruju. Taloe sevie stotina metara debele naslage glina, lapora, pijesaka, pjeenjaka, brea,konglomerata, vapnenaca. U kenozoiku traje jaka magmatska aktivnost sve do danas.

Velike mase bazinih magmatita poznate su na Islandu, neto manje u Italiji (Siciliji).Tercijar (Pg, Ng) je rairen od Baltika i Poljske preko Bjelorusije, Ukrajine i

junog dijela Rusije, od danskih otoka, sjeverne Njemake do doline Rajne, jugozapadneBelgije i june Engleske. Tercijarne naslage (paleogen) pokrivaju Pariki bazen ijugozapad Francuske, dijelove panjolske, Sicilije, Apenina, dijelova (krpice) Dinarida,Helenida i priobalja Mramornog mora. U paleogenim naslagama prevladavaju karbonatii klastiti. Neogene naslage nastale su u dva velika podruja: sredozemnom s preteitomarinskim sedimentima (karbonati i sitnozrnati klastiti) i u tzv. Paratetisu u srednjoj i

istonoj Europi, u poetku s marinskim, a potom s brakinim i slatkovodnim obiljejima(vapnenci, gline, pijesci); Panonski, Dacijski i Crnomorski bazen. Od mineralnihsirovina vana su velika leita ugljena u Ukrajini, Poljskoj i sjevernoj Njemakoj, nafteuz rub Karpata i posebice Kavkaza.

Kvartar (Q) obuhvaa najmlae geoloko razdoblje (oko 2 milijuna godina), atraje i danas (drugi stariji nazivi su antropogen, zbog pojave ovjeka, odnosno glaciogen,zbog oledaba). Glavna znaajka kvartara je ritmika izmjena hladnijih i toplijih doba,odnosno glacijalai interglacijala. Sve mlai glacijali bili su sve hladniji, to znai da jenajhladniji bio upravo zadnji glacijal (zavrio poetkom holocena, prije 10 000 godina).Tijekom kvartara nakupljani su sedimenti na brojnim lokalitetima u Europi. Openito,svugdje gdje nije bilo erozije, formirane su i vie stotina metar debele taloine. Prema

uvjetima postanka razlikuje se nekoliko osnovnih vrsta sedimenata. Glacijalni(morenski), glaciofluvijalni i glaciolimniki. Najdeblje glacijalne naslage su uNizozemskoj (do 600 m). Uz obronke planinskih lanaca od Pireneja do Kavkaza odlagao

se molasni materijal. Eolske naslageprekrivaju velike povrine u sredinjoj Europi.Najzastupljeniji je prapor (les) kao tipski sediment nastao akumulacijom zrnaca minerala

i stijena noenih vjetrom. U pojedinim veim jezerima, primjerice u podrujimaPanonskog i Dacijskog bazena te Prikaspijske nizine, formirani su sedimentiuglavnomklastiti razliitog granulometrijskog sastava. U dolinama potoka, a osobito nizinskihrijeka, nalaze se debele naslage ljunka, pijesaka i glina koje izgrauju brojne terase(doline rijeka Rajne, Rhone, Po porjeja Volge, Dona, Urala, Peore i drugih).

5 Molasa: neuslojeni odlomljeni komadi stijena, preteito pjeenjaka i konglomerata nastalihdenudacijom u zavrnoj i najjaoj fazi orogeneze mladih nabranih planina, koji su se nataloili upredgorjima i meugorskim zavalama


33/142

33

Slika 11. Pojednostavljeni prikaz starosti geolokog sastava Europe

3.2. GEOTEKTONSKE ZNAAJKE

Geoloka i geotektonska jezgra europskog kontinenta prostrano je podruje od

sjeverozapadne kotske, preko Skandinavije do Urala na istoku, Kaspijskog i Crnog morana jugu i Karpata na zapadu. Kao to je reeno to se podruje naziva i Fenosarmacija.Jezgru kontinenta ine, dakle, prekambrijski magmatiti i metamorfiti Baltikog

tita. Takve su stijene i ispod mlaega sedimentnog pokrivaa na Ruskoj ploi.Prekambrijsku jezgru imaju i druga podruja, ali ona su bila ukljuena u kasnije orogenecikluse (eki masiv, Sredinji masiv, Bretanjaili Armoriki masiv, Normandija, Iberskimasiv, Alpe, Karpati, Rodopi, Kavkaz).


34/142

34

Slika 12.Geotektonska skica Europe

Sjeverozapadna EuropaNorveka, Britanija i Irska pripadaju tzv. KaledonskojEuropi (Paleoeuropi). Ti su tereni konsolidirani u starijem paleozoiku. Sastoje se od

starih masiva ploa i zavala (bazena). Najvei dijelovi zapadne te dijelovi srednje iistone Europe konsolidirani su u mlaem paleozoiku. To je tzv. Hercinska Europa(Mezoeuropa). Nastala je kroz vie pokreta tijekom mlaeg paleozoika: Bretonski,Sudetski, Ertzgebrki i Asturijski. Hercinidi su stvarani u obliku dva luka s ishoditemu francuskom sredinjem platou; 1) armonikanski (ili armoriki) luk, 2. varisciki luk:Vogezi, Ardeni, Schwartzwald, eki masiv.


35/142

35

Najmlaa (Neoeuropa) i jo nekonsolidirana (potresna) podruja kontinenta iliAlpska EuropaBetski Kordiljeri, Pireneji, Apenini, Alpe, Karpato-balkanidi, Dinaridi,Kavkaz (kao i maloazijski Pontidi i Tauridi). Najmlaim strukturama pripada i Island.Alpska orogeneza traje od trijasa, a jae nabiranje poinje u kredi iz geosinklinale Tetismora. Faze orogeneze su: pirenejska, saarska, tajerska, rodopska i vlakakoja traje

do danas. Izdizanje spomenutih planinskih lanaca i njihovo naguravanje prekohercinskih i konsolidiranih (kratoniziranih) podruja jo nije zavreno. Taj proces traje idanas, o emu svjedoe jaka recentna seizminost i vulkanizam Sredozemlja.

Pleistocenska glacijacija(ledeno doba); razdoblje (2 milijuna godina) velikihklimatskih promjena, koje su ubrzane epirogenetskim pokretima. Rekli smo, dolazi doritmike smjene glacijal-interglacijal. Nastaje ledeni pokrov. Postoje dva velikapodruja:

1. Inland ice Skandinavija i njemako-poljska nizina; debljina leda 2,5 km,ukupna povrina pod ledom 5,7 milijuna km2; na tom su podruju postojala triglacijalna razdoblja: a) Elstertragovi na podruju njemakih hercinida (ostali sueratiki blokovi), b) Saale ostali su veliki pokrovi pijeska, c) Visla ostale

klasine morene;2.Ledena kapana Alpama: nastaju dolinski ledenjaci (Rajne, Rhone, Inna itd.);etiri su glacijalna razdoblja; Gnz, Mindel (pandan Elsteru), Riss (odgovaraSaale) i Wrm (pandan Visle).Posljedice glacijacije su: preoblikovanje rijenih dolina iz V i U profil,

soliflukcija (jako spiranje), jaka erozija, jako taloenje, morenski materijal,fluviglacijalne taloine, prapor (les).

3.3. RELJEF

Reljef Europe u geomorfolokom pogledu ima sloenu strukturu i odraava dugupovijest razvoja. Europski kontinent dio je Euroazijske litosferne ploe, a kao i obino,izdvajaju se kopneni i podmorski dio. Ovdje emo se usredotoiti na kopneni reljef. Ukopnenom dijelu razlikuje se tri vee geomorfoloke cjeline:

1. alpska sukcesija gorskih sustava (16% kopnene povrine kontinenta); to je dioalpsko-himalajskog gorskog pojasa ili tzv. mlaa Europa;2. stariji gorski pojas kaledonske i hercinske orogeneze (13% povrinekontinenta); stara Europa.

3. kratoni ili tzv. prastara Europa(71% Europe).

etvrtu veliku reljefnu cjelinu europskog dijela velike euroazijske litosferne ploeini podmorje bazena Atlantskog oceana, sjeverni dio srednjoatlantskog hrpta i podmorjarubnih (Sjeverno i Norveko more) i unutranjih mora (Baltiko i Sredozemno).

Europu obiljeava velika raznovrsnost reljefa te brojnost elemenata (najraznovrsniji je u Srednjoj Europi). Ipak, prevladavaju nizine i pobra(vie od 70%povrine kontinenta).


36/142

36

Slika 13.Geomorfoloka karta Europe

Kratonske morfostrukture zauzimaju najvei dio kontinenta. ine ih jedan starijikraton, istonoeuropski, i dva mlaa, a to su zapadnoeuropski i skitski (izmeu Azovskogmora, Kavkaza u Kaspijskog jezera).

Istonoeuropski kraton ima prekambrijsku boranu podlogu preko koje lei

uglavnom neporemeeni taloni plat paleozojske starost. Mlai kratoni imajupaleozojsko-mezozojski borani temelj prekriven taloinama mezozojsko-kenozojskestarosti. Baltiki tit (svod) i Ruska ploa (ugib) dvije su osnovne morfostruktureistonoeuropskog kratona. Pretee ravnjako-breuljkasti reljef (denudacijske nizine do250 m i nia pobra do 400 m); na Baltikom titu oblikovan na kristalinskoj osnovi, a naRuskoj ploi na sedimentnoj osnovi. Na tektonski remobiliziranim dijelovima kratona(dio Skandinavije i sjeverne Finske) oblikovana su gromadna sredogorja (do 1850 m),

niskogorja (do 1100 m) i visoravni(500750 m). Akumulacijske nizineu oblikovane


37/142

37

su uz Kaspijsko jezero i rijeku Peoru. U sjevernim i sredinjim dijelovimaistonoeuropskog kratona, koji su bili izloeni oledbi, oblikovani su odgovarajuiegzogeomorfoloki oblici(morene, uglaane povrine, i sandri).6Najunim dijelovimakratona razvijeni su periglacijalni prapori i rijeni reljef.

Mlai zapadnoeuropski i skitski kraton, imaju sloeni reljef. Nedostaju tipini

titovi pa prevladavaju platformske strukture s oblikovanim denudacijskim nizinamaledenjakog (morene, pradoline, sandri) i fluvijalnog podrijetla (juna Engleska, parikibazen i sjeverna njemako-poljska nizina). Akumulacijske nizinenastale su u izrazitimpotolinskim (depresijskim) podrujima (Nizozemska).

Dio zapadnoeuropskog kratona alpskom je orogenezom izdignut pa je uvrten ukategoriju tzv. starijih gorskih pojasa. To su pojasi starijih orogena (kaledonski i

hercinski) koji su tijekom mezozoika denudacijom uravnjeni. Izdizanjem tijekom

kenozoika oblikovani su remobilizirani gromadni gorski masivi i hrptovi. Tu spadaju

gorski sustavi zapadne (Peninsko gorje i kotsko visoje, francuski Sredinji masiv,Ardeni, Vogezi), srednje (njemako sredogorje, Sudeti), sjeverne (Skandinavsko gorje) iistone (Ural) Europe te Pirenejskog poluotoka (Sredinji iberijski Kordiljeri i

Kantabrijsko gorje). Sve su to niska gorja ili sredogorja visine 500-1800 m. Pomlaivanjedijelova zapadnoeuropskog kratona praeno je tijekom tercijara i vulkanskom aktivnou(francuski Sredinji masiv). Usporedo s gorskim sustavima oblikovani su brojni rovovi(tektonski jarci) kao rajnski i ronski.

Jug kopnenog dijela kontinenta obiljeen je oblikovanjem sukcesije mlaihgorskih sustava tijekom alpske orogeneze (tercijar-kvartar). Pripadaju zapadnom

sredozemnom podruju ulananih gorskih sustava alpsko-himalajskog gorskog pojasa(Pireneji, Alpe, Apenini, Dinaridi, Karpati, Balkan, Apenini, Helenidi itd.). Formirani sutijekom orogene etape iz sukcesije geosinklinalnih sustava paleocenske strukture Tetisa.

Kretanje i kolizija afrike i euroazijske litosferne ploe odredile su razvoj osnovnihznaajki gorskih sustava. Svi imaju borane, borano-navlane, borano-blokovske i

vulkanske strukturnogenetske znaajke.Reljef mlaih gorskih sustava obiljeava: a) iznimna visina (Kavkaz do 5642 m,Alpe do 4807 m, Pireneji do 3 404, Apenini do 2914, Karpati 2655 m, Dinaridi 2523 m),

b) vertikalna ralanjenost, c) nagibi, d) este i velike izmjene visina i c) slijedsvodovskih struktura specifinih pravaca pruanja (Dinaridi SZ-JI, Pireneji I-Z). Upravoje takvo pruanje gorskih lanaca izuzetno povoljna znaajka s obzirom na poloaj premaAtlantiku i cirkulaciju zranih masa. Reljefna struktura oznaena je nizovima ulananihgorskih hrptova, masivai greda te vulkana(Apenini), zatim srednjih visojai platoa,predgorskih stepenica, meugorskih i predgorskih bazena i zavala. Unutar velikihpotolinskih struktura oblikovane su velike akumulacijske nizine, kao to su to npr.Panonska, Padska, Vlaka itd.

Kljunu ulogu u oblikovanju reljefa Europe imali su, pored geoloke grae ilitolokog sastava, glacijalni erozivni sistemi, humidna klima te razvoj krkih reljefnihoblika. To je izraeno ponajprije morfoklimatskom zonalnou. Idui od sjevera premajugu, razlikuju se subarktiki borealni i umjereno humidni pojas. Subarktiki pojasvezan je za krajnji sjever kontinenta gdje uz kriogene procese (gr. kryos = studen, zima,

6Sandr= pijesak, prudinaglina, pijesak i mulj isprani i naneseni tokovima vode koja je nastalaotapanjem leda ledenjaka i ledenih pokrova; zauzima velika prostranstva fluvioglacijalneravnice u Njemakoj, Poljskoj ina Islandu.


38/142

38

hladnoa) na recentno oblikovanje reljefa utjeu i rijena erozija i akumulacija tepadinski procesi.

Umjereno humidni pojas moe se podijeliti na tri podruja: oceansko,kontinentsko i sredozemno. Cijeli pojas obiljeava prevlast rijeno-padinskih (dolinskireljef) i rijeno-talonih procesa (naplavne i terasne nizine). Za subarktiki i umjereno-

humidni pojas karakteristina je i pojava paleoledenjakog reljefa (pradoline,fjordovske obale, sandr-nizine, morene itd.), tj. tragova djelovanja velikog ledenjakogpokrova iz pleistocena (ledeno doba). Nekadanja periglacijalna podruja oznaena supostojanjem velikih prapornih (lesnih) akumulacija lesnih ili prapornih zaravni.Morfoloko djelovanje ledenjaka danas je ograniena na najvie dijelove Alpa iSkandinavskog gorja.

Kao vaan azonalni imbenik razvoja egzoreljefa javlja se litiloki sastav (krkireljef na vapnencima primjer Dinaridi). Geoloka graa ima znatan utjecaj na razvojobala (dalmatinski tip obale).

3.4. MORA I OBALE

Zbog poluotonog poloaja i razvedenih obala Europa je, naglasimo to jojednom, najmaritimniji kontinent. Brojnim zaljevima more se duboko uvlai u kopno, areljefne znaajke omoguujuprodor blagotvornih utjecaja mora daleko u unutranjostkontinenta. Sva europska, uglavnom topla mora, od davnine usmjeravaju Europljane na

more i pomorstvo. Stoga su europske obale openito gusto napuene i na njima se odvijaiva gospodarska djelatnost.Stare europske civilizacije bile su u uskoj vezi s morem (pa

se neke od njih nazivaju talasokracijama).Europu u cjelini oplakuje Atlantski ocean, odnosno njegova pripadna mora (od

kraja 19. stoljea Sjeverni ledeni ocean /po Vareniusu, oko 1650./ naziva se Sjevernoledeno more te se ubraja u Atlantski ocean). Krajnji sjever Europe oplakuju Barentsovo i

Bijelo more. To su pripadna mora Sjevernog ledenog mora. Island i otoje Svalbarddodiruje Grenlandsko more. Pred zapadnim su obalama Norveko more, Sjeverno more,Baltiko more, Irsko more, Hebridsko more te otvoreni sjeverni Atlantski ocean. JugEurope oplakuje Sredozemno more sa svojim pripadnim morima. Zbog razliitihprirodnih i drutvenih znaajki, obino se izdvajaju sjeverno, zapadno i juno europskomorsko i obalno proelje.


39/142

39

Slika 14. Mora oko Europe

3.4.1. Sjeverno proelje

Obale Barentsovogi Bijelog morarazmjerno su slabo napuene, a uzrok tomesu vrlo nepovoljni prirodni uvjeti. Barentsovo more lei na pliaku (elfu); dubina mu jedo 600 m, a najvema do 300 m. Temperatura mora iznosi od -1oC do 4oC , a ljeti do12

oC. Slanoa je od 32 do 35. Budui da u Barentsovo more zalazi ogranak topleGolfske struje, pod nazivom Nordkapska struja, jugozapadnim dijelom Barentsova mora

mogua je plovidba tijekom cijele godine. Ruska luka Murmansk stoga ima posebnoznaenje jer je jedina luka na otvorenom moru u europskom dijelu Rusije koja jeotvorena cijele godine. Bijelo more, izmeu poluotoka Kole i Kanina, zaleeno je oko 9


40/142

40

mjeseci na godinu, pa pristup do glavnih luka Arhangelska i Kandalake ovisi oledolomcima. Bijelo more duboko je od 100 do 200 m, a slanost mu je od 24 do 26zbog dotjecanja vode s kopna (najvanija rijeka je Dvina).

3.4.2. Zapadno proelje

Zapadna europska obala iroko je otvorena utjecajim atlantskog oceana, dobro jerazvedena, prostrana i duga; protee se od Kinnaroddena do Gibraltara. Takvarazvedenost posljedica je izdizanja morske razine nakon ledenog doba, kada su

potopljene razmjerno velike i niske povrine; Irska i Britanija postali su otoci, a Baltikomore zaljev Atlantskog oceana. Uz zapadne europske obale protee se stoga, irokikontinentski pliak (elf) (na njemu su i Velika Britanija i Irska), koji se suava jedino uzobale Pirenejskog poluotoka.

Obino se zapadna obala dijeli na tri dijela: 1. Norveka obala, 2. Sredinji dio

obale Atlantikai 3. Pirenejska obala.Norveka obala je strma i jako razvedena, nastala radom ledenjaka; more jeduboko. Obiljeavaju je fjordovi.

Sredinji dio obuhvaa obale Velike Britanije, Hebrida, Shetlandskog otoja,Islanda i Francuske. Plitko more na elfu. Obala je raznolika: strma obala s rijasima(Irska), ali i niska postpleistocenska obala s plitkim morem; estuariji, jak utjecaj plime i

oseke; muljevito dno.

Pirenejska obala je visoka (strma), velike su dubine mora: Rijasi su glavnoobiljeje ove obale.

Gospodarsko znaenje pliaka je veliko: na elfovima su mrijestilita i ribolovnapodruja, a znaajna su i rudna bogatstva, ponajprije nafta i plin.

Sjeverno more, okrueno razvijenim dravama, ima posebno gospodarskoznaenje, ali je i iznimno ugroeno oneiavanjem. Baltiko more takoer se izdvajaslinim znaajkama. Obale tih mora, kao i atlantska obala Francuske, preteno su niske ipoloene, dok su ostale obale strmije.

Ispred zapadne europske obale srednja slanost Atlantskog oceana iznosi 34 do36; temperatura je zimi izmeu 5oC i 15oC, a ljeti izmeu 11oC i 21oC. Za zapadnoeuropsko proelje posebno su znaajna dva svojstva mora ispred njega: razmjerno toplomore (poglavito zimi) i izraene morske mijene.


41/142

41

Slika 15. Amplitude morskih mijena u dijelu sjevernog europskog obalnog i morskogproelja

Toplinu donosi Golfska struja, zapravo sustav morskih struja koji obuhvaasjeverni Atlantik. Ona je viestruko znaajna za Europu: pridonosi bogatstvu ivota umoru, spreava zaleivanje obala daleko na sjeveru te uvjetuje povoljne klimatske

znaajke.Morske mijene su pravilne poludnevne, osim u Baltikom moru. Amplitude suposebno izraene (i do 15 m) u La Mancheu, Bristolskom zaljevu i uz niske obaleSjevernog mora. To uzrokuje opasnost od plavljenja i tekoe plovidbi, ali je omoguilonastanak i odravanje estuarijskih, ljevkastih ua na kojima su nastale vodeezapadnoeuropske luke.


42/142

42

Atlantiku pripadno Norveko more, ne zaleuje se; jo uvijek je razmjernobogato ribom (haringa, bakalar) pa je razvijeno ribarstvo, a u junom rubnom podrujuleita su nafte.

Sjeverno more vrlo je plitko. Srednja dubina iznosi 96 m. Nekada je bilo jedno od

najbogatijih ribolovnih podruja, no danas vee znaenje ima off-share vaenje nafte i

zemni plin. Zajedno s Kanalom ini jedno od najprometnijih morskih podruja na svijetu.Tu su svjetske luke: Rotterdam, Bremen, Hamburg, London i dr. Koncentracija industrijei stanovnitva na njegovim obalama uzrokuje veliko oneienje okolia.

Baltiko more zatvoreno je i plitko (srednja dubina 48 m). Golfska struja neutjee u Baltiko more pa se sjeverni dijelovi zaleuju i vie mjeseci. Zbog odvojenosti ipritjecanja vode s kopna slanost je smanjena (kod Kopenhagena 10, u Finskom zaljevu5 do 6, u Botnikom zaljevu 1). Iako obiluje planktonom, tome moru prijetipromjena ivotnih uvjeta zbog oneiavanja.

Irsko moreprosjeno je duboko 61 m, razmjerno je bogato ribom. Hebridskomoreoplakuje istoimeno otoje. Biskajski zaljev, izmeu Francuske i panjolske obale,obiluje ribom (srdelama i tunjem). Plovidba je oteana (neko je bila i pogibeljna) zbog

otrih zimskih oluja, visokih valova i este magle.

3.4.3.Juno proelje

Od Gibraltarskih vrata do istonih obala Crnog

Date post:	16-Oct-2015
Category:	Documents
Upload:	morana-labovic
View:	566 times
Download:	1 times

Geografija Europe I dio

Documents