Godina bijele rode u Međimurju - Međimurska priroda...Biologija i ekologija neke vrste stvar je...

Vrijeme za očuvanje neke vrste je dok je ta vrsta još uobičajena. The time to protect a species is while it is still common.

Rosalie Barrow Edge (1877.-1962.)

Godina bijele rode u Međimurju


Nakladnik: Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode

Urednik: Siniša Golub, ravnatelj ustanove

Autori tekstova: Mihaela Mesarić, Velimir Bašek, Ivana Rojko,

Sara Janković, Sara Srša

Autori fotografija: Siniša Golub, Velimir Bašek,

Davor Žerjav, Mihaela Mesarić

Recenzent: Vedran Lucić / Udruga Biom

Oblikovanje omota: Ivana Rojko

Prijelom i tisak: Boris Topolnjak / LETIS Pretetinec

Naklada: 1000 primjeraka

Knjiga je tiskana uz potporu Općine Kotoriba u Godini bijele rode.

ISBN: 978-953-48701-0-5

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxxxxx.

© Sva prava zadržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se umnažati bilo kojim načinom bez prethodnog pismenog dopuštenja nakladnika.

Križovec, rujan 2019.

grupa autora


4 GODINA BIJELE RODE

2019. kao Godinu bijele rode proglasila je Općina Kotoriba.

Edukativne programe povodom Godine bijele rode provodi Međimurska priroda - Javna ustanova za zaštitu prirode.

5GODINA BIJELE RODE

Riječ načelnika Općine KotoribaOpćina Kotoriba s velikim je ponosom i radošću proglasila 2019. godinu kao Godinu bijele rode. Ne samo zbog činjenice što smo dvije godine zaredom u Kotoribi imali rodina gnijezda s najviše mladunaca u Međimurju i Hrvatskoj, naime po pet u jednom gnijezdu, nego i zbog toga što se priključujemo nizu međimurskih općina koje shvaćaju ogromni značaj svoje prirodne baštine. Taj značaj treba neprestano

isticati i ljude poticati na promišljanje o različitim dobrobitima što proizlaze iz očuvane prirode.

Ekološki uvjeti prirodnih i doprirodnih područja oko Kotoribe očito pogoduju opstanku bijele rode. Zar bi se inače rode svake godine u velikom broju vraćale u našu općinu uz rijeku Muru? Tu roda pronalazi dovoljno hrane, prikladnu klimu i – možda najvažnije – dobrodošlicu lokalnih žitelja. I tako već stoljećima!

Ova publikacija iskaz je našeg poštovanja prema prepoznatljivoj ptici, ali i prema svim ljudima koji svojim radnjama u prostoru doprinose tome da se bijela roda ima kamo vraćati. Povrh toga, nek ova publikacija služi kao trajni podsjetnik na godinu u kojoj smo na različite načine obilježavali ljupki simbol novog života. Jer, globalne ideje zaštite prirode najbolje se ostvaruju na lokalnoj razini.

Srdačno Vaš,

Ljubomir Grgec načelnik Općine Kotoriba


7GODINA BIJELE RODE

ProslovMeđimurje je dio Europe u kojem aktivno gnijezdi i gdje se razmnožava bijela roda (Ciconia ciconia). Kvaliteta ovdašnjih prirodnih i doprirodnih staništa omogućava dostupnost hrane u sezoni gniježđenja i podizanja mladih od ožujka do kolovoza, pa se rode već generacijama vraćaju u zavičaj između Mure i Drave. Za dio globalne populacije bijele rode, Međimurje je rodni zavičaj. Možemo tek nagađati je li prije velike melioracije i isušivanja močvara, dakle prije II. svjetskog rata, u Međimurju gnijezdilo više roda nego danas kad to čini dvadeset do trideset parova godišnje. Ipak, i današnja populacija bijele rode služi nam na ponos jer dokazuje da su zaštićeni dijelovi međimurske prirode još uvijek dovoljno vitalni i očuvani i sposobni održavati brojnost i poželjni status divlje flore i faune.

Bijele rode gnijezda grade na povišenim mjestima, najčešće umjetnim. U ne tako dalekoj prošlosti, prije svega stotinjak godina, kad su brojne kuće u Međimurju i u drugim nizinskim dijelovima Hrvatske bile drvene, a krovovi pokriveni slamom, postojala je stvarna opasnost od zapaljenja kuće ukoliko bi rode svoja gnijezda savile baš na aktivnim dimnjacima. Seljak, vlasnik hiže, vjerojatno je rodu na vrijeme spriječio u naumu izgradnje gnijezda na takvom dimnjaku, pa su rode gradile gnijezda na neaktivnim dimnjacima i u krošnjama visokih stabala. Tek kasnije to su počele činiti i na stupovima električne mreže, naime, kad je u naše selo stigla elektrifikacija. Kao i sva priroda, i rode su racionalne, pa svoja gnijezda uglavnom grade najviše 2-3 kilometra od stalnih izvora svoje hrane. Zato rode u najvećem broju gnijezde na selu, u blizini prirodnih predjela na kojima igraju svoju ulogu u kompleksnoj mreži života.

Biologija i ekologija neke vrste stvar je evolucije i ne mijenja se u kratkom vremenu. Ipak, u zadnjih stotinjak godina, fizički prostor Međimurja i ovog dijela Europe toliko se izmijenio da su i bijele rode morale promijeniti dio svojih navika. S obzirom na značajno smanjenje močvarnih površina uz istovremeno povećanje poljoprivrednih, rode su vjerojatno promijenile svoje prehrambene navike na način da dio hrane sada traže u brazdama traktora (različite gujavice, mali sisavci i gmazovi) nakon što oranjem ti organizmi budu izloženi rodinom pogledu i oštrom kljunu. Uz pretpostavljene promjene prehrambenih navika, roda se kao


vrsta na nove uvjete u prostoru vjerojatno prilagodila i svojom brojnošću. Pritom nam roda služi i kao indikator; ako je kvaliteta prirodnog staništa bolja i ako joj klimatske prilike u određenoj godini idu u prilog, roda će kroz jedno gniježđenje othraniti i za migraciju pripremiti više mladunaca. Prosječno je to dva do tri, no dvije godine zaredom u Kotoribi to je bilo i po pet mladunaca. Upravo zato je 2019. proglašena Godinom bijele rode u Međimurju i zato sad čitate ovu knjigu.

Evolucija odnosa prema bijeloj rodi

Percepcija bijele rode kao i percepcija brojnih drugih vrsta radikalno se promijenila tijekom proteklih stotinjak godina. U knjizi “Lovstvo” iz 1896. godine, autora i onovremenog uvaženog lovačkog stručnjaka Frana Žavera Kesterčaneka čitamo i prenosimo:

Danas je takav stav prema bijeloj rodi gotovo nezamisliv, no ove rečenice objavljene su prije svega 125 godina u glavnom priručniku za lovce onog vremena. Kojem bi lovcu u današnje vrijeme na pamet palo bijelu rodu što više proganjati i tamaniti i to najbolje strijeljanjem na gnijezdu? U knjizi „Zaštita prirode u Hrvatskoj“ iz 1961. godine već čitamo sljedeće:

Naredbom o trajno zaštićenoj divljači, o divljači zaštićenoj lovostajom i o nezaštićenoj divljači (Narodne novine br. 47 od 15.10.1953.), te njezinom dopunom od god. 1955. obuhvaćeni su orlovi, strvinari, sokolovi, sove, nesiti, labudovi, ždralovi, rode, čaplje i druge rijetke ptice kao trajno zaštićena pernata divljač.

Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske iz 2013. godine i Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16) roda je strogo zaštićena zbog ugroženosti gnijezdeće populacije.

9GODINA BIJELE RODE

Roda je zaštićena i međunarodnim sporazumima: Konvencijom o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), Konvencijom o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) i Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES). Na području Europske unije roda je zaštićena Direktivom o zaštiti ptica.

Osim zakonske zaštite, u Hrvatskoj se otišlo i korak dalje u proaktivnom očuvanju populacije bijele rode. Godine 2008. pokrenuta je inicijativa za naknadom štete koju bijele rode čine vlasnicima na krovovima kuća i poslovnih objekata, gdje na dimnjacima grade gnijezda često teška i više stotina kilograma. Pilot-projekt obuhvatio je najprije Sisačko-moslavačku županiju, jer u toj županiji ima najviše pojedinačnih gnijezda upravo na krovovima kuća. Konačno, u Parku prirode Lonjsko polje nalazi se i hrvatsko „Europsko selo roda“ – Čigoč. Projekt se već 2010. godine proširio po svim hrvatskim županijama gdje gnijezde bijele rode, a traje do danas. U Međimurju bilježimo tek manji broj gnijezda na dimnjacima, a veći na stupovima električne mreže. Ovisno o godini, u Međimurju se isplaćuju naknade u iznosu od 700 kuna po gnijezdu, i to za dva do četiri domaćinstva. Projekt je dobro prihvaćen; ne samo zbog novca već ponajprije zbog rode kao simbola novog života. Sredstva za te isplate u omjeru 50:50 osiguravaju pojedine županije i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) Republike Hrvatske.

Tako smo, eto, kao ljudi u odnosu na bijelu rodu u manje od 125 godina prevalili značajni put od „tamaniti i progoniti“ do redovne isplate proračunskih sredstava za neometano gniježđenje bijele rode na krovovima kuća, u neposrednoj blizini čovjeka.

Što nam oslikava odnos prema bijeloj rodi?

Odnos prema bijeloj rodi na neki način oslikava i odnos čovjeka prema divljoj prirodi u cjelini. U početku stvaranja stalnih ljudskih naselja, u vrijeme kad smo od nomadskog postali sedentarno društvo, divljina je doživljavana kao prijetnja, kao nered kojeg treba urediti i sasvim podrediti čovjeku, a divlje životinje kao nešto što treba istrijebiti (kao što smo to učinili vuku koji je nekoć također nastanjivao Međimurje!) ili pripitomiti (domestificirati). No, razvojem ljudske svijesti, usvajanjem spoznaja kako čovjek na Zemlji nije mjerilo svega i prihvaćanjem drukčijih (etičkih) pogleda na raznolikost života kao takvog, mijenja se i odnos prema životinjama.


Priprema gnijezda za gniježđenje na dimnjaku škole u Donjem Vidovcu

11GODINA BIJELE RODE

Promišljanje o zaštiti pojedinih vrsti prvi je čin ka uspostavi zaštite prirode; čovjek shvaća njihovu važnost ili naprosto želi uživati u pojavi određene vrste u prirodi, pa ju proglašava zaštićenom. Sljedeći korak je zaštita staništa divljih vrsti ili drugih prirodnih fenomena (jer priroda je i neživa, primjerice podloga na kojoj svi skupa živimo!), pa čovjek proglašava zaštićena prirodna područja do razine cijelih ekosustava ili čak biosfere kroz mehanizam rezervata biosfere. Jedna od posljednih faza u čovjekovom odnosu spram prirode izvire iz spoznaje o tome kako smo kao čovječanstvo tijekom proteklih nekoliko stoljeća previše narušili prirodnu ravnotežu, ali da to ipak možemo popraviti kroz projekte ekološke obnove prirodnih staništa (eng. ecological restoration). U ovoj eri klimatskih promjena i sve većih klimatskih ekstrema, nema nam druge nego dio oranica pretvoriti natrag u šume, umjetno odsječene riječne rukavce spojiti s maticom, povećati površine pod izvornim travnjacima i ograničiti širenje urbanih zona na štetu prirodnih.

Čovjek će u konačnici shvatiti vrijednost koju priroda ima sama po sebi, vrijednost koja ne podliježe ljudskim mjerilima bilo koje vrste. Kao čovječanstvo, evoluirali smo do razvojne faze u kojoj prepoznajemo usluge ekosustava kao preduvjet bilo kakvog razvoja, do prihvaćanja ideje zaštićenih područja kao nužnosti opstanka, a ne kao luksuz koji prakticiraju samo razvijena društva. Da li ćemo te spoznaje pretvoriti i u konkretne akcije? Pokazat će vrijeme, s time da to više nije predaleka budućnost, nego doslovce sutra. U svemu tome, bijela roda redovno nam se vraća kao živi podsjetnik da je svijet globalno selo, a da je Međimurje u tom selu još uvijek očuvano. Barem do mjere da se u njemu svake godine može nesmetano gnijezditi i do tridesetak parova roda koje krajem ljeta odlaze u susjedno selo Afriku, da bi se samo neke od njih kroz tri do četiri godine vratile kao spolno zrele jedinke, spremne za novo perpetuiranje svoje vrste.

Godina bijele rode služi kao instrument očuvanja jedne značajne vrste u trenutku dok je ta vrsta još u obilju i uobičajena.

mr. sc. Siniša Golub ravnatelj Javne ustanove Međimurska priroda


Roditelj i dijete: iako jednake veličine, još uvijek su prisutne razlike u boji kod roditelja i mladunaca


UvodBijela roda (lat. Ciconia ciconia L.) je ptica izrazito vezana uz naselja i čovjeka. Svakog proljeća raduje nas njihov povratak s dugog puta iz Afrike na gniježđenje u Međimurje, a još smo radosniji kad ih vidimo kako podižu svoje mlade u gnijezdima u našoj neposrednoj blizini.

Bijela roda jedna je od poznatijih i većih ptica Međimurja. Dugačkog je crvenog kljuna i nogu, dugačkog vrata, kratkog repa i crnih krila s velikim bijelim plohama. Roda se ne glasa kao mnoge druge ptice, tek tiho sikće kad je uzbuđena ili glasno klepeće kljunom na gnijezdu izvijajući vrat unatrag. Razmnožavanje započinje početkom proljeća, a svake godine većina se parova vraća na svoja stara gnijezda. Ima slučajeva da se stariji mužjak i ženka moraju nadmetati za gnijezdo s mlađim rodama.

Gnijezdo je velika isprepletena hrpa granja s grumenjem blata i sličnog materijala. S obzirom da rode svake godine nadograđuju gnijezda, jako stara gnijezda mogu biti promjera dva metra i teška do tisuću kilograma. Rode se hrane raznolikim životinjama; od većih beskralježnjaka kao što su gujavice, kukci, puževi do manjih kralježnjaka kao što su žabe, ribe, zmije, gušteri i manji glodavci.

U cijeloj nizinskoj Hrvatskoj gnijezdi oko 1200 parova bijelih roda, a najgušća je populacija u Posavini gdje gnijezdi oko polovica hrvatske populacije roda. Rode su najviše ugrožene zbog promjene kvalitete njihovih staništa i umjetnih zahvata kao što su isušivanje livada i pašnjaka, sprječavanje prirodnih poplava u naplavnim ravnima, uporaba pesticida i sl. Na međimurske rode utječe i sve ono što im se događa putem u Afriku i natrag. Rode tako stradavaju od elektrokucije, kolizije s energetskom infrastrukturom te od krivolova.


IUCN kategorije ugroženosti vrsta

izumrla uprirodi

extinct inthe wild

gotovougrožena

nearthreatened

nedovoljnopoznata

datade�cient

ugrožena

endangered

najmanjezabrinjavajuća

leastconcern

osjetljiva

vulnerable

kritičnougrožena

criticallyendangered

izumrla

extinct


Osobna iskaznica bijele rode

Bijela roda (Ciconia ciconia, Linnaeus 1758)

Red Ciconiiformes

Porodica Ciconiidae

Engleski white stork

Njemački Weißstorch

Kajkavski naziv štrk

Specifikacije bijele rode

Visina 95 – 110 cm

Raspon krila 180 – 218 cm

Težina 3,0 – 3,5 kg

Prosječni životni vijek do 39 godina

Promjer gnijezda 80 – 150 cm

Težina gnijezda do 1000 kg

Visina gnijezda do 2 m

Duljina puta migracije 6 000 – 10 000 km

Najveća udaljenost koju je prevalila ptica iz Hrvatske

8 828 km

Broj jaja 1 – 7, najčešće 3 – 5

Vrijeme inkubacije jaja (ležanje na jajima)

29 – 34 dana

Starost ptića spremnih za let 58 – 64 dana

Veličina gnijezdeće populacije u Hrvatskoj

1100 – 1300 parova

Status ugroženosti LC – najmanje zabrinjavajuća

Zakonska zaštita: strogo zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode (NN broj 80/2013, 15/2018, 14/2019)

Sastav prehranepo brojnosti

kukc

i / li

čink

e

2% 3% 11% 17% 67% 33%33%31%2%1%zm

ije ribe

osta

lo

žabe

osta

lo

kukc

i / li

čink

e

zmije

žabe

ribe

Sastav prehranepo masi


gnjezdilište

zimovalište

Prepoznavanje

Crno-bijelo ruho, dugi vrat, duge crvene noge i crveni kljun, kod mladih su kljun i noge tamni i zagasitiji

Leti polako, jedri ispruženog vrata koristeći zračne struje s povremenim zamasima krila

GlasanjeGotovo nijema, to kompenzira glasnim klepetanjem kljuna, osobito kada se partneri sretnu na gnijezdu

Rasprostranjenost u svijetu

Europa, zapadna i središnja Azija te sjeverna i južna Afrika (64 – 70% svjetske populacije gnijezdi u Europi)

Sastav prehranepo brojnosti

kukc

i / li

čink

e

2% 3% 11% 17% 67% 33%33%31%2%1%

zmije ri

be

osta

lo

žabe

osta

lo

kukc

i / li

čink

e

zmije

žabe

ribe

Sastav prehranepo masi


Rasprostranjenost u Hrvatskoj

Nizinska Hrvatska od Mure i Drave na sjeveru, Dunava na istoku, Kupe i Save na jugu, a nekoliko parova gnijezdi i južnije sve do Plaškog

Stanište

Za hranjenje preferira otvorena poljoprivredna zemljišta, vlažne travnjake i pašnjake u blizini močvara i rijeka, a za gniježđenje naselja okružena odgovarajućim staništima

Prehrana

Mesojed, hrani se živim plijenom kojeg lovi na tlu ili u vodi – gujavice, kukci, puževi, rakovi, žabe, punoglavci, ribe, zmije, gušteri, glodavci do veličine štakora, male ptice i sisavci

Kako bi lakše došla do plijena često prati traktore na oranicama, kosilice ili stoku na travnjacima


Djetinjstvo na visini: mlada roda na gnijezdu u Gornjem Hrašćanu

Djetinjstvo na visini: pod krilom brižne majke


Gnijezdo

Građeno od granja, trave, blata, stajskog gnoja, papira, krpa, plastičnih vrećica

Smješteno u ljudskim naseljima na krovovima kuća, dimnjacima, električnim stupovima i umjetnim platformama

Grade ga i popravljaju i mužjak i ženka, a započinje onaj koji se u proljeće prvi vrati iz Afrike (najčešće je to mužjak)

Razmnožavanje

Započinje početkom proljeća snubljenjem, gradnjom novog gnijezda ili popravkom starog gnijezda, a zatim parenjem i gniježđenjem

Rode su monogamne ptice što znači da su vjerne jednom partneru

Svake godine većina se parova vraća na svoja stara gnijezda, a mlade rode gnijezde se najčešće u krugu od 25 km od roditeljskog gnijezda

Veličina legla varira od 1 do 7 jaja

Inkubacija traje od 29 do 34 dana u čemu sudjeluju oba roditelja

Ptići u gnijezdu provode 58 do 64 dana, a nakon izlijetanja mlade ptice ostaju ovisne o svojim roditeljima daljnjih 7 do 20 dana

Mladim ptićima odrasli donose hranu i vodu u volji, posebnom proširenju jednjaka

Do kraja kolovoza većina bijelih roda napušta Hrvatsku i odlazi na zimovanje u Afriku

Spolno nezrele ptice uglavnom ostaju na zimovalištima dok ne postignu spolnu zrelost u trećoj godini života


Selidba

Bijela roda je ptica selica koja dolazi u Hrvatsku u ožujku, a područja gniježđenja napušta krajem kolovoza

Ne seli se zbog hladnoće već zbog nedostatka hrane

Prelijeće pustinje, a izbjegava velike vodene površine i šumske komplekse

Danas su poznata dva glavna migracijska pravca europske populacije bijele rode: preko Gibraltarskog prolaza kojeg koristi zapadno-europska potpopulacija (od Portugala do Francuske) te preko Bosporskog kanala kojeg koristi istočno-europska potpopulacija (uključujući i Hrvatsku)

Hrvatske rode zimuju uglavnom na jugu Afrike (Južnoafrička Republika)

Putovanje traje 8 do 15 tjedana, a pritom prelete od 6 000 do 10 000 km tj. 150 do 300 km dnevno

Sele se u jatima, zajedno mlade i odrasle ptice, pri čemu mlade rode ne znaju put, nego ga uče seleći se s odraslima


Gnijezdeća populacija bijele rode u MeđimurjuNacionalni program monitoringa gnijezdeće populacije bijele rode predviđa traženje gnijezda i njihovo kartiranje te dva posjeta gnijezdima tijekom sezone razmnožavanja radi utvrđivanja uspjeha razmnožavanja. Prvi obilazak se provodi tijekom kasnog razdoblja inkubacije (od 20. travnja do 20. svibnja) kako bi se utvrdilo nastanjuje li gnijezdeći par gnijezdo te da li je inkubacija u tijeku. Drugi obilazak se obavlja u razdoblju podizanja ptića (od 15. lipnja do 10. srpnja) i utvrđuje se da li su se ptići izlegli iz jaja, broj ptića po gnijezdu i broj parova s neuspješnim gniježđenjem.

U naseljima Međimurske županije bilježimo tridesetak gnijezda bijele rode. Njihov točan broj zabilježen prilikom monitoringa gnijezdeće populacije od strane djelatnika Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode nalazi se u tablici u nastavku (Tab. 1).

Tab. 1 Prikaz broja gnijezda, aktivnih gnijezda, mladih ptica i prosječan broj mladih ptica bijele rode u gnijezdima Međimurske županije od 2011. do 2019. godine

GodinaUkupan broj

gnijezda

Ukupan broj aktivnih gnijezda

Ukupan broj mladih ptica

Prosječan broj mladih ptica u

gnijezdima

2011. 38 26 49 2,7

2012. 41 28 37 2,2

2013. 45 21 48 2,7

2014. 47 25 28 1,9

2015. 47 29 23 1,8

2016. 32 21 25 2,3

2017. 34 18 43 2,7

2018. 31 17 34 2,4

2019. 31 17 28 1,9

Prosječno 38 22 35 2,3


Broj aktivnih gnijezda i mladih ptica bijele rode varira iz godine u godinu. Po broju aktivnih gnijezda rekordne godine su bile 2015. i 2012., a po broju zabilježenih mladih ptica 2011. i 2013. godina. Najčešće u aktivnim gnijezdima nalazimo 2 do 3 mlada. Dosad najveći broj zabilježenih mladih u jednom gnijezdu bio je 2017. godine i to u gnijezdu u naselju Kotoriba u Ulici Ruđera Boškovića. Navedeni rekord ponovljen je i 2018. godine, također u Kotoribi, ali u gnijezdu u Ulici Matije Gupca.

Razmatrajući prostornu distribuciju gnijezda, većina gnijezda nalazi se u širem prostoru rijeke Mure, što govori i o povoljnijoj kvaliteti staništa za ovu vrstu. Godine 2019. bilježimo 17 aktivnih gnijezda u naseljima: Sveti Martin na Muri, Mursko Središće, Ferketinec, Podturen, Novakovec, Dekanovec, Gardinovec, Domašinec, Palovec, Goričan, Draškovec, Donji Vidovec, Nedelišće i 4 gnijezda u Kotoribi. Redovito najveći broj aktivnih gnijezda bilježimo u Kotoribi.

Usp

ješn

i par

Neusp

ješn

i par

Neakt

ivno g

nijezd

o

50

51

01

52

0 k

m

Gn

ije

zda

bije

le r

od

e u

Me

đim

urs

koj

žup

an

iji 2

01

9.

go

din

e

Autor prikaza: Boris Božić



Prstenovanje bijelih rodaPrstenovanje ptica je metoda istraživanja koja podrazumijeva obilježavanje ptica plastičnim i metalnim prstenima, najčešće na nozi. Prstenovanjem ptica prati se njihovo kretanje, svaki nalaz prstenovane ptice puno govori o njezinom životu, bez obzira da li je netko ulovi i pusti, pronađe stradalu ili samo vidi u preletu. To je jedna od najučinkovitijih metoda istraživanja biologije, ekologije, selidbe, uspješnosti gniježđenja i demografije ptica općenito.

Ptice se mogu prstenovati kao odrasle i u tom ih je slučaju potrebno uloviti i nakon prstenovanja pustiti, no brojne vrste ptica prstenuju se dok su ptići još u gnijezdu. Bez obzira koji način prstenovanja koriste, prstenovači postupaju s pticama vrlo obzirno tako da one nakon procesa prstenovanja budu neozlijeđene.

Rode se prstenuju dok su još mlade u gnijezdu i to aluminijskim prstenima i velikim plastičnim prstenima bijele ili žute boje na kojima je crnim znakovima zapisan jedinstveni kód pomoću kojeg se rode prate. Veliki plastični prsten omogućuje očitavanje koda s udaljenosti pomoću dalekozora ili teleskopa bez potrebe za ponovnim hvatanjem ptice. Prstenovanje ptica mogu obavljati samo licencirani prstenovači. Prstenovačem može postati svaka osoba koja raspolaže znanjima i vještinama potrebnim za prstenovanje ptica, a koje dokazuje na ispitu za prstenovača kojeg provodi prstenovačka centrala, odnosno Zavod za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Iskustvo prstenovanja bijelih roda u Međimurju

Prstenovanje mladih bijelih roda na području Međimurske županije organizira i koordinira Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode, odnosno čuvari prirode koji djeluju unutar Nadzorne službe. Međimurska priroda organizira prstenovanje mladih bijelih roda u Međimurju od 2011. godine. U razdoblju od 2011. do 2019. godine prstenovane su 253 mlade bijele rode od ukupno 315 mladih koje su zabilježene. Naime, neka gnijezda zbog svoje visine i nepristupačnosti nisu dostupna za prstenovanje, dok su u pojedinim gnijezdima mlade rode bile premale ili prevelike za prstenovanje.


Prstenovanje provodi licencirani prstenovač, a logističku pomoć pruža HEP – ODS Elektra Čakovec koja osigurava kamion s dizalicom pomoću koje se prstenovač diže do gnijezda. Prstenovanje se provodi koordinirano s drugim obilaskom gnijezda sukladno Nacionalnom programu monitoringa gnijezdeće populacije bijele rode na teritoriju Hrvatske. Da bi se zbog optimizacije resursa prstenovanje uspješno odradilo u jednom danu, potrebno je dobro uskladiti sve sudionike: prstenovača koji u pravilu dolazi iz Zagreba, djelatnike Elektre koji ovise o tjednim i mjesečnim planovima i iznenadnim intervencijama i, ne manje važno, sve to isplanirati u danu s povoljnim vremenskim uvjetima. Naravno, sve to skupa planira se u razdoblju kad su mlade rode optimalne veličine za prstenovanje, iako svake godine zbog raznih razloga nekoliko jedinki bude premalo ili preveliko za prstenovanje. U prosjeku je potrebno obići dvadesetak gnijezda u kojima se nalazi 30 do 40 mladih bijelih roda za prstenovanje.

S obzirom da je većina rodinih gnijezda smještena u naseljima uz rijeku Muru, u ranim jutarnjim satima je okupljanje kod gnijezda u najsjevernijem Svetom Martinu na Muri i nastavlja se nizvodno do Kotoribe. Na povratku prema Čakovcu obilazi se i nekoliko gnijezda koja se nalaze u naseljima uz rijeku Dravu. Čuvari prirode pripremaju prijedlog rute prema kojoj se kreće te se obilaze sva aktivna gnijezda s mladim bijelim rodama.

Samo prstenovanje obavlja se na način da se prstenovač zajedno s djelatnikom Elektre koji upravlja dizalicom digne do gnijezda i pristupa prstenovanju. Prilikom dizanja i približavanja gnijezdu, odrasle rode odlete iz gnijezda dok će se mlade šćućuriti u samom gnijezdu. Mlade rode prstenuju se u gnijezdu aluminijskim i plastičnim prstenima na kojima su ugravirane jedinstvene kombinacije slova i brojeva. Plastični prsteni stavljaju se na dio noge iznad koljena (tibiotarsus), dok se aluminijski stavljaju na dio noge ispod koljena (tarsometarsus). Cijeli postupak traje svega nekoliko minuta, ovisno o tome koliko ima mladih bijelih roda za prstenovanje u gnijezdu. Zahvat je za bijele rode bezbolan i ne predstavlja nikakav rizik, a neozlijeđene mlade bijele rode se puštaju na mjestu prstenovanja.

Jedna od usputnih aktivnosti prilikom prstenovanja bijelih roda svakako je podizanje svijesti o važnosti roda i bioraznolikosti općenito kod ljudi koji žive u susjedstvu rodinih gnijezda. Iako većina ljudi voli vidjeti rode


u svojoj blizini i sa zadovoljstvom prati njihovo udvaranje, druženje i podizanje mladih, ipak postoje pojedinci kojima prisustvo roda smeta iz raznih razloga. Nekima smeta njihov glasni klepet, drugima smeta njihov izmet koji pada na ogradu ili jorgovan ispod gnijezda, neki se boje pobjeglog ulova... Zadaća čuvara priroda u takvim slučajevima je uvjeriti ljude da rode ipak donose više sreće i koristi nego zanemarive materijalne štete ili neugodne situacije.

Prstenovanje bijelih roda provodi se krajem lipnja ili početkom srpnja kad su temperature ljetne i asfalt užaren te se stoga dosta pažnje pridaje sigurnosti i zdravlju. Pokrivalo za glavu i puno tekućine glavne su mjere kojih se treba pridržavati, a prstenovaču na visini kaciga glavu čuva.

Neka gnijezda su nedostupna za prstenovanje pa stoga dolazi do odstupanja broja prstenovanih ptica od ukupnog broja mladih ptica u gnijezdima određene godine (Tab. 2). Tako je najveći broj ptica prstenovan 2011. godine (43), a najmanji 2016. godine (18). Da cijela aktivnost ima smisla dokazuje slučaj iz 2015. godine kad je u Donjem Hrašćanu zabilježena odrasla jedinka koja je prstenovana 2011. godine u Dekanovcu.

Nakon rekordnih 5 mladih u gnijezdima u Kotoribi i to dvije godine zaredom, Međimurska priroda - Javna ustanova za zaštitu prirode odlučila je u suradnji s Općinom Kotoriba godinu 2019. obilježiti kao Godinu bijele rode u Međimurskoj županiji s ciljem edukacije lokalnog stanovništva o ovoj vrsti, njezinom značaju u prirodi te sve većoj ugroženosti u europskom i globalnom kontekstu.

Godina prstenovanja

2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019.

Broj prstenovanih

jedinki43 23 36 19 20 18 39 30 25

Tab. 2 Broj prstenovanih jedinki od 2011. do 2019. godine



Projekt zaštite i očuvanja bijele rode u HrvatskojPopularne naknade za bijele rode isplaćuju se u okviru projekta zaštite i očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti pod nazivom „Zaštita i očuvanje bijele rode (Ciconia ciconia)”. Projekt se provodi od 2009. godine i zajednički ga provode županije, odnosno županijske javne ustanove za zaštitu prirode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Glavni cilj projekta je očuvanje i zaštita populacije bijele rode u Hrvatskoj, te očuvanje sela i prostora gdje zajednički obitavaju ljudi i rode. Projektom se žele stvoriti, odnosno poboljšati uvjeti za razvoj ruralnog područja kroz zaštitu biološke raznolikosti. Pravo na godišnju naknadu od 700 kuna ostvaruju građani na čijim se krovovima kuća ili gospodarskih objekata nalazi rodino gnijezdo. Do iznosa sufinanciranja od 700 kuna došlo se jednostavnom računicom. Gnijezda koja mogu težiti i do jedne tone imaju određene negativne posljedice za krovišta kuća i prema procjeni stručnjaka takva krovišta se moraju obnavljati svakih deset godina, a procijenjen iznos za takav zahvat iznosi oko 15 000 kuna. S godišnjom naknadom od 700 kuna, u razdoblju od deset godina, vlasnicima objekata osigurava se pola potrebnog iznosa za obnovu krovišta. Naknadu od 700 kuna po gnijezdu osiguravaju javne ustanove za zaštitu prirode, odnosno županije i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u istom omjeru 50:50. U proteklih 10 godina provođenja projekta, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost građanima je isplatio više od 2 milijuna kuna s ciljem zaštite gnijezda bijele rode.

Na području Međimurske županije, bijele rode većinu svojih gnijezda grade na stupovima elektro-distribucijske mreže. Ipak, i u Međimurju postoji nekoliko gnijezda na kućama, odnosno dimnjacima za koja se isplaćuju naknade za rode. Taj broj varira od 2 do 4 godišnje i u usporedbi sa županijama koje imaju daleko više rodinih gnijezda taj je broj uistinu malen. Za primjer, Sisačko-moslavačka županija, koja prednjači po broju gnijezda bijelih roda u Hrvatskoj, ima na svojem području više od 400 gnijezda od čega se na krovovima nalazi njih oko 160. Uistinu impresivno. Ipak, međimurske rode nisu ništa manje vrijedne i Međimurska priroda –


Javna ustanova za zaštitu prirode i nadalje će voditi brigu o njima u suradnji s vlasnicima objekata na čijim krovovima one gnijezde. Podsjećamo da je bijela roda simbol očuvanih prirodnih staništa i tradicionalnih krajobraza te da je njihova prisutnost potvrda da još uvijek živimo u zdravom i očuvanom okolišu. Njihov opstanak ovisi o ljudskom djelovanju, stoga zahvaljujemo svim građanima na dojavama i pomoći u očuvanju ove posebne vrste.

Jedno od rijetkih međimurskih gnijezda na krovovima kuća


Mladi ptić bijele rode izlazi iz jajeta

Već ojačala mlada jedinka bijele rode


Ugroženost bijele rodeUgroženost i stanje populacije bijele rode ovisi prije svega o očuvanju pogodnih staništa te tradicionalnoj i prirodi prihvatljivoj poljoprivredi. Glavni uzroci ugroženosti bijelih roda su promjena kvalitete staništa koja je uzrokovana intenzivnom poljoprivredom i primjenom pesticida koji se kasnije akumuliraju u životinjama kojima se rode hrane poput miševa, voluharica, žaba i ostalih manjih životinja. Sprečavanje poplava također dovodi do smanjenja mogućnosti pronalaska hrane za rode, jer se gradnjom nasipa i kanala isušuju vlažne livade i pašnjaci.

Ugroženosti pridonosi i smrtnost mladih roda na njihovom prvom selidbenom putu jer rode nisu dovoljno othranjene ili su premlade i fizički slabe za put koji traje nekoliki mjeseci i dugačak je do 10 000 kilometara. Veliki broj mladih i odraslih bijelih roda stradava zbog krivolova jer njihov selidbeni put prolazi kroz zemlje u kojima ne postoji svijest o važnosti ptica ili zakon kojim se brani lov na ptice. U zemljama gdje i postoji zakonski okvir, pokušaj namjernog ozljeđivanja i ubijanja ptica predviđa visoke kazne, ali na kraju krivac prođe nekažnjeno jer ga je teško detektirati.

Prema Crvenom popisu iz 2003. godine bijela roda bila je prema IUCN kategoriji gotovo ugrožena (NT) vrsta, revizijom popisa 2010. godine njezin status promijenjen je u kategoriju najmanje zabrinjavajuća (LC). Navedeni razlog za promjenu kategorije je primjena kriterija i regionalnih smjernica. Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN broj 80/2013, 15/2018, 14/2019) vrsta se štiti u kategoriji strogo zaštićenih divljih vrsta i nalazi se na popisu Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN broj 144/2013, 73/2016) zbog ugroženosti gnijezdeće populacije.


Što učiniti u slučaju pronalaska ozlijeđene ili smrtno stradale bijele rode?Bijele rode često stradavaju zbog pada iz gnijezda pri prvom pokušaju leta i sudara s energetskom infrastrukturom te od krivolova. Primjerice, 2019. godine Međimurska priroda bilježi stradavanje čak devet malih bijelih roda. Tri su ozlijeđene kod gnijezda u Novakovcu uslijed pada zbog nevremena, a tri su pronađene uginule pod gnijezdom u Podturnu kao rezultat borbe s drugom rodom za teritorij. Još tri jedinke uginule su iz nepoznatog razloga na gnijezdu u Totovcu, a uzrok smrti bi mogao biti u vezi s požarom na obližnjem odlagalištu otpada.

Sukladno Zakonu o zaštiti prirode svaka osoba dužna je prijaviti Ministarstvu zaštite okoliša i energetike – Zavodu za zaštitu okoliša i prirode pronalazak ozlijeđene, usmrćene ili slučajno uhvaćene strogo zaštićene životinjske vrste, pa tako i bijelu rodu. Dojava se obavlja putem obrasca za dojavu pronalaska mrtvih, ozljeđenih ili bolesnih strogo zaštićenih životinja.

Ili telefonski na 112 najkasnije u roku od 24 sata, na način kako je to predviđeno u okviru Sustava za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih strogo zaštićenih životinja.

U slučaju pronalaska ozlijeđene ili bolesne bijele rode nalaz je potrebno javiti i Međimurskoj prirodi – Javnoj ustanovi za zaštitu prirode na broj 040-866-297 koja će putem nadzorne službe životinju preuzeti i transportirati na liječenje i oporavak u Centar za zbrinjavanje zaplijenjenih i ozlijeđenih zaštićenih životinja AWAP. Nakon izlječenja i oporavka životinje se vraćaju natrag u prirodu. Međimurska priroda je dobrom suradnjom s AWAP-om u proteklih 10 godina spasila petnaestak malih bijelih roda s područja Međimurske županije.


Rodan Ivo, roda IvanaU obitelj Božidara Božanića iz međimurskog Strahoninca godine 1977. pristigla je mlada roda slomljenog krila. Prijatelj im je povjerio na liječenje i oporavak rodu izleglu te godine, slomljenog lijevog krila koje je k tome još i krivo zaraslo pa – zbog zakona aerodinamike – roda nije mogla letjeti drukčije nego samo u krug. Navodno je pala iz gnijezda negdje u blizini Peklenice. Božanići su rodana nazvali Ivo, vjerujući da je muškog spola. Nakon desetak godina bivanja u Strahonincu, ta je roda dvije godine zaredom snijela po jedno jaje, pa su domaćini shvatili kako zapravo nisu udomili rodana Ivu nego rodu Ivanu!

Kako god, tu su rodu dolazila gledati djeca iz vrtića u Strahonincu te tako ostvarila prvi kontakt s divljim bićem koje na svojim migracijama prevali više tisuća kilometara. Tijekom noći i tijekom zime, ta je roda boravila u podrumu obiteljske kuće, a po danu je mirno šetala dvorištem. Iako, kažu Božanići, voljela je snijeg, veselila mu se kao malo dijete novoj igrački.

Svake jeseni, u vrijeme selidbe, nošena valjda urođenim osjećajem za migraciju, poletjela bi prema Africi, ali nije daleko stigla. Našli bi je u selu nekih 100-200 metara od kuće, na vanjskom obodu kruga kojeg je jedino mogla zaokružiti svojim nesimetričnim krilima.

Hranila se pilećim vratićima, ribama koje bi joj donosili ribiči, pila je vodu, sama pronalazila gujavice i miševe u povrtnjaku, često hodala iza gospođe Božanić dok je radila u vrtu. Znala je već i taktiku; dok je gazdarica nakon pranja rublja izlila vodu s deterdžentom po zemlji, gujavice bi izašle iz podzemlja na površinu, a tu ih je roda Ivana spremno dočekivala. Jednom joj je netko donio uginulu bjeloušku, ali se nje nekako bojala i nije ju htjela pojesti. Žabe krastače također nije htjela jesti. Jednom je pojela ribu veliku 30-40 cm, pazi sad - u jednom zalogaju. Inače, redovno su je hranili ujutro i navečer, a gospođa Božanić najviše se brinula za nju.

Iako ljudi vjeruju da rode donose malu djecu, ova roda baš i nije voljela djecu; ponekad bi znala kljucnuti Božanićevu kćer, možda i zato jer ju je sin natjeravao s metlom dok je bio mali. Inteligentno stvorenje koje u svojem mozgu ima ucrtanu rutu migracije od više tisuća kilometara zapamtit će i lice dječaka. U svakom slučaju, rodinoj ljutnji prethodili su


znakovi upozorenja; prije kljucanja, glavu bi držala spuštenom, kao da promišlja taktiku napada. Klepetala je, dakako, naročito kad bi ugledala drugu rodu ili kad bi gazda izišao iz kuće na dvorište; gazda je pljeskao dlanovima, a roda je uzvratila klepetanjem.

Osim rode, Božanići su držali i svraku i kuniće šarce. Svraka se s rodom baš i nije slagala.

Nakon 12 predivnih godina druženja i uzajamne ljubavi, roda je naprasno uginula u proljeće 1989. Nitko nikad nije saznao pravi razlog, ali to je za cijelu obitelj bio period velike žalosti i tugovanja. I ne samo za Božaniće, nego za cijelu rodinu ljudsku obitelj koju je stekla kao obavezna gošća godišnjih izložbi Društva uzgajivača malih životinja iz Nedelišća, kamo ju je Božidar (kao jedan od osnivača tog društva) vodio gotovo svake godine, posebno u njenim mlađim danima.


Katalog izložbe fotografija

BIJELA RODA U FOKUSU

Bijela roda, kao i svaka druga životinjska ili biljna vrsta, može opstati (samo) ako ljudi prema njoj imaju razvijen odnos kao prema nečemu vrijednom, dostojanstvenom i neupitnom. Očekivano je da se bijelom rodom kao pticom bave prirodoslovci, posebno biolozi i ornitolozi. No, kako bijelu rodu staviti u fokus interesa ostalih ljudi? Čini se najlakše upravo preko objektiva fotografske kamere. Čovjek ima oko i kameru, kamera ima objektiv, a kreativno oko i objektiv u pravilu traže nešto što će završiti u fokusu. U ovom foto-natječaju, to je upravo bijela roda.

Svaka regija u svijetu ima neku ptičju vrstu koju prepoznaju baš svi žitelji; negdje su to ždralovi, drugdje kondori, plamenci, gnjetlovi, papige ili supovi. Međimurci (pre)poznaju i vole svoju bijelu rodu. Zato su se odazvali natječaju i rezultat je impresivan! Na natječaj je pristiglo 58 fotografija 23 fotografa i fotografkinja, a djelatnici Međimurske prirode za objavu su odabrali 20 fotografija trinaestoro autora objavljenih u nastavku ove knjige.

Izložba je prikazana na više mjesta diljem Hrvatske. Ako ste propustili priliku vidjeti uramljene fotografije velikog formata, na sljedećim stranicama nudimo vam susret s autorima i njihovim bezvremenskim motivima snimljenim gdjegod je bijela roda odlučila (s)letjeti u Međimurju.

Nikola Tomašić: Izbor za miss

Silvio Benč: Poletarac

Marko Kedmenec: U iščekivanju dana

Mija Mance: Roda

Predrag Levak: Roda 2

Kristina Gudlin: Blago


Emili Sabol: Još nekoliko minuta

Nikola Tomašić: Mala roda u preriji

Marko Kedmenec: Ponosna

Klaudija Kedmenec: Uživanje u hrani

Denis Filo: Roda na šenkovskoj crkvi

Klaudija Kedmenec: Male pozerice

Vjeran Petrović: Bijela roda nad šumom

Robert Posavec: Voćnjak

Miroslava Novak: Graciozna manekenka

Bojana Španiček Kanoti: Bit će beba

Silvio Benč: Čuvari puta

Silvio Benč: Toplina gnijezda

Kristina Gudlin: Bijeg


Nikola Tomašić: Izbor za miss


Silvio Benč: Poletarac


Marko Kedmenec: U iščekivanju dana


Mija Mance: Roda




Kristina Gudlin: Blago




Emili Sabol: Još nekoliko minuta


Nikola Tomašić: Mala roda u preriji


Marko Kedmenec: Ponosna


Klaudija Kedmenec: Uživanje u hrani


Denis Filo: Roda na šenkovskoj crkvi


Klaudija Kedmenec: Male pozerice


Vjeran Petrović: Bijela roda nad šumom


Robert Posavec: Voćnjak


Miroslava Novak: Graciozna manekenka


Bojana Španiček Kanoti: Bit će beba


Silvio Benč: Čuvari puta


Silvio Benč: Toplina gnijezda


Kristina Gudlin: Bijeg


Udruga Biom bavi se zaštitom prirode, okuplja zaljubljenike u prirodu, organizira volontiranja, educira mlade i odrasle te zagovara promjene koje pozitivno utječu na živi svijet.

Velik dio našeg posla je borba protiv nezakonitih radnji u prirodi te drugih opasnosti za živi svijet. Građanima pružamo priliku da se kroz razne aktivnosti uključe u očuvanje prirode, kako kroz svoj doprinos u vlastitom domu i okolici tako i kroz aktivnosti diljem naše zemlje. Pozivamo sve zainteresirane da se učlane u Biom i podrže našu borbu za očuvanje prirode.

www.biom.hr

Ako želite saznati više o bijeloj rodi i drugim pticama Hrvatske, provjerite knjigu Ptice Hrvatske i Europe, u izdanju Udruge Biom, izdanu 2018.

ptice.biom.hr


Literatura i izvori:• Baillie, S., Bairlein, F., Clark, J., de Feu, C., Fiedler, W., Fransson, T., Hegelbach,

J., Juillard, R., Karcza, Z., Keller, L., F., Kestenholz, M., Schaub, M., Spina, F. (2011): Prstenovanje ptica u znanosti i zaštiti prirode. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za ornitologiju, Zagreb, 34 str.

• BirdLife International (2019) Species factsheet: Ciconia ciconia. http://www.birdlife.org (pristupljeno 23. 07. 2019.).

• Božić, B. (2019): Rezultati prstenovanja bijele rode (Ciconia ciconia L.) u Međimurskoj županiji 2019. godine. Milvus, obrt za savjetovanje u zaštiti prirode, Zagreb, 11 str.

• Ćiković, D., Kralj, J., Tutiš, V., Barišić, S., Sušić, G. (2011): 100 godina prstenovanja ptica u Hrvatskoj. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za ornitologiju, Zagreb, 8 str.

• Dumbović, V., Radović, D., Glasnović-Horvat, M., Pavičić, M., Andrić, V., Gugić, G., Vizner, M., Jurišić, S., Hima, V. (2010): Zaštita i očuvanje bijele rode. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zagreb, 40 str.

• Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, http://lime.haop.hr/limesurvey/index.php/927612/lang-hr (pristupljeno 22. 07. 2019.)

• Kralj, J., Barišić, S., Tutiš, V., Ćiković, D. (2013): Atlas selidbe ptica Hrvatske. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za ornitologiju, Zagreb, 265 str.

• Svensson, L., Mullarney, K., Zetterström, D. (2018): Ptice Hrvatske i Europe.Udruga Biom, Zagreb, 450 str.

• Mikuška, T. (2014): Program monitoringa za bijelu rodu Ciconia ciconia. Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode, Zagreb, 8 str.

• Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN broj 144/2013, 73/2016).

• Tutiš, V., Kralj, J., Radović, D., Ćiković, D., Barišić, S. (2013): Crvena knjiga ptica Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 260 str.

• Zakon o zaštiti prirode (NN broj 80/2013, 15/2018, 14/2019).

• Zatezalo, G. (2011): Praćenje stanja populacije bijele rode (Ciconia Ciconia L.) u Karlovačkoj županiji. Završni rad, Veleučilište u Karlovcu, 47 str.


ZahvaleU očuvanju bijele rode u Međimurju sudjeluje velik broj institucija i pojedinaca. Ovim putem im zahvaljujemo, a to su prije svega:

- Centar za zbrinjavanje zaplijenjenih i ozlijeđenih zaštićenih životinja AWAP i njezini aktivisti Ingeborg Bata i Zoran Horvat koji nesebično pomažu u zbrinjavanju ozijeđenih jedinki kako bijelih roda tako i drugih divljih vrsta.

- ovlašteni prstenovači s kojima smo surađivali prilikom prstenovanja mladih bijelih roda od 2011. godine do danas: Dragan Radović, Luka Basrek i Boris Božić.

- djelatnici HEP – ODS Elektra Čakovec na čelu s rukovoditeljem Odjela za održavanje Darkom Šardijem za osiguravanje pristupa gnijezdima prilikom prstenovanja te izradu, postavljanje i održavanje postolja za gnijezda bijelih roda na električnim stupovima.

- djelatnici Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za pomoć prilikom nabave prstena te za koordinaciju oko prstenovanja.

- djelatnici Ministarstva za zaštitu okoliša i energetike za pomoć u metodologiji provođenja monitoringa bijele rode.

- Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za dugogodišnje provođenje projekta „Zaštita i očuvanje bijele rode“ i osiguravanju 50 % sredstava za naknadu štete vlasnicima objekta na kojima gnijezde bijele rode.

- Udruga Biom s uvijek konstruktivnim prijedlozima i podrškom u očuvanju bijelih roda i ostalih ptičjih vrsta.

- svi pojedinci koji na bilo koji način doprinose da međimurske rode budu što brojnije.

www.medjimurska-priroda.info


Logotipovi godina posvećenih vrstama koje obitavaju u Međimurju

Općina Donji Vidovec / Općina Sveta Marija

Općina Selnica


Općina Nedelišće

Općina Kotoriba


Grafičko rješenje za promidžbene materijale u Godini roda oblikovala je Ivana Rojko.

Date post:	07-Jul-2020
Category:	Documents
Upload:	others
View:	3 times
Download:	0 times

Godina bijele rode u Međimurju - Međimurska priroda...Biologija i ekologija neke vrste stvar je...

Documents