I. UVOD U SUSTAV LJUDSKIH PRAVA -...

$Page 1: I. UVOD U SUSTAV LJUDSKIH PRAVA - etc-graz.atetc-graz.at/typo3/fileadmin/user_upload/ETC-Hauptseite/manual/version... · ga se svi sukobi moraju rje{avati u$
I. UVOD U SUSTAVLJUDSKIH PRAVA

LJUDSKO DOSTOJANSTVO

LJUDSKA PRAVA

OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA

LJUDSKA SIGURNOST

UVOD

“Najve}a snaga kulture ljudskih prava izvire iz znala~kiho~ekivanja svakog pojedinca. Odgovornost za za{titu ljudskihprava po~iva na dràvama. No, razumijevanje, po{tivanje io~ekivanja vezana za ljudska prava od strane svake pojedineosobe jesu ono {to ljudskim pravima daje njihovo dnevnotkivo, njihovu svakodnevnu otpornost.”

SERGIO VIEIRA DE MELLO*, VISOKI POVJERENIK UN-a ZA LJUDSKA PRAVA, 2003.

* Sergio Vieira de Mello tragi~no je stradao 19. kolovoza 2003. g. u bomba{kom napadu na sjedi{te UN-a u Bagdadu.

Te`nja za za{titom ljudskog dostojanstvasvih ljudi ~ini sr` pojma ljudskih prava. Onastavlja ljudsku osobu u sredi{te pozornosti.Temelji se na zajedni~kom op}em vrijednos-nom sustavu posve}enom nepovredivostiìvota te predstavlja okvir za izgradnju susta-va ljudskih prava za{ti}enih normama i stan-dardima koji su prihva}eni na me|unarod-noj razini. Tijekom 20. stolje}a, ljudska pra-va oblikovala su se kao moralni, politi~ki ipravni okvir te smjernica za razvoj svijeta os-lobo|enog straha i neima{tine.

^lanak 1. Op}e deklaracije o ljudskim pravi-ma, koju su usvojili Ujedinjeni narodi (UN)1948. godine, odnosi se na glavna upori{tasustava ljudskih prava: slobodu, jednakost isolidarnost. Slobode poput slobode misli,savjesti i vjeroispovijesti, te sloboda mi{lje-nja i izraàvanja, za{ti}ene su kao ljudskaprava. Sli~no tome, ljudska prava osigurava-ju jednakost, primjerice jednaku za{titu pro-tiv svih oblika diskriminacije u uìvanju svihljudskih prava, uklju~uju}i punu ravnoprav-nost èna i mu{karaca. Solidarnost se odnosina gospodarska i socijalna prava, poput pra-va na socijalnu sigurnost, po{tenu naknaduza rad, odgovaraju}i standard ìvota i zdrav-lja te dostupnost obrazovanja, {to je sastavnidio sustava ljudskih prava. Ljudska prava surazvrstana u pet kategorija kao politi~ka,gra|anska, gospodarska, socijalna i kuturna

ljudska prava te su pravno ure|ena u dva us-poredna pakta koji zajedno s Op}om dekla-racijom o ljudskim pravima ~ine Poveljuljudskih prava.

“Sva ljudska prava za sve”

bio je slogan Svjetske konferencije o ljud-skim pravima u Be~u 1993. godine. Ljudskaprava osnaùju pojedince i zajednice za na-pore u preobrazbi dru{tva prema punom os-tvarenju svih ljudskih prava. Sporove trebarje{avati mirnim putem na temelju vladavineprava i u duhu ljudskih prava.

Me|utim, ljudska prava mogu biti u sukobujedna s drugima; ona su ograni~ena pravimai slobodama drugih ili zahtjevima morala,javnog reda i op}eg blagostanja u demokrat-skom dru{tvu (~l. 29. Op}e deklaracije o

ljudskim pravima). Ljudska prava drugihtreba po{tivati, a ne tek tolerirati. Ljudskaprava ne smiju se koristiti za kr{enje drugihljudskih prava (~l. 30. Op}e deklaracije); sto-ga se svi sukobi moraju rje{avati u skladu sljudskim pravima, iako su u vrijeme izvan-rednog stanja ili u iznimnim slu~ajevima do-pu{tena izvjesna ograni~enja prava.

16 UVOD

A. RAZUMIJEVANJE LJUDSKIH PRAVA

“Sva ljudska bi}a ra|aju seslobodna i jednaka u dosto-janstvu i pravima. Ona ... jed-na prema drugima trebajupostupati u duhu bratstva.”^LANAK 1. OP]E DEKLARACIJE OLJUDSKIM PRAVIMA

“Nijedan izraz u novijoj povi-jesti ~ovje~anstva nije zasluìoda bude nositelj i misije i tere-ta ljudske sudbine kao {to je to(izraz) 'ljudska prava' ... – naj-ve}i dar klasi~ne i suvremeneljudske misli jest pojam ljud-skih prava. Zaista, iznad sva-kog drugog moralnog jezika ko-ji nam je dostupan u ovom tre-nutku povijesti, (je) jezik ljud-skih prava ...”.IZ “NELJUDSKE NEPRAVDE ILJUDSKA PRAVA” – PROF. UPENDRABAXI

Stoga svi, ène, mu{karci, mladi i djeca, tre-baju poznavati i razumijevati svoja ljudskaprava kao ne{to {to se odnosi na njihoveprobleme i te`nje. To je mogu}e posti}i ob-razovanjem i u~enjem za ljudska prava, kojemoè biti formalno, informalno ili neformal-no. Razumijevanje na~ela i postupaka ljud-skih prava omogu}uje ljudima sudjelovanjeu odlukama koje odre|uju njihove ìvote,pomaè u rje{avanju sukoba i o~uvanju miravo|enog ljudskim pravima te predstavljaodrìvu strategiju ljudskog, socijalnog i gos-podarskog razvoja usredoto~enog na ljude.

Obrazovanje i u~enje za ljudska prava trebajuprovoditi svi akteri i svi zainteresirani, gra|an-sko dru{tvo te vlade i transnacionalne tvrtke.U~enjem o ljudskim pravima moè se razvitiistinska “kultura ljudskih prava”, zasnovana napo{tivanju, za{titi, ispunjenju, pravnom osigu-ranju i provo|enju ljudskih prava.

Pravo na obrazovanje za ljudska prava moèse izvesti iz ~l. 26. Op}e deklaracije o ljud-skim pravima, po kojemu “Svatko ima pravona odgoj i obrazovanje ... Odgoj i obrazovanjemora biti usmjereno punom razvoju ljudskeosobe i ja~ati po{tivanje ljudskih prava i te-meljnih sloboda ...”. Rezolucija 49/184 Op}eskup{tine UN-a od 23. prosinca 1994. godi-ne, kojom se progla{ava UN-ovo Desetlje}eobrazovanja za ljudska prava, govori o sve-

obuhvatnom cjeloìvotnom procesu u~enja,a Plan djelovanja Desetlje}a obrazovanja zaljudska prava (1995.-2004.) detaljno od-re|uje i razra|uje sadràje i metode obrazo-vanja za ljudska prava (UN Doc. A/51/506,Add. 1, od 12. prosinca 1996.).

UVOD 17“Obrazovanje, u~enje i dija-log o ljudskim pravima mora-ju poticati kriti~ko mi{ljenje isustavnu, rodno osjetljivu ana-lizu politi~kih, gra|anskih,gospodarskih, socijalnih i kul-turnih pitanja u okvirima ljud-skih prava.”SHULAMITH KOENIG, DESETLJE]ENARODA ZA OBRAZOVANJE ZALJUDSKA PRAVA (People's Decade forHuman Rights Education, PDHRE)

“Obrazovanje za ljudska pra-va je svako u~enje koje razvi-ja znanja, vje{tine i vrijednostiljudskih prava, promi~e pra-vednost, sno{ljivost i dostojan-stvo te po{tivanje prava i dos-tojanstva drugih.”NANCY FLOWERS, CENTAR ZALJUDSKA PRAVA SVEUÎLI[TA UMINNESOTI

U Rezoluciji Op}eskup{tine UN-a 49/184 od 23. prosinca1994. godine, koja najavljuje UN-ovoDesetlje}e obrazovanja za ljudska pra-va, stoji: “obrazovanje za ljudska pravatreba obuhvatiti vi{e od pruànja infor-macija i biti sveobuhvatni cjeloìvotniproces kojim se ljudi na svim stupnjevimarazvoja, iz svih dru{tvenih slojeva, u~epo{tivanju dostojanstva drugih te sred-stvima i metodama osiguravanja tog po-{tivanja u svim dru{tvima.”

Plan djelovanja UN-ova Desetlje}a ob-razovanja za ljudska prava (1995.-2004.) isti~e da se “obrazovanje za ljud-ska prava odre|uje kao nastojanje upodru~ju izobrazbe, {irenja i informi-ranja kojemu je cilj izgradnja sveop}ekulture ljudskih prava putem razvojaznanja i vje{tina, i oblikovanja stavovate je ono usmjereno na:

(a) ja~anje po{tivanja ljudskih prava itemeljnih sloboda;

(b) puni razvoj ljudske osobe i osje}ajanjena dostojanstva;

(c) promicanje razumijevanja, sno{ljivo-sti, rodne jednakosti i prijateljstvame|u svim nacijama, starosjediocimate rasnim, nacionalnim, etni~kim, vje-rskim i jezi~nim grupama…”

U izjavi Op}e skup{tine UN-a o UN-ovomDesetlje}u obrazovanja za ljudska prava(1995.-2004.) navodi se da treba teìti“naj{iroj mogu}oj osvije{tenosti i razumijeva-nju svih normi, pojmova i vrijednosti sadrà-nih u Op}oj deklaraciji o ljudskim pravima”.Shulamith Koenig, osniva~ica Desetlje}a na-roda za obrazovanje za ljudska prava, teì nimanje ni vi{e nego dugoro~noj viziji dostup-nosti ljudskih prava svima na na{em planetu,“da ih ljudi poznaju i zahtijevaju”. Shodno to-me, cilj obrazovanja za ljudska prava jest“ljudskopravna pismenost za sve”. Ili, ri-je~ima Nelsona Mandele: “razvoj nove poli-ti~ke kulture temeljene na ljudskim pravima.”

O metodama obrazovanja za ljudska pravaOp}e napomene o metodama obrazo-

vanja za ljudska prava.

Izrada Op}e deklaracije o ljudskim pravimabila je potaknuta najstra{nijom povredomljudskog dostojanstva, posebice iskustvomholokausta tijekom Drugog svjetskog rata.Op}a deklaracija usredoto~uje se na ljudskuosobu. U njezinoj Preambuli spominje se“sloboda od straha i neima{tine”. Isti pristupsvojstven je i pojmu ljudske sigurnosti.

Na Me|unarodnoj radionici o ljudskoj sigur-nosti i obrazovanju za ljudska prava u Grazu usrpnju 2000. re~eno je da ljudska sigurnostima za cilj za{titu ljudskih prava, i to sprje-~avanjem sukoba i rje{avanjem dubokih uz-roka nesigurnosti i ranjivosti. Strategija ljud-ske sigurnosti cilja uspostavi nove politi~kekulture temeljene na ljudskim pravima.

U tom kontekstu, obrazovanje za ljudskaprava jest strategija koja vodi ljudskoj sigur-

18 UVOD

B. LJUDSKA PRAVA I LJUDSKASIGURNOST

“Ve}ina prijetnji ljudskoj si-gurnosti otkriva izravnu ilineizravnu dimenziju ljudskihprava.”II. MINISTARSKI SASTANAK MRE@E ZALJUDSKU SIGURNOST U LUCERNU,SVIBANJ 2000.

1. ^lanovi Mreè za ljudsku sigurnostpotvr|uju neraskidivu povezanost ljud-skih prava i ljudske sigurnosti budu}ida je promicanje i provedba ljudskihprava cilj i sastavni dio ljudske sigur-nosti. Stoga su svi ~lanovi Mreè zaljudsku sigurnost dugoro~no posve}eniholisti~kom obrazovanju i u~enju zaljudska prava. Obrazovanje i u~enje zaljudska prava moè bitno pridonijetiljudskoj sigurnosti promicanjem cilje-va ljudske sigurnosti unutar okviraljudskih prava. U tom smislu razvijat }ese suradnja me|u ~lanovima Mreè zaljudsku sigurnost.

2. Obrazovanje i u~enje za ljudska pravamo}an je instrument za sprje~avanje su-koba i sprje~avanje kr{enja ljudskihprava, kao i za procese postkonfliktnepreobrazbe i stabilizacije te je stogaklju~an ~imbenik postizanja ljudske si-gurnosti. Obrazovanje za ljudska pravamoè dati vrijedan temelj i zajedni~kovi|enje normi i standarda odrìvogrje{avanja sukoba. Strategije sprje~ava-nja sukoba i obnove nakon sukoba tre-ba nadogra|ivati na strategije promica-nja i za{tite ljudskih prava.

nosti, budu}i da osnaùje ljude da rje{enjesvojih problema iznalaze na temeljima za-jedni~kog globalnog vrijednosnog sustava ipristupa utemeljenog na pravima i zakonu, ane na mo}i. Ljudska sigurnost promi~e se ucjelokupnom dru{tvu na decentraliziranna~in, po~ev{i od temeljnih potreba ljudi,kako èna tako i mu{karaca, odnosno od pi-tanja osobne sigurnosti, siroma{tva, diskri-minacije, socijalne pravde i demokracije.

Sloboda od iskori{tavanja i korupcije nastu-pa onda kada ljudi prestanu prihva}ati kr-{enje svojih prava. Institucije gra|anskogdru{tva (poput udruge Transparency Interna-tonal) podupiru taj proces emancipacije te-meljen na poznavanju ljudskih prava.

Mnogo toga povezuje ljudska prava i ljud-sku sigurnost. “Sigurnost”, u smislu osobnesigurnosti (npr. za{tita od samovoljnog pri-tvaranja), socijalne sigurnosti (npr. osigura-vanje osnovnih potreba kao {to je hrana) ime|unarodne sigurnosti (pravo na ìvot u si-gurnom me|unarodnom poretku), istovje-tna je postoje}im ljudskim pravima. “Politi-ka sigurnosti mora biti znatno vi{e povezanasa strategijama promicanja ljudskih prava, de-mokracije i razvoja. Ljudska prava, humani-tarno pravo i izbjegli~ko pravo daju normativ-ni okvir od kojega polazi koncept 'ljudska si-gurnost'.” (Ljudska sigurnost: Sigurnost ljudi

u mijenjaju}em svijetu, Ministarstvo vanj-skih poslova i me|unarodne trgovine, Kana-da, 1999.).

Kr{enja ljudskih prava ukazuju na prijetnjeljudskoj sigurnosti te se stoga koriste kao po-kazatelji u sklopu mehanizama ranog upo-zorenja za sprje~avanje sukoba. No, ljudskaprava tako|er imaju ulogu i u rje{avanju su-koba, preobrazbi sukoba i izgradnji mira na-kon sukoba. Obrazovanje za ljudska prava,putem preno{enja znanja, razvoja vje{tina ioblikovanja stavova, predstavlja temelj istin-ske kulture sprje~avanja.

Ljudska prava, osim {to su bitno sredstvosprje~avanja sukoba, tako|er su i klju~ni po-jam izgradnje vlasti i demokracije. Ona osi-guravaju temelj za rje{avanje dru{tvenih iglobalnih problema putem aktivnog sudjelo-vanja, pove}ane transparentnosti i odgovor-nosti. “Izgradnju vlasti” ~ine dva komple-mentarna oblika izgradnje kapaciteta: “iz-gradnja dràve” i “dru{tveni razvoj”. Izgrad-nja dràve pruà “demokratsku sigurnost”koja se najbolje pokazuje u naporima na re-habilitaciji i obnovi nakon sukoba. “Dru{tve-ni razvoj uklju~uje {iroko rasprostranjeno ob-razovanje za ljudska prava kojim se ljude os-naùje da zahtijevaju svoja prava i po{uju pra-va drugih” (Walther Lichem, Ministarstvovanjskih poslova Republike Austrije).

UVOD 19

3. Mreà za ljudsku sigurnost ima zacilj potvrditi obrazovanje i u~enje zaljudska prava kao nu`nu operativnurazvojnu strategiju koja vodi ljudskojsigurnosti, dru{tvenom razvoju i afir-maciji ljudskog dostojanstva.

4. Obrazovanje i u~enje za ljudska pravatreba uklju~iti u programe izobrazbesvih ciljnih grupa, budu}i da ono, uzu~enje o me|unarodnom humanitar-nom pravu, razvija svijest o moralnim,politi~kim i pravnim aspektima ljudskihprava osoba uklju~enih u oruàni sukobte tako doprinosi provedbi ljudske si-gurnosti. Nadalje, u~enje o ljudskimpravima djece, posebice u oruànomsukobu, sredi{nja je strategija Mreè zaljudsku sigurnost u njezinu nastojanjuna postizanju ljudske sigurnosti.

“Ljudska prava osiguravajutemelj s kojega je mogu}eteìti ostvarenju ljudskog raz-voja i ljudske sigurnosti.”IV. MINISTARSKI SASTANAK MRE@EZA LJUDSKU SIGURNOST USANTIAGO DE CHILEU, SRPANJ 2002.

Komisija za ljudsku sigurnost, osnovana2001. godine pod supredsjedanjem SadakoOgate (biv{e Visoke povjerenice UN-a za iz-bjeglice) i Amarty Sena (dobitnika Nobelo-ve nagrade za ekonomiju), u suradnji s Me-|uameri~kim institutom za ljudska prava iSveu~ili{tem za mir, odràli su radionicu oodnosu ljudskih prava i ljudske sigurnosti uSan Joseu, Kostarika, u prosincu 2001., nakojoj je nastala Deklaracija o ljudskim pravi-ma kao bitnoj sastavnici ljudske sigurnosti(http://www.humansecurity-chs.org/doc/sanjo-sedec.html). Prema Bertrandu G. Ramchara-nu, pomo}niku glavnog tajnika UN-a i za-mjeniku Visokog povjerenika za ljudska pra-va, zna~enje ljudske sigurnosti odre|eno jeme|unarodnim normama ljudskih prava.

^l. 3. Op}e deklaracije o ljudskim pravima i~l. 9. Me|unarodnog pakta o gra|anskim ipoliti~kim pravima tako|er {tite pravo naslobodu i osobnu sigurnost, {to se poglavitoodnosi na slobodu od straha. Osim toga, ~l.22. Op}e deklaracije o ljudskim pravima i ~l.9. Me|unarodnog pakta o gospodarskim,socijalnim i kulturnim pravima priznaju pra-vo na socijalnu sigurnost koje, uz ostala gos-podarska i socijalna prava, odgovara slobodiod neima{tine. Odnosom izme|u globaliza-cije i ljudske sigurnosti bavi se i Milenijski iz-vje{taj glavnog tajnika UN-a Kofi Annana iz2000. godine, u kojemu se tako|er pravi ra-zlika izme|u slobode od straha i slobode odneima{tine. Razlika vu~e korijene iz ~etirislobode koje je ameri~ki predsjednik Roose-velt 1940., tijekom Drugog svjetskog rata,proglasio vizijom poslijeratnog poretka.Borba protiv siroma{tva, odnosno borba zagospodarska, socijalna i kulturna prava je-

dnako je va`na za sigurnost kao i borba zapoliti~ke i druge temeljne slobode. No, onese ne mogu dijeliti; one su me|usobno ovis-ne i nedjeljive.

Ljudska sigurnost zna~i mogu}nost uìvanjau plodovima ljudskog razvoja. Prema Iz-vje{taju o ljudskom razvoju UNDP-a (Uni-ted Nations Development Program) iz 2000.,ljudska prava i ljudski razvoj imaju istu vizijui isti cilj. Indeks ljudskog razvoja koji se koris-ti u UNDP-eovim izvje{tajima o ljudskomrazvoju sadrì vi{e pokazatelja, kao {to supristup obrazovanju, sigurnost prehrane,zdravstvene usluge, rodna jednakost i sudje-lovanje u politici, koji izravno ukazuju naljudska prava. Izvje{taj o ljudskoj sigurnostikoji se izra|uje pod vodstvom AndrewaMacka, usredoto~en je na prijetnje ljudskojsigurnosti. Najzad, pojmovi ljudske sigur-nosti, ljudskih prava i ljudskog razvoja po-klapaju se i uzajamno poja~avaju.

20 UVOD

“(Ljudska sigurnost) je, u bi-ti, nastojanje na izgradnji glo-balnog dru{tva, pri ~emu je si-gurnost pojedinca u sredi{tume|unarodnih prioriteta...;gdje postoje visoki me|una-rodni standardi ljudskih pra-va i vladavine prava, utkani u~vrsto ispletenu mreù koja {ti-ti pojedinca...”LLOYD AXWORTHY, BIV[I MINISTARVANJSKIH POSLOVA KANADE

“U svijetu ne moè vladatimir ako ljudi ne uìvaju sigur-nost u svom svakodnevnomìvotu.”IZVJE[TAJ O LJUDSKOM RAZVOJU,UNDP, 1994.

Ideja ljudskog dostojanstva stara je kao i~ovje~anstvo. Ona postoji u razli~itim oblici-ma u svim kulturama i religijama. Primjeri-ce, duboko po{tovanje ljudskog bi}a vidljivoje u afri~koj filozofiji “ubuntu” ili u islam-skom zahtjevu za za{titom stranaca. “Zlatnopravilo” da se prema drugima odnosimoonako kako èlimo da se oni odnose premanama postoji u svim velikim religijama. Istovrijedi za odgovornost dru{tva da skrbi o si-roma{nima i za temeljne ideje socijalnepravde.

Me|utim, ideja “ljudskih prava” ishod je su-vremenog filozofskog mi{ljenja koje polaziod filozofije racionalizma i prosvjetiteljstva,liberalizma i demokracije, ali i od socijaliz-ma. Iako je suvremeni pojam ljudskih pravauglavnom proizi{ao iz Europe, valja ustvrditida su ideje slobode i socijalne pravde, na ko-jima se temelje ljudska prava, dio svih kultu-ra. Ujedinjeni narodi pod vodstvom EleonorRoosevelt, René Cassina i Josepha Malikarazradili su Op}u deklaraciju o ljudskim pra-vima, ali je na njoj radilo osamdesetoro ljudisa Sjevera i s Juga kako bi oblikovalo njeneideje i jezik. Pojam ljudskih prava pro{irio sepo cijelom svijetu pod sna`nim utjecajem Is-toka i Juga, {to se ogleda u pojmovima gos-podarskih, socijalnih i kulturnih prava, pra-vu na samoodre|enje, pravu na razvoj te slo-bodi od rasne diskriminacije i apartheida.

Dok su tijekom povijesti gra|ani postajalikorisnici ustavno za{ti}enih ljudskih pravazahvaljuju}i svojoj borbi za temeljne slobodete gospodarska i socijalna prava, stranci sumogli uìvati ta prava samo u iznimnim slu-~ajevima ili temeljem bilateralnih sporazu-ma. Oni su trebali za{titu vlastite dràve kojaje predstavljala svoje gra|ane u inozemstvu.

Humanitarno pravo odigralo je veliku uloguu razvoju pravila za{tite stranaca. Ono je bi-lo usmjereno na utvr|ivanje temeljnih pravi-la postupanja prema neprijateljskim vojnici-ma i civilima zahva}enim oruànim suko-bom ( modul Ljudska prava u oruà-nom sukobu). Dana{njim me|unarodnopriznatim ljudskim pravima prethodili susporazumi o slobodi vjeroispovijesti, kao {toje Westfalijski ugovor iz 1648., i inicijative zazabranu ropstva, kao {to su deklaracija o tr-govini robljem Be~kog kongresa iz 1815., os-nivanje Ameri~kog dru{tva protiv ropstva1833. i Me|unarodna konvencija protiv rop-stva iz 1926. Za{tita prava manjina tako|er

ima dugu povijest. Ona je bila sredi{nja temaVersajskog mirovnog ugovora 1919. i Ligenaroda koja je osnovana iste godine (kronologija u III. dijelu: Dodatni izvori).

Ipak, pojam op}ih ljudskih prava za svaljudska bi}a dràve su prihvatile tek nakonuàsa Drugog svjetskog rata, kada je 48dràva, unato~ tome {to su 8 socijalisti~kihzemalja i Ju`na Afrika bile suzdràne, po-stiglo dogovor o Op}oj deklaraciji o ljud-skim pravima, u~iniv{i je nezaobilaznom ka-rikom sustava Ujedinjenih naroda. Otada jebroj zemalja ~lanica UN-a narastao na 191,ali ni jedna dràva nikada nije stvarnouloìla prigovor na Deklaraciju, koja se da-nas uvelike smatra me|unarodnim obi~aj-nim pravom.

U tom kontekstu treba spomenuti Kairskudeklaraciju o ljudskim pravima u islamu iz1990., koju su sastavili ministri vanjskih po-slova Organizacije islamske konferencije, alikoja nikada nije slu`beno prihva}ena. Svaprava odre|ena tom Deklaracijom podlijeùislamskom {erijatskom pravu.

Pitanjem koje se s vremena na vrijeme po-kre}e o prioritetu odre|enih prava i univer-zalizmu nasuprot kulturnom relativizmu,bavile su se dvije svjetske konferencije oljudskim pravima, u Teheranu i Be~u. Na

UVOD 21

C. POVIJEST I FILOZOFIJA LJUDSKIH PRAVA“Ja sam ljudsko bi}e zato {tome tvoje o~i vide takvim...”AFRI^KA IZREKA, MALI

konferenciji u Teheranu, odrànoj 1968.,razja{njeno je da su sva ljudska prava nedje-ljiva i me|uovisna, a na konferenciji u Be~u,odrànoj 1993., konsenzusom je prihva}enoda “(I)ako se va`nost nacionalnih i regional-nih posebnosti te povijesne, kulturne i vjerskerazlike moraju uzeti u obzir, dràve imajudu`nost, bez obzira na njihove politi~ke,gospodarske i kulturne sustave, promicati i{tititi sva ljudska prava i temeljne slobode”.(~l. 5. Be~ke deklaracije i Programa djelova-nja iz 1993.).

22 UVOD

“Drìmo da su ove istine samo-razumljive – da su svi ljudi stvo-reni jednaki; da ih je njihovstvoritelj obdario odre|enimneotu|ivim pravima; da sume|u njima ìvot, sloboda ite`nja k sre}i i da u osigurava-nju tih prava ljudi osnivaju vla-de koje dobivaju svoje pravi~neovlasti na temelju suglasnostionih kojima vladaju.”AMERI^KA DEKLARACIJANEOVISNOSTI (1776.)

“Prva je sloboda govora i iz-raàvanja – svugdje u svijetu.Druga je sloboda svakog ~o-vjeka da {tuje Boga na svojna~in – svugdje u svijetu.Tre}a je sloboda od neima{ti-ne – {to u svjetskim okvirimazna~i ekonomsko razumijeva-nje koje }e svakom naroduosigurati zdrav i miran ìvotnjegovih pripadnika – svugdjeu svijetu. êtvrta je slobodaod straha...”PREDSJEDNIK ROOSEVELT, ÊTIRISLOBODE (1941.)

Previ{e me|unarodnih akteradanas provodi politiku kojase temelji na strahu, misle}ida se njome u~vr{}uje sigur-nost. No, prava se sigurnostne moè graditi na takvom te-melju. Prava sigurnost morapolaziti od dokazanih na~elaljudskih prava.SERGIO VIERA DE MELO, VISOKIPOVJERENIK UN-a ZA LJUDSKAPRAVA, 2003.

Danas pojam ljudskih prava uìva op}e pri-znanje, {to se moè vidjeti iz Deklaracijeprihva}ene na Svjetskoj konferenciji o ljud-skim pravima odrànoj u Be~u 1993. i iz re-zolucija Ujedinjenih naroda donesenih1998. povodom pedesete obljetnice Op}edeklaracije o ljudskim pravima. Neke skepti-ke koji dovode u pitanje univerzalnost ljud-skih prava treba podsjetiti da su dràve po-put Kine, Libanona ili îlea sudjelovale u iz-radi nacrta pojma ljudskih prava u drugojpolovici ~etrdesetih godina. U svakom slu-~aju, otada je jo{ mnogo dràva iskazalo po-dr{ku Op}oj deklaraciji o ljudskim pravima iratificiralo Me|unarodni pakt o gra|anskimi politi~kim pravima (International Covenanton Civil and Political Rights, ICCPR) iMe|unarodni pakt o gospodarskim, socijal-nim i kulturnim pravima (International Co-venant on Economic, Social and Cultural Rig-hts, ICESCR), koji polaze od Op}e deklara-cije. {to se ti~e Konvencije o ukidanju svihoblika diskriminacije èna (Convention onthe Elimination of all Forms of Discrimina-tion Against Women, CEDAW), nju je ratifi-ciralo 177 dràva, ali s mnogim rezervacija-ma.

Izvori{te pojma ljudskih prava jest pojamuro|enog dostojanstva svih ~lanova ljudskeobitelji koji je potvr|en Op}om deklaracijomi me|unarodnim paktovima iz 1966. Ti do-

kumenti tako|er potvr|uju ideal slobodnihljudskih bi}a koja uìvaju slobodu od straha ineima{tine te koja imaju jednaka i neo-tu|iva prava. Sukladno tome, ljudska pravasu op}a i neotu|iva, {to zna~i da se primje-njuju svugdje i ne mogu biti oduzeta ljudskojosobi ~ak ni uz njezin pristanak. Kao {to jena Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravimau Be~u 1993. izjavio glavni tajnik UN-a Bo-utros Boutros Ghali, “ljudska prava su pravaste~ena ro|enjem”.

Ljudska prava su tako|er nedjeljiva ime|uovisna. Treba razlikovati razli~ite di-menzije ili kategorije ljudskih prava: gra-|anska i politi~ka prava, kao {to je pravona slobodu izraàvanja te gospodarska, so-cijalna i kulturna prava, kao {to je pravo nasocijalnu sigurnost, koja se “ostvaruju pos-tupno” zbog toga {to podrazumijevaju fi-nancijske obveze dràve. U pro{losti su od-re|ene dràve ili skupine dràva, primjericesocijalisti~ke, davale prednost gospodar-skim, socijalnim i kulturnim pravima vis-à-vis gra|anskim i politi~kim pravima, dok suSjedinjene Ameri~ke Dràve i dràve ~lani-ce Vije}a Europe izvjesnu prednost davalegra|anskim i politi~kim pravima. Me|utim,barem na Svjetskoj konferenciji o ljudskimpravima u Be~u 1993., ako ne ve} i na Svjet-skoj konferenciji o ljudskim pravima u Te-heranu 1968., ta neproduktivna rasprava

zaklju~ena je potvr|ivanjem da obje kate-gorije, odnosno dimenzije ljudskih pravaimaju jednaku va`nost. Ve} su u Teheranu1968. godine one progla{ene nedjeljivima ime|uovisnima, jer je puno uìvanje gospo-darskih, socijalnih i kulturnih prava gotovonemogu}e bez gra|anskih i politi~kih pra-va, i obrnuto.

U osamdesetim godinama 20. stolje}a jo{ jejedna kategorija ljudskih prava stekla pri-znanje: pravo na mir, pravo na razvoj i pravona zdrav okoli{. Ta prava pruàju okvir kojije nuàn za puno uìvanje svih drugih prava.Pa ipak, ne postoji uvjetovanost u smislu daje jedna kategorija ljudskih prava preduvjetza drugu. Tu novu kategoriju najbolje jeodrediti kao prava solidarnosti, jer ona vi{eod drugih traè me|unarodnu suradnju i te-è izgradnji zajednice.

Dok ljudska prava pripadaju svim osobama,bez obzira jesu li ili nisu gra|ani nekedràve, prava gra|ana su ona prava koja suzajam~ena isklju~ivo gra|anima odre|enedràve, na primjer pravo glasa, pravo da sebude biran ili pravo pristupa javnim slu`ba-ma odre|ene zemlje.

Ljudska prava tako|er treba razlikovati odprava manjina, tj. prava odre|ene grupe ko-ja ima posebne etni~ke, vjerske ili jezi~ne

UVOD 23

D. POJAM I NARAV LJUDSKIH PRAVA

osobine. Osobe koje pripadaju manjini, po-jedina~no ili u zajednici s ostalim pripadnici-ma te manjine, imaju pravo njegovati vla-stitu kulturu, propovijedati ili prakticirativlastitu religiju te koristiti svoj materinski je-zik (~l. 27. Me|unarodnog pakta o gra|an-skim i politi~kim pravima). Detaljnija pravi-la postoje u europskim regionalnim instru-mentima za ljudska prava.

Osobita pozornost poklanja se ljudskimpravima starosjedila~kog stanovni{tva.Od 1982. godine UN-ova Radna grupa zastarosjedila~ko stanovni{tvo razmatrana~ine promicanja i za{tite njihovih ljud-skih prava, posebice glede njihova odnosaprema zemlji.

Danas je pojam ljudskih prava prihva}englobalno i kao takav predstavlja temelj me-|unarodne zajednice dràva, me|unarodnihorganizacija i dru{tvenih pokreta, koji se svismatraju pripadnicima me|unarodne zajed-nice. Ljudska prava tako|er mogu biti sred-stvo dru{tvene transformacije na nacional-noj ili regionalnoj razini, {to se moè vidjetiiz nastojanja Europske Unije i Vije}a Euro-pe, osobito prilikom primanja novih ~lanica.Me|utim, transformacijski u~inak ljudskihprava ovisi o tome koliko ljudi poznaju i ra-zumiju ljudska prava i jesu li ih spremni ko-ristiti kao oru|e za promjene.

Tradicionalni pojam ljudskih prava trpi kri-tike feministkinja zbog toga {to nedovoljnoodraàva jednakost èna i mu{karaca i rod-nu osjetljivost. Svjetske konferencije o èna-ma i UN-ova Konvencija o ukidanju svih ob-lika diskriminacije èna pridonijele su, iz-me|u ostalog, rodno-osjetljivom pristupuljudskim pravima èna, {to se tako|er od-

raàva u UN-ovoj Deklaraciji o nasilju nadènama i u nacrtu protokola o pravima ènaAfri~ke povelje o ljudskim pravima i pravi-ma naroda ( Modul Ljudska pravaèna). Va`no je zamijetiti da instrumenti za

24 UVOD

Deklaracija o ljudskimpravima starosjedila~kih naroda je unacrtu, ali jo{ nije usvojena. Me|una-rodna organizacija rada, prepraviv{iraniju deklaraciju, usvojila je 1989. go-dine Konvenciju br. 169 o starosjedila-~kim i plemenskim narodima u neovi-snim dràvama. 2001. godine uspostav-ljen je Posebni izvjestitelj o ljudskim pra-vima i temeljnim slobodama starosjedi-la~kih naroda. Slijedom preporukeSvjetske konferencije o ljudskim pravi-ma odràne u Be~u 1993. godine, po-krenut je 2000. Stalni forum za starosje-dila~ka pitanja kao pomo}ni instru-ment Gospodarskog i socijalnog vije}a,koji je svoj prvi sastanak odrào 2002.godine. Afri~ka komisija za ljudskaprava i prava naroda tako|er je osno-vala radnu grupu za starosjedila~ke na-rode.

“Sva ljudska prava su op}a,nedjeljiva, me|usobno ovisnai povezana. Me|unarodna za-jednica mora ljudska pravarazmatrati globalno, na prave-dan i jednak na~in, pod jedna-kim uvjetima i s jednakimnaglascima. Iako se va`nostnacionalnih i regionalnih po-sebnosti te povijesne, kulturnei vjerske razlike moraju uzetiu obzir, dràve imaju du`nost,bez obzira na njihove poli-ti~ke, gospodarske i kulturnesustave, promicati i {tititi svaljudska prava i temeljne slobo-de.”^lANAK 5. BE^KE DEKLARACIJE SASVJETSKE KONFERENCIJE OLJUDSKIM PRAVIMA U BEÛ, 1993.

ljudska prava predstavljaju novi dru{tveni ipoliti~ki koncept time {to pravno potvr|ujuène kao potpuna i jednakopravna ljudskabi}a.

Neke dràve koriste argument da se zbognjihovih povijesnih, vjerskih i kulturnih po-sebnosti ljudska prava na njih ne mogu pri-mijeniti na isti na~in kao na druge dràve.Deklaracija o ljudskim pravima sa Svjetskekonferencije odràne u Be~u potvrdila je po-stojanje razli~itih pristupa primjeni ljudskihprava koji proizlaze iz povijesnih, religijskihi kulturnih razlika, ali je istodobno ponovilaobvezu svih dràva prema primjeni ljudskihprava. Stoga se postojanje kulturnih ili vjer-skih razlika ne smije koristiti kao izgovor zanepotpunu primjenu me|unarodnih obvezau podru~ju ljudskih prava. To zna~i da kul-turni kontekst treba uzeti u obzir. Dijalog ci-vilizacija koji se danas vodi u Ujedinjenimnarodima upravo ima za svrhu potvrditi po-zitivne vrijednosti razli~itih civilizacija, ali setime ne pruà izgovor za neispunjenje obve-za. Jedno od najteìh pitanja je pitanje po-loàja èna u nekim kulturama jer moèpredstavljati ozbiljno kr{enje ljudskih pravapa ga treba stavljati na dnevni red svakog di-jaloga.

Novija povijest utvr|ivanja standarda na glo-balnoj razini zapo~ela je Op}om deklaraci-jom o ljudskim pravima (Universal Declara-tion of Human Rights, UDHR) koju je Op}askup{tina UN-a usvojila 10. prosinca 1948. posvr{etku Drugog svjetskog rata koji je doveodo najve}ih povreda ljudskih prava u povije-sti. Sprje~avanje i ka`njavanje genocida kojije po~injen nad @idovima u holokaustu biloje predmet Konvencije o sprje~avanju i ka`nja-vanju zlo~ina genocida, usvojene dan prijeOp}e deklaracije o ljudskim pravima.

Da bi na~ela sadràna u Op}oj deklaraciji oljudskim pravima u~inilo pravno obvezu-ju}ima, Povjerenstvo za ljudska prava UN-arazradilo je dva pakta: Pakt o gra|anskim ipoliti~kim pravima (Covenant on Civil andPolitical Rights, ICCPR) te Pakt o gospodar-skim, socijalnim i kulturnim pravima (Cove-nant on Economic, Social and Cultural Rig-hts, ICESCR). Zbog utjecaja hladnog rata,oni su usvojeni tek 1966., a na snagu su stupi-li 1976. godine, nakon {to ih je ratificiralo 35dràva. Prvog sije~nja 2003. godine prvi jepakt imao 149, a drugi 146 ~lanica. Najprijeje usvojen Pakt o gospodarskim, socijalnim ikulturnim pravima, {to je bio pokazateljnaklonosti zemalja u razvoju i socijalisti~kih

zemlja, koje su tada ~inile ve}inu u UN-u,prema gospodarskim i socijalnim pravima.

U {ezdesetima je u prvom planu bila borbaprotiv rasne diskriminacije i apartheida, {toje rezultiralo dvjema konvencijama: protivrasne diskriminacije i o sprje~avanju zlo~inaapartheida. Potom su usvojene Konvencija oukidanju svih oblika diskriminacije èna;Konvencija protiv mu~enja i drugog okrut-nog, ne~ovje~nog ili poniàvaju}eg postupkaili kazne te Konvencija o pravima djeteta. Tekonvencije poja{njavaju i specificiraju od-redbe dvaju paktova ili posve}uju osobitupozornost ljudskim potrebama posebnihciljnih grupa. U slu~aju konvencije o ènamaiz 1979., "problem rezervacija", koji pred-stavlja op}i problem me|unarodnih ugovorao ljudskim pravima, osobito je dobio nava`nosti s obzirom da su brojne musliman-ske zemlje rezervacijama poku{ale ograni-~iti temeljna ljudska prava èna.

Prema na~elu nediskriminacije, dràve mo-raju po{tivati i osigurati svakom pojedincuunutar svog podru~ja sva ljudska prava bezikakve diskriminacije glede rase, boje koè,spola, jezika, vjere, politi~kog ili drugogmi{ljenja, nacionalnog ili dru{tvenog podri-jetla, imovine, ro|enja ili drugog statusa (~l.

UVOD 25

E. STANDARDI LJUDSKIHPRAVA NA OP]OJ RAZINI

2. Pakta o gra|anskim i politi~kim pravimate Pakta o gospodarskim, socijalnim i kultur-nim pravima). [tovi{e, Protokol br. 12. Eu-ropske konvencije o ljudskim pravima propi-suje op}u zabranu diskriminacije od stranebilo koje javne vlasti.

Tako|er postoji i mogu}nost odustajanja odprovo|enja ugovorne obveze u odre|enimokolnostima i primjene claw-back klauzule.U slu~aju izvanrednog stanja koje prijeti op-stanku naroda, dràva moè derogirati svojeobveze ako je izvanredno stanje slu`benoobjavljeno i u opsegu koji je strogo odre|enizvanrednim okolnostima. Mjere ne smijupotaknuti diskriminaciju (~l. 4. st. 1. Pakta ogra|anskim i politi~kim pravima). Pritom setreba po{tivati propisani postupak. Naime,posredstvom glavnog tajnika UN-a o tometreba obavijestiti ostale dràve stranke Pa-kta. Me|utim, neki ~lanci se ne mogu dero-girati, primjerice pravo na ìvot, zabranamu~enja i ropstva, neretroaktivnost kazne-nih djela ili pravo na slobodu misli, savjesti ivjere (~l. 4. st. 2. Pakta o gra|anskim i poli-ti~kim pravima). Ta se prava stoga nazivajunederogativnim pravima. Odredbe o izvan-rednom stanju dobile su ve}u va`nost zbogborbe protiv terorizma. Sli~ne odredbe po-stoje i u Europskoj konvenciji za ljudska pra-va (~l. 15.). UN-ov Odbor za gra|anska i po-liti~ka prava razjasnio je obveze dràva u

Op}em komentaru (br. 29, 2001.) o izvanred-nim stanjima (~l. 4.), a Me|uameri~ka komi-sija za ljudska prava i Glavni odbor za ljud-ska prava pri Vije}u Europe usvojili su iz-vje{taj i smjernice pod nazivom Terorizam iljudska prava.

Neka prava mogu sadràvati claw back klau-zulu kojom se dopu{ta njihovo ograni~ava-nje ako je to nu`no za nacionalnu sigurnost,javni red, javno zdravlje ili }udore|e ili pravai slobode drugih itd. Takva mogu}nost po-stoji osobito u odnosu na slobodu kretanja;slobodu napu{tanja svake zemlje, uklju~u-ju}i vlastitu; slobodu misli, savjesti i vjere,uklju~uju}i izraàvanje vjere ili uvjerenja;slobodu izraàvanja i informiranja, sloboduokupljanja i udruìvanja. Ograni~enja mora-ju biti utvr|ena zakonom, {to zna~i da ih mo-ra izglasati parlament. Tijela koja tuma~epravne instrumente du`na su nadzirati svakuzloporabu tih odredbi. U svezi s tim, Europ-ski sud za ljudska prava te Me|uameri~kakomisija i Sud razmatrali su nekoliko sporo-va u svezi s primjenom ovlasti u slu~aju iz-vanrednog stanja, odnosno odredbe o odu-stajanju.

26 UVOD

PREGLEDNAJVA@NIJIHKONVENCIJA OLJUDSKIMPRAVIMA UN-a

• Op}a deklaracija o ljudskim pravima(1948.)

• Me|unarodni pakt o gospodarskim, so-cijalnim i kulturnim pravima (1966.)

• Me|unarodni pakt o gra|anskim i poli-ti~kim pravima (1966.)

• Konvencija o sprje~avanju i ka`njavanjuzlo~ina genocida (1948.)

• Konvencija protiv mu~enja i drugog ok-rutnog, ne~ovje~nog i poniàvaju}egpostupka ili kazne (1984.)

• Me|unarodna konvencija o ukidanjusvih oblika rasne diskriminacije (1965.)

• Konvencija o ukidanju svih oblika dis-kriminacije èna (1979.)

• Konvencija o pravima djeteta (1989.)

Dràve imaju du`nost po{tivati, {tititi i is-punjavati ljudska prava. U mnogim slu~aje-vima primjena zna~i da dràva i njezina tijelamoraju po{tivati prihva}ena prava, napri-mjer pravo na privatnost ili slobodu izra-àvanja. To osobito vaì za gra|anska i poli-ti~ka prava, dok za gospodarska, socijalna ikulturna prava vaì pozitivno djelovanjedràve kako bi ta prava bila ispunjena, prim-jerice jam~iti ili osigurati odre|ene usluge,kao {to su obrazovanje i zdravstvena za{titate osigurati odre|ene minimalne standarde.U tom se kontekstu uzimaju u obzir mo-gu}nosti pojedine dràve. Naprimjer, ~l. 13.Pakta o gospodarskim, socijalnim i kultur-nim pravima potvr|uje pravo svakoga na ob-razovanje. Me|utim, dalje se specificira dasamo osnovno{kolsko obrazovanje mora bitidostupno bez pla}anja. {to se ti~e srednjeg ivisokog obrazovanja, ono se mora u~initi ras-poloìvim i dostupnim svima, a uvo|enje bes-platnog obrazovanja se o~ekuje samo progre-sivno. Pojam postupnog ispunjenja u skladu smogu}nostima primjenjuje se na vi{e gospo-darskih, socijalnih i kulturnih prava.

Du`nost za{tite zahtijeva od dràve da spri-je~i nasilje i druge oblike kr{enja ljudskihprava me|u ljudima na svom teritoriju. Su-kladno tome, ljudska prava imaju i horizon-talnu dimenziju, koja u vrijeme globalizacijesve vi{e dobiva na va`nosti, primjerice pos-

tavljanjem pitanja o dru{tvenoj odgovornos-ti transnacionalnih korporacija.

Jo{ jedan pravac razvoja odnosi se na sveve}e nagla{avanje prevencije kr{enja ljud-skih prava kori{tenjem strukturalnih mjera,primjerice nacionalnih ustanova ili uk-lju~ivanjem dimenzije ljudskih prava u ope-racije o~uvanja mira. Prevencija je tako|erprioritet u pristupu ljudskim pravima s po-lazi{ta ljudske sigurnosti. ( Ljudskaprava i ljudska sigurnost).

Ljudska prava najprije treba provoditi nanacionalnoj razini. Tu postoje mnoge pre-preke, kao {to su nedostaci uspje{nog upra-vljanja, primjerice korumpirana i nedjelot-vorna uprava ili sudstvo. Kako bi se osigura-lo da dràva ispunjava svoje obveze, zave}inu me|unarodnih konvencija o ljudskimpravima uspostavljen je me|unarodni nad-zor nad djelovanjem dràve. Nadzor moèimati razli~ite oblike. Mnoge me|unarodnekonvencije imaju svoj sustav izvje{tavanja.Dràve moraju izvje{tavati o svom radu upodru~ju za{tite ljudskih prava u pravilnimrazmacima. Izvje{taje obi~no pregledava od-bor stru~njaka koji daje preporuke o tomekako pobolj{ati provedbu. Odbor tako|ermoè prirediti op}e opaske o pravilnom tu-ma~enju konvencije. U nekim slu~ajevima,kao {to je to s Paktom o gra|anskim i poli-

ti~kim pravima, postoji dodatni protokol ko-ji ovla{}uje, u ovom slu~aju, Odbor zagra|anska i politi~ka prava da prima tu`bepojedinaca po pitanju navodnih povreda nji-hovih ljudskih prava. Me|utim, to je mogu}ejedino osobama koje ìve u dràvama kojesu ratificirale dodatni protokol. Neke kon-vencije sadrè tako|er i odredbe o tu`bamame|u dràvama, ali se te mogu}nosti rijetkokoriste. Sudski postupak postoji samo uslu~aju Europske i Me|uameri~ke konvenci-je za ljudska prava koje Europskom i Me|u-ameri~kom sudu za ljudska prava omogu}ujudono{enje za dràve obvezuju}ih odluka. Ta-ko|er }e se osnovati Afri~ki sud za ljudskaprava i prava naroda nakon {to njegov statutstupi na snagu.

Osim postupaka sadrànih u instrumentimaljudskih prava, kao {to su konvencije o ljud-skim pravima, postoje i takozvani "postupci

temeljeni na Povelji", koji su razvijeni premaPovelji Ujedinjenih naroda radi zaustavlja-nja kr{enja ljudskih prava diljem svijeta. Je-dan od njih polazi od Rezolucije br. 1235,koju je Gospodarsko i socijalno vije}e UN-a(ECOSOC) donijelo 1967. godine i koja do-pu{ta Komisiji za ljudska prava da se ona ujavnom postupku bavi te{kim i sustavnimkr{enjima ljudskih prava diljem svijeta. Dru-gi je povjerljivi postupak 1503, koji se temeljina Rezoluciji br. 1503 Gospodarskog i soci-

UVOD 27

jalnog vije}a UN-a iz 1970., a omogu}uje sla-nje tu`bi uredu Visokog povjerenika za ljud-ska prava UN-a u @enevi. Tu`be pregledavagrupa stru~njaka UN-ove Podkomisije zapromicanje i za{titu ljudskih prava. Taj sepostupak uglavnom primjenjuje kod grubihkr{enja ljudskih prava. Time je omogu}enoda o situaciji u nekoj zemlji raspravlja i Ko-misija za ljudska prava.

Na temelju Povelje Ujedinjenih naroda, po-sebni postupci u radu Komisije za ljudskaprava i njezine Podkomisije, a to su djelat-nosti posebnih izvjestitelja i predstavnikaKomisije za ljudska prava ili glavnog tajnikaUN-a u podru~ju ljudskih prava, postaju sveva`niji. Postoje izvjestitelji po zemljama i te-matski izvjestitelji, poput posebnog izvjestite-lja za Bosnu i Hercegovinu te FederativnuRepubliku Jugoslaviju, za Afganistan, Su-dan ili Haiti, kao i posebni izvjestitelji omu~enju ili o nasilju nad ènama. Ukupnopostoji ~etrdesetak takvih posebnih institu-cija koje prikupljaju podatke prema po-dru~ju svoje djelatnosti, a mogu pokrivatiodre|enu zemlju ili cijeli svijet. One svje-do~e o pove}anom aktivizmu Ujedinjenihnaroda i osiguravaju mehanizama pra}enja inadzora u onim slu~ajevima u kojima mjereprovedbe nisu predvi|ene ili nisu djelotvor-ne, kao {to je slu~aj s Deklaracijom branite-lja ljudskih prava, mnogim gospodarskim i

socijalnim pravima, primjerice ljudskim pra-vom na obrazovanje, prehranu, stanovanje,zdravlje, ili problemima koje izaziva politikastrukturalnog prilago|avanja i vanjski dug.Nadalje, postoje neovisni stru~njaci, primje-rice za pravo na razvoj i radne grupe, poputonih koje se bave pitanjem prisilnih i nedob-rovoljnih nestanaka.

Nadalje, UN-ov Visoki povjerenik za ljud-ska prava sve ~e{}e uspostavlja misije UredaVisokog povjerenika u zemljama s proble-mati~nim stanjem ljudskih prava. Takve mi-sije osnovane su u zemljama poput Afganis-tana, Bosne i Hercegovine, Kambodè, Ko-lumbije, Gvatemale, Haitija, Kosova, CrneGore, Srbije, Sierra Leonea itd. One priku-pljaju podatke i promi~u standarde ljudskihprava, primjerice pruànjem savjeta u proce-su izmjena zakonodavstva ili sudjelovanjemu radu me|unarodne zajednice.

Djelatnosti tih posebnih ustanova imaju iza{titnu i promicateljsku ulogu. One razvi-jaju svijest o ljudskim pravima i promi~unjihovo uklju~ivanje u sve djelatnosti kakobi usvojena rje{enja bila ~vrsto temeljena ina ljudskim pravima. Me|utim, promicanjeljudskih prava predstavlja puno ve}i zada-tak, koji ne mogu izvr{iti same me|unarod-ne ustanove i tijela. Promicanje ljudskihprava prije svega zna~i osvje{}ivanje i infor-

miranje ljudi o njihovim pravima te pou~a-vanje ljudi kako mogu najbolje koristiti svo-ja ljudska prava. U tu svrhu mogu}e je uk-lju~iti razli~ite sudionike kao {to su fakulte-ti, obrazovni sektor op}enito, ali i nevladineudruge.

Na nacionalnoj razini Ujedinjeni narodipreporu~uju uspostavu nacionalnih ustano-va za promicanje i za{titu ljudskih prava kao{to su pu~ki pravobranitelj ili nacionalne ko-misije za ljudska prava. U tu svrhu Op}askup{tina UN-a usvojila je niz na~ela oovlastima i odgovornostima, kojima se jam~ineovisnost i pluralizam (Nacionalne institu-cije za promicanje i za{titu ljudskih prava,UN GA-Rez. 48/134 od 20. prosinca 1993.).

28 UVOD

Uloga nevladinih udruga kao klju~nih akte-ra gra|anskog dru{tva u za{titi i promicanjuljudskih prava od presudne je va`nosti. Ne-vladine udruge temelje se na slobodi udru-ìvanja, koja je za{ti}ena ~lankom 22. Me-|unarodnog pakta o gra|anskim i politi~kimpravima. One su klju~ni akteri gra|anskogdru{tva u za{titi i promicanju ljudskih prava.U Ujedinjenim narodima one predstavljajuu izvjesnom smislu savjest svijeta. Nevladineudruge ~esto se bave odre|enim specifi~nimpodru~jima za{tite prava, kao {to su slobodaizraàvanja i sloboda medija (naprimjer or-ganizacija ^lanak 19. /Article 19/), ilisprje~avanje mu~enja i neljudskog ili po-niàvaju}eg postupka (naprimjer Udruga zasprje~avanje mu~enja /Association for thePrevention of Torture, APT/). Nevladine ud-ruge poput Amnesty Internationala koristeposebne postupke, kao {to su pozivi na hitnuakciju, kako bi vr{ile pritisak na vlade. Stra-tegija mobilizacije srama, koja se uglavnomostvaruje uz pomo} neovisnih medija, moèbiti vrlo djelotvorna. Nevladine udruge po-put Me|unarodne helsin{ke federacije (In-ternational Helsinki Federation, IHF), Grupeza me|unarodne krize (International CrisesGroup, ICG), ili Human Rights Watch vr{eutjecaj na vlade i me|unarodnu zajednicuputem izvje{taja visoke kvalitete koji se te-melje na utvr|ivanju ~injenica i nadzoru. Jo{jedan djelotvoran pristup nevladinih udruga

jest izrada izvje{taja u sjeni me|unarodnimnadzornim tijelima paralelno sa slu`benimizvje{tajima dràva.

Prema rezoluciji Op}e skup{tine iz 1998.,pod nazivom Deklaracija branitelja ljud-skih prava, pojedincima i nevladinim udru-gama koje rade za ljudska prava treba osigu-rati nu`nu slobodu za takav rad te ih za{tititiod progona bilo koje vrste. U nekim dràva-ma organizacije poput Amnesty Internatio-nala ili Helsin{kog odbora zbog svog su radaizloène kritici, a u nekim slu~ajevima ~ak iprogonu. Brojni su slu~ajevi diljem svijeta dasu aktivisti za ljudska prava zatvarani zbogsvog legitimnog rada. Dràva ima du`nostza{tititi te aktiviste ne samo od svojih slu`bi,kao {to je policija, ve} i od nasilnih grupa,kao {to su odredi smrti koji poku{avaju uzetizakon u svoje ruke.

Kako bi podrào primjenu spomenute UN-ove deklaracije, glavni tajnik UN-a odredioje Posebnog predstavnika za branitelje ljud-skih prava.

Nevladine udruge tako|er imaju veliku ulo-gu u obrazovanju i u~enju za ljudska prava,budu}i da pi{u nastavne programe, provodeprograme izobrazbe i izra|uju nastavne ma-terijale, ~esto u suradnji s Ujedinjenim naro-dima, UNESCO-om, Vije}em Europe i dru-

gim me|uvladinim institucijama. Na global-noj razini, Desetlje}e naroda za obrazovanjeza ljudska prava, koje je potaklo progla{enjeUN-ova Desetlje}a obrazovanja za ljudskaprava, dospjelo je i do Juga, gdje je potaknu-lo osnivanje regionalnih institucija za u~enjeza ljudska prava, kao naprimjer u Indiji, Ar-gentini i Maliju. U podru~ju izobrazbe pro-tiv rasizma i diskriminatornog pona{anja{irom svijeta djeluje Liga protiv klevete(Anti-Defamation League, ADL).

Mreè nevladinih organizacija zauzele suosobito va`nu ulogu u borbi za jednakost iza{titu èna. Razvojni fond za ène UN-a(United Nations Development Fund for Wo-men, UNIFEM), Odbor za obranu pravaèna Latinske Amerike i Kariba (Comité deAmérica Latina y el Caribe para la Defensa delos Derechos de la Mujer, CLADEM) ili Eu-ropska mreà èna za razvoj (Women in De-velopment Europe, WIDE), postavile su ob-razovanje za ljudska prava me|u svoje prio-ritete, s ciljem osnaìvanja èna za prevlada-vanje prepreka punoj jednakosti i nediskri-minaciji. Nevladine organizacije u Africi re-dovito se sastaju prije zasjedanja Afri~ke ko-misije za ljudska prava i prava naroda, sudje-luju na njezinim sjednicama i zajedni~ki or-ganiziraju izobrazbu. Austrijska nevladinaudruga – Europski centar za izobrazbu i is-traìvanje u ljudskim pravim i demokraciji

UVOD 29

G. LJUDSKA PRAVA I GRA\ANSKO DRU[TVO

(ETC) sura|uje s brojnim centrima za ljud-ska prava u Jugoisto~noj Europi na lokalnimi regionalnim programima obrazovanja i izo-brazbe za ljudska prava. Tako|er organizirame|unarodnu Ljetnu akademiju o ljudskimpravima i ljudskoj sigurnosti.

Uz brojne projekte europske suradnje, ETCputem svojih projekata nadgleda razvojGraza kao Grada ljudskih prava. Ideja Gra-da ljudskih prava globalna je inicijativa De-setlje}a naroda za obrazovanje za ljudskaprava, kojom se promi~e nadgledanje stanjaljudskih prava od strane nevladinih udruga ijavnih institucija. Kao nevladina udruga,ETC obavlja savjetodavnu funkciju za poli-ti~are i za {kole. Knji`nica ETC-a sluì kaodokumentacijski centar te nudi nastavnematerijale o ljudskim pravima. Istraìvanjase usredoto~uju na razli~ite aspekte ljudskesigurnosti, kojima ETC posve}uje svoj onli-ne ~asopis “Gledi{ta ljudske sigurnosti”(Human Security Perspectives).

Uz op}e instrumente za{tite ljudskih pravarazvili su se i regionalni sustavi ljudskih pra-va, koji obi~no osiguravaju vi{e standardeprava i njihove primjene.

Prednost regionalnih sustava je u tome {toomogu}uju u~inkovitije razmatranje tu`bi.Regionalni sudovi donose obvezuju}e odlu-ke i mogu naloìti naknadu {tete, a komisijeza ljudska prava izdaju preporuke kojedràve uglavnom shva}aju ozbiljno. Zahva-ljuju}i njihovu djelovanju nastaju vode}islu~ajevi za tuma~enje i poja{njavanje odre-daba instrumenata za ljudska prava, a ta-ko|er dolazi i do promjena nacionalnih za-kona kako bi ih se uskladilo s me|unarod-nim obvezama ljudskih prava. Osim toga, re-gionalni sustavi uglavnom su osjetljiviji nakulturna i vjerska pitanja ako za to postojevaljani razlozi.

I. EUROPA

Europski sustav ljudskih prava ima tri sloja:sustav Vije}a Europe (trenuta~no 45 zema-lja ~lanica), sustav Organizacije za europskusigurnost i suradnju (55 zemalja ~lanica) isustav Europske unije (trenuta~no 15 zema-lja ~lanica).

Europski sustav ljudskih prava najrazvijenijije regionalni sustav. Nastao je kao reakcijana masovna kr{enja ljudskih prava tijekomDrugog svjetskog rata. Ljudska prava, vlada-vina prava i pluralisti~ka demokracija kame-ni su temeljci europskog pravnog poretka.

30 UVOD

H. REGIONALNI SUSTAVI ZA[TITEI PROMICANJA LJUDSKIH PRAVA

EUROPSKI INSTRUMENTI LJUDSKIHPRAVA

• Konvencija za za{titu ljudskih prava i te-meljnih sloboda (1950.) i 13 dodatnih pro-tokola

• Europska socijalna povelja (1961.), nado-punjena 1991. i 1996. te dodatni protokoliiz 1988. i 1995.

• Europska konvencija za sprje~avanje mu-~enja i ne~ovje~nog ili poniàvaju}eg po-stupka ili kazne (1987.)

• Helsin{ki zavr{ni akt (1975.) i naknadniproces Konferencije za sigurnost i surad-nju u Europi Organizacije za europsku si-gurnost i suradnju, koji uklju~uje Pari{kupovelju za Novu Europu (1990.)

• Europska povelja za regionalne jezike ilijezike manjina (1992.)

• Okvirna konvencija za za{titu nacionalnihmanjina (1995.)

• Povelja temeljnih prava Europske unije(2000.)

1. SUSTAV LJUDSKIH PRAVA VIJE]AEUROPE

a. Pregled

Glavni instrument je Europska konvencijaza ljudska prava iz 1950. i njezinih 13 dodat-nih protokola. Od posebne va`nosti su Pro-tokol br. 6, Protokol br. 13 (jo{ nije na snazi)o ukidanju smrtne kazne, po ~emu se europ-ski pristup ljudskim pravima razlikuje odpristupa Sjedinjenih Ameri~kih Dràva teProtokol br. 11 kojim se zamjenjuje Europ-sku komisiju za ljudska prava i Europski sudza ljudska prava jedinstvenim Europskim su-dom za ljudska prava. Europska konvencijauglavnom sadrì gra|anska i politi~ka prava.

Europska socijalna povelja iz 1961. nastalaje s idejom da se sustav za{tite dopuni gospo-darskim i socijalnim pravima, ali ona do sadanije stekla jednaku va`nost kao Europskakonvencija. Od po~etka pati od slabog i ne-djelotvornog sustava provedbe. Pa ipak,zbog sve ve}e pozornosti koja se daje gospo-darskim i socijalnim pravima na globalnojrazini od kasnih osamdesetih, ve}a pozorno-st se tako|er usmjerava i na Europsku soci-jalnu povelju, koja je dvaput izmijenjena,1988. i 1995., pa sada uklju~uje sustav kolek-tivnih tu`bi prema dodatnom protokolu.

Glavna inovacija jest Europska konvencijaza sprje~avanje mu~enja i ne~ovje~nog iliponiàvaju}eg postupka ili kazne iz 1987.,kojom je uspostavljen Europski odbor zasprje~avanje mu~enja i ne~ovje~nog ili po-niàvaju}eg postupka ili kazne. Odbor {aljedelegacije u sve dràve stranke Konvencije

radi redovitih ili posebnih pregleda svihmjesta li{avanja slobode. Sukladno tome, lo-gika sustava je u njegovu preventivnom dje-lovanju, nasuprot ex post za{tite koju i daljeosigurava Europska konvencija o ljudskimpravima i njezin Sud. U prosincu 2002. Op}askup{tina UN-a usvojila je dodatni protokol

UVOD 31

EUROPSKE INSTITUCIJE ITIJELA ZA LJUDSKAPRAVA

Vije}e Europe:• Europski sud za ljudska prava (jedinstveni

sud od 1998.)

• Europski odbor za socijalna prava (izmije-njen 1999.)

• Europski odbor za sprje~avanje mu~enja idrugih oblika neljudskog ili poniàvaju}egpostupka (Committee for the Prevention ofTorture, CPT, 1989.)

• Savjetodavni odbor Okvirne konvencije zaza{titu nacionalnih manjina (1998.)

• Europska komisija za rasizam i nesno{ljivo-st (European Commission on Racism andIntolerance, ECRI, 1993.)

• Europski povjerenik za ljudska prava(1999.)

• Odbor ministara Vije}a Europe

OESS:• Ured za demokratske institucije i ljudska

prava (Office for Democratic Institutionsand Human Rights, ODIHR, 1990.)

• Visoki povjerenik za nacionalne manjine(1992.)

• Predstavnik za slobodu medija (1997.)

Europska unija:• Europski sud pravde

• Europski centar za pra}enje rasizma i kse-nofobije (European Monitoring Centre onRacism and Xenophobia, EUMC, 1998.)

• Povelja temeljnih prava Europske unije(2000.)

uz UN-ovu Konvenciju protiv mu~enja, kojipredvi|a sli~an mehanizam i na globalnoj ra-zini.

Europska okvirna konvencija za za{titu na-cionalnih manjina (1994.) izra|ena je nakonsastanka na vrhu Vije}a Europe u Be~u1993. kao odgovor na sve ve}e probleme upodru~ju prava manjina u Europi. Ti su seproblemi pojavili kao posljedica raspada So-vjetskog Saveza i Socijalisti~ke RepublikeJugoslavije te op}enito procesa samoodre-|enja u Europi tijekom devedesetih godina20. stolje}a. Prema Konvenciji dràve mora-ju {tititi individualna prava osoba koje pripa-daju nacionalnim manjinama, ali i osiguratiuvjete koji }e manjinama omogu}iti odrà-nje i razvoj njihove kulture i identiteta. Me-|utim, mehanizam izvr{avanja ograni~en je nasustav izvje{tavanja i Savjetodavni odborstru~njaka zaduènih za pregled tih izvje{taja.

Godine 1999. Vije}e Europe je uspostaviloPovjerenika za ljudska prava koji izvje{taje osvojim djelatnostima podnosi jednom go-di{nje. Nadalje, postoji i povjerljiv sustavnadzora nad djelovanjem zemalja ~lanica urazli~itim podru~jima ljudskih prava, o koje-mu odluku donosi Vije}e ministara teme-ljem izvje{taja koje priprema Tajni{tvo.

b. Europski sud za ljudska prava

Glavni instrument za{tite ljudskih prava uEuropi je Europski sud za ljudska prava uStrasbourgu, obvezuju}u jurisdikciju kojegadanas priznaju sve dràve ~lanice Vije}a Eu-rope. Broj sudaca jednak je broju dràva ~la-nica Vije}a Europe. U svakom sporuuklju~en je takozvani "nacionalni sudac" kakobi se olak{alo razumijevanje nacionalnog za-konodavstva. No, imenovani suci obna{ajusvoju du`nost isklju~ivo u svoje osobno ime.

Da bi neka tu`ba bila zaprimljena, morajubiti ispunjena ~etiri glavna uvjeta:

a) prekr{eno pravo za{ti}eno je Europ-skom konvencijom za ljudska prava ilinjezinim dodatnim protokolima;

b) tuìtelj/i je `rtva kr{enja prava;c) iscrpljeni su svi djelotvorni doma}i pra-

vni lijekovi;d) tu`ba je podnesena prije isteka roka od

{est mjeseci nakon ispunjenja uvjeta podto~kom c.

Ako se predmet primi na razmatranje, ko-mora sastavljena od sedam sudaca odlu~ujeo sadràju spora. Njihova je presuda kona-~na, osim ako se spor smatra izuzetno va-`nim, ili ako predstavlja novu vrstu spora ko-ji nema presedana, u kojem slu~aju predmet

rje{ava velika komora sastavljena od 17 su-daca.

Presude su obvezuju}e i mogu uklju~ivatinaknadu za {tetu. Odbor ministara nadzireprovedbu presuda Suda. Glavni problem su-stava trenutno je velik broj podnesenih tu`bi,koji je od 1998., kad je bilo oko 1000 sporova,narastao na preko 29000 u 2002. godini, {todovodi do preoptere}enja sustava.

2. SUSTAV LJUDSKIHPRAVA ORGANIZACIJEZA EUROPSKU

SIGURNOST I SURADNJU (OESS)

Organizacija za europsku sigurnost i surad-nju, koja je do 1994. godine bila poznata podnazivom Konferencija za sigurnost i surad-nju u Europi, vrlo je specifi~na organizacija.Ona nema ni pravnu povelju ni me|unarod-nu pravnu osobnost, a njezine deklaracije ipreporuke samo su politi~ke naravi i nisupravno obvezuju}e za dràve. Unato~ tome,~esto vrlo detaljni popisi obveza usvojeni narazli~itim konferencijama ili sastancimastru~njaka, koje nadzire Vije}e predstavnikadràva ~lanica, te redovito organizirane fol-low-up konferencije, predstavljaju prili~nouspje{an mehanizam nadzora. "Helsin{ki

32 UVOD

proces" igrao je va`nu ulogu u uspostavi su-radnje izme|u Istoka i Zapada tijekom hla-dnog rata i osigurao temelje za suradnju upro{irenoj Europi 55 dràva.

Pod nazivom "ljudska dimenzija" OESS pro-vodi brojne aktivnosti u podru~ju ljudskihprava, osobito prava manjina. One imajupresudnu ulogu u razli~itim misijama na te-renu kao {to su one u Bosni i Hercegovini iliSrbiji i Crnoj Gori te na Kosovu. U tu svrhumisije OESS-a uklju~uju i odjel za ljudskaprava, a du`nosnici za ljudska prava raspo-re|uju se {irom zemlje kako bi nadgledali iizvje{tavali o stanju ljudskih prava, ali i pro-micali ljudska prava te pomagali u od-re|enim slu~ajevima za{tite. U zemljama ukojima ima svoju misiju, OESS podràva inacionalne ustanove za ljudska prava, kao{to je pu~ki pravobranitelj u Bosni i Herce-govini ili na Kosovu.

Razvijeni su i posebni mehanizmi poput Vi-sokog povjerenika za manjine, s uredom uHaagu, i Predstavnika za slobodu medija, suredom u Be~u. ( Modul o slobodi iz-raàvanja) Visoki povjerenik za nacionalnemanjine je instrument za sprje~avanje sukobas ovla{}u rje{avanja etni~kih napetosti u naj-ranijoj mogu}oj fazi. OESS je imao va`nuulogu u nadziranju demokratskih izbora ubrojnim europskim dràvama koje su prolazi-

le proces preobrazbe u pluralisti~ku demo-kraciju. Proces demokratizacije i promicanjeljudskih prava podupire Ured za demokrat-ske ustanove i ljudska prava (Office of De-mocratic Institutions and Human Rights,ODIHR) sa sjedi{tem u Var{avi. OESS ta-ko|er ima va`nu ulogu u rje{avanju sukoba ipost-konfliktnoj rekonstrukciji u Europi.

3. POLITIKA LJUDSKIHPRAVA I EUROPSKAUNIJA

Europska ekonomska zajednica koja je us-postavljena 1957. godine nije se bavila poli-ti~kim pitanjima kao {to su ljudska prava.No, od osamdesetih godina 20. stolje}a s po-liti~kom integracijom Europe u pravcu Eu-ropske unije, ljudska prava i demokracijapostaju klju~ni pojmovi jedinstvenog europ-skog pravnog poretka. Glavnu ulogu u tojpromjeni ima Europski sud pravde koji jeoja~ao svoju nadle`nost nad ljudskim pravi-ma izvode}i je iz "zajedni~kih ustavnih tradi-cija dràva ~lanica" i me|unarodnih ugovorakojih su dràve ~lanice stranke, primjericeEuropske konvencije o ljudskim pravima.Neka ljudska prava utvr|ena su kao op}ana~ela europskog prava, primjerice pravovlasni{tva, sloboda udruìvanja, sloboda vje-re, ili pak na~elo jednakosti, koje ima osobi-tu va`nost u pravu Europske zajednice.

Od osamdesetih godina Europska zajednicatako|er razvija politiku ljudskih prava i usvojim odnosima prema tre}im zemljama,{to se odraàva i u tzv. Kriterijima iz Kopen-hagena za otvaranje prema dràvama iz ju-goisto~ne Europe. Sporazum o Europskojuniji iz 1995. u ~lancima 6. i 7. izri~ito spomi-nje Europsku konvenciju iz 1950., iako Eu-ropska unija zasad nije pristupila Europskojkonvenciji.

Godine 2000. sazvan je skup za izradu Pove-lje temeljnih prava Europske unije, usvoje-ne na sastanku na vrhu u Nici 2001. Ta Pove-lja je trenutno najnoviji dokument o ljud-skim pravima u Europi. Poput Op}e dekla-racije o ljudskim pravima, ona uklju~ujegra|anska i politi~ka, kao i gospodarska, so-cijalna i kulturna prava, no kao ni Op}a de-klaracija, ni ona nema status pravno obvezu-ju}eg dokumenta. Ipak, s obzirom da obu-hva}a brojne obveze u podru~ju ljudskihprava koje su ionako dio me|unarodnihugovora kojih su dràve ~lanice Europskeunije stranke, Povelju je mogu}e razumjetikao dokument kojim se tuma~e i poja{njava-ju ti obvezuju}i sporazumi. Od 1995. godineEU uklju~uje odredbe o ljudskim pravima usvoje bilateralne ugovore, kao {to su spora-zumi o stabilnosti i pridruìvanju, Cotonousporazum ili Euromed sporazum. O~ekujese da bi novi skup koji trenutno razra|uje

UVOD 33

Europski ustav mogao na kraju donijeti od-luku da se Povelji temeljnih prava Europskeunije prizna obvezuju}i status.

Europska unija razvila je politiku ljudskihprava kako za svoje unutarnje odnose, tako iza svoje odnose s drugim zemljama u kojimaje ta politika dio zajedni~ke vanjske i sigur-nosne politike Unije. Godi{nji izvje{taj oljudskim pravima koji objavljuje Vije}e Eu-ropske unije odraàva va`nost politike ljud-skih prava za Europsku uniju op}enito. Vi-je}e daje javne izjave, ali je aktivno i iza po-zornice, u "diplomaciji ljudskih prava" usmje-renoj na pojedina~ne slu~ajeve te zajedno sEuropskom komisijom vodi "dijalog o ljud-skim pravima" s nekoliko zemalja poput Ki-ne i Irana. Europski parlament drì ljudskaprava visoko na dnevnom redu Europskeunije te izdaje godi{nje izvje{taje o ljudskimpravima. Zahvaljuju}i inicijativi Europskogparlamenta nevladine udruge mogu dobitifinancijsku potporu za projekte u podru~juljudskih prava i demokracije od Europskeinicijative za demokraciju i ljudska prava,kojom rukovodi Europska pomo} (EuropeAid) u ime Europske komisije koja odre|ujepoliti~ku strategiju. Posebna pozornost po-sve}uje se borbi protiv smrtne kazne i mu-~enja te kampanji za Me|unarodni kaznenisud.

Europski centar za pra}enje rasizma i kse-nofobije (European Union Monitoring Centreon Racism and Xenophobia, EUMC), kojegaje Unija otvorila u Be~u 1998. godine u ciljurje{avanja rastu}eg problema rasizma i kse-nofobije u Europi, nadzire situaciju u Euro-pi i promi~e djelovanje protiv rasizma i kse-nofobije. Iste je godine u Sporazum o Eu-ropskoj zajednici uveden ~l. 13. koji Zajedni-ci daje ovlasti u suzbijanju diskriminacije naosnovi rasnog ili etni~kog podrijetla, vjere iliuvjerenja, dobi, sposobnosti ili spolne ori-jentacije. Godine 2000. Europsko vije}e jeusvojilo Direktivu 2000/43/EC o primjenina~ela jednakog postupka bez obzira na ra-sno ili etni~ko podrijetlo, osobito u podru~juzapo{ljavanja, pristupa obrazovanju i izo-brazbi, socijalnim povlasticama itd., {to vaìza javni i privatni sektor unutar EU.

U skladu s tim, Europska unija je osobitousmjerena na pitanje jednakosti. Prema ~l.141. Sporazuma o Europskoj zajednici drà-ve ~lanice moraju primjenjivati na~elo "je-dnake naknade za rad mu{karaca i èna" teusvojiti mjere koje }e osigurati primjenu na-~ela jednakih mogu}nosti. To je tako|er sa-dràno u propisima koje je usvojilo Europ-sko vije}e, a koji su posebno va`ni u po-dru~ju radnih odnosa.

II. SJEVERNA I JU@NAAMERIKA

Me|uameri~ki sustav ljudskih prava nastaoje zahvaljuju}i Ameri~koj deklaraciji o pra-vima i du`nostima ~ovjeka, usvojenoj 1948.,zajedno s Poveljom Organizacije ameri~kihdràva (Organization of American States,OAS). Me|uameri~ka komisija za ljudskaprava, koju je osnovala Organizacija ame-ri~kih dràva 1959., a ~ini je 7 ~lanova, naj-va`nije je tijelo tog sustava.

Godine 1978. stupila je na snagu Ameri~kakonvencija za ljudska prava, usvojena 1969.godine. Naknadno su usvojena i dva dodatnaprotokola, jedan o gospodarskim, socijalnimi kulturnim pravima i drugi o ukidanju smr-tne kazne. Sjedinjene Ameri~ke Dràve nisu~lanica Konvencije, iako se sjedi{te Komisijenalazi u Washingtonu. Konvencija je tako-|er utemeljila Me|uameri~ki sud za ljudskaprava, koji je osnovan 1979., sa sjedi{tem uKostariki, gdje se tako|er nalazi “Me|u-ameri~ki institut za ljudska prava”.

Me|u brojnim pravnim instrumentima pos-ve}enim pravima èna osobitu pozornostzasluùje Me|uameri~ka konvencija za sp-rje~avanje, ka`njavanje i iskorjenjivanjenasilja nad ènama (Konvencija iz Belem doPara), koja je stupila na snagu 1995. i ve} ju

34 UVOD

je potpisala 31 od 34 dràve ~lanice Organi-zacije ameri~kih dràva. Konvencija obvezu-je dràve ~lanice na podno{enje redovitihnacionalnih izvje{taja Me|uameri~koj ko-misiji za ène, koja je osnovana jo{ 1928.Osim toga, od 1994. postoji i Posebni iz-vjestitelj za prava èna.

Pojedinci, grupe i nevladine udruge moguulagati tu`be, tzv. “peticije” Me|uameri~kojkomisiji za ljudska prava. Osim toga, Komi-sija ima ovlasti traìti informacije o mjeramakoje se poduzimaju za za{titu ljudskih prava.Me|uameri~kom sudu nije se mogu}e obra-titi izravno, nego jedino preko Komisije, ko-ja odlu~uje o slu~ajevima za Sud. Zahvalju-ju}i tome Sud ranije nije dobivao punoslu~ajeva, no ~ini se da se situacija mijenja.Nadalje, Sud moè davati savjetodavnami{ljenja, naprimjer u svezi s tuma~enjemKonvencije. Kao i Komisija, Sud ima sedam~lanova i djeluje povemeno.

Isto tako, Komisija moè poduzimati istragena terenu i izdavati posebne izvje{taje o od-re|enim pitanjima. Mnoge nevladine orga-nizacije pomaù `rtvama kr{enja ljudskihprava, u izno{enju slu~ajeva pred Me|uame-ri~ku komisiju i Sud za ljudska prava.

III. AFRIKA

Afri~ki sustav ljudskih prava nastao je 1981.kada je tada{nja Organizacija afri~kog jedin-stva usvojila Afri~ku povelju o ljudskim pra-vima i pravima naroda, koja je stupila nasnagu 1986. Temeljem Povelje osnovana jeAfri~ka komisija za ljudska prava i prava

naroda, koja ima 11 ~lanova, a sjedi{te joj jeu Banjulu, Gambija. Danas su sve 53 dràve~lanice Afri~ke unije (AU), koja je 2001. za-mijenila Organizaciju afri~kog jedinstva, ra-tificirale Afri~ku povelju, koja slijedi pristupOp}e deklaracije o ljudskim pravima ujedi-njuju}i sve kategorije ljudskih prava u jed-nom dokumentu. Njezina preambula spomi-nje “vrijednosti afri~ke civilizacije”, koje na-dahnjuju afri~ki pristup ljudskim pravima ipravima naroda. Osim prava pojedinaca onapotvr|uje i prava naroda. Nadalje, Poveljanabraja i du`nosti, primjerice prema obiteljii dru{tvu, koje, me|utim, nalaze malo odje-ka u praksi.

UVOD 35

ME\UAMERI^KI SUSTAVLJUDSKIH PRAVA

• Ameri~ka deklaracija o pravima i du`nosti-ma ~ovjeka (1948.)

• Me|uameri~ka komisija za ljudska prava(1959.)

• Ameri~ka konvencija o ljudskim pravima(1969./1978.)

• Dodatni protokol o gospodarskim, socijal-nim i kulturnim pravima (1988.)

• Dodatni protokol o ukidanju smrtne kazne(1990.)

• Me|uameri~ki sud za ljudska prava (1979./1984.)

• Me|uameri~ka komisija za ène (1928.)

• Ameri~ka konvencija za sprje~avanje, ka-`njavanje i iskorijenjivanje nasilja nad è-nama (1994.)

AFRI^KI SUSTAVLJUDSKIH PRAVA

• Afri~ka povelja o ljudskim pravima i pra-vima naroda (1981.)

• Afri~ka komisija za ljudska prava i pravanaroda (1987.)

• Protokol o osnivanju Afri~kog suda zaljudska prava i prava naroda (1997., jo{nije na snazi)

• Protokol o pravima èna (Afri~ka unijaga jo{ nije usvojila)

• Afri~ka povelja o pravima i dobrobiti dje-teta (1990.)

Komisija ima velike ovlasti u podru~ju pro-micanja ljudskih prava. Ona moè zaprimatitu`be od dràva ({to se dosad nije dogodilo),pojedinaca i grupa. Kriteriji zaprimanja su{iroki i dopu{taju da se nevladine organiza-cije ili pojedinci obrate Komisiji u ime `rta-va. Naàlost, Komisija ne moè donositipravno obvezuju}e odluke, {to je bio jedanod razloga za usvajanje protokola o usposta-vi Afri~kog suda za ljudska prava i prava na-roda, koji }e stupiti na snagu nakon zapri-manja 15 ratifikacija. U njemu }e djelovati11 sudaca. Me|utim, pojedinci }e se mo}ineposredno obra}ati Sudu samo ako doti~nadràva to odobri posebnom izjavom. Ina~e,Sud }e mo}i zaprimati tu`be samo putemKomisije, kao i u me|uameri~kom sustavu.

Komisija bi trebala redovitim pregledomdràvnih izvje{taja pratiti stanje ljudskihprava u pojedinim dràvama. Me|utim, iz-vje{taji su ~esto neredoviti i nezadovoljava-ju}i. Slijede}i praksu UN-a, Komisija je ime-novala posebne izvjestitelje za izvanzakon-ska, prijeka i proizvoljna smaknu}a, zazatvore i zatvorske uvjete te za ène. Planira-ni dodatni protokol o pravima èna jo{ nijedonesen.

Komisija tako|er {alje misije za utvr|ivanje~injenica i organizira izvanredne sjednice uposebnim slu~ajevima, kao {to se dogodilo

nakon smaknu}a devetoro ~lanova Pokretaza opstanak naroda Ogoni 1995. i nepraved-nog su|enja kojemu se bili podvrgnuti. Zna-tan dio djelatnosti Komisije potaknut je odstrane nevladinih organizacija iz Afrike i{ire, kojima je dopu{teno sudjelovati na svimjavnim sastancima Komisije. One ~esto izno-se slu~ajeve kr{enja te podràvaju rad Komi-sije i njezinih posebnih izvjestitelja. Nadalje,bitno je da vlade proglase Povelju izravnoprimjenjivom u svom nacionalnom zakono-davstvu. To je provedeno naprimjer u Nige-riji i zahvaljuju}i tome nigerijske nevladineorganizacije, kao {to je Projekt ustavnih pra-va, uspje{no iznose slu~ajeve kr{enja Poveljepred nigerijskim sudovima.

Nakon usvajanja UN-ove Konvencije o pra-vima djeteta 1989. godine, 1990. godineusvojena je Afri~ka povelja o pravima i dob-robiti djeteta. Me|utim, ona je stupila nasnagu tek 1999., a 2002. ju je ratificirao samo27 dràva Afri~ke unije. Povelja predvi|auspostavu Afri~kog odbora stru~njaka zaprava i dobrobit djeteta, koji }e se sastajatinajmanje jednom godi{nje. S obzirom naspori proces ratifikacije, budu}nost }e poka-zati ho}e li ta konvencija i njezin odbor po-lu~iti dobre rezultate.

IV. OSTALE REGIJE

Arapski stru~njaci za ljudska prava izradilisu Arapsku povelju ljudskih prava, koju jeusvojilo Vije}e Lige arapskih dràva 1994.godine (Rez. 5437 od. 15. rujna 1994.), ali do2002. godine nije stupila na snagu.

Unato~ vi{e poku{aja, poput Konvencije oregionalnom sustavu za promicanje dobro-biti djeteta 2002. godine Ju`noazijske udru-ge za regionalnu suradnju, jo{ uvijek nijeusvojen regionalni instrument za ljudskaprava u Aziji, niti je uspostavljena Azijskakomisija za ljudska prava, dijelom i zbog raz-lika u samoj regiji. Me|utim, u regionalnimintegracijskim podru~jima poput ASEAN-aili Azijsko-pacifi~kog foruma nacionalnihinstitucija za ljudska prava, poduzimaju senapori koji mo`da u kona~nici dovedu douspostave Azijske komisije za ljudska prava.Na razini gra|anskog dru{tva vi{e od 200azijskih nevladinih udruga predvo|enihAzijskim centrom za pravne resurse iz HongKonga, prigodom pedesete obljetnice Op}edeklaracije o ljudskim pravima 1998. godine,izradilo je nacrt Azijske povelje ljudskih pravakao Povelje naroda. Tako|er, odvija se iEuro-azijski dijalog o ljudskim pravima iz-me|u Europske unije i 10 dràva sudionicaSastanka Europe i Azije, u sklopu kojega su

36 UVOD

odràne ve} ~etiri sjednice. Sli~an dijalogodvija se i izme|u Europske unije i Kine.

Cotonou sporazum o suradnji, me|uregio-nalni sporazum 78 afri~kih, karipskih i paci-fi~kih (ACP) dràva i 15 ~lanica Europskeunije od 2000. godine, u ~l. 9 (2) sadrì slje-de}u odredbu: “po{tivanje ljudskih prava, de-mokratskih na~ela i vladavine prava ... pred-stavlja bitne elemente ovog Sporazuma.”

Borba protiv neka`njivosti, a za odgovornost,zauzima globalne razmjere. Pritom je naj-va`nije sprije~iti daljne zlo~ine, koji obi~nopoprimaju oblik te{kih kr{enja ljudskih pravai humanitarnog prava. U cijelom svijetu pos-toji praksa da se po~initeljima te{kih kr{enjaljudskih prava daje status neka`njivosti s ci-ljem da se nedemokratske vladare, naj~e{}egenerale, navede da ustupe vlast demokratskiizabranoj vladi. 'Neka`njivost' se ne smije mi-je{ati s 'pomilovanjima' koja se daju po~inite-ljima manjih prijestupa na kraju rata ili usli-jed promjene reìma. Na nacionalnoj ime|unarodnoj razini raste uvjerenje da je ne-ka`njivost protivna na~elu odgovornosti te sestoga uspostavljaju posebni i op}i me|una-rodni kazneni tribunali i sudovi.

U cilju sprje~avanja kr{enja ljudskih prava, ne-ke me|unarodne konvencije, poput UN-oveKonvencije protiv mu~enja iz 1984. godine,propisuju obvezu univerzalnog sudskog pro-cesuiranja po~initelja zlo~ina. U slu~ajubiv{eg ~ileanskog diktatora generala AugustaPinocheta {panjolski je sudac 1998. godinezatraìo njegovo izru~enje iz UjedinjenogKraljevstva, koje je zahvaljuju}i izuzetnoj od-luci Gornjeg doma naposlijetku odobreno, alizbog generalova lo{eg zdravstvenog stanja nijeprovedeno. Me|unarodni kazneni sud po-tvr|uje na~elo univerzalne jurisdikcije i traìnjegovu primjenu na nacionalnoj razini.

UVOD 37

PRIMJER PAKTA O STA-BILNOSTI ZA JUGOISTO-^NU EUROPU

Pakt o stabilnosti za Jugoisto~nu Europu,slu`beno potpisan u Sarajevu 1999. godine,tako|er posve}uje posebnu pozornost ljud-skim pravima i pravima manjina. U tu svrhunjegov Task Force za ljudska prava i manjinesa sjedi{tem u Ljubljani razvija op}u strategi-ju i povezuje brojne djelatnosti usmjerene napobolj{anje etni~kih odnosa te za{titu manji-na i ljudskih prava. Me|u projektima u sklo-pu kojih se sura|uje s Task Force-om za ljud-ska prava je i Mreà Centara za ljudska pra-va u jugoisto~noj Europi (Human Rights Cen-tres in SEE, SEE HRC-Net). Ta mreà od de-vet centara smje{tenih ve}inom na sveu~ili{ti-ma, kojima koordinira Europski centar zaizobrazbu i istraìvanje u ljudskim pravima idemokraciji iz Graza zajedno s Centrom zaljudska prava iz Sarajeva, organizira izobra-zbu za ljudska prava na nacionalnoj i regio-nalnoj razini, ljetne {kole i istraìva~ke pro-jekte, kao {to je priru~nik 'Ljudska prava zanepravnike'. Mreà nastoji pridonijeti razvo-ju kulture ljudskih prava u jugoisto~noj Euro-pi poti~u}i kod gra|ana razvoj svijesti o pravi-ma i osnaùju}i ih da tim znanjem pridonesupreobrazbi svojih dru{tava u pravcu vladavi-ne prava, ljudskih prava i demokracije, {to sutri glavna elementa europskog identiteta.

Drugi oblici utvr|ivanja odgovornosti, kojine vode nu`no ka`njavanju po~initelja, jesuKomisije za mirenje, uspostavljene u Ju`nojAfrici i drugim zemljama kao oblik neretri-butivne pravde. One `rtvama omogu}uju daistina izi|e na vidjelo, a dru{tvu da nau~i izpouka pro{losti.

Prema Statutu Me|unarodnog kaznenog su-da (International Criminal Court, ICC) usvo-jenog u Rimu 1998. godine, koji je stupio nasnagu 2002., Me|unarodni kazneni sud bit}e uspostavljen u Haagu kao stalni sud. Nje-gova jurisdikcija obuhva}a zlo~in genocida,zlo~ine protiv ~ovje~nosti "po~injene kao dio{irokog sustavnog napada usmjerenog protivcivilnog stanovni{tva", {to pored spomenutihkr{enja u slu~aju silovanja uklju~uje i se-ksualno ropstvo, nasilnu trudno}u ili bilo ko-ji oblik te{kog spolnog nasilja, zatim nasilninestanak osoba i sli~ne ne~ovje~ne postupkekoji uzrokuju veliku patnju kao {to su ozbilj-ne povrede tijela, odnosno psihi~kog ili fi-zi~kog zdravlja.

Me|unarodni kazneni sud za biv{u Jugosla-viju (International Criminal Tribunal on For-mer Yugoslavia, ICTY) osnovalo je Vije}e si-gurnosti 1993. godine kao ad hoc sud koji sebavi masovnim kr{enjima ljudskih prava ihumanitarnog prava po~injenih na teritorijubiv{e Jugoslavije. Sukladno tome, u njegovunadle`nost spadaju te{ke povrede @enevskekonvencije iz 1949. o za{titi `rtava oruànogsukoba, zlo~ini protiv ~ovje~nosti, kao {to suubojstva, mu~enja, silovanja ili drugi ne~o-vje~ni postupci po~injeni u oruànom suko-bu, i genocid. Nadalje, nakon genocida 1994.

38 UVOD

“Pravednost i odgovornostnu`ne su za odràvanje ustav-nosti u demokratskim dru{tvi-ma. Na me|unarodnoj raziniuspostava Me|unarodnog ka-znenog suda predstavlja povi-jesni napredak u nastojanji-ma na odrànju pravednosti isprje~avanju neka`njivosti.Me|utim, ratifikacija Rim-skog statuta u nekim regijamatreba se odvijati brè. Poti~empredstavnike me|u vama darade na ostvarenju tog cilja.”KOFI ANNAN, GLAVNI TAJNIK UN-a,SIJEÂNJ 2004.

U slu~aju Argentine, Me|uameri~ka komi-sija za ljudska prava utvrdila je da zakoni opomilovanju koji dopu{taju neka`njavanjekr{e pravo na sudsku za{titu i pravedno su-|enje. Uslijedila je me|unarodna kampa-nja protiv neka`njivosti, u kojoj su lokalnenevladine udruge odigrale va`nu ulogu. Ko-na~no su 1998. godine zakoni o pomilova-nju ukinuti.

godine u Arushi je osnovan Me|unarodnisud za ratne zlo~ine u Ruandi (InternationalCriminal Tribunal for Rwanda, ICTR), a po-sebni sudovi osnovani su tako|er za SierraLeone i Kambodù.

Jednako kao i kod me|unarodnih kaznenihsudova za biv{u Jugoslaviju i Ruandu, juris-dikcija Me|unarodnog kaznenog suda kom-

plementarna je nacionalnoj jurisdikciji. Sa-mo ako dràva nije voljna ili nije sposobnasudski procesuirati po~initelje zlo~ina, slu~ajpreuzima Me|unarodni kazneni sud. Svi su-dovi temelje se na na~elu individualne odgo-vornosti, bez obzira na slu`benu funkcijuoptuènika.

UVOD 39

Polu-me|unarodni Posebni sud za SierraLeone istraìvat }e slu~ajeve ubojstava, si-lovanja, seksualnog ropstva, istrebljenja,terora, porobljavanja, plja~ke i paljenja.Procesuirat }e samo one pojedince kojisnose najve}u odgovornost za patnje naro-da dràve Sierra Leone. O~ekuje se da }eputem sudskih mehanizama potaknuti na-cionalno pomirenje i tako pridonijeti traj-nom miru.

Inicijative za ja~anje ljudskih prava na grad-skoj razini predstavljaju novi pristup kori{te-nju okvira ljudskih prava kao smjernica zadru{tveni i gospodarski razvoj. Na inicijativuDesetlje}a naroda za odgoj i obrazovanje zaljudska prava (People’s Decade of HumanRights Education, PDHRE) da se obrazova-nje za ljudska prava u~ini strategijom dru-{tvenog razvoja, gradovi Rosario (Argenti-na), Thies (Senegal), Nagpur (Indija), Kati(Mali), Dinapur (Banglade{), starosjedila-~ki narod Abre (Filipini) i grad Graz (Au-strija) proglasili su se “gradovima ljudskihprava” ili “zajednicama ljudskih prava”.

Drugu inicijativu poduzela je Barcelona ko-ja je u suradnji sa Saint Denisom 1998. godi-ne sastavila Europsku povelju za za{titu ljud-skih prava u gradu. Povelju je do 2003. potpi-salo vi{e od 300 gradova, uglavnom iz sredo-zemnog dijela Europe. Povelja sadrì poli-ti~ke obveze koje proizlaze iz me|unarodnopriznatih ljudskih prava, primjerice o pravi-ma migranata te preporuke za uspostavu lo-kalnih ustanova i postupaka za ljudska pra-va, kao {to su pu~ki pravobranitelj, vije}a zaljudska prava ili izvje{taji o primjeni i po{ti-vanju prava. Gradovi i zajednice koji su pot-pisali Povelju izmjenjuju na redovitimsastancima iskustva uspje{ne prakse.

Prednost strategije promicanja ljudskih pra-va u zajednicama, po~ev{i od lokalne razine,leì u tome {to omogu}uje rje{avanje proble-ma koji se odnose na ljudska prava u svako-dnevnom ìvotu. Metoda koja se preporu~a iprimjenjuje u sklopu Desetlje}a po~inje za-jedni~kom izradom popisa zadataka kojetreba izvr{iti, odnosno identificiranjemostvarenja i kr{enja ljudskih prava u odre|e-nom gradu, {to vodi razradi strategije koja seprevodi u program djelovanja. U tom proce-su gra|ani prou~avaju zakone i politike o ko-ri{tenju gradskih resursa. Oni razvijaju pla-nove za unapre|enje primjene ljudskih pra-va i rje{avanje problema u za{titi ljudskihprava u njihovom gradu. Zajedno s vlastimaoni se obvezuju da }e sve odluke, politike istrategije donositi u skladu s na~elima ljud-skih prava.

U tu svrhu koristi se holisti~ki pristup ljud-skim pravima, koji podrazumijeva da se svaljudska prava: gra|anska, politi~ka, gospo-darska, socijalna i kulturna, uklju~uju}i rod-no gledi{te, razmatraju kao cjelina. Za upo-znavanje ljudi s njihovim ljudskim pravimaiznimno su va`ne aktivnosti u~enja i izobraz-be, uklju~uju}i programe “izobrazbe trenera”namijenjene u~iteljima, administratorima,policiji, zdravstvenim i socijalnim radnicima,lokalnim aktivistima i nevladinim udruga-ma. Sustav pra}enja preko Upravnog odbo-

ra, koji obuhva}a sve sektore dru{tva, nad-gleda taj dugotrajni proces.

Na me|unarodnoj razini trenutno se formiraudruga gradova ljudskih prava, sa zada}ompra}enja prijeko potrebnog samonadzora iozbiljnosti nastojanja svojih ~lanova.

40 UVOD

K. INICIJATIVE ZA LJUDSKA PRAVA U GRADOVIMA

PRIMJER NAGPURA,GRADA LJUDSKIHPRAVA U INDIJI

1. faza (sije~anj – lipanj 1999.)Odre|ivanje problema i izravno uklju-~enih osoba/organizacija

2. faza (srpanj 1999. – lipanj 2000.)Utvr|ivanje aktivnosti uz pomo} rad-nih grupa

3. faza (srpanj 2000. – prosinac 2002.)Aktivnosti za ja~anje sposobnosti i izo-brazbu; mobilizacija zajednice u sla-movima itd.

UVOD 41

PRIMJER KATIJA,GRADA LJUDSKIHPRAVA U MALIJU

Travanj 2000.Po~etak procesa

Velja~a 2001.Op}a skup{tina strate{kih aktera:uspostava Odbora za orijentaciju ikoordinaciju te operativnog ureda

Prosinac 2001.Savjetodavno vije}e istaknutih osoba

2002./2003.Razvoj programa i seminari u obrazo-vanju za ljudska prava

PRIMJER GRAZA,GRADA LJUDSKIHPRAVA U AUSTRIJI

Rujan 2000.Najava austrijske ministrice vanjskih po-slova, g|e Ferrero-Waldner na Milenij-skoj skup{tini UN-a

Velja~a 2001.Jednoglasna odluka Gradskog vije}a Graza

Svibanj 2001.Slu`bena sve~anost otvaranja na Sveu~i-li{tu u Grazu u prisutnosti g|e ShulamithKeonig

Lipanj 2002.Predstavljanje popisa zadataka i nacrtaprograma djelovanja izra|enih zahvalju-

ju}i suradnji vi{e od 100 pojedinaca i or-ganizacija u gradskoj vije}nici u Grazu

Listopad 2003.Konferencija o rezultatima prve fazeprimjene

2004/2005.Uspostava integracijskog centra, pripre-ma posredovanja za gradske okruge, raz-rada planova za vlastitog ombudsmana zaljudska prava i nediskriminaciju te plano-va za forum ljudskih prava gra|anskogdru{tva.

Procesom koordinira Europski centar zaizobrazbu i istraìvanje u ljudskim pravimai demokraciji iz Graza, koji tako|er pruàrazne programe obrazovanja i izobrazbeza ljudska prava.

Nakon nekoliko desetlje}a uspje{nogutvr|ivanja standarda, najve}i izazov zaljudska prava postala je primjena preuzetihobveza. U tijeku je razvoj nekoliko novihmetoda kojima }e se osigurati bolja primje-na ljudskih prava na lokalnoj, nacionalnoj ime|unarodnoj razini. Me|u njima je i aktiv-niji pristup me|unarodne zajednice, koji tre-nutno uklju~uje slanje povjerenika za ljud-ska prava u sklopu me|unarodnih misija,~ime se institucionalizira razmatranje pita-nja ljudskih prava u odre|enom podru~ju.O~ekuje se da }e takav postupak imati va`nopreventivno djelovanje.

Po{tivanje ljudskih prava osnaùje se na lo-kalnoj i nacionalnoj razini razvijanjem spo-sobnosti u podru~ju ljudskih prava za lokalneinstitucije, primjerice putem gradova ljudskihprava te uspostavom nacionalnih institucijaza promicanje i pra}enje ljudskih prava, pri~emu vode}u ulogu imaju nevladine udrugekao predstavnici gra|anskog dru{tva. Jo{ uvi-jek postoji potreba za utvr|ivanjem standar-da u podru~jima u kojima se u novije vrijemepojavljuju problemi, kao {to je vidljivo iz do-datnog protokola za za{titu prava djece, ili pi-tanja vezanih uz biotehnologiju, geneti~kiinènjering i trgovinu organima.

Istodobno, postoje}a ljudska prava mogu seu~initi vidljivijima usredoto~enjem na “gla-

vna prava”, {to je pristup karakteristi~an zaMe|unarodnu organizaciju rada. Novi iza-zovi javljaju se i u potrebi da se vi{e pozor-nosti posveti me|upovezanosti ljudskih pra-va i humanitarnog prava, kao “temeljnihstandarda ~ovje~nosti” ( Modul Ljud-ska prava u oruànom sukobu). Isto vrijedi iza odnos izme|u ljudskih prava i izbje-gli~kog prava, u kontekstu sprje~avanja pro-gona kao i u kontekstu povratka izbjeglica.U oba slu~aja presudno je stanje ljudskihprava u dràvi podrijetla izbjeglica. Nadalje,izra|ena su temeljna na~ela za zbrinjavanjeprognanika. To pro{iruje problem ljudskihprava i sprje~avanja sukoba kao i problema-tiku obnove i izgradnje nakon sukoba, koji-ma treba pristupiti na temelju ljudskih pravai vladavine prava.

Odgovornost za kr{enja i po{tivanje ljudskihprava postala je globalno pitanje, a zahtijevase ne samo od pojedinaca nego i od nedràv-nih aktera, poput transnacionalnih korpora-cija te od me|uvladinih organizacija, poputSvjetske banke, Me|unarodnog monetar-nog fonda i Svjetske trgovinske organizacije.

U slu~aju transnacionalnih korporacija, naprijedlog glavnog tajnika UN-a Kofi Annanau srpnju 2000. godine pokrenut je Globalnisporazum (Global Compact), kao novi, in-ventivni pristup procesu globalizacije. Tvrt-

42 UVOD

“Dobro utvr|ene me|unarod-ne norme – pravo osobe da nebude proizvoljno uhi}ena ilizatvorena na neodre|eno vri-jeme; pravo na po{ten sudskipostupak, nepristranu porotui nepristranog suca, na zakon-skog branitelja, pravo da nebude podvrgnuta neljudskimili poniàvaju}im postupcima– te su norme danas ug-roène. Moramo povu}i crtu ibraniti ih. To je tako|er ozbilj-no pitanje sigurnosti. Jer kadase sigurnost definira preusko– na primjer, samo kaodu`nost dràve da {titi svojedràvljane – onda te`nja za si-gurno{}u moè dovesti dokr{enja ljudskih prava onihkoji su izvan krugaza{ti}enih.”SERGIO VIEIRA DE MELLO, VISOKIPOVJERENIK UN-a ZA LJUDSKAPRAVA, 2003.

ke sudionice prihva}aju 9 osnovnih na~ela upodru~ju ljudskih prava, standarda rada iokoli{a te sudjeluju u dijalogu usmjerenomna ishod, posve}enom globalnim problemi-ma, kao {to je uloga poslovanja u zonama su-koba.

Novi izazov ljudskoj sigurnosti i ljudskimpravima predstavljaju poja~ane antitero-risti~ke mjere koje su razne dràve uvele na-kon 11. rujna, time djelomi~no ograni~iv{itemeljna ljudska prava.

Alfredson, Gundumur i dr. 1999. The UniversalDeclaration of Human Rights. Oslo: ScandinavianUniversity Press.

Alston, Philip i James Crawford (ur.). 2000. TheFuture of UN Human Rights Treaty Monitoring.Cambridge: Cambridge University Press

Alston, Philip (ur.). 1999. The EU and HumanRights. Oxford: Oxford University Press.

Andreopoulos, George J. i Richard Pierre Clau-de. 1997. Human Rights Education for the Twenty-First Century. Philadelphia: University of Pen-nsylvania Press.

An-Na’im, Abdullahi Ahmed (ur.). 1992. HumanRights in Cross-cultural Perspectives, A Quest forConsensus. Philadelphia: University of Pennsyl-vania Press.

Asia-Europe Foundation (ASEF). 2000. TheThird Informal ASEM Seminar on Human Rights.Singapore.

Bankie, B. F., C. Marias i J. T. Namiseb (comp.).1998. Towards Creating a Sustainable Cutlure ofHuman Rights: the Southern African human rightsreader. Windhoek: Macmillan.

Bayefsky, Anne F. 2002. How to Complain to theUN Human Rights Treaty System. TransnationalPublishers.

Baxi, Upendra. 1994. Inhuman Wrongs and Hu-man Rights: Unconventional Essays. Delhi: Har-Anand Publications.

Baxi, Upendra. 2002. The Future of HumanRights. Oxford University Press.

Benedek, Wolfgang (ur.). 1999. Human Rights inBosnia and Herzegovina, Theory and Practice. TheHague: Martinus Nijhoff Publishers.

Benedek, Wolfgang, Esther M. Kisaakye i GerdOberleitner (ur.). 2002. The Human Rights of Wo-men: International Instruments and African expe-riences. London: Zed Books.

Benedek, Wolfgang i Alice Yotopoulos-Marango-poulos (ur.). 2003. Anti-Terrorist Measures and Hu-man Rights, Kluwer Law International (u tisku).

Binder, Johannes. 2001. The Human Dimensionof the OSCE: From Recommendation to Imple-mentation. Be~: Verlag Österreich.

Bjekovic, Sinisa, Vedrana Spajic-Vrkas i NebojsaVucinic (ur.). 2003. Human Rights for Non-Law-yers. Sarajevo: DD Stamparija Svjetlost – Fojnica.

Buergenthal, Thomas, Diana Shelton i DavidStewart. 2002. International Human Rights in aNutshell. St. Paul: West Group.

Buergenthal, Thomas i Diana Shelton. 1995. Pro-tecting Human Rights in the Americas – Cases andMaterials. 4. revidirano izdanje, Kehl: Engel.

Caney, Simon i Peter Jones (ur.). 2001. HumanRights and Global Diversity. London: Frank CassPublishers.

Cassese, Antonio. 2001. International CriminalLaw. A Commentary on the Rome Statute for anInternational Criminal Court. Oxford: OxfordUniversity Press.

UVOD 43

M. REFERENCE

Council of Europe (ur.). 2000 (2. izdanje). Hu-man rights in international law, Basic texts.Strasburg: Council of Europe Publishing.

Council of the European Union. 2002. Annual Re-port on Human Rights. Brussels: European Com-munities.

Davidson, Scott. J. 1997. The Inter-American Hu-man Rights System. Aldershot: Ashate PublishingCompany.

de Mello, Sergio Vieira. 2003. Statement to theOpening of the Fifty-Ninth Session of the Com-mission on Human Rights of 17 March 2003; Re-port of the UN High Commissioner for HumanRights and Follow-Up to the World Conferenceon Human Rights, UN Doc. E/CN.4/2003/14 of26 February 2003.

Donnelly, Jack. 2003 (2. izdanje). Universal Hu-man Rights in Theory and Practice. Ithaca etc.:Cornell University Press.

Drinan, Robert F. 2001. The Mobilization of Sha-me, A World View of Human Rights. New Haven:Yale University Press.

Dunne, Tim. i Nicholas J. Wheeler (ur.). 1999.Human Rights in Global Politics. Cambridge:Cambridge University Press.

Evans, D. Malcolm i Rachel Murray. 2002. TheAfrican Charter on Human and Peoples’ Rights.The System in Practice, 1986-2000. Cambridge:Cambridge University Press.

Forsythe, David P. 2000. Human Rights in Inter-national Relations. Cambridge: Cambridge Uni-versity Press.

Freeman, Michael. 2002. Human Rights. Oxford:Polity.

Galtung, Johan. 1994. Human Rights in AnotherKey. Polity Press.

Garcia, Ramirez. 2001. El Futuro del Sistema In-teramericano de Protección de los Derechos Hu-manos, u: Garcia Ramirez, S., (ur.), La jurispru-dencia de la Corte Interamericana de DerechosHumanos. México D. F.: Universidad NacionalAutónoma de México, 1118–1144.

Ghai, Yash. 1999. Human Rights, Social Justiceand Globalisation, u: Bell, D. and Bauer, J. (ur.),The East Asian Challenge to Human Rights.Cambridge: Cambridge University Press.

Ghai, Yash. 1998. Human Rights and Asian Va-lues’. Public Law Review, Vol. 9/3, 168-182.

Goldewijk, Berma K., Adalid C. Baspineiro iPaulo C. Carbonari (ur.). 2002. Dignity and Hu-man Rights. The Implementation of Economic, So-cial and Cultural Rights. Antwerp: Intersentia.

Gomien, Donna. 1998. Short Guide to the Euro-pean Convention on Human Rights. Strasbourg:Council of Europe (2. izdanje.)

Gomien, Donna, David Harris i Leo Zwaak. 1996.Law and practice of the European Convention onHuman Rights and the European Social Charter.Strasburg: Council of Europe Publishing.

Gutmann, Amy (ur.). 2001. Human Rights as Poli-tics and Idolatry. Princeton and Oxford: PrincetonUniversity Press.

Hanski, Raija i Markku Suksi (ur.). 1999. An In-troduction to the International Protection of Hu-man Rights, A Textbook, Turko/Abo: Institutefor Human Rights. Abo Akademi University (2.izdanje).

Ishay, Micheline R. (ur.). 1997. The HumanRights Reader: Major Political Writings, Essays,Speeches and Documents from the Bible to the Pre-sent. London, Routledge.

Jones, John R. W. D. 2000. The Practice of the In-ternational Criminal Tribunals for the Former Yu-goslavia and Rwanda. Irvington-on-Hudson, NY:Transnational Publishers (2. izdanje).

Maddex, Robert. L. 2000. International Encyclo-paedia of Human Rights. Washington: Congres-sional Quarterly Press.

McRae, Rob i Don Hubert (ur.). 2001. Human Se-curity and the New Diplomacy, Protecting People,Promoting Peace. Montreal: McGill-Queen’sUniversity Press.

Mernissi, Fatima. 1995. Arab Women’s Rightsand the Muslim State in the Twenty-first Century:Reflections on Islam as Religion and State. Faithand Freedom: Women’s Human Rights in the Mus-lim World. London, I. B. Tauris & Co.

Newman, Edward i Oliver P. Richmond (ur.).2001. The United Nations and Human Security.New York: Palgrave.

44 UVOD

Nowak, Manfred. 1999. Human Rights “Conditio-nality” in Relation to Entry to, and Full Participa-tion in, the EU, u: Alston, Ph. (ur.), The EU andHuman Rights. Oxford: Oxford University Press,687ff.

Nowak, Manfred. 2003. International HumanRights Regime. Kluwer Law International.

Office of the High Commissioner for Human Rig-hts i dr. 1997. Manual on Human Rights Repor-ting. Geneva: United Nations Publication.

Office of the High Commissioner for HumanRights. 1998. (3. izdanje). Basic Human Rights In-struments. Geneva.

OSCE. 2000. OSCE Handbook. Vienna.

Ramcharan, Bertrand G. 2002. Human Rightsand Human Security. The Hague itd.: MartinusNijhoff Publishers.

Robertson, Geoffrey. 2002. Crimes Against Hu-manity. The Struggle for Global Justice. London:Penguin.

Sen, Amartya K. 1999. Culture and HumanRights. Development as Freedom. Oxford: OxfordUniversity Press.

Sicilianos, Linos-Alexander and Christiane Bo-urloyannis-Vrailas (ur.). 2001. The Prevention ofHuman Rights Violations. The Hague: MartinusNijhoff Publishers.

Smith, Rhona. 2003. Textbook on InternationalHuman Rights. Oxford: Oxford University Press.

Steiner, Henry J. i Philip Alston. 2000. (2. izda-nje). International Human Rights in Context, Law,Politics, Morals, Text and Materials. New York:Oxford University Press.

Symonides, Janusz i Vladimir Volodin (ur.).2001. A Guide to Human Rights, Institutions,Standards, Procedures. Paris: UNESCO.

Symonides, Janusz i Vladimir Volodin. 1999. (2.izdanje). UNESCO and Human Rights, Standard-Setting Instruments, Major Meetings, Publications.Selection of documents and introduction. Paris:UNESCO.

Symonides, Janusz (ur.). 2000. Human Rights:Concept and Standards. Ashgate: UNESCO.

Todorovic, Mirjana (ur.) 2003. Culture of HumanRights. Belgrade Human Rights Centre.

Umozurike, U. Oji. 1997. The African Charter onHuman and Peoples’ Rights. The Hague: Marti-nus Nijhoff Publishers.

Weston, Burt H. i Stephen P. Marks. 1999. TheFuture of International Human Rights. New York:Transnational.

Willets, Peter (ur.). 1996. The Conscience of theWorld, The Influence of Non-Governmental Orga-nizations in the UN System. London: Hurst.

Wilson, Richard A. 1997. Human Rights, Cultureand Context, Anthropological Perspectives. Lon-don: Pluto Press

UVOD 45

Date post:	31-Oct-2019
Category:	Documents
Upload:	others
View:	6 times
Download:	0 times