Impresum

“VAŠA APOTEKA” broj 12IZDAVAČTuzlafarm dooRudarska 71, 75000 Tuzlatel:+387 35 321 219www.tuzlafarm.cominfo@tuzlafarm.com

DIREKTORNedim Pirić, dipl. ecc.

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICAEldina Čustović, dipl. žurn.

REDAKCIJARudarska 71, 75000 Tuzlae-mail: info@vasaapoteka.com

STRUČNI KOLEGIJProf. dr. Lejla BegićProf. dr. Džemal PoljakovićMr.ph. Alma Omerhodžić-HebibovićMr.ph. Alma HadžićDr. med. Semir TurbićDr. med. Rasim JusufovićMr. ph. Zijad Tvica

Štampa: Merceria, Tuzla

Tiraž: 3000Priprema za štampuErwin Popara

Besplatan primjerak listaSva prava pridržana. Sadržaj ove publikacije ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili drugim sredstvima bez pisane dozvole izdavača

02 Intervju: prim. mr. ph. Zahida Binakaj, predsjednica Međukantonalne farmaceutske komore

06 Mehanizmi gladi i sitosti06 Itilla12 Karakteristike primjene lijekova u gerijatrijskoj populaciji14 Zlostavljanje i zloupotreba djece16 Anoreksija - potpuno pomanjkanje

apetita18 Coronis20 Bolesti bubrega i mokrašnjih puteva24 Predstavljamo Eurofarm centar26 Povećanje grudi injekcijama28 Kozmetika i proizvodi za njegu kože30 Povišen holesterol u krvi, recepti za nutritivnu terapiju32 Info kutak38 Zanimljivosti

Poštovani, Poslovni partneri,

saradnici i vama dragi čitatelji sve najbolje u Novoj 2010. godini žele Tuzlafarm doo i uredništvo časopisa Vaša Apoteka.

U intervjuu sa pred-sjednicom Međukantonalne farmaceutske komore, prim.mr.ph. Zahidom Binakaj razgo-varala sam o aktivnostima ko-more, zakonskoj regulativi, kao

i o poziciji magistara farmacije u društvu danas. Komoru su osnovali magistri farmacije radi očuvanja i zaštite interesa farmaceutske profe-sije, zadovoljavanja stručnih i ličnih potreba i organiziranog nastupa magistara farmacije i pravnih subjekata farmaceutske djelatnosti prema nadležnim državnim i drugim organima, zdravstvenim ustanovama, proizvođačima i dobavljačima u oblasti farmaceutike, odnosno dru-gim pravnim subjektima, kao i radi zadovoljavanja drugih potreba od značaja za ovu profesiju.

U Temi broja obradili smo uvijek aktuelnu temu o primjeni li-jekova u gerijatrijskoj populaciji. Lijekovi kod starijih osoba često su promijenjene djelotvornosti, te nisu rijetki slučajevi teških, ponekad čak i letalnih, interakcija i nuspojava lijekova u gerijatrijskom kontekstu. Ovi pacijenti zahtijevaju posebnu pažnju farmaceuta jer oni predstavljaju zadnju kontrolu u smislu odobravanja i izdavanja propisanih lijekova. Upravo zbog te činjenice, farmaceuti moraju raspolagati velikim znan-jem na polju promjena farmakokinetičkih i farmakodinamičkih karakter-istika lijekova povezanih sa procesom biološkog starenja.

Zlostavljanje i zloupotreba djece je ozbiljan i složen prob-lem, koji je izražen u mnogo većem obimu nego što to većina ljudi može zamisliti. Prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije, nažalost, žrtvama zlostavljanja ili zanemarivanja svake godine u pros-jeku postaje 40 miliona djece mlađe od 15 godina. O ovoj temi pisala nam je dr.med. Amra Delić.

Pravilna ishrana je uvijek aktuelna i važna tema za dobro zdrav-lje koje nam je i najvažnije. Masnoća je prirodno prisutna u organizmu i sastavni je dio istog, ali ako govorimo o povišenom holesterolu u krvi, onda moramo primjeniti preventivnu nutritivnu terapiju. U rubrici Ishrana i zdravlje možete pročitati šta se preporučuje a šta ne u ishrani kod povećane masnoće.

Danas vlada veliko interesovanje za mogućnost povećanja grudi neoperativnom tehnikom, a o ovom popularnom postupku možete saznati više u redovnoj rubrici estetske hirurgije.

Ovo su samo neki od naslova u Vašoj apoteci, a čitajući pronaći ćete mnoštvo zanimljivih sadržaja.

Srdačan pozdrav,

2

Formiranjem Federalne komore zaštitit ćemo interese farmaceutske profesije

Pripremila: Eldina Čustović, dipl. žurn.

Intervju: Prim. mr. ph. Zahida Binakaj, predsjednica Međukantonalne farmaceutske komore

Sa predsjednicom Zahidom Binakaj razgovarala sam o aktivnostima Međukantonalne farmaceutske komore, zakonskoj regulativi, kao i o poziciji magistara farmacije u društvu da-nas.

• Predsjednice Binakaj, postoji težnja da se oformi Federalna farmaceutska ko-mora, u kojoj su fazi realizacije aktivnosti oko udruživanja komora na nivou Federacije BiH?

Međukantonalna farmaceutska komora okuplja šest kantonalnih komora koje nemaju status pravnog lica, nego su to naše jedinice. Pravno lice je, odnosno, zastupanje ide preko Međukantonalne farmaceutske komore. Preo-stali kantoni sa tzv. “hrvatskom većinom“ nisu članovi Međukantonalne farmaceutske komore, mada se intenzivno razgovara o priključivanju ta četiri kantona Međukantonalnoj farmaceuts-koj komori, te formiranja Federalne farmaceu-tske komore. Na ruku tim našim željama ide i budući novi zakon o zdravstvenoj zaštiti koji izričito nalaže formiranje Federalne farmaceu-tske komore. To ostavlja mogućnost i kantonal-nim komorama da se formiraju kao samostalne, ali nije obavezno. Novi zakon je još uvijek u proceduri parlamentarne skupštine, prošlo je prvo čitanje tako da će sad biti upućen na kan-tonalne razine. Kolege farmaceuti sa svih kan-tona koji čine Federaciju, moći će dati svoje primjedbe, glede interesa nas farmaceuta, na taj novi prijedlog nacrta Zakona o zdravst-venoj zaštiti koji definiše sve pa i djelatnost farmaceutske službe.

Prije pet mjeseci smo obavili konkretne razgovore sa kolegama iz Hercegovačko- neretvanskog kantona, koji su rado prihva-

tili ideju o svom priključenju Međukantonalnoj farmaceutskoj komori. Pored toga, nešto što me jako raduje na mjestu predsjednice Komore je to što je od kolega farmaceuta iz Posavskog kantona, iz Livanjskog kantona potekla inici-jativa da se priključe Međukantonalnoj farma-ceutskoj komori, odnosno ideja da se formira Federalna farmaceutska komora. Mogu reći da me to jako veseli, znači da to udruživanje ne bude pod pritiskom zakonodavstva nego je to želja većine kolega.To su kantoni sa malim brojem farmaceuta a samim tim čim imate mali broj niste značajan faktor u smislu pregovora. Jako me veseli i njihova inicijativa da se formira Federalna farmaceutska komora i prije nego što zaživi ovaj novi zakon o zdravstvenoj zaštiti. Aktivno radimo na tome i ja se nadam vrlo brzo formiranju Federalne komore.

• Spomenuli ste da se sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti definiše rad Komore. Da li je sa novim Zakonom o lijekovima došlo do promjena, kada su u pitanju ovlasti Komore?

Taj zakon ne definiše i ne utiče na rad Farmaceutske komore. Kao strukovno udruženje apsolutno rad Komore kreira se Za-konom o zdravstvenoj zaštiti, djelimično će biti nešto regulisano budućim Zakonom o apotek-arstvu kojeg mi još uvijek nemamo. Koliko sam informisana imamo jednu radnu grupu, koja je već uradila nacrt. Taj nacrt još nije došao do nas kako bismo i mi uzeli aktivno učešće kao strukovno udruženje ali prevashodno tome aktivnosti komore definiše Zakon o zdravst-venoj zaštiti.

• Kakva je sada situacija kada je u pi-tanju apotekarska djelatnost? Da li su regulisana

neka pitanja na polju aktuelne problematike vezane za uređenje tržišta lijekova u FBiH?

Formiranjem Agencije za lijekove države BiH, država BiH i mi kao strukovno udruženje dobili smo mnogo. Jer i mi kao stru-kovno udruženje bit ćemo jaki koliko ima nas članova i koliko smo ekonomski i profesion-alno moćni. Naša vodilja je formiranje državne komore na nivou BiH. Kapitalna, krupna stvar za građane BiH, za nas profesionalce, ljekare, magistre farmacije, stomatologe jeste formiran-je državne Agencije za lijekove čija je isključiva nadležnost da brine o lijeku od proizvodnje, pa do veleprodaje koja vrši distribuciju lijekova na veliko, zatim do dolaska lijeka u apoteku, i na kraju do pacijenta koji je konzument tih lijekova. Mislim da će tim tijelom profitirati svi, osobito naši pacijenti koji bi nama trebali uvi-jek biti u centru pažnje jer će imati siguran i kvalitetan lijek. S druge strane i mi ćemo biti zaštićeni jer imamo jedinstvene propise na teritoriji zemlje koja nije velika. Do formiranja Agencije taj problem neusklađenih propisa je bio evidentan. Imamo dva entiteta Federacija BiH i Republika Srpska. U okviru federalnog en-titeta imamo 10 kantona, a zdravstvo je regu-lisano na nivou kantona tako da sve aktivnosti nisu bile usklađene identično, a cilj nas pro-fesionalaca je da svaki pacijent pod istim uv-jetima dobije kvalitetan i dobar lijek.

• Koliko su farmaceuti aktivni u radu Komore, da li je došlo do ujedinjenja unutar struke?

Moram istaći da sam razočarana tim slabim učešćem nas farmaceuta u radu Ko-more jer to je jedino mjesto, bar ga ja tako

IntervjuVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

Komora je strukovno udruženje magistara farmacije sa teritorija kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona, Zeničko – Dobojskog kantona, Unsko – Sanskog kantona, Goraždanskog kantona, Posavskog kantona i Srednje – Bosanskog kantona.Magistri farmacije osnovali su Komoru radi očuvanja i zaštite interesa farmaceutske profesije, zadovoljavanja stručnih i ličnih potreba i organiziranog nastupa magistara farmacije i pravnih subjekata farmaceutske djelatnosti prema nadležnim državnim i drugim organima, zdravstvenim ustanovama, proizvođačima i dobavljačima u oblasti farmaceutike, odnosno drugim pravnim subjektima, kao i radi zadovoljavanja drugih potreba od značaja za ovu profesiju.

3

doživljavam i tako bi ga trebali svi profesionalci doživljavati, gdje mogu ostvariti kompletne in-terese u cilju zaštite i napretka naše profesije. Svugdje u civiliziranim dijelovima svijeta te ko-more tako i funkcioniraju, štite interese farma-ceuta, štiteći njih kao jednog dijela zdravst-venih profesionalaca apsolutno su zaštićeni i naši pacijenti. Nažalost, kod nas je zdravstvo u Federaciji spušteno na nivo kantona, eto mi smo nekakva preteča, znači formirana je

Međukantonalna farmaceutska komora, sad bi trebalo svim snagama se truditi da što brže idemo formirati Federalnu komoru i potaknuti kolege na veći angažman. Vrlo često kad mi se kolege žale, kažem im da taj problem jedino mogu riješiti ako ga iznesu na skupštini, a njih tamo nema. Mi imamo jedan objektivan prob-lem a to je da na zadnjoj skupštini nismo imali kvorum tako da su te aktivnosti koje želimo sprovoditi bile blokirane. Skupština je jedino

mjesto gdje farmaceuti mogu iznijeti svoj problem i aktivnim učešćem i donošenjem određenih zaključaka za naše aktivnosti poboljšati svoju poziciju.

• Sa kakvim se konkretnim problemima Komora susreće u radu?

Najveći problem je slaba aktivnost ko-lega u radu Komore jer nije poenta ići samo

Formiranjem Federalne komore zaštitit ćemo interese farmaceutske profesije

4

IntervjuVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2 Željela bih da apelujemo na kolege da znaju da se poljuljana društvena pozicija magistra farmacije ne može promijeniti sama i da nam je niko neće promijeniti do nas samih. Ako većina uzme aktivno učešće u radu Komore, ako bude dobre saradnje preko svojih

kantonalnih komora ili izravno preko Međukantonalne farmaceutske komore sigurno je da ćemo brže ići naprijed i da će magistri farmacije zauzeti onu poziciju u sistemu zdravstvene zaštite kao i naše kolege svugdje u naprednom svijetu (naprednom jer nama uzor

treba biti civiliziran svijet). Nažalost u našoj branši svi su pronašli veći interes i ekonomski zaradili veće sume novca od nas koji smo završili fakultet da nosimo zvanje magistri farmacije, da se brinemo o onome što je domena magistra farmacije, a to je da se brinemo za zdravlje naših građana. Svi ti tkz. kvazi magistri rade, mešetare i utiču loše na trenutnu poziciju magistra farmacije u našem društvu.

na edukativne skupove da tu dobijaju poene kako bi mogli produžiti licencu nego svojim aktivnim doprinosom uticati na sudbinu svoje profesije. Mi smo sad redizajnirali web stranicu tako da naše kolege 24 sata mogu postaviti pitanja stručnim službama Komore koje jesu naš servis. Željela sam (pošto dolazim iz ma-log grada, drugog kantona) da učinim Komoru dostupnom svakom kolegi bez obzira gdje radi, da u svakom momentu mogu postavl-jati pitanja, sve što je vezano za njihov pro-fesionalni status, problem i da u roku od 24 sata dobiju odgovor ukoliko je to ingerencija Komore, a ako ne onda se kolege upućuju od strane stručnih službi na ministarstva ili neka druga tijela koja su zadužena za tu problema-tiku koja to može riješiti.

• Koliko ste zadovoljni saradnjom sa drugim institucijama iz ove oblasti?

Mislim da je četvrti Simpozij koji je održan u Zenici u šestom mjesecu bio prvi kontakt zvaničnih institucija vlasti kao što je Fed-eralno ministarstvo zdravstva; kantonalna mini-starstva zdravstva, federalni ministar zdravstva, direktor Bosnalijeka, zamjenik direktora Agen-cije za lijekove, po prvi put su uzeli učešće u radu. Ono jeste bilo kratko ali je učešće na

jednom stručnom skupu farmaceuta cijele Federacije BiH. To njihovo prisustvo, obraćanje kolegama, jer je to krov, skup koji je okupio najveći broj farmaceuta FBiH mi je dalo snage za ovaj posao, da ne odustanem od ove funkcije, jer je pokazao da imamo ljude koji su spremni pomoći tom našem strukovnom udruženju u pronalaženju i pozicioniranju mjesta koje Komore imaju svugdje u svijetu. One su partneri i Vlada i Ministarstva zdravstva u cilju postizanja i definiranja što boljih rješenja za farmaceute bilo da oni dolaze iz industrije, sa sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite, sa fakulteta itd...Komora bi trebala biti adekvatan partner vlasti, odnosno Vladi i Ministarstvu zdravstva da buduća rješenja koja se definiraju budu na zadovoljstvo kako Vlade tako i nas koji pružamo te usluge.

• Šta je po Vama najvažnija aktivnost za budući uspješan rad Komore?

Trebamo aktivno pronaći način da ono što je u nacrtu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti tj. da naši prijedlozi budu inkorporirani u konačnu verziju tog zakona. Mislim da nis-mo imali adekvatnu priliku da to promijenimo ali pošto su to radni nacrti, radna verzija tog novog zakona mi ćemo se potruditi svim si-

lama da uz pomoć federalnog ministarstva, kantonalnih ministarstava da to involviramo, to je jako pozitivno kod ljudi koji čine parlament koji će dizanjem ruku dati zeleno svjetlo da se uvaže sve primjedbe direktno nas iz struke.

Sljedeća aktivnost koju smatram veoma važnom je formiranje federalne farmaceutske komore što je prva prepreka do državne ko-more. Raduje me da su se kolege iz Republike Srpske iz Komore RS obratile jednim zvaničnim dopisom Međukantonalnoj farmaceutskoj ko-mori, tražeći sastanak što sam ja rado i prihva-tila u odgovoru u cilju približavanja. Znači in-teresi su identični i kolega iz RS, kao iz čitavog svijeta, a kamoli za jednu malu zemlju BiH da razgovaramo o aktuelnim problemima kao i elementima o formiranju Komore, to su prior-iteti.

5

6

Mehanizmi gladi i sitosti

Novosti iz farmacijeVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

Midhat Jašić, Tehnološki fakultet Univerziteta u TuzliSenada Selmanović, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli Enes Halilović, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli

Istraživanja mehnizma gladi i sitosti kod zdravih odraslih osoba može imati višestuku aplika-tivnu vrijednost. Vjeruje se da istraživanja meha-nizama koji utječu na glad i sitost bi mogla do-prinijeti u rješavanju problema debljine koja sve više poprima epidemiološka obilježja naročito u industrijski razvijenim zemljama. Problem preti-losti uočen je početkom dvadesetog stoljeća, a vremenom je postajao sve izraženiji. Tokom evolucije ljudsko tijelo se najčešće raz-vijalo u uslovima oskudice hrane. Tokom pra-historije, starog doba pa sve do dvadesetog stoljeća čovjek je iskorištavo masnoće pohran-jene u tijelu da bi se održao u životu. Nakon in-dustrijske revolucije i rasta materijalne potrošnje hrana postaje bogatija rafiniranim masnoćama, ugljičnim hidratima i drugim nutrijentima, a tijelo se još nije prilagodilo takvim promjenama. Tako se nije razvio mehanizam koji bi se regulacijski prilagodio unosu previše nepotrebne energije, pa se vjeruje da je to jedan od evolucijskih razloga povećane debljine. Nutritivne tvrdnje ukazuju da je jedini izlaz promijeniti današnji način prehrane. Ipak većina ljudi nije u stanju to učiniti. Savremena nauka nastoji da definiranjem fizioloških i biohemijskih mehanizama gladi i sitosti pokuša riješiti problem debljine koja je postala međunarodni problem javnog zdravst-va. Nažalost efektivne opcije tretmana su ograničene. Posljednjih 20 godina istraživanja vezana za debljinu i njene povezanosti sa pa-

tologijom su značajno porasla u saznanjima fiziološkog i biomolekularnog mehanizma koji regulira masu tijela, kao što su gastointestinalne i neuroendokrine komunikacije. Crijevno moždani peptidi vjerovatno mogu dati atraktivne terapeutske ciljeve u liječenju ovih bolesti. Mnoga znanstvena istražianja baziraju se na determiniranju energetskog balansa kroz peptide gastrointestinalnog trakta. Razumijevan-je biomolekularnog nivoa može uspostaviti nove farmakološke ciljeve u tretmanu debljine

i poremaćajima apetita.Regulacija tjelesne težine je kompleksan ho-meostatski mehanizam koji uključuje interak-ciju bijelog adipoznog tkiva (WAT), stomaka, tiroide, mišića, žlijezda i centralnog nervnog sistem (CNS), kroz signale koji informiraju centre u mozgu vezane za metabolički status osobe.

Mehanizmi gladi i sitosti U stvaranju osjećaja gladi učestvuju brojni faktori kao što su senzorni (čula), kognitivni, fiziološki kao i životni stil, prehrambeni običaji, prehrambene navike i drugi. S druge strane, kao što tjelesni biološki sat sugerira vrijeme spavan-ja, tako i „hranidbeni biološki sat“ podsjeća da je vrijeme za jelo, pa je glad uslovljena instiktom i bioritmom. Kad je u pitanju ljudski organizam na unos hrane utiču brojni signali koji putuju iz tijela u mozak. Nekoliko sistema u ljudskom organizmu imaju prevashodnu funkciju u regulaciji gladi i sitosti te održanju homeostaze organizma. To su živčani, probavni i hormonalni sistem. Živčani centri koji reguliraju uzimanje hrane su centar za glad – lateralni dio hipotalamusa i centar za sitost – jezgra hipotalamusa. Drugi dijelovi mozga takođe utječu na osjećaj gladi ili sitosti. To su donji dijelovi moždanog debla koji reguliraju intenzitet osjećaja i amigdala koja sadrži i olfaktorne centre, a njihova oštećenja izazivaju gubitak mehanizma kojim apetit kon-trolira vrstu hrane.Mehanizmi gladi i sitosti vrlo su složeni pa postoji više teorija koje ih objašnjavaju. Takve teorije su glukostatska, koja polazi od hipoteze da smanjenje koncentracije glukoze u krvi iza-ziva glad, aminostatska teorija da glad uzrokuju aminokiseline i lipostatska teorija da glad uz-rokuje smanjenje koncentracije ketokiselina ili nekih masnih kiselina. Sva tri faktora utiču na osjećaj gladi, a uz to i opći energetski status organizma. Glukostatska teorija objašnjava započinjanje i završavanje obroka, a lipostatska dugotrajnu regulaciju uzimanja hrane. Prema glukostatskoj teoriji glad je funkcija nivoa glukoze u krvi. Takođe postoji i teorija pozitivnih poticaja – anticipacija ugode koju hrana izaziva. Pri tome značajan je pregastrički faktor kao što je izgled i tekstura hrane, okus i miris. Značajne su naučene i stečene preferencije i averzije pove-zane sa prehrambenim navikama i običajima, te psihološko-sociološki faktori povezani sa poremećajima u prehrani kao što su anoreksija i bulimija.

Peptidi koji utječu na apetit Regulatorni mehanizam kojim se kontrolira unos nutrijenata (energije) biohemijski se objašnjava na do sada identificiranim komponentama kao što su peptidi-hormoni, koji mogu biti stimulatori apetita i supresori apetita. Mnoga znanstvena istraživanja baziraju se na determiniranju meha-nizma gladi i energetskog balansa kroz peptide gastrointestinalnog trakta i druge peptide.Neki od njih djeluju kao stimulansi apetita, a neki kao supresori.Sekretin je polipeptid od 27 aminokiselina. Izlučuju ga stanice dvanaesterca kad su izložene kiselom pH iz želuca tokom prelaska hrane u

dvanaesterac. Stimulira egzokrini dio pankreasa na sekreciju bikarbonata koji neutralizira pH hi-musa.Kolecistokinin (CCK) je smjesa peptida, najaktivniji je oktapeptid. Izlučuju ga stanice duodenuma i jejunuma. Djeluje na žučni mjehur stimuliranjem kontrakcije i pankreas na izlučivanje digestivnih enzima. CCK djeluje i na vagusni živac koji vodi do dijela mozga medulla oblongata koja stimulira centar za sitost.Inzulin luče stanice gušterače, a ima funkciju reguliranja metabolizma glukoze. Procesom pro-bave ugljikohidrati se razlažu do glukoze, fruk-toze i galaktoze, a svi se u konačnici metaboliraju do glukoze. Neposredno nakon obroka, razina glukoze u krvi raste i signalizira otpuštanje inzu-lina koji ulazi u krvotok. Leptin ( hormon sitosti) ima ulogu u regulaciji tjelesne mase, metabolizma i reproduktivnih funkcija. Sastoji se od od 167 aminokiselina. Otkriven je 1994. godine. Proizvode ga masne stanice adipoznog tkiva, a koncentracija u krvotoku mu je proporcionalna ukupnoj količini lipida u organizmu. Djeluje na receptore u hipo-talamusu i to antagonistički na neuropeptid Y. Sveukupno rezultira inhibicijom uzimanja hrane, koja je dugotrajna za razliku od brzog djelovanja holecistokinina i nešto sporijeg PPY3-36.

Slika 1. Tokom evolucije ljudsko tijelo se razvijalo u uslovima oskudice hrane a danas se se još nije prilagodilo takvim promjenama

Slika 2. Korelacija gladi i razine glukoze u krvi aproksimativno

7

Glad i sitost su dva suprostavljena stanja na koje se organizam „odaziva“ kad je u pitanju uzimanje hrane kako po količini i kvalitetu. Regulacija gladi je kompleksan proces u kojeg je uključen gastrointestinalni trakt, mnogi hormoni, te centralni i

autonomni nervni sistem. Određeni hormoni imaju značajnu funkciju u regulaciji gladi i sitosti kao što su inzulin, gastrin, leptin, grelin, PYY, oreksin i kolecistokinin. U radu su

prikazani najvažniji aspekti mehanizma gladi i sitosti.

Porast razine leptina signalizira da je organizam sit te suprimira apetit, dok pad razine signalizira mozgu da je organizam gladan i stimulira apetit. Kad u organizmu dođe do nedostatka leptina ili receptora za leptin, javlja se povećana želja za unosom hrane i dolazi do debljanja. Kod pretilih osoba, kojima organizam zbog mutacija ne proizvodi leptin, mozak se ponaša kao da stalno prima informaciju da je organizam gladan jer nema leptina koji bi supresirao apetiti. Leptin može djelovati i na rezistenciju organizma na inzulin. Leptin i inzulin utječu na osjetljivost moz-ga prema signalima sitosti koje šalje organizam.Rast količine leptina u krvi poklapa se s rastom masnog tkiva, a njegov pad s padom masnog tkiva. Leptin djeluje kao središnji regulator apetita (signal sitosti), preko receptora u hipotalamusu i utroška energije putem direktnog djelovanja na metabolizam raznih tkiva (prvenstveno mišićnog). Leptin ima uloge i kod metaboliziranja masnoća mišićnog tkiva jer povećava aktivnost 5-AMP-ak-tivirane protein-kinaze (AMPK), koja omogućava prolaz masnih kiselina do mitohondrija u mišićnim stanicama, radi njihovog korištenja kao energije putem oksidacije.Grelin (hormon gladi) je peptid od 28 ami-nokiselina. Otkriven je nedavno i igra važnu ulogu u reguliranju apetita. Izlučuju ga endokrine stan-ice želuca, posebno pri osjećaju gladi. Djeluje na centre za glad u hipotalamusu. Djelovanje je antagonističko leptinu i PYY3-36. Razina gre-lina u krvotoku raste nekoliko sati prije svakog obroka, a svoj vrhunac dosegne neposredno prije uzimanja obroka. Nakon uzimanja obroka nivo grelina pada. Za razliku od leptina, koji djeluje kao dugoročan modulator apetita, gre-lin djeluje kratkoročno utječući na svakodnevni osjećaj gladi prije obroka. Grelin pojačava apetit, ali isključenjem gena za grelin, na pokus-nim životinjama došlo se do zaključka da grelin uopće ne utječe na apetit.Obestatin ima sličnu funkciju kao i grelin pa se sma-tra peptidnim hormonom koji povećava appetit.

Sintetizira se istim genskim mehanizmom kao grelin što podrazumijeva da jedan gen kodira i grelin i obestatin. Obestatin je otkriven 2005. godine to-kom istraživanja sprovedenim na Stanford Universi-ty School of Medicine bioinformatičkim pristupom istraživanja sekvence genoma na nekoliko orga-nizama.U funkcionalnom pogledu grelin pojačava apetit, a obestatin smanjuje. Neuropeptid (NPY). Neuropeptid Y izlučuju neuroni hipotalamusa. Sadrži 36 aminokiselina i stimulator je hranjenja. Pojačava deponovanje hrane u formi masti. Neuropeptide Y blokira i pri-jenos signala za bol do mozga.Hormon PYY3-36 otkriven je 2002 godine. Luče ga stanice probavnog sistema. Nivo mu raste na-kon unosa obroka i proporcionalan je kalorijskoj vrijednosti unesene hrane. Porast nivoa PYY3-36 daje informacije mozgu da organizam više nije gladan. PYY3-36 sastoji se od 34 aminokiseline i homologan je s neuropeptidom Y. Inhibira potre-bu za unosom hrane. Količina izlučenog peptida povećava se s energetskom vrijednosti unešene hrane posebno ako je hrana bogata proteinima. Djeluje na hipotalamusne centre za sitost, pan-kreas i stimulira na izlučivanje probavnih enzima i žučni mjehur te stimulira lučenje žuči. Supresija apetita djelovanjem PYY3-36 odvija se sporije nego holecistokininom, a brže nego leptinom.Oksintomodulin smanjuje apetit i daje signal mozgu kada je u organizam uneseno dovoljno hrane, pa osoba prestaje jesti. Oslobađa se u tankom crijevu za vrijeme konzumiranja hrane.Hranjenje, potrošnja energije i tjelesni adipozitet su međusobno povezani. Centralni i periferni signali razmjenjuju informacije o balansu energije prema ključnim moždanim regionima, uključujući hipotalamus i moždinu. Crijevni hormoni imaju više fizioloških uloga uključujući specifične sig-nale ka mozgu u cilju regulaciju apetita. Crveno označeni peptidi su anoreksigenični i grelin, a oreksigenični hormoni su označeni zelenom bo-jom. Isprekidanom linijom su označene putevi aktivnosti različitih peptida.Inzulin i OXM djeluju na hipotalamus, GLP-1 (glucagon-like peptide) djeluje na vagus nerv; PYY na hipotalamus i vagus nerv; PP (pancreatic polypeptide) djeluje na vagus nerv i produženu moždinu; CKK i grelin na hipotalamus, vagus nerv i produženu moždinu.Hipothalamus je glavni center za apetit koji pri-ma i integrira informacije od perifernog sistema preko hormona i peptida. Hipothalamus je i senzor za metabolički status tijela. Hipotalamični peptidi uključuju peptide gladi neuropeptid Y (NPY) i sitosti peptid pro-opiomelanokortin. Oba se sintetiziraju u neuronima.

Regulaciju apetita se postiže pomoću signala za apetit koji se proizvode i periferno i centralno. Periferni signali apetita uključuju grelin koji se formira u stomaku, leptin u bijelom adipoznom tkivu i peptid YY u tankom crijevu. Grelin inicira potrebu za hranom, dok PYY i leptin su su-presori gladi. Putem sistema za cirkulaciju trans-portiraju se do hipotalamusa. Područja hipota-lamusa odgovorna su za regulaciju unosa hrane. Jezgra hipotalamusa su povezana sa centrima

odgovornim za energetski status pomoću promjenama aktivnosti specifičnih biomolekula, posebno neuropeptida, što rezultira u promje-nama unosa i potrošnje energije. Savremena nauka nastoji da definiranjem fizioloških i biohemijskih mehanizama gladi i sitosti pokuša riješiti problem debljine koja je postala međunarodni problem javnog zdravstva. Posljednjih 20 godina istraživanja vezana za debljinu i njene povezanosti sa patologijom su značajno porasla u saznanjima fiziološkog i biomolekularnog mehanizma koji regulira masu tijela.Težište istraživanja je bilo na peptidima-hormonima koji participiraju u mehanizmima gladi i sitosti.Slika 3. Razina leptina u krvotoku pred-

stavlja svojevrsnu informaciju koja mozgu govori je li organizam sit ili gladan

Slika 4. a) Nivo leptina kod osoba klasificiranih prema BMI, Nivo leptina signifikano je različit kod različitih BMI kategorija] . b) Nivo grelina kod oso-ba klasificiranih prema BMI . Takođe signifikano je različit kod različitih BMI kategorija

Slika 5. Moždano-probavni mehanizam regulira unos hrane

8

Itilla doo Tuzla je uspješno implemetirala LAMIS (laboratorijski sistem za mikrobiološke laboratorije) u Kliničkom centru univerziteta Sarajevo. LAMIS se trenutno koristi u 15 laboratorija u Institutu za mikrobiologiju, imu-nologiju i parazitologiju. LAMIS je višejezični laboratorijski informacio-ni sistem za mikrobiološke laboratorije koji se koristi za praćenje informacija o pacijentima i aktivnostima u mikrobiološkim laboratori-jama. LAMIS je razvijen uz pomoć medicinskih pro-fesionalaca koji su eksperti u svojoj oblasti. Softver se potpuno uklapa u poslovne pro-cese u svakoj laboratoriji. LAMIS je razvijen na Oracle platformi. Može raditi kao samostalna aplikacija ili kao dio nek-og većeg sistema. Moguća je interakcija sa drugim sistemima kao što su uređaji za anal-ize uzoraka. LAMIS je web aplikacija i može raditi na bilo kojoj platformi (Windows, Unix, Linux). Svaka vrsta korisnika ima ograničanja o podacima koje može vidjeti i-ili ažurirati. Nalazi i izvještaji se mogu exportovati u Word, Excel i PDF for-mate.Sa svojim prednostima LAMIS je povećao efikasnost i kvalitet usluge i smanjio troškove rada u laboratoriji. Neke od prednosti LA-MIS-a su:- Zdravstveni karton od pacijenta se čuva na jednom mjestu. Sa ovim informacijama se

može utvrditi koji su nalazi potrebni što će dovesti do velike uštede na laboratorijskim materijalima. Doktori će brže i lakše doći do dijagnoze bolesti.- Softver je adaptiran laboratorijskim po-slovnim procesima.- Unos podataka je brz i efikasan jer forme u LAMISu su bazirane na predefinisanim šifrarnicima. Većina podataka se unosi preko padajućih lista.- Korisnici mogu definisati template za rezul-tate analiza.- Šefovi mogu u svakom trenutku pratiti rezul-tate rada njihovih uposlenika i/ili laboratorija (broj primljenih analiza, završenih analiza itd)- Dostupnost statističkih podataka klikom miša (broj rezistencija na antibiotike, broj pozi-tivnih nalaza na neki test, mjesečni izvještaji i sl.)- Mogućnost dobivanja podataka o statusu analize (U toku, završena i sl.)- Mogućnost brze pretrage podataka po raznim parametrima.- Mogućnost elektronske razmjene podataka sa drugim klinikama.Korisnici su brzo naučili da koriste LAMIS. Treba napomenuti da neki od korisnika su imali malo ili nisu imali iskustvo u korištenju računara.Itilla trenutno radi na izradi modula koji ce ko-municirati sa SAP-om i sa aparatima za anal-ize Vitek i Observa.

Naši poslovni partneri

Itilla dooVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

12

Karakteristike primjene lijekova u

Činjenica o kojoj treba voditi računa je da se na pedi-jatrijsku i gerijatrijsku populaciju, u smislu propisivanja i izdavanja lijekova, ne može gledati na isti način ko-jim se gleda na osobe srednjih godina. Međutim, zabrinjavajuća je činjenica da upravo ova populacija koja koristi najveći broj lijekova nema uvijek prihvatljiv odnos rizika i dobiti pri tretmanu lijekovima. Ovaj paradoks proizilazi najvećim dijelom iz toga što postoje neadekvatni dokazi i znanje o odgovorima starijih pacijenata na lijekove. Naime, starije osobe su vrlo oskudno opisane u kliničkim istraživanjima li-jekova, kako zbog etičkih razloga tako i zbog brojnih tehničkih poteškoća povezanih sa takvim ispitivan-jima. Zbog toga je najveći dio farmakološke prakse baziran upravo na ekstrapolaciji podataka dobivenih iz studija koje su provedene na mlađim i zdravijim osobama.Sa starenjem dolazi do progresivnog gubitka funkcija pojedinih organa, te povećanja stope mortaliteta i morbiditeta. Najznačajnije promjene humanog or-ganizma povezane sa starenjem vezuju se za jetru, bubrege i probavni sistem. Te promjene ogledaju se kroz smanjenje funkcionalne sposobnosti pojedinih organa i organskih sistema, te različite parenhimske promjene. Što se tiče jetre, najvažnijeg organa za metaboliziran-je lijekova i drugih hemikalija, sa starenjem se smanjuje njena veličina, njena masa se reducira za 20 do 40% između treće i četvrte decenije života, dok jetreni protok krvi opada ravnomjerno sa smanjenjem njene veličine. Međutim, sa aspekta primjene i metabo-liziranja lijekova, najznačajnije promjene u jetri pove-zane sa starenjem odnose se na reduciranje sadržaja enzima citohroma P450 (ovi enzimi su odgovorni za metabolizam najvećeg broja lijekova), te na reduci-ranje sintetičke funkcije jetre (u smislu sinteze protei-na). Histopatološki pregled jetre kod starijih individua otkriva akumulaciju lipofuscina, smeđe pigmentiranog otpadnog produkta koji nastaje oksidacijom lipida i proteina. Ovaj dokaz upućuje na intenziviranje je-trene peroksidacije lipida i/ili na smanjenje kapaciteta uklanjanja ovog otpadnog produkta sa starenjem. Pored ovoga, u histološke promjene jetre spadaju i vakuolizacija i propadanje hepatocita, porast broja masnih kapljica u jetri, te smanjenje sadržaja jetrenog glikogena.Bubrezi, kao najvažniji put eliminacije lijekova i nji-hovih metabolita, takođe podliježu brojnim prom-jenama povezanim sa starenjem. Sa starenjem se značajno smanjuje masa bubrega - otprilike 20 do 25% između tridesete i osamdesete godine života. To smanjenje, naravno, prati i smanjenje njihove

veličine koje iznosi po pola centimetra na svakih deset godina, a ovaj proces započinje u srednjim godinama. Smanjenje renalnog protoka krvi iznosi približno po 10% za svakih deset godina, a ovaj proces započinje nakon četrdesete godine. Ipak, najbitnije je imati u vidu da sa starenjem dolazi do značajnog slabljenja glomerularne filtracije i tubularne sekrecije. U probavnom traktu su takođe evidentne brojne promjene, a među najvažnije spadaju: redukcija gastrointestinalnog motiliteta – vrijeme pro-laza kroz crijevo, te djelimično i gastrično pražnjenje, su reduciraniredukcija sekrecija ćelija sluznice želuca – ove prom-jene utiču na protektivnu sposobnost sluznice cri-jeva i najčešće dovode do atrofije želuca oslabljen protok krvi - primijećeno je reduciranje mezenterijalnog protoka krvi, a takođe je smanjen i splanhički protok krvi i to za više od 40%promjene zaštitnog mehanizma sluznice želuca i crijeva.Sve navedene promjene pojedinih organa i organskih sistema imaju direktne implikacije na farmakokinetičke i farmakodinamičke karakteristike lijekova.

Farmakokinetičke promjene prisutne su na svim nivoima:ApsorpcijaNa apsorpciju lijekova kod pacijenata starije dobi utiču: vrijeme pražnjenja želuca, interakcije lijekova, vrijeme između uzimanja lijeka i uzimanja obroka hrane, te stanje nakon hirurškog zahvata u pro-bavnom sistemu.Kod starijih bolesnika takođe treba voditi računa o činjenici da neki lijekovi primijenjeni subkutano ili intra-muskularno mogu imati produženu apsorpciju zbog aterosklerotičnih promjena krvnožilnog sistema na mjestu na kome je lijek primijenjen.Ukupna bioraspoloživost hlormetiazola, lidokaina, labetalola, verapamila i propranolola se skoro udvostručuje sa starenjem, dok za imipramin, ami-triptilin, metoprolol, morfin i meperidin nisu uočene takve promjene.

DistribucijaFiziološke promjene povezane sa starenjem koje mogu uticati na distribuciju lijekova su:smanjena masa nemasnog tjelesnog tkivasmanjena ukupna tjelesna tečnost u organizmupovećana ukupna količina masnog tkiva u tijelusnižena koncentracija albumina u serumu

nepromijenjena ili blago povišena koncentracija α1-kiselog glikoproteinaPovećana ukupna količina masnog tkiva u tijelu kod starijih osoba za posljedicu ima povećanje Vd lipo-filnih lijekova i produženje njihovog t1/2 (zbog spo-rog olobađanja lijekova iz masnog tkiva). Takvi lijekovi su: hlormetiazol, diazepam, dezmetil-diazepam, tiopental, fenobarbiton i drugi.S druge strane, ukupna tjelesna tečnost u organizmu smanji se za 10 do 20% između 20. i 80. godine života što može dovesti do smanjenja Vd hidrofilnih lijekova, a time i do povećanja njihove koncentracije. Ovo se odnosi na cimetidin, digoksin, etanol i druge lijekove.Poznato je da albumini imaju ulogu prenosioca lijeko-va. Međutim, njihova koncentracija se progresivno smanjuje sa starenjem. Ovo smanjenje se javlja kako zbog smanjene sinteze albumina u jetri, tako i zbog pojačanog njihovog katabolizma. Ukoliko se lijek značajno veže na proteine plazme, aktivni dio lijeka kod osoba starije dobi je često više koncentracije, a to je dio lijeka koji se veže na receptorsko mjesto. Iz ovoga slijedi da što je niža koncentracija albumina u plazmi, veća je farmakološka aktivnost lijeka.Primjer za ovo je oralni antikoagulans varfarin. Ovaj lijek kod osoba tzv. srednje dobi je 97% vezan za proteine plazme, dok je kod starijih osoba oko 94% ovog lijeka vezano za proteine plazme što znači da ga je čak oko 6% u obliku slobodne frakcije. O ovim činjenicama treba voditi računa kako bi se izbjegle nuspojave navedenog lijeka kod starijih osoba.Kiseli lijekovi se vežu na plazmatski albumin, dok se bazični lijekovi vežu na α1-kiseli glikoprotein. Zbog opadanja koncentracije albumina sa starenjem, povećava se slobodna frakcija kiselih lijekova kao što su: cimetidin, furosemid, varfarin i drugi. Volumen distribucije lijeka, tj. odnos između količine lijeka u organizmu i koncetracije lijeka u krvi, mijenja se kod starijih osoba. Na ovo utiče pretilost, ali i malnutricija, hipoalbuminemija, zatajivanje bubrega, interakcije lijekova i drugi faktori.

MetabolizamNakon apsorpcije, lijekovi portalnim krvotokom dolaze u jetru. Metabolizam lijekova i njihova bio-transformacija zbiva se uglavnom u jetri, ali i u plazmi, sluznici probavnog sistema, plućima i bubrezima. Starenjem se smanjuju kako količina jetrenog paren-hima, tako i protok krvi kroz jetru, te aktivnost mikro-zomalnih enzima jetre. Ove promjene imaju klinički značajnu implikaciju u onim slučajevima kada lijek ima znatan metabolizam prvog prolaska kroz jetru,

Tema brojaVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

Piše: mr. ph. Selma Gurda Apoteka “Alipašin Most” Sarajevo

Od trenutka rađanja svakog živog bića započinje jedan nezaustavljiv i kontinuiran proces koji nazivamo biološko starenje. Preko stadija dojenčeta, djeteta, adolescenta i zrelih godina, dolazimo do finalnog stadija

poznih godina kojem je, sa farmakološke tačke gledišta, potrebno posvetiti posebnu pažnju. Ovo se zahtije-va tim više što osobe starije životne dobi (tj. osobe starije od 65 godina), koje označavamo terminom geri-jatrijska populacija, čine najbrže rastuću svjetsku populaciju, a njihov broj u svijetu je u konstantnom porastu.

13

te se njegova koncentracija u plazmi zbog ovoga povećava.Zbog smanjenja mikrozomalne aktivnosti jetre pojačava se osjetljivost npr. za fenobarbiton. Lijek u jetri mijenja se u manje aktivnu ili neaktivnu tvar, a rjeđe u aktivniji metabolit. Lijek pretvoren u metabolit u jetri postaje manje topiv u mastima, što pospješuje njegovo izlučivanje bubrezima.U lijekove čija inaktivacija zavisi od efekta prvog pro-laska kroz jetru spadaju npr. propranolol, morfin, li-dokain, dok se ovo ne odnosi npr. na hlorpromazin ili teofilin. Bitno se razlikuju oralna i i.v. doza lijekova koji podliježu ovom efektu. Primjer toga su blokatori α-adrenergičkih receptora, verapamil, lidokain, nitrati, labetalol, hidralazin, te mnogi triciklični antidepresivi (TCA). Metabolizam ovih lijekova zavisi od protoka krvi kroz jetru.Dakle, riječ je o porastu biološke raspoloživosti li-jeka u organizmu starijeg pacijenta zbog čega nave-denim lijekovima treba smanjiti početnu dozu, te je potrebna njena redukcija za oko 30%; ovakvi lijekovi su metoprolol, kortikosteroidi, rezerpin, antikonvul-zivi, sedativi, haloperidol i drugi.

EliminacijaEliminacija lijekova, kao i njihovih metabolita, putem bubrega u starosti se smanjuje zbog funkcionalnih i parenhimskih promjena bubrega koje se dešavaju tokom starenja. Ovo vrijedi za lijekove koji se izlučuju glomerularnom filtracijom, kao i tubularnom sekre-cijom. Zbog brojnih promjena koje se dešavaju sa starenjem, glomerularna filtracija određena klirensom endogenog kreatinina smanjuje se prosječno za 8 ml/min/1,73 m2 za svakih deset godina, počevši od 40. godine pa nadalje.Može se pokazati potrebnim sniženje doze lijekova sa uskim terapeutskim indeksom. Alopurinol, gen-tamicin i medigoksin su tri najčešća lijeka kojima je potrebno smanjiti dozu kod ove populacije. Neki lijekovi smanjuju bubrežni protok krvi, kao npr. bloka-tori α-adrenergičkih receptora, pa je ove lijekove potrebno izbjegavati kod starijih pacijenata sa doka-zano sniženim klirensom kreatinina.Tubularna funkcija se smanjuje sa starenjem, zbog čega se i poluvrijeme izlučivanja nekih lijekova takođe mijenja. Tako je npr. poluvrijeme izlučivanja penicilina dvostruko duže kod starijih u odnosu na mlađe os-obe, a ovo se odnosi i na cefalosporine, prokaina-mid, dizopiramid, te probenecid.Promjene farmakodinamičkih faktora ogledaju se kroz promjene homeostatskih mehanizama što može pojačati ili oslabiti osjetljivost na lijekove. Osim toga, u segmentu farmakodinamičkih promjena, bitne su promjene na nivou receptora; reduciran je njihov broj, afinitet, te su izmijenjeni postreceptorski događaji unutar ćelija.Naime, starenje ima dramatične efekte na odgovore prema farmakološkim, hirurškim i rehabilitacionim in-tervencijama.Iz svega navedenog proizilazi da su lijekovi kod

starijih osoba često promijenjene djelotvornosti, te da nisu rijetki slučajevi teških, ponekad čak i letalnih, interakcija i nuspojava lijekova u gerijatrijskom kontek-stu. Nuspojave i interakcije lijekova kod starijih osoba najčešće su posljedice polimedikacije. Polimedi-kacija (polipragmazija) podrazumijeva istovremenu primjenu dva ili više lijekova, te je dosta česta pojava kod starijih osoba s obzirom da oni boluju od teških, najčešće hroničnih bolesti. Osim toga, starije osobe su podložnije pojavi određenih oboljenja i stanja - različite infekcije i inflamatorni procesi, reumatske bolesti, psihički poremećaji... Od ljekara se zahtijeva da poznaju sve navedene promjene humanog organizma koje se dešavaju sa starenjem do najsitnijih detalja, kako bi svakom pojedinom pacijentu omogućili neškodljivu i djelot-vornu terapiju. Pored toga, njihova dužnost je da procjene zdravstveno stanje svakog pacijenta prije započinjanja bilo kakve farmakoterapije i toj procjeni prilagode lijek, njegovu dozu i oblik, te trajanje tret-mana. Takođe trebaju voditi računa o svim mogućim interakcijama i nuspojavama lijekova koje su u ovoj dobnoj grupi mnogo češće, te da, kad god je to moguće, izbjegavaju polimedikaciju. Osnovno medicinsko pravilo u liječenju starijih osoba je redov-na kontrola i pravovremeno uočavanje svih prom-jena koje mogu ukazati na nepoželjan tok terapije, odnosno liječenja. Iz navedenih razloga, svaki stariji pacijenta zahtijeva individulan pristup, odnosno in-dividualizaciju farmakoterapije.U ovom segmentu kontrole upotrebe i efikasnosti lijekova kod starijih osoba nije zanemarljiva ni uloga farmaceuta. Starije osobe su velika i vrlo važna grupa pacijenata koju svakodnevno susrećemo u našim apotekama. Ovi pacijenti zahtijevaju posebnu pažnju nas farmaceuta zbog toga što farmaceuti predstavl-

jaju zadnju kontrolu u smislu odobravanja i izdavanja propisanih lijekova. Upravo zbog te činjenice, farma-ceuti moraju raspolagati velikim znanjem na polju promjena farmakokinetičkih i farmakodinamičkih kara-kteristika lijekova povezanih sa procesom biološkog starenja. Farmaceuti moraju biti u stanju da „pre-poznaju“ pacijenta kojem smiju, a kojem ne smiju izdati propisani lijek s obzirom na njegovo stanje, te moraju moći procijeniti da li je propisana doza lijeka odgovarajuća za tog pacijenta, te je po potrebi re-ducirati. Veliki problem o kojem farmaceuti moraju voditi računa jesu interakcije lijekova, jer starije os-obe često uzimaju veliki broj lijekova, propisanih ili lijekova u slobodnoj prodaji, gdje se veliki broj njih međusobno isključuju ili stupaju u veoma opasne interakcije. Pored navedenih sposobnosti i znanja, farmaceuti moraju biti pristupačni starijim pacijen-tima za razgovor, pa su često u stanju od pacijenata dobiti brojne informacije o njihovim oboljenjima, poteškoćama, te mogućim neželjenim efektima lijekova koje ljekari nisu uspjeli dobiti od pacijenta, što dodatno olakšava sveukupnu procjenu pacijen-tovog stanja i individualizaciju farmakoterapije. Stari-jim pacijentima se preporučuje da lijekove podižu u jednoj apoteci, jer većina farmaceuta vrlo dobro poznaje svoje pacijenta. Farmaceuti posjeduju po-datke o lijekovima koje njihovi stalni pacijenti uzimaju i imaju jasan uvid u doziranje i u moguće interakcije između lijekova. Još jedna zadaća farmaceuta je da (s obzirom da to ljekari često zaboravljaju) starijem pacijentu, pismeno i usmeno, navedu svrhu uzi-manja datog lijeka, da mu sa posebnom pažnjom objasne način uzimanja lijeka, povezanost lijeka i ob-roka hrane (da li je lijek potrebno uzeti prije ili poslije jela ili je njegovo uzimanje neovisno o obrocima), te da mu skrenu pažnju na to koje lijekove treba uzeti

gerijatrijskoj populaciji

14

Nasilje koje se sprovodi nad djecom ozbiljan je i složen problem. Još od antičkih vremena djeca su bila zlostavljana, osakaćivana i zloupotrebljavana od strane odraslih, a zabrinutost vlada, nevladinih organizacija, kao i društva za prevenciju nasilja nad djecom pojavila su se tek u XIX stoljeću. Iako već tada shvaćeno kao ozbiljan socijalni problem, bilo je potrebno da prođe gotovo 100 godina da bi se nasilje nad djecom prepoznalo i prizna-lo kao bitan nacionalni problem u velikom broju zemalja. Tako je krajem sedamdesetih godina XX stoljeća, u SAD-u donesen Zakon o obaveznom prijavljivanju zlostavljane i za-postavljene djece, a učinjeni su i prvi napori u smislu liječenja ove djece i njihovih porodica. Fizička i seksualna zloupotreba djeca nastavlja se i danas, u mnogo većem obimu nego što to većina ljudi može i zamisliti, a sama pojava ne predstavlja prijetnju samo djeci nego i porodici i društvu u cjelini.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), nasilje se definira kao: “namjerna primjena fizičke sile ili moći, sa ciljem zastrašivanja ili stvarna, nad samim sobom, drugom osobom, grupom ili zajednicom, a koja rezultira ili je velika vjerovatnoća da će rezultirati povređivanjem, smrću, osjećanjem uskraćenosti, psihičkim poremećajima ili smetnjama u razvoju.” Prema podacima UNICEF-a, tokom 2001. ubijeno je 2 miliona djece, 6 miliona teško je ranjeno ili trajno onesposobljeno, a 12 miliona djece ostalo je bez svog doma.

Zlostavljanje je opći pojam koji obuhvata različite forme namjernog povređivanja djece od strane roditelja, staratelja, ili drugih osoba kojima su djeca povjerena na čuvanje i brigu (Husain, 1991). Prema izvještaju SZO, žrtvama zlostavljanja ili zanemarivanja svake godine u prosjeku postaje 40 miliona djece mlađe od 15 godina.

Zlostavljanje i zanemarivanje djece pred-stavlja jedan od najozbiljnijih oblika ugrožavanja djece. Ovaj problem karakterizira tzv. “crna statis-tika”, a znatan broj zlostavljane i zanemarene djece nikad se ne otkrije. Istraživanjem koje je za potrebe UNICEF-a sprovedeno od decem-bra 2000. do februara 2001. godine, a kojim je obuhvaćeno 15.200 djece u dobi od 9 do 17 godina iz 35 zemalja Evrope i Centralne Azije, dobijeni su slijedeći rezultati: Šest od dese-toro djece trpe fizičko ili verbalno zlostavljanje i agresivno ponašanje kod kuće. Jedno od šestoro djece ne osjeća se sigurnim na ulicama mjesta u kojem žive. Četvrtina mladih u dobi od 14 do 17 godina, imaju među vršnjacima ili znaju za mlade koji su korisnici droga. Većini djece nije poznato kako se zaštiti od virusa AIDS-a. Gotovo polovina ispitanika ima vrlo malo ili nikakva saznanja o svojim

pravima. Prema izvještaju Children’s Defense Fund

iz 1987.godine, agencijama za zaštitu djece u Sjedinjenim američkim državama, godišnje se pri-javi oko tri miliona slučajeva sa sumnjom na zlo-stavljanje i zanemarivanje djece. Rezultati jedne studije sprovedene na nacionalnom nivou uka-zuju da broj registriranih slučajeva predstavlja za-pravo 30% od stvarnog stanja. Prema statističkim podacima, više od polovine potvrđenih slučajeva zlostavljanja uključuje zanemarivanje, više od jedne petine uključuje fizičku traumu, a više od jedne desetine uključuje seksualno zlostavljanje. Međutim, veliki broj stručnjaka iz ove oblasti vje-ruje da znatan broj slučajeva zlostavljane i zane-marene djece nikada ne bude prijavljen, oso-bito slučajevi seksualnog zlostavljanja (Patton SB, 2002).

Prema statistikama MUP-a, u Hrvatskoj je u periodu od 1991. do 1995. evidentirano 13.698 slučajeva zlostavljane djece, a prema procje-nama, u gradu Zagrebu aktualno je oko 17.000 djece koja su žrtve zlostavljanja ili zanemarivanja. Samo u protekloj deceniji broj zlostavljane djece povećan je za 74%, a seksualno zlostavljanje po-raslo je čak za više od tri puta.

Prema podacima UNICEF-a, nekoliko mil-iona djece diljem svijeta natjerano je na prosti-tuciju, prokrijumčareno ili prodato u seksualne svrhe, te za sve unosniji “biznis” – dječiju por-nografiju. Internetom je u Evropi povezano više desetina pedofila a stvaranje ove mreže već je rezultiralo mnogim slučajevima kidnapovanja i ubistava. Sve rasprostranjeniji seks turizam, čiji je objekat dijete (trafficking), zauzima posebno

mjesto, a komercijalna seksualna eksploatacija djece uvriježila se praktično u svim zemljama svi-jeta i postala globalna industrija koja obrće mili-jarde dolara. Ovaj problem je naročito izražen u zemljama jugoistočne Azije (Tajland, Malezija, Singapur). Magazin “Time” objavio je informaciju da su za vrijeme rata u BiH na njemačkom tržištu bile veoma cijenjene djevojčice i mlade djevojke iz Bosne koje su dostizale cijenu i do 8000 dolara (AIM, 2001).

Službena statistika o zlostavljanoj djeci u BiH ne postoji, no to ne znači da se nasilje nad djecom kod nas ne dešava. Bolji poznavaoci ove problematike posebice važnim smatraju upozorenje o postojanju idealnih predispozicija za porast ovog fenomena i na našem tlu, a to uključuje u cijelosti promijenjen sistem vrijednosti u današnjem društvu, nedostatak adekvatnih mehanizama kontrole, veliki broj dezintegriranih porodica, porast promiskuitetnog ponašanja, određen broj porodica prilično niskog kulturnog, zdravstvenog i obrazovnog nivoa, veliku socijalnu nesigurnost, znatan broj onih koji su usljed ratnih djejstava pretrpjeli različite psihološke traume koje ih ometaju u normalnom funkcioniranju, porast slučajeva alkoholizma i drugih bolesti ovisnosti, sindrom “lijepog vaspitanja” koji, između osta-log, uključuje neograničenu poslušnost i respekt djeteta prema odraslima, praksa odraslih da kod prijavljivanja ne vjeruju djetetu, blaga kaznena poli-tika i nedosljedno poštivanje postojeće zakonske regulative, te nedovoljna uključenost stručnih lica i šire zajednice u ovu problematiku, kao i neposto-janje odgovarajućih ustanova za neposredno zbrinjavanje žrtava zlostavljanja.

Zlostavljanje i zloupotreba djece

Piše: Dr. med. Amra Delić, Klinika za psihijatriju, Univerzitetski klinički centar Tuzla

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

15

Na Svjetskoj konferenciji o zaštiti djece od zloupotrebe i nasilja, učesnici su konstatirali da u postojećem svjetskom poretku nema potrebne pravde za dijete (Milosavljević, 2000).

Vrste zlostavljanjaFizičko zlostavljanje sprovode oni roditelji

ili staratelji koji ne razlikujući korektivne i disciplin-ske mjere od zlostavljanja, djeci namjerno i ne-pravedno nanose tjelesne povrede i bol. Ovdje je važno napomenuti da je dijete, osobito u periodu ranog djetinjstva, premlado i nezrelo da bi moglo u potpunosti razumjeti posljedice svog ponekad neželjenog ponašanja.

Emocionalno zlostavljanje uključuje kon-tinuirano i trajno nanošenje psihičke boli kroz različite modalitete hostilnosti i ravnodušnosti odraslih prema djeci, neiskazivanje ljubavi ili pažnje, previsoke zahtijeve, nerealna očekivanja i ambicije, različite oblike omalovažavanja, ismi-javanja, podrugivanja, verbalne napade i pot-puno odbacivanje djeteta, što direktno dovodi do gubitka samopouzdanja, samopoštovanja i neurotskih poremećaja.

Odgojna zapuštenost i zanemarivanje uključuje dugotrajno nezadovoljenje djetetovih osnovnih potreba (redovna ishrana, odjeća, obuća, uskraćivanje odgovarajućeg smještaja), uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu, njegu, odgoj i školovanje, te ostavljanje kod kuće djece koja su još uvijek mlada da bi se brinula o sebi, kao i napuštanje djeteta.

Seksualno zlostavljanje ne podrazumijeva samo “realiziranje čisto genitalnog odnosa”, nego uključuje i situacije kada osoba, starija ili snažnija, u cilju seksualne stimulacije djeteta ili zadovoljenja vlastitih seksualnih želja, upotrebljavajući svoju snagu, autoritet ili položaj povjerenja, dijete izloži seksualnom ponašanju ili ga prisili da sudjeluje u nekoj od spolnih aktivnosti (National Center on Child Abuse and Neglect, 1976). Ovdje spadaju: nasilno udvaranje, opsceni telefonski pozivi, po-kazivanje inače pokrivenih dijelova tijela (ekshibi-cionizam), dodirivanje intimnih dijelova tijela, masturbacija, oralni i analni spolni odnos, skrive-no posmatranje djece u kupaonici ili spavaonici (voajerizam), pokušaj da se obavi spolni odnos, pokušaj silovanja i/ili izvršeno silovanje, te prisilja-vanje djece i mladih na gledanje erotskih i porno filmova i časopisa, kao i snimanje pornografskog materijala.

Kod ovog oblika zlostavljanja, izdvajaju se dvije kategorije, pedofilija i incest, za koje je Američko udruženje psihijatara izvelo slijedeće definicije:

“Pedofilija je čin zamišljenog uključivanja u seksualnu aktivnost sa predpubertetskim djete-tom (sa kojim nema srodstva) kao preferirani ili je-

dini način doživljavanja seksualnog zadovoljenja.”“Incest (rodoskrvljenje) je spolni odnos

između srodnika, sa ili bez pristanka djeteta (si-lovanje).”

Kako prepoznati zlostavljano dijete?

Budući da nasilje nad djecom predstavlja ozbiljan, a u nekim slučajevima i po život opasan fenomen, ljekari su tradicionalno bili u prvim redovi-ma borbe na ovom polju zdravstvene zaštite po-rodice i djece. Konvencija UN-a o pravima djeteta predviđa nužnost intervencije, kako u slučajevima direknog fizičkog tako i u slučajevima indirektnog, tzv. “pasivnog” nasilja nad djecom, uskraćivanja ljubavi i pažnje, opskrbe, zanemarivanja njihovog odgoja i svakog drugog oblika zapuštanja djeteta. Zlostavljanje i zanemarivanje ne samo da ostav-lja tragove na tijelu nego dovodi i do promjena u ponašanju. Postoje brojni indikatori koji nam omogućavaju pravovremenu intervenciju sa ciljem zaštite djeteta i pružanja adekvatne pomoći.

Pokazatelji fizičkog zlostavljanja

Kod djece žrtava fizičkog zlostavljanja na tijelu je moguće uočiti neobjašnjive i ponavljajuće povrede, modrice, svježe rane, ugrize, ogre-botine, posjekotine, izbijene zube, mjesta bez kose, opekotine od ugašene cigarete, neobjašnjive višestruke koštane prijelome, unutrašnja krva-renja kao znak povrede unutrašnjih organa itd. Ponašanje koje ukazuje da se radi o djetetu koje je žrtva fizičkog zlostavljanja uključuje: neugodu pri fizičkom kontaktu, pritužbe na bolove ili kretanje s nelagodom, nošenje neprikladne odjeće sa ciljem pokrivanja povrijeđenih dijelova tijela, autodestruk-tivno ponašanje, povučenost ili agresivnost, raniji ili kasniji dolazak u školu, strah od odlaska kući, skitnju, bježanje od kuće i dr.

Pokazatelji emocionalnog zlostavljanja

Fizički pokazatelji ove vrste zlostavljanja su poremećaji navika (“njihanje”, sisanje palca, noćne more, noćno mokrenje), zaostajanje u razvoju, pa-sivnost ili agresivnost, antisocijalno ili destruktivno ponašanje i delinkvencija. Dječaci žrtve su skloniji nasilničkom ponašanju, a djevojčice mogu ispoljiti regresivno ponašanje neuobičajeno za dob, kao npr. sisanje palca ili prenaglašeno prianjanje uz druge. Indikativno ponašanje uključuje poremećaj govora, zaostajanje u fizičkom i psihičkom raz-voju, alkoholizam, narkomaniju, sklonost ka samopovređivanju, pogoršanje postojećih bole-

snih stanja (npr. bronhitis ili alergije), pojačana anksioznost, apatija, depresija, pokušaj ili izvršenje suicida.

Pokazatelji odgojne zapuštenosti i zanemarivanja

Fizički pokazatelji odgojne zapuštenosti i zanemarivanja su prisustvo bolesti uslijed ne-zadovoljenja djetetovih potreba za zdravstvenom zaštitom i liječenjem (propusti u vakcinisanju i obezbjeđivanju potrebnih pomagala, kao što su naočale, slušni aparat itd.). nedostatak potrebne njege u slučaju hroničnog oboljenja djeteta, izglad-njelost i nadutost trbuha uslijed nezadovoljenja osnovnih potreba za ishranom, neprikladna odjeća, higijenska zapuštenost, vašljivost i dr. zbog nedostatka roditeljskog nadzora i/ili napuštanja djeteta. Ponašanje koje ukazuje da se radi o odgo-jno zapuštenom ili zanemarenom djetetu su stalni umor ili bolest, krađa hrane, prosjačenje od vršnjaka, nemogućnost koncentriranja na školski rad, spavan-je na nastavi, neuspijeh u školi, često izostajanje sa nastave ili napuštanje škole i autodestruktivnost.

Pokazatelji seksualnog zlostavljanja

Fizički pokazatelji su iscjepana i umrl-jana odjeće (ev. mrlje od krvi), bolovi ili svrbež u području genitalija, teškoće pri hodu ili sjedenju, modrice ili krvarenje iz genitalnih organa, spolne bolesti, česte urinarne ili gljivične infekcije, trudnoća. Reakcije djeteta na seksualnu zloupotrebu ovise od njegovog uzrasta, emocionalne zrelosti, vrste i trajanja seksualne zloupotrebe i odnosa djeteta prema nasilniku. Indikativno ponašanje uključuje: nelagodu pri fizičkom kontaktu ili pri fizičkoj blizini, poremećaje eliminacije (enureza i enkopreza), gubitak ili izrazito povećanje apetita, pretjeranu odgovornost i brigu za mlađe članove porodice (braću/sestre), anksioznost i napetost, somatske simptome bez organske osnove, probleme sa spavanjem, noćne more, fobije, ćutnju, teškoće u školi, osjećaj krivice, kajanja, stida, tuge i srama, nizak nivo samopoštovanja, nedostatak samo-pouzdanja, povučenost ili hroničnu depresivnost, probleme u odnosu sa vršnjacima, histerične ispade, nedostatak emocionalne kontrole, izn-enadne probleme u školi, manifestiranje bizarnog, usavršenog i neuobičajenog seksualnog znanja ili ponašanja za dob (izražena kroz crteže ili ver-balno), promiskuitetno i zavodničko ponašanje, upotrebu alkohola i psihoaktivnih supstanci, što sve skupa vodi autodestruktivnom ponašanju, suicidal-nim mislima i radnjama (Husain i Ahmad, 1982).

Kod zlostavljanja ne treba zanemariti činjenicu da ima slučajeva gdje zlo-stavljana djeca, vješto prikrivajući šta im se dešava, ne pokazuju niti jedan

od ovih znakova. Zbog osjećanja krivice, stida i srama koje nose, tajnu zlo-stavljanja vrlo često čuvaju godinama, a u nekim slučajevima ona zauvijek

ostaje neotkrivena.

16

Osnovni psihopatološki simptom je strah od de-bljine i poremećaj u percepciji oblika i veličine svojeg tijela.Taj strah je toliko jak da prožima cjelok-upno psihičko stanje i ne može se ublažiti stvarnim gubitkom na težini.Opsjednutost strahom od de-bljanja toliko je jaka da se bolesnice gotovo boje svake hrane koju doživljavaju lošom i opasnom.

Klinička slikaTipična klinička slika počinje željom da se malo oslabi, kako bi se dostigla «željena» tjelesna težina i kako bi se određeni djelovi tjela «dotjerali» dije-tom.Dijeta počinje izbjegavanjem hrane koja goji (slatkiši,hljeb,tjesto...),potom smanjivanjem obroka, redukcijom obroka i biranjem hrane.To dovodi do značajnog gubitka tjelesne težine,ali i ekstremna mršavost koja ugrožava život i nema veze sa lje-potom nije dovoljna da bi bolesnica bila zadovolj-na.Dijeta je obično praćena pretjeranim tjelesnim iscrpljivanjem, vježbanjem (aerobik,fitness,jogging,hodanje),a često se namjerno izaziva povraćanje ili upotrebljavaju sredstva za pospješenje probave ili izlučivanje vode iz tijela.

Pridruženi simptomiMnoge osobe koje pate od anoreksije pokazuju pridružene psihičke poremećaje: depresivno raspoloženje, razdražljivost, nesanicu, povlačenje od društva. Često su zaokupljene mislima koje im se nameću, naizgled protiv njihove volje ili prisilnim radnjama, najčešće vezanim za hranu, jelo, izgled tijela ili tjelesnu težinu.Ove osobe pate od osjećaja neadekvatnosti i jake potrebe da nadziru oko-linu, a nedostaje im spontanosti, inicijative i teško izražavaju osjećaje.

Tjelesne komplikacijeOvaj poremećaj je udružen sa sekundar-nim endokrinim i metaboličkim promjenama i poremećajem tjelesnih funkcija.Tako se javlja ne-pravilan rad srca, nizak krvni pritisak, nesvjestice, gubitak menstruacije, snižena tjelesna temperatura i nesposobnost da se podnese hladnoća, kosa i nokti postaju lomljivi, kosa pojačano opada, koža je suha, prekrivena nježnim dlačicama, reducira se mišićna masa, kosti postaju lomljive i sklone prelo-mima, zglobovi otečeni, anemija.....

UzrociU nastajanju anoreksije učestvuje više etioloških faktora, od bioloških, psiholoških, socijalnih i kul-turnih. Pri tome je još uvijek tajna zašto se, kada se steknu svi uslovi,u nekih osoba razvije anoreksija, a u drugih ne razvije. Čini se da su presudni faktori

koji određuju ličnost. Faktori koji čine osobu po-godnom za razvoj bolesti (predisponirajući fak-tori) uz faktore koji omogućavaju nastup bolesti (precipitirajući faktori) i potpomognuti faktorima koji podržavaju bolest.

Rizični faktoriPod povećanim rizikom od razvoja ove bolesti su osobe:- koje su doživjele težu traumu ili emocionalni stres za vrijeme puberteta ili prepuberteta; - koje su bile izložene seksualnom zlostavljanju; - koje su pod pritiskom okoline koja previše ističe važnost vitke linije i tjelesnog izgleda kao jedinu vri-jednost savremene žene.Zahtjevi savremene mode upravljeni su prema nez-dravo mršavom idealu ljepote, a «ženski» časopisi su prepuni različitih recepata i dijeta za što vitkiju liniju. Pod rizikom su i osobe koje učestvuju u sportovima ili profesijama koje naglašavaju vitku liniju (ples, balet, gimnastika, klizanje na ledu, manekenstvo..)

Prognoza i ishod bolestiOko 40% anorektičnih bolesnica se potpuno opor-avi; kod značajnog broja dođe do poboljšanja, a kod nekih bolesnica se faze anoreksije smjenjuju sa bulimijom. Prosječna smrtnost je oko 3 %, što je šest puta više nego smrtnost u normalnoj populaciji. Ako je tjelesna težina ispod 35 kg rizik od smrtnosti je petnaest puta veći. Lošiji ishod se može očekivati ako bolest kasnije nastupi i što su više poremećeni odnosi u porodici. Bolesnice u kojih anoreksija nas-tupa kasnije i duže traje imaju veću šansu da im se stanje pogorša i razvije u bulimiju.

LiječenjeLiječenje anoreksije nervoze spada u visoko specijalistički domen, a najčešće se sprovodi u bolničkim uslovima. Liječenje obuhvata kombi-naciju terapijskih pristupa (koji se primjenjuju na-kon dobre procjene i laboratorijskih ispitivanja) koji uključuju: individualnu psihoterapiju, kogni-tivno-bihejvioralni pristup, porodičnu terapiju i medikamente(najčešće antidepresive).

ZaključakIzgladnjavanje može dovesti do velikih problema,pa čak i do smrti...Zaista želite izgledati poput kostu-ra? Postoje mnogi drugi načini da smršavimo,npr. uz bavljenje sportom i sl. ...Što vi mislite o svemu tome?

Anoreksija potpuno pomanjkanje apetita

Piše: Prim. dr. Nermina Djulović, JZU dom zdravlja sa Poliklinikom, “Dr. Mustafa Šehović” Tuzla

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

Anoreksija nervoza je poremećaj ishrane,koga karakteriše namjerni gubitak težine.Javlja se u emocionalno labilnih djevojaka;ali je zapažen i kod mladića. Može se javiti i održavati u svim uzrastima,ali je tipično da se javlja u puber-tetu (80 % svih slučajeva počne na uzrastu od 13 do 20 godina).

Iako to nije službena dijagnoza postoji sve veći broj mladih ljudi koji se bore sa graničnom an-oreksijom To su oni koji žive na granici anorek-sije, iako u stvari nisu prešli tu zamišljenu crtu. Oni održavaju vrlo nisku tjelesnu težinu, ali još nisu toliko fizički propali da bi bili detektirani od strane roditelja, doktora ili drugih. Često pri-jatelji spoznaju da je osoba pothranjena i živi na granici ozbiljne podhranjenosti, međutim osoba održava neku vrstu intenzivne kontrole u kojoj pokušava izbjeći dijagnozu anoreksije nervose. Ipak ti ljudi su vrlo “anoreksični” u svojim preh-rambenim navikama, razmišljanju, samokritičnosti i fizičkom stanju. Boreći se s galopirajućim na-letom anoreksije oni će psihički patiti.Dugotrajnim podhranjivanjem kronično osla-bljuju imunitet, oslabljujući kosti povećavaju rizik od fraktura, uganuća i preloma. Osim toga kao u klasičnoj anoreksiji takve osobe imaju različite pshihičke smetnje poput: niskog samopouzdan-ja, stalne samokritike, perfekcionizma, depresije, tjeskobe, izolacije, grubog samoocjenjivanja i generalno gubitak sposobnosti uživanja u bilo čemu (anhedonizam).Izostanak menstrualnog ciklusa, uobičajene po-sljedice gubitka težine, kod nekih je povraćen uz pomoć hormonalne terapije estrogenom, no ista terapija nije imala nikakav efekt na gustoću kostiju. Zapravo skupljeni dokazi ukazuju da je oštećenje kostura kod oboljelih od anoreksije epopravljivo.Što je gubitak težine bio značajniji to je bila jača osteopenija, a stručnjaci su zaključili da je dobivanje i održavanje zdrave težine ključ za očuvanje zdravog kostura.

17

18

Obo l j en j a nas t a l a p rom jenama na s rcu i l i k ao pos l j ed ica p rom jena f unkc i j a i a k t i vnos t i s rčanog m i š i ća , a k tue l -na med ic i n s ka p ra k sa san i r a i l i j eč i i zmeđu os t a log , b loka to r ima a l f a i be ta ad rene rg ičn ih recepto ra . Dugo j e p r im -j en j i v ana te r ap i j a s amo be ta b loka to -r ima . Po j avom l i j e kova sa komb in i r an im e fek tom b lokade a l f a i be ta recepto ra , uočena j e veća ko r i s t i uč i nak kod n iza obo l j en j a , š to j e rezu l t i r a lo masovnom p r im jenom te rap i j e ovakv im l i j e kov ima od ko j i h j e Co ron i s® ( ka r ved i lo l ) r eg -i s t r i r an i ponuđen u te r ap i j i pac i j en -t ima Bosne I He rcegov ine , poče t kom 2009 . god ine . Coron i s® ( k a r ved i lo l ) ATC k l a s . C07AG02 Coron i s® t ab le te 28x6 ,25mg ; Co ro -n i s® t ab le te 28x12 ,5mg

Coron i s® j e nese lek t i vn i be ta b loka -to r, odnosno an tagon i s t be ta1 i be ta2 -ad rene rg ičn ih recepto ra , ko j i b lok i r a i a l f a1 -ad rene rg ične recepto re .Be ta -ad rene rg ičn i r ecepto r i pos to je u t r i ob l i k a ; be ta1 recepto r i sm ješ ten i na s rcu , be ta2 recepto r i na d i šn im putev ima i be ta3 recepto r i , sm ješ ten i na masn im s t an icama . B lokadom be ta1 ad rene rg ičn ih recep -to r a Co ron i s® sman ju je f r e kvenc i j u r ada s rca , sup r im i r a a k t i vnos t ren in - ang io tenz ina ldos te ron s i s tema i d je l -u j e an t iok s idan tno . Co ron i s® , b lokadom a l f a1 -ad rene rg ičn ih recepto ra , dovod i do

pe r i f e r ne vazod i l a t ac i j e i sman jen j a ukupnog pe r i f e r nog o tpora . Zbog b lokade pe r i f e r n i h a l f a1 ad rene rg ičn ih recepto ra , ne i zaz i va , k ao os t a l i be ta b loka to r i , r e f l e k snu pe r i f e r nu vazo -kons t r i kc i j u kod bo lesn i k a sa h ipe r ten -z i jom. Kod bo lesn i k a sa ang inom pek to r i s , Co ron i s® de lu je dugot r a j no an t i i s h -em i j s k i i an t i ang inozno , redukc i jompre thodnog i naknadnog s rčanog opte rećen j a . Bo lesn ic ima sa s rčanom in su f i c i j enc i jom Coron i s® poprav -l j a snagu kon t r a kc i j e l i j e ve komore redukc i jom naknadnog s rčanog opte rećen j a . P r im jena Co ron i sa j e uob iča jeno ve -zana za :L i j ečen je esenc i j a l ne h ipe r tenz i j e , du -got r a j no l i j ečen je ko rona r ne bo les t i s rca i l i j ečen je s imptomat s ke konges -

t i vne s rčane i n su f i c i j enc i j e L i j e k se uz ima pe ro ra l no . V r i j eme pot rebno za pos t i zan je maks ima lne koncen t r ac i j e u p l azm i pos l i j e pe r -o ra l nepr im jene i znos i 1 -2 h .P r i su s t vo h r ane u gas t ro in tes t i na l nom t r a k tu ne u t i če na b io ra spo lož i vos t l i j e ka . Co ron i s® se i n tenz i vno (95%) vezu je za p ro te ine p l azme , p r i čemu je a f i n i t e t S ( - ) enan t iomera već i . Kao l iposo lub i l no j ed in jen je i n tenz i vno se r a spod je l j u j e u t j e l e sn im tečnos t ima o rgan izma i ima ve l i k i vo lumen d i s t r i -buc i j e .Po luv r i j eme e l im inac i j e Co ron i sa j e 6 -7 h .Coron i s® je l i j e k p ro izveden u ug led -no j kompan i j i B i l im i z I s t anbu l a , Tu r -s ka . Dugogod i šn j a s a r adn j a kompan i j a B i l im i Tuz l a f a r m d .o .o . j e ovom pr i l i kom rezu l t i r a l a reg i s t r ac i jom ovako važne fo r mu le l i j e ka u Bosn i i He rcegov in i . Pac i j en t ima j e omogućeno ko r i š ten je kva l i t e tnog i i zuze tno uč in kov i tog l i -j e ka po c i j en i ko j a j e p r i l agođena ku -povn im mogućnos t ima s t anovn i š t va i fondova zd ravs t venog os i gu ran j a u Bosn i i He rcegov in i . P rov je ren kva l i t e t , po t reba za ov im l i j e kom, kao i ad -ekva tna c i j ena su r az log da se nakon r eg i s t r ac i j e u 2009 . god in i Co ron i s® može pac i j en tu i zda t i na t rošak fon -dova zd ravs t venog os i gu ran j a u Sa r a -j e v s kom i S redn jebosanskom Kan tonu kao i D i s t i k t u B rčko .

CORONISPiše: Mr. ph. Ilijas Crvenjak Sektor za zastupstva, Sarajevofarm

Promotivni tekst9V

aša

Apot

eka

broj

12

19

20

Bolesti bubrega i mokraćnih putevaPiše: Prof.dr. Fahrija Skokić Klinika za ginekologiju i akušerstvo, UKC Tuzla

Vaša beba

Embrionalni razvoj mokraćnog sistema je komplikovan i česte su anomalije u razvoju bubrega, uretere, mjehura i uretre. Većina anomalija mokraćnog sistema su asimptomatske s urednom funkcijom bubrega. Obično se slučajno otkriju pri rutinskom pregledu, mada se sumnja na tešku anomaliju bubrega može postaviti još u intrauterinom periodu. Obično se ispoljava smanjenom količinom amnionske tečnosti, jer ova tečnost nastaje uglavnom iz urina fetusa, a nastaje zbog teške opstruktivne uropatije ili agenezije bubrega.• Anomalije broja bubrega se odnose na nedostatak jednog ili oba bubrega, rjeđe prekobrojne bubrege. • Anomalije veličine bubrega mogu biti jednostrane ili obostrane. Hipoplazija bubrega je retko stanje u kome je bubreg mali, sa smanjenim brojem nefrona, obostrana hipoplazija bubrega ima lošu prognozu. • Anomalije položaja bubrega (ektopije) mogu biti jednostrane ili obostrane. Prosta ektopija se obično dijagnostikuje slučajno pri ultrazvučnom pregledu; bubreg je u ilijačnoj jami ili duboko u karlici. Solitarni bubreg u karlici obično je praćen komplikacijama: hidronefrozom zbog opstrukcije u predjelu ureteropijeličnog vrata i infekcijom. • Unakrsna ektopija se sreće rijeđe, a bubrezi su obično spojeni tako što je ektopični bubreg smješten niže i medijalno od normalno položenog. Obično je prisutan vezikoureteralni refluks. • Potkovičast bubreg (ren arcuatus) je mana u kojoj su bubrezi spojeni donjim polom. Bubrežne karlice u ovoj anomaliji su uvijek odvojene, a ureteri su normalni. Često je udružen sa drugim anomalijama. • Hidronefroza je progresivna dilatacija dijelova nefrona sa različitim stepenom redukcije bubrežnog parenhima, a nastaje kao posljedica opstrukcije u području pijeloureteričnog vrata. • Megaureter je stanje u kome postoji dilatacija uretera. Prema mehanizmu nastanka postoje tri grupe: opstruktivna, neopstruktivna i idiopatska. Liječenje megauretera je gotovo uvijek hirurško. • Cistoureteralni refluks predstavlja vraćanje mokraće iz bešike u uretere. Uzrok refluksa je slabost valvularnog mehanizma u području cistoureteričnog ušća, koja može nastati zbog niza razloga. S obzirom na nivo do koje se urin vraća i na nivo dilatacije i oštećenja uretera i kanalnog sistema bubrega razlikujemo četiri stepena refluksa. Refluksi 1.i 2.stepena liječe se konzervativno, budući da sa rastom djeteta često dolazi do poboljšanja, dok se refluksi 3.i 4. po pravilu liječe hirurški.

Poremećaji mokrenjaDiureza je količina mokraće koja se izluči tokom 24 sata. U novorođenčeta nakon 3. i 4. dana života ona je u prosjeku 100-150ml, kod dojenčeta 400-500 ml, a u školskog djeteta 600-1000 ml. Poslije 10.godine života dijete izmokri kao i odrasli čovjek 1000- 1500 ml u toku 24 sata.Broj mikcija jako varira, dok dojenče može mokriti i do 20 puta na dan u drugoj i trećoj godini života dijete uspijeva zadržati mokraću 2 i više sati pa se broj mikcija smanjuje, za predškolsko dijete na 8-14, a školsko 6-8, uz napomenu da se broj mikcija povećava pri hladnom vremenu, uzbuđenju i stresnim emocionalnim situacijama.Poremećaj mokrenja spada među prve simptome bolesti bubrega i mokraćnih puteva.• Oligurija je smanjeno izlučivanje mokraće ispod 500 ml na dan, a ako izlučivanje mokraće se smanji na manje od 100 ml na dan ili potpuno prestane govorimo o anuriji.• Retencija mokraće je zadržavanje mokraće u mjehuru.• Inkontinencija mokraće je nevoljno ispuštanje mokraće.• Ischuria paradoxa je paradoksalno ispuštanje mokraće kap po kap.• Dizurija je simptom koji predstavlja bolno i/ili otežano mokrenje.• Poliurija je simptom kod mnogih oboljenja i označava izlučivanje mokraće u količini većoj od 1,5 litra u 24 sata.• Polaksiurija je učestalo mokrenje male količine mokraće.

Ispitivanje bubrežne funkcijeAnamneza: • prenatalna, porodična, i lična.Fizikalni pregled: • abdominalne mase, kongenitalne anomalije udružene sa anomalijama urinarnog trakta.Laboratorijska ispitivanja: • Analiza urina- specifična težina, proteinurija, glikozurija, hematurija;

Metode skupljanja urina;• Najčešći uzrok pogrešnog nalaza je tehnika uzimanja uzorka urina.Da bi se izbjegla kontaminacija potrebno je pravilno uzeti uzorak urina, ali to je često teško kod male djece. Vanjske genitalije moraju biti prethodno oprane. U prednji dio noše se može staviti sterilna posuda, tako da uzorak

srednjeg mlaza dođe u nju. • Samoljepljiva sterilna vrećica za urin koja se stavlja na genitalije je uobičajen metod uzimanja uzorka urina kod male djece, ali uzorak urina koji se uzima putem vrećice je veoma često kontaminiran. Sterilna kultura koja se dobija iz uzorka urina iz vrećice može pomoći ljekaru da kao opciju isključi infekciju urinarnog trakta. • Suprapubična aspiracija urina može biti jedna od dijagnostičkih procedura kodnovorođenčadi i veoma bolesne, hospitalizovane djece. Punkcija je relativno laka zaizvođenje i komplikacije su rijetke, posebno ako se radi pod kontrolom ultrazvuka.Uretralna kateterizacija korištenjem aseptične tehnike može omogućiti relativno brz pristup uzorku urina kod djeteta koje odbija dati urin.Da se ne bi dobili lažno pozitivni rezultati, važno je da kultura bude zasađena odmah ili u roku kraćem od pola sata. Ukoliko to nije moguće, uzorak se mora držati u frižideru na +4°C, do 24h.Definitivna dijagnoza infekcije urinarnog trakta zavisi od rezultata urinokulture.• Broj bakterija >100 000/ml u pravilno uzetom uzorku urina ili bilo koji organizam koji se razvio u uzorku urina ukazuje na infekciju urinarnog trakta.• senzitivnost je veća od 95% ako se iz 3 kulture dobije ista bakterija,• ponovljene kulture urina sa 5000 do 100 000 kolonija / ml istog organizma takođe snažno ukazuju na dijagnozu infekcije urinarnog trakta.Djeca mogu imati kulture sa manjim brojem bakterija zbog obilne hidratacije, povećanog izlučivanja tečnosti ili zbog prethodno provedene antimikrobne terapije.Procjena bubrežne funkcije;• kreatinin i urea u serumu, • glomerulska filtracija, • tubulske funkcije.

Radiološko ispitivanje bubregaNativni snimak abdomena ; • pruža informacije o veličini i obliku bubrega, • može da ukaže na prisustvo abdominalne mase porijeklom iz urotrakta.Ultrasonografija bubrega ; • osnovna i najčešće prva, neinvazivna dijagnostička proceduraMikciona cistouretrografija (MCUG) • procjena anatomije uretre, mokraćne bešike

Vaša

Apo

teka

bro

j 12

21

Bolesti bubrega i mokraćnih puteva

i gornjeg dijela urinarnog trakta (ukoliko postoji VUR).Intravenska urografija (IVU) • evaluacija strukture bubrega i sabirnog sistema.

Radioizotopske metodeAbdominalna kompjuterizovana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (NMR)Infekcije urinarnog traktaZdrav urinarni trakt je sterilan. Prisustvo bakterija u urinarnom traktu definiše se kao urinarna infekcija. To su, poslije respiratornih, najčešće infekcije kod djece. Teško ih je prepoznati zbog nespecifičnih simptoma, a uzrokovane su bakterijama, nešto rjeđe gljivicama i mikoplazmom.Bakterijske infekcije urinarnog trakta se klasifikuju prema slijedećim kliničkim kriterijumima:

1. Lokalizacija• cistitis• pijelonefritis2. Redoslijed javljanja• prva infekcija• recidivna (ponovna) infekcija• perzistentna bakteriurija3. Simptomatologija• simptomatske• asimptomatske infekcije4. Patogeneza• nekomplikovane (primarne) infekcije• komplikovane (sekundarne) infekcije - opstruktivne anomalije - VUR - neurogena disfunkcija mokraćne bešike

EtiologijaInfekcija urinarnog trakta (IUT) može nastati na dva načina: ascendentnom kontaminacijom i sekundarno hematogenim širenjem. Izuzimajući neonatalni period ascendentna kontaminacija urinarnog trakta iz intestinalne

flore je najčešći put nastanka IUT . Razvoj IUT ovisi od virulentnosti bakterija i faktora domaćina koji su usko povezani . Gram negativne bakterije izazivaju 90%, a Gram pozitivne 10% ovih infekcija. Najčešći uzročnici infekcija urinarnog trakta su :• Klebsiella, - Enterobacter, - Streptococcus faecalis, i koagulaza-negativni stafilokoki (uglavnom Staphylococcus saprophyticus).• Infekcije mikroorganizmima kao što su Proteus, Pseudomonas, Staphylococcus aureus, Streptococcus, Enterococcus i Klebsiella su češće kod djece sa anomalijama urinarnog trakta, opstrukcijom, veziko-ureteralnim refluksom ili urolitijazom.

Faktori rizika• Pol - upale urinarnog trakta su češće kod djevojčica.• Bilo koje stanje koje vrši opstrukciju toka urina postavlja pretpostavke za infekciju.• Anomalije kod djece se trebaju otkriti što je ranije moguće kako bi se spriječilo oštećenje bubrega. • Urinarne opstrukcije: - mokraćovod ili uretra je preuska,- bubrežni kamenac blokira protok urina,- mokraćovod se spaja sa bubregom ili bešikom na pogrešnom mjestu,• Izvor infekcije je često kateter ili cjevčica uvedena u mjehur:- kod osoba koje su u nesvjesnom stanju ili su kritično bolesne,- kod osoba koje su izgubile kontrolu nad mjehurom zbog poremećaja nervnog sistema.

Dijagnoza i diferencijalna dijagnozaDijagnoza prve infekcije urinarnog trakta kod djece je veoma važna i treba biti pouzdana, jer lažno pozitivna dijagnoza dovodi do nepotrebnih kasnijih pretraga i praćenja.Dijagnoza uvijek mora biti potvrđena urinokulturom.

Simptomi i znaciKliničke karakteristike infekcija urinarnog trakta su promjenljive i djelimično zavise o dobi, polu, skrivenim anatomskim ili neurološkim anomalijama, kao i učestalosti ponavljanja. Čak i kod pomanjkanja kliničkih znakova koji se odnose na urinarni trakt, infekcije urinarnog trakta se moraju uzeti u obzir kod

22

svakog febrilnog novorođenčeta, dojenčeta i mlađeg djeteta, kao i kod onih sa hroničnom iscrpljenošću koja uključuje nenapredovanje u razvoju.Infekcije urinarnog trakta kod novorođenčeta se unekoliko razlikuju od onih kod starije djece.Nespecifični znaci:• razdražljivost i čest plač, • povraćanje, • gubitak tjelesne mase, ili• znakovi bakterijske sepse.Kod djeteta kod kojeg se u kliničkoj dijagnozi sumnja na sepsu, kultura urina se mora uraditi kao dio potpunog pregleda pacijenta. Bakteriemija je prisutna kod otprilike jedne trećine novorođenčadi koja imaju infekcije urinarnog trakta, što može dovesti do sepse i meningitisa opasnih po život. Smatra se da je izvor bakterije intestinalni trakt.Dojenče i malo dijete (1-2 godine)• povremene epizode febrilnosti, • plač pri mokrenju, • neprijatan miris urina, • anoreksija, • abdominalni bol, • povraćanje, • kod 4% djece febrilne konvulzije.Kod predškolske i školske djece sa infekcijama urinarnog trakta:• dizurija je najčešći simptom, • učestalo mokrenje, • trenutna potreba za mokrenjem, • ponovna pojava noćnog mokrenja, • urin intenzivnog mirisa, • abdominalni bol nakon mokrenja, • može se javiti bol u krstima,• groznica.Visoka temperatura, groznica, bol u bočnom dijelu leđa i leukocitoza, ukazuju na mogući akutni pijelonefrits.Iako je dizurija češća kod djece sa infekcijama urinarnog trakta nego kod onih čiji je urin sterilan, dvije trećine ili više djece sa klasičnim simptomima infekcija donjeg urinarnog trakta (dizurija, hitnost i učestalost mokrenja) nemaju jaču bakteriuriju.Kod starije djece znakovi i simptomi infekcije urinarnog trakta su obično ograničeni na donji urinarni trakt sa minimalnim sistemskim simptomima. To su:• učestalo mokrenje, • kapanje,• slab mlaz,• abdominalna bol u toku mokrenja,• intenzivni miris,• zamućenost urina.Iako može doći do groznice, ona je manje

česta u odnosu na njenu učestalost kod mlađe djece. Ako je prisutna, može ukazivati na renalnu parenhimalnu infekciju ili infekciju u začepljenom urinarnom traktu.Generalno rečeno, simptomi infekcija urinarnog trakta kod starije djece i adolescenata se vezuju za donji urinarni trakt i posljedica su nestabilnosti detrusora i mukozne iritacije uretre.

Laboratorijske analizeAnaliza krvi:• povećana sedimentacija eritrocita upućuje na infekciju gornjeg urinarnog trakta, • serumska urea i kreatinin - pokazatelji bubrežne funkcije, povećanje ukazuje na pijelonefritis,Analiza urina:• inficirani urin ima intenzivnu boju i miris, može biti zamućen,• koncentracija proteina je obično manja od 100 mg/dl• povećan broj leukocita u urinu • dozvoljeni broj leukocita u sedimentu urina: do 5 za dječake i do 10 za djevojčiceDefinitivna dijagnoza infekcije urinarnog trakta zavisi od rezultata urinokulture.• Prisustvo velikog broja bakterija i piurija (obično >100 ćelija/mm3) idu u prilog dijagnozi infekcije urinarnog trakta. • Vrijednost test-traka u dijagnozi infekcija urinarnog trakta se još uvjek smatra kontraverznom.• Test-trake spadaju u senzitivnu screening proceduru gram-negativnih organizama.• Ne smije se koristiti kao jedini test za postavljanje definitivne dijagnoze, posebno kod djece sa izraženim simptomima.Nijedan test ove vrste nije u potpunosti pouzdan.• Test-trake koje detektuju nitrite su dobar pokazatelj urinarne infekcije, ali upotrebljivost testa je ograničena činjenicom da neke bakterije (enterokoke, Staphylococcus saprophiticus) ne produkuju nitrite.• Senzitivitet test-traka koje detektuju leukocitnu esterazu je veliki, ali pozitivni rezultat mora biti potvrđen mikroskopski.Ponovno uzimanje kulture uzorka.Kod djeteta sa simptomima treba početi tretman odmah po uzimanju izorka urina koju bi trebao potvrditi dijagnozu i izbor terapije. Na osnovu dobijenog rezultata terapija se nastavlja, koriguje ili prekida ukoliko se dobije sterilan nalaz.• Prvo ponavljanje kulture se treba izvršiti 2 do 3 dana nakon započinjanja terapije da bi se procijenilo da li prvobitno propisani

antibiotik predstavlja adekvatan izbor.• Ovaj test je najkorisnija mjera antimikrobne osjetljivosti kauzativnog patogena.• Ponovni uzorak urina se treba uzeti nakon 2 do 3 sedmice i prije radiološke evaluacije.• Svaki slijedeći uzorak se treba uzimati na svaka tri mjeseca u prvih nekoliko godina početne terapije, a poslije jednom godišnje u periodu od najmanje 2 do 3 godine.

Procjena stepena infekcijeKlinička procjena u smislu da li će se inicirati antimikrobna terapija, utiče na dijagnostiku i terapeutski proces vezan za infekcije urinarnog trakta. Ako ljekar odredi da stepen oboljenja zahtijeva antimikrobnu terapiju, uzorak urina se mora uzeti prije nego što se terapija započne.U praktične svrhe može se koristiti sledeći kriterijum:• rektalna temperatura preko 39°C,• sedimentacija >35,• koncentracija CRP u serumu > 25 mg/l,• leukocitoza sa povećanim brojem polimorfonuklearaUkoliko su prisutna 1-2 znaka radi se o cistitisu.Ukoliko su prisutna 3-4 znaka radi se o pijelonefritisu.

LiječenjeTerapija infekcija urinarnog trakta je zasnovana na kliničkim okolnostima kao što su:• saznanja o postojećim strukturnim anomalijama, • patogen i njegova dokumentovana ili pretpostavljena senzitivnost,• prisustvo recidivirajuće bakteriurije,• dob djeteta.Dojenčad sa infekcijama urinarnog trakta su izložena riziku ozbiljnih posljedica bolesti kao što su sepsa, poremećaj elektrolita opasan po život i šok.

Nekomplikovane infekcije urinarnog traktaOpšte mjere:• odgovarajuća hidratacija – nastala poliurija omogućava efekat pražnjenja bešike koji pomaže smanjenju kolonizacije bakterija;• uputstva o adekvatnoj perinealnoj higijeni;• izbjegavanje pjenušavih kupki i uskog / iritantnog donjeg rublja (posebno

Embrionalni razvoj mokraćnog sistema je komplikovan i česte su anomalije u razvoju bubrega, uretere, mjehura i uretre. Većina anomalija mokraćnog siste-

ma su asimptomatske s urednom funkcijom bubrega.

Vaša bebaVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

23

najlonskog);• tertman konstipacije i infekcije parazitskim nemetodama;• često i potpuno pražnjenje bešike.Medikamentna terapija: Djeca starosti od 6 do 12 mjeseci sa normalnim urinarnim traktom koja se činenetoksikovanim mogu se tretirati oralnim antibioticima kao ambulantni pacijenti.Kulture se moraju uzeti prije započinjanja terapije, kao i test antibiotske suspektibilnosti. Početna terapija može uključivati primjenu nekog od antibiotika širokog spektra: trimetoprim/sulfametoksazol ili amoksicilin ili cefaleksinKliničko poboljšanje je obično evidentno u roku od 24 do 48 sati, a ponovna kultura urina se uzima nakon 48 sati od započinjanja tretmana kako bi se osigurala sterilizacija urina. Trajanje antibiotske terapije zavisi od težine infekcije, starosti djeteta i uzročnika. U pravilu, terapija traje 10 dana, a kod novorođenčadi i djece kod kojih je infekcija imala karakter sepse, preporučuje se duže trajanje terapije – dvije nedelje.

Komplikovane infekcije urinarnog trakta Kod novorođene i mlađe djece sa sepsom obavezna je hitna hospitalizacija. Kod akutnog bakterijskog pijelonefritisa i komplikovanih infekcija koje se vezuju za groznicu, drhtavicu, osjetljivost kostovertebralnog ugla ili ozbiljne mučnine i povraćanja, pacijent se mora hospitalizovati da bi se vršila hidratacija intravenoznim tečnostima i IV terapija antimikrobnim sredstvima. Invazivni tretman se mora primijeniti kod djece sa većim anatomskim anomalijama urinarnog trakta, kao i kod one djece koja su nedavno bila podvrgnuta instrumentaciji.

Recidivirajuće infekcijeRecidivirajuće infekcije su često asimptomatske, a studije pokazuju da su češće uzrokovane reinfekcijom (ponovna infekcija ali drugom vrstom ili tipom bakterije), nego što predstavljaju povratak neadekvatno tretirane infekcije. Zato je značajno praćenje kontrolnih urinokultura svakih 1-4 mjeseca tokom dovoljno dugog perioda, obično 1-2 godine, čak i ako dijete nema tegobe. Ukoliko se infekcija ne ponovi unutar 6 mjeseci, i ako dijete nema VUR (>II stepena), dalje praćenje se može prekinuti. Izbor antimikrobnih sredstava za recidivirajuće infekcije je sličan onom za početne infekcije. Međutim,

otpornost bakterija na antimikrobna sredstva može predstavaljati problem, posebno kod pacijenata koji su nedavno primali antibiotsku terapiju.Pristup tretmanu djeteta sa recidivirajućim infekcijama zavisi i od ozbiljnosti simptoma i prisustva strukturalnih anomalija. Oko 25% novorođenčadi sa upalom urinarnog trakta će imati recidivirajuće infekcije.Reinfekcije su češće kod djevojčica.• Stepen ponovnog ponavljanja iznosi 30% u prvoj godini nakon prve infekcije.• Poslije toga dolazi do porasta na 50% u roku od 5 godina nakon prve infekcije.Kod dječaka, rano ponavljanje je jednako često kao kod djevojčica, ali kasnija ponavljanja infekcija su manje česta.Djeca koja imaju normalnu anatomiju urinarnog trakta i recidivirajuće simptome:• Ponovljene infekcije urinarnog trakta se najbolje liječe manjim dozama antibakterijskih lijekova za profilaksu nakon uobičajene kure

antibioticima, da bi se uklonila postojeća infekcija. • Studije su pokazale da se recidivirajuće epizode simptomatske i asimptomatske bakteriurije često mogu spriječiti profilaktičkom upotrebom noćne doze trimetoprim/sulfametoksazola ili nitrofurantoina u periodu od 3 do 6 mjeseci.• Kod djece sa strukturalnim anomalijama, posebno veziko-ureteralnim refluksom (VUR), optimalni pristup podrazumijeva kontinuirano korištenje antibakterijske profilakse nakon uspješno postignute serilnosti urina.• Profilaksa se radi da bi se spriječile infekcije gornjeg urinarnog trakta kao i moguća oštećenja bubrega koja su sekundarna pojava refluksu inficiranog urina.• Održavanje sterilnog urinarnog trakta je uspješnije ako se kontinuirano koriste manje doze antibiotika nego ako se povremeno primjenjuju antibiotski tretmani po pojavljivanju infekcija.

Obično se slučajno otkriju pri rutinskom pregledu, mada se sumnja na tešku anomaliju bubrega može postaviti još u intrauterinom periodu. Ispoljava se smanjenom količinom amnionske tečnosti, jer ova tečnost nastaje uglavnom iz urina fetusa, a nastaje zbog teške opstruktivne uropatije ili agenezije bu-

brega.

24

Eurofarm Centar

PredstavljamoVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

Euro-f a r m Cen-t a r

predstavlja most između medicine i čovjeka. Naša filozofija se bazira na jednoj uskoj pove-zanosti između pacijenta, liječnika i poliklinike. U posebnom ambijentu uz visokostručnu kompe-tenciju i ljudsku toplinu naših uposlenih, spremni smo pružiti najbolju moguću medicinsku uslugu našim pacijentima.Poliklinika je počela sa radom 1999. go-dine, osnivači su dipl. ing. građevine Avdija Mehmedović i mr. ph. Šukrija Huseinović.

Eurofarm Centar danas raspolaže sa 1500 m² poslovnog prostora; upošljava 66 radnika u stal-nom radnom odnosu i jedanaest saradnika sa ugovorom o djelu. Sa deset specijalističkih ordi-nacija, dva biohemijsko-hematološka laborato-rija i šest modernih apoteka, te infrastrukturom stvoreni su svi preduslovi za iznimno kvalitetan zdravstveni tretman. ZNAMO DA ZDRAVLJE NIJE SVE, ALI SVE JE NIŠTA BEZ ZDRAVLJA!

Nažalost, mnogi to shvate tek kada ga izgube. Pred našom zdravstvenom ustanovom stoji per-manentni zadatak: obnoviti i održati zdravlje, to jest održati što duže punu životnu formu. Tople boje enterijera uz klimatizirane prostorije, prijatna lica osoblja te vlastiti parking ulijevaju je-dinstven osjećaj sigurnosti.Zato imate priliku da na jednom mjestu bez hodanja i zadržavanja, u tačno određenom ter-minu dobijete vrhunsku medicinsku uslugu.Apoteke Eurofarm centar je prema najsavremenijim zahtjevima modernog tržišta otvorio i moderno opremio šest apoteka.Apoteke su snabdjevene širokom paletom regis-trovanih lijekova na teritoriju Federacije BiH, OTC preparatima, širokom paletom parafarmaceu-tike, velikim izborom čajeva kako gotovih, tako i pripremljenih u našem galenskom laboratoriju. U galenskoj laboratoriji naše apoteke rade se magistralne pripravke prema propisanim recep-tima, kao i preparati koji se inače rade u galen-skoj praksi. Osim toga nudimo bogat program

medicinske, dermatološke i vrhunske svjetske kozmetike renomiranih proizvođača: Vichy, Bio-droga, Galenic Laboratories, Darphin...U asortimanu proizvoda možete naći kompletan dječiji program počevši od dječije kozmetike, ishrane za bebe, te moderne dječije opreme.Naše stručno osoblje će vam u svako doba pružiti stručni savjet, brzu i kvalitetnu uslugu a sve u skladu medicinske etike.

Usluge Eurofarm centra su:DermatovenerologijaGastroenterologijaGinekologijaFizikalna medicina i rehabilitacijaKardiologijaLaboratorijska dijagnostikaMedicina radaNefrologija i opšta internaOpšta i estetska hirurgijaOpšta medicinaPedijatrijaUrologijaUltrazvučna dijagnostika

Kontakt telefoni:Poliklinika IlidžaButmirska Cesta 14Recepcija: 033 / 77 30 32 / 77 30 20 / 63 64 06Web sajt: www.eurofarmcentar.ba

Poliklinika Unitic:Fra Anđela Zvizdovića 1Telefon: 061 219 737Recepcija: 033 / 29 63 75

25

Eurofarm Centar

26

Radi se naime o preparatu Macrolane, koji je prisutan već dvije godine na svjetskoj sceni, a proizveden je na bazi hijaluronske kiseline. On je srodan sa ostalim preparatima hijaluronske kise-line kao što je Restylane, koji se već duže vrijeme uspješno koristi za korekciju bora. Macrolane je nešto gušći od Restylane-a i predviđen je za upotrebu u dubljim prostorima ispod kože, na nivou iznad mišića i kosti. Macrolane nije proiz-veden specijalno da bi se uvećavale grudi. On je predviđen za sve prilike u kojima bi trebalo izvršiti dotjerivanje konture tijela sa dodavanjem volumena. Najčešća indikaciona područja pored uvećanja grudi su gluteus, prekomjerna liposuk-cija, listovi na nogama i deformiteti praćeni gubit-kom tkiva nastalog kao posljedica teške traume. Za ovu metodu se može reći da

ima neke prednosti, ali istovremeno i značajne nedostatke u odnosu na implantate punjene ko-hezivnim silikonskim gelom. Prednosti u odnosu na implantate ogledaju se u tome što je način aplikacije jako jednostavan i za 10 minuta dobije se vidljiv rezultat, a ožiljak na mjestu aplikacije je skoro nevidljiv , jer ja zapravo nastao kao po-sljedica ubodom da bi se mogla plasirati aplika-ciona kanila. To izgleda izuzetno prihvatljivo za one osobe koje bi željele izbjeći uobičajenu op-erativnu proceduru. Nedostataci se ogledaju u tome što je Macrolane-a izuzetno skup preparat (10 ml košta 120 Eura), a pošto ga organizam razgrađuje, povremeno se dodavanjem mora podržavati dobijeni rezultat. Dakle, ta metoda ostaje na raspolaganju kao mogućnost za one osobe koje po svaku cijenu žele izbjeći klasičan

način povećanja implantatima i koje finansijski mogu pratiti dodatne povremene aplikacije radi podržavanja rezultata. Macrolane ima prednost u odnosu na implantate i u strogo odabranim situacijama, kada se umjerenim dodavanjima želi korigovati asimetrija grudi (Anisomastia), ali u tom slučaju treba razmotriti i ostale mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju, kao što su reduk-cija veće strane liposukcijom ili lipofiling manje strane. Dakle, nikako ne možemo konstatovati da je na snazi neka nova metoda koja je implantate zami-jenila, nego bi ovaj način augmentacije najprije mogli nazvati alternativnim postupkom, koji je u posljednje vrijeme u pojedinim krugovima postao popularan.

Povećanje grudi injekcijama

Piše: dr. med. Zlatko Berberović Centar za plastičnu hirurgiju, Berberović” Tuzla

Estetska hirurgija

http://www.dr-berberovic.com.ba

tel: 035 36 40 00; gsm: 062 20 22 01

Vaša

Apo

teka

bro

j 12

Šta je zapravo hijaluronska kiselina Mnogi plastični hirurzi odabiru filere na bazi hijaluronske kiseline kao metodu izbora za „peglanje bora“ i nadoknadu vidljivih stečenih tkivnih defekata. To je jedan ugljeni hidrat, koji je prirodno prisutan u ćelijama ljudskog tkiva, a najprije u vezivnim tkivima i sinovijalnoj tekućini. Izuzetno pozitivno svojstvo hijaluronske kiseline je što može za sebe vezati velike količine vode u tkivu. Za primjer može poslužiti podatak da se staklasto tijelo očne jabučice (Corpus vitreum) sastoji od 98% vode i 2% hijal-uronske kiseline koja je drži. Na sličan način hijaluronska kiselina povećava vlagu u koži i reguliše proiz-vodnju kolagenih i elastičnih vlakana, čime dobija na volumenu i elasticitetu. Njena koncentracija pada proprcionalno sa povećanjem starosti organizma, zbog čega vre-menom koža postaje suhlja i gubi na snazi. Stoga se za podmlađivanje velikih areala kože, uobičajeno na licu, koristi hijaluronska kiselina. Ona nakon aplikacije postiže sve ove pomenute očekivane efekte, ali istovremeno biva podvrgnuta i razgradnji od strane organizma. Proizvodi koji se koriste kao fileri u svrhu eliminacije bora sastoje se od sintetički proizvedene (iz bakterijskih kultura) hijaluronske kiseline. Druga mogućnost za njeno dobivanje je iz bjelančevina peradi, ali ta mogućnost je ubrzo potisnuta, jer nosi rizik od alergijskih manifestacija. Ako bi se ona primjenjivala, morao bi se pro-voditi postupak kontrole alergijske reakcije, kao kod primjene bovinog kolagena. Osim ovih estetskih indikacija, hijaluronska kiselina se već dvadesetak godina primjenjuje u smislu intraartikularne aplikacije u artrotične zglobove, zbog već njenih navedenih svojstava u sklopu sinovijalne tekućine. Koristi se još u vidu spreja za nos i kapi za oči radi prevencije isušivanja sluznica.

Danas vlada veliko interesovanje za mogućnost povećanja grudi neoperativnom tehnikom. Najčešće pitanje je da li to znači da će implantati biti potisnuti iz upotrebe za tu namjenu.

28

Kozmetika i proizvodi za njegu kožePiše: doc. dr. Edin Suljagić Dermatološko kozmetički centar “Farah” Tuzla tel: 061 151 400; www.farah.ba

Kozmetika i proizvodi za njegu kože predstavljaju dio svakodnevne rutine dotjerivanja za većinu ljudi. Prosječna odrasla osoba koristi bar sedam različitih kozmetičkih proizvoda svaki dan. Tu spadaju parfemi, puderi, hidratantne kreme, losioni za tijelo, kreme sa zaštitnim faktorom, proizvodi za čišćenje kože, preparati za njegu kose, dezodoransi/antiperspiranti, šminka, kao i proizvodi za njegu i uljepšavanje noktiju. Većina ljudi će imati bar neko neugodno iskustvo sa ovim proizvodima, iako dermatolozi procjenjuju da se ona javljaju kod samo 0.021% osoba. Problemi vezani za kozmetiku i proizvode za njegu kože mogu se pojaviti nakon prve upotrebe ili pak nakon dugogodišnjeg korištenja određenog preparata. Uglavnom svi mi znamo koji proizvodi nam ne gode, ali kod ozbiljnijih reakcija je ipak potrebno konsultovati dermatologa.

Reakcije na kozmetičke preparateReakcije na kozmetiku i proizvode za njegu kože zavise od stanja same kože i našeg imunog sistema. Ako koža nije oštećena, ona predstavlja izvrsnu barijeru između našeg organizma i supstanci s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt. Ako je koža isušena ili povrijeđena, ta prirodna barijera je slabija i pruža nam manju zaštitu. Reakcije kože se klasifikuju u iritacijske i alergijske kontaktne dermatitise.Iritacijski kontaktni dermatitis – peckanje, bockanje, svrab i crvenilo mogu biti znak da neki kozmetički proizvod iritira kožu. Sapuni za kupanje, deterdženti, antiperspiranti, šminka za oči, kreme, hemikalije za mini-val kose i šamponi najčešći su uzrok iritacije kože. Čak i sama voda može iziritirati veoma suhu kožu. Iritacijski kontaktni dermatitis je češća pojava od alergijskog dermatitisa.Alergijski kontaktni dermatitis – neki ljudi su alergični na određene sastojke kozmetičkih proizvoda. Simptomi alergije su crvenilo, otok, svrab i vodeni plikovi na koži. Koža ovako reaguje svaki put kada upotrijebimo određeni proizvod, iako može proći i do nekoliko dana prije nego što se simptomi pojave.

Najčešći uzroci reakcija kožeMirisi, konzervansi u kozmetičkim preparatima i lanolin su sastojci na koje koža najčešće ima nepoželjne reakcije.Mirisi – mirisi dovode do alergijskih reakcija kože češće nego bilo koji drugi sastojak kozmetičkih preparata. U proizvodima za njegu kože se koristi preko 5000 različitih mirisa, i to iz raznovrsnih izvora – toaletna voda, parfemi, kolonjska voda. Proizvodi na kojima je naznačeno da nisu

”parfimirani” ipak mogu sadržavati miris koji maskira neke druge sastojke. Na nekim preparatima može pisati da su “bez mirisa”, što znači da ne sadrže nikakve supstance koje bi učinile da lijepo miriše. Neke reakcije kože na mirise mogu se javiti isključivo ako je koža izložena suncu.Konzervansi – konzervansi u kozmetičkim i preparatima za njegu kože su isto tako važan uzrok nepoželjnih reakcija kože. Oni služe kako bi se spriječile bakterijske i gljivične infekcije kože, kao i da se kozmetički preparati zaštitili od kvarenja. Kozmetički preparati koji sadrže vodu moraju sadržati i neki konzervans. Potrošači koji dožive negativnu reakciju na jedan prezervativ neće nužno doživjeti reakciju na neki drugi.Lanolin – lanolin koji se upotrebljava u kozmetici služi poboljšanju stanja kože. Kod nekih ljudi se pojavi otok, svrab i peckanje oko očiju ako koriste proizvode za njegu očiju na bazi lanolina. Na mnogim proizvodima piše da su hipoalergeni, ali ipak oni sadrže lanolin.

Proizvodi za njegu kožeProizvodi za njegu kože služe kako bi se ona održala u zdravom i lijepom stanju. Ovdje spadaju sredstva za čišćenje kože, hidratantna sredstva i kreme sa zaštitnim faktorom.Sredstva za čišćenje kože – ona odstranjuju masnoće i ostatke šminke s kože. Uglavnom isušuju kožu i mogu sadržati vodu, alkohol ili salicilnu kiselinu. Osobe sa suhom i osjetljivom kožom mogu osjetiti iritaciju u vidu peckanja ili svraba pri upotrebi ovih sredstava.Hidratantna sredstva – na suhoj koži se javljaju male pukotine i sitne borice, zbog čega ona gubi svoju zaštitnu ulogu. Hidratantna sredstva sprečavaju gubitak vode tako što prekrivaju kožu masnim slojem koji zadržava hidrataciju. Ove supstance mogu sadržavati mineralna ulja, lanolin i silikonske preparate.Kreme sa zaštitnim faktorom – sadrže hemikalije koje apsorbuju, reflektuju ili raspršuju svjetlost. Neke osobe su alergične na te hemikalije, pa

mogu koristiti sredstva na bazi titanijum dioksida.

Proizvodi za ličnu higijenuOvdje govorimo o proizvodima koji služe da nam koža i kosa budu čiste i mirisne. To su šamponi, sapuni, balzami za kosu i dezodoransi/antiperspiranti.Sredstva za pranje kože – sapuni, kupke i gelovi za tuširanje odstranjuju nečistoće, tjelesne masnoće i bakterije, a i sprečavaju neugodan miris tijela i infekcije. Pretjerana upotreba ovih preparata može isušiti kožu, pa će se ona ljuštiti, svrbjeti i biti iziritirana. Osobe sa suhom kožom trebale bi koristiti blage sapune u što manjim količinama i obavezno nanositi hidratantna sredstva.Šamponi – šamponi odstranjuju nečistoće i masnoće sa skalpa i kose. Alergijske reakcije na šampone su veoma rijetke jer je njihov kontakt s kožom kratak ali mogu isušiti kožu ako se nanose na tijelo. Postoji nekoliko vrsta šampona: blagi dječji šamponi koji ne iritiraju oči, šamponi sa balzamom koji pomažu da kosa bude mekana, zatim šamponi za masnu kosu koji odstranjuju masnoće i šamponi za oštećenu kosu čiji je pH prilagođen takvoj vrsti kose.Balzami za kosu – koriste se nakon šamponiranja kako bi kosa bila mekana i podatna. Oni ne predstavljaju izvor alergijskih ili iritacijskih reakcija.Dezodoransi i antiperspiranti – dezodoransi ubijaju bakterije i ostavljaju ugodan miris. Antiperspiranti sprečavaju znojenje. Miris u dezodoransima i aluminijske soli u antiperspirantima rijetko uzrokuju probleme na koži. Iritacije mogu nastupiti ako se oni koriste na već iziritiranoj koži, recimo odmah nakon brijanja.Danas je sve veća potreba da pored klasičnih kozmetičkih tretmana i preparata koristimo korektivne tehnike, tzv. “lunch seanse”. Iako proizvodi za njegu kože pomažu da ona bude u što boljem stanju, nažalost to ponekad nije dovoljno da bi joj se vratio mladalački izgled. Među korektivne tehnike spada prije svega botox koji se pokazao kao veoma sigurna, efikasna i djelotvoirna tehnika za uklanjanje bora oko očiju, između obrva i bora čela. Tretman traje 10 minuta, a efekat se pojavljuje treći dan nakon tretmana. Potpuno je izražen 7 dana nakon tretmana a traje 6-8 mjeseci. Pacijenti su uglavnom impresionirani novim izgledom jer se efekat “botulinusne pegle” može poistovijetiti jedino sa hirurškim liftingom. Restylane, kao filler kože kojim se popunjavaju iregularnosti na koži lica (popunjavanje nosno-usne brazde, modeliranje usana), u kombinaciji sa botoxom i hemijskim pilingom pruža fantastiče rezultate. Ove tehike su dostupne i u našoj zemlji.

Dermatološki i kozmetički savjetiVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

29

30

Piše: Ass. Arzija Pašalić, diplomirani sanitarni inženjer, Prof. .dr. Fatima Jusupović, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu“

Povišen holesterol u krvi recept za preventivnu nutritivnu terapiju

Ishrana i zdravlje

Masnoća je prirodno prisutana u organizmu i nepho-dan sastavni dio organizma.Holesterol je vrsta masnoće koja se proizvodi u je-tri, ali se unosi i hranom. On se nalazi u krvi svakog čovjeka i njegova maksimalna koncentracija u krvi iznosi 5,2 mmol/l. Kada se kaže koncentracija holes-terola u krvi , onda se misli na LDL –lipoprotein male gustine ( „štetni“ holesterol) i HDL – lipoprotein velike gustine („dobri“holesterol). Povišen holesterol u krvi je opštepriznat kao glavni riziko-faktor za aterosklerozu. Lipoprotein male gustoće (LDL) s jedne, značajan je za nastanak ateroskleroze. U većim koncentracijama štetno djeluje na arterije, taložeći se na zidovima, čime smanjuje prečnik arterija i dovodi do njihovog potpunog začepljenja.Povišen holesterol nije nužno vezan za osobe sa prekomjernom težinom. U većini slučajeva je uslov-ljen genetskom predispozicijom, tako da se može javiti i kod osoba normalne tjelesne težine, pa čak i kod mršavih. Međutim, osobe sa povećanom tjeles-nom težinom, naročito one koje imaju višak masnog tkiva u predjelu trbuha, tzv. androidnu debljinu imaju povećan rizik od nastanka ateroskleroze i oboljenja do kojih ona dovodi, kao što su infarkt srca i moždani udar. Masnoće nakupljene na tom dijelu tijela lako su pokretljive, odlaze u jetru, gdje iz njih nastaju lipopro-teini male gustoće-LDL. Stoga, opasnost od nastanka ateroskleroze prijeti muškarcima čiji je obim struka veći od 94 cm i ženama sa obimom struka većim od 80 cm. Obično se ljudima sa povišenom koncentracijom holesterola u krvi propisuje dijeta koja je siromašna mastima, zbog čega se povećava unos ugljikohidrata, a pri tome se zanemaruje važnost unosa odgovarajuće vrste ugljikohidrata. Novija istraživanja pokazuju da su dijetetski programi koji uključuju ugljikohidrate niskog glikemijskog indeksa (GI) značajni u tretmanu obolje-

lih od ateroskleroze, jer smanjuju ukupan holesterol u krvi, kao i loši (LDL) holesterol. Ovakav način preh-rane pozitivno djeluje i nivo dobrog HDL holesterola, koji štiti od bolesti srca i krvnih žila. To je potvrdilo i veliko istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji, gdje je grupa ispitanika koja se hranila većinom namirnica sa niskim GI-om imala znatno više vrijednosti dobrog holesterola, za razliku od grupe koja nije bila na tom dijetetskom programu.Najbolji način održavanja zadovoljavajućeg nivoa holesterola u krvi je uravnotežena , raznovrsna ishra-na.

Ishrana kod povećanog holesterola1. Koristite raznovrsnu hranu, pretežno biljnog pori-jekla i biti umjeren u jelu i piću2. Jesti hljeb od integralnih žitarica.3. Jesti raznovrsno povrće i voće, pretežno svježe (najmanje 400 gr).4. Održavati tjelesnu masu u preporučenim granica-ma (BMI treba da je 18,5-25)5. Upražnjavajte tjelesnu aktivnost – svakodnevno, šetnja 60 minuta i tjelovježbe.6. Smanjiti masnoće u prehrani (kako „vidljive“ tako i „skrivene“),smanjiti količinu pojedenog mesa- manji obroci, meso koristimo manje u toku sedmice (2-3 puta)7. Meso u prehrani zamjeniti nemasnom ribom koju je potrebno koristiti 2-3 puta nedeljno.8. Mlijeko i mliječne proizvode (kefir, jogurt, kiselo mli-jeko, sir) koristiti manje masno9. Ograničiti unos šećera i soli, koristiti začine biljnog porijekla ( peršun, bijeli i crni luk...)10. Ne konzumirati alkohol i ne pušiti.11. Hranu pripremati kuhanjem, na pari, bariti, dinstati,

ne pržiti je.12. Dnevno 5 obroka (3 glavna i dva međuobroka), zadnji u 18 časova. Provjerite svoje znanje (na osnovu naučenog iz pred-hodnog izlaganja), a nastojite mijenjati stav i praksu ako je potrebno!!!!

ZNANJE: 1. Šta je povećan holesterol?2. Kako ćemo ga utvrditi?3. Kako nastaje ?4. Koji simptome može dati?5. Koji su osnovni principi liječenja ?6. Može li se spriječiti nastanak povišenog holester-ola?7. Šta se smije jesti a šta ne smije kod povišenog holesterola ?

STAV:1. Smatrate li da je povišeni holesterol izlečiv?2. Smatrate li da je to oboljenje koje ima štetne po-sledice?3. Smatrate li da je važno poštovati principe pravilne ishrane?4. Smatrate li da je potrebno upražnjavati tjelesnu ak-tivnost?5. Smatrate li da se mogu izbjeći komplikacije.?6. Smatrate li da je povišeni holesterol nasledan?7. Smatrate li da treba uz pravilnu ishranu treba poštovati još neke principe?

PRAKSA.1. Da li jedete 6 obroka?2. Šta jedete?3. Da li se pridržavata predloženih uputa?4. Da li upražnjavate tjelesnu aktivnost?5. Da li pušite?

Vaša

Apo

teka

bro

j 12

31

Preporučujemo Povremeno preporučujemo ne preporučujemoMASNOĆESve masnoće moraju se smanjiti

ulja ili margarine koji imaju oznaku “visoka vrijednost zasićenih masnih kiselina” suncokretovo ulje, kuku-ruzno, sojino, sezamovo, maslino-vo.

Masla,svinjska mastgoveđi loj, margarin bez oznake

MESO I MESNI PROIZVODIKokošije bijelo mesoPureće bijelo meso,Teletina, zečije meso, divljač

Govedina i jagnjetina bez masnoće Iznutrice, vidljive masnoće na mesu i pileća kožica, slanina, svinjetina, kobasice, salame, paštete, mozak

JAJA I MLIJEČNI PROIZVODIPosno mlijeko i proizvodi od pos-nog mlijeka, sir sa malo masnoće, bjelanjak, jogurt od posnog mlijeka

Poluposno mlijeko u malim količinama, punomasni sir (20-40%), jogurt iz poluposnog mlijeka.

Cijelo jaje, žumance, jaja u prahu, polumasno mlijeko i mliječni proizvodi (punomasni sirevi, pav-laka, kajmak, buter, šlag).

RIBESve bijele ribe, skuše, sardine, tuna, losos

Pečene ribe u ulju, ostrige Školjke, rakovi, jastog, kavijar

VOĆE I POVRĆESvježe voće, svježe i zaleđeno, jabuke, trešnje,višnje, kajsije, breskve, kruške, šljive, narandže, mandarine, grejp, jagode, maline, limun, borovnice, ribizle, povrće pripremano bez masnoće.

pečen krompir u ulju ili margarinu, voće u sirupu, kristalizirano voće, američki orasi, lješnici

Čips, pomfrit, kokos kokosov orah, lješnik, hurme, banane, lubenice, dinje, suho grožđe, ostalo sušeno voće i kom-poti

ŽITARICEPunozrnati kruh, pšenični, raženi, ječmeni, kukuruz, ovas, riža i tjest-enine.

Slatke žitarice, bijela riža i tjest-enina, krekeri.

Bijeli kruh i peciva, lisnato testo, čips, smoki, štapići, krompirovo tijesto, krompir i pirinač najviše 2-3 puta nedeljno u manjim količinama, ali tada je obrok bez hljeba.

NAPITCIVoda, čaj, kafa sa posnim mlijekom, mineralna voda, nealkoholni napici bez šećera, nezaslađeni voćni so-kovi, čiste juhe, juhe od povrća.

Slatka nealkoholna pića, pivo sa malo alkohola.

Svi napici sa dodatkom šećera, kakao napici, koka kola.

ŠEĆERISa niskim glikemijskim indeksom i u malim količinama vještačka sladila

Đem, marmelada, med, sirup, marcipan, bomboni, glukoza, šećer, sorbitol, fruktoza.

Čokolade i proizvodi od čokolade, čokoladne bombone, kolači, torte, keksi, bombone, sladoled palačinke, uštipci, šećer i med u bilo kojem obliku

ZAČINI I PRELIVIZačini, gorčica, biber, kis, limun. Mesne i riblje paštete, industrijsko

spremljene umake, sojin umak, majoneza sa malo kalorija.

Smetanovi prelivi, majoneza sa žumancetom.

Šta preporučujemo, a šta ne u ishrani kod povećane masnoće.

32

Drugi kongres o kontroli bolničkih infekcija BiH održan u Tuzli

Drugi kongres o kontroli bolničkih infekcija Bosne i Her-cegovine sa međunarodnim učešćem održao se od 4. do 7. novembra 2009. godine u Tuzli. Kongres su orga-nizovali Univerzitetski klinički centar Tuzla i Udruženje mi-krobiologa BiH, a pod pokroviteljstvom Zavoda zdravst-venog osiguranja TK i Ministarstva zdravstva FBiH. Pored stalnog napretka u različitim oblastima medicine bolničke infekcije još uvijek predstavljaju vrlo značajan uzrok morbi-diteta i mortaliteta hospitaliziranih pacijenata kako u zeml-jama u razvoju tako i u visoko razvijenim zemljama. Zato je

kontrola bolničkih infekcija vrlo važan zadatak prije svega zdravstvenog osoblja uključujući i menadžment zdravst-venih ustanova, ali i svih ostalih institucija koje su uključene u proces kontrole. Na kongresu su predstavljena najnovija saznanja i pristupi u kontroli bolničkih infekcija i izložena domaća iskustva iz drugih zemalja iz ove oblasti. Porast rezistencije mikroorganizama na antimikrobna sredstva, kao i pojava novih tipova organizama zahtjevaju multidis-ciplinarni pristup u oblasti nadzora, kontrole, dijagnostike i prevencije bolničkih infekcija. Stoga je kongres bio prilika

da zdravstveni profesionalaci različitih profila, zajedno sa predstavnicima administracije bolnica, ministarstva zdravstva i sanitarnih inspekcija razmotre različite aspe-kte kontrole bolničkih infekcija s ciljem povećanja sigurn-osti, kako za pacijente tako za uposlenike zdravstvenih ustanova. ˝Željeli smo tokom Drugog kongresa o kontroli bolničkih infekcija predstaviti najnovija stručna i naučna saznanja i razmijeniti iskustva sa kolegama iz oblasti nadzo-ra, kontrole, dijagnostike i prevencije, a sve sa zajedničkim ciljem da povećavamo sigurnost kako pacijenata tako i samih zdravstvenih radnika˝, riječi su direktorice Poliklinike za laboratorijsku dijagnostiku dr. Jasminke Mustedanagić-Mujanović. Ove godine kao i prethodnih obrađeno je nekoliko centralnih tema. Teme su bile podijeljene u tri oblasti: specifični patogeni i problemi koji se javljaju ve-zani za njih, upotreba anitibiotika i antibiotska rezistencija i nadzor nad bolničkim infekcijama. Predsjednik Organiza-cionog odbora dr. Nijaz Tihić istakao je da je UKC Tuzla vrlo rano krenuo sa programom kontrole bolničkih infekcija, poredeći europske statistike BiH je u boljoj situaciji nego neke druge europske zemlje. Učešće na kongresu je uze-lo preko 300 učesnika iz BiH i susjednih zemalja, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, Njemačke, Holandije i Austrije, a Organizacionom odboru se odazvalo 20 pozvanih predavača iz inostranstva. Generalni sponzor Simpozija bila je vodeća svjetska kompanija ECOLAB, koja nudi nenadmašna higijenska rješenja na tržištu indus-trijske, institucionalne i bolničke higijene.Tuzlafarm je uzeo učešće kao zastupnik ECOLAB-a, predstavljajući veoma raznovrsnu i sofisticiranu paletu proizvoda za dezinfek-ciju i higijenu, koja zadovoljava sve potrebe za čišćenje i ispunjava najviše higijenske zahtjeve

Prikaz KnjigeVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

33

34

Info kutakVa

ša A

pote

ka b

roj 1

2

Prvi kongres oftalmologa Bosne i Hercegovine

Prvi zvanični Kongres oftalmologa Bosne i Herce-govine u organizaciji Udruženja oftalmologa FBiH i Udruženja oftalmologa RS sa međunarodnim učešćem, a pod pokroviteljstvom Predsjedništva BiH, održan je u Tuzli od 11.–14. novembra 2009. godine. Rad Kongresa bio je posvećen slijedećim temama: savremena hirurgija oka; upalna i degenerativna oboljenja oka - savremeni pristup i tumori oka, a odvijaose kroz plenarna izlaganja, poster sesije i satelitske simpozije.Također, u sklopu Kongresa je organizovana prvi put i sestrinska sesija sa predloženim temama:

menadžment u sestrinstvu; upravljanje kvalitetom zdravstvene njege i model organizacije zdravst-vene njege u oftalmologiji. Ova kvalitetna preda-vanja na kongresu izlagale su medicinske sestre sa oftalmologije iz Bosne i Hercegovine, Hrvatke, Srbi-je i Crne Gore.Multidisciplinarni pristup odabranim temama kao i timski rad doprinio je uspjehu ovog Kongresa, koji je ujedno bio i prilika za ponovne susrete sa starim prijateljima i upoznavanje sa novim, te za usvajanje novih znanja i unapređenja saradnje u dijagnostici i tretmanu u oftalmologiji.Kongres je izazvao veliko interesovanje stručnjaka iz cijelog Regiona, farmaceutskih kuća i drugih firmi.

Nakon Ceremonije zatvaranja Kongresa održana je i Osnivačka skupština asocijacije oftalmologa BiH, sa ciljem da se na nivou Bosne i Hercegovine organizira jedinstveno Asocijacija oftalmologa. Ovu ideju jednoglasno su podržali predstavnici Udruženja FBiH i Udruženja RS-a, te je donesen zaključak da se organizuje i zajednički sastanak na kojem bi se riješio formalno-pravni aspekat i zvanično formirala Asocijacija oftalmologa BiH. Veliku pažnju učesnika Kongresa izazvala je prezentacija proizvoda slovačke kompanije Un-imed Pharma, osnovane 1994. godine. Upravljena na razvoj i proizvodnju generičkih oftamoloških proizvoda Unimed Pharma postala je važan part-ner vodećih evropskih oftalmoloških centara. Od osnivanja su iskusili dosta kvalitativnih i kvantitativnih promjena, a najinteresantnije su proširenje i mod-ernizacija kompanije, logistike, marketinga i nara-vno sam plasman proizvoda. Tuzlafarm je uzeo učešće kao jedan od sponzora Kongresa i kao zastupnik slovačke kompanije Unimed Pharma.“Kongres je u svim elementima zbog kojih je i organizovan u potpunosti uspio. Posebno mi je drago da je ovo prvi Kongres oftalmologa zajednički organizovan sa kolegama iz Republike Srpske i što je prvi put kada je riječ o oftalmologiji održana i sestrinska sesija. Veliku zahvalnost dugu-jemo i pozvanim predavačima, čija su predavanja doprinijela kvalitetu Kongresa. Također ovo je bilo i mjesto gdje su se neke stvari mogle kompari-rati, da vidimo na kojem se nivou nalazimo, a imali smo i priliku da ocjenimo i sami sebe i vidimo kako je to na klinikama po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji itd., te da određene propuste u struci ukoliko ih ima i popravimo”, zaključio je doc. Jusufović.

35

Obilježavanja 50 godina Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju

Održan okrugli sto U povodu obilježavanja 50 godina Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i zvaničnog useljenja u nove prostore u objektu Plava bolnica 10.12. je održan Okrugli sto na temu „Kraniotrauma – šta dalje?“. U okviru Okruglog stola pod moderatorstvom prof.dr.sci. Suade Kapidžić – Duraković i uvaženog prof.dr.sci. Jean Francois Mathe iz Nanta u Francuskoj, govorilo se o različitim aspektima tretiranja pacijenata nakon kraniotraume. U okviru stručnog programa vrlo aktuelna i zanimljiva izlaganja imali

su profesionalci iz različitih oblasti: doc.dr.sc. Mirsada Prašo, doc.dr.sc. Mirsad Hodžić,dr.Rabija Radić spec.psihologije, mr.med.sci.dr.Azra Karabegović, prof.dr.sc.Nurka Pranjić, dr.Asja Hotić-Hadžiefendić. Drugog dana obilježavanja godišnjice, održan je Naučni skup „Ankilozatni spondilitis – multidisciplinarni pristup“ čiji su organizatori Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju JZU UKC Tuzla i Udruženje fizijatara Federacije BiH u Kongresnoj dvorani Hotela Tuzla u Tuzli. Prof.dr.Nedima Kapidžić-Bašić prezentirala je

temu „Klinička slika, dijagnoza, način praćenja bolesti, rana dijagnoza bolesti“; Prof.dr. Elmir Čičkušić izlagao je na temu „HLA tipizacija i reumatske bolesti“; Prim.dr.Senada Sarihodžić govorila je o metodama vizuelizacije u dijagnostici ankilozantnog spondilitisa; Prof.dr.Suada Mulić- Bačić o visceralnim promjenama u ankilozantnom spondilitisu; Prof.dr.Zumreta Kušljugić o kardiološkim promjenama u ankilozantnom spondilitisu, a Prim.dr.Senija Kuralić, mr.med.sci. o kožnim promjenama u seronegativnim spondilartropatijama. U drugom dijelu Naučnog skupa takođe, uz multidisciplinarni pristup prezentirane su slijedeće teme: Medikamentozna terapija ankilozantnog spondilitisa o kojoj je izlagala Prof.dr.Nedima Kapidžić Bašić; Fizikalna terapija ankilozantnog spondilitisa Prof.dr.Suada Kapidžić – Duraković, Kinezioterapijski program za ankilozantni spondilitis o kojem je govorio Drago Masatović, viši fizioterapeut, Hirurška terapija ankilozantnog spondilitisa koju je izlagao dr.Mirsad Fazlić,mr.med.sci. i Juvenilni ankilozantni spondilitis tema o kojoj je govorila doc.dr.Belkisa Čočić Hadžić.

Promocija knjige U okviru obilježavanja 50 godina uspješnog postojanja i rada Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju bila je upriličena i promocija knjige „Ankilozantni spondilitis“ autorice prof.dr.Nedime Kapidžić Bašić i saradnika. Promotori knjige bili su Prof.dr. Hajrija Selesković i Prof.dr. Ešref Bečirović.

36

37

Za djecu uposlenikaTUZLAFARM-a, organizovano je novogodišnje druženje s Djeda Mrazom, koji im je donio vreću punu poklona. Djeca su se zahvalila Djeda Mrazu, te ga dočekala sa mnogo lijepih recitacija i pjesmica. Djeda Mraz ih je sve jedno po jedno stavio u krilo i podijelio im paketiće, na zadovoljstvo svih mališana.

38

Zanimljivosti

Pripremila: Selma Hrustemović, student FPN, Univerzitet u Sarajevu

Ukoliko se osjećate umornima, a potrebna vam je koncentracija i pribranost, trebate popiti toplu šolju kakaa, tvrde znanstvenici, javlja DailyMail.Flavanoli, biljne kemikalije koje se nalaze u kakau i tamnoj čokoladi odličan su izbor želimo li se riješiti umora i vratiti bistrinu uma, pokazalo je novo istraživanje. Znanstvenici su do ovih zaključaka došli nakon provođenja eksperimenta na tridesetak osoba. Pokazalo se da kod umora i pada koncentracije čaša kakaa ili napitak od crne čokolade može učiniti čudo u vrlo kratkom vremenu, a sve zahvaljujući flavanolima.

Izvor: www.javno.hr

Šta može maslinovo ulje?

Svjetska zdravstvena organizacija mediteransku prehranu uzela je kao uzor dugovječnosti i zdravog života, te stanovništvu preporučila upravo taj model prehrane. Mediteranska prehrana sadrži maslinovo ulje kao izvor masnoća. Čak i umjereno konzumiranje maslinovog ulja uspješno snižava krvni pritisak, pokazuje istraživanje provedeno na stotinjak zdravih muškaraca iz mediteranskih (Italija i Španija) i nemediteranskih zemalja (Njemačka, Finska i Danska). Ispitanici su dnevno konzumirali po 25 mililitara maslinovog ulja. Izraženije povećanje nivoa oleinske kiseline u krvi i snižavanje krvnog pritiska bili kod osoba nenaviknutih na mediteransku prehranu (Nijemci, Danci i Finci). Maslinovo ulje zadržava sva svoja prirodna i hranjiva svojstva zahvaljujući načinu proizvodnje, te se smatra nezamjenjivom namirnicom s dugačkim popisom ljekovitih svojstava.Zahvaljujući svom uravnoteženom sastavu, maslinovo ulje ima zaštitnu ulogu u borbi protiv prijevremenog starenja naših krvnih žila, štiti želudac i jetru, potiče rast tokom djetinjstva, produžava životni vijek, dok istovremeno daje onaj jedinstven, nenadmašan okus jelu. Zbog visokog sadržaja jednostruko nezasićenih masnih kiselina (77%), maslinovo ulje štiti HDL ili “dobar” kolesterol, a smanjuje udio lošeg, LDLkolesterola.Maslinovo ulje u svom sastavu sadrži u najvećem postotku mononezasićenu oleinsku kiselinu (55-83%). Zasićene masne kiseline - palmitinska kiselina zastupljena je od 7.5-20%, a stearinska od 0.5-5%. Ostatak otpada na palmitoleinsku i na višestruko nezasićene: linolnu i linolensku kiselinu.Najzdravije ulje je, svakako, čisto djevičansko maslinovo ulje jer se proizvodi jednostavnim prešanjem i filtriranjem zdravih maslina. Nutricionistički gledano, čisto djevičansko maslinovo ulje je dragocjena hrana, bogata hlorofilom i karotenoidima koji služe kao prirodni antioksidansi i sprečavaju užegnuće ulja. Antioksidativnom djelovanju maslinovog ulja pridonose i vitamin E, koje se ovdje nalazi u svome najboljem obliku, kao alfa tokoferol, te fenolne komponente. Izvor: www.plivazdravlje.he

Vaša

Apo

teka

bro

j 12

Čokolada i kakao sprečavaju umor

39

Brokule za dobro zdravljeBrokule su na vrhu top-liste zelenog povrća koje potiče apoptozu (proces uništavanja zloćudnih ćelija). Brokula sadrži sastojke, koji se zovu sulforani, prirodne biljne hemijske materije koje joj daju prepoznatljiv ukus i mogu podstaći samouništenje ćelija koje bi se mogle pretvoriti u ćelije raka. U novom istraživanju objavljenom u časopisu „Cancer Prevention Research“, istraživači su otkrili da klice brokule djeluje na infekciju uzrokova-nu bakterijom Helicobacter pylori, koja je čest stanovnik želuca. Infekcija koju uzrokuje spomenuta bakterija jedna je od najučestalijih infekcija u svijetu i glavni je uzrok raka želuca. U istraživanju je sudjelovalo 48 Japanaca i Japanki koji su nasumično odabrani da osam sedmica jedu 70g svježih klica brokule starih tri dana, ili jednaku količinu klica biljke alfalfa. Istraživači su procijenili raširenost infekcije na početku istraživanje, te ponovo nakon četiri i osam sedmica, upotrebom standardnog izdisajnog testa, serološkom analizom i testovima stolice. Otkrili su da je razina aktivnosti bakterije bila značajno manja na sva tri testa kod ljudi koji su osam sedmica jeli klice brokule, dok je razina aktivnosti ostala jednaka kod onih koji su jeli klice biljke alfalfa.Komentirajući istraživanje, Jed Fahey, sa poznatog američkog medicinskog fakulteta John Hopkins, rekao je: „Brokula je nedavno postala vrlo popularna u javnosti kao preventivna prehrambena namjernica. Ovo istraživanje ide u prilog dokazima koji upućuju da bi klice brokule mogle spriječiti razvoj raka kod ljudi.“Budući da sadrži velike količine antioksidantnih vitamina A, C i E, brokula možda može usporiti oštećenje ćelija izazvano slobodnim radi-kalima, koje dovodi do starenja i pojave različitih bolesti. Zbog luteina u svom sastavu povoljno djeluje i na zdravlje očiju. Tokom trudnoće dobro je uključiti brokulu u prehranu , jer sadrži dosta folne kiseline, vitamina iz grupa B. Ta hranljiva materija je važna u prvih 12 nedjelja trudnoće, jer sprječava nastanak nepravilnosti neuralne cijevi kod beba (na primjer nastanak spine bifide ili rascijepa kičme).Redovno uzimanje brokule smatra se posebno korisnim i za prevenciju raka dojke koji se povezuje s viškom ženskih hormona estrogena. Sastojci u brokuli, nazvani indoli, ubrzavaju metabolizam estrogena, pa ostaje manje hormona za “hranjenje” receptora na zloćudno promen-jenim ćelijama dojke. Kod žene koje jedu velike količine folne kiseline manja je i vjerovatnoća pojave raka grlića materice ili pluća.Brokula je puna kalcija i magnezija neophodnih za jake kosti, zube, nokte i nerve, te željeza koje je važno za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Stoga ćete jedući brokulu možda spriječiti malokrvnost. Dodajući brokulu obrocima, možete iskoristiti i njene prednosti za ljepotu. Ona sadrži betakaroten (biljni oblik vitamina A) koji održava kožu zdravom i poboljšava ten.Izvor: www.centar-zdravlja.net

Vrijeme je za NARNar, u narodu poznatiji kao morgaj ili šipak porijeklom je iz Perzije, a u prijevodu s latinskog nosi ime: «jabuka prepuna koštica». Nar je jedan od prvih kultiviranih plodova (prije 5000 – 5000 godina), uz masline, smokve, datule i grožđe. Najvjerojatnije potječe iz Irana, a zbog svoje tvrde kore bilo ga je lako transportirati te je brzo stigao i u udaljene krajeve svijeta. Za optimalan prinos zahtijeva dugo toplo ljeto, ali podnosi i poprilično hladne zime i sušu. Raste u južnom podneblju, plodovi sazrijevaju u kasnu jesen ili početkom zime. Plod se sastoji od nakupina crvenih zrnaca, kiselkasto-slatkog okusa ugodne arome. Jede se svjež, prerađuje u sokove i koristi u dekorativne svrhe. U narodnoj medicini nekada se svježa kora nara upotre-bljavala protiv crijevnih parazita. Na srednjem istoku njegov sok se i danas koristi za pripremu umaka za neka mesna jela.Prosječna energetska vrijednost 100 g nara je 310 kJ (74 kcal). Bogat je izvor kalija, a sadrži i magnezij, fosfor, kalcij, željezo, bakar. Od vitamina sadrži karotenoide, nešto vitamina skupine B i vitamin C.Jesti ili ne jesti košpice?Neki preferiraju žvakanje cijelih zrna i potom progutaju košpicu i meso ploda. Ova se navika može smatrati povoljnom jer košpice sadrže brojne korisne tvari, pogotovo neprobavljiva vlakna. U Indiji, košpice se suše i melju u prah koji se dodaje jelima od mesa, za omekšavanje.Drugi isišu sok iz zrna i potom ispljunu košpice. Postoji i opcija da se sok iscijedi iz ploda bez mljevenja košpica, naprosto stiskajući cijeli plod,

no tako popriličan dio ploda završi kao otpad. Izbor ipak ostaje na vama.

Čuvanje i odabir naraRana jesen najbolje je doba za nar, oktobar i novembar su mjeseci u kojima dozrijeva, ali obično je dostupan i do rane zime. Plodovi moraju biti teški, okrugli, veličine naranče. Veći plodovi osiguravaju više soka. Nar više ne zrije nakon što se ubere, stoga neće postati slađi tijekom skladištenja.Cijeli plodovi mogu se čuvati mjesec dana na hladnom i suhom mjestu ili dva mjeseca u frižideru. Očišćeno zrnje može se smrznuti u vrećici za zamrzavanje na godinu dana. Svježi sok treba čuvati u frižideru i popiti u dva do tri dana.

42