Naslov originala IRVING STONE IMMORTAL WIFE CARDINAL EDITION, POCKET BOOKS INC. NEW YORK 1962 Prevela LJERKA RADOVIÆ IRVING STONE Besmrtna žena NAPRIJED -p Besmrtna Posvećeno Jean u kojoj sam našao svoju Jessie PRVA KNJIGA Zora rano sviće Uletjela je u sobu za prijem Više škole gospođice English, kestenjastih oćiju sjajnih od srdžbe, u haljini od tafta koja je šuštala u ćitavoj skali tonova od njenih energićnih pokreta. Ne obaziruči se ni desno ni lijevo, Jessie Benton pritrći ocu i reče tihim glasom: — Neču ostati u ovoj školi ni dana više. Vraćam se večeras s tobom kući! I ne pokušavajući da ustane, otac je upita: — Što se desilo? — Udesila sam da Harriet Williams bude izabrana za majsku kraljicu. Ona je najljepša djevojka u školi, i najbolja plesačica. Ali je jutros za doručkom gospođica English objavila da moramo imati drugu kraljicu. Thomas Benton se zagleda u velike oći svoje kčeri. — Vjerujem da si filozofski prihvatila tu odluku? Ona zabaci glavu, kretnjom koja je to jasno opovrgla. — Skoćila sam na noge i viknula: »Ta je odluka nepravedna i nepoštena. Harriet je prva pošteno izabrana!« —• Što se onda desilo? — Gospođica English me odvela u gornji kraj blagovaonice, stavila mi ruku na čelo i rekla: »Gospođice Jessie, vi ikada imate groznicu. Molim vas javite se u ambulantu.« Tom Benton se nasmije na podrugljivo podražavanje ozbiljnosti u njenom glasu. — Pa kakav je bio vruæi èaj od sene? — Užasan, hvala. Cijeli dan su me držali u sobnom zatvoru. Ali ja sam dobro iskoristila to vrijeme smišljajuæi pobunu. Na prvomajski praznik pro- ljeæa djevojke će se žaliti na glavobolju, pa će nas sve poslati u postelju sa čajem od sene. Čaj neće biti ni upola toliko gorak koliko bi bilo gorko promatrati drugu kraljicu kako se okušava u plesu. Oni su je uzeli samo zato što je ona jedna Fitzhugh, a Harrie-tin otac je samo državni službenik....
Transcript
Naslov originalaIRVING STONEIMMORTAL WIFECARDINAL EDITION, POCKET BOOKS INC. NEW YORK 1962Prevela LJERKA RADOVIÆIRVING STONEBesmrtna ženaNAPRIJED -pBesmrtnaPosvećeno Jean u kojoj sam našao svoju JessiePRVA KNJIGAZora rano svićeUletjela je u sobu za prijem Više škole gospođice English, kestenjastih oćiju sjajnih od srdžbe, u haljini od tafta koja je šuštala u ćitavoj skali tonova od njenih energićnih pokreta. Ne obaziruči se ni desno ni lijevo, Jessie Benton pritrći ocu i reče tihim glasom:— Neču ostati u ovoj školi ni dana više. Vraćam se večeras s tobom kući!I ne pokušavajući da ustane, otac je upita: — Što se desilo?— Udesila sam da Harriet Williams bude izabrana za majsku kraljicu. Ona je najljepša djevojka u školi, i najbolja plesačica. Ali je jutros za doručkom gospođica English objavila da moramo imati drugu kraljicu.Thomas Benton se zagleda u velike oći svoje kčeri.— Vjerujem da si filozofski prihvatila tu odluku? Ona zabaci glavu, kretnjom koja je to jasno opovrgla.— Skoćila sam na noge i viknula: »Ta je odluka nepravedna i nepoštena. Harriet je prva pošteno izabrana!«—• Što se onda desilo?— Gospođica English me odvela u gornji kraj blagovaonice, stavila mi ruku na čelo i rekla: »Gospođice Jessie, vi ikada imate groznicu. Molim vas javite se u ambulantu.«Tom Benton se nasmije na podrugljivo podražavanje ozbiljnosti u njenom glasu.— Pa kakav je bio vruæi èaj od sene?— Užasan, hvala. Cijeli dan su me držali u sobnom zatvoru. Ali ja sam dobro iskoristila to vrijeme smišljajuæi pobunu. Na prvomajski praznik pro-ljeæa djevojke će se žaliti na glavobolju, pa će nas sve poslati u postelju sa čajem od sene. Čaj neće biti ni upola toliko gorak koliko bi bilo gorko promatrati drugu kraljicu kako se okušava u plesu. Oni su je uzeli samo zato što je ona jedna Fitzhugh, a Harrie-tin otac je samo državni službenik....— Draga moja Jessie — upadne otac — mama se nije osjećala dosta dobro da doðe na muzièku priredbu, pa sam poveo jednog prijatelja. Dopusti da ti predstavim poruènika Johna Charlesa Fremonta.Mladiæ u vojnièkoj uniformi, koji je stajao nekoliko koraka iza stolice Toma Bentona, istupi naprijed na svjetlo svijeænjaka. Divlji bijes koji je nagomilavala još od doručka, istekao je iz njene duše isto onako naglo kao da je netko izvukao èep iz bureta. Prva joj je pomisao bila: »Napokon sam upoznala muškarca koji izgleda ljepše od mog roðaka Prestona. Milo mi je što nisam bila suviše bijesna da obuèem svoju novu ružièastu haljinu s ružièastim pojasom umjesto muslinske haljine sa taè-kicama.Ona pruži ruku, koja se smjesta naðe u njegovoj. Mladiæ nije naglo pružio ruku, niti je sada njenu èvrsto stiskao; ali to je bila ruka i to je bio stisak koji su odgovarali njenima. Ona osjeti što je to što èini da rukovanje nije samo prazni društveni gest; kratak zagrljaj puti. Predstavljanje se završi; tada je zaèula kako joj otac govori:— ... Majska kraljica treba da bude najbolja uèenica u školi. Je li Harriet bila najbolja u svom razredu?S mnogo oklijevanja, Jessie se prisili da se vrati raspravljanju. Ovo jutro joj je izgledalo tako daleko i davno. U svojoj mržnji prema školi uhvatila se nepravde prema Harrieti kao sredstva spasenja.
— Ne — potvrdi ona — Harriet je bila više na vrhu duda nego na èelu razreda. Na to drvo možemo se popeti s prozora moje sobe, pa nas uèiteljice ne èuju kako razgovaramo i smijemo se.8— Ti zaslužuješ kritiku — izjavi senator Thomas Hart Benton sveèano. — Kad si odluèila da izglasate Harrietu, trebalo je da se pobrineš za njeno uèenje isto tako kao što si joj se brinula za glasove. I zar nije istina, poruènice Fremonte — nastavi on ¦— da u politici isto kao i u ratu ne smijemo sebi dopustiti da zaslužimo kritiku?— Istina — promrmlja poruènik. — U ratu, politici i ljubavi. Ali u životu to nije uvijek tako lako.Jessie se s divljenjem zagleda u mladiæa. Pomisli: »Fino je nadmudrio oca.«— što se tièe prvomajske pobune— nastavi njen otac — pobuna je opasan posao; malo koja dugo traje.Jessie okrenu poruèniku Fremontu lice kao izrezano iz kamena, nježni oval naglašen dugom smeðom kosom razdijeljenom po sredini i zaèešljanom preko èela tako da je sakrivala cijelo uho. Za jedno tako mršavo lice usta su joj bila neobièno puna, a crvene su se usne isticale na glatkoj svijetloj koži lica. Kad je brzo mislila, obrazi bi joj se zarumenjeli, baš kao sada, kad je promrmljala:— Moj otac zaista nema pravo da drži takve prodike, poruènice Fremonte; on me je odgajao prièama kako su se on i Andrew Jackson bunili protiv ministarstva rata.Njen otac obori glavu izražavajuæi da zadovoljno prihvaæa poraz; godine njihova bliskog druženja nauèile su Jessie kako æe imaprijed lišiti žaoke svaki roditeljski prijekor.— Napustit æu, meðutim, tu ideju — složi se ona. — I onako ništa ne bih pomogla. Harrietu je majka danas po podne odvela iz škole. Hajdemo, gospodo, idemo u dvoranu, muzika samo što nije poèela.Jessie je sjedila izmeðu oca i poruènika, dok je njena starija sestra Eliza otvorila program korektnim ali nenadahnutim izvoðenjem Bachove fuge. U sobi je bilo kojih stotinjak gostiju; mala bina bila je osvijetljena zaklonjenim svijeæama ispred pozornice, a tamnoplave draperije bile su navuèene preko pro-zora da ne puštaju unutra sumrak poèetka veljaèe. Zbog razgovora o Harrieti bili su stigli kasno, pa su sjeli u jedan udaljeni kut. Bila je sretna što se tako dogodilo, jer joj je to pružilo priliku da u polutami promatra lice Johna Fremonta.Zaprepastila se primijetivši da je malog rasta, svakako ne mnogo viši od nje, jer su im se ramena ocrtavala taèno na istoj visini na zelenoj svili divana; i oèi su im bile u istoj ravnini.»Pa, malen je«, pomisli ona. »Taèno moje visine, a ja sam visoka svega sto pedeset osam centimetara. Kako je èudno da to nisam primijetila dok smo stajali. On ne ostavlja dojam muškarca niskog rasta.«Ona se okrene da pogleda oca, koji je bio mnogo viši od nje, visokog muškarca velikog košèatog tijela; ramena su mu bila koso zasjeèena kao i njena, ali krupna i snažna zahvaljujuæi dugom nizu godina koje su proživjeli napolju.Muzika je nije odviše zanimala, a naroèito ne ta fuga kojom joj je Eliza èitave sedmice punila uši. Pogled joj je lutao po leðima kolegica, koje su sjedile izmeðu roditelja. Ona nije željela da doðe u Višu školu gospoðice English u Georgetownu, predgraðu Washingtona. Sjeæala se scene s ocem kad joj je prvi put rekao da mora iæi.— što mogu tamo nauèiti što bi vrijedilo isto toliko kao kad bih uèila kod kuæe? — zapitala je. — Šta æu naæi da èitam u tim èitankama za mladež nakon što sam s tobom prešla gotovo svu svjetsku književnost? Tko èeti pomagati oko izvještaja i govora, tko æe te umirivati kad staneš hodati gore-dolje po ovoj sobi vièuæi zbog gluposti svojih protivnika? Bogami, Tome Bentone, ja neæu iæi u tu Višu djevojaèku školu.— Hoæeš, Jessie, iæi æeš — rekao je otac oborene glave, odvrativši pogled. — Ako bi se ikad dogodilo da te netko optuži da ti nedostaje lijepo ponašanje, ljupkost ili bilo šta što možeš steæi u toj školi, ja to sebi nikad ne bih oprostio. Bojim se da si ostarjela prije vremena provodeæi toliko vremena u mom društvu. Majka me okrivljuje što sam te lišio djetinjstva.10
— Ali to nije istina — uzviknula je ona, osjetivši bol zbog majèina sljepila. — Ja sam provela s tobom divno djetinjstvo: išli smo svake jeseni na selo u lov na jarebice, i ruèali biskvite i jabuke dok si mi èitao prièe koje je napisao tvoj prijatelj Audubon; provodili smo cijele sedmice jašuæi kroz Missouri za vrijeme tvoje izborne borbe; mi...— Majka kaže da si nedisciplinirana. Ona smatra da ti je potreban rad i uèionica; kaže da treba da nauèiš djevojaèke igre.—- Ali, tata — odgovorila je — do ðavola, ja neæu da se igram. I hoæeš li mi ti reæi zašto je meni potrebna razredna disciplina kad si mi ti nareðivao, kad smo god odlazili na izlet, da ponesem primjerak Homerove Odiseje i da èitam na grèkom? Ako ja nisam bolje odgojena od bilo koje djevojke koju æeš naæi u školi gospoðice English, pojest æu svih dvadeset knjiga tvojih Britanskih državnih procesa.Otac je uopæe nije slušao.— Ja znam što mi je dužnost, Jessie, i èovjek sam koga je teško preobratiti.Kasnije te veèeri došla je u njegovu biblioteku i stala pred njega na debeo sag, crvenih i oteèenih oèiju, smeðe kose odrezane do ramena.— Jessie, što si to, zaboga, uèinila sa sobom? — povikao je otac u strahu.— Odrezala sam kosu da budem ružna — izjavila je ona kroz suze; — sada mi neæe biti potrebna nikakva uèionica ni disciplina, niti da izlazim u društvo. Oèe, želim samo da ostanem ovdje i da budem tvoj drug.Tom Benton je ostao nepokolebljiv. — Ja ne mogu preuzeti odgovornost za sve ono što ti nedostaje u životu, èetrnaest ti je godina, i veæ si zakasnila s upisom. A sad prestani cmizdriti i iziði s majkom i Elizom da naruèite nove haljine.Kad se okrenula da izaðe iz sobe, on je doviknuo: — Možda æe škola biti samo upola tako gadna kao što izgleda. Obeæaj em ti da æu sve svoje važne govore sastavljati samo onda kad ti budeš dolazila kuæi subotom i nedjeljom.11To je bilo prije dvije godine; sad joj je kosa bila porasla, ali mržnja prema školi je ostala.Eliza je završila taèku i primila uètiv aplauz. Jes-sie pogleda Johna Fremonta, oèekujuæi od njega da se izjasni, da stvori dojam koji su stotine muškaraca koji su prekoraèili prag Bentonove kuæe u Washing-tonu prije ili kasnije htjeli da stvore. Mladi poruènik joj vrati pogled s ljubaznim interesom, ali ne reèe ništa.Rijeèi su za Jessie Ann Benton uvijek izgledale lijepe, ali dok je sjedila u udobnoj namještenoj tišini, osjeæajuæi živo prisutnost oficira pored sebe, osjeæala je da rijeèi nisu jedino sredstvo opæenja, a možda ni najbolje. John Fremont nije govorio; ali ga je neko njeno unutrašnje uho, dotle nesluæeno, èulo kako govori.— U kakvoj ste vi službi, poruènice Fremonte? — zapita ona.— U Topografskom korpusu. Radim sa gospodinom Nicolletom i gospodinom Hasslerom na geografskoj karti države Minnesote.— Nicollet i Hassler? Pa to su najbolji oèevi prijatelji.— Tako sam i upoznao senatora Bentona. On je došao kuæi gospodinu Hassleru, gdje radim na onom materijalu što smo ga sakupili na ekspediciji u gornji Missouri.— Jeste li na toj ekspediciji bili s Nicolletom? — upita Jessie uzbuðeno.— Da, ja sam sada veæ èetiri godine njegov pomoænik; gotovo sve vrijeme proveli smo u sjevernim divljinama, u zemlji Indijanaca.Sa Jessinih punih usana ote se uzvik.— Je li istina, gospoðice Benton — upita poruènik — da vaš otac nikad nije bio zapadnije od Mis-sourija? Naprosto ne vjerujem: on zna više o Zapadu nego itko koga sam upoznao.Jessie je bila oduševljena ukazivanjem pohvala njenom ocu; osjeæala je da je obuzima topao druželjubiv osjeæaj.
12— On nikad nije bio zapadno od Missourija, ali mu je duša živjela u tim krajevima još od djetinjstva. Njegovi najbliži prijatelji su istraživaèi i lovci, koji se opremaju u St. Louisu i probijaju se do Stje-njaka; navraæaju našoj kuæi kad se vraæaju s pohoda.- - Ona se malo okrene da i oca ukljuèi u razgovor.— Otac je bio smislio da budem sin. Trebalo je da budem obuèena u vojsci, da se pridružim topografskom korpusu i da istražujem Zapad. Nije li tako, oèe?— Tako nekako — progunða on.Jedan gudaèki kvartet zasvira, i oni ponovo zašut-ješe. Za vrijeme odmora Thomas Benton predstavi poruènika Fremonta Elizi. Dok su Eliza i Fremont izmjenjivali pozdrave, senator Benton predloži Jessie da prošetaju po vrtu. Mada je bilo tek sedam sati, zrak je bio hladan i oštar dok su šetali po pošljun-èanoj stazi izmeðu potkresanih živih ograda škole gospoðice English.— šta misliš, hoæe li se poruènik Fremont svidjeti Elizi? — upita Tom Benton.— On je užasno uzbudljiv — odgovori Jessie, a njene kestenjaste oèi zablistaše.Tom brzo baci pogled na svoju kæer.— Pitao sam da li misliš da æe se svidjeti Elizi, a ne da li se sviða tebi. Mlade dame koje æe tek za dva mjeseca navršiti sedamnaest godina ne treba da nalaze da su nepoznati muškarci uzbudljivi.Jessie u mraku veselo pogleda oca.— Hoæete li navesti svoj izvor za tu izjavu, senatore? — upita ona, podražavajuæi ton njegova glasa kojim se obraæao samo svojim protivnicima kad bi govorio u Senatu Sjedinjenih Država.Kad su se vratili u slušaonicu, Jessine oèi brzo naðoše vižlastu priliku poruènika Fremonta, koja se ocrtavala na plavim draperijama. Izgledao je nabijen energijom, no imao je osjeæajno lice intelektualca. »Užasno je mlad da bi bio tako blizu vrha svog poziva«, pomisli ona.Kad su im prišli njena sestra i poruènik Fremont, ona osjeti kako je obuzima ozlojaðenost zbog toga13što je bila tako romantièno budalasta. »Sada se ponašam kao da mi je šesnaest godina«, reèe sama sebi. »Ako ne znam ništa bolje, otac ima pravo što želi da ostanem u djevojaèkoj školi.«Ona podigne svoja kosa ramena, napne dijafragmu i obrati pažnju na balade koje su upravo pjevali. Muzika je bila zabavna i njena se ramena polagano spustiše. Sjedila je opuštena. Kad je pjesma dostigla crescendo, njoj se uèini da joj mladi oficir nešto govori. Ona se okrene prema njemu. Njegove usne bile su mirne.— Da? — upita ona nježno.Njegov glas, dubok za jednu tako malu osobu, reèe — ... ništa važno; samo sam... promatrao sam ... vaše naušnice od bisera... kako sjaju pri svjetlosti svijeæe. Svjetlo i sjenke su bili u ritmu s muzikom.Jessie podigne ruku tamo gdje joj je smeða kosa bila zaèešljana preko uha, uzme mu prst i nježno pritisne na onaj mali dio uske koji je bio otkriven. Onda se nasmije, a smijeh joj pohita naprijed; njegov odjeknu snažno, susretne njen na pola puta i pomiješa se s njenim, zgrabivši ga. Sreæom, muzika je bila dostigla vrhunac, i nitko ih nije èuo; ali Jessie je èula, i upita samu sebe u èudu:»Šta ovo znaèi?«Sjedila je pred zrcalom toaletnog stoliæa, gledajuæi naizmjence na odbljesak svoga lika u zrcalu i kroz prozor na vrt. To je bio trenutak koji je išèekivala otkako je njen otac izjavio oprezno, poslije muzièke veèeri u srijedu, da æe ponovo vidjeti poruènika Fre-monta u nedjelju za veèerom. Dani koji su ležali izmeðu ovih dogaðaja prošli su u prekidima i jurnjavama; pošto je Harriet napustila školu i onaj mladi poruènik s pravom stekao važnije mjesto u Jessinoj duši, Viša škola za mlade djevojke gospoðice En-glish izgledala je djetinjastija nego ikada.14Prijatelji i drugovi njenog oca koji su pohaðali Bentonov salon nazivali su je najljepšom djevojkom u Washingtonu; u Cherrv Groveu, domu njene majke u Virginiji, obitelj bi svakoga ljeta kad bi došla u
posjetu vršila smotru nad njom okreæuæi je polagano i praveæi opaske o njenoj nježnoj figuri, tamnosme-ðoj kosi, izvanredno blagim i osjeæajnim kestenja-stim oèima i nježnosti njenog lica, za koje su izjavljivali da je naslijedilo plemenite tradicije McDo-wellovih.Na Jessie ove opaske nikad nisu ostavljale dublji dojam; primala je kao gotovu stvar da je privlaèna djevojka, kao što su bile sve djevojke oko nje; biti lijep bilo je sastavni dio mladosti.Sada, kad je prvi put ispitivala samu sebe, trudeæi se uporno da to èini s objektivnom nepristranošæu, primijetila je da su joj obitelj i prijatelji laskali. Oèi su joj bile suviše krupne i razmaknute za tako mršavo duguljasto lice. »Sva sam samo oèi«, pomisli ona, »kao maèka noæu. èitavo moje lice se utapa u njima. Ali nos ne; na nesreæu, imam oèev nos. On je oduvijek volio svoj dugaèki rimski nos zbog koga je lièio na senatora, ali ja ne želim da budem senator, pa mi takav nos nièemu ne koristi. I ako je priroda odredila da imam mršavo lice, zašto to onda nije sprovedeno do kraja? Zašto onda imam bradu koja izgleda kao brada senatora Bentona kad je isturi ratoborno tražeæi besplatnu zemlju za naseljenike Zapada?Njen interes za vlastito ovalno lice naglo je prestao kad se okrenula na niskoj toaletnoj stolièici i pokušala da doèara sebi lice poruènika Johna Char-lesa Fremonta. Bila je obuzeta razoèaranjem ne mo-gavši da se sjeti kako taj èovjek izgleda. »Kako je to moguæe?« upita se ona. »Kako je moguæe da se ne mogu sjetiti kakve su mu boje oèi, ili oblik usta, ili kako èešlja kosu?«Zaèuvši buku koèija koje su prilazile prednjem ulazu, ona brzo namjesti koralnocrveni ovratnik i man-šete na bijeloj kratkoj bluzi, zahvalna što joj je sjaj15njihove boje zbrisao bljedilo kože. »Ne bih željela da me smatra nježnom«, razmišljala je dok je ustajala; odgurnu pramen kose koji je silom htio da joj pada na èelo i zgrabi èipkom obrubljenu koralnocrve-nu maramicu iz komode. Prolazeæi ispred vrata majèine sobe, zaustavi se da pogleda unutra.Elizabeth Benton bila je opružena na naslonjaèu presvuèenom satenom; njena crna kosa bila je pn> šarana sijedom, a njeno nekada lijepo lice duboko izborano. Mada joj je bilo èetrdeset i sedam godina, dvanaest godina manje nego njenom mužu, ona je Jessie uvijek izgledala neusporedivo starija, možda zbog toga što je gotovo sve vrijeme dok je bila budna provodila u tom naslonjaèu, vezana za postelju, ali i tijelom i duhom nepokretna. Gospoða Benton bila je dala svima na znanje da je njena spavaæa soba svetište i da u nju nitko ne smije uæi bez dozvole. Pod je bio pokriven tamnoružièastim sagom, zavjese su bile od fine èipke ukrašene malim medaljonima, dvije krhke pozlaæene stolice stajale su pored prozora, a kraj male postelje nalazio se stoliæ od mahagonija s nagnutom ploèom oslikanom ružièastim ružama. Sve je bilo veoma fino i skladno uraðeno, što nije bilo slièno ostalim detaljima kuæe, koju je bio gradio jedan bogati engleski trgovac i koja je bila projektirana i namještena po veoma nezgrapnom muškom ukusu. »To nije slièno ostalim dijelovima kuæe«, pomisli djevojka, »kao što ni Elizabeth McDo-well Benton ne lièi na Thomasa Harta Bentona ... ili na Jessie Ann Benton.«Kad joj je majka mahnula, Jessie priðe. — Kako se osjeæaš? — upita ona.— Prilièno dobro, hvala ti.— Zar neæeš siæi dolje na veèeru?— Ne... ne, ovdje mi je udobno. Maylee æe mi donijeti poslužavnik s jelom. Otac mi je rekao tko æe sve doæi; bit æe beskrajnog prepiranja, Jessie. Ja to jednostavno ne mogu podnijeti; ti znaš kako mi je zlo od galame.16Jessip je znala da majka pati od neke bolesti koja se javlja na mahove, ali izvor te bolesti bio joj je nejasan. Lijeènici nisu dolazili kuæi; gospoða Benton nije uzimala lijekove niti se lijeèila; nikakvi simptomi nikad nisu bili opisani. No prije nekih sedam godina ona je prestala da aktivno vodi domaæinstvo, ostavivši to u rukama izvježbane posluge koju je bila dovela sa sobom iz Cherry Grovea. Veèerala je s obitelji samo u onim rijetkim prilikama kad nije bilo nikakvih gostiju. Njenoj mlaðoj kæeri se èinilo da ona uopæe ne uèestvuje ni u kakvoj životnoj aktivnosti, jer nije èitala, ruke su joj bile nezaposlene, bila
se povukla iz kruga svojih prijateljica, i ni o èemu ozbiljnom nije se moglo raspravljati u njenoj prisutnosti.No nije uvijek bilo tako: Jessie se sjeæala kad je njena majka sjedila s njima zimi ispred svijetle vatre koja je gorjela u kaminu. Otac je sjedio na jednoj strani i èitao jednu od svojih mnogobrojnih knjiga, a gospoða Benton je sjedila za malim stoliæem nasuprot mužu, pletuæi ili radeæi ruèni rad; Jessie i njene sestre i brat radili su zadatke za masivnim èetvoro-uglastim pisaæim stolom ispod prozora sa ulice.Pa i sada, za vrijeme redovitog godišnjeg odmora u kuæi njene majke u Virginiji, gdje su se rodile i Elizabeth McDowell i Jessie Benton, bolest kao da je nestajala, bore na majèinu licu su se povlaèile, živost se vraæala, tako da je opet izgledala sretna žena kakve se Jessie sjeæala iz djetinjstva.Dok je prilazila prozoru da zatvori kapke i stavljala nekoliko kapi majèine kolonjske vode na èipkastu maramicu, s ugodom se sjeæala tih prvih uspomena na majku, mada meðu njima nikad nije bilo prave ljubavi ili razumijevanja. Jessie je znala da je to uglavnom njena krivica: ona je s toliko odanosti voljela oca i posao kome ju je on nauèio da nije mogla sakriti koga više voli. I uvijek je u duši osjeæala negodovanje što majka ne radi s ocem, što mu ne pomaže pri stvaranju njegovih planova, u pisanju2 Besmrtna žena17govora i èlanaka, što s njim ne raspravlja o izvanredno uzbudljivim problemima i stvarima suvremenog svijeta.Mada joj otac o tome nikad ništa nije rekao, mada je svakog dana, èak svakog sata, imala dokaza o tome kako je Tom Benton potpuno odan svojoj Elizabethi, Jessie je osjeæala da mu ona bolno nedostaje u radu. Samo zahvaljujuæi filozofiji, u duhu koje je odgajao svoju drugu kæer, ona je to mogla shvatiti.»Nemoj se zadovoljiti ulogom domaæice; nemoj se zadovoljiti time da misliš samo o ponašanju i ljupkosti i površnom razgovoru; nemoj se zadovoljiti time da ti muž uništi i tijelo i dušu. Pripremi se, razvij svoju moæ razmišljanja, navikni se na sukobe i sudare ideja. A onda, kad odrasteš, znat æeš pridonijeti društvu u kome živiš i nikad neæeš biti slaba, suoèena sa svojim liènim vojevanjem.«Jessie poželje majci prijatnu veèeru, a onda pojuri niz stepenice. Zaustavi se na pragu salona da osluhne spokojni žamor popodnevnog nedjeljnog razgovora, dok su joj oèi lutale po sobi da bi otkrile prijatelje. U udubljenju prozora koji je gledao na Ulicu C i bio uokviren zavjesama od bijele èipke što su dosezale do poda, ona vidje kako sjede njen otac i senatori Linn i Crittenden, njegovi suborci u širenju prema Zapadu. Imali su na sebi uobièajeni bijeli prsluk do pojasa, crn kaput sa èetvrtastim repovima i crne hlaèe koje su bile usko pripijene preko èizama. Ispred njih, na baršunom presvuèenoj klupi sa savijenim doruèjima, sjedila su dvojica njihovih najžešæih protivnika u Senatu i zadirkivali su senatore zbog zakona kojeg su donošenje tjedan dana prije njih dvojica sprijeèili.U dnu sobe Jessie primijeti svoju krupnu sestru Elizu, djevojku priprosta lica, gdje svira tiho na glasoviru. Nije je iznenadilo što Elizu ne zanima poruènik iz topografskog korpusa. Eliza je bila mirna, govorila je polako i bila je sklona književnosti. Naslijedila je mršav oèev stas i njegovo grubo lice. Da je bila muškarac, bila bi dobar advokat, jer je voljela taènost i sistematiènost pravne misli. Eliza18je bila bolesna gotovo èitavog svog djetinjstva; nije bila snažila i veoma se plašila razornog djelovanja osjeæaja. Jessie je najprije mislila da Eliza nema nikakvih osjeæaja, dok nije saznala da joj sestra izbjegava osobne susrete kako bi saèuvala svoju ogranièenu snagu.Oslonjena na glasovir, stajala je gospoða Linn, u salonskom ogrtaèu od indijskog muslina podstavljenog svijetloplavom svilom. Prièala je gospoði Crittenden i gospoði King, Bentonovim prvim susjedima, o izložbi puhanog stakla koju je vidjela dan ranije u cirkusu. Daleko u uglu za jednim okruglim stolom s mramornom ploèom, pijuckajuæi seri, sjedio je Ni-cholas Nicollet, najveæi nauèen jak u geografskim istraživanjima i crtanju karata u Americi. Opisivao je pukovniku J. J. Albertu, šefu Topografskog korpusa, i pukovniku Stephenu Wattsu Kearayju, jednom od najstarijih i najdražih prijatelja Bentonove obitelji, nov izum èamca od gume koji æe naredna ekspedicija moæi upotrijebiti na rijeci Des Moines.
Prelazeæi brzo preko poznatih lica i razgovora, Jessie zaustavi pogled na visokom èetvorouglatom zrcalu iznad masivnog kamina, u kome ugleda odraz triju lica: Samuela Morsea u njegovu crnom sjajnom odijelu, mršavog i bolesnog od razoèaranja; Anne Royall, žene od sedamdesetak godina, košèate, oštrih crta lica, u krutoj haljini od pamuènog platna s vrpcom i kiæankom oko struka; i poruènika Johna Charlesa Fremonta, u plavoj uniformi sa zlatnim epoletama. Prva feministkinja koja je ušla u Wa-shington, gospoða Royall, strasno je govorila o jednom èlanku u svom èasopisu Paul Pry> dok je Sa-muel Morse stajao ne slušajuæi ništa, pretaèuæi po glavi svoje misli, a poruènik, sasvim nevojnièkog držanja, pokušavao odbiti bujicu rijeèi gledajuæi ravno u sag i prateæi šaru u obliku lista vrhom cipele.Jessie odjednom živne. »Sada, prije no što me ugleda«, pomisli ona, »prije no što mu se previše približim, dobro i dugo æu ga pogledati.« Gledala je neprekidno u odbljesak u zrcalu, ali što je upornije2* 19gledala sve je ubrzanije disala, a slika je postajala sve zamagljeni ja. »To me podsjeæa na prve dageroti-pije koje je pravio Sam Morse«, reèe sama sebi; »one uhvate otisak, ali slabo, kroz maglu.«Njene oèi najprije se zadržaše na njegovoj kosi, i ona se trgne opazivši da je podijeljena na sredini. »Isto kao i moja«, uzvikne u sebi. Bila je crna, i s malo zavisti Jessie primijeti valovite pramenove kako mu padaju ovlaš na visoko èelo prije no što æe biti zaèešljani iza ušiju. Crne obrve spuštale su se koso prema uglovima oèiju; crne oèi bile su mu ozbiljne, simpatiène, košèati nos kratak i mršav, crni brkovi isto tako ravni kao njegova kruto izglaèana uniforma. Pa ipak, i dok je u sebi nabrajala jednu po jednu crtu njegova lica, shvatila je da nikakav fizièki opis ne bi mogao utisnuti u njen duh neizbrisivu sliku poruènika Fremonta: jer je izgled toga èovjeka bio nešto izvan i više od sastavnih crta lica koje je pokazivao svijetu. Èinilo se kao da postoji neko obeæanje iza tog laganog, zagonetnog osmijeha; mladi oficir zraèio je oko sebe osjeæaj povjerenja.Samuel Morse bio je poèeo prièati neku prièu tihim promuklim glasom, i dok je poruènik Fremont slušao pronalazaèa s izrazom interesa i simpatije, Jessie osjeti da sve dok ne shvati toga mladiæa, dok ne razumije duh koji ga pobuðuje, nikad neæe imati jasnu predodžbu o tome kako on izgleda. Sjetila se kako je iz temelja morala mijenjati svoje mišljenje o ljudima koje je upoznala zahvaljujuæi oèevu radu; neki za koje je smatrala da su lijepi, pokazali su se kao sitne duše, gramzljivi, nepouzdani, bez ustrajnosti u radu, što je toliko potrebno pravom èovjeku. I što su više otkrivali karakter, postajali su joj sve manje i manje privlaèni, dok oni drugi, èiji su nosovi ili oèni kapci stvarali èudne nepravilne oblike, ne samo da su u toku godina postajali sve privlaèniji veæ i isto tako lijepi u njenoj duši kao i njihove osobine poštenja i vjernosti.Bila je svjesna toga koliko je poruènik Fremont privlaèi, svijesti o tome nije se mogla osloboditi. Hoæe li i dalje ostati lijep i uzbudljiv dok ona bude20prevaljivala onaj tajanstveni put do upoznavanja njegove liènosti? Ili æe joj postati dosadan, možda èak i ružan?Kao da je svjestan toga da ga netko promatra, poruènik Fremont naglo podigne glavu. Pogledi im se susreše u zrcalu. On se osmjehnu djeèaèkim osmijehom. Ona mu brzo priðe da ga pozdravi.Upravo u nedjelju prije ove, Jessie je bila èula kako je njihov dobar prijatelj James Buchanan okarakterizirao Bentonov stol za objedovanje kao mjesto gdje su izgubljeni sluèajevi dolazili u dodir sa još neroðenima, a da ih nitko nije mogao razlikovati. Dok je èekala Joshaama, jednog od lijepih Crnaca blizanaca, da otvori teška drvena vrata koja su vodila u blagovaonicu, Jessie pomisli koliko je mnogo od amerièke historije doživjelo probu za tim dugaèkim stolom od mahagonija, otkako je njen otac bio izabran za senatora države Missouri i preselio se iz St. Louisa u Washington City godine 1821. Svi predsjednici od Madisona: James Monroe, John Quincy Adams, Andrew Jackson, Martin Van Buren i William II. Harrison zavlaèili su cipele pod ovaj stol i obilato jeli, zajedno s veæinom èlanova ministarskog savjeta i ambasadora i promjenljivom panoramom poslanika, oficira, istraživaèa i trapera sa Divljeg zapada.
Vrata se otvoriše, i Jessie hitro uðe da sve brzo osmotri prije no što æe pozvati goste. Bila je to ugodna soba, sa zidovima obloženim mahagonijem, s visokim stropom, visokim prozorima, jednostavnim kaminom èiji je okvir bio plitko uzidan a gornja ploèa uska i ukrojena. Njen pogled preleti preko sjajnog granatog svijeænjaka koji je visio o èetiri sjajno izglaèana lanca, preko saga tamnocrvene boje, koji je bio obrubljen kockastom šarom, i portreta majke i oca Thomasa Bentona na jednom širokom zidu iznad ormara za suðe sa zaobljenom prednjom stra-21nom, i divnog portreta Elizabeth McDowell Benton, koji je prije mnogo godina naslikao Samuel Morse. Stol je bio pokriven stolnjakom od damasta; u sredini su stajali svijeænjaci koje je Elizabeth McDo-well donijela iz Cherry Grovea, a sa svake strane divno kristalno posuðe puno voæa i cvijeæa. Na svakom kraju stola stajao je po jedan ogroman losos na talasima bistrog želea, dok je za svakim mjestom bio hladan kuhani rak, a ispred njega metalne zdjelice s uzavrelim maslacem i rakijom iznad malih posudica sa žeravicom.Zadovoljna što je sve onako kao što bi to njezin otac bio želio, ona posla Joshaama da objavi da je veèera na stolu. U desila je da poruènik Fremont sjedi s njene desne strane, a da bi ostalim gostima nadoknadila to što je po svom mišljenju unaprijed prisvojila najpoželjnijeg susjeda za stolom, posadila je Annu Rovali sebi s lijeve strane. Kad su svi posjedali, Jessie izbroji nosove i opazi da ih je dvadeset i dvoje za stolom.Ona preli raka vrelim maslacem i rakijom, a onda se okrene svom najnovijem gostu i zapita:— Volite li da se prepirete za vrijeme jela, poruènice?— Samo ako je jelo loše.— Onda vam predlažem da uživate u prva tri jela, jer je to domet oèeve popustljivosti. Kad doðe peèenje, neæete Èuti ni sebe kako mislite.Njen je zadatak bio da vodi razgovor u poèetku, da zabavlja goste, da pazi da se ne raspadnu u skupine privatnih diskusija. Duga praksa nauèila ju je toj vještini: navela je Annu Rovali da isprièa prièu kako ju je urednik Washington Globea nazvao urednikom u suknji i kako je ona odgovorila da je rodoljub u suknji bolji od izdajice u hlaèama. Kad su joj iz salona doprli do ušiju odlomci prièe gospoðe Crittenden o predstavi Rickarda III u Narodnom kazalištu, navela je gospoðu da prièa kako je glumac, gospodin Hackett, dijelio program u kojemu je napadao svako drugo glumaèko izvoðenje Richarda. Gospoða King je skidala sve zvijezde Kongresu što22je previše škrt da dodijeli novac za poploèavanje ili noæno osvjetljavanje glavne ulice Washingtona.— Eto — uzvikne ona — prošle nedjelje jadna gospoða Spingarn, sva nagizdana u novoj veèernjoj ha-i j ini s èipkom, pokušala je da prijeðe do Narodnog kazališta da èuje veliki Celeste i pala je u ogromnu baru u Ulici B.Na desnoj nozi stola bio je prièvršæen kineski gong dubokog tona, i kad bi ga udarila potpeticom, Jessie bi pozvala poslugu kad bi joj bila potrebna. Dok su blizanci hodali oko stola, u kratkim crnim kaputima i hlaèama uvijenim iznad nožnih èlanaka, zamjenjujuæi zdjelice s rakom plavim tanjurima od engleskog porculana s hladnim lososom, a zatim dubokim tanjurima za paprikaš od ostriga, Jessie je hrabrila Samuela Morsea da isprièa što zna o škrtosti Kongresa. Morse, koji se još uvijek nije bio oslobodio svoje turobnosti, opisa ogranièenost odbora kojemu je prikazao svoj telegraf; èlanovi Kongresa su mu odbili onu malu svotu potrebnu da se sagradi eksperimentalna linija do Baltimorea.Ali kad su donijeli polusirovo goveðe peèenje okruženo pitom od bubrega, Jessie primijeti kako je njezin otac, koji je dotle jedva dodirnuo hranu, odrezao pozamašni komad i onda se odmah upustio u raspravu s èlanovima Kongresa iz Nove Engleske o potrebi da se istraži zemlja izmeðu Illinoisa, Misso-urija i Stjenjaka, tako da se Sjedinjene Države jednog dana rašire od oceana do oceana. Za stanovnike Nove Engleske to je bila prava ludost, i oni se nisu nimalo ustruèavali da to kažu svom domaæinu.Kad je žamor za stolom postao glasniji, Jessie spusti nož i viljušku i zavali se na stolici.— Nemate više teka, gospoðice Jessie? — upita John Fremont.
— Otac najbolje jede kad se najviše prepire. Ja upravo suprotno: ne mogu jesti kad se oko mene jako prepiru. Otac se nikad bolje ne izražava nego usred obilate veèere...23— Primijetio sam — reèe poruènik pogledavši senatora Bentona s malo podrugljivim divljenjem,— ... mada bi èovjek pomislio da on nema pojma što jede kad tako duboko misli. Jednom sam ga zadirkivala pitajuæi ga kako mu se svidjela divlja patka i ledeni puding. On je odgovorio: »Nismo imali patku od utorka, a ledeni puding od nedjelje.«John se nasmije.— Vjerujem da vas je to natjeralo da se s njimprepirete.— Zaista. Kasnije veèeras doæi æe k meni u biblioteku, naredit æe mi da sjednem za pisaæi stol i izdik-tirat æe mi cijeli govor koji æe sutra držati u Senatu, zasnovan na materijalu koji baš sada formulira usta oèigledno punih kandiranog voæa.— èuo sam da senator ima najljepšu biblioteku u WasMngtonu. Hoæete li mi je jednom pokazati?Jessie pogleda oèeva gosta pa pomisli kako bi bilo ugodno imati poruènika Fremonta samo za sebe za nekoliko minuta. Nije bilo nièega što je željela da mu kaže što ostali ne bi smjeli èuti, ali je znala da bi se njihov odnos mogao promijeniti kad bi se njihove rijeèi zaèinile osamom.Prije nego što su unijeli kolaèe, Josheem i Joshaam skinuše stolnjak otkrivajuæi drugi, isto tako èist i lijep; a kad su poèeli nuditi voæe i desert, skinuše i taj drugi stolnjak i ostaviše srebrne svijeænjake i kristalne èaše da blistaju na sjajnoj površini stolaod mahagonija.Jessie naposljetku predloži da se njezini gosti povuku u salon na kavu. Stajala je.po strani dok je njezin otac, uzevši pod ruku gospoðu Linn i gospoðu Crittenden, ispratio dvije dame kroz predvorje. Kad su svi izašli iz sobe, ona reèe tiho poruèniku Fre-
montu: — Nikome neæemo nedostajati ako se za nekolikotrenutaka popnemo gore.Ona uðe na otvorena vrata biblioteke, davši mu znak da stane pored nje. Svjetiljke su bile upaljene, a kapci zatvoreni. U sobi se osjeæala topla veèernja prisnost. Bila je to velika soba, koja se pružala cije-24lom širinom kuæe, s cijelim nizom prozora koji su bili okrenuti na Ulicu C i na prostrana polja iza nje; mali prozori bili su rasporeðeni po zidovima s policama ukrašenim knjigama svih boja, starosti i narodnosti, sa cjelokupnim djelima Shakespearea, Raci-nea, Molierea, Voltairea. Duž istoènog zida stajao je dugaèak hrastov stol gotovo posve prekriven geografskim kartama i atlasima. Ispred kamina, jedan prema drugom, nalazila su se dva kožna naslonjaèa, a pored njih dva stola koji su se mogli obrnuti tako da se od njih dobiju pisaæi stolovi. Svuda po odaji bili su porazmješteni udobni naslonjaèi u koje se èovjek mogao spustiti dok izgovori neki odjeljak ili stranicu; jedna pohabana stolica za ljuljanje sa zavrnutim doruèjima stajala je ispod omiljenih knjiga Toma Bentona Britanski državni procesi, a jedan naslonjaè u empire stilu ispred stola sa šahovskom ploèom kraj uliènih prozora.Dok je Jessie gledala sada biblioteku oèima jednog stranca, soba joj se uèini nova i svježa, budeæi u njoj živo sjeæanje na godine drugarstva s ocem.— Kakva divna soba! — promrmlja poruènik Fre-mont, tako tiho da je jedva èula.Èinilo se kao da više nije svjestan njezine prisutnosti, dok je išao od police do police prepune knjiga izvlaèeæi rijetke i lijepe knjige i dodirujuæi ih s nježnošæu svojstvenom èovjeku koji voli knjige.— Poruènice Fremonte, vaše oèi zablistaju kad ugledaju neku lijepu knjigu kao što oèi drugih muškaraca zablistaju kad ugledaju lijepu djevojku!On joj se zahvalno osmjehne.— Zar se ti ukusi moraju uzajamno iskljuèivati, gospoðice Jessie? — upita on stidljivo.
Ona se nasmije, a onda dohvati primjerak Henryja Schookrafta Ekspedicija na Gornji MississippL — Poznajete li ovu knjigu? Otac me je nauèio kako da je èitam. Mislim da je on namjerno uèinio da mi interes za istraživanje bude isto tako prirodan kao i samo èitanje.John Fremont je klimao svojom crnom glavom.25— Nisam znao da ljudi stalno istražuju granice dok nisam napunio devetnaest godina. — On otvori jedan primjerak Journala. — Naletio sam na ovu knjigu prvoga dana kad sam došao da radim u Biblioteci u Charlestonu. To je za mene bio kao neki novi svijet. Dotada nisam imao pojma èemu želim posvetiti život. Cijele noæi sam èitao, a kad je svanula zora, znao sam što æu biti. Proveo sam narednih šest mjeseci gutajuæi sve knjige koje vi ovdje imate. General William Ashlev, Jedediah Smith, Zubelon Pike, John Jacob As tor, Lewis Cass.Jcssie pokaže na dvije stolice pored kamina. — Eto, sjednite na moju stolicu, ja æu na tatinu.Sjela mu je nasuprot, kao što je tolike godine sjedila nasuprot ocu.— Ova biblioteka, i ta stolica na kojoj sjedite, to je bila moja školska soba. Tata me je nauèio da èitam kad su mi bile èetiri godine, a da crtam i èitam geografske karte kad mi je bilo pet. Prije nego što sam znala da je Pariz glavni grad Francuske, znala sam da postoji jedna velika rijeka koja teèe iz Šalt Lakea u Pacifik.— što možda i nije taèno! — uzvikne on gotovo ozbiljno. — Da, znam da je to izvijestio Jedediah Smith, ali gospodin Nicollet i ja smo prouèili sve topografske izvještaje o toj zemlji i ne možemo pronaæi nikakav put za jednu rijeku od Salt Lakea do Pacifika.— A to æete jednog dana i dokazati — reèe onamirno. On je pogleda, zadovoljan i iznenaðen.— Otkuda znate?— Teško biste mogli sakriti èinjenicu da ste istraživaè.— Ja nisam bio tako sretan kao vi, gospoðice Jes-sie — nastavi on, uzbuðen. — Ja nisam imao oca da kod njega pohaðam školu. Ja sam pohaðao koledž u Charlestonu nekoliko godina, uèio jezike i matematiku, što me je zanimalo, ali u tom svom uèenju nikad nisam mogao vidjeti bilo kakvu svrhu.26Slijedila je njegove brze pokrete dok joj je prièao o svom djetinjstvu, o svom ocu, putujuæem uèitelju francuskog jezika i slikaru koji je umro dok mu je sin još bio mali; o borbi njegove majke da podigne troje djece; o svom prijateljstvu sa Joelom Poinset-tom, koji mu je našao prvu službu nastavnika matematike na amerièkom ratnom brodu »Natchezu«, koji je plovio u Rio de Janeiro i Buenos Aires. Glas mu je bio tih i muzikalan, i Jessie je od njega prožimala drhtavica od uzbuðenja. Njen duh je opažao prikrivene tonove tih prvih borbi i radosti što je našao sebe kad je prièao o svom radu na premjeravanju projektirane trase Luisvilske, Sinsinatske i æarlstonske željeznice, i o kasnijem, kad je kao državni pomoænik kapelana VVilliamsa u Topografskom korpusu Sjedinjenih Država premjeravao pokrajinu Cherokee.Jcssie je rijetko osjeæala potrebu da govori o sebi, ali sada joj se ta zamisao uèini privlaènom.— O tome nema mnogo da se prièa — poèe ona stidljivo. — Moja najveæa sreæa je uvijek bila da radim s ocem. Prije nego što me poslao u tu užasnu školu, obièno sam sjedila na stolici na kojoj vi sada sjedite, i pisala sam mu govore za Senat, na stolu koji mi je prelazio preko koljena, dok je on koraèao gore-dolje po sobi i kopao po knjigama zbog podataka koje je tražio. Kad mi je bilo šest godina, poèela sam svakog jutra odlaziti s ocem do Capitola, gdje bi me uvukao u Kongresnu Biblioteku. Stari gospodin Meehan bi mi donio knjige gospodina Audubona o pticama, ili zbirku reprodukcija iz Louvra i druge stare knjige francuskih gravura. Kad bi mi dosadilo da gledam te knjige, pošla bih širokom, odvojenom galerijom i divila se pogledu na Potomac i na zelena brda na drugoj obali. Kad mi je bilo osam godina, tata je smatrao da sam dovoljno odrasla da slušam debate u Senatu.
Prišla je hrastovom stolu s mnogim geografskim kartama, èije su svijetlocrveno, zeleno i žuto obojene površine davale sobi prizvuk veselosti. Glas joj je bio ozbiljan.27— Mislim da je otac htio zaboraviti da sam ja djevojka, jer je želio da me nauèi svemu što je potrebno da znam o istraživanju i putovanju i zemlji nenastanjenog Zapada. Nauèio me je španjolskom kako bih mogla èitati izvještaje Corteza, Balboa, Ma-gellana i De Sotoa. On je to èinio zbog toga što mu je bio silno potreban drug u poslu.Pruživši joj uzbuðeno ruku, John Fremont uzvikne: — I ja sam uèio španjolski da bih èitao Coronada i Corteza. Isto kao vi, i ja poznajem geografiju divljine daleko bolje od New Yorka ili Bostona. Vaš otac je želio da budete sin i da stupite u Topografski korpus; prvoga dana kad sam pošao s kapetanom Williamsora na premjeravanje željeznièke pruge, odluèio sam da æu postati oficir u Topografskom korpusu i da æu za državu vršiti istraživanja Dalekog zapada. Dok ste vi sjedili u ovoj biblioteci, ja sam bio u svim onim šumama i brdima i prerijama o kojima ste vi èitali, i crtao sam geografske karte, skupljao primjerke bilja i prebrojavao zvijezde.Kad je zašutio, Jessie mu se okrene licem u lice, usplamtjelih oèiju.— Poruènice Fremonte, mi smo u stvari zajedno bili tamo napolju u divljini! xNa to užasno pocrveni.Sjedila je za svojim pisaæim stolom u maloj, bezliènoj spavaæoj sobi koja joj je bila dodijeljena u Višoj školi gospoðice English kad zaèu grleni glas Crnkinje koja je pjevala polaganu i tešku duhovnu pjesmu; bila je to pjesma koja je objavljivala da je pralja dolje. Sve rublje slalo se dolje uz kuæu pomoæu konopca i kolotura prièvršæenih uz svaki prozorski podboj. Jessie nikad nije mogla otkriti zbog èega, osim što se na taj naèin izbjegavalo da se rublje vuèe kroz školsku zgradu. Ona ustane od pisaæeg stola, kratkog, napravljenog samo da drži lagane knjige i lagane misli, i priðe otvorenom prozoru oda-28Ikle je mogla promatrati ženu kako veže uže kroz unakrsne drške košare i kako je polagano diže uz ritam svoje pjesme.Nagnuvši se kroz prozor da prihvati svoju košaru, iznenadi se videæi komadiæ ispisanog papira koji je stajao odozgo, preko kruto izglaèane odjeæe. Ona proèita: »Izgleda da neæu moæi doæi naredne nedjelje. Postoji li neko mjesto gdje bismo mogli razgovarati? J. C. F.«Jessie ponovo pogleda kroz prozor. Ovog puta ugleda Johna Fremonta gdje stoji pored jednog duda.— Zdravo — reèe ona. — To je iznenaðenje.— Možete li siæi?— Ne, ali vi se možete popeti.— Popeti?On je zaèuðeno pogleda.— Da. Popnite se na dud. Ja æu iziæi, i sastat æemo se na gornjoj grani. To jest, ako se ne bojite da æete poderati te vaše divne plave hlaèe.Njegov radosni smijeh dopirao je do nje dok ga je promatrala kako se hvata za jednu visoku granu i kako se prebacuje na nju. Ona èvrsto skupi suknju i prebaci se preko prozorskog podboj a na debele izukrštane grane koje su ispod nje stvarale jednu platformu, èim je sjela, glava Johna Fremonta pojavi se kroz zeleno lišæe; kretao se brzo i elegantno dok je sjeo pored nje. Šešir je bio ostavio na travi, pa mu je kosa bila razbarušena od provlaèenja kroz lišæe. Gledali su na školske livade i tamnozelene šume pored Potomaca. Sjedeæi na drvetu i mašuæi nogama kroz granje, Jessie Benton bi teško nekoga uvjerila da æe uskoro navršiti sedamnaest godina.— Zar miješanje u program obuke jedne djevojaèke škole nije neka vrsta blagog oblika pobune, poruènice Fremonte? — upita ona, dok su joj oèi sjale. — I kako se to desilo da su vas pustili da lutate srijedom poslije podne?
On se osmjehne.-r- Gospoda Nicollet i Hassler su održali povodom mene savjetovanje za vrijeme ruèka i zakljuèili da29imam akutan napad proljetne groznice. To je jedini naèin kojim su mogli sebi objasniti zašto sam na geografskim kartama crtao djevojaèka lica umjestoplanina i rijeka.— Pa mislim da je posve normalno ako mladiæ crta djevojaèka lica — odgovori ona. — Zar to nikad prije niste radili?— Oh, da, ali mnogo godina nisam. Još otkako su me udaljili iz Èarlstonskog koledža.Jessie reèe sama sebi: »Ovo mi se neæe sviðati, ali bolje da to èujem sada nego kasnije.« A glasno upita: — Tko je bila ta djevojka, poruènice Fremonte?Njegove crne oèi se uozbiljiše.— Cecilia. Ona je bila najstarija kæi jedne kreolske obitelji koja je pobjegla u Charleston zbog pokolja u San Domingu. Odrastao sam s njenom braæom; kad joj je bilo šesnaest godina, Cecilia i ja smo došli do zakljuèka da se volimo.— A jeste li se voljeli? — prekine ga ona. Oklijevao je trenutak, a zatim reèe nježno:— Ne bi bilo pravo odreæi se Cecilije; da, volio sam je kao što mladiæ voli svoju prvu draganu. Bila je lijepa, blistavih oèiju i divnog osmijeha.Potpuno obuzeta ljubomorom, Jessie se borila sama sa sobom da ne upita: »Je li bila ljepša od mene?« Umjesto toga reèe: — Ali zašto ste zbog ljubavi morali napustiti školu?— Ja sam neobuzdan èovjek, gospoðice Jessie__— ... inaèe ne biste bili na vrhu duda u tri sata .,. —___i jednostavno nisam mogao ostati u razredudok postoje zeleni brežuljci obrasli poljskim cvijeæem, i èamac da se ode u luku na pecanje i da se pliva u skrivenim lagunama. I zbog toga nikad nisam maturirao. Znate, gospoðice Jessie, ja nisam od onih koji ljubav uzimaju olako. Kad se zaljubim, onda sve dajem za ljubav.— Mislim da to odobravam, poruènice. Nikad nisam bila zaljubljena, ali bih isto tako osjeæala. — Ona zastade, u neprilici, ali odluèi da brzo doda: — Kad veæ govorimo o ljubavi, jutros sam dobila najuzbudljiviju novost. Moja prijateljica Harriet Wil-30liams udaje se za grofa Bodisca, ruskog ambasadora.— Grofa Bodisca? — zapita on s iznenaðenim, gotovo bolnim izrazom lica. — Zar to nije onaj toliko uobraženi èovjek koji se svakog dana vozi u svoju ambasadu u kao snijeg bijelom fijakeru koji vuku èetiri crna konja?— Da, vjerujem da je uobražen, ali je veoma dobar, pa zato to nikome ne škodi. On se samo trudi da održi dostojanstvo ruske aristokracije u ovoj — kako to drugi ambasadori nazivaju — kaljuži od glavnog grada.— Ali — uzvikne on ljutito — on je star èovjek. Mora da mu je preko šezdeset!— Taèno šezdeset. A Harrieti je tek šesnaest. Ali taj grof Bodisco je tako užasno dobar. Bio je plemenit prema njenim roditeljima, koji teško žive s onolikom obitelji. Grof æe odgojiti djecu i pobrinut æe se za njihovu sjajnu buduænost. Samo pomislite, poruènice, prošle nedjelje Harriet nije bila dovoljno dobra da bude majska kraljica u ovoj školi, a za nekoliko sedmica postat æe grofica Bodisco, careva roðaka. Imat æe državno vjenèanje, a predsjednik Harri-son æe biti vjenèani kum.On ne odgovori. Nijedan mu se mišiæ na licu nije stegnuo, ali Jessie osjeti da se on povlaèi, kao da žali što je danas došao u školu, kao da je duh toga èovjeka odletio s duda natrag u radnu sobu Hassle-rove kuæe. Kad je progovorio, glas mu je imao metalan prizvuk.— Vi kao da to odobravate, gospoðice Benton? Ona mu dodirne rukav, lako kao da je list pao nanjega. — Za sebe ja to ne bih željela, poruènice Fremonte — reèe ona mirno. — Ali smatrate li vi da je pravo dk mi sudimo Harrieti Williams? Grof je veoma ugodan i kulturan èovjek, èovjek koga svi poštuju.
Znam da ga Harriet voli i da mu je zahvalna. On je plemenit, poruènice; ne smatrate li da i mi treba da budemo plemeniti prema njoj?On dohvati prst koji je ležao na njegovu rukavu i poljubi ga. — Oprostite mi, gospoðice Jessie; bilo je to neotesano od mene, ali sam se ohladio kad sam31pomislio da vi... možda odobravate... da biste ivi...— Ne, poruènice, ja ne. Ja æu se udati za mladog èovjeka, za onoga koga æu voljeti svim svojim srcem. Èovjeka na samom poèetku njegove karijere, koji mora da se bori od poèetka da bi stigao do onog kraja koji želi, i koji æe uèiniti da naš brak bude zajednica u punom smislu rijeèi.On nije odgovorio. Umjesto toga zagledao se na zapad gdje je sunce zalazilo za sumaglicu stvorenu od prvih proljetnih toplih dana, sumaglicu koja je šarala nebo plamenim vodoravnim prugama, od ružièaste do tamnopurpurne boje. Jessine oèi poðoše za njegovim pogledom. Sjedili su šutke u svojoj sjenici uživajuæi u ljepoti proljetnog zalaska sunca i mirisu propupalog lišæa oko njih. Ona prva progovori:— Poruènice, hoæete li doæi na Harrietino vjenèanje? Sigurna sam da æe biti veselo.— Ali ja ne poznajem grofa Bodisca.— Upravo sam napisala pola pisma Harrieti kad je stiglo vaše pisamce u košarici. Hoæete li da je zamolim da kaže grofu da vas pozove? Na dan vjenèanja poslije veèere bit æe ples. Volite li plesati, poruènice Fremonte?Na dan vjenèanja Jessie je bila u središtu pažnje u kuæi Bentonovih, jer je to trebalo da bude njena službena zabava. Veoma je uživala u oblaèenju, okružena svojom majkom, dvjema mlaðim sestrama i Ma-ylee, koja ju je odgojila. Njenu haljinu od bijelog satena s utkanim šarama i sa svilenom èipkom oko vrata i rukava šila je gospoða Abbot, pomodna kroja-èica iz Londona.Oko sredine poslijepodneva ušla je u obiteljsku koèiju s ocem i majkom, koju su natjerali da uèini taj napor zbog Harrietine obitelji i društvenog položaja. Bio je blag dan, zrak mekan i opojan. Na dva kilometra ispred Bodiscova imanja put je vrvio od koèija, jer je èitav diplomatski zbor bio tamo, kao i32viši krugovi oficira suhozemne vojske i mornarice, èiju je povorku sjajnih uniformi predvodio general Winfield Scott, a bili su prisutni predsjednik i njegov kabinet, kao i gotovo svi èlanovi Kongresa i Vrhovnog suda.Jessie uvedoše u nevjestinu sobu na prvom katu, gdje je zatekla Harriet svu ozarenu od sreæe. Bilo je to srdaèno, živahno dijete, koje je u svemu nalazilo zabavu.— Draga — doviknu ona Jessie — evo jednog prstena s biserom koji grof želi da ti pokloni.Ona pritrèi prozoru i proviri kroz kapke. — Jessie, pogledaj ova kola sa satenskim rozetama na konjima. To mora da je francuski ambasador. Tako sam uzbuðena, tri dana nisam mogla ništa okusiti. Grof kaže da ne smijem ništa jesti do svadbene veèere.Jessie se nježno osmjehne; osjetila je da je napušta strpljenje: Harrieti æe se sviðati svaki trenutak njezinog braka: nakit, haljine, koèije, putovanje, službeni ruèkovi i plesovi, ceremonije. Ona æe nalaziti sreæu u svojoj bujnoj prirodi, u uzbuðenjima prolaznih dogaðaja i obiteljskoj dobroti, i nikad neæe zastati dovoljno dugo da kaže samoj sebi da joj je muž star i ružan.Svadbenu povorku uskoro su poveli niz sporedne stepenice do salona koji je bio okrenut prema loði. Vrata su bila širom otvorena i gosti koji su sjedili promatrali su kako se obavlja obred. Jessie na brzinu pregleda sobu i otkrije pogledom poruènika Fre-monta, lijepog u punoj sveèanoj uniformi, s osmijehom na licu. U toku probrane veèere èinilo joj se da je kilometrima udaljena od njega jer je on sjedio za polovinu dugaèkog stola niže od nje. Ali kasnije, kad je orkestar zasvirao iza zaklona od palmi u plesnoj dvorani i pošto je prvi valcer otplesala s Jamesom Buchananom i èešku polku s grofom Bodiscom, bila je slobodna da mu se pridruži na otvorenoj verandi koja je gledala na glavni grad.
Muzika tihih gudaèkih instrumenata dopirala je do njih iz plesne dvorane, gdje je velik broj parova veæ plesao, dok su im se nakit i zlatni gajtani i èipke3 Besmrtna žena33blistali ispod tisuæu zapaljenih svijeæa. Jessie, obraza rumenih od dnevnog uzbuðenja, osmjehne se u mraku koji se spuštao kad ju je poruènik uzeo pod ruku ispod nabrane èipke koja joj je padala preko lakata i promrmljao: — Možda ste vi došli ovamo zbog ceremonije vjenèanja, ali ja sam došao da plešem s vama.Stupili su na plesni podij; stajali su koji trenutak nepomièni, napeti, pitajuæi, kao da bi poèetak tog plesa mogao biti poèetak neèega što oni nikad neæe moæi ili htjeti da zaustave. Onda mu se ona naðe u naruèju vrteæi se uz melodiju valcera Johanna Straussa.Prvi put poslije one muzièke veèeri, kad je sjedila pored njega, ona primijeti da je on malog rasta; nikad prije nije plesala s nekim tako malim, tako mršavim. Najprije joj se uèini èudno, gotovo neugodno, što ne može podiæi oèi na muškarca, što ne osjeæa kako se nad nju nadnosi njegova visina, njegova širina i dah, èineæi je malom i nježnom. I ona se trgne ustuknuvši pred prazninom te svoje kvantitativne procjene.Misli i osjeæaji navališe s takvom snagom da se uplašila. Ona odjednom osjeti da je hvata nesvjestica. Bila je sretna kad je muzika prestala i kad su otišli u kraj sobe, gdje je utonula u duboki naslonjaè.Isto tako nenadano i neshvatljivo kao malo prije slabost, sad je obuzme ljutina i nagovještaj straha. »Tko je on«, upita se ona, »taj stranac koji može sve to da mi uèini? Prije nekoliko sedmica nikad za njega nisam bila èula, a sada jedva stojim na roðenim nogama! Ovako ranije nije nikad bilo: mislila sam na njega, zamišljala njegovo lice i slušala muziku njegova glasa; sviðao mi se zbog toga što je najljepši èovjek koga sam ikad vidjela i zbog toga što je odavao neku sjetu; èinilo mi se èudesno što i on voli knjige koje ja volim, što je odluèio da mu životni poziv postane istraživanje i naseljavanje Zapada isto kao i mom ocu, a i meni takoðer, u malome, kako to meni odgovara. Sve je to izgledalo divno i slu-34
Èajno i uzbudljivo; ali u meni nije postojala ona ne-cibuzdana snaga koja æe narediti mojim koljenima da me ne mogu držati 1«Jednog toplog nedjeljnog jutra poèetkom ožujka, pošto su prisustvovali službi božjoj u prezbiterijan-skoj crkvi, Jessie i njen otac uputiše se Hasslerovoj kuæi, gdje je po zamisli Nicolleta i Hasslera trebalo da se održi savjetovanje kako bi senatora snabdjeli najnovijom municijom kojom je trebalo da se bombardira Senat da odobri èitav niz pohoda koji æe otvoriti vrata Divljeg zapada. Tom Benton je bio odlièan pješak. Njegove dugaèke, gegave noge nosile su ga tako brzo da je Jessie morala udvostruèiti korake da bi mogla iæi ukorak s njim. Ali uvijek je tako bilo. Njen otac nikad ne bi usporio korak da bi njegovu velièinu prilagodio rastu, godinama i koraku kæerke koja je tek rasla. Od samog poèetka postupao je s njom kao s odraslom, govorio s njom onim rjeènikom i s istom onom žestinom kao sa svojim biraèima u St. Louisu ili kolegama na senatskoj govornici. Jessie se razumijevanju primicala pipajuæi, polagano, a mnogo puta i bolno; ali u toku godina ideali koje je otac zastupao postali su joj jasniji i èvršæe ukorijenjeni u duši. Dijete koje je Elizabeth Benton rodila poslije Jessie bio je djeèak, ali je on umro, vezujuæi ožalošæenog Toma Bentona još èvršæe za Jessie. U vrijeme kad se rodio njezin brat Randolph bilo je prekasno da se prekine oèeva privrženost kæeri koja je toliko obeæavala i u èijoj je duši i duhu našao željenu sliku samoga sebe.James Buchanan bio je primijetio da je Jessie prava slika i prilika Toma Bentona. I otac i kæi bili su oduševljeni tim rijeèima; a oboje su znali da su te rijeèi taène. Slušajuæi Jessie kako govori o prodiranju na Zapad, o potrebi otvaranja državnog puta od St. Louisa do Santa Barbare, slušalac bi mogao zatvoriti oèi i pred sobom vidjeti Thomasa Harta Bentona,3*
35IIèuti njegov glas, njegov rjeènik, njegove britke reèenice.No nikad nikome nije palo na pamet da nazove Jes-sie odjekom njenog oca. Ona je imala svoj duh, i to dobar; bio je samo sluèaj što je, dolazeæi sa granice St. Louisa, odrasla s lovcima, traperima, vodièima, preprodavaèima krzna i trgovcima koji su pred sobom vidjeli velike neistražene površine zemlje u kojima je ležalo bogatstvo, i što je stekla uvjerenje da su Sjedinjene Države sada samo mali dio onoga što moraju postati, èak se služila i izrazima kao što su »oèigledna sudbina« koji su zvuèali bombastièno u ustima mlade djevojke, ali Tom Benton je držao propovijedi o oèiglednoj sudbini još od njene pete godine; od osme je slušala kako se on za tu sudbinu bori u Senatu, vidjela ga kako za to radi sa svojim drugovima u biblioteci doma Bentonovih; èitala je ili su joj èitali o svim onim èinjenicama iz povijesti i biografije za koje je Tom Benton vjerovao da dokazuju njegovu tezu da nijedan mlad narod ne može mirovati, da mora pobijediti divljinu svuda oko sebe i da od njenog fizièkog tijela mora stvoriti organsku cjelinu. U mnogim govorima koje je napisala za njega u njegovoj biblioteci i u opaskama koje je stavljala za vrijeme njihovih razgovora, otišla je dalje od Toma Bentona u svojim mišljenjima, jer je bila za jednu generaciju mlaða i usuðivala se za jednu generaciju više.Dok su živahno hodali po proljetnom suncu, Jessie se u duhu vraæala najstarijim sjeæanjima na svoje djetinjstvo. Njena prva jasna uspomena bila je iz doba kad je ona imala tri godine; 1828. godine njezin je otac s upravo uraganskom snagom vodio izbornu kampanju za Andrewa Jacksona, svog starog komandanta i prijatelja. Mjesecima je slušala uzvik: »Hura za Jacksona.« Jednog jutra ona i Eliza otišle su u biblioteku u baršunastim ogrtaèima i kapama spremne da s ocem prošetaju oko Lafavetova trga. Tom je toga jutra radio na jednom napadu punom prezrivih prijekora na izolacioniste iz Nove Engleske, koji su se ne samo zadovoljavali time da Ameri-36ku ostane takva kakva jest, sa dvadeset država, veæ su bili obuzeti ljutitom odluènošæu da se više ne smiju osvajati novi teritoriji, ni na jugu, ni na zapadu niti na srednjem zapadu, jer bi to poremetilo politièku ravnotežu u Kongresu i oslabilo njihov utjecaj na kontrolu državnih poslova. Tjedan dana prije senator Foote je govorio za Novu Englesku zauzimajuæi se za to da se sva zemlja u javnom vlasništvu povuèe sa tržišta, osim one koju naseljenici veæ posjeduju, i da se granice i meðe Sjedinjenih Država zau-vijek zamrznu na postojeæim širinama.Jessie i Eliza našle su se tako same u biblioteci; sjedile su mirno u jednom naslonjaèu nekoliko trenutaka, a onda, primijetivši raširen komad papira, dohvatile su kutiju s pisaljkama u boji i poèele crtati oko rukopisa senatora Bentona. Nekoliko trenutaka kasnije, kad je njihov otac ušao u sobu i vidio sto su uèinile, strogo ih je zapitao: —Tko je to uradio? — Eliza je briznula u plaè, ali je Jessie podigla oèi i lica išaranog pisaljkom izjavila:— Mala djevojèica koja kaže hura za Jacksona!Tom se naèas zagledao u kæerku ne vjerujuæi, a zatim je prasnuo u smijeh. — Jessie, ti si iver stare klade; znaš kako treba da se izvuèeš iz škripca.Pokupivši listove rukopisa, pregledao je štetu uzdišuæi iz sveg srca dok su mu oèi pratile krivudave linije njene plave pisaljke. Glasno je èitao: — Zapad je moja zemlja, ne njegova. Ja to znam; on to ne zna. Uvreda je za ljudski rod da se velièanstvena dolina Mississippija saèuva za skrovišta divljih životinja umjesto da se od nje stvori boravište slobode i civilizacije, sklonište za ugnjetavane ljude svih naroda.Hasslerova kuæa nalazila se na Capitol Hillu, okrenuta prema rijeci Potomac; oni skrenuše na sjever, pored zgrade Obalskog premjeravanja, gdje je Has-sler rukovodio geodetskim premjeravanjima zemlje, i nastaviše put Avenijom Pennsvlvania. Nicollet, koji je izgledao star i bolestan poslije preležane groznice, povede ih na prvi kat trošne kuæe, u jednu veliku sobu sa ulice, u kojoj nije bilo nikakva namještaja.37
Dvije dugaèke daske namještene na nogarima bile su prekrivene gomilom geografskih karata, papirima, kartama, bilješkama, èasopisima, atlasima, logaritamskim tablicama, nacrtima, pisaljkama u boji. Stupivši u tu sobu, Jessie opazi jednu sliku: poruènika Johna Charlesa Fremonta, na visokoj stolici nagnutog nad stolom, s debelom olovkom za crtanje u desnoj ruci, dok su široko rašireni prsti lijeve držali stranice jednog èasopisa; rukavi na košulji bili su mu zavrnuti, jednostavna vojnièka košulja raskopèana na grudima, crna èupava kosa padala mu je malèice preko èela, a lice bilo ispunjeno napetošæu èovjeka koji se sav posvetio poslu što ga radi.— Bilo mu je tek dvadeset i èetiri godine kad sam ga poveo sa sobom — objasni joj Nicollet; — prije toga je nešto malo uèio pod kapetanom Williamsom u dvije ranije ekspedicije, ali je u stvari bio još uvijek samo poèetnik u vještini harmoniènog življenja s divljinom. Pa ipak, on je upijao pouke i iskustvo kao Èovjek koji je obuzet pravom strašæu.Gledajuæi ga napeto dok je on bio usredotoèen na svoj rad, povezujuæi podatke sa grubih, rukom crtanih geografskih karata, iz bilježaka nabacanih pored logorske vatre, provjeravajuæi ih prema štampanim bilješkama i geografskim kartama divljine koju su istraživali, Jessie je osjeæala da je tu pred njom èovjek izuzetne vrijednosti. To joj je govorio nemir u grudima, a to joj je govorio na naèin drukèiji od onoga na koji je zgrabio njenu ruku one prve veèeri u školi u Georgctownu; drukèiji je bio taj nemir od onoga kad je njegov smijeh zaokupio i okružio njen; drukèiji od njezinog osjeæaja u biblioteci, kad je držao knjige njezinog oca i razgovarao o njima; drukèiji od one veèeri na svadbi grofa Bodisca, drukèiji od svega toga, bilo je to nešto sasvim drukèije od svega toga i iznad svega toga. Ovdje je bio èovjek koga æe njegovi drugovi poštovati, èovjek koji æe napredovati u svom poslu, koji æe biti èvrst i postojan u tom poslu kome æe njegov život biti posveæen i koji æe dati dragocjen i trajan doprinos svome vremenu.38Ona stupi u sobu iza oca i Nicolleta. John brzo digne pogled, uznemiren; zatim, videæi nju, skoèi sa stolice i priðe da je pozdravi.Tom Benton priðe velikoj geografskoj karti koju su pravili, i prijeðe prstima dijelove koji su ga najviše zanimali.— Da... da... — reèe on — to je ono što je nama potrebno ... ali sam razoèaran, sve to ide ... tako ... tako polako.Jessie je promatrala poruènika Fremonta kad se okrenuo njenom ocu da mu kaže strpljivim glasom: — Da, to je spor posao, jer moramo postiæi potpunu taènost. Najmanja greška na ovoj mapi može znaèiti opasnost za karavane koje oèekuju vodu ili hranu na jednom odreðenom mjestu__— Istina, istina — promrmlja Tom — ali vrijeme nam je tako kratko: Engleska pravi planove da preuzme obalu Pacifika. Cijelo to golemo prostranstvo mora se presjeæi cestama, prošarati tvrðavama i seoskim dobrima. Moramo slati ekspedicije kroz sve predjele do doline rijeke Columbije, da bi je naselili Amerikanci.— Slažem se, senatore Bentone — odgovori John zažarena lica. — Moramo forsirati ekspedicije kroz svaku milju divljine. Ali ne možemo nezaštiæene do-seljenièke povorke prepustiti neprijateljski raspoloženim Indijancima, pustinjama i snijegom prekrivenim planinskim lancima dok ih ne budemo mogli uvjeriti da su ove geografske karte taène.Jessie osjeti ruku na svom ramenu. Ona se okrene i vidje kako se Nicollet ljubazno osmjehuje svom štiæeniku.— On ima pravo, taj mladi poruènik — prošaputa Nicollet. — Samo zamislite, gospoðice Jessie, na toj ogromnoj geografskoj karti Missourija, za koju je on sam skupio gotovo sve podatke, i koju je nacrtao potpuno sam, napravio je svega dvije male greške u raèunanju. To je dobar rad.Promatrajuæi svog oca i Johna Fremonta kako stoje glavu uz glavu, Jessie primijeti kako njih dvojica jedan drugog podstièu. »Da«, pomisli ona, gleda-39
rjuæi na njegove hitre prste koji su brzo pravili nacrte dok je govorio: »dobar rad«. Samo dobri ljudi mogu obaviti dobar rad. Mnogi mladiæi koje poznajem bezbrižni su; oni se ne mogu usporediti s mladiæem kao Sto je ovaj. Nikad ne bih mogla voljeti nekoga tko nije dobar radnik i tko ne bi svome poslu bio odan isto kao što je odan meni.«Znajuæi da je pozvan poruènik Fremont, Jessie zamoli Maylee da spremi naroèito dobru veèeru, ali ovoga puta to što ga je opomenula da se kloni prepiranja nije koristilo; sa žaljenjem je morao spustiti nož i viljušku kad se Tom Benton obratio njemu da on uvjeri dva novinara, jednog èinovnika ministarstva i nekoliko èlanova Kongresa da je zemlja izmeðu Mississippija i Stjenjaka plodna i dobra za naseljavanje.Prva toplina ljeta koje se približavalo osjeæala se u salonu, kao nagovještaj vruæine koja æe se uskoro spustiti na Washington City. Jessie je imala na sebi laku vrtnu haljinu. Poslije kave predložila je Johnu da poðu u vrt iza kuæe da se nadišu zraka. Purpurno crveni puzavac prekrivao je visoke zidove ograde. Ispred samog trijema prošli su pored male, improvizirane sjenice u kojoj su visila dva mala drvenabureta. Na Johnov upitni pogled Jessie odgovori: __To je oèev tuš. On se tušira ledenom vodom u zoru i pred mrak, to mu je ostalo iz vojske; kaže da uživa u tome, ali zapravo uživa u teškoæama. Pokatkad pomislim da on to tuširanje voli radi samog tuširan ja.— Taèno! — uzvikne poruènik s razumijevanjem.— Ja uživam u teškoæama putovanja i opasnostima nepoznatoga radi njih samih. Iskreno da kažem, jedino što mi teško pada jest što moram živjeti u velikom gradu, usred gomile svijeta.— Zaista, poruènice? — reèe ona malo vragolasto.— Nedavno sam èula prièe da ste vi jedan od najve-40selij ih mladiæa u gradu i da nikad ne proðe ples a da vi niste tamo do tri sata ujutro. On pocrveni.— Pa, gospoðice Jessie, mlad sam. Tek mi je dvadeset i osam godina. Doðe vrijeme kad volim lijepe djevojke i muziku, pa kad veæ moram živjeti u civilizaciji da bih završio svoje djelo, onda želim da se u njoj zabavljam koliko god mogu. Ali dajte mi jedno stado bizona koje juri u divljem bijegu, trodnevni forsirani marš kroz pustinju, s praznim èuturama; dajte mi preriju punu plavog poljskog cvijeæa koje oèi bijelog èovjeka dotle nisu vidjele; ili jednu nepoznatu, bezimenu rijeku koja protjeèe noæu dok ja ležim na zemlji i gledam u zvijezde.Njeno je uho osjetilo poeziju u njegovim rijeèima, poeziju koja je ublažila ljubomoru što ju je osjeæala kad je o njemu mislila kao o èlanu društva glavnog grada, iz kojega je ona, zbog svoje mladosti, još bila iskljuèena. Hodali su stazom obrubljenom živom ogradom do ljetne kuæice. Kuæica je bila zasjenjena visokim sikomorama i dobrim dijelom zarasla u tam-nozeleni bršljan. Sjeli su jedno pored drugoga, na bijelu klupu, usred mirisa cvjetova kozje krvi koji je ispunjavao zrak i prièali nemarno o ljudima što su u blagovaonici sjedili za stolom.— Mene politika mnogo ne zanima — primijeti on rastreseno. — Jedva èekam dan kad æu ponovo poæi u novu ekspediciju.— Tata uvijek kaže da politika i nauka predstavljaju prijatelje nepogodne za zajednièki život, ali kako da se to izbjegne? Ništa se ne može uèiniti bez pomoæi i odobrenja Kongresa, a u Kongresu se ne može ništa uèiniti ako se ne vodi veoma lukava politika.On potvrdno kimne glavom na ovu sažetu i lijepo izreèenu tvrdnju, a onda se zavali na ogradu od leta-va, odluèna lica, ozbiljna pogleda. Hladnoæa sjenice kao da je pojaèavala njegovu duhovnu izdvojenost. Jessie je bila uvrijeðena i zbunjena njegovom potrebom da se izvuèe. Usprkos njegovoj otvorenosti i iskrenosti imala je osjeæaj da ne može prodrijeti duboko u njegovu dušu. Njena prva reakcija u zamra-41èenoj sobi za muziku u Višoj školi gospoðice English bila je da u njegovu karakteru ima neèeg tajanstvenog, neèeg sakrivenog. Ovaj osjeæaj nedosežnosti i povlaèenja iza odmjerenosti i ljubaznosti plašio ju je. Ona se malo okrene da ga pogleda u oèi.
— A što je bilo sa Cecilijom?— Ne znam — odgovori on. — Ja sam otišao iz Charlestona, a ona je ostala tamo. Zašto pitate?— Zato što me ljubav zanima, a sad sam odjednom sa èuðenjem opazila da o tome baš ništa ne znam.— Bojim se da ste došli pogrešnom èovjeku — osmjehne se on. — Ni ja o toj stvari ne znam mnogo. Topograf koji gotovo sve svoje vrijeme provodi u divljini ne može mnogo saznati o ljubavi.Oni se osmjehnuše, svjesni jedno drugoga, oštrog noænog mirisa zemlje, mirisa kasnog proljeæa. Sve su rijeèi bile nestale. Primakoše se bliže. Ruke im se dotakoše, njena kosa dodirnu njegove usne dok mu je naslonila glavu na rame.Jessie odjednom digne oèi i ugleda oca i Nicolleta kako stoje na stazi. Nicollet se osmjehne i nešto promrmlja Thomasu Bentonu. Njen otac se ukruti. Nastade opasna šutnja, a onda on priðe vratima ljetne kuæice i hladnim glasom izgovori:— Jessie, hajde kuæi.Ona ustade i, pored Johna Fremonta, u pratnji oca i Nicolleta, poðe stazom. Pri svjetlosti u predsoblju primijeti da je oèevo lice ledeno, da se Nicollet izvi-njava. Ne obaziruæi se na prisutnost poruènika Fremonta, Tom Benton reèe: — Jessie, oprosti se, molim te. Kasno je.U napetoj tišini neizreèene rijeèi njih èetvoro poletješe od jednog do drugog, sudariše se i povukoše se. Poruènik Fremont progovori tihim glasom: — I ja se moram oprostiti. Hvala vam na gostoprimstvu, senatore Bentone, i na odliènoj veèeri.On se duboko pokloni, uzme šešir sa vješalice za odijela u uglu i iziðe iz kuæe.Tom Benton i njegova kæi stajali su i gledali jedno drugo. Nicollet promrmlja nekoliko rijeèi opraštajuæi se i ode.42Jessie poðe za ocem u biblioteku, oèiju upravljenih u njegova široka, ljutita leða. Pošto se teško svalio u stolicu, rukom prekrivši lice, ona ga tiho upita: — Što sam uèinila?On je pogleda. Lice mu je izgledalo ispijeno i staro._ jessie — reèe on — zapanjen sam.— Zbog èega si tako uzbuðen? — upita ona.— To je tako glupo izvrdavanje, to što pitaš — odgovori on oštro. — Sve je bilo tako oèigledno da je èak i Nicollet stavio primjedbu. Toliko sam bio zauzet svojim poslom da nisam stigao primijetiti...I njen se glas uozbilji. — Nisam uèinila ništa osim što sam se ugodno osjeæala u društvu poruènika Fremonta. A ti isto tako. Za što me optužuješ?— Zato što si se zaljubila u njega — obrecnu se on. »Eto«, pomisli ona, »napokon je izišlo na vidjelo.Ja nisam sebi dopuštala da mislim o tome, a sada je to otac izrekao rijeèima.«— Možda imaš pravo — odgovori ona mirno. — Nisam dopustila da mi ta rijeè doðe u svijest. Znala sam da je poruènik Fremont najdivniji i najsimpatièniji mladiæ koga sam dosad upoznala. Ali ti nikad nisi odobravao da èitam romantiène prièe, a u literaturi o istraživanjima ima vrlo malo što bi mladoj djevojci kazalo da je zaljubljena. A pošto si me sada ti s tim suoèio, mislim da ga volim.Stegnuta grla, Tom Benton odgovori:__Poruènik Fremont više neæe uæi u ovu kuæu;neæe biti pozvan; niti æeš ga ti vidjeti. __Ali zašto njega kažnjavaš? — upita Jessie.— On te je naveo da se zaljubiš u njega.— Naveo! — Lice joj je izgledalo isto tako napregnuto i blijedo kao i njegovo. — Zar ja nemam svoje vlastito mišljenje? Zaista, oèe, to je nedostojno onih godina uèenja koje si mi poklonio; ti znaš da ja nisam slabo i glupo dijete...__ On ipak ovamo više neæe doæi. Ti ga neæeš vidjeti! Takav brak bio bi preveliko iskušenje za mladog poruènika.43
— Poruènik Fremont nije nikakav pustolov. On je jedan od najobdarenijih ljudi, jedan od onih koji najviše obeæavaju u Washingtonu. Sam si to rekao.— Možda. Ali nije jedan od onih koji toliko obeæavaju da ne bi vidjeli korist od braka s kæeri senatora Bentona.U Jessinu pogledu bijesnu opravdana srdžba. Ona priðe prozoru, odmakne zavjese i zagleda se u tamna zelena polja.— Ti dakle smatraš da si rodio kæer toliko lišenu privlaènosti i sposobnosti da nekoga podstakne, da se poruènik nije mogao zaljubiti u mene zbog mene same?Tom Benton reèe tiše: — Oprosti mi, mila moja, nisam namjeravao da omalovažim tvoju ljupkost i tvoju vrijednost. — Ali u glasu mu se i dalje osjeæala hladnoæa. — Jessie, moj ja zadatak da te štitim. Previše si mlada da bi znala...— Senatore — reèe ona promišljeno — to je najgore izvrtanje èinjenica zbog koga si ikad bio okrivljen: Jesi li ti mislio kad su mi bile èetiri godine da sam suviše mlada da uèim èitati, ili suviše mlada sa pet godina da provodim dane u Kongresnoj biblioteci, suviše mlada da sa sedam godina idem u lov i logorovanje s tobom, suviše mlada sa osam da te gledam sa galerije Senata i da èitam s tobom te teške, ozbiljne knjige; suviše mlada sa deset da pišem sve tvoje govore, suviše mlada sa èetrnaest da postanem tvoj savjetnik i povjerljiva liènost, da šetam ulicama Washingtona noæu dok ti pretresaš svoje probleme, služeæi se mnome kao rezonatorom? A sada mi odjednom dobacuješ u lice kalendar, kažeš mi da sam nerazvijena, da još nemam ni sedamnaest godina, da sam dijete koje ne zna što radi.Nije zastala da bi mu pružila moguænost da odgovori, veæ je nemilosrdno iskoristila svoju prednost, onako kao što je to radio Tom Benton kad se radilo o njegovim željama.— Nikad nisam sumnjala u tvoj sud; kad si me pohvalio da sam dobro uradila neki posao, radila sam deset puta bolje da bih zaslužila još pohvala,44dok nisi rekao da æeš ti uskoro iæi kod mene u školu. A sada, prvom prilikom kad ti se dogaðaji ne sviðaju, postaješ gnjevan otac i tiranin koji se samovoljno ponaša.Tom je mirno pogleda. — To je pravi govor, Jessie; možda bi trebalo da ti budeš senator Missourija.Ona brzo priðe ocu, pomirljivo.— Ja ne želim da budem senator Missourija; ja želim da budem senatorova kæi. Ti znaš koliko te volim, oèe; nije potrebno da o tome razgovaramo. Nježno si me vodio za ruku kroz sve ove sretne godine; ne smiješ mi sad odjednom staviti uzde pod izgovorom da je to za moje dobro.— Što ti je rekao poruènik Fremont?— Ništa... barem ne usnama. Možda sam mu ja proèitala misli, ali ta vrst dokaza nije prihvatljiva na sudu, zar ne?— Neæeš me nasmijati.— Poruènik Fremont je bio veoma pažljiv— nastavi ona. — Ti iznuðuješ rješenja, oèe. Tvoja taktika nije bila nikada da sebi utireš put kroz delikatne situacije.— Previše sam te dobro nauèio — promrmlja on.— Hajde, Tome — zadirnu ga ona. — Ti si mi dao oružje kojim æu se boriti; zar si mislio da ga neæu upotrijebiti kad god moja sreæa bude ugrožena?— Tvoja sreæa! Ali to je fantastièno, Jessie! Prvi put u životu osjetila si jednu romantiènu sklonost, a govoriš mi o svojoj sreæi! Poruènik Fremont jednostavno više neæe biti pozvan u ovu kuæu.Stajali su i gledali šutke jedno drugo, dva para smrknutih oèiju, tako sliènih kao odraz u ogledalu s pozlaæenim okvirom. I njihove volje se susretoše, njihova tvrdoglavost. Jessie se okrene i poðe u svoju sobu.Maylee ju je èekala s poslužavnikom s jelom. — Sigurno umireš od gladi, dijete — reèe stara crnkinja. — Ja èuvala tvoj tanjur kad izašao iz kuhinje. Ti nikad ni ne osvrnula.— Hvala ti, Maylee, ali nisam gladna. Žena se zagleda u nju potpuno zapanjena.
45— Ti ne gladna! šta s tobom, dijete, ti bolesna?— Otac bi tako rekao.— Šta ti uhvatila? Ti hoæeš ja tebi donesem sena èaj?Jessie se tužno osmjehnu.— Hvala, Mavlee, èaj od sene ništa ne lijeèi, a najmanje bolest koju ja imam.Da nije bilo prisustva bake McDovvell, koja je stigla da provede svoju godišnju posjetu sa Bentonovi-ma, naredne sedmice bile bi za Jessie neizdržive. I u školi i kod kuæe užasno ju je muèilo to što je slika poruènika Fremonta blijedjela iz njezina sjeæanja. Mada je bila nesretna što je odvojena od njega, nije oèajavala, jer je sigurno osjeæala da su one sile koje su ih približile bile suviše jake a da bi se slomile zbog toga što je Thomas Benton mislio da je ona previše mlada za ljubav, željela je da s ocem razgovara o poruèniku Fremontu i da mu pokaže da je njegova samovoljna metoda postigla uèinak suprotan onome koji je želio. Ako otac dopusti da poruènik ponovo dolazi nedjeljom na veèeru, ona æe obeæati da æe paziti na svoje rijeèi i da æe se suzdržano ponašati.Ali za vrijeme drugog vikenda koji je provela kod kuæe nije mogla porazgovarati s ocem o tome, jer se on pripremao da u Senatu održi govor za koji je procijenio da æe trajati sedam sati, pa nekoliko dana uopæe nije htio govoriti, kako bi mu glas mogao izdržati. Jessie odluèi da saèeka dan poslije njegova govora i da mu pruži jednu noæ odmora prije nego što ga zamoli za jedan iskren razgovor. Kad je sutradan izjutra došla k njemu u biblioteku i zatekla ga još uvijek promukla, osjetila je samo žaljenje prema njemu. Odluèila je da bude strpljiva.Razdvajanje je bilo utoliko bolnije što u Bentono-voj kuæi nije bilo nikoga s kime bi razgovarala o46Johnu Fremontu. Zbog toga je i bila sretna što je ponovo vidjela baku McDowell.Baka McDovvell rodila se u Chery Groveu, u državi Virginiji, prije osamdeset godina. Proživjela je indijanske ratove i revoluciju; na èelu je nosila ožiljak od jednog noža, koji je na nju bacio u djetinjstvu jedan Indijanac u britanskoj službi. Nazivala je taj ožiljak znakom kralja Georgea. Kad bi bila bolesna ili u neprilici, ili kad bi njena djeca ili unuci zapali u teškoæe, èinilo se kao da se ožiljak uveæava; kad se osjeæala dobro i kad je obitelj napredovala, povlaèio se toliko da se gotovo nije ni primjeæivao. Starenje bake McDovvell pokazivalo je jednu anomaliju: umjesto da stareæi mršavi, postala je dopadljivo punašna; umjesto da postane èangrizava zbog sve sporijeg hoda i nagomilanih bolesti, postajala je sve blaža; umjesto da joj ljubavni doživljaji i brakovi njene djece, unuèica, neæaka i neæakinja budu dosadni, uživala je da ih sve redom vidi kako se zaljubljuju i žene. Nije trebalo da Jessie kaže više od nekoliko reèenica o poruèniku Fremontu, a baka McDovvell veæ je kim-nula glavom i primijetila:— I tako je naposljetku to došlo i na moju Jessie. Veæ sam se poèela bojati za tebe; kad sam ja bila u tvojim godinama, veæ sam imala kæer.Smrt predsjednika Williama H. Harrisona svega mjesec dana poslije njegove inauguracije pružila je Jessie prvu priliku da vidi Johna. Pogrebna povorka trebalo je da proðe Avenijom Pennsvlvania do Capi-tola; buduæi da je Bentonova kuæa bila za jedan ugao udaljena od glavne ulice, pa zbog toga èlanovi obitelji ne bi mogli promatrati povorku s prozora, Tom Benton je rekao baki McDovvell da može gledati pogreb iz kuæe gospodina Hasslera na Capitol Hillu. Na Jessin upitni pogled on izjavi: — Gospodin Has-sler mi je to ponudio danas kad sam ga sreo u kancelariji pukovnika Aberta. Da, možeš pratiti baku.Na dan pogreba jutro je osvanulo hladno i kišovito. Mada je baka McDowell obukla svilenu crnu haljinu s crnim ogrtaèem podstavljenim vatom, majka je dopustila Jessie da obuèe haljinu i kaput od zelenog47baršuna. Pošto je ispratio kæer i punicu do Hassle-rove kuæe, Tom Benton pohita do Senata da prisustvuje službenom obredu. Kad je prednja vrata otvorio poruènik Fremont, u sveèanoj uniformi, Jessie uzvikne:— Poruènice, zašto niste sa svojim pukom?
— Prehladio sam se. Lijeènik je smatrao da ne bi bilo pametno da idem po kiši.Stajali su i osmjehivali se jedno drugome. Onda se Jessie okrene svojoj baki.— Ovo je mladi poruènik o kojemu sam ti prièala.— Milo mi je što sam vas upoznala, mladiæu. Moram priznati da sam došla više zbog toga da vidim vas nego da bolje vidim pogreb. U mojim godinama èovjeka pogrebi baš ne zanimaju.— Ali, bako — uzvikne Jessie — ti nisi mogla znati da æe poruènik Fremont biti ovdje. Trebalo je da bude sa svojim pukom.— Ta nemoj! — promrmlja baka McDovvell. John se sagne da poljubi starici ruku, a zatim ihpovede na prvi kat, u radnu sobu iz koje su bili izneseni stolovi i radni pribor. Na prozore je bio stavio azaleje, mnoge vaze bile su pune geranija i ruža. Vesela vatra gorjela je u kaminu, i iz njega se širio opojan miris cedrovine. Ispred kamina bio je postavljen niski stoliæ za èaj; udobni naslonjaèi bili su smješteni ispred prozora koji su gledali na Aveniju Pen-nsvlvania. Jessie je promatrala Johna dok je primao ženu pukovnika Aberta i gospoðu Crittenden, koja je takoðer bila pozvana da gleda povorku sa ovog zgodnog mjesta. Sjedila je pored velikog prozora s drugim ženama i slušala prièe o Williamu Henriju Har-risonu, ali je John stajao iza nje, i njoj se u glavi vrtjelo; osjeæaj koji je strujao izmeðu njih bio je snažan i odreðen.Iz daljine je jedva dopirala tužna melodija pogrebnog marša; trenutak kasnije pojavilo se šest bijelih konja koji su vukli perjanicama ukrašena mrtvaèka kola što su vozila tijelo predsjednika Harrisona na padinu Capitol Hilla. Kad su još dvije žene ušle u sobu, Jessie brzo ustane da ponudi svoju stolicu, i48
John je odvede do kamina. Tu su sjeli za èajni stoliæ jedno prema drugome, gledajuæi netremice žuækasto-crveni plamen. Žene koje su bile okupljene pored prozora pažljivo su promatrale sveèani prizor na ulici; da su bili sami, Jessie ne bi osjetila da su potpunije izdvojeni.— Dvaput sam bio u Senatu kad je govorio senator Benton — reèe Fremont. — Nadao sam se da æu vas ondje ugledati.— Ali ja još idem u Višu školu gospoðice English.— Znao sam da je naše razdvajanje samo privremeno. Znao sam da nas ništa ne može razdvojiti, pa èak ni — oprostite mi — senator Benton.— Jessie ne odgovori; nije bila u stanju da izusti ni jednu rijeè, sve da joj je i sam život bio u pitanju. On uzme njenu ruku meðu svoje.— Gospoðice Jessie, možda pogrebna povorka nije najpogodniji ambijent za prièanje o ljubavi, ali toliko želim razgovarati o tome da bih mogao razgovarati u svakoj prilici i u svakom ambijentu.— Uvijek nagao — promrmlja ona.— Vi znate èitati moj pogled — reèe on. — Mislim da ste u njemu proèitali što osjeæam za vas I-— Ne — reèe ona blago se šaleæi — kad se tièe ljubavi, ja postajem nepismena. Tako bar misli moj otac.— Znate li što sam prvo rekao gospodinu Nicolletu kad smo se vratili sa one muzièke veèeri u George-townu? Rekao sam: »Na prvi pogled sam se zaljubio.« Kad ste uletjeli u sobu za prijem, ljutiti što je vašoj prijateljici nanesena nepravda, odmah sam znao da se sa mnom dogaða nešto važno; kad ste se smijali i kad me je vaš smijeh obavio svojom toplinom, znao sam da æe ostatak moga života ostati jalov ne budem li mogao uvijek biti s vama. Moja jedina misao bila je kako i gdje æu ponovo sresti gospoðicu Jessie. Volim vas — reèe on tiho. — Volim vas od onog prvog trenutka. Mislim da i vi mene volite.Njene su oèi blistale.— Svakako i vi vjerujete da je sve to dio smišljenog plana i da smo tražili po cijelom svijetu, oboje,4 Besmrtna žena49da smo godine proveli tražeæi muža ili ženu koji bi nam najbolje odgovarali...
— Da, vjerujem — odgovori ona tiho.— Gospodin Benton ima pravo kad kaže da sam ja poruènik bez prebijene pare, i samo sa skromnim izgledima za buduænost...— Skromnim izgledima za buduænost! Vi imate najsjajnije izglede od svih mladih ljudi u Americi: vi æete stvoriti velike stvari...— Zajedno æemo ih stvoriti, Jessie.Ona povuèe svoju ruku iz njegove uspravivši se u naslonjaèu, mršava i ukoèena.— Mislite li vi to ozbiljno? — upita ona. — Moram vas opomenuti da ja ne mogu živjeti a da ništa ne radim. Ja se ne bih mogla udati za èovjeka koji mi ne bi dopustio da radim rame uz rame s njim kao njemu ravna i kao njegova drugarica. Nazovite me An-nom Royall, ako hoæete, moja majka je to sto puta uèinila, ali ja nisam feministkinja, i od mene nikad neæete èuti da tražim jednaka prava za žene. Vjerujem da je ženin najveæi zadatak na ovom svijetu da bude dobra žena, ali vjerujem da žena, ako hoæe da bude dobra supruga, mora stajati rame uz rame sa svojim mužem. — Njen glas zadrhta. — Ja jednostavno moram imati muža koji æe vjerovati u moj sud, kojemu æu biti povjerenik, koji neæe pokušavati da me iskljuèi zato što sam žena, koji mi neæe govoriti neka odlazim u društvo i neka se zabavljam.Ona se opusti u naslonjaèu, ali su joj kestenjaste oèi još uvijek izražavale napetost.— Ja vam nikad neæu smetati, Johne Fremonte; ja ne tražim zahvalnost niti javno priznanje; nikad neæu hodati ulicom s gomilom teza u ruci, i moji prijatelji neæe se morati sklanjati u sporedne ulice kad ugledaju da im se približujem. Ali ja hoæu da vam pomognem, želim da dam svoj mali doprinos vašem radu, želim poveæati vaše moguænosti samo onom mrvicom sposobnosti kojima raspolažem.Ona spusti pogled. Sjedila je stežuæi svoje male ruke kao u strahu. — Eto, sve sam vam rekla. Nadam se da vas to50nije odbilo, da neæete smatrati da je to neženstveno od mene.Ona ga pogleda. Njegove oèi bile su zatvorene, na njegovu dvadeset osmogodišnjem licu vidjele su se bore, èelo mu je bilo namršteno.— Nadam se da nisam u svemu tome romantièna — reèe ona. — Znam da je, po opæem mišljenju, sve to nepoželjan posao. Znam da gotovo svi muškarci više vole zabavnu i ljupku ženu koja æe im roditi djecu i starati se za njihov dom i biti tamo kad se oni vrate s dnevnog ili godišnjeg posla. I zaista, raðati djecu, i podizati ih, i bdjeti nad zdravljem obitelji i pazili da dom bude lijep i spokojan tako da ona u njen ni odrastu u sjajna ljudska biæa, sve to zahtijeva sve ženino vrijeme. To je dovoljno za svaku ženu. Ali možete li razumjeti, poruènice Fremonte, da to meni nije dovoljno? Ja sam kæi svog oca; da sam muškarac, veæ bih se bila sva posvetila nekom pozivu. A kako sam žena, moram raditi posredstvom muža, i zato moram naæi muža koji æe me pustiti da ostvarim te težnje, koji æe mi dopustiti da mu postanem nezamjenljiva i u radu kao i u životu.Tužna melodija koja je pratila pogreb sve se slabije èula u sobi; nekoliko žena kraj prozora tiho je plakalo. Poruènik Fremont poèe govoriti.— Volim vas, Jessie — bile su njegove rijeèi. — Ne bih želio nikakvu Annu Royall, ali vaš sjaj i ljupkost raspršili su moj strah. Možda æu napraviti neke druge greške, možda æu vas razoèarati u nekim drugim stvarima, možda nikad neæu ispuniti sva vaša oèekivanja, ali æu vas uvijek voljeti.Traèak nježne veselosti pojavi se u njenom pogledu. Bila je sretna osjeæajuæi da joj se raspoloženje razvedrava. Nije željela da taj sveti trenutak koji nikad neæe zaboraviti, bez obzira kako bude stara, da taj trenutak bude suviše ozbiljan.— Govorili ste kao pravi francuski pjesnik, mon-sieur Fremont — reèe ona trepnuvši.— Priznat æu da sam napisao za vas neke stihove. Loše, gospoðice Jessie, nevjerojatno loše stihove, ako se uzme u obzir iz kako su duboke ljubavi proizašli.51
—¦ Ja se ne udaj em za vas kao za pjesnika, poruènice Fremonte, i neæu te vaše loše stihove iskoristitiprotiv vas.S jednom od onih munjevitih promjena na koje još nije bila navikla, njegove se oèi zamagliše.— U stvari, i ne bi trebalo da prihvatite moju ponudu — reèe on ozbiljno. — Ja sam sumnjiv u èitavom tom poslu. Jasno se vidi kako æe to biti brak iz raèuna: to što bih postao zet senatora Bentona znat no bi mi pomoglo u karijeri; senator bi iskoristio svoj utjecaj u Kongresu i ministarstvu rata da budem brzo unaprijeðen, da budem postavljen na èelo ekspedicije...Jessie odgovori s tobožnjom ozbiljnošæu:— Da, razumije se, ali vi shvaæate, poruènice Fremonte, da sam ja previše mlada a da bih znala štoradim.— Potpuno! Sa svojih šesnaest godina vi ste neodgovorno dijete!— ... proæi æe nekoliko godina prije nego budem dovoljno stara da odluèim.Njegovo mraèno raspoloženje bilo je išèezlo.— Buduæi da se ne udajete za mene kao za pjesnika — upita on živo — kad mogu oèekivati da æete se udati za mene kao za poruènika u Topografskom korpusu?— To je odgovor koji vam ne mogu dati. Morate mi obeæati da æete to èuvati kao tajnu dok ne budem mogla razgovarati s ocem.— Hoæemo li morati dugo èekati? Oprostite mi ako izgledam nestrpljiv.— Neæemo morati èekati tako dugo kao što je on èekao. Majka ga je odbijala šest godina. Govorila je: »Nikad se neæu udati za riðokosog, za vojnika ili demokrata.« Otac je odgovarao: »Ne mogu promijeniti boju kose, i nikad neæu moæi biti ništa drugo nego demokrat, ali æu istupiti iz vojske: stupio sam u vojsku samo da bih izmlatio Britance.« Prepustimo okolnostima da što prije donesu pravi èas da mu to saopæimo.52— Držat æu u tajnosti naše zaruke — osmjehne se on; — kako lijepe rijeèi, zaruke. Draga moja Jessie, sada smo se jedno drugome obavezali da æemo se vjenèati, cijelog života bit æemo zaruèeni u radu, sreæi i uzajamnoj ljubavi.Pogrebna povorka bila je nestala iz vidika. Poruènik Fremont baci još jednu kladu na vatru, donese stolice od prozora i smjesti udobno svoje gošæe. Zrak se bio ugrijao; kiša je bila lijepa dok je koso padala na Pennsylvania Aveniju. On naèas nestane, pa se vrati noseæi poslužavnik sa sladoledom, francuskim kolaèima i ruskim samovarom. Sretno je èavrljao dok je nalijevao èaj.»Za boga miloga«, pomisli Jessie, »da li se i na meni primjeæuje da sam sretna? Ako je tako, za jedan æe sat cijeli Washington znati našu tajnu.«— Kakva je bila pogrebna povorka? — upita ona svoju baku.— Rekla bih da je poslužila svojoj svrsi — odgovori baka McDowell.8Sutradan izjutra Jessie se probudi i poène pjevati,, a onda joj postane jasno da bi isto tako mogla otiæi i kazati ocu što se dogodilo kao što bi se mogla pojaviti pred njim nesposobna da suzdrži svoju sreæu. Zato obuèe plavu flanelsku haljinu, poèešlja se, zaveže kosu vrpcom i siðe dolje.Tek što je sjela kraj ostalih èlanova obitelji za doruèak, uðoše Josheem i Joshaam, svaki sa dvije posude s azalejama. Tom Benton pogleda na posjetnicu koja je bila došla s cvijeæem, i ne primijetivši da je upuæena gospoðici Benton. On spusti nož ii viljušku, odmakne kotlet koji je energièno sjekao I pogleda ravno u kæer.— Da li je poruènik Fremont sluèajno juèer bio kod kuæe?— Jeste — prizna Jessie — bio je.— Zašto nije bio u povorci?— Prehladio se.53i
— Jesi li znala da æe poruènik Fremont biti kod Hasslerovih kad si pošla tamo?— Ne, oèe, nisam vidovita. Ali da budem sasvim iskrena s tobom, nadala sam se...— Ne sviða mi se ta lukavština, Jessie, mada naoko izgleda tako nedužna. Zabranio sam ti da viðaš poruènika Fremonta, a ti si se oglušila o moježelje.Ostali èlanovi obitelji šutke dovršiše doruèak i iz-vukoše se iz sobe. Jessie i otac ostadoše sami.— Hoæeš li biti ljubazna da mi isprièaš što je juèer bilo kod Hasslerovih? Jer je oèigledno da jenešto bilo.Nije željela da mu isprièa smišljenu laž. Uvidjevši da mora otvoriti karte, ona to uèini veoma hrabro.— Kazat æu ti jednu tajnu, oèe, ako mi obeæaš da je nikome neæeš reæi.— Od koga tajnu?— Od tebe, dragi oèe. Zaruèila sam se s poruènikom Johnom Charlesom Fremontom!Kad bi Thomas Benton planuo od gnjeva, on je mogao izgovoriti najprostije pogrde koje su se mogle èuti u Washingtonu; ali kad je njegov gnjev bio leden, obuzdavao je osjeæaje i škrto odabirao rijeèi.— Tako, zaruèena si! Bez moga znanja, bez moga pristanka, i protiv mojih izrièitih nareðenja da se ne smiješ viðati s poruènikom Fremontom.Jessie ne odgovori, veæ samo obori glavu.— Zar ti, Jessie, misliš da æeš umrijeti pa moraš srljati u neke tajne dogovore?Jessie s užasom shvati da je ovo njezino prvo krupnije razmimoilaženje s oeem. Njoj to nije bilo drago, nije željela da u njihovu odnosu stvori neku promjenu, ali nije mogla ni izbjeæi tu scenu. Ako bi otac shvatio da njoj teško pada ta svaða s njim, on bi je osjeæajno toliko kinjio dok se ne bi predala. Morat æe održavati borbu u onom raspoloženju u kojem æe mu se moæi najbolje i najefikasnije suprotstaviti.Odgurnuvši ispred sebe tanjur, ona ispruži rukepreko stola. 54— Kad bih osjeæala da bi me brak s poruènikom Fremontom odvojio od tebe, oèe, ili da bi te uvrijedio, uèinila bih ono što tražiš; odrekla bih ga se. Odrekla bih se bilo èega, da ti i ne tražiš. Ali John Fremont je ispunjenje svih tvojih vlastitih težnji. On æe istražiti i pobijediti divljinu. On æe otvoriti Zapad, stvorit æe carstvo koje si ti tražio na geografskim kartama i nareðivao meni da ga tražim, od moje pete godine.Joshaam uðe s debelim režnjevima šunke, s krupicom peèenom u zdjeli s medom od naranèe i srebrnim bokalom èokolade. Jessie saèeka da on spust i jelo, a onda odgurne stolicu od stola. Njeno mlado lite bilo je ozbiljno.Tome Bentone, ti bi trebalo da se zauzmeš za ovaj brak, a ja da se protivim; jer ja znam što æe od Fremonta napraviti tvoji snovi i tvoji planovi, znam kakve æe ga teškoæe i vjeèno prisutne opasnosti oèekivati; znam da æe tvoja suradnja donositi gorka i duga razdvajanja. Bolna je to buduænost kad pomislim, oèe, ali ja jurim ruku raširenih i punih ljubavi da je doèekam.— Znam prije svega da æeš mi ti kazati da se uda-ješ za njega zbog mene. — Poslije kratke pauze, on viknu: — Jessie, zar æeš ti zaista postupiti protiv moje želje? Zar æeš mi se suprotstaviti u neèemu što je tako važno?— Ako ti dopustim da me lišiš najvažnije stvari u mom životu, oèe, moja ljubav prema tebi može se pretvoriti u mržnju. Ja želim da me ti zaštitiš i da me savjetuješ, ali na kraju moram ja, a ne ti, odluèiti o mom životu. Ti svakako uviðaš da je to pravedno?Sam Thomas Benton ju je nauèio da poštuje logiku umjesto ljudi, da stvara svoja mišljenja na osnovi èinjenica i da ih se onda pridržava po svaku cijenu. Ali Tom Benton vikne bijesno:— A tko je ta šesnaestogodišnja djevojèica koja se usuðuje da se protivi svome ocu?— Mala djevojèica koja je vikala: »Hura za Jack-sona!«55Njegov je gnjev bio utišan ovim prizivanjem prošlosti.Jessie primakne stolicu stolu i poène doruèkovatL Govorila je tiho.
— Sve što mogu reæi, Tome Bentone, jest da pot-cjenjuješ sam sebe. Ako sam ja sa svojih sedamnaest godina zavedena budala i romantièna luda, onda su tvoji napori i rad potraæeni, i ja æu ostati budala sa dvadeset sedam i šezdeset sedam godina. Recimo umjesto toga da sam ja zrela zahvaljujuæi èinjenici što je moj otac vršio na mene utjecaj koji je pridonosio mom sazrijevanju, što je njegov odgoj pun sadržaja imao na mene trezven utjecaj. Da nisam možda u toku tih godina mislila ni o èemu drugom veæ samo o lijepom ponašanju i osvajanju muških srdaca, umjesto o divljini, neistraženim rijekama i neprijateljskim indijanskim plemenima, ne bih smatrala da je tako prirodno to što sam se zaljubila u èovjeka za koga mislim da æe uèiniti više da nam otvori taj Zapad od bilo koga èovjeka koji danas živi.U glasu joj se osjeæala gorèina.— Možda je trebalo da mi dopustiš da proživim normalno djetinjstvo s lutkama i igrama i kikotanjem. Možda bi to za mene bilo bolje.Tom utuèeno prijeðe rukom preko oèiju.— Jessie, mila moja, jesam li te zaista lišio djetinjstva? Tvoja majka ...Nasmijavši se, Jessie spusti viljušku, optrèi oko stola i sjedne ocu na krilo.— Za ime božje, tata, nemoj dopustiti da: te prevarim svojom smiješnom ženskom logikom. Do sutra u ovo doba ti bi saznao da sam prijevarom savladala tvoje protivljenje. Pružio si mi najdivnije i najuzbudljivije djetinjstvo koje je ikad jedna djevojèica imala. Ja ti samo pokušavam reæi da se ne osjeæam kao neka djevojèica, i da završnoj školi za mlade djevojke nisi ostavio da baš tko zna što ostvari u morn odgoju. I da je moguæe da neki ljudi više prožive i više nauèe i uživaju i više pate od drugih ljudi.
— Jest, razumije se.56Ali kad ju je pogledao s bolom u oèima, Jessie shvati da on ne misli isto Što i ona; da on osjeæa predstojeæi gubitak ne samo svoje kæeri veæ, kao što je èesto sam sebi o njoj govorio, svog najmilijeg ljudskog biæa. Shvatila je to nagonski, zamislivši kakav æe biti njezin život kad iz njega nestane Tho-masa Harta Bentona. Ona ga pomilova rukom po vruæem èelu.— Ti ne razumiješ, dijete — zastenje on. — èovjeku je potrebno vremena da se pripremi u duši za ovako važne promjene kao što je ova. Duboko u duši uvijek je postojala misao da æu ja, kad se ti zaljubiš i kad budeš željela da se udaš, na to biti pripravan. I da me to neæe zateæi nespremna.— Ali, tata, mi ne možemo znati kad æemo sresti osobu u koju æemo se zaljubiti: to može biti sa petnaest ili pedeset godina ili nikada. Da li bi bilo bolje da èekam dok mi bude osamnaest ili devetnaest ili dvadeset godina, dok tvoj duh bude za to spreman, i da se onda udam za nekoga s kim imam malo što zajednièko, nego da se udam malo ranije no što si ti oèekivao i da stvorim savršen brak?Ona priðe prozoru i nasloni se na podboj, dok joj je sunce grijalo leða.— Kad god sam razmišljala o braku, razmišljala sam o braku s èovjekom èiji bi me rad oduševljavao. Uvijek sam vjerovala da žena koja je iskljuèena iz onoga èime se èovjek bavi ne može imati nikakva dodira s najboljim dijelom života svoga muža. Gdje bih mogla naæi nekoga tko bi mi bolje odgovarao od poruènika Fremonta?Njen otac promrsi: — Ti, Jessie, imaš odgovor na sve.Odgovor Toma Bentona na azaleje stigao je nekoliko dana kasnije u obliku Nicolleta, koji je izgledao veoma star i mrmljao sam za sebe: — To je bio vraški posao, — A Jessie izvijesti: — Udaljuju ga od crtanja geografskih karata kod nas. šalju ga na pre-57mjeravanje rijeke Des Moines na teritoriju Iowe. Vaš je otac uspio nagovoriti ministra rata da ga odmah pošalju.Desetak misli odmah se rodi u Jessinu duhu.— Na drugu ekspediciju! Ali svakako ne bez vas?
— Ja imam ovdje posla, gospoðice Jessie. Osim toga, poruènik poznaje teritorij Iowe; ja mu neæu biti potreban.Ona se zacrveni od ponosa.— On vodi ekspediciju! To je unapreðenje, zar ne?— Svakako; i to je položaj za koji sam ga èetiri godine spremao. — Puni krug bora koje su zraèile iz uglova starèevih oèiju èinio je da su njegove tamne zjenice lièile na vodu na dnu zdenca. — Ali ja sada ne mogu da budem bez njega; potreban mi je da završi geografske karte; originalni crteži su njegovi...Slušala je Nicolleta što je pažljivije mogla, ali su joj u ušima zujali glasovi.»Zašto se to desilo baš u ovom trenutku? Hoæe li to biti opasno? Tko je za to odgovoran? Kako æu provesti mjesece bez njega?— On ide na šest mjeseci — nastavi Nicollet. — Nemojte me pogrešno shvatiti, Jessie, to je posao koji treba obaviti. Ali je došao iznenada; tako mi je žao što ne mogu da idem ...Jessie osjeti suze u oèima.— Mi ga možemo èekati šest mjeseci, vi i ja, jer æe to za njega biti poèetak važnih stvari. On æe svoj posao dobro obaviti, i kad Kongres bude odobrio oèeve planove za velike ekspedicije na Stjenjak i u Oregon, poruènik John C. Fremont bit æe èovjek kome æe oni ponuditi vodstvo.Nicollet ustane.— Ah, lijepo je biti mlad — reèe — jer onda si gospodar vremena. — I nježno je zagrli.Jessie nije spomenula ocu Nicolletovu posjetu. Jedna misao vrzmala joj se po glavi. Hoæe li ga vidjeti prije no što ode?Za vrijeme veèere netko snažno zakuca na vrata. Joshaam uðe i nešto prošaputa gospodinu Bentonu. Ovaj pocrveni i ustane od stola. Trenutak kasnije bli-58zanac se vrati po Jessie. Kad je stigla u predvorje, ona ugleda poruènika Fremonta, s vojnièkom kapom pod rukom.— Veèeras odlazim u St. Louis — reèe on. — Zamolio sam dopuštenje od vašeg oca da vam kažem zbogom.Nije mogla govoriti, veæ je samo stajala, sva unijeta u pogled. Podigavši brzo oèi, ona primijeti da je i John sav u pogledu. Èežnja dvoje zaljubljenih koji treba da se razdvoje ispuni malo predvorje. Tho-mas Benton više nije mogao izdržati.— Vrlo dobro — reèe on ne baš ljubazno. — Krajem godine, ako vas dvoje budete osjeæali isto što i sada, dat èu vam pristanak za brak.On se okrene Johnu pruživši ruku. — Sretno, i obavite dobro svoj posao.— To æu uèiniti, gospodine — osmjehne se John, dok je Jessie stajala pored njih, sretna i ponosna na njega. — Zahvaljujem za ovu moguænost da sam voðini ekspediciju, i uvjeravam vas da æu donijeti materijal koji æe uèiniti da i buduæe i duže ekspedicije postanu neizbježne.— Gotovo bih sebi dopustio da vam pozavidim što æete provesti ljeto napolju — reèe Tom; — spavati pod zvijezdama, loviti da se ishranite, kupati se u zoru u brdskim rijekama. To je zdrav život, poruènice.— Vrlo zdrav, gospodine — složi se John bljes-nuvši okom — ali ipak po svoj prilici neæe izlijeèiti moju posebnu bolest.Tom Benton se tiho nasmije, a zatim se vrati u blagovaonicu i zatvori za sobom vrata. Jessie i John ostadoše sami.Za vrijeme dugih mjeseci rastanka ona je pokušavala da se sjeæa trenutaka koji su poslije slijedili. Nije znala koji su pogledi izmijenjeni, ili koja je rijeè izreèena; nije znala tko se prvi pomakao ili na koji su se znak sjedinili u prvom zagrljaju. Odjednom se našla u njegovim rukama a njene usne našle su se na njegovima. U tijelu joj je ponestalo daha a u glavi misli, jer su je njegove ruke lomile; njegove usne59
koje su bile na njenima nisu uoblièavale rijeèi, rijeèi koje su mogle da budu nerazumljive ili povuèene, veæ životvorni poljubac koji je mogao kazati i jednom i drugom je li ovo sjedinjavanje laž ili najèistija istina.Sutradan izjutra otac je pozove u biblioteku da joj kaže da više ne mora pohaðati završnu školu gospoðice English.— Hvala ti, dragi oèe, lijepo je od tebe što razumiješ. Hoæeš li se jutros odvesti sa mnom i pomoæi mi da je i službeno napustim?Brzo je spakirala stvari u spavaæoj sobi svoje škole, a zatim se pridružila ocu, koji se izvinjavao gospoðici English. Gospoðica English primijeti:— Gospoðica Jessie je tako inteligentna, senatore, ali joj nedostaje poslušnost primjerne uèenice, štavi še, imala je obièaj da na naèin kome se može prigovoriti razmatra naša nareðenja, da ih prihvaæa ili da ih odbacuje prema nekim svojim mjerilima.Jessie i njen otac izmijeniše poglede. Gospoðica English kao da je shvatila taj pogled, jer je dodala:— Kod muškarca to može da bude veoma pohvalno. Ali ne i kod mlade žene. To može dovesti samo do nezgoda i patnji. Bojim se da gospoðica Jessie ima èudnovata shvaæanja u pogledu ženinog položaja u suvremenom društvu.Okrcnuvši se Jessie, ona nastavi: — Pa ako i ne ponesete ništa drugo iz ovih dviju godina koje ste proveli u mojoj školi, gospoðice Jessie Benton, nadam se da æete se sjetiti da smo vas pokušali nauèiti da budete fina dama: da budete tihi, da pamtite da je ponašanje najvažnija stvar u životu žene, i da one bez njega gube svu ljupkost i ljepotu; i da ne postoji ništa odvratnije od žene koja je nametljiva, koja traži svoje pravo, i koja ne želi da ostane u domeni svog utjecaja: svoga doma i svoje djece. Senatore Bentone, nadam se da svojoj kæeri neæete dopustiti da postane pionir u tom radikalnom ženskom pokretu; to joj ne može donijeti ništa drugo do nesreæu.60Jedva trgnuvši usnama, on odgovori: — Istina je, gospoðice English, da je život pionira težak život; u skladu sa svojim skromnim moguænostima i ja sam takoðer pokušao da se malo bavim pionirstvom; imate pravo kad kažete da je taj put trnovit. — Okre-nuvši se svojoj kæeri, on zakljuèi: — Molim te, zapamti što smo ovdje rekli, Jessie, i kad budeš sve to proživljavala, ne obaziruæi se na naše zamjerke, nemoj reæi da ti to nismo kazali.10Jessie je oèekivala da æe naredne mjesece provesti u radu s ocem, ali su iz Cherrv Grovea dobili vijest da se udaje jedna njezina mlada roðakinja, pa je majka odluèila da poðu na jug na vjenèanje. Nije mogla a da ne primijeti da su njezini roditelji sretni što im se pružila prilika za to putovanje, i da se nadaju da æe uzbuðenje od putovanja i veseli svadbeni ples raspršiti njene uspomene na poruènika Fre-monta.Otac ih je ispratio do uskog rijeènog parobroda koji je trebalo da ih ponese niz rijeku Potomac do Fredericksburga, dok je Joshaam tovario njihove zavezane naduvene torbe preko stražnjeg mostiæa. Pošto su jedni drugima rekli zbogom, Jessie i njena majka ostadoše na palubi promatrajuæi kako mali brod reže mirnu plavu vodu.Kako se njihov brod udaljavao od Washington Ci-tyja i kako su milje izmicale, Jessie opazi da se njezina majka naoèigled pomlaðuje. Oèi su joj se razbistrile, obrazi malo zarumenjeli, stajala je usprav-nije. Kad je poèela prièati kæeri o svom djetinjstvu u Cherrv Groveu, o njegovim ljepotama i spokojstvu, Jessie se uèini kao da je deset godina spalo s majèinih pleæa i da je majka opet lijepa žena kakve se sjeæala iz djetinjstva.Bila je sretna što je pošla na to putovanje s majkom, jer joj se èinilo da ih je njezin roman s Johnom još više razdvojio. Mada je voljela majku, Jessie je61bila duboko ozlojaðena èinjenicom što Elizabethu Benton više nisu zanimale kampanje i borbe njezinog muža, što više nije crvenjela od oduševljenja kad bi èula da je senator Benton pobijedio u Senatu; što
nije patila kad je on bio napadnut, ili što nije cijele noæi prosjedila radeæi s njim i pružajuæi mu najbolje napore svoga srca i glave da bi mu osigurala pobjedu.Od tetaka, ujaka i bivših obožavalaca, a naroèito od bake McDovvell, èula je da je njezina majka bila tiha, fina južnjakinja, miljenica Cherry Grovea. Njezina soba bila je najsunèanija na cijelom velikom imanju, njezin stoliæ za toaletni pribor prepun srebrnih svijeænjaka, njezina postelja s baldahinom sva pretrpana perjem. Imala je sladak, mio glas, a svoje udvaraèe zabavljala je tada omiljenim baladama, prateæi se lijepo na pianofortu.Jessie su najprije zabavljale prièe o tome kako je njezina majka šest godina, u šest razlièitih prilika, odbijala oèeve ženidbene ponude, ali se to zabavljanje uskoro pretvorilo u negodovanje. U skrovitim kutovima srca pitala se zašto je njezina majka odbijala Thomasa Harta Bentona kad je on bio mladi advokat iz St. Louisa, a prihvatila ga onda kad je postao prvi senator iz Missourija i time otpoèeo znaèajnu karijeru. Nije mogla shvatiti kako netko nije mogao šest godina voljeti nekog muškarca ili ženu, a da onda iznenada zakljuèi da ga toliko voli da æe se s njim vjenèati. Za nju, kao i za Thomasa Bentona, nisu mogli postojati nikakvi dugi nizovi udva-raèa, nikakve duge godine sumnji ili oklijevanja, nikakve kolebljive odanosti prema jednom èovjeku ili stvari.Otac je bio upoznao majku u kuæi njezinog ujaka, guvernera Jamesa Prestona iz Virginije. Bilo je to u jednoj od mnogih prilika kad se odvezla u Riehmond u pratnji svoje služavke i sluge u engleskoj koèiji, obojenoj žutom bojom i optoèenoj crvenim safija-nom. On se odmah zaljubio; sutradan izjutra se izjasnio. Dok je sada gledala svoju majku, to lice sa kojega je išèezla mladost i ljepota i ozbiljnost, Jessie62se sjeæala majèine prièe o tome kako je Toma Bentona smatrala dosadnim èovjekom koji se zaljubio na naèin i duhom i tijelom nespretan, i koji je gubio u usporedbi s njezinim lijepim vir džini jskim udvara-èima koji su je okruživali. U to vrijeme, Elizabeth McDowell, èlan jedne od najstarijih i najuglednijih amerièkih obitelji, kao da je imala sve moguæe prednosti pred Tomom Bentonom: bogatstvo, društveni položaj, ljepotu, odgoj. Da, pomisli Jessie, majka je imala sve prednosti, osim jedne: intelekta. Njoj je udvarao jedan od najboljih umova Amerike, a ona je ipak šest godina govorila:— Tata i mama vas obožavaju i poštuju vas; ja vas poštujem, ali sam odluèila da se nikad ne udam za vas.Niti je, imajuæi da bira meðu biranim èlanovima južnjaèke aristokracije, prihvatila nekoga od virdži-nijskih lafova. Elizabeth McDovvell se suviše lijepo provodila a da bi odabrala jednog i da bi se smirila. Suviše je voljela da prima udvaranje, da bude okružena muškarcima koji joj laskaju. Uživala je u zabavama i plesovima i zabavljanju bez ikakvog osjeæaja odgovornosti. No kad se udala za senatora Bentona i kad je došla s njim u Washington, postala je pažljiva žena i majka; nitko nije mogao posumnjati u to da ona voli Toma Bentona.Odjednom joj se majka okrene s neuobièajenim žarom:— Jessie, i tvoj roðak Preston Johnson æe doæi na vjenèanje. Uvijek si govorila da je on najljepši mladiæ koga si srela. Preston je jedno srce, mogao bi ti pružiti veoma ugodan život. Kad mu bude dvadeset i jedna godina, naslijedit æe farmu Blue Ridge; isto je tako lijepa kao i Cherry Grove. Tamo bi mogla imati tako lijep život, bila bi tako slobodna od va-šingtonske zbrke.Jessie se zagleda u majku s nevjericom.— Je T ti to meni predlažeš da se udam za roðaka Prestona? — upita ona.— Mogla bi ga zavoljeti, Jessie, vrlo lako.63Gospoda Benton se nasloni na ogradu palube. — Oh, draga moja Jessie, željela bih da te saèuvam od svega onoga što sam ja proživjela. Molim te, vjeruj mi, mala moja djevojèice, u Virginiji vladaju mir i spokojstvo. Tamo èovjek može voditi ugodan život pun draži. Ne mora se boriti i muèiti i trpjeti da ga nazivaju svakakvim imenima i da sav njegov život iznose po jeftinim novinama. Ne mora biti dio te lak-
taške gramžljive gomile oportunista koji uvijek pokušavaju da nekoga zbace i služe se svim sredstvima da napreduju.— Pa ti, znaèi, nikad nisi voljela Washington?— Mrzila sam ga više no što se to uopæe može zamisliti. Odgojena sam u mirnoj zemlji i nisam znala ništa o ratovima i krvnim osvetama. Došla sam iz pitomosti Cherrv Grovea i spuštena sam u nužnièku jamu politike. U Virginiji, bar meðu vigovcima, politika je bila igra gospode meðu sobom. Ali od onog užasnog dana inauguracije Jacka Andrewa, kad je svjetina upala u Bijelu kuæu, odgurnula pozvane goste, poderala moju lijepu bijelu haljinu... svaka je politika takva: nepozvani, neoprani, koji guraju one koji su nad njima, deru lijepe rukom raðene èipkaste haljine i rukom izraðene tradicije.Ona se okrene od svoje kæeri, savladavši uzbuðenje, i zagleda se u bijelu vodenu pjenu. — Zar ti misliš da se meni sviðalo kad su moga muža nazivali svakakvim imenima, kad su ga okrstili kožom starog nosoroga?— Ali mama — uzvikne Jessie — u tome nema nièeg lošeg. To što su ga grdili i ponižavali, oca nije vrijeðalo, on je to primao olako. Koliko bi mu gore bilo da je živio pod nekim kraljem ili tiraninom, pa da ni on ni njegovi protivnici ne mogu da govore.— A ja? — reèe gospoða Benton, jadikujuæi. — Nema na svijetu stvari koju toliko prezirem kao rasprave. Nisam mogla siæi na veèeru a da ne zateknem grupu drugova tvoga oca ili njegovih protivnika, spremnih da istresu svoja razlièita mišljenja za veèerom; godinama, ako bih otišla na neki prijem, tamo ne bih našla sobe za ples ili za razgovor ili srni-64jeh, veæ samo za prepirku i svaðu i planove kako nekoga ili neku stranku treba stjerati u red. Kuda god smo putovali, kuda god smo išli, slijedile su nas svaðe i razlièita mišljenja, stalna raspra i prljave kavge javnog života...— ... zbog toga što je sve to bilo dio oèeva rada.— Jessie — reèe majka preklinjuæi je — molim te pokušaj da shvatiš. Ja ne kritiziram rad tvoga oca, niti želim umanjiti njegovu važnost. Samo želim reæi da takav život nije bio za mene. Ja volim mirne, ugodne, vesele ljude, ljude bez nezgoda i sukoba, ljude koji se ni za što ne uzbuðuju i ne bi mogli nikoga uvrijediti, ljude poput onih koje sam poznavala u Cherrv Groveu. Jessie, željela bih da te saèuvam od svega onoga što sam ja proživjela; trebalo je da se udam za jednog od onih ugodnih mladih ljudi koji su imali plantažu blizu naše; onda bih mogla nastaviti život za kakav sam bila odgojena, koji sam po/.navala i koji sam voljela. Sve sam to znala još dok sam bila mlada, i zbog toga sam šest godina odbijala tvog oca. Ja volim tvog oca; on æe ti prvi reæi da sam bila vjerna žena koja ga je voljela, ali sam uvijek znala da njegov naèin života nikada ne može da bude moj. Ma kamo da je išao, on je sa sobom nosio metež; ja te stvari nikad nisam željela, prezirem ih kao vulgarne, kao stvari koje uništavaju prave i stalne vrijednosti. Pokušala sam sve; prvih godina išla sam svuda s njim, osluškivala sam njegove snove, trudila se da uèestvujem u njegovim porazima, ali to je uvijek bilo protiv moje prirode i uvijek mi je bilo jadno... dok na kraju više nisam mogla gledati te ljude, dok više nisam mogla podnositi njihovu vjeèitu žestinu. Sve me je to, Jessie, dovelo dotle da sam se razboljela, da sam se tako razboljela kao da sam navukla neku bolest.— Razumijem — reèe nježno Jessie. — Žao mi je, mama, užasno mi je žao.— Ali to nije razlog zbog kojega sam ti sve ovo rekla — na to æe njena majka nježno. — Zaklela sam se daæu umrijeti a da nikome ništa ne kažem, jer nikad ne bih željela da Tom Benton pomisli da5 Besmrtna žena65mi je nanio zlo. Svoju zakletvu sam prekršila zbog tebe, Jessie, mila moja, jer znam da se nešto isprijeèilo izmeðu nas; znam da posljednjih nekoliko godina nisam bila dovoljno s tobom, da sam se povukla iz tvoga života i tvojih problema...— Meni je bilo dobro, majko; bila sam sretna i zdrava.
— ... ali sada te moram savjetovati, moram uèiniti sve što majka može uèiniti za svoju kæer da je spasi.Jessie se zagleda na nježnozelena polja.— Da me spasiš od èega?— Od poruènika Fremonta! Nemoj me pogrešno razumjeti, Jessie. Sviða mi se taj mladiæ, ali on je dinamièan i poduzetan — kao tvoj otac! On æe se uvijek boriti da napreduje i da se uzdigne, mlateæi oko sebe velikom toljagom, kao što je radio Tom Benton; zbog toga æe imati neprijatelja, i nikad ih se neæe otarasiti. Ti æeš živjeti usred prepirki i neslaganja, usred neprekidne borbe koja æe davati okus svakom jelu koje budeš jela. To nije dobro za ženu. To uništava onaj unutrašnji duh koji joj mora pru žiti osjeæaj olakšanja i sigurnosti, ako treba da živi sretno i da podiže djecu.Ona prihvati Jessinu ruku i èvrsto je stegne.— Zbog toga te tjeram da ozbiljno razmisliš o roðaku Prestonu: on potjeèe iz najbolje obitelji u Vir-giniji; bogat je i situiran, nema nikakvih težnja osim one sasvim ispravne težnje da njegova plantaža dobro napreduje; pun je smijeha i voli sve male stvari. Kako bi lijepo živjela s njim, Jessie; kakav bi udoban život mogla proživjeti.Primijetivši da njezina majka izgleda blijeda, Jessie joj silom pomogne da uðe u njihovu malu kabinu, i tu je udobno smjesti u postelju i obriše joj èelo kolonjskom vodom. U prvi mah je pomislila da æe majka zaspati, ali je osjetila kako Elizabethine oèi promatraju svaki njezin pokret, tiho tražeæi odgovor. Ona sjedne na rub postelje i pomilova majèinu mršavu bijelu ruku.— Majko, misliš li da bi otac mogao živjeti bez toga stalnog sukoba koji je tebi bio tako gorak?66
— Ne bi — odgovori gospoða Benton; — ono što je za njega bilo izvor života, za mene je bio otrov.— Èesto si govorila da sam ja oèeva kæi; onda æeš razumjeti, mila, da sam i ja ambiciozna, i da se ne plašim sukoba. Razumijem i primam buku koju politika nosi sa sobom, jer sam s tim odrasla. Kao i ti, ni ja ne mogu jesti ako se oko mene raspravlja. Ali èovjek može jesti kad hoæe, a dešava se samo ponekad da èovjek može biti u društvu jakih umova. Ja volim oèev naèin života, majko; meni je on prirodan kao i njemu. Meni bi bilo teško da se nastanim na farmi Blue Ridge i da provodim vrijeme jašuæi, plešuæi, i loveæi. Umrla bih kad bih živjela takvim životom. To bi me otrovalo, kao što je tebe otrovao nemir života u Washingtonu.Gospoða Benton je gledala svoju kæer umornim i /.uplašenim oèima, ne razumijevajuæi je.— Jessie, toliko si mi slièna, tvoj stas je nježan kao moj, neæe biti potivbni svi ti porazi kao udarcima malja, tebi æe se prije smuèiti, uništit æe te...— Nemaš pravo, majko, vidjet æeš da nemaš pravo. Ja volim Johna Fremonta i osjeæam da æe on ostaviti svoj trag u historiji. Želim da budem dio te borbe i da joj pridonesem.— ... tako bi ti bilo lako da zavoliš roðaka Pre-stona — ostajala je majka pri svome. — On je lijep, 1 jubak...Na obali u Fredericksburgu doèeka ih visoka žuta koèija koju su djeca odavno nazvala bundevom. Jessie se popne na tvrdo kožno sjedalo i sjedne pored majke. Poslije nekoliko trenutaka na neravnom putu primijeti da Elizabeth Benton nije prestala s pokušajima da utjeèe na nju.— Ne mogu ti reæi kako me to boli, Jessie, što u tebi ne vidim ništa od nasljeða Cherrv Grovea, veæ samo nasljeðe od oca, svadljivog granièara. Ja nisam manje voljela tvoga oca zbog toga što se on zanio tim neugodnim svaðama, ali to je stvorilo jaz meðu nama. Teško je odijeliti jednog èovjeka od nje-67gova rada, ali kad je njegov posao prljav, kad on unosi prostaèke vanjske znakove svoga posla, onda to može nekome poremetiti èitav život.— Najbolji je dio èovjeka u njegovu radu — izjavi Jessie kategorièki.— Je li te tvoj otac tome nauèio?— Je li ova misao zbog toga na bilo koji naèin manje istinita?
Suze potekoše niz obraze Elizabeth Benton; ali ovoga puta ona i ne pokuša da privuèe svoju kæer.— Jadno moje dijete, kako te žalim! Kolikoj bijedi i patnji srljaš u susret.Kad su se visoki hrastovi Cherrv Grovea pojavili na vidiku, Elizabeth Benton napravi mršavom bijelom rukom uzaludan, lepršav pokret koji je oznaèavao uzaludnost pokušaja i priznavao poraz.— Ušla sam prekasno u život tvoga oca a da bih ga promijenila, a ne bi bilo ni pristojno, pa èak ni mudro, da sam i pokušavala. Ali ti si tako mlada... nitko me ne sluša; svatko ide samouvjereno svojim putem.11Cherrv Grove je Jessinom pradjedu poklonio engleski kralj za njegove vojnièke zasluge u kolonijama. Bio je sagraðen u kolonijalnom stilu Arlingtona, sa trijemom sa stupovima i otmjenim bijelim krilima, s velikim salonom i blagovaonicom sa svake strane ogromnog, prostranog predvorja.U kuæu ih je dopratio pukovnik McDowell, njezin ujak, èovjek vesela lica i dugih svilenkastih brkova. Pored bake McDovvell i Elize, koja se bila vratila s bakom još u proljeæe, Jessie se naðe meðu još trideset i pet tetaka, ujaka i roðaka, koji su joj uzvikivali i grlili je. Bio je to skup cijelog plemena: bili su tu roðaci iz Smithfielda, ujna iz Richmonda, koja je bila potomak Patricka Henrvja, ujaci iz Abingtona, koji su ondje bili vlasnici solane; ujak McDovvell, za koga je obitelj tvrdila da je najveæi naucenjak u cijeloj Virginiji, njihov roðak, propovjednik RobertBreckinridge, koga su po cijelom jugu poznavali zbog njegove žestine i rjeèitosti na propovjedaonici.A tamo je bio i njezin roðak Preston Johnson, na prvom raspustu iz West Pointa. On iskoristi priliku u prepunom predvorju da se pridruži grljenjima i da je oduševljeno poljubi. Preston je bio plav mladiæ, visok, plavih oèiju, jedan od najsmjelijih i najvješti-jih jahaèa u Virginiji. Bio je Jessin roðak u drugom koljenu, èim su je uveli u salon, tetke i ujaci navališe odmah da stane pored Prestona da bi oni mogli uzviknuti kako ona neobièno lièi na Prestonovu majku i da primijete, tihim ali razgovijetnim glasovima, kako su lijep par.Dok su se stariji svakoga jutra skupljali u biblioteci da bi se, kako se njoj èinilo, beskonaèno podsjeæali na dogaðaje iz obiteljske prošlosti, Jessie i njezin roðak pobjegli bi da jašu po brežuljcima. Preston je bio nepopravljiv šaljivac, pa su se neprestano smijali.— Ali, Prestone, zar ti nemaš nikakve druge težnje osim da se zabavljaš? — upita ga Jessie jednog jutra.Ona primijeti kako se on uozbiljio i postao zreo, prvi put u toku svih onih godina koliko ga je poznavala, i posljednji put, dok ne budu vratili njegovo tijelo izrešetano mecima sa zaravni Cherubusco.— Žalim ljude s težnjama — reèe on, pažljivo odmjeravajuæi rijeci. — Oni samo sebe razdiru; ambicija izjeda; što je veæe dostignuæe, veæi je prohtjev. Ne, hvala ti, Jessie, za mene nisu težnje, ja želim živjeti ugodno; težnje su za skorojeviæe, za one koji æe, nadajmo se, ostati ondje gdje ja poèinjem.Jessie malo više zavolje svog roðaka, jer joj je otkrio nešto o sebi. U isto vrijeme doznala je koliko je dubok jaz koji ih dijeli.Predveèer je obièno lutala sama po parku obrubljenom hrastovima. Trešnje su bile u bujnom cvatu, javori i sikomore puni cvijetova. Mada je ona uvijek bila ozbiljno vezana za Washington City, za dom bake Benton u St. Louisu, prostranstvo i ljepota Cherrv Grovea uvijek su u njoj budili nostalgiju. Dok69je šetala po velièanstvenim predjelima, prelazeæi preko velikih travnjaka i vrtova sa živom ogradom, shvaæala je pomalo zaprepašæujuæe èinjenice koje joj je majka otkrila. Majka ju je nazvala tvrdoglavom. A je li moguæe da je njezin san o braku koji bi bio zajednièka karijera za muža i ženu bio nemoguæ? Da je njezina ljubav prema èovjeku koji ne samo da je zapalio njene osjeæaje veæ i èiji je rad ona smatrala važnim i vrijednim bila pogrešna? Razmišljala je o svom roðaku Prestonu i o tome kako se drukèije osjeæala kad je bila u društvu Johna Fremonta, koji je bio za nju kao opojni stimulans, koji ju je pod-sticao na najdublje razmišljanje i najoštrije izražavanje.2ena mora da radi posredstvom muškarca; ona mora izabrati dobar sud u koji æe sebe uliti.Kad se vratila kuæi, zateèe baku kako tiho sjedi u biblioteci s knjigom na krilu.
— Priði, dijete — dovikne ona.Jessie se spusti na meki plavi sag, pa podvivši noge pod sebe pogleda baku.— Tvoje vjenèanje æemo obaviti ovdje u Cherry Groveu — reèe ona. — Toliko æu još pozivjeti, mada starim i umorna sam. — Ona nježno pogladi Jessie po glavi. — Ti mi u stvari pomažeš da shvatim kako su stvari neuništive: moja majka je došla ovamo kao mlada nevjesta prije sto godina, 1743. godine. Život joj je bio bogat, ali i pun teškoæa. Ona je nosila ožiljke iz indijanskih ratova, isto kao i ja: njezino prvo dijete je ubijeno u jednom noænom napadu. I ti æeš imati borbe, Jessie, kad se udaš za tog tvog mladiæa; i ti æeš nositi ožiljke, ali æeš ih nositi kao što ih je nosila moja majka, kao medalje koje su ti dodijeljene za hrabrost.12Prošla su èetiri mjeseca a ostala još dva, u toku kojih je, prvi put u svom životu, izbjegavala oèevo drugarstvo. Njezina sestra bila je jedina osoba s kojom je mogla razgovarati o Johnu, a prièanje o njemu nekako je ispunjavalo sate èekanja.70Baš je èitala u maloj obiteljskoj dnevnoj sobi na katu one veèeri kad je Joshaam najavio poruènika Fremonta koji želi da ih pozdravi. Nitko se i ne pomakne: majka je muèno gledala u svoj šareni æilim; Thomas Benton je gledao u svoga mladog sina kao da je on odgovoran za to što se poruènik Fremont nije zauvijek izgubio meðu Siouxima; Jessie je gledala u oca, zažarena lica i srca sleðena od strepnje. Jedino je Eliza izgledala sposobna da se prirodno ponaša; ona ustane, siðe dolje i vrati se s poruènikom Fremontom. Jessie poželje da ustane kad ga je ugledala na pragu, bronèana lica i dugaèke kose, zbog èega je izgledao kao Indijanac, meðu kojima je proveo ljeto.Još uvijek nesposobna da se digne da progovori, Jessie pomisli da je gospoða Crittenden imala pravo kad je rekla da je on najljepši oficir koji je ikad hodao ulicama Washingtona.Njoj se èinilo da je mnogo vremena prošlo u neugodnoj tišini, ali zapravo je prošao svega jedan trenutak prije no što se Thomas Benton sjetio lijepog ponašanja. On èvrsto stegne mladom poruèniku ruku i srdaèno mu poželi dobrodošlicu. John preda djevojkama na poklon indijanski nakit, a mladom Ran-ðolphu ubojnu sjekiru. Gospoði Benton, Jessie i Eli-zi bi<> je donio lijepo izraðene ogrlice od tirkiza, a Tomu Bentonu originalnu indijansku lulu mira. Jessie i« sjedila ukruæena u naslonjaèu, dok je Ran-dolph tražio da èuje prièe o Indijancima. Onda Tom Benton reèe: — želio bih èuti nešto o vašim nalazima; kako bi bilo da poðemo u biblioteku, gdje su i moje geografske karte.Do tog trenutka Jessie nije bila izmijenila nijednu rijeè sa svojim zaruènikom.'Nije bila pozvana u biblioteku sa dvojicom muškaraca, ali je znala da æe, bez obzira na to šta æe senator Benton kasnije reæi, i ona uæi s njima.Biblioteka je bila hladna i mraèna, jer su èvrsti venecijanski kapci bili zatvoreni cijelog dana kao zaštita od žarkog sunca. Dok je otac palio svjetiljku od mlijeènog stakla, Jessie je neprestano stajala na71jednoj nozi, oèiju uprtih u Johna, obuzeta željom da mu se naðe u naruèju. Ali dok se Tom Benton kretao po sobi razvijajuæi svoje skicirane karte, osjeæala je njegovo neodobravanje i nerazumijevanje po držanju njegove glave.Stajala je leðima okrenuta radnom stolu promatrajuæi Johna dok se naginjao nad svojim geografskim kartama i slušajuæi kako dubokim glasom odgovara na pitanja njenog oca. Promatrala je njegove oèi, rumenilo uzbuðenja na tamnom licu; mada su prsti njegove lijeve ruke stiskali njene pod stolom i lomili ih, znala je da je zaboravio njenu prisutnost i da ponovo proživljava beskrajne sate istraživanja. I nije bila ljubomorna.Ali kad je Tom Benton otišao da ostavi svoje papire, oni se okrenuše jedno prema drugom; i ne znajuæi kako su dotle savladavali svoje suzdržavanje pred njim ili pred njegovim neodobravanjem, naðoše se jedno drugom u zagrljaju. Iz daljine èuli su neki glas; bio je to senator Benton.— ... vrlo dobro, vi se volite; nisam slijep. Ali æete ipak morati èekati šest mjeseci...
Dok su izlazili iz biblioteke i silazili niz stepenice, iako je otac neprestano bio tik uz nju, želeæi mu laku noæ, Jessie uspije da prošapuæe: — Sutra po podne kod gospoðe Crittenden. U tri.Sutradan po podne on zakuca na vrata senatora iz Kentuckvja. Gospoða Crittenden je oduvijek voljela Jessie; pored toga bila je to žena koja je voljela da skuplja oko sebe ljude i njihove neprilike.— On je tu, dušo — reèe ona. — Poslala sam ga u vrt; tamo je svježe i tiho, i tamo možete biti sami. Zbilja, Jessie, zavidim ti, taj èovjek je svaki put kad se vrati kuæi s neke ekspedicije sve uzbudljiviji. Da sam ja na tvom mjestu, brzo bih se udala za njega.Cvokoæuæi zubima, Jessie jedino uspije odgovoriti:— Tako mi boga, gospoðo Crittenden, ja to pokušavam! Kad bi samo nešto moglo uvjeriti oca... Narednih šest mjeseci izgledaju mi kao šest decenija; sigurna sam da ih neæu preživjeti.72—- Preživjet æeš ih — odgovori gospoða Crittenden — ali æeš biti na rubu smrti barem sto puta. Jessie pokuša da se nasmije na tu malu šalu.— Mislim da otac smišlja da ga pošalje u drugu ekspediciju prije nego što proðe šest mjeseci. Ovoga puta možda æe ga poslati na godinu dana ili èak na dvije. Oh, on može to uèiniti, ne brinite — reèe ona brzo kad joj se uèinilo da æe joj gospoða Crittenden protivurjeèiti — on može opet uvjeriti sekretara Po-insetta, jer ima neizmjerno mnogo posla koji treba obaviti. Ali ne sada, gospoðo Crittenden, ne dok se ne vjenèamo. Ne mogu dopustiti ocu da ga ponovo nekamo pošalje!— Ne — složi se polagano gospoða Crittenden. — Mislim da ne bi trebalo da mu dopustiš.Ona zagrli Jessina mršava ramena i poðe s njom u vrt. — Uèini ono što smatraš da je najbolje, Jessie, mada samo nebo zna da sam se dovoljno miješala u poslove svoje djece.Kad je ugledala Johna Fremonta kako mirno sjedi u niskom pletenom naslonjaèu, èekajuæi je, Jessie je znala da neæe moæi ništa uèiniti, da se neæe moæi osloboditi. Morat æe èekati da on progovori što misli.Sjedili su na ljuljašci u hladovini i razgovarali o proteklih šest mjeseci. Jessie mu je prièala o svadbenim sveèanostima u Cherrv Groveu, o jahanju i lovu na imanju, i o prièama starijih o tome koliko sii kolonijalnih i amerièkih guvernera dali; i o smrti bake McDowell dva dana poslije obreda.Sutradan po podne kad se našla s njim kod gospoðe Crittenden, Jessie primijeti da je John nervozan i da se osjeæa nelagodno.— Hajdemo da prošetamo — izjavi on naglo. — Hoæu da porazgovaram s vama.Bio je svjež jesenji dan, jedan od onih rijetkih dana u godini kad bi èovjek zbilja mogao prošetati u Washingtonu, jer su rane kiše bile dovoljne da pokupe prašinu, ali ne toliko jake da stvore ogromne kaljuže. On se uputi preko poploèane Ulice F, onda je podigne i prebaci preko jedne ograde, prijeðe pre-73ko jednog pašnjaka i nekoliko jama, još je jednom podigne preko jednog prijelaza na plotu i uðe u Pomorski arsenal, gdje je stajala crkva posveæena Kristu usred gomile malih kuæica. Otuda krenuše prema istoku pored gradskog sirotišta i kongresnog groblja. Jessie se radovala što je bila obukla haljinu za izlazak od ružièastog satena, jer je dugaèka krinolina ritmièki šuštala kreæuæi se tamo-amo dok je ona išla ukorak s poruènikom. Zakopèavši rukavice od brisclske èipke, Jessie ga èvrsto uze pod ruku da ne padne na neravnoj zemlji ispred mornarièkih kasarni.Dok su tako išli, Jessie baci pogled na njegov profil i opazi s nelagodnošæu da mu koža izgleda tamnija nego što je to prije primjeæivala, a crte lice grublje; ona se upita da li ga nešto muèi. Uživala je hodajuæi pored njega, osjeæajuæi da joj rame lagano dodiruje njegovo. Onda se polagano njihov sklad naruši: on uspori korak, i u jednom se trenutku zaustavi a da je nije ni opomenuo, sav ukoèen. Okrene se na peti da joj preprijeèi put, odluèna izraza na licu na kome više nije bilo ni draži ni sigurnosti. Jessie gotovo nije mogla prepoznati èovjeka koji je stajao pred njom. Nije mu prepoznala ni glas kad je napokon progovorio, jer je bio promukao i izmijenjen.
— èekao sam... da, znam da je možda prekasno ... ali molim vas, vjerujte mi, Jessie, nije to zbog toga što sam htio ... da... da sakrijem ...— šta je, dragi? — upita ona nježno.— Jednostavno nisam mogao, Jessie, nisam se usudio ostaviti da sami doznate ... kasnije sluèajno ... i da onda imate nešto što biste mogli upotrijebiti protiv mene... zbog toga što vam nisam rekao cijelu istinu.Jessie ga uzme za ruku. — Hajde da prošetamo pokraj Duff Green Rowa; bit æe vam lakše da govorite.Oni ponovo poðoše, ali je Johnov korak bio spor, on se maltene vukao.— Jessie, nisam se mogao vjenèati s vama prije nego što vam kažem ...74On posuti još trenutak, a onda stane i reèe mirnim glasom: — Nikad vam nisam prièao o svojoj majci, zar ne?Nalazili su se ispred jedne velike zgrade od opeke, u kojoj je Kongres održavao svoje prve sastanke. Zrak je bio potpuno miran.— Samo da se muèila izdržavajuæi troje djece poslije smrti vašeg oca.— Da. Dobro. Djevojaèko ime moje majke bilo je Anne Beverly Whiting. Otac joj je bio pukovnik Tho-mas Whiting, veliki posjednik u Virginiji i jedan od voða u parlamentu Virginije. Moja majka je bila najmlaða od dvanaestoro djece; obitelj je bila imuæna, ali kad je njezin otac umro, mati joj se udala za jednog èovjeka koji je upropastio cijelo imanje. Majka je uskoro poslije toga umrla, a moju majku je odgojila starija sestra.Hodao je gore-dolje, govoreæi sve brže.— Ona nil^ad nije mnogo prièala o tim danima; u kuæi njene sestre držali su je gotovo kao robinju. Moja majka je bila lijepa mlada djevojka — pokazat æu vam jednog dana njezinu sliku. Kad joj je bilo sedamnaest godina, poèeo joj je udvarati jedan stariji èovjek po imenu John Pryor; on se borio pod Washingtonom, bio je bogat, bio je posjednik najveæe konjušnice u Virginiji i Hejmarketskog parka. Bio je prevalio šezdesetu, ali je htio moju majku. John Pryor je nudio sigurnost, mjesto u rièmond-skom društvu i spas iz domaæinstva moje tetke. Mati se udala za njega kad joj je bilo sedamnaest godina i provela je s njim dvanaest nesretnih godina.Jessie odvrati oèi s njegova izmuèenog lica i baci pogled na svoje cipele, primijetivši jedino kako je lakirana koža na prstu oèajno izgrebena. Osloboðen njenog ispitujuæeg pogleda, John ubrza svoje kratke odsjeène korake, a prièa dobi nov zamah.— Kad je majci bilo dvadeset i sedam godina, upoznala se s jednim mladim uèiteljem u Richmondu koji se je zvao Charles Fremon. Moj otac... postao je... moj otac — bio je rojalist za vrijeme francuske revolucije pa je pobjegao u San Domingo za vri-75jeme jednog ustanka. Njegov brod su zarobili Englezi, i držali ga kao zarobljenika nekoliko godina u Zapadnoj Indiji. Kad su ga naposljetku pustili, došao je u Virginiju, gdje se izdržavao predajuæi francuski i slikajuæi freske. Tu ga je upoznala moja maj ka i zaljubila se u njega. On naglo zašuti i okrene se da stane pred nju.— Jessie, nisu mogli izdržati jedno bez drugoga. Godinu dana bili su sretni u Richmondu, a onda je John Pryor sve doznao. Rekao je majci da æe ubiti Charlcsa Fremona, a da æe mu u Virginiji svi ne samo odobriti njegov postupak veæ mu i pomoæi ako to bude potrebno. Sutradan su moja majka i John Fræmon pobjegli iz Richmonda.On zastane i reèe: — Hajde da se vratimo! — Grubo je uhvati oko ramena i poðe žustro u pravcu otkuda su došli.— John Pryor je otišao u parlament Virginije i zatražio rastavu od moje majke. Moja majka je za to znala.Oni obiðoše oko ciglane, promatrajuæi užarenu peæ za peèenje opeke. — Jesu li se moja majka i otac vjenèali? Moja majka kaže da jesu. Ali mi nikad nije pokazala vjenèani list. No to bi u svakom sluèaju
malo promijenilo u èitavoj stvari, jer je parlament Virginije odbio molbu Johna Prvora, i on nikad nije dobio rastavu braka. Ja sam se rodio 21. sijeènja 1813. godine. Tako... vidite, ja sam... ja sam ...Jessie je stajala gledajuæi u njega, obuzeta najdubljim sažaljenjem koje je ikad osjetila.— ... ja sam... nezakonito dijete, Jessie. Mogu pokušati da zaboravim ili se praviti da to nije važno, mogu reæi sebi da se moja majka vjenèala, da je molba Johna Prvora virdžinijskom zakonodavstvu bila isto što i rastava braka, ali kad sve to uèinim, ponovo se naðem pred èinjenicom da je moje porijeklo nezakonito.èinilo joj se da John Fremont postaje sve manji, a ona kao da je viša od njega te mora spustiti pogled na njega. Zato brzo progovori:76— To vas boli, to vas je uèinilo ogorèenim, vidim; ali svakako ne krivite svoju majku?— Ne, ne — reèe on vatreno. — Uvijek sam bio sretan što je našla ljubav i što je imala odvažnosti da je prihvati.— Onda vas moram upitati je li to za vas uopæe bilo važno?— Nije... — odgovori on oklijevajuæi, kao da shvaæa da govori svega djeliæ istine — osim što sam stvorio èvršæu odluku da æu èiniti dobro, da æu im pokazati da je sin Anne Beverly Whiting isto tako dobar kao i svi drugi.— Pa zašto se onda morate tako muèiti?— Zbog toga što se plašim — prošaputa on.— Plašite? Vi koji živite u prisustvu smrti u svakom trenutku kad ste u divljini?— Ja živim u strahu... od onoga dana kad æe netko ... kad æe me netko ... nazvati... kopiletom!»Dakle, rekao je; bolje je za njega što je rekao«, pomisli Jessie; »možda se to sada neæe zadržavati u mraènim dubinama njegove duše.«— Vi ste najsjajniji èovjek kojega sam upoznala— promrmlja ona nježno — isto tako sjajan i divan kao i moj otac. Ja vas volim potpuno. Nije bilo potrebno da mi to govorite, to nije ni najmanje važno, a ja znam koliko vas stoji što ste to rekli.— ... najbolniji... najteži... trenutak moga života!— Umirite se, Johne; o tome više nikad neæemo prièati. — Ona zagrne svoj dugi kašmirski šal oko ramena. -— Hajde, idemo do gospoðe Crittenden« Prijat æe nam oboma šalica èaja.— Još nešto, Jessie. Hoæu da znate što je ubrzalo ovu povijest. Prièe koje ste mi prièali o Cherry Groveu i obitelji McDowell, koja je stara dvije stotine godina u amerièkoj historiji. Mogu zamisliti kako bi vaša obitelj u Cherry Groveu bila bijesna kad bi èula da se jedna McDowell udala za jedno ko ... jedno nezakonito dijete. Jer oni æe to doznati, Jessie; previše i previše ljudi na Jugu to zna, ima ih toliko kojima77nije potrebno da im se to kaže. Iza vaših leða æe govoriti: »Jesu li djeca nezakonitog èovjeka zakonita?«Ona ponovo pokuša da ga smiri, više naèinom nego rijeèima, jer je znala da je on sebi veæ odgovorio na sva moguæa pitanja.— Dragi moj, vi ste sebi sami prokrèili put i stvorili sebi mjesto; vaša sposobnost i vaš ugled rastu, i ništa vam ne može naškoditi...— Jessie, vaš položaj je neosvojiv: nitko vam ga ne može ugroziti. Vi nikada neæete znati koliko ta nesigurnost može otrovati èovjeka, mada pokazuje tako hrabro i ljupko lice. Oh, Jessie, kad biste samo znali kako sam želio da budem ispravno razvrstan, da me ne mogu vrijeðati i da nitko ne može upozoriti na bilo kakvu razliku! Kako sam želio da pripadam veæini ljudi, a ne omrznutoj manjini; kako sam želio da budem siguran da mislim isto ono što misle i svi ostali.Nespretno su nastavili da idu, pored stare staklane, gdje se izraðivalo možda najbolje staklo u zemlji. U velikoj tvornici radilo je oko sto muškaraca i mladiæa, Jessie i John su ih nekoliko trenutaka promatrali, a zatim proðoše kroz njihovo naselje tek okre-èenih kuæica sa širokim verandama, zaraslim u lozu i zaklonjenim visokim drveæem.
»Njegova snaga se dakle rodila iz slabosti«, pomisli Jessie. Ni njezin otac ne bi postao neustrašiv i hrabar borac, veæ bi ostao jednostavan i obièan èovjek, isti kao i toliki drugi, da nije bio sušièav, da nije bio na rubu same smrti. Zla kob uèinila je jakim i Toma Bentona i Johna Fremonta.I ona mu isprièa o ocu Toma Bentona, koji je umro od tuberkuloze dok su djeca još bila mala, o tome kako su tri oèeve sestre umrle od tuberkuloze, a u toku još jedne godine dva njegova brata. Onda je Tom studirao pravo u Nashvillu, bio je primljen u udruženje advokata i izabran u upravno tijelo države Tennessee. Kad je poèeo rat 1812. godine, prijavio se u dobrovoljce i postao pukovnik pod Andrevvom78Jacksonom. Vrativši se kuæi da se oprosti od majke, morao joj je priznati da je obolio, da su se kod njega pojavili prvi znaci te bolesti, jer je imao groznicu i kašljao je, i majka je lako opazila po njegovu mršavu, izmuèenu licu da je provodio besane noæi. Žena pionira vidjela je da æe joj biti oduzeto i njezino posljednje dijete, koje je najviše obeæavalo.— To je kraj svih mojih nada — "kazala, je plaèuæi. — Tome, ostani kod kuæe, daj mi da te stavim u krevet, pusti me da te njegujem.— Ne, majko — odgovorio je on — ova bolest nema nikakvih izgleda. Ako sam proklet, onda je bolje da posljednjih nekoliko mjeseci posvetim borbi za svoju domovinu.Tom Benton se prikljuèio svom puku i pošao je na jug u susret Englezima. Ali se nije predao smrti. Po prirodi rušilac utvrðenih navika, sa razumijevanjem za svaku radikalnu misao koja je izgledala pametna, sjetio se da se najbolje osjeæao kad se nalazio na zraku i suncu, kad je svoje tijelo predavao vremenskim nepogodama, za što su mu svi govorili da æe biti fatalno. Kupao se u zoru i predveèe po hladnim rijekama, trljao tijelo grubim ruènicima, skidao odijelo kad bi našao i jedan trenutak vremena da se protegne na suncu; odrekao se alkohola i duhana, pravio je herkulske napore da naðe jaja i mlijeko da pije svakog dana; i umjesto da ugaða svom bolesnom tijelu, on ga je iscrpljivao do krajnjih granica prisilnim marševima. Krajem ljeta udebljao se za desetak kilograma.— To je strah uèinio za mog oca — reèe ona. — Taj strah nije ga napuštao ni jednog dana za èitavog njegova života, pa prema tome ni on se nije odrekao svoje discipline. Sve to ne samo da mu je spasilo život veæ je od njega napravilo borca. Pomislite kako je on postao èovjek pun vrijednosti zahvaljujuæi toj odvažnosti; pomislite na velik posao koji je obavio, kako se suprotstavio svojim neprijateljima i nikad se nije predao oèajanju. Strah je dobar, mili moj, od moga oca je uèinio jakog èovjeka. I od vas može uèiniti jakog èovjeka.79Zahvalan, John promrmlja: — Vi ste dobri, Jessie; ne postoje zidovi koji bi vas sprijeèili da razumijete.Jessie se mudro osmjehne. — I ja sam se poslužila slabošæu da ojaèam. Plašila sam se da me neæe cijeniti, da æu se osjeæati slabom jer sam žena, da moj duh neæe moæi shvatiti prave dogaðaje i borbe ovog vremena. Zbog toga sam uèila i toliko mnogo radila, jer nisam željela da ne uspijem, jer nisam željela tla moj otac i moj muž misle da nemam dovoljno mozga ili odvažnosti ili da oaisam spremna da im poslužim kao drug.Johnovo se lice malo razvedri, oèi mu zasjaše nešto toplije, a tijelo kao da je opet skupilo snagu. I Jessie osjeti kako joj krv pjeva u žilama. Ona zastane na rubu polja pored kojeg su lutali, zagrli ga, pritiskujuæi svojim raširenim dlanovima njegova leða, i poljubi ga punim usnama, poljupcem ljubavi i vjere i priznanja, tako snažnim, tako neuništivim da mu sve druge rijeèi zamriješe u grlu.13Bridak jesenji vjetar šuštao je u lišæu sikomora i javorova kad su se Jessie i John, zajedno s gospodinom Nicolletom i gospoðom Crittenden, sastali u zakazani sat u kuæi prezbiterijanskog sveæenika crkve kojoj je pripadala Jessie.Njen strah da æe senator Benton ponovo poslati Johna bio je pojaèan osjeæajem nesigurnosti od koga je patio poruènik i koji je izlagao opasnosti njihov odnos. Spomenuo joj je: — Povjerenje je najveæi dar
što ga jedno ljudsko biæe može pružiti drugom. — Kakav je veæi dar povjerenja mogla da mu pruži nego da se istog trena vjenèaju?Propovjednika su našli u njegovoj radnoj sobi; bijaše to potpuno sijed èovjek mršava dugaèkog lica i ogromnih usta, koja su uživala glas da su najveæa u suvremenoj službi Gospodu. On pogleda na neprijavljeni skup i zapita nimalo srdaèno: — Èime vam mogu pomoæi?80Gospoða Crittenden odgovori bez ustruèavanja: — Jessie Benton i poruènik Fremont žele da se vjenèaju. Kako je Jessie èlan vaše kongregacije, došli smo dakako k vama da obavite vjenèanje.— Ah, divno, divno — promrmlja sveæenik s osmijehom na usnama, dok su mu oèi brzo i nesigurno prelazile od jedne do druge osobe. — A kad možemo oèekivati vašu majku i oca, gospoðice Jessie?— Ne možete ih oèekivati — odgovori Nicollet kratko — oni neæe doæi.— Neæe doæi! — uzvikne sveæenik. — Ali ja ne razumijem. Oni svakako žele da budu na vjenèanju gospoðice Jessie...?— žele i ne žele — odgovori Jessie. — Znate, gospodine, ovo je tajno — ovaj — vjenèanje. To jest, otac baš i ne...— Hoæete li reæi da vaš otac i vaša majka ne znaju za ovo?— Ne znaju, gospodine.Potpuno se ispravivši do svojih šest stopa, sveæenik je tako èvrsto stisnuo usta da su mu izgledala gotovo mala.— I vi zaista mislite da bih ja navukao na sebe gnjev senatora Bentona? Zamišljali ste da bih obavio tajni obred znajuæi da se senator ne slaže s tim? Jeste li vi poludjeli?On naèas zašuti, a onda nastavi: — Neæu odati vašu tajnu, gospoðice Jessie. Vratite se svojoj majci i ocu, a moja æe najveæa sreæa biti da vas vjenèam s poruènikom Fremontom. Svima doviðenja.Malo zapanjeni i veoma uznemireni, nesuðeni svatovi poðoše niz prednje stepenice propovjednikove kuæe.— Šta æemo sada? — upita poruènik Fremont.— Pokušat æemo kod drugog sveæenika — odgovori gospoða Crittenden. — Koga predlažete, gospodine Nicollete?— Hajde da pokušamo kod onoga novog metodi-stièkog sveæenika; èini mi se da ima pameti. Besmrtna žena81Metodistièki sveæenik je bio oprezan. On upita veoma uètivo: — Zar vi niste prezbiterijanka, gospoðice Benton? Zašto ne idite svom prezbiterijanskom sveæeniku?— Bili smo tamo — odgovori Jessie.— I?— On neæe da nas vjenèa ako ne doðu otac i majka.— To zvuèi neobièno pametno — primijeti propovjednik trepnuvši okom. — I neka se nikada ne kaže da je jedan metodistièki sveæenik pojurio tamo kamo se jedan prezbiterijanski plašio da zakoraèi.Svatovi ponovo izaðoše iz kuæe. Pokušaše kod luteranskog sveæenika, koji je baš vježbao sa svojim malim korom u maloj drvenoj crkvici. Luteran im je morao na licima proèitati defetizam, jer je odmah odgovorio: — To ni u kom sluèaju ne dolazi u obzir; no, ako sutra budete istog mišljenja, doæi æu vašoj kuæi, gospoðice Benton, i obavit æu vjenèanje.Bili su poèeli u dobrom raspoloženju i s velikim nadama i sada su stajali na oštrom listopadskom suncu i gledali jedno drugo s osjeæajem krivice.— Pa — reèe otežuæi Nicollet — iduæi put æemo imati više sreæe. Hajdemo, poruènice, ako se ne možete vjenèati, onda je najbolje da se vratite na posao.
Jessie isprati kuæi gospoðu Crittenden i s mukom nastavi do svog doma. Najprije je bila iznenaðena, zatim povrijeðena, a sada je bila bijesna. »Na što je svijet spao«, upita se, »kad se mladi par koji se voli ne može vjenèati? Svakako mora postojati neki naèin ...?«Postojao je, ali je ona provela tri muèna dana prije nego što je stigao odgovor. Gospoða Crittenden je stigla 19. listopada u posjetu gospoði Benton, zamolivši je da dopusti da Jessie provede kod nje noæ, jer prireðuje zabavu za svoju mladu neæakinju. Taj prijedlog mogao je imati samo jednu svrhu: Jessie spakira potrebne stvari i uskoèi u koèiju gospoðe Crittenden kao da se svijet ponovo rodio.— Sve je udešeno — reèe gospoða Crittenden. — Juèer sam bila kod oca Van Horseigha, katolièkog82sveæenika, i nagovorila ga da obavi vjenèanje. On dolazi danas poslije podne. Veæ sam poruèila poruèniku Fremontu. Nicollet i Hassler æe biti tamo, i Harriet Bodisco i još nekoliko tvojih mladih prijateljica. Zaklela sam ih da èuvaju tajnu.Kad su stigli kuæi Crittendenovih, zatekoše poruènika Fremonta gdje èeka. Bio je u sveèanoj uniformi, istoj onoj u kojoj ju je bio zaprosio prije osam mjeseci. Jessie je bila predstavljena ocu Van Horse-ighu, malom debelom holandskom sveæeniku lica nalik na mjesec, s èuperkom riðe kose i darom za iskrièav smijeh. Mada su Jessie i John Fremont bili protestanti, nisu vidjeli razloga zašto ih ne bi vjenèao katolièki sveæenik: Jessie je bila odgojena sa Francuzima u katolièkom St.Louisu; Johna je Nicollet po-»lije njihove druge ekspedicije odveo da provede odmor u koledžu St. Mary u Baltimoreu.Obred je bio kratak i jednostavan. Samo jednom ne Jessie Benton umalo nije predomislila, a suze joj navrle na oèi: gdje su ljepote Cherry Grovea, stotine prijatelja i roðaka koji bi se sastali; gdje božanstvena pariška haljina od svilene èipke preko satena, gdje stol od mahagonija prepun vina i divnih jela, i svadbeni kolaè u vijencu od lišæa bršljana i geranija isjeèenog od ušeæerene kore lubenice; gdje je lan i batist, muslin i èipke, na kojima su svaki ubod izradile njene prijateljice i roðake? Ona æe biti prva iz Cherry Grovea koja æe se vjenèati u odjeæi za koju je plaæeno šivanje. Gdje su osedlani konji i fijakeri i londonske koèije i cijela Virginija, sva u pokretu i oduševljena, jer se udaje gospoðica Jessie Ann Benton?I dok joj se suza kotrljala niz obraz, Jessie Benton je uporedo s tradicionalnim rijeèima koje je izgovarao sveæenik èitala svoju molitvu: »Odrièem se tradicija Cherry Grovea, odrièem se empirske sveèane haljine, odrièem se divnog šivenog rublja, odrièem se svadbenog kolaèa; odrièem se svega tako dugo dok imam tebe, Johne Fremonte.«Prenuvši se iz dubokog razmišljanja, ona opazi da u prostoriji vlada tišina* Obred je bio završen, a ona6*83nije èak ni èula kad su nju i Johna proglasili za muža i ženu; niti joj je ta potvrda bila potrebna.Gospoda Crittenden je priredila svadbenu veèeru, poslije koje je posluga poslužila vino, voæe i slatkiše, a kao vrhunac poslužavnik pun sladoleda koji je na Jessine oèi bio spravljen sa skupom vanilijom. Sviralo se u violinu, gitaru i harmoniku, ali Jessie nije ni dirnula jelo, a plesala je samo malo, jer je u glavi osjeæala groznicu a u nogama nesigurnost. U deset sati gospoða Crittenden pozove nju i Johna i isprati ih u svježinu vrta.— Pažnja, djeco moja — reèe ona. — Bit æu odgovorna Tomu Bentonu samo za vjenèanje. Poljubite svoju nevjestu za laku noæ, poruènice Fremonte, jer se vi vraæate u svoj momaèi stan.I tako se Jessie popela uz Bentonove stepenice sutradan izjutra dršæuæi od radosti jer je sada bila gospoða Johna Charlesa Fremonta, i dršæuæi pri pomisli na oèev bijes kad bude doznao što se desilo. Svakog dana ona i njezin muž viðali su se na nekoliko trenutaka, ali nikad sami, jer su uvijek bili prisutni Nicollet ili gospoða Crittenden, koji su im izigravali pratioce daleko revni je nego prije vjenèanja. Katkada je i Tom Benton nalazio da je nezgodno da iskljuèi iz svoje kuæe mladu zvijezdu ekspedicije prema Zapadu, koja je bila u usponu.Ovalno zrcalo na Jessinom toaletnom stoliæu govorilo je vlasnici da je smršavjela i da su joj oèi upale. Bilo joj je sve teže da stoji i gleda Johna i razgovara s njim uètivo i suzdržljivo o beznaèajnim stvarima.
Eliza je znala za vjenèanje i navaljivala je na svoju sestru da ga objavi. I Nicollet je navaljivao, želio je da poènu s normalnim životom i radom. — Starim i svakog sam dana sve bolesniji, mes enfants — govorio je. — Još malo pa æu prouèavati nebeske geografske karte. Prije nego što nestanem, želio bih da vidim da je ova stvar sreðena.Kad ju je napokon i John stao preklinjali: — Nikad nisam volio tu tajnost. Bili smo prenagli, ali nismo zloèinci. Dopusti mi da poðem senatoru i da mu sve objasnim — Jessie je odluèno odgovorila: — Su-84Ira ujutro æemo objaviti. Zamolit æu senatora da sutra ujutro porazgovaramo.Otprilike mjesec dana nakon njihova vjenèanja Jessie povede Johna u gornju biblioteku. Tom Benton je sjedio zavaljen u svom naslonjaèu; njegovo visoko èelo bilo je izbrazdano dubokim borama, usta i brada pokazivali su ljutnju, sive oèi bile su umorne. John i Jessie stadoše ispred njega.— Mi smo se vjenèali, oèe — reèe Jessie tihim glasom. — Vjenèanje je obavljeno devetnaestog listopada.Plašila se. Željela je da dvojica muškaraca budu prijatelji. Hoæe li njezin otac shvatiti da ga ne voli ništa manje zbog toga što je dobila muža?Iz dubine naslonjaèa Toma Bentona zaèu se rika; taj izraz srdžbe bio je upuæen Johnu Fremontu.— Napolje iz moje kuæe i da nikad više niste prekoraèili ovšj prag! Jessie ostaje ovdje.Mirno i bez oklijevanja Jessie uzme muža pod ruku. Glas joj je bio spokojan i jasan.— Oèe, sjeæaš li se zakletve Rute iz Biblije? »Kamo ti poðeš, i ja æu iæi...« — Tom Benton polagano ustane, viši od njih. On æe se predati, ali na svoj vlastiti naèin. Nadala se da taj naèin neæe biti toliko èudnovat da ga njezin muž ne bude mogao shvatiti.— Spremite svoje stvari i vraæajte se odmah svojoj kuæi — naredi on poruèniku zapovjednièkim glasom pukovnika koji zapovijeda nižem oficiru.U sobi zavlada tišina. Prekine je žustro kucanje na vrata. Dva novinara stajala su na pragu.— Senatore Bentone — reèe izvjestitelj iz National Intelligencera — èuli smo novosti o gospoðici Jessie.Tom Benton se zagleda u ljude, a onda zagrmi: — Da. Dozvolite mi da objavim vjenèanje moje kæeri Jessie Ann Benton s poruènikom Johnom Charlesom Fremontom.Izvjestitelj New Yorka Globea se osmjehnu: — Zar to nije neobièan naèin objavljivanja, senatore. Obitelj obièno objavljuje ženidbu muškarca njihovom kæerkom.85Tom Benton oštro pogleda kæer, zatim reèe osmjehujuæi se: — Ako sam ikad vidio ženu koja je bila u stanju da uradi i nešto najgadnije da bi se udala za jednog èovjeka, onda je to moja kæi Jessie. Ali ako to budete štampali, tužit æu vas za klevetu. Zbogom, gospodo.DRUGA KNJIGAJedna žena èekaLežala je mirno u svojoj velikoj postelji s poplunom zavuèenim ispod brade zbog hladnog zraka što je dopirao kroz prozor iz vrta. Za nekoliko sati trebalo je da nastupi Nova godina. Poruènika Johna Charlesa Fremonta i njegovu gospoðu predsjednik John Tyler bio je pozvao na prijem u Bijeloj kuæi.Sada je bilo dva sata ujutro; njezin muž je mirno spavao pored nje. Zabavljalo ju je što vidi tog muškarca, koji se na javnom mjestu držao tako uspravno, kako sada leži sklupèan kao dijete, koje zaboravlja svaku potrebu za obranom. Ona pomisli: »Samo žena može dobro poznavati muškarca, vidjeti ga i osjeæati cijelog, razumjeti njegove iznenadne uzlete i isto tako iznenadna povlaèenja.«Dugo sii razgovarali dok ih je mrak spavaæe sobe štitio kao baldahin, i samo je jednom prasak smijeha zbog neke neumjesne misli uznemirio tu tišinu. Najviše je voljela to doba, te èasove drugarstva kad je ležala obgrljena zaštitnièkom rukom, šæuæurena uz èovjeka koga voli.Od rane mladosti željela je da stvori dobar brak. Bila je roðena s tom idejom, koju je, meðutim, i njen otac njegovao govoreæi o »sjajnom braku«, koji je bio najviši cilj što bi mogla postiæi, isto tako važan kao i djeca koju æe roditi. Brak je trebalo da bude njen probni teren, udružena umjetnost i nauka uz
pomoæ kojih je mogla najbolje izraziti samu sebe. Trebalo je da bude drukèiji od onih nepotpunih veza koje je vidjela oko sebe; trebalo je da pokaže da dva ljudska biæa u dopunjavanju mogu postiæi svoje potpuno ispunjenje. Njen otac joj je prièao kako mu je koristio dragocjen sud njezine majke; kako mu je87bio ogroman gubitak kad se ona razboljela. Jessie je ponekad promatrala oca i majku zajedno, nadajuæi se da æe opaziti traèak njihova ranijeg odnosa, ali joj se srce kidalo kad je vidjela kako je malo od toga ostalo. U svojoj mladenaèkoj gordosti vjerovala je da je dorasla zadatku u kojem je njezina majka podbacila.Dok je promatrala crmpurasto muževo lice na jastuku i sklanjala mu kovrèe kose sa èela, obuze je osjeæaj ushiæenja što je našla ne samo najboljeg èovjeka u struci u kojoj je smatrala da mora naæi muža veæ i što je našla èovjeka koji ju je sada uzbuðivao u svakom trenutku koji bi provela s njim. Mogla se udati za èovjeka kome bi se divila ali koga nikad ne bi voljela s toliko žara; ili je mogla voljeti i udati se za doktora, arhitekta, advokata, i tako lišiti drugu polovinu svoje dvostruke liènosti njenih ambicija.Nikada nikome nije dopustila da primijeti kako o tome razmišlja, jer bi je tada optužili da je Anne Rovali. Ali dok je prelazila prstom po jedva primjetnim borama na èelu svoga muža, pa niz kratki nos, i preko vruæih usana, pored osjeæaja ushiæenja pojavi se i osjeæaj strepnje zbog toga što je bila tako sretna da naðe jednog od onih izvanredno rijetkih muškaraca koji su bili spremni dopustiti svojoj ženi da radi s njima. Ona brak nikada nije smatrala za odnos u kome bi uzimala, veæ kao odnos u kome æe davati.Bila je presretna zbog onog što je brak uèinio za Johna. Prije toga bio je èovjek bez doma, èovjek bez obitelji. Sada su se odanost i povjerenje Bentonovih širili oko njega da ga obuhvate; njihov brak kao da je rastjerao i posljednji djeliæ nesigurnosti iz dna njegovih oèiju.Medeni mjesec proveli su u velikoj kuæi u Ulici C; njihova plava spavaæa soba i dnevna soba bile su okrenute jugu i gledale su na vrt i bile su pune blagog zimskog sunca. Ostali ih èlanovi obitelji uopæe nisu uznemiravali; Mavlee ili jedan od blizanaca donijeli bi im doruèak u njihove odaje; djeca su se klonila vrta što su više mogla. Ona je bila nagovijestila svojim prijateljicama u Washington Citvju da38ne žele da ih pozivaju na službene veèere i prijeme. Njena jedina gošæa bila je grofica Bodisco, koja je èesto svraæala s kutijom uvezenih ruskih ili francuskih bombona ispod ruke, i s veselom prièom na usnama.— Smijem se — govorila je Harriet — kad se sjetim što je jedan moj ujak rekao mom ocu. Prisluškivala sam i èula ga kako kaže: »Ne daj Harrieti da se uda za tog starca, on nikad neæe moæi da joj pruži potpun braèni život.« Draga moja, kladila bih se da sam za pet minuta pošto je grof zatvorio za sobom vrata spavaæe sobe, bila enceinte. Taj stari Rus me je osvojio do srži kostiju.Jessie pogleda Harrietin visoki stas koji se brzo debljao.— Ti kao da rasteš od toga — odgovori ona.Uživala je da mrmlja u sebi: moj muž. U tom izrazu nije bilo nièeg posvojnog osim u smislu njenog pripadanja; pošto je John Fremont sada bio njezin muž, ona je njemu pripadala kao njegova žena. Zbog njene ideje u stilu Anne Rovali o jednakom radu i jednakim odgovornostima teško joj je bilo nazivati svog milog i ljubaznog muža gospodinom Fremon-lom. Njena majka je nazivala oca gospodinom Ben-tonom još uvijek, poslije tolikih godina. Na javnom mjestu Jessie je svoga muža nazivala poruènikom l remontom; kad su bili sami, zvala ga je Johnom.Veèeras su uživali razgovarajuæi nekoliko sati prije ui'go što je on napokon zaspao usred jedne reèenice, dok je soba bila u ugodnoj tami, postelja meka ispod njih, /.rak svjež i izmiješan s mirisom noænih jasmina. Na vrhuncu njihova fizièkog sjedinjenja osjeæala je da više nema nikakve zagonetke, da suzdržavanje više ne postoji. Ali kad se to završilo, mada je njihova ljubav bila isto tako velika kao i u njenom spo-kojstvu, prutiæ koji ih je sjedinjavao bio je odrezan kao lomna granèica; i ona je nejasno shvati!a da ta ispitujuæa, nadiruæa groznica razumijevanja ne može biti stalna ili neprekidna: da mora opadati i rasti, da mora biti èas snažna i èvrsta i prisilna u
89njoj a èas uzmicati i potpuno se povlaèiti, ugasiti se kao što se gasi svjetlost, ostavljajuæi je napuštenu a ipak ushiæenu, jer ga je èak i za vrijeme tako kratkog klimaksa cijelog posjedovala.Možda to baš i znaèi brak, pomisli ona, to što cijeli život prolazi u pokušaju da se shvati braèni drug, u pokušaju da se razriješe zagonetke karaktera za koje i on možda ne zna da postoje. Možda to baš znaèi uspjeh u braku: stjecanje mjesta u društvu, ne bogaæenje, ne, èak ne ni raðanje djece; veæ potpuno razumijevanje jedne druge ljudske duše, najteži a u isto vrijeme najljepši zadatak od svega.Kad su poruènik John Fremont i Jessie stigli u Bijelu kuæu, malo poslije ruèka prvoga sijeènja 1842. godine, Avenija Pennsvlvania bila je ispunjena privatnim koèijama, fijakerima, širokim omnibusima i stotinama konja privezanih uz stupove za priveziva-nje. Hassler ih je bio nagovorio da se za novogodišnji prijem posluže njegovom uvezenom engleskom koèijom. Koèija je bila poznata duž cijele obale Atlantika kao Hasslerova Noina arka, jer ju je naruèio tako veliku da može u nju smjestiti opremu za spavanje i za kuhanje, nauène instrumente, knjige i novine. Jessie posljednji put pogleda svoju tamno-plavu haljinu od baršuna s krutom širokom suknjom preko uskih kukova, i tijesnim gornjim dijelom optoèenim oko vrata i rukava brabantskom èipkom. U sandalama s remenima ona lagano stupi na zemlju, oslonjena na muževu ruku, pogleda s odobravanjem na njegovu sveèanu zlatom izvezenu plavu uniformu, i onda malo povuèe ogrtaè od plavog baršuna. Kad su stigli na prednja vrata, ona se okrene mužu s upitnim pogledom koji je govorio: »Je li sve u redu?« John dodirne bijelu usnu školjku koju nije bila pokrila èvrsto zaèešljanom kosom i reèe:— Kako divne naušnice imate, gospoðo.90Pošto su prošli pored mornarièke muzike koja je svirala u predvorju, pozdraviše ih senator Linn i Crit-tenden. Linn uzvikne:— Dragi moji, vas dvoje zraèite. Znam da æete osvojiti predsjednika Tvlera,— Osvojit æe mu trideset tisuæa dolara — reèe senator Crittenden. — Ako on bude jamèio za prijedlog zakona u Kongresu, dobit æemo to odobrenje i vi æete poæi za South Pass.— Uèinit æemo sve što budemo mogli — obeæa Jessie.Senatori ih ispratiše u sobu za prijem i predstaviše ih predsjedniku Tvleru: èovjeku visoka èela, upalih obraza, i košèatog nosa koji se oštro spuštao u vanjskom luku i izgledao kao nastavak isto takvog luka njegova visokog èela. Bilo je to upadljivo, karakteristièno lice nepopravljivo neovisnog muškarca.Kao bivši senator iz Virginije, predsjednik John Tyler je veæ odavna poznavao Bentonove. Pošto je èestitao mladom paru vjenèanje, reèe poruèniku Fre-montu: — Mladiæu, èujem da èeznete da poðete u divljinu, u ekspediciju.— Tako je, gospodine predsjednièe — odgovori John.— Imam razloga da vjerujem da se neæete razoèarati — reèe predsjednik Tyler — mada, da sam ja na vašem mjestu, da sam se upravo oženio gospoðicom Jessie, ništa me ne bi natjeralo da napustim Washington.— Ali ja namjeravam da ga èekam, gospodine predsjednièe — odgovori ona osmjehujuæi se.Mršavo, jogunasto lice predsjednika Johna Tvlera uozbilji se; on reèe tihim glasom: — Potrebne su nam detaljne geografske karte cijele zemlje od St. Louisa do Stjenjaka, kako bi se naši doseljenici tamo naselili. Ali, mladiæu, pazite da ne krenete zapadno od Stjenjaka; u Oregonu veæ imamo više od hiljadu Amerikanaca; ako još više naših doseljenika stigne u Columbiju, bit æe opasnosti od rata s Engleskom.Jednog hladnog mutnog dana sredinom sijeènja poðoše do zgrade Senata sa Thomasom Hartom Ben-91tonom: to je bio dan za koji su ekspanzionisti radili dvadeset godina, U Senatu se nalazio prijedlog zakona da se odobri trideset tisuæa dolara za ekspediciju »koja treba da upozna vladu s prirodom rijeka i zemlje izmeðu granica Missourija i podnožja Stje-njaka, a naroèito da ispita kakav je zapravo odnosno koliko je dugaèak i širok South Pass — Južni prolaz, kojim se ide preko tih planina na putu za Orej'.on.
Jessie je sjedila u prvom redu galerije za posjetioce i promatrala prizor u amfiteatru presvuèenom crvenim baršunom. I ona i John su znali da njihova buduænost ovisi o ishodu tog odobrenja, jer je bilo sigurno da æe Nicollet biti imenovan za zapovjednika ekspedicije, a da æe on, opet, imenovati poruènika Fremonta za svoga zamjenika. Bez daha su èekali dok se prozivalo; kad je i posljednji senator glasao potvrdno i kad je ekspedicija bila odobrena, muž i žena sretno pogledaše jedno drugo.Te veèeri bila je kod Bentonovih zabava na kojoj se slavila ta pobjeda. Jessie, koja je razgovarala s pukovnikom Abertom i pukovnikom Stephenom Wat-tsom Kearnvjem o tome kako æe tu vijest radosno primiti u St. Louisu i na Jugozapadu, ugleda Nicol-leta kako joj daje znak glavom.— Ogrnite se šalom, dijete moje — reèe on. — Htio bih razgovarati s vama.Dok su išli stazom u vrtu, Nicollet primijeti: — Ovdje sam vas prvi put vidio gdje razgovarate s poruènikom Fremontom. Rekao sam vašem ocu: »Kako je lijepa mlada ljubav.« I tom svojom uroðenom galskom romantikom uèinio sam da je jadni John bio izbaèen iz kuæe.— Da niste ubrzali tu krizu — nasmije se Jessie — možda još ne bismo bili vjenèam.Pošto su sjeli jedno pored drugoga na vrtnu klupu, Nicollet reèe: — Gospoðice Jessie, imam vam nešto reæi.Na trenutak rijeèi joj zastadoše u glavi. — Ali vi svakako vodite poruènika Fremonta kao svoga zamjenika?92— Ne, Jessie. On æe biti zapovjednik ekspedicije. Ja ne idem, previše sam bolestan.— Ali to nije moguæe! — uzvikne ona. Njeno sažaljenje prema bljedolikom starcu potisnu prvi bljesak radosti. — To je najvažnija ekspedicija koju šalje savezna vlada od vremena Lewisa i Clarka, ekspedicija za koju ste radili dvadeset godina!— Ja sam starac — uporno æe Nicollet. — Ja sam svoj posao uradio. Sutra ujutro obavijestit æu pukovnika Aberta da nisam u stanju zapovijedati ekspedicijom i da imenujem za svog nasljednika poruènika Fremonta.Sutradan ujutro cijeli je Washington brujao od novosti da se Nicollet povukao i da se poruènik John Fremont nalazi na èelu ekspedicije za South Pass.Mjeseci koji su poslije toga slijedili bili su najveseliji u Jessinu životu. Grofica Bodisco je priredila u njihovu èast sjajan ples za diplomatski zbor u svom domu u Georgetownu. Nancy Polk je okupila mlade ljude iz Washington Citvja na veèeru i na ples. Senatori Linn i King priredili su veèere na koje su nevjerojatno velike grupe poslanika iz Kongresa došle da se poèaste i pogoste i da kažu poruèniku Fremontu, na pun stomak, kako da napravi geografske karte golog Zapada. Samuel Morse priredio je krabuljni ples; Anne Rovali je priredila èaj za .vaSingtonske feministkinje, a Jessie je bila poèasni gost. Pukovnik Abert je priredio u vrhovnom štabu prijem za Topografski korpus, Stephen Kearnv im je priredio veèeru u hotelu »Metropolitan«, na koju je pozvao vise oficira. James Buchanan kupio je sve karte za Narodno kazalište, i pozvao Jessine prijateljice na predstavu Regrutiranje ili Djevojaèka zakletva. Kao vrhunac tih vrtoglavih sretnih tjedana predsjednik John Tylcr pozvao ih je na službenu veèeru u Bijeloj kuæi.Ali ako su se nizale zabave za zabavom, bilo je i posla koji je trebalo uraditi. John je morao prikupiti ekspediciju, nabaviti opremu. Osim toga, ispalo je da polovina Amerike želi da se naprave geografske karte South Passa. U Bentonovu kuæu stizala je pošta iz93svih zaselaka zemlje, sa svih životnih putova, od ljudi mladih i starih, s pitanjem da li i oni mogu da poðu; dolazili su osobno u kuæu u Ulici C donoseæi pismene preporuke; a s njima su dolazili pronalazaèi s novim instrumentima i oruðem, proizvoðaèi s proizvodima koje su željeli da prodaju.Gotovo neprimjetno za oboje, Jessie je preuzela ulogu sekretarice. Svakog jutra ustajala je u šest sati i pila èokoladu u svojoj dnevnoj sobi; odgovarala je na hrpu pisama koja su se tu nagomilala prethodnog dana; svakog poslijepodneva odvajala je po sat vremena da porazgovara s nestrpljivcima koji su dolazili
da joj zakucaju na vrata. Kasno poslije podne, kad bi se John vratio iz Topografskog ureda, zapisivala je bilješke i skice koje je on u toku dana sastavljao. Poèetkom ožujka odvezla se s njim na stanicu Balti-more & Ohio da ga isprati u New York, gdje je trebalo da provede dvije sedmice u nabavljanju opreme. Vratio se uzbuðen jer je tamo otkrio nekoliko novih izuma, a izmeðu ostalog kao najvažniji jedan sklopivi gumeni èamac.— Bolje da ga iznesemo na otvoreni trijem da ga raspakiramo — reèe on obitelji. — Proizvoðaè u New Yorku rekao mi je da æe kemikalije možda imati neugodan miris.Kad su na otvorenom trijemu raspakirali masni papir, obavi ih užasan smrad koji se ubrzo raširio po cijeloj kuæi. Jessie je sva pozelenjela. Kad je ponovo mogla hodati, Mavlee reèe:— Poruènik vas traži u dnevna soba, dušo. Izgleda ja mislim da zna.Dok su Joshaam i Josheem grijali dvije velike lopate na peæi, napunili ih kavom u zrnu i prošli kroz kuæu kako bi pržena kava ubila užasan miris, Mavlee joj pomogne do praga njezine spavaæe sobe, potapšavši je po ramenu da je ohrabri. Jessie ugleda svoga muža kako se napola oslonio a napola sjeo na prozor. Pogled mu je bio zabrinut a u isto vrijeme prijekoran.— Do ðavola, Johne — reèe ona. — Èekala sam neki ugodan trenutak da ti kažem. Ali ti si morao94donijeti kuæi taj ultramoderan gumeni èamac. U toku svih tjedana dok si bio odsutan toliko sam se zabavljala smišljajuæi naèin kako da ti slikovito otkrijem ... sjedili bismo pored vatre, a ti bi odjednom primijetio kako ja pletem za bebu...On prijeðe preko sobe, podigne je i poljubi. Onda joj zastajuæi od plahovitosti isprièa o svojoj gladi za sinom, taj razbaštinjenik koji je živio bez zaštite obiteljskog imena. Bio je promijenio prezime Fremon u poengleženo Fremont, no znao je da mu, bez obzira na promjenu ili oblik, to ime zakonski ne pripada. Ali ako bude proveo cijeli svoj život gradeæi to ime, ako ga prenese i na svog sina, proces prenošenja takoðer æe se vratiti unazad do onog trenutka kada ga je on sam dobio.Gomile prijatelja i onih koji su mu željeli sretan put zakrèili su Bentonovu kuæu poslije podne uoèi njegova odlaska. U tri sata Jessie je poslužila èaj i kolaèiæe za stotinu gostiju. U pet sati, kad je veèera bila gotova, bilo je ostalo još nekih pedesetak gostiju. Poslije veèere se smijalo i prièalo, a Jessino srce je bilo puno; èinilo se da svi vole njezinog muža i da mu se dive i da su uvjereni u njegov uspjeh.U deset sati odoše i posljednji gosti i Jessie se uputi u njihovu spavaæu sobu. Bila je umorna. Sada su predstojali èasovi kojima se radovala; posljednji trenuci kad je mogla imati muža samo za sebe, okusiti njegov posljednji poljubac, èuti posljednje rijeèi ljubavi.— Ti ne bi željela da ostanem, da netko drugi vodi ekspediciju? — zapita on.Ona se uspravi na krevetu, a suze joj èudesno pre-sušiše u oèima.— Za ime božje, ne! Ako se to dogodi, plakat æu deset puta glasnije i sto puta duže.U tami je više osjeæala no što je vidjela njegov osmijeh.— Ah, mili moj — promrmlja ona — taktièan si sa mnom. Pa, ne mari, uspjelo je. Uvijek sam smatrala da æu biti dobra supruga, barem sam uvijek željela da to budem: to je bila moja ambicija, isto tako95kao što je tvoja bila da budeš istraživaè i topograf. Ja sam na brak mislila kao na karijeru, jednako kao što to i muškarci misle. Prolila sam nekoliko suza, ali sastavni je dio mog posla da te pošaljem u divljinu, i da te zastupam u Washingtonu dok ne budeš kod kuæe; da te uèinim djeljivim na dvoje, pa da polovina tebe bude na putu a polovina ovdje.— To je podobar govor, senatore — naruga joj se on nježno.— Zar ne? Ali bio bi zaprepašten kad bi znao kako se zahvaljujuæi njemu bolje osjeæam. A sada moraš spavati, dragi moj, sutra te èeka težak dan, dan polaska.On je posluša. Za tren oka Jessie zaèu njegovo ravnomjerno disanje, i znala je da je zaspao. Na trenutak je bila uvrijeðena: to je bila posljednja noæ koju provode zajedno i trebalo je da razgovaraju do zore o svojim planovima i djetetu, a on je ipak na njezin prvi prijedlog èvrsto zaspao. Onda se sjeti da je sigurno
ponoæ odavno prošla, a da je on ustao u pet ujutro. Samo još za trenutak ona pusti da je toplina i disanje njegova tijela umire, a onda i ona zaspi tvrdim snom.Naredne veèeri sjedila je u biblioteci pred kaminom kad se njen otac vratio da joj kaže da je John sretno otišao. On sjedne u naslonjaè i reèe suho:— Jessie, pustio sam da mi se nagomila posao. Misliš li da æeš se osjeæati dovoljno snažnom da mi sutra ujutro pomogneš?— Da ti pomognem? Razumije se da æu se osjeæati dobro.— U redu! — uzvikne on odsjeèno. — Potreban mi je jedan primjerak Ugovora iz 1818. godine; onaj kojim se utvrðuje naš zajednièki suverenitet s Engleskom nad pokrajinom Oregon.— Da, tata.Ona ustane sa stolice, spusti se na crveni sag pored njegovih nogu i nasloni glavu na njegovo koljeno.96— Toliko puta, kad sam imala neke sitne probleme, ti si sjedao nasuprot meni u tu stolicu i raspršio si ih. Jesi li siguran da mi ne daješ taj posao samo zato da mi odvratiš misli...— Dakako, zbog toga — odgovori on odsjeèno, da bi sakrio svoje osjeæaje. — Rad æe ti dobro èiniti. Ali u isto vrijeme potreban mi je rezultat toga rada. U svakom sluèaju nema nièeg zlog u tome ako tvoje potrebe udružim sa svojima.— Uvijek sposoban taktièar — uzvikne ona. — Ugodno mi je saznanje da sam ti potrebna. Baš sada mi je potrebno da ti budem potrebna.— Bit æe to tužan dan za tebe, draga moja, kad ti više neæe biti potrebno da budeš potrebna. Hajde sada, vrijeme je za spavanje.Ona ostavi poruku za Maylee da joj donese doruèak u pola šest i brzo se spremi u krevet, mada je bila sigurna da æe cijelu noæ biti budna i misliti na Johna. Vidjet æe u duši njegovo putovanje u Balti-more sporim zadimljenim vlakom. Ta misao bila joj je posljednja sve dok se nije èulo kucanje na vratima, na što je Maylee unijela srebrni bokal s èokoladom, dvije zemièke, komadiæ maslaca i staklenu zdjelicu sa džemom od kupina.Pet minuta poslije šest Jessie uðe u biblioteku, misleæi da æe iznenaditi oca time što æe stiæi prije njega, ali Tom Benton je bio ustao sat ranije nego obièno; bio je namjestio njezin pokretni pisaæi stol ispred njezinog dubokog naslonjaèa. Šest novih èeliènih pera i šezdeset listova kancelarijskog papira bilo je na stolu osvijetljenom svijeænjacima koje je izmislio njezin otac za rani jutarnji rad: èetiri svijeæe od kitove masti na èetvorouglastoj bijeloj bugaèici koja je odbijala svjetlost. Ona se tiho spusti u naslonjaè.Kad je Thomas Hart Benton bio mlad, netko mu je rekao da lièi na rimskog senatora. Jessie nikada nije mogla dokuèiti je li Tom postao senator zbog toga što je lièio na senatora, ili je lièio na senatora zato što je sebe tako potpuno naèinio uskrslim senatorom. Imao je dugaèak košèat nos koji je poèinjao7 Besmrtna žena97upravo na visini njegovih istaknutih obrva, ali je njegova koža na mjestu gdje je prolazio pored razmaknutih oèiju boje lješnjaka bila èudnovato naborana. Imao je veliku glavu, a èelo mu je bilo tako visoko da mu je lice izgledalo kao da je potisnuto unutra. Nosio ju je ratoborno zabaèenu s bradom isturenom kao da je cijelo njegovo biæe spremno da uleti u intelektualnu akciju i na najmanji izazov. Njegove su jagodice bile visoke i jake, ali usta mala u razmjeru prema nosu i bradi. Nosio je dugaèke zaliske, gotovo <!(> gornje usne, i èešljao ih je prema naprijed; bilo je to tvrdoglavo lice, ne lijepo ali privlaèno, na kome mi se vidjeli ratni napori.— Sinoæ nisam poslušao nareðenje, Jessie — reèe on. — Ležao sam budan jedan sat stvarajuæi jedan plan: nitko još nije sastavio jednu prièu o amerièkim istraživanjima...— Lewis i Clark, i Pike i Cass, svi su pisali o svojim ekspedicijama...— Da! Svaki je od njih prièao o svojim doživljajima, ali njihovi su dnevnici tehnièki. Ja mislim da bi Amerikanci voljeli takvu prièu, Jessie, ako bi je ti mogla napisati.
Njene oèi zasjaše od uzbuðenja.— Znaš, tata, to se slaže s jednom mojom èudnom idejom. Kad mi je John pokazao svoje privremene geografske karte, trudeæi se da kod mene stvori neku predodžbu o tome koliko æe milja prijeæi svakog dana, pomislila sam da bih mogla napraviti duplikat geografske karte, tako što bih nacrtala u razmjeru cijelu zemlju izmeðu St. Louisa i Južnog prolaza. Znamo koga dana on misli da krene iz St. Louisa; mogla bih uzeti da æe on krenuti toga dana i crtom oznaèiti udaljenost koju æe prijeæi toga dana, i onda staviti crvenu taèkicu gdje æe logorovati preko noæi i gdje æe paliti vatru.Njezin je otac kimao glavom i ona se osmjeM da nastavi:— Mislila sam da proèitam sve izvještaje do kojih mogu doæi o tome kakva je zemlja za svaki dan mar-ša: kakav je tamo život, kakve æe životinje ubijati za98hranu. Da nacrtam svoju geografsku kartu, da bih pokazala doline i šume i rijeke i brda, a po cijeloj karti da naslikam zemlju kako je ja zamišljam, s malim poljima divljeg cvijeæa, komadiæem borove šume, s nekoliko bizona koji tumaraju preko ravnice ...— Ti si sebi postavila prilièan zadatak — reèe joj on obradovan.— Ali zar ti ne shvaæaš, oèe — povièe ona strastveno — da me na taj naèin on nikad neæe ostaviti, da nikad neæu biti sama, da æu ga pratiti u svakom trenutku.Pošto je otac otišao u Senat, za djeliæ sekunde iznenadna usamljenost šestomjeseènog života bez muža pritisnu joj srce i presijeèe dah u grlu. Promišljenom kretnjom ona odbaci histeriju, brzo sjedne u naslonjaè nagnuvši se nad gomilu papira koju joj je otac ostavio na pisaæem stolu. Najprije nije mogla vidjeti nijedne napisane rijeèi koja je stajala ispred nje, a onda joj se uèini kao da joj je napisao jedno pisamce: Glasilo je:Jessie, mila moja, želio sam da ti ostavim ovaj redak od Marka Aurelija. »Ne brini za buduænost, jer ako je ikad dozivis, imat æeš za vodica isti onaj zdrav razum koji te i sada štiti.«Ona raskopèa gornji dio haljine s uskim rukavima, presavije oèevo pisamce, pažljivo ga prikopèa pod suknju, ponovo zakopèa haljinu hitrim prstima i utone u rad.4Premda su Nicollet i Hassler smatrali da je njena ideja tek neka vrst zabave, ipak joj popustiše. Namjestili su pravokutnik od tankog drveta, širok 125 centimetara a dugaèak 275 centimetara, i preko njega stavili velik komad bijelog papira. Nekoliko dana njih dvojica su joj pokazivali kako se prenosi razmjer i kako se uoblièavaju obrisi jedne velike geografske karte.7* 99Joshaam i Joshcem sutradan izjutra odniješe kartu niz Capitol 11 ili, smjestivši je u biblioteku, gdje je otac bio napravio mjesto za nju na stražnjem zidu. U pola pet stigoše Nicollet i Hassler u Noinoj arki i brzo se ]x>peše u biblioteku. Jessie je bila proraèuna-la koliko æe dana trebati njenom mužu da stigne do Južnog prolaza, podijelivši kartu u tih pedeset pet dnevnih dijelova. Onda je povukla oštru crnu liniju horizontalno preko sredine zemljopisne karte, razdi-jelivSi je na putovanja tamo i natrag. Pred kraj putovanja kuæi stavila je jedan mali znak koji je jedino ona razumjela; tih dana je trebalo da se rodi njihovo prvo dijete.Hassler izvuèe neke zabilješke iz svog crnog kapu-ia i poène ucrtavati dio terena oko Colorada. Nicollet reèe: — Za taj materijal vi se služite zemljopisnom Iva rtom majora Longa, a savršeno dobro znate da je Long diskreditiran kao nauèni promatraè.— Ovaj materijal nije iz Longa — uzvikne uzbuðeno Hassler. — Ja sam ga sam sastavio iz izvještaja trapera.Njezina zemljopisna karta poèela je pobuðivati interes u Washingtonu. General Winfield Scott, koji je bio otišao u Detroit da se bori u ratovima s Crnim sokolom, zahtijevao je da se zabilježi sve ono što je znao o teritoriju oko Velikog jezera, dok je general Lewis Cass, prvi guverner teritorija Michigana, došao nekoliko veèeri kasnije da ucrta pokrajinu izmeðu Detroita i Chicaga, preko koje je prešao kao prvi bijeli
èovjek. Pukovnik Kearnv, koji je nekoliko svojih vojnih ekspedicija na Jugozapad smislio na trijemu senatora Bentona u njegovoj kuæi u St. Louisu, napravio je jedan akvarel toga terena. Jedan profesor botanike sa Harvarda dao im je prikaz života prirode. Pukovnik Abert, koji je zamišljao da je astronom, došao je na veèeru i jedva uspio pojesti kolaè u svojoj nestrpljivosti da ucrta nebeska tijela.Jessie je svako jutro provodila s ocem u biblioteci dok ne bi došlo vrijeme da on poðe u Senat. Na polici za knjige sa njezine lijeve strane sada su se nalazile trideset i èetiri knjige, pored službenih izvještaja100vladi Sjedinjenih Država u obliku dokumenata Parlamenta i Senata. Na dnu police Jessie je skupila bi-1 ješke koje je njezin otac napisao svojim krupnim, odluènim, gotovo neèitkim rukopisom na širokom nijemu njihove kuæe u St. Louisu u toku mnogih I<<>dina kad su se francuski, španjolski, meksièki i amerièki lovci, traperi i trgovci vraæali kuæi s putovanja u Meksiko i na obalu Pacifika.Poèev od godine 1836, kad joj je bilo dvanaest godina, izvještaji su bili pisani njenom rukom, jer Tom Benton nije volio pisati dok bi slušao, pa je taj posao prepustio njoj èim je smatrao da je njezin rukopis èitak. Iz poèetka je pisala bjesomuèno, pokušavajuæi da napiše svako slovo, ali je malo-pomalo primijetila kako njen duh sve više i više redigira te razgovore pod vedrim nebom. U svakome se nalazila jezgra novog i upotrebljivog materijala, ali je bilo mnogo i suvišnog ponavljanja.Jednog dana otac je zatražio od nje materijal o putu za Santa Fe i proèitavši izvod iz petsatnog razgovora rekao je kæeri:— Dobro smišljeno, Jessie. To æe mi uštedjeti beskrajan posao. — Pogledao ju je radoznalo iskosa, preko ramena. — Jessie, uvijek sam smatrao da æu postati velik odgojitelj. Sada sam u to uvjeren.— Dakako, nije vam krivo što možete raditi s dobrim materijalom, zar ne, senatore?— Pst, pst, dijete — rekao je — nikad nemoj sebi dopustiti da te pobijedi virus uobraženja. — Onda ju je zagrlio. — Pogledaj kakvu staru budalu je napravio od tvoga oca.U St. Louisu i u Washingtonu nastavila je da se vježba u strogom redigiranju. Upornost toga vježbanja uskoro je dobila gotovo tragièan rezultat: poèela je redigirati Thomasa Harta Bentona.U djetinjstvu, smatrala je da je sve što otac kaže bogodano i savršeno; ali pošto je poèela slušati njegove drugove i protivnike u Senatu, Claya, Havnea, VVebstera i Calhouna, opazila je da je otac donekle ogranièen: ponegdje je ponavljao tamo gdje bi neposredni napad jaèe djelovao, previše se oslanjao na101Marka Aurelija, Cezara i Plutarha, ponekad je više volio bombastiène izraze tamo gdje bi pobijedila jednostavnost. Iz poèetka, kad joj je diktirao, ona bi naprosto ispustila rijeè-dvije ili reèencu, a kasnije je sažimala èitave odlomke, izostavljala slabosti i pretjeranosti.Nastala je prava bura kad je Tom Benton saznao šta radi njegova kèi. Nekoliko dana nije s njom razgovarao ... sve do trenutka kad je ona nabavila Izvještaje iz Kongresa, pa je na komadu papira prepisala ono što je Tom Benton rekao u Senatu, a na drugom ono što joj je u stvari diktirao. Poslije mnogo nagovaranja i nekoliko suza pošlo joj je za rukom da ga nagovori da pogleda ta dva papira i usporedi jedan s drugim. Promatrala je njegovo lice dok je sjedio skupljen u velikom naslonjaèu i prouèavao listove papira, znajuæi da joj je buduænost na kocki; da on mora odobriti ono što je uèinila, ili da nikad više neæe moæi raditi s njim.Naposljetku je podigao glavu, još sav rumen u licu.— Tako mi boga, Jessie — uzviknuo je — nisi imala pravo da to uèiniš. To je najgore zastranjivanje za koje sam èuo... ali pošto si uèinila, milo mi je što vidim da si tako dobro uèinila!Jessie je sjedila za svojim pisaæim Stolom u biblioteci svakoga dana od osam do jedanaest. Poslije ruèka dugo bi šetala Washingtonom sa svojom sestrom Elizom, Harrietom Bodisco ili Nancy Polk. Otišla bi po oca pred zgradu Senata u èetiri sata i otišla s njim pješice kuæi na veèeru. Uveèer je spremala odjeæu za bebu, krojila dugaèke haljinice i noæne košuljice koje su onda Crnkinje krojaèice dovršavale.Na uèenje ju je podstaklo i to što je iz èitanja doznala da je amerièko istraživanje Zapada poèelo taèno deset godina prije no što se njezin otac nastanio u St. Louisu 1815. godine, da je Zapad bio otvo-
102ren za useljavanje gotovo u isto vrijeme kad se ona rodila: otkriæem prijelaza preko Stjenjaka, koje je stvorilo Oregonski put.Kad su Sjedinjene Države kupile Louisianu 1803. godine, i time udvostruèile svoj teritorij, nitko nije imao ni pojma što se to kupilo za petnaest milijuna dolara. S toga razloga predsjednik Jefferson je poslao Meriwethera Lewisa i Williama Clarka da proðu kroz tu zemlju i ucrtaju eventualni put. Lewis i Clark bili su prvi bijelci koji su prešli kontinentalno razvode Stjenjaka, i koji su se spustili niz zapadne padine ovih planina u pokrajinu oko rijeke Columbije. Èim su se vratili u Washington 1806. godine sa svojim izvještajem, vlada je poslala Zebulona Pikea da istraži onaj dio kupljene Louisiane koji se protezao jugozapadno od St. Louisa. Pike je otišao u Meksiko, utvrdio put Santa Fe, kojim su se uskoro poèeli uvelike služiti trgovci i traperi.Godine 1811. lovci i traperi Johna Jacoba Astora poèeli su prelaziti Stjenjak preko Idaha, a veæ 1814. godine traperi koji su radili za Northwest Companv i za Hudson Bay Companv prelazili su ga svake godine. Stekli su ogromno znanje o divljini dok su krstarili po njoj da naðu bolje krzno, no oni su uglavnom bili neuki granièari koji nisu crtali zemljopisne karte niti su pisali dnevnike; i tako je njihovo znanje bilo od slabe koristi za tisuæe obitelji na Istoku koje su bile željne i spremne da poðu na Zapad i tamo se nasele, ali koje nisu željele da poðu bez taènog opisa zemlje.U to vrijeme je general William Ashlev osnovao kompaniju Rockv Mountains Fur i nagovorio granièare kao sto su bili A udre w Hen ry, James Bridger i Jedediah Smith da mu se pridruže. Bio je to sudbonosan trenutak u istraživanju Zapada: jer je u njihovim pokretima preko velikih prostora u traženju divljaèi Jim Bridger otkrio Veliko slano jezero 1823. godine, a u roku od jedne godine bio je otkriven i Južni prolaz. Kad je Jessie bilo svega godinu dana, Jedediah Smith je otkrio rijeku Humboldt pa je slijedeæi njen tok do Sierra Nevade prešao u dolinu Sa-103cramenta. No ni Ashlev, ni Smith, ni Fitzpatrick, ni Henry nisu iznijeli svoja otkriæa amerièkoj javnosti; a obavještenja su iznijeli na vidjelo ljudi kao Što je bio senator Benton, koji je zahtijevao da se taj materijal u izvještajima preda Kongresu.Onda je 1832. godine vlada poèela slati vojne mjernike da ucrtaju na kartu odreðena mjesta za željeznièku prugu i nova staništa za Indijance. Meðu njima najvažnije su bile dvije ekspedicije pod kapetanom VVilliamsom i dvije pod Nicolasom Nicolletom, a u sve èetiri sudjelovao je poruènik John Fremont. Prije te èetiri ekspedicije zemljopisne karte koje su bile nacrtane bile su nepotpune, a èesto i pogrešne; sada je poruènik Fremont trebalo da nacrta prvu nauènu i razumljivu zemljopisnu kartu kraja izmeðu St. Louisa i Južnog prolaza. Nije trebalo da istražuje onaj kraj onako kako su ga istraživali Levvis i Clark, Pike Cass i Schoolcraft, jer je njegov posao bio da nalazi putove, a ne da ih pravi. No ipak, prije no što je pošao, rekao je ženi:— Želim da obavim i neka istraživanja prije nego što se završi ta ekspedicija; želim da prijeðem preko nekih novih terena o kojima još nitko nije podnio izvještaj.— Hoæe li za to biti vremena? — upitala je ona.— Nadam se da hoæe; kad završimo sav naš topografski rad, još æu imati nekoliko sedmica za istraživanje. Htio bih im pokazati da sam u stanju krèiti nove putove isto kao što mogu i crtati stare.— Da — složila se ona — to moraš uèiniti ako budeš mogao; onda æe ti ministarstvo rata dati više slobode u buduæim ekspedicijama.Dani su prolazili, i noæi; osjeæaj života u njoj neprestano je rastao i probijao se što joj je više debljalo tijelo i težao korak. Nikad nikome nije spominjala kako joj bolno nedostaje muž u toku tih mjeseci dok je dijete u njoj raslo. Dijete joj je veæ pružalo društvo, èak i u onim veèernjim satima pošto bi otišla u krevet, jer to su bili sati kad joj je John najviše nedostajao, kada je željela da stisne svoju104
ruku u njegovu, da osjeti kako je on grli i štiti od dubokih strepnji zbog predstojeæeg poroðaja. Provela je mnogo besanih sati, ponavljajuæi djetetovo ime, John Charles Fremont, jer je bila sigurna da æe biti sin, sin kojega æe odgojiti da postane istraživaè.Isto tako važna kao što joj je bilo društvo njezinog sina bila je igra puna èari oko njezine ogromne zemljopisne karte, u kojoj je uèestvovala polovina službenog Washingtona. Ne samo da su Nicollet i Has-sler dolazili po nekoliko puta na tjedan da se bune što je u svom oduševljenju za njegove sposobnosti puštala svoga muža da previše brzo napreduje svakog dana, veæ su se i svi drugi Šalili s njom zbog toga. Smijala se kad je Samuel Morse rekao:--- Kakva ste vi žena, Jessie, vaš nesretni muž se ni u divljini ne može skloniti od vašeg nadzora.A kat! je James Buchanan primijetio: — To su prilièno velike logorske vatre; vi grijete poruènika, Jessie, samo se nadam da neæete zapaliti šume — ona mu je morala odgovoriti: — Ništa se ne brinite, dragi Buchanane, jednog dana nicat æe gradovi na mjestima gdje su bile logorske vatre poruènika Fre-monta.U toku mjeseci za vrijeme pripremanja za ekspediciju gospoða Benton uèestvovala je u obiteljskom životu više nego što je to èinila u toku nekoliko godina: èinilo se èak kao da se ponosi time što je njezin zet zapovjednik ekspedicije. Onda je Jessie primijetila da majèina oživljena snaga opet opada. Jedne veèeri ona se užasnu primijetivši da se jedna strana majèinog lica povlaèi na drugu stranu, da se ugao njezinog desnog oka i desne strane èela uzdigao, a da se lijeva strana usta i donja strana lica opuštaju nadolje. Kad je ušla u majèinu spavaæu sobu da joj poželi laku noæ, Jessie primijeti kako to povlaèenje i trzanje odražava strah u majèinim oèima. Sutradan ujutro Mavlee nije mogla probuditi gospoðu Benton. Ona otrèa vrišteæi da naðe senatora Bentona. Joshaam odjuri po lijeènika, koji odmah doðe i mucajuæi obavijesti Toma Bentona da je njegova žena pretrpjela napad paralize. Thomas Ben-105ton ostade kao ukopan, oèi su mu bile zakrvavljene, a njegovo krupno lice oronulo.Tri dana koja su slijedila bila su za Jessie pravo muèenje. Otac nikako nije napuštao majku, trudeæi se da utrlja život u njezine bijele, nepokretne ruke govoreæi joj, ljubeæi joj usne. Uveèe treæega dana Jessie uðe u mraènu i zaboravljenu biblioteku i primijeti oca kuko stoji okrenut prema uliènim prozorima, tiho plaèuæi. Ona mu priðe i zagrli ga; poslije nekoliko trenutaka ona se umiri:— Jessie, ne možeš znati kako je... kad se ne možeš boriti. To je kao da si udaren u mraku: ne znaš tko ti je protivnik — ne znaš kamo da se okreneš, što da kažeš ili što da radiš. Nikad prije nisam se osjeæao bespomoæan, ali sada...Oèeve rijeèi i izgled duboko su joj se urezali u sjeæanje.Sutradan ujutro oèi gospoðe Benton zatreptaše i otvoriše se; ležala je ne mièuæi se. Onda joj poðe za rukom da se malo osmjehne, osmijehom koji je kazivao njezinoj obitelji da æe ostati na životu. Eliza preuze upravljanje domaæinstvom; Jessie je gotovo cijeli dan ostala s majkom, èitajuæi joj s vremena na vrijeme ponešto iz biblije. Desetoga dana gospoða Benton pokaže da želi razgovarati s kæerkom. Jessie saèeka nekoliko trenutaka prije no što je gospoða Benton uspjela sakupiti snagu.— ... nije kriv tvoj otac ... nisam mogla... uživati ... nije otac kriv ...Nekoliko trenutaka se odmarala, zatvorila oèi, zatim ih ponovo otvorila. — Bila sam ... bolesna... ne smiješ ... kriviti oca ... Zapamti, Jessie, ne... nije on kriv ...Oborene glave, oèiju punih suza, Jessie shvati da su jedine rijeèi koje je njezina majka s mukom izgovorila otkako je dobila napad bile pokušaj da izbriše iz duha svoje kæeri svaki prigovor ili gorèinu koja je mogla ostati od njihova razgovora na putu za Cherry Grove.I tek onda poèe shvaæati koliko se još mora penjati uzbrdo da bi postala dobra žena.106Bila je duboko ušla u deveti mjesec kad je dobila vijest da su John i njegova družina sretno stigli u St. Louis.— Nadam se da æe poruènik stiæi na vrijeme za roðenje djeteta — primijeti njezin otac.— Doæi æe.
— Kako si tako sigurna?— Zato što æu ga èekati — odgovori ona tvrdoglavo.Bio je dvadeset i osmi listopad kad je John stigao pred Bentonovu kuæu. Crna kosa mu je padala preko ovratnika uniforme. Pošto ga je obitelj srdaèno pozdravila, on ode do gospoðe Benton da je poljubi u obraz i da joj kaže da se raduje što se ona bolje osjeæa i ne nagoviještajuæi pri tom da je ona ikad bila bolesna, a onda ga Jessie povede u njihovu dnevnu sobu gdje su sjeli u veliki naslonjaè pored kamina.— Izvini što sam tako nezgrapna, dragi. Bilo bi divno da sam raskošno lijepa za tvoj dolazak.— Da nisi bila tako raskošno lijepa prije nego što sam otišao, sada ne bi bila tako nezgrapna. Ne brini, mogu da prièekam na naš slijedeæi medeni mjesec.Ona izvadi èešalj, èetku i škare, pozove ga da sjedne na rub kreveta i onda klekne pred njega. Prebaci mu ruènik preko ramena i poèešlja dugaèku kosu. Kad je odrezala onoliko koliko se usudila, stane pred njega i reèe: — Evo, sada si opet onaj lijepi poruènik — i nježno ga poljubi. On je privuèe pored sebe na postelju.— Izgledaš gladan — reèe ona milujuæi mu upale obraze. — Moramo te udebljati kornjaèama i goveðom peèenicom.— Ti baš želiš da budem debeo kao ti. Sutradan je dugo spavala. Bila je u stanju da seodmara mirno, što nije osjetila mjesecima dok je on bio odsutan. Otvorivši oèi, ona primijeti da je jesenje sunce obilato preplavilo sobu, a da muža nema pored nje. Našla ga je u biblioteci, potrbuške s olovkom i krejonom u ruci, kako radi na njenoj velikoj zemljo-107pisnoj karti, koju je bio skinuo sa zida. On digne pogled osjetivši njeno prisustvo.— Èim sam ušao, vidio sam na zidu ovu zemljopisnu kartu — reèe on. — Pomislio sam da sam poludio. Ne znam koliko sam stajao pred njom prije no što sam shvatio da je to tvoj rad.— Moj — nasmije se Jessie — i svih drugih u VVashingtonu: Nicolleta, Hasslera, pukovnika Aberta, generala (Marka, pukovnika Kearnvja, generala Scot-ta, senatora Bontona, Linna, Crittendena, Kinga, onog tvog prijatelja botanièara sa Harvarda, i polovine astronoma amatera u prijestolnici.On je povede do zemljopisne karte i privuèe joj stolicu.— Napravila si mnogo pogrešaka: previše brzo si gonila našu družinu, nisi nam dala ni dio od onog vremena koje nam je bilo potrebno na Stjenjaku; ispustila si desetine manjih planinskih vijenaca, kanjona i rijeka o kojima i nisi ništa mogla znati. Ali pogledaj kako tvoja linija ide blizu moje.Jessie pokaže prstom na logorsku vatru Big Sandy.— Eto, te noæi si mi najviše nedostajao. Kako nisam mogla da budem tamo, udesila sam da se ugodno osjeæaš: smjestila sam te pored hladne rijeke da bi mogao plivati poslije dnevnog marša; sa puno divljaèi pri ruci...Joshaam uðe lica razvuèena u osmijeh, u kratkim hlaèama zavrnutim taèno do ispod koljena. On postavi stol i posluži im Johnova omiljena jela: pržene janjeæe kotlete s krumpirom, mekani sufle od jaja, kukuruzni kruh sa džemom od kupina, veliku šalicu kave sa gustim mlijekom. Kad je njezin muž napunio lulu svježim duhanom, Jessie reèe:— Morat æeš prièati sve dogodovštine sa svoje ekspedicije; po podne æe kuæa biti prepuna. Ali ja bih voljela da èujem prvi i najzanimljiviji doživljaj.On naèas posuti. — Sjeæaš se da smo se složili u tome da bi trebalo da izvršim neka istraživanja pošto napravimo zemljopisnu kartu Južnog prolaza.108— Da. ¦ ¦ '— E pa, pošlo nam je za rukom da se probijemo do divljine Sweetwatera i da osmog kolovoza stignemo do Južnog prolaza. Bio je to tako širok prijevoj, a stigli smo na nj uspinjuæi se tako sporo da sam imao teškoæa da taèno odredim mjesto razvoda rijeka koje teku preko kontinenta. Nismo našli nikakvu klisuru. Umjesto toga pronašli smo širok pjeskovit put koji se polako i pravilno penjao sve do vrha, do
oko tisuæu sto metara nadmorske visine. Nastavili smo da se penjemo sve do gornjeg toka Green Rive-ra i zatim sve dalje do Colorada. Onda se tamo pred nama ukazao najvelièanstveni]*i vidik koji sam ikad vidio: planinski lanac Wind Rivera što se pružao i nastavljao daleko prema horizontu, s ledenim vrhovima si<> su blistali na svijetlom suncu mjeseca kolovoza.Da li je bilo tko zabilježio kakav materijal o VViiul River Chainu?On skoèi sa stolice i poène hodati gore-dolje po sobi.— Draga, šta misliš što sam pronašao? Najviši vrh u centralnom Stjenjaku. Pronašao sam vrh koji nikad nitko prije nije vidio a kamoli stigao do njega. Sjeæaš li se one zastave koju sam napravio u New Yorku, s lulom mira u orlovskom kljunu, da pokažem Indijancima da dolazimo kao prijatelji?— Dakako da se sjeæam.— Poveo sam sobom pet drugova. Bio je to težak uspon. Sva petorica jahali smo ispod jednog gotovo uspravnog granitnog zida.Gledali smo ravno u devet stotina metara visoki zid na beskrajne linije izlomljenih i nazupèanih planinskih kupa. Ostavili smo konje i penjali se ruku pod ruku uz taj zid. Kad smo se popeli na otprilike trista metara, otkrili smo tri mala smaragdnozelena jezera koja su ležala u provaliji ispod nas. Na jednom mjestu morao sam se probiti preko jedne uspravne litice hvatajuæi se za pukotine. Iskoèio sam na vrh, ali da sam zakoraèio samo još petnaestak centimetara, pao109bih u ogromno snježno polje koje se pružalo sto pedeset metara ispod nas. Jer nalazio sam se na samom rubu ledenog bezdana. U Jessinim oèima ogledalo se njegovo uzbuðenje.— Jessie, bilo je božanstveno: vedar, sunèan dan, prema zapadu ogromna sjajna mreža jezera i rjeèica, prema istoku duboka pošumljena dolina Wind Rive-ra, u kojoj se jedva opažalo blistanje rjeèica koje teku u Yellowstone i niže dolje u Missouri. Daleko na sjeverozapadu lijepo smo razaznavali snježne vrhove Threc Tctona koji obilježavaju izvore Snakea i Colurnbije. Zabio sam cijev od puške u gnajs, razvio sam našu zastavu i zataknuo je na vrhu.— Divno je to što pripovijedaš — promrmlja Jessie.Društvo koje je došlo da mu zaželi dobrodošlicu oko pet sati poslije podne bilo je isto ono društvo koje je bilo došlo da se oprosti s njim, samo je bilo veselije. Svi su tražili da im pripovijeda. Pukovnik Kearnv, na svoj uobièajeni otvoren naèin, prvi zapita:— Èuli smo izvještaje da su se plemena Sioux, Blackfeet i Chevenne udružila i da æe vam možda zatvoriti put od Laramija do Južnog prolaza. Jeste li s njima imali nekih neprilika?John je stajao leðima okrenut vatri. Jessie je sjedila promatrajuæi svoga muža i mislila je kako lijepo izgleda.— Stigli smo u Port Laramie upravo onda kad je Jim Bridger stigao iz North Platta s družinom trgovaca. On nam je prièao da su se plemena Sioux i Blackfeet obojila ratnim bojama i da žude za ratom. Trgovci i Indijanci u tvrðavi su nam savjetovali da prièekamo nekoliko sedmica dok se ne završi pljaèkanje i dok Indijanci ne odu kuæi, ali meni se èinilo da to nije pametno.— Veæ sada imamo s njima dovoljno nezgoda — progunða pukovnik. — Ako ikad doðu na misao da æe nas sprijeèiti da uðemo u njihovu zemlju, ako se jednostavno oboje ratnim bojama ...110— I ja sam upravo tako izraèunao, pukovnièe Kearnv: cilj ovog rekognosciranja terena bio je da se pronaðu najbolja mjesta za izgradnju vojnih utvrðenja, ali ma koliko tvrðava podigli, one ne bi mogle pružiti sigurnu zaštitu protiv Indijanaca koji su imali uspjeha u borbi protiv nas.General Winfield Scott želio je da mu se pokaže taèno na zemljopisnoj karti koja mjesta John preporuèuje da se na njima izgrade vojna utvrðenja; senatori sa Zapada su željeli znati kakva je zemlja, ima li vode, koliko zemlje je obradivo i koliko bi stanovništva ona mogla prehranjivati; nekoliko senatora sa Istoka željelo je znati bi li farcnerske i radnièke obitelji zaista mogle prijeæi Južnim prolazom u pokrivenim kolima.
Društvo je ostalo do kasno uveèer, gotovo suviše kasno; Jessie nije znala je li to bilo od radosti što joj je muž opet kod kuæe ili je tome bilo uzrok uzbuðenje zbog društva, ali prije zore se rodilo njezino prvo dijete. Kad joj je doktor rekao da je dobila djevojèicu, ona brižnu u bijesan plaè. Bila je iznevjerila muža; nije ispunila svoj dio u njihovom odnosu. Znala je kako æe on biti duboko razoèaran. Kad je ušao u sobu, naprosto nije željela da se sretne s njegovim pogledom.— Ne, nemoj me tješiti — reèe ona. — Ako me se hoæeš otarasiti otrcanim frazama, nikad ti to neæu zaboraviti.John je veæ bio proveo dva sata u toku kojih se pomirio sa sudbinom, i previše se veselo osmjehivao kad je prilazio krevetu.— Vrlo dobro, nikakvih otrcanih fraza; ali smijem li da iznesem dvije misli: sa osamnaest godina nisi baš previše stara da rodiš još djece; niti je šest mjeseci u divljini ugasilo moju želju da ih stvorim.Slab zraèak bijesnu joj u umornim oèima.— Lijepo reèeno, poruènice. A sad idi i pusti me da spavam.Spavala je sve do sutradan u podne. Kad se probudila i kad su je umili, oèešljali joj kosu i zavezali je111trakom od baršuna, u sobu uðe njezin muž noseæi zamotuljak tkanine stisnut ispod lijeve mišice.— Draga, sjeæaš li se one zastave o kojoj sam ti prièao da sam je žabo na Fremontov vrh?Jessine oèi odgovoriše potvrdno ali i upitno.— Sada je malo izblijedjela, i vjetar je napravio u njoj nekoliko rupa; ali to je prva amerièka zastava koja je bila zabodena na najvišem vrhu Stjenjaka. Donio sam ti je natrag, draga.On izvuèe zastavu i prebaci je preko kreveta. Jessie je bila dirnuta. — Uvijek romantièan pjesnik — prošaputa ona, ispruživši ruke u zagrljaj, od kojeg se zbog razoèaranja od prethodne noæi dosad bila ustezala.Nakon dvije sedmice mogli su je odnijeti u stolicu u njihovu dnevnu sobu, koja je ležala baš na putanji sunca rane zime, i tu bi je John zabavljao prièama s puta. Slušala je njegovo prièanje da vidi koliko se ono uklapa u povijest istraživanja, i što bi poruènik Fremont mogao dodati tradiciji Rogersa i Clarka, Pikea, Ashleva, Smitha, Cassa, Longa ili kapetana Bonnevillea.U toku narednih dana John je odvijao panoramu svoga putovanja u nekoj vrsti prièe u nastavcima, èiji je jedan dio bivao saopæen u postelji, dijelovi za stolom pri doruèku, dijelovi u pidžami dok je šetao gore-dolje po spavaæoj sobi, u donjem rublju dok se brijao, grubim hlaèama i izblijedjeloj košulji kaki boje dok je slagao primjerke po podu, u plavo-zlatnoj uniformi dok je èekao da poðe na neki sastanak s nekim službenikom ministarstva rata.Jessie ga je promatrala kako gazi preko rijeke Kansas na sto milja od izvora, isprobavajuæi Nicolle-tov gumeni èamac na nabujaloj žutoj rijeci. Napredovala je s njim u neprijateljski teritorij Indijanaca, gdje se pušèani prah dijelio svakom muškarcu rano ujutro; srela se s grupom useljenika koji su išli prema Columbiji i koji su im dali poštu da je odnesu112u Sjedinjene Države; prešla je Big Vermillion i ulogorila se na Big Blueu, gdje su brda bila prepuna antilopa, a amorfa se savijala pod težinom svojih purpurnih grozdova. Putovala je svježim tragom useljenika u Oregon, koji su olakšavali usamljenost puta; nalazila je da je zemlja pjeskovitija što se više kretala na zapad, dok je kiša padala noæu i tisuæe komaraca je gladno ujedalo: ostala je dva dana žedna jer su izvori na Big Trees bili neobjašnjivo presušili, ali kad je stigla u Little Blue, i ona i ljudi i konji, svi su zajedno pili bistru hladnu vodu rijeke i kupali se u njoj; postavljala je stražu svake noæi, ali je sretno stigla do Platte, gdje se grupa podijelila na raskršæu, pa je Kit Carson poveo polovinu ljudi starini oregonskim putem do tvrðave Laramie, a njezin muž drugu polovinu putem za tvrðavu Saint Vrain. Doživjeli mi dramatiène trenutke kad je Jim Bridger prièao o plemenima Sioux, Blackfeet i Chevenne, koji su se udruživali u ratnom raspoloženju, i o odluci da idu dalje naprijed usprkos opasnosti, dugim uspinjanjem uz dolinu Sweetwatera, a onda je napokon došao veliki dan, osmi kolovoza, kad se družina
popela na Južni prolaz, crtajuæi zemljopisne karte i skice i praveæi opširne bilješke da bi dokumentirali put za buduæe useljenike u Oregon.Jessie je pitala muža ima li nešto protiv toga da ona proèita njegov dnevnik. Bila je veoma oduševljena njegovim poetskim osjeæajima i maštom, ali je uskoro primijetila da se dnevnik sastoji od sjajnih odlomaka. Poruènik Fremont je izvještavao vjerno i slikovito o onome što je vidio, ali nije stvorio plan koji bi mu omoguæio da sve dijelove sastavi u jedinstvenu cjelinu. Njegov dnevnik bio je slièan grubom materijalu koji su štampali Lewis i Clark, Cass ili Schoolcraft. Takav kakav je bio zanimao bi uèenjake, istraživaèe i studente, ali ne i široku publiku. Da što bolje posluži pri naseljavanju Zapada, izvještaj poruènika Fremonta mora biti mnogo èitkiji od izvještaja njegovih prethodnika; mora obuhvatiti svu ljepotu i sve èinjenice iz njegovih bilješki a da po svojoj kompoziciji ipak nekako postane književno djelo.8 Besmrtna žena113Znala je da mora biti izvanredno taktièna i naæi umjesnu metodu kojom æe ga dovesti do zakljuèka što mora da bude njegov pismeni izvještaj Kongresu. Kad je ponovo ustala i dobro se osjeæala, pokazala mu je rad koji je radila na povijesti istraživanja; dok mu je to prièala, bila je u stanju da istakne zašto se raniji izvještaji nisu mnogo èitali.John je pokazivao zanimanje, no nije pokazivao znake želi li da uèini ma i dio onoga što je ona predlagala. Namjestila mu je pisaæi stol u njihovoj dnevnoj sobi, stavila olovke i pera; udesila je da sve bude mirno i udobno i poljubila ga rekavši: — Sretno, mili moj, znam da æe tvoj izvještaj dobro ispasti — i zatvorila za sobom vrata.Za veèerom našla ga je obuzeta oèajanjem; nije bio u stanju da stavi na papir ni jednu jedinu rijeè. Jessie ga je tješila govoreæi mu da je prvu stranicu teže napisati nego dvadeset devet narednih zajedno, da æe prièanje iæi brzo, samo kad jednom poène. Na kraju drugog dana našla je njihovu dnevnu sobu punu zgužvanog papira, tintu prolivenu po pisaæem stolu, a muža tako mrzovoljna da nije s njim mogla ni razgovarati. Kad je treæega dana tiho zakucala i ušla, našla ga je gdje krvari iz nosa. Položila ga je na pod, umila mu lice i stavila hladnu krpu na èelo.— Jednostavno ne mogu shvatiti, Jessie — mrmljao je on. — Kad tebi prièam o onome što se desilo na putu, onda sam podstaknut i uzbuðen, rijeèi mi teku same od sebe, a prizori su živi u mojoj duši. Ali kad jednom sjednem da to napišem, rijeèi postaju hladne i mrtve.Jessie za trenutak obuzme strah i ona se upita: »što sam uèinila? Nisam li na njega izvršila preveliki pritisak, nisam li taj izvještaj stavila u takvo svjetlo da on više ne može raditi?«No strah brzo nestade i ona reèe mirno mužu, dok je držala hladan ruènik na njegovu licu: — Možda te muèi samo tehnika pisanja. Možda tvoje misli previše brzo rade a da bi ti prsti mogli bilježiti ono što misliš.114— Ne. Ja mislim da je to nešto èemu je uzrok tvoja prisutnost, Jessie; ti me podstièeš da mislim i da govorim brzo; sve oživljava u zraku koji nas okružuje.Dok joj je bilo udaralo u grlo, ona zapita: — Onda bih ti, možda, mili moj, mogla poslužiti kao sekretarica? Prièat æeš mi onako kao što si mi prije prièao, a ja æu to zapisivati.Osjeæala se nelagodno dok je to predlagala; bojala se da on ne pomisli da mu se ona pokušava nametnuti, steæi glas i važnost suraðujuæi s njim. On skoèi, zagrli je i poène plesati s njom vrteæi je u krugu.— Jessie, ljubavi moja, sjedio sam ovdje tri dana u nevolji pitajuæi se dokle æeš èekati da mi ponudiš svoje usluge. Do sto ðavola, bio sam ovdje tako usamljen; tako si me izdvojila ovdje da sam se osjeæao kao neki pustinjak zatvoren u samici.Na Novu godinu 1843, taèno godinu dana nakon prijema kod predsjednika Tvlera, Jessie je sjela za pisaæi stol u svojoj dnevnoj sobi, dok je John živo hodao ispred nje. Njezin otac se protivio što se tako brzo poslije poroda prihvatila posla.
— Ali, oèe, sasvim se dobro osjeæam. Taj izvještaj Kongresu isto je tako važan za tebe kao i za Johna; što ga bolje uradimo, to æe ti više municije donijeti.— Imaš potpuno pravo — složi se otac ne osmjeh-nuvši se; — ako taj izvještaj dobro ispadne, možda æe biti odobrena i druga ekspedicija, i to sve do Ka-lifornijc. Ja samo mislim da ti je potreban još mje-sec-dva...Vidjela je tla jr njezinom mužu potrebna njezina pomoæ da sredi voj materijal; odbila je mnogo dosadnih poèetaka i navela ga na poèetak koji ne samo što je trebalo da odir.rvi èitaoca veæ i da ga podigne sa stolice i potjna im put preko nabujala Kansas Ri-vera. U prvom nali -i u njegova oduševljenja nije mogla zapisati sve, pa jr odabrala od onoga što je rekao ono što je bilo najpogodnije, a ostalo je ispustila. Poèela je prikupljati dijelove prièanja dok je govorio, uoblièavajuæi reèenicu bolje nego što bi je on izgovorio, služeæi se izražaj ni j om ili taènijom rijeèi kad bi on zamucao.115— Daj mi da vidim kako si to napravila.Kad je završio èitanje, on primijeti: — Nijedan èovjek ne može da bude takva budala a da ne uživa u tome što su ga prikazali u najljepšem svjetlu.I tako je njihova prièa rasla, ponekad za pet završenih stranica dnevno. Ona je i ranije èula te prièe, i èesto ili je ponavljala u sebi svojim jezgrovitim i neposrednim jezikom. Kad bi smatrala da je njegova proza pretjerano kitnjasta ili poetièna, ispripovjedi-la bi tu epizodu unoseæi u nju pomalo od svog šturog stila i naèina. Ali se iskreno bojala da mu to kaže. Sjeæala se žestokog prizora kad je otac otkrio da ona ne samo redigira njegove govore za Senat veæ i da namjerava suraðivati u njima.Kad je sutradan ujutro ušla u dnevnu sobu, zatekla je muža gdje èita ono što su napravili prethodnog dana. Na licu mu se vidio izraz napetosti i iznenaðenja.— Jessie, kad sam ja rekao ovu reèenicu. Ne sjeæam je se.Ona proguta, pa odgovori: — Nisi je rekao. Hoæeš li da poderem ove stranice i da taj dio ponovo napišem?On priðe prozoru koji je bio okrenut na vrt. Jessie ostade zbunjena pored pisaæeg stola, nesposobna da nasluti šta joj muž misli. Poslije beskrajno dugog vremena, kako se njoj èinilo, on se vrati pisaæem stolu, bezizražajan, i zapita:— Smijem li ponovo proèitati te stranice?Ona mu pruži pet prièvršæenih stranica. Kad je završio èitanje, on joj ih vrati.— Muèila me u Prvi mah samo èudnovatost tih reèenica. — Poslije kraæe šutnje on nastavi: — Onoga dana kad sam te zaprosio, sporazumjeli smo se da æe naš brak biti suradnja. Svatko od nas obdaren je na svoj naèin. Ako si ti obdarena onim što meni nedostaje, onda sam doista sretan.Jessie nemoæno sjedne.Radili su tri mjeseca da bi dovršili izvještaj od stotinu stranica. U toku posljednjih nekoliko tjedana116radila je sama, preraðivala i prepisivala. Složili su se u tome da Tom Benton mora biti prvi koji æe vidjeti taj izvještaj.— Dobar je — izjavi njezin otac kad ga je proèitao — ne samo da æe podstaæi val useljavanja u Oregon veæ æemo i bez muke dobiti odobrenje za drugu ekspediciju.Tri dana kasnije njezin muž se vrati iz Senata s dobrim vijestima: Kongres je bio veoma zadovoljan i izvještajem i zemljopisnom kartom i naruèio je da se izradi još tisuæu primjeraka, a vodeæe novine u zemlji tražile su odobrenje da objave izvještaj. Druga ekspedicija bila je nareðena, novac odobren, a poruènik Fremont je opet trebalo da bude zapovjednik. Svi su imali da poðu u St. Louis za mjesec dana, Tom Benton tla popravi svoje politièke bedeme i da izvrSi pripreme za predstojeæe izbore; John da okupi svoju ekspediciju; Jessie da živi u Bentonovoj kuæi dok John bude odsutan.Za nju su to bili sretni dani: njezina djevojèica, kojoj su dali ime Lily, rasla je snažna i lijepa; èinilo se da svi u zemlji prièaju o poruèniku Fremon-tu, njegovoj ekspediciji, njegovu izvještaju i zemljopisnoj karti.
Hvalili su ga u štampi, sa propovjedaonica, u školama. Ministarstvo rata i Topografski korpus su ga uvjeravali da je njegov doprinos veoma znaèajan.Poruènik Fremont je primao sva ta priznanja skromno i uljudno.A Jessie Fremont je mirno sjedila u pozadini, blistajuæi od ljubavi i ponosa, potpuno zadovoljna.8Svi oni silni putni kovèezi i kutije bili su odneseni na stanicu Baltimore & Ohio, uveèe uoèi odlaska. Sutradan ujutro, Jessie, njezina majka, otac, muž, Mavlee s malom Lily u naruèju, Randolph i dvije mlaðe djevojke uðoše u zadimljena kola s tvrdim117klupama, koja su išla za Baltimore, krenuvši na putovanje koje je trajalo gotovo cio dan. Noæ su proveli u jednoj krèmi na pristaništu, gdje se njihov prtljag mogao u zoru prebaciti na brod. Do Phila-delphije su putovali po svježini i ugodno. Proveli su dan i noæ u Philadelphiji, onda su uhvatili vezu s poštanskim kolima, u kojima su se tresli i truckali dolinom Susquehanna sve do Harrisburga. Izmeðu Han isburga i Pittsburga saobraæali su kanalski brodovi, ali nije bilo redovitog voznog reda, i oni su smatrali da imaju sreæu što su uhvatili brod navedene noæi. Parni brodovi što su saobraæali izmeðu Pittsburga i Cincinnatija spadali su meðu najbrže i najraskošnije koji su plovili po unutrašnjosti Amerike. Jessie i John se izmiješaše s putnicima, slušajuæi njihov razgovor. Bili su to lovci i traperi u kožnim odijelima i kapama od rakunova krzna; špekulanti zemljom koji su nosili vreæe zlata i išli u nova naseljena podruèja Illinoisa i Iowe; vjeèno prisutna grupa mjernika koji su išli na Zapad da obilježe nova sela i ceste; putujuæi trgovci iz Louisvillea i Cincinnatija s kutijama razne robe; pustolovni Englezi koji su nosili svoja novèana sredstva u divljinu da doðu do dionica pod jednakim uvjetima kao i osnivaèi; roðeni granièari koji su po treæi i èetvrti put išli dalje na zapad; trgovci s Istoka sa ženama i djecom, koji su tražili nezavisnost u još jednom drugom Novom svijetu; a najbuèniji u galami i uzbuðenju, Irci i Nijemci, koji su upravo bili stgili iz starog kraja, jedva su èekali da stignu u graniène oblasti, kao da idu u raj.Putovanje je trajalo dva do tri tjedna, prema sreæi i vezama. Ali Jessie se nije žurilo. Imala je pored sebe muža, i ti dani što ih je provodila u njegovu prisustvu bili su joj pravi užitak, dani u kojima ga nije ometao ni rad niti mu je bilo što oduzimalo vrijeme. Poznavala je svaku stopu puta: prvi put je tuda prošla kad joj je bilo deset mjeseci, ispala je iz kola kad su joj bile tri godine, stajala je maltene pored svake krème i privatne kuæe i puta u toku èetrnaest putovanja za devetnaest godina.118Prešli su Mississippi iz Caira jednog sunèanog vedrog proljetnog jutra 16. svibnja, u vrijeme kad je St. Louis bio sav obuzet poslom, dok su se radnici gurali po obali rijeke. Mississippi je bio prepun brodova, laða i dereglija usidrenih uz grube drvene dokove, a na bedemima duž rijeke gurali se Crnci što su uz ritmièku pjesmu tovarili brodove.Tom Benton je uporno zahtijevao da povede cijelo društvo u Main Street — Glavnu ulicu — da vidi jesu li novi ploènici od kamena još ravni i da se veseli kad ugleda nove zgrade. Prešli su pored zdanja pukovnika Augusta Couteaua, koje je licem izlazilo na Main Street, zaštiæenog tri metra visokim i pola me~ Ma debelim kamenim zidom, s otvorima kroz koje r moglo pucati na Indijance u sluèaju napada. Dok n njihova koèija išla ulicom obrubljenom bagremovima, viti jeli su nekoliko okreèenih otmjenih kuæa u St. 1.oui.su, velièanstvenu katedralu i biskupski vrt. Poslije toga, na putu prema Bentonovoj kuæi, bilo je malo èega osim ulièica i neuredno razbacanih bijednih kuæa, jer je St. Louis rastao dograðivanjem, a svak je gradio kako je htio i gdje je htio.Jessie je opazila kako grad brzo raste: bila je to velika i posljednja metropola Zapada, otpremno i odskoèno mjesto za Meksiko, Kaliforniju, Oregon i Kanadu i ogromna nenastanjena prostranstva što su ležala izmeðu njih. Gledajuæi iz koèije, vidjela je divan, dramatièan i zanimljiv ambijent usred kojega je odrasla: lovci i traperi u odijelima koja su nosili na putovanju; prijateljski raspoloženi Indijanci u svojim nošnjama; pustolovi i nemirni duhovi iz svih zemalja Evrope, koji su još uvijek nosili odijela iz starog kraja, i koji sa govorili svojim materinjim jezicima. U zraku se neprestano osjeæalo uzbuðenje, jer St.
Louis nije bilo mjesto gdje su ljudi ostajali, veæ mjesto gdje su se snabdijevali i pripremali da se bace u pustolovinu. Jessie se èinilo kao da je taj grad posljednja predstraža civilizacije, u koju se stjecao èitav jedan svijet, svijet koji je jedva èekao da se skloni od civilizacije, da uroni u ogromnost nepoznatog, shvaæajuæi samo ponekad da baš ta rijeka119kockara neminovno mora gurati civilizaciju sve dalje i dalje na Zapad, sve dok civilizacija ne proguta svu divljinu i dok se cijela Amerika ne naseli i ne civilizira.Tom Benton sagradio je, prije nekih dvadeset godina, svoj dom tako daleko od poslovnog dijela St. Louisa da se još uvijek nalazio u predgraðu i uživao sve prednosti tišine i osame. Kad je godine 1817. stigao sa èetiri stotine dolara u džepu, uložio je tri stotine od tog novca u deset jutara zemlje odmah izvan malog seoceta. Dvije godine kasnije, saobraæaj na obali Mississippija tako se naglo poveæao, toliko je bilo naoružanih karavana trgovaca koji su se skupili; toliko je bio ogroman broj trgovaca, trapera i putnika Amerièke kompanije za krzno, koji su se tu opremali, da je Tom Benton poèeo prodavati svoju zemlju za dvije tisuæe dolara po jutru.Bentonova kuæa nalazila se u sjeni bagremova s grozdovima cvijetova iz kojih se širio miris vanilije; sagraðena u uobièajenom kreolskom stilu, imala je centralno dvorište poploèeno kamenim ploèama, a red bagremova stvarao je fini zeleni zaklon za široke hodnike što su se protezali duž kuæe na obje strane. Podovi su bili od crne orahovine, sjajno nalašteni voskom. Tom Benton je sagradio kuæu južno od pristaništa i poslovnog dijela grada, na maloj uzvišici sa koje se vidjela široka blatnjava voda Mississippija.Jessie se smjestila u južnoj spavaæoj sobi, koja je gledala na ono što je bilo ostalo od voænjaka s kruškama Toma Bentona i koja je bila namještena krevetom od svijetle višnjevine, komodama i stolicama što ih je kupio od starijih francuskih doseljenika. Mada je u njoj bilo stalno prisutno saznanje da æe njezin muž otiæi za sedmicujdvije, bila je sretnija jer je znala da æe vrijeme provesti ovdje u St. Louisu gdje je svak bio zainteresiran za proširenje na Zapad i gdje se gotovo iskljuèivo o tome prièalo; tu gdje joj je svaki nepoznati èovjek koga bi srela na ulici mogao reæi kako je daleko napredovao poruènik Fremont i zašto mu je bilo tako važno da pronaðe jedan lakši prijelaz preko Stjenjaka. U Washingtonu120je bila omoguæila sebi da bude s njim u toku šestomjeseène ekspedicije crtajuæi podrobne zemljopisne karte; ovdje u St. Louisu neæe joj biti potrebno umjetno sredstvo za podsticanje da bi održala korak s njim. U St. Louisu živjeli su ljudi svih rasa, religija ili filozofija koje su postojale na svijetu; i ako je, pomislila je ona, sudbina neke žene da ostane kod kuæe i da èeka muža, onda je za to svakako najbolje ovo mjesto gdje se skupio cijeli svijet i gdje su svi jeli, disali, spavali i sanjali o ekspediciji.Jedino što joj je nedostajalo poslije povratka bila je baka Benton, koja je umrla prije pet godina. Gotovo uvijek kad bi došla u St. Louis doèekivala ju je baka Benton, uvijek s istom srdaènošæu. Onemoæala u svojim osamdesetim godinama, Anne Benton bi obukla svoju najljepšu crnu haljinu i èekala u svojim sobama na kraju donjeg hodnika da pozdravi sina i njegovu obitelj. Prvi trenuci pozdravljanja uvijek su zbunjivali Jessie, jer bi otac, koliko je god bio sretan zbog dolaska kuæi, u oèima imao suze kad bi se sagnuo da poljubi baku. Kad bi na nju došao red da pozdravi tihu staru damu koja je sjedila na divanu, ona je drhtala dok su joj bijeli prsti pokazivali da se približi i dok je osjeæala dodir suhih usana na svom obrazu.Izgledalo je da nema nikakvih osnovanih razloga za to što je gospoða Anne Gooch Benton godine 1798. napustila svoj dom u Hillsboroughu, u sjevernoj Ca-rolini, gdje je bila okružena roðacima i prijateljima, gdje joj je život bio siguran i bezbrižan. Ali je gospoða Benton, poslije smrti svoga mladog muža, spakirala stvari, djecu i robove u veliki niz kola i pošla na dug, opasan put od èetiri stotine milja kroz karolinška brda i tamne borove šume do Nashvillea. Njezin muž bio je dobio na poklon velik kompleks zemlje u Tennesseeu nekoliko godina ranije, zemlje koja je bila bez vrijednosti i nenastanjiva u doba kad mu ju je
poklonio engleski kralj, i koja je još uvijek bila puna neprijateljski raspoloženih Indijanaca. Ov-dje je osnovala naselje udovice Benton, sagradila sebi drvenu kuæu, zatim crkvu, školu i trgovaèku121radnju. Udovica Benton je nudila zemlju u zakup besplatno na sedam godina onim naseljenicima koji bi se tu zaustavili, poslije èega je zemlju bilo prodavala bilo iznajmljivala okuæenim obiteljima po umjerenoj cijeni.Anne Benton je željela i namjerno je izabrala divljinu; taj poriv prema svemu što je grubo tesano, što je novoroðeno, taj pionirski smisao za zgodnu priliku bili su duboko usaðeni i u Tomu Bentonu. Mala predstraža St. Louis, koju su naseljavali Francuzi, koje je on volio i meðu kojima se ugodno osjeæao, nalazila se u punom razvoju. Napustio je advokatsku praksu u Nashvilleu i otišao u St. Louis. Mada je slabo govorio njihovim jezikom, francuski naselje-nici su ga voljeli i vjerovali su mu. A kad su u St. Louis poèeli stizati i Amerikanci da se tu nasele, Tom Benton je postao veza izmeðu dviju nacionalnih grupa. Krajem godine bio je imenovan u školski odbor, pisao je politièke èlanke za Missouri Enquier, postao je èak jedan od urednika tog lista, vodio je križarski rat da se bez odgaðanja zapoène s istraživanjem divljine, kako bi se »te prostrane zemlje zauvijek stavile pod vlast našeg naroda«.Oko godine 1820. Tom Benton je bio dobro stojeæi èovjek: sagradio je za sebe veliku kuæu i doveo majku u St. Louis. Bio je aktivan i odigrao znaèajnu ulogu u stvaranju države Missouri, bio je izabran u prvo upravno tijelo ove države, pomogao je da se saèini prvi ustav, i onda je bio izabran za jednoga od dvojice prvih državnih senatora. Otkrio je da Washington predstavljaju jadne razasute kuæe pored jedne rijeke i da je okružen moèvarama; gotovo svi èlanovi Kongresa ostavili su obitelji kod kuæe, stanovali su u treæorazrednim pansionima i odlazili su iz glavnog grada što su prije mogli, s malo drugih rijeèi osim grdnji na vlagu, malariju i bijedan život. Ali Tom Benton je u Washingtonu vidio grad koji se tek raða i zavolio ga je; doveo je ženu i djecu u Washington, izjavio je da je to njegov drugi dom, unajmio je najbolju kuæu koju je mogao naæi, dok122nije bio u stanju da kupi drugu. On je tjerao svoje kolege iz Kongresa da i oni dovedu obitelji, kako bi mogli osnovati škole i crkve i unapreðivati grad. Za Jessie su dani u St. Louisu bili ispunjeni, jer je sada bila sekretarica i ocu i mužu, a ništa je ne bi moglo natjerati da se odrekne bilo kojeg dijela svoga rada. Sunce se raðalo iznad Mississippija u pet sati ujutro; mada bi èvrsto zatvorila kapke na prozorima, John se budio pri prvom nagovještaju svjetlosti. Za pola sata bi se obukao, doruèkovao i otišao od kuæe. U šest sati Jessie i otac bi lako doruèkovali napolju, na dugom trijemu ispred salona. Taj trijem je ujedno bio kancelarija Toma Ben-tona, gdje je bio smjestio stolicu za odmaranje, stol i, kako je on to nazivao, koloniju naslonjaèa, jer bi u pola sedam poèeli dolaziti posjetioci da èuju posljednje vijesti iz Washingtona i da porazgovaraju o sve krupnijim problemima Missourija. Jessie je bilježila izvještaje sa tih jutarnjih sastanaka, da bi otac mogao imati te bilješke kad se na jesen vrati u Washington. U jedanaest sati vratio bi joj se muž, jer bi njegov posao oko organiziranja za taj dan bio završen, a poslije ruèka diktirao bi joj sastav ekspedicije: imena šezdesetorice lovaca i trapera koji su išli s njim; nadnica od dolara dnevno koju je trebalo da primaju, sto dolara mjeseèno za Kita Car-sona — neèuvena svota koju je on branio zbog toga što Kitu Carsonu nije bilo ravnog u Americi. Bili su tu spiskovi kupljenog materijala s naznakom cijena: nauèna oprema koja je bila potrebna za jedan cjelovit izvještaj o putovanju, kompasi, teleskopi, seks-tanti, kronometri, barometri.Veèera je bila u pet, a poslije veèere njihovi mnogobrojni prijatelji i roðaci došli bi zbog muzike, igre i smijeha, jer je St. Louis bio veseo grad u duhu francuske tradicije, u kome je svaka kuæa imala violinu.Onda je previše brzo njezin dvostruki zadatak bio završen; otac je otišao na jedno službeno putovanje, a John se spremio da poðe u Kaw's Landing, gdje je ekspedicija imala da bude upotpunjena ugojenim ko-123njima i gdje je trebalo da poène dugo putovanje u Oregon. Nekoliko dana prije odlaska John zapita ženu:
John se nasmije. — Siguran sam da mogu doæi do tvrðave Sutter. A to æe mi pružiti priliku da istražim dolinu Sacramenta. Po onome što èujem, to je plodna zemlja. Istraživat æu po cijelom tom kraju i vidjeti mogu li pronaæi pravo mjesto za Fremontville. Ako ga pronaðem, oznaèit æu ga kolèiæima.— Odlièno — reèe Jessie — i èim Kalifornija postane država, bit æeš poslan u Washington kao njen prvi senator.Odredila je sebi strog program i nadala se da æe joj on ostaviti malo vremena da bude osamljena. Ustajala je u šest i odlazila u djeèju sobu da se poigra s Lily. U sedam je majci nosila gore kavu i žemlju. U osam je odlazila u kuhinju da se s Maylee dogovori šta treba tog dana kupiti i da sastave jelovnik, a onda je razgovarala sa starim Gabrielom o radovima koje je trebalo uraditi na poljima. Pošto je napravila raspored dnevnog rada u kuæi, utvrdila je i raspored intelektualne aktivnosti: èetiri sata èitanja svakog dana, jedan sat na španjolskom, a jedan na francuskom, da ostane u toku, dva sata èitanja i ispisivanja bilješki iz oèevih knjiga iz oblasti historije.Trebalo je da izdrži blizu godinu dana bez muža. Prve od pedeset i dvije sedmice prošle su brzo, jer je nalazila neko zadovoljstvo u izgraðivanju samodiscipline.Krajem dvanaestog mjeseca stigao je brod s poštom. Gabriel joj je donio po izgledu službeno pismo iz ministarstva rata upuæeno poruèniku Johnu Fremontu. Pošto joj je muž naredio da otvara svu poštu da bi se lakše starala za sve poslove koji su mogli iskrsnuti, Jessie stavi u stranu košaricu sa švelom, stavi dugaèak otvaraè za pisma ispod preklopa i otvori omot. Proèitala je:126PORUÈNIK JOHN C. FREMONTTopografski korpus vojske Sjedinjenih Država St. Louis, MissouriGospodine:Ovim vam se nareðuje da odmah predate ekspediciju svom pomoæniku komandanta i da se odmah vratite u Washington. Potrebno je objašnjenje zašto ste ponijeli haubicu od dvanaest funti na mirno, nauèno premjeravanje terena. Jedan drugi oficir Topografskog korpusa bit æe poslan da preuzme odgovornost za tu ekspediciju.Pukovnik J. J. AbertNjeni uzdrhtali prsti ispustiše papir. Poruènik Fre-mont opozvan u Washington? Ali to je nemoguæe] Družina mora da krene iz Kaw's Landinga za nekoliko dana ako hoæe da prijeðu Stjenjak prije no Što padne snijeg. Drugi oficir da zapovijeda! Kako bi neki drugi oficir mogao preuzeti Johnove ljude, koje je on izabrao? On je organizirao i posljednji detalj ekspedicije, skrojio je plan putovanja s nauènom taènošæu: ponovno organiziranje trajalo bi tjednima, polovina ljudi bi otišla, i ono što bi ostalo bilo bi na sreæu skrpljeno, te bi ekspedicija postigla samo mali dio onoga što se željelo.Onda joj padne na pamet pomisao od koje je pro-trnula. Što æe biti s njenim mužem? Hoæe li ga kazniti u Topografskom korpusu u Washingtonu, dati mu neki svakodnevni posao za pisaæim stolom, hoæe li ga poslati u neku mraènu tvrðavu? Ova druga ekspedicija, koja je trebalo da ide sve od Oregona, bila je najvažnija otkako je predsjednik Jefferson poslao Lewisa i Clarka da prijeðu preko kontinenta. Ako uspije, John æe imati moguænost da postiže sve veæe uspjehe. Ali ako ga sada odgurnu u stranu, za njega više neæe biti ekspedicija, preuzet æe ih drugi èovjek, koji æe posjedovati samo jedan mali dio njegova osjeæaja za divljinu.127Ona sakri nareðenje ispod svoje košarice za šivanje, a onda se uputi u dvorište i stane lica okrenutog suncu. »Ja sam bila previše dio toga plana a da bih ga sada mogla izvrgnuti opasnosti«, pomisli ona. »Jednostavno ne mogu iznevjeriti Johna i sve njegove ljude; ne mogu iznevjeriti oca i zapadnjake koji su radili toliko godina za te ekspedicije. Moram spasiti tu ekspediciju! Ali kako?Znala je da æe kopija pisma ministarstva rata biti na poštanskom brodu, koji æe ga poslati u Kaw's Lan-ding. Kad John primi to pismo, neæe više imati izbora, veæ æe morati napustiti ekspediciju i poæi u Wa-shington.
Odgovor joj doðe gotovo u istom èasu: kopija pisma ne smije ga stiæi! Ekspedicija mora poæi na put a da on ne sazna da mu je oduzeto zapovjedništvo!Ona posla Gabriela da pozove DeRosiera, Francuza iz Kanade, kojemu je John dozvolio da ostane još dvije sedmice u St. Louisu zbog bolesne žene. DeRosier stigne za pola sata, visok traper, crnih oèiju, koji je veæi dio svoga života proveo u divljini.— DeRosiere, moram poslati hitnu poruku koja treba da odmah stigne poruèniku Fremontu.— Odnijet æu je, gospoðo.¦— Koliko vam treba da se spremite?— Tek toliko da uzmem konja.— Poznajete li zemlju izmeðu ovog mjesta i Kaw's Landinga?— Kao svoju bradu u zrcalu.— Možete li stiæi tamo prije nego što stigne poštanski brod?— Pa svakako, gospoðo Fremont. Znam kako da presijeèem rijeène okuke. Mogu uštedjeti vrijeme što æe ga poštanski brod izgubiti ležeæi usidren po noæi zbog rijeène magle.—- Dobro! Oslanjam se na vas, DeRosiere. Poruka mora stiæi poruènika Fremonta prije nego što stigne poštanski brod. Je li to jasno?—- Savršeno, gospoðo. Smijem li predložiti da po-vedem svoga brata? Dva konja bolje putuju zajedno, a moj brat æe vratiti pismo od poruènika Fremonta.128— Odlièna ideja. Samo trenutak, da napišem poruku.Ona priðe oèevu pisaæem stolu na zatvorenom trijemu da naðe pero, tintu i papir. Bez oklijevanja napisa:»Moj najmiliji: Nemoj se ni dana zadržavati. Imaj u mene povjerenja i kreni odmah.«Zatvorivši kovertu, Jessie je pruži DeRosieru. Ozbiljan, on reèe: — Budite bez brige, gospoðo. Poruka æe biti predana na vrijeme.— Bog vas blagoslovio — reèe Jessie.Ona se vrati oèevu pisaæem stolu te sjedne, i ukoèenosti nestade. Mogla je osjeæati malo što osim straha koji joj je oduzimao životnu snagu zbog toga što bi se nešto moglo dogoditi DeRosieru dok bude jahao prema Kaw's Landingu, od straha da bi kopija pisma iz Topografskog korpusa mogla stiæi Johnu prije nego stigne njezino pisamce.Sati dana i sati noæi slijevali su se jedni u druge u besanoj zbrkanosti nade i strepnje. Hoæe li njen muž povjerovati njezinom sudu? Hoæe li odmah poæi na put, iako ljudstvo još nije potpuno spremno? Ili æe odbaciti njezino pisamce kao histerièan izliv kakvima su žene sklone? To je bila prva prava kušnja, koja æe pokazati je li John Fremont zaista ozbiljno mislio kad je rekao da je prihvaæa kao potpunu drugaricu, s vjerom u njezin sud.Nije znala koliko je dana prošlo, tri, èetiri, kad DeRosierov brat u kasu dojuri do Bentonove kuæe, brzo sjaha s konja i zakuca na prednja vrata, izva-divši sada prljavo i proznojeno pismo iz kožnog kaputa. Pružajuæi ga, on reèe:— Poruènik Fremont vam šalje ovu poruku, gospoðo. Donio sam je tako brzo koliko je moj konj htio da žuri.— Hvala vam, DeRosiere; vi i vaš brat bili ste veoma zlatni.Ona otvori poruku i proèita: Zbogom. Vjerujem i odlazim. Dok je stajala na pragu, obuzeta slabošæu ali i osjeæanjem trijumfa, jedna misao proleti joj kroz9 Besmrtna žena129Iglavu: »Nije potrebno da itko za to sazna! Braæa DeRosier neæe nikad progovoriti. Jednostavno æemo pustiti da ministarstvo rata smatra da je pismo prekasno stiglo u Kaw's Landing.
Ali onda odluèno odbaci tu misao: nije se plašila svoga djela niti ga se stidjela. Uzevši isto pero kojim je pisala mužu, ona napiše pismo pukovniku Abertu, objašnjavajuæi mu što je uèinila; istièuæi razloge zašto je top bio potreban da se proðe pokrajina plemena Blackieeta; zašto bi bila tragièna pogreška opozvati poruènika Fremonta u ovom trenutku i napustiti ekspediciju ili staviti njegovu odabranu èetu pod strogu komandu nekog drugog oficira. Završila je rekavši da je potpuno spremna da doðe na ispitivanje i istragu kad se vrati u Washington, ali da smatra da æe rezultatima druge ekspedicije pukovnik Abert i Topografski korpus biti tako zadovoljni da æe oni opravdati njezin postupak.Pisala je s punim srcem i punim povjerenjem, ali kad je Gabriel odnio pismo na poštu, odvažnost je napusti i ona se baci nièice na krevet. Da æe njezin muž potpuno odobriti njezinu odluku, u to nije sumnjala. Ali njen otac? Tom Benton je bio za krutu disciplinu. S kakvom uvredljivom uobraženošæu se jedna devetnaestogodišnja djevojka digla protiv vlade Sjedinjenih Država! Bila je sigurna da ima pravo, no jednako je tako bila sigurna da ne bi mogla izdržati još jednu godinu odvojenosti od muža ako bi je otac na to osudio.Sutradan rano ujutro stigne pukovnik Stephen Kearnv, lica onako žutog od gnjeva kao što su mu bile oèi.— Upravo sam primio pismo iz ministarstva rata — reèe on hladnim glasom — u kojem me prekora-vaju što sam dao poruèniku Fremontu haubicu za njegovu ekspediciju. Ja sam za sve kriv; nisam ostao dovoljno èvrst da odgovorim poruènika. Ne volim da mi ministarstvo rata prigovara, Jessie, ali neæu biti toliko sebièan da mislim samo na svoje poniženje; žao mi je što su poruènika Fremonta opozvali u Washington.130
— On se ne vraæa u Washington, pukovnièe Kearnv — reèe Jessie tihim ali odluènim glasom.— Ne ide... ? U pismu me obavještavaju da mu i« nareðeno da se vrati.- To nareðenje ga nikad neæe stiæi. Pošao je na put prije nekoliko dana.— Ne razumijem, Jessie. Jedna kopija pisma morala je stiæi vama, buduæi da znate što se dešava. Poruènik Fremont trebalo je da krene iz Kaw's Lanci i nga tek za tjedan dana. Poštanski brod je sada veæ morao stiæi tamo s kopijom nareðenja.— Zbog toga sam morala brzo raditi, pukovnièe Kearnv — odgovori ona. — Kad sam dobila dopis od Topografskog korpusa, poslala sam poruku poruèniku Fremontu i savjetovala mu da odmah prekine logorovanje. Nisam mu rekla nikakav razlog. Juèer poslije podne primila sam vijest da je pošao na put.Promatrala je kako se pukovnikove oèi podlijevaju krvlju, koja je pretvarala njihovu žutu boju u crvenu prošaranu žilama. U isto vrijeme njegove usne pro-blijedješe i postadoše beskrvne. I njegov je glas takoðer, kad je progovorio, bio bez topline.— A niste pomislili da æe taj postupak pasti na moja pleæa! Da æu ja biti ne samo optužen zato što sam poruèniku Fremontu pozajmio top veæ da æe, u sluèaju da zbog toga doðe do neprilika s Indijancima, Englezima i Meksikancima, mene kriviti za posljedice.— Neæe biti posljedica; poruènik æe upotrijebiti top samo ako ga napadnu.— Vi nemate pravo da to kažete! — vikne pukovnik Kearnv. — Nalazimo se na rubu rata s Meksikom i Engleskom. Kako da objasnimo otkuda je vojni top, pod zapovjedništvom oficira, stigao na sporni teritorij? Kažem vam, Jessie, taj dogaðaj može prouzrokovati rat. Kakva sam bio budala što sam dopustio jednom brzopletom i naglom oficiru da me nagovori na tako glupu stvar!Vidjela je da se on iskreno boji, ne samo za sebe samog veæ i za zemlju. Kad je progovorila, glas jo| je bio pomirljiv.9* 131— Zaista mi je žao, pukovnièe Kearnv, ne to što je poruènik Fremont povezao top, jer to æe zaštititi njegove ljude od pljaèke Indijanaca. Niti mi je žao što sam zadržala nareðenje da se poruènik Fremont vrati u Washington. Ali duboko žalim neprilike u koje smo vas uvalili. Uvijek ste bili naš dobar i drag prijatelj; kad sam zadržala nareðenje, nisam imala nikakve predodžbe o tome do koje æete mjere
biti u to upetljani. Veæ sam pisala pukovniku Abertu što sam uèinila i uzela na sebe svu odgovornost. Još danas æu ponovo pisati i uvjeriti ga da svu odgovornost za top snosi poruènik Fremont, a ne vi, i da æe on odgovarati za sve posljedice svakoga svoga èina.Ukoèena prilika pukovnika Kearnvja malo se opusti.— Ah, Jessie — reèe on s tihim oèajanjem — vi ste zreli u mnogo èemu, ali ste u osnovi pravo dijete. Smatrate li vi zaista da bi jedno vaše pismo ministarstvu rata moglo mene osloboditi odgovornosti ako poruènik Fremont zapadne u neku nepriliku? I zar ne shvaæate kako ste užasno postupili zadržavši nareðenje?— To je bilo pitanje uporednih vrijednosti, pukovnièe. Nije mi preostalo drugo veæ da pustim da ekspedicija propadne i s njom sav rad moga muža i moga oca, ili da uzmem stvar u svoje vlastite ruke. Ja sam riješila situaciju onako kako sam smatrala da je pravo.— Hajde da sjednemo, Jessie. Moram s vama razgovarati kao prijatelj, koji je poznavao vašeg oca mnogo godina prije no što ste se vi rodili. Vi znate da vam ja u srcu želim sve najbolje; zbog toga moram pokušati da vam objasnim.Sjedili su jedno pored drugoga i nekoliko trenutaka šutjeli. Onda pukovnik Kearnv poèe govoriti jednostavnim jezikom vojnika.— Jessie, nitko ne može odbiti da posluša ministarstvo rata ili pretpostavljenog, ma koliko bio uvjeren da je u pravu ili da je nareðenje pogrešno.— U obiènim okolnostima to bi bilo taèno...132— Taèno je u svim okolnostima. Svaka bi se vojska raspala bez savršene discipline, naroèito graðanska vojska. Pobuna raða kaos; to je istina koja vrijedi i za vojsku i za èitavu demokratsku upravu.Kad je pukovnik Kearnv upotrijebio oštru rijeè pobuna, Jessie je bila iskreno zgranuta, zgranuta pri pomisli da bi se ono što je uèinila moglo nazvati pobunom. Pribravši misli, objasnila je da je ono što je uèinila bilo samo izraz zdravog razuma, i da je to uèinila u interesu ekspedicije, vojske i vlade.— Onda vi tražite pravo da definirate pobunu svojim vlastitim rijeèima? — zapita pukovnik. — Zar vi ne shvaæate da se svaki onaj koji je okrivljen zbog pobune kune da to uopæe nije bila pobuna, veæ postupak koji je odgovarao okolnostima? — On tužno odmahne glavom. — Ne, mislim da žene takve stvari ne razumiju. Nema tog èovjeka koji bi odobrio ono sto ste vi uèinili, Jessie.— Poruènik Fremont æe odobriti.— Utoliko gore za poruènika Fremonta. Da ste muškarac, mogli biste taèno razumjeti ono što hoæu da kažem. Ali nemojte smatrati da vas to što ste žena opravdava. Ne poznajem nijednu drugu ženu koja bi odobrila vaše ponašanje.Ona odmahne glavom.— Ja mislim da ima mnogo žena koje bi za svog muža uèinile isto ono što sam ja uèinila —-ako bi se pojavile sliène okolnosti.— Onda mogu reæi jedino to da je sreæa za sve nas što se žene ne bave muškim poslovima. Kad bi svim ženama bilo dopušteno da stvore onakav kaos kakav stvaraju vaši temperamenti, rad koji obavljaju muškarci brzo bi stao. Anne Rovali bi vas vjerojatno nazvala modernom ženom, ali po mom mišljenju žena koja se miješa u sve predstavlja degeneraciju a ne napredak.On naèas zastane, gledajuæi joj ravno u oèi.— Jessie, naši pretpostavljeni oficiri èesto griješe i nemaju pravo; mnogo puta naši izabrani službenici griješe i nemaju pravo. Ali mi nanosimo više štete133ako se protiv njih bunimo nego što pravimo grešaka ako slušamo njihova loša nareðenja. Mi smo stvorili svoj oblik vladavine; bez discipline i poslušnosti koju smo sami sebi nametnuli ne možemo održati svoj naèin života.
On ustane, dohvati šešir, gurne ga ispod lijeve mišice i doda prije odlaska: — Žalim cijeli ovaj dogaðaj. Žalim ga, mada me isto toliko duboko zanima ekspedicija u zapadna prostranstva kao i vas, senatora Bontona i poruènika Fremonta. Ja kažem da je pukovnik Abert pogriješio što je opozvao poruènika I'icmonta. Kažem da bi ekspedicija propala da on ni- zapovijeda. Kažem da bi ekspanzija na zapad bila usporena. No uprkos svemu, ipak gorko žalim što ste smatrali da vam je dolièilo da se suprotstavite zakonitoj vlasti. Zbog vas se nadam da æe pukovnik Abert odluèiti da ništa ne poduzima. Zbogom, Jessie.Vrijeme prije povratka senatora Bentona u St. Louis bilo je najgore od svega. Jessie je bila sigurna da je u pravu, da èovjek ne može uvijek slijepo slušati, da nijedno pravilo ne mora važiti i u izuzetnim okolnostima. A ipak je znala da æe pukovnik Abert odgovoriti: — Svaki èovjek smatra da njegov vlastiti sluèaj predstavlja izuzetak.Njezin se otac vratio nekoliko dana kasnije. Kako nije bila u stanju da se uzdrži ni trenutak duže nego što je bilo potrebno, ona mu sve isprièa i ne pruživši mu priliku da se umije i odmori poslije duga putovanja iz unutrašnjosti Missourija. Promatrala mu je lice dok je govorila, tražeæi neki znak kojim bi odobrio njezino ponašanje. Ali lice Toma Bentona bilo je ozbiljno. Kad je završila sve ono što je rekao pukovnik Kearnv, on je nekoliko trenutaka neodluèno sjedio. Jessie je bila obuzeta užasom, videæi da on neæe odmah odobriti njezin postupak.— Volio bih... volio bih da si prièekala, Jessie, da si se sa mnom posavjetovala...— Ali nije bilo vremena, oèe, to je trebalo riješiti za nekoliko sati, èak minuta. Nisam mogla znati hoæe li DcRosier stiæi prije poštanskog broda. Bila je to kocka, i ja nisam znala dok se brat nije vratio ...134— Da, da! — uzvikne senator ustajuæi. — Dobro si uèinila! Do ðavola i oni idioti u Washingtonu. Zar oni ne mogu shvatiti da je kukavièka greška prekidati jednu ekspediciju koja tek što æe poèeti, a èitava zemlja jedva èeka rezultat? Zar oni ne mogu shvatiti da je nemoguæe tek tako povuæi zapovjednika i postaviti nekog drugog na njegovo mjesto, da je istraživanje težak i zamršen posao? Što bi bilo od engleske mornarice da lord Nelson nije držao svoje slijepo oko na teleskopu kad je njegov admiral izdavao ono glupo nareðenje? Što bi bilo od ljudskog mozga i ljudske duše kad se nikad ne bismo oslonili na svoj vlastiti sud, kad bismo se ponašali kao mašine èak i onda kad smo suoèeni s uništenjem? To je prokleti vojnièki mozak, Jessie, jedino što je on u stanju da shvati, to je poslušnost, a ništa ne mari ako zbog nje i pogineš.— Onda ti ne smatraš da sam ja poèinila djelo pobune?— Nipošto! Svima nama uèinila si najveæu moguæu uslugu. Pukovnik Abert æe to prvi priznati kad se ekspedicija pobjedonosno vrati. Mala pobuna ponekad ide daleko, ali to malo je ponekad genij demokracije. I ja sam se jednom pobunio protiv ministarstva rata; bilo je to krajem ožujka 1813, kad sam bio pukovnik pod komandom Andrewa Jacksona. Prebacili smo svoju malu vojsku u Natchez kad smo od ministarstva rata primili nareðenje da odmah raspustimo trupe. Kad mi je general Jackson pokazao poruku, savjetovao sam mu da ne posluša. Rekao sam: »Ova naredba je datirana 6. veljaèe. Sekretar ministarstva rata nadao se da æe vam stiæi prije no što budemo tako daleko od kuæe. Sada se nalazimo punih pet stotina milja daleko od Nashvilea. Ovo je vojska generala Jacksona. I treba da se vrati kuæi pod Jacksonom. Možemo zatražiti od guvernera Wilkin-sona novac za prijenos bolesnika, a s ovdašnjim trgovcima možemo pregovarati o skladištima.« Naš mali ustanak spasio je zdravlje i vjernost vojske države Tennessee, i kad se general Jackson vratio na135bojno polje, njegove trupe su se borile s njim u bici kod New Orleansa i pomogle su da se dobije rat 1812. godine.Daj mi tintu i pero, Jessie. Pisat æu pukovniku Abertu i uzet æu na sebe odgovornost za ovaj dogaðaj. Ti to zaboravi, jer si ti radila samo kao moj povjerenik; da sam bio ovdje, uèinio bih isto.Kad je njezin otac završio pismo, Jessie mirno zapita: — šta je najgore što nam mogu uèiniti?Tom Benton ponovo proèita pismo, ne odgovarajuæi joj.
— Oèe, postavila sam ti jedno pitanje, šta je najgore što vojska može uèiniti poruèniku Fremontu?Ne podižuæi pogled, on odgovori nezainteresirano:— Ništa neæe uèiniti. Kad se John vrati u Washing-ton i kad bude štampan i drugi izvještaj, Topografski korpus æe se zahvaliti.— Htjela bih se upoznati s najtežim posljedicama za ono što sam uèinila, da bih bila spremna, što je najgore što bi mogli uèiniti s mojim mužem?Tom Benton je netremice gledao kæer, promatrajuæi njezino nježno ali odluèno lice, i u oèima joj proèita da nema smisla zavaravati je.— Izvoðenje pred vojni sud. Izbacivanje iz službe.10Ležala je u svojoj sobi pokraj osjenèenog dvorišta u zraku koji je bio blago namirisan i koji je trebalo da je uspava. Ali se ona prevrtala cijelu noæ, uvjerena da æe njezinog muža izvesti pred vojni sud i da æe ga otpustiti iz službe, da mu je ona uništila život, da joj on neæe moæi oprostiti i da æe prestati da je voli; da je uništila njihov brak, da se žena nikad ne smije miješati u posao svog muža, veæ da mora ostati po strani, tako da, èak i ako bi obitelj patila što muškarac nema uspjeha, ona za to nikad ne bude kriva: muž to ne bi mogao uzeti kao nešto što se protivi njihovu braènom odnosu.136;td je u zoru ustala, vjerovala je da æe biti blije-i iscrpljena. Pogledala se u zrcalo, ali nije primi-l.i tragove noænog nemira, osim što je na njezinoj •>.oj i mekanoj koži izbio mali otok ispod lijevog i usana.ije uèinila nikakav napor da bi povratila onu i plinu koja joj je bila kao karika u onim èasovi-. prije nego što je stiglo sudbonosno pismo iz VVushingtona. Umjesto toga prepuštala se toku vremena, nije pravila nikakve planove, nije razmišljala «• trenutku koji joj je bio slobodan, pazila je na majku i na Lily. Dani nisu bili tako loši: ujutro je nekoliko sati radila s ocem, u kuæu su dolazili ljudi kuji su raspravljali o trgovini i politici i istraživanju. Ali noæu je ležala budna u svojoj širokoj braènoj postelji èeznuæi za mužem, za prilikom da mu kaže <to je uèinila, znajuæi da æe joj on to oprostiti.leðnog poslijepodneva Jessie se uputi u šetnju potrt! Mississippija èak izvan grada, gdje su se na l ni noj livadi odmarale mnoge useljenièke karavane I dovršavale posljednje pripreme. Kolari i prodavaèi volova, mula i konja prodavali su svoju robu, pred-»Invnici trgovaca kolonijalnom robom i trgovaca suknom i proizvoðaèi pušaka pokazivali su svoja dobra. Nju privukoše velika slova DELAWARE naštampana »vijrtioplavom bojom na platnenom krovu starinskih natkrivenih kola. Na prevrnutom koritu pokraj natkrivenih kola sjedila je jedna mlada žena njezinih godina i dojila dijete. Njezine nasmijane plave oèi gledale su Jessie ispod ružièaste kapice protiv sunca.— I ja imam djevojèicu staru koliko i vaša beba — reèe Jessie. — Hoæete li mi reæi kako se zove?— John, po ocu.— I moj muž se zove John.— Pa, to je sluèajnost, zar ne? Idete li i vi u Orcgon?— Ne ... to jest, još ne.— Ali to više nije opasno. Pazite, pokazat æu vam irmljopisnu kartu koju imamo, nacrtao ju je jedan oficir.Mlada žena se popne na sjedište kola i iz unutraš-137njeg džepa na platnenom krovu izvadi jedan papir, preko kojega se mnogo puta prelazilo prstom.— Vidite ovdje, to pokazuje gdje ima dosta trave za konje i gdje se moramo snabdjeti vodom, i kako treba da prijeðemo preko planine na prijelazu. A ni Indijanci nisu tako opasni ako sve obitelji ostanu zajedno i ako se zajednièki bore.— Ja se ne bih plašila — reèe Jessie. — Mene je otac nauèio kako se puca iz puške.Ganuta èežnjom u Jessinu pogledu, mlada žena se uozbilji.
— Zar ne biste željeli vi i vaši da poðete s nama? Ima nas troja kola. Znate li da možete dobiti lijep komad dobre zemlje samo za sebe i tako poštedjeti vašu djecu od života nadnièara?Jessie zaplaèe. Žena je nagonski uhvati za ruku.— Znate što èu uèiniti — reèe ona. — Kažite mi svoje ime i adresu, i kad doðem u Oregon, napisat èu vam pismo, sve o putu i kako da najbolje doðete. Dogodine biste možda mogli nabaviti svoja kola te nam se pridružiti. Ja se zovem Mary Algood. A kako se vi zovete?Dugo ljeto proðe bez vijesti od Johna. Jessie nije bila zabrinuta za njegovo zdravlje, ali je neprestano u dnu duše bila razdirana strahom; trebalo je da se dogodi samo nekakav neznatan dogaðaj kao što je prevrtanje gumenog èamca na Platti; jedan trenutak opuštanja pri noænom bdjenju; jedna indijanska strijela ... Njoj je uspijevalo da sve te slike drži izvan svijesti u toku dana, dok je bila uposlena, ali noæ ju je pritiskivala kao vlažno æebe, a sati od mraka do zore bili su tisuæu puta teži od onih od zore do mraka.U jesen se otac vratio u Washington na otvaranje Kongresa. Rastanak je bio težak za oboje.— Znam kako je to za tebe beskonaèno — reèe on — sve to èekanje i nesigurnost. Ali molim te da budeš mirna. Nemoj se boriti sa satima, idi s njima138
uporedo. Uskoro æeš posjedovati sve one koji su protekli, I poruènik Fremont æe biti opet kod kuæe.Kako je polagano kretala u susret vremenu, naišla je na dvojnost svoje ljubavi prema Johnu i dvojnost svoje vlastite liènosti. Ona je bila žena koja ga je voljela kao muškarca, ali isto tako i supruga koja ga je voljela kao druga u braku. Bila je supruga koja ga je slala na te dugaèke, opasne ekspedicije, supruga koja je bila ambiciozna, ne za sebe ili svoga muža, veæ za njihov brak. Bila je supruga koja je bila jaka kao èelik i koja je mogla izdržati usamljenost i teškoæe; a bila je i supruga koja je èesto natjerala ženu da pati, ženu koja nije imala nikakve druge želje osim da bude s mužem kojega je voljela. Ona je donosila svoje važne odluke kao supruga koja je vjerovala da je brak najviši cilj izmeðu muškarca i žene, da se njemu sve mora podvræi; ali kad ju je savladala usamljenost, postala je uvjerena da je jedini imperativ izmeðu muškarca i žene njihova ljubav. Upravo se njihova ljubav mora krijepiti, èak i po cijenu njihove braène suradnje; i u takvim trenucima rado bi ga pozvala u naruèaj, i zaboravila ekspediciju i njihovu karijeru.Otac joj je došao kuæi za Božiæ. U toku svih tih šest mjeseci nije bilo došlo nijedno pismo od Johna, ali zajedno s nemirom osjeæala je olakšanje zbog toga što je pola godine odvojenosti veæ bilo prošlo. Tom Benton je navaljivao na nju da bude veselja, pa je prihvatio jedan obièaj njemaèkog stanovništva St. Louisa i iskitio božièno drvce za Lily. Bilo je pozvano nekoliko najbližih prijatelja i roðaka da s njima zajedno pojedu peèenu gusku i puding od suhog grožða i da izmijene poklone ispred vatre koja je bukta-la. Jessie je naroèito obradovao oèev poklon — tri sveska Prescottova Osvajanja Meksika koje je svega nekoliko tjedana prije izašlo u New Yorku.Kad je otac sredinom sijeènja krenuo natrag u Washington, ona mu reèe u mnogo veselijem raspoloženju nego onda kad je otišao u jesen:— Poruènik Fremont sada se veæ sigurno neko vrijeme nalazi u Kaliforniji; uvjerena sam da æe uskoro139poæi i da æe se vratiti kuæi južnim putem. Oèekujem ga najkasnije krajem ožujka.Na trenutak joj se uèini kao da je neki oblak prešao preko oèeva lica, ali on odgovori: — Kapetan Sutter æe ga opskrbiti u dolini Sacramenta, pa æe mu povratak južnim putem biti mnogo lakši.Nije prošlo dugo od oèeva odlaska kad je poèela primjeæivati promjenu u držanju ljudi oko sebe. Njezini roðaci i prijatelji iskazivali su joj mnogo ljubaznosti, ali su se držali nekako nezainteresirano; na kraju krajeva, poruènik Fremont je bio u jednoj sjajnoj misiji, nijedan drugi èovjek nije bolje znao zapovijedati ekspedicijom i sretno je dovesti natrag, i mada je godina odvojenog života neminovno bila teška, bila je to sudbina kakvu su imale i mnoge druge supruge. Poèetkom veljaèe primijetila je da se njezini roðaci
neobièno staraju da je obaspu nježnostima, da oèevi prijatelji dolaze njihovoj kuæi èešæe nego prije, da joj donesu pokoji mali poklon i da ljubazno proèavrljaju.Jessie se pitala: »Zašto su oni prema meni tako pažljivi? što se to dogodilo što ih je navelo da promijene držanje?« Pretraživala je po novinama redak po redak, da naðe neki izvještaj sa obale Pacifika, poslan u Washington i New York za vodeæe listove. Postavljala je posredno pitanja, ali su ih njezini roðaci i prijatelji izbjegavali. Kad više nije mogla izdržati taj teret, ona se uputi svojim roðacima Bran-tovima i zamoli ih da joj kažu što oni znaju a ona ne zna. Vidjela je isto ono povlaèenje u oèima roðaka koje je vidjela i u oèevu pogledu: odbili su je utješnim rijeèima, i ona se osjeæala uhvaæena u uroti dobrote.Tog poslijepodneva kad se vratila kuæi, dok je prolazila kroz salon, ugleda odraz svoga lica u èetvorou-glastom zrcalu nad kaminom. Nešto je privuèe zrcalu. U toku jesenjih mjeseci, kad god bi njezine strep-nje došle u trenutaènu krizu, primijetila bi da joj je ugao usne malo natekao; kad bi potisnula strah u140duši, taj nedostatak bi išèezao. Sada, pogledavši u ogledalo, opazi da se otok pojavio, ovoga puta veæi nego prije.»To je moj znak kralja Georgea«, pomisli ona, »kao što ga je baka McDowell nosila na èelu.«Ali joj iz labirinta njenog mozga iskrsnu jedna misao: Oni misle da je moj muž mrtav! Tu više nema sumnje: èak je i njezin otac znao da su stigle loše vijesti kad je bio kod kuæe za Božiæ. Nije ni pomislila da su ti ljudi izmislili prièu ni iz èega, veæ da je možda stigao odnekud sa Zapada neki izvještaj da je poruènik Fremont u neprilici. Ali odakle je došao? I kako da dozna kakav je to izvještaj?Ako je John mrtav, onda je za nju cijeli svijet mrtav. Sjeæala se prièe bake Benton: bilo joj je svega trideset godina kad joj je umro muž. Mladom Tomu tri mjeseca nije bilo dozvoljeno da viða majku. Kad ju je posljednji put vidio, bila je to divna plavooka žena; kad su ga ponovo uveli k njoj, umjesto mlade živahne žene našao je mršavu sijedu staricu.Nitko nije znao bolje od Jessie da Bentonovi vole samo jedanput.Napokon je satjerala u tjesnac jednog starog trapera koji nije bio toliko lukav da je prevari. Rekao joj je da je stigao izvještaj iz Oregona da je poruènik Fremont, pošto je sa svim svojim ljudima stigao u Columbiju, skrenuo na opasno prelaženje od Colum-bije do rijeke Truckee odmah istoèno od Sierre. Tu je, ne obaziruæi se na savjet Indijanaca da se Sierra ne može prijeæi, upao u snijeg i led, i zahvatile oluje, potpuno je nestao. Iz Kalifornije stigle nikakve vijesti da je stigao do kapetana Sutte-ra, iako je prošlo toliko vremena da bi svakako morao stiæi da nije nestao.Pošto je bila deset mjeseci odvojena od muža, Jessie je zamišljala da je nauèila sve što treba da zna o anatomiji usamljenosti. Zamišljala je da za usamljenost postoji obrazac koji se može pratiti, i da æe, kad je jednom upoznala najgore, poznati starog neprijatelja kad se drugi put pojavi i da æe naæi naèina da se s njim bori. Ona, meðutim, otkri da je usamlje-141nost sedmoglava aždaja koja se nikad ne javlja dvaput u istom obliku; da je to neprijatelj koji se ne da ubiti, koji se pojavljuje iznenada na neoèekivanim mjestima i u neoèekivana vremena, upravo kad èovjek poèinje osjeæati nešto malo sigurnosti. Pojavio bi se usred teksta i uèinio da savršena proza bude nepodnošljiva; grunuo bi kad bi se èovjek umivao ili èešljao, pa bi èetka pala iz ruke a sapun na umivaonik, a slika u ogledalu uzvraæala bi mu ukoèeni pogled kao neka beživotna maska; mogao se stvoriti èovjeku u ustima dok bi govorio, i rijeèi bi presah-nule, zubi zacvokotali grizuæi usne; uvukao bi se noæu u krevet kad bi èovjek bio napola budan a napola spavao, i donosio bi sobom najmuèniju od svih muka, stvarajuæi od te meke postelje prostran i prazan svijet u kome nema èovjeka da ga voli, nema muža da ga zagrli, nema ruku da grle i daju èovjeku osjeæaj sigurnosti u mraku i neumitnosti života.No ta vrst usamljenosti mogla se izdržati jer se ljubljeni imao vratiti a prvi zagrljaj pri sastanku izbrisati te muène sate. Ali ako se ljubljeni nikad ne vrati?
Èetiri dana provela je a da nije gotovo ništa okusila i ni naèas zaspala; obavljala je svoje dužnosti bez osjeæaja. Nije se pomirila s èinjenicom da je John mrtav, kao što je nije mogla ni odbaciti. Ako postoji èovjek koji može prijeæi preko Sierre usprkos snježnoj oluji, znala je da je to on. Ali ako je nijedno ljudsko biæe ne može prijeæi, što onda?Pred zoru petog dana, dok je ležala ukoèena u postelji, obruè straha se slomi i ona zaspa dubokim snom. Probudivši se, u podne, ona skoèi iz postelje, okupa se, oèešlja dugu kosu, obuèe usku plavu svilenu haljinu, koju je bila sašila tako da je sprijeda bila gotovo drsko kratka, kako bi joj èlanak bio otkriven, što je bilo potrebno da bez poteškoæa hoda po neravnoj kaldrmi St. Louisa. Poslije ruèka provela je jedan sat sa Lily, a onda je obukla ogrtaè od plave svile koji je odgovarao uz haljinu i pošla Bran-tovima. Obrativši se roðacima, ona reèe:142— Ne morate se više brinuti, poruènik Fremont i njegovi ljudi su izvan opasnosti.Otkrili su svoje dotadašnje strepnje uzviknuvši uglas:— Oh, Jessie, baš je to divno, tako smo sretni, tako nam je laknulo! Kad je došla vijest? Kako mu je pošlo za rukom da ostane živ u planinama pod tim užasnim okolnostima?— Nisu stigle nikakve vijesti. Nisam dobila nikakvo pismo. Jednostavno znam da je moj muž spašen. Ništa me ne može uvjeriti da je drukèije. Poruènik Fremont æe se vratiti za nekoliko tjedana.Roðaci su bili zgranuti. Kad je primijetila užasnut izraz u njihovim oèima, ona se osmjehne i reèe:— Ne, mili moji, nisam poludjela. Ono što znam, znam. Prošlo je blizu godinu dana otkako je poruènik Fremont pošao u ekspediciju. Uskoro æe se vratiti u St. Louis.11Ona se baci u sretnu groznicu pripremanja za njegov povratak. Mada je poèetak ožujka bio malo prev ran za proljetno spremanje, izvrnula je svu kuæu i dala da se sve oriba, okreèi, namaze i izglaèa. Onda je smislila nove haljine za sebe i za Lily, provodeæi mnoge sate u krojenju i vezenju haljina. Svake veèeri postavila bi jedno mjesto za stolom za Johna, a kad bi èlanovi obitelji veèerali, premjestila bi njegov pribor na mali stol pored vatre. Jelo za njega ostavljalo se na kuhinjskoj peæi, gdje se moglo brzo podgrijati.— Èovjek ne smije osjetiti da je došao neoèekivano — reèe ona.Dolje u salonu neprestano je gorjela vatra, na koju bi stavila drva prije no što bi otišla na spavanje. No san je bio posljednja njezina želja; ostajala je budna do pola noæi uèeæi i usavršavajuæi se u španjolskom jeziku, jer je smatrala da æe joj to biti od velike koristi kad se bude s mužem vratila u Kalifor-niju. Onda bi namjestila svjetiljku za èitanje na je-143
dan stoliæ pored prozora koji je bio okrenut gradu, paleæi tako svjetlo koje æe morati vidjeti iz daljine kad s obale bude prilazio Bentonovoj kuæi. Nije to èinila zato što bi smatrala da mu je svjetlo potrebno da mu pokaže put, tom èovjeku koji je upravo prešao kontinent još neoznaèen na zemljopisnoj karti, veæ samo da zamijeni svjetlo u njezinom srcu i njezinu veliku i vatrenu želju da se on vrati. Znala je da æe on razumjeti.Povremeno bi zaspala u naslonjaèu kraj vatre, ali bi se probudila trgnuvši se jer bi joj se uèinilo da napolju èuje korake, te kratke, brze, odsjeène korake po kojima ga je mogla razlikovati od svakog drugog èovjeka na svijetu isto tako sigurno kao i po glasu i pojavi. Nešto poslije pola noæi legla bi i ležala bi u postelji sigurna da æe se on vratiti prije jutra, i spavajuæi samo povremeno nemirnim, polu-budnim snom. U zoru se opet dizala, gasila svjetiljku, sklanjala pribor sa stola pored kamina, suoèavajuæi se s još jednim danom èekanja živeæi na vjeri i odanosti, hraneæi se njima jer nijednu drugu hranu nije mogla probaviti.Prošao je ožujak, pa onda travanj. Od Johna nije bilo vijesti. Stanovništvo St. Louisa bilo je sigurno da su on i njegovi ljudi nestali u snjegovima Sierre. Kad su njezini roðaci doznali da mu ona postavlja svake
noæi stol, da mu sprema objed i pali svjetiljku da bi mu osvijetlila put, zabrinuli su se za njezin zdrav razum.Ona je sve više mršavjela i postajala sve krhki ja. U mjesecu lipnju, godinu dana poslije njegova odlaska, bila je spala na èetrdeset i pet kila. Bila je sama kost i koža, oèi su joj bile ogromne i zurile su iz njezina upalog lica, a znak kralja Georgea rumenio se ispod ugla usana.To zalaženje u drugu godinu razdvojenosti slomilo je njezinu disciplinu. Potpuno je prestala èitati, prestala je gotovo i misliti. Njen duh više nije razlikovao dan i noæ, sedmice i mjesece. Ljetnja vruæina iscijedila joj je posljednju snagu dok se vukla kroz dane srpnja i poèetka kolovoza. Bilo je prošlo pet144mjeseci otkako je rekla svojim roðacima da je John živ i zdrav; sada je bila uvjerena da je ona jedina u Sjedinjenim Državama koja u to vjeruje.Rano ujutro sedmoga kolovoza, kad je pala u ono užasno stanje koje je poznavala u toku tolikih mjeseci, stanje u kome je malo spavala a ipak bila užasno budna, ona zaèu uzbuðene glasove dolje u predvorju. Skoèivši iz postelje, navuèe kuænu haljinu i potrèi dolje. Maylee je govorila Gabrielu, koji je bio ili uzbuðen od straha ili drhtao, èula ju je kako govori:— èula sam da netko baca kamenèiæe na moj prozor ... šupa za kola.,. pogledala sam napolje. Tamo je bio poruènik Fremont. On pitao mogu ja njega pustiti a ne buditi obitelj?Jessie stane pored starca.Kažete da ste vidjeli poruènika Fremonta? Koliko je bilo sati? Zašto ga niste doveli k meni?— Mora da je bilo tri sata, gospoðice Jessie. On kaže èekati do jutro, neæe nikoga probuditi, išao u grad do zore.Onda zaèu zvuk koji su joj uši oèekivale èetrnaest mjeseci; korake koji trèe prednjim stepenicama; oštro kucanje na vrata, i John se naðe u predvorju, projuri pored Gabriela i uhvati je napola onesvijeste nu u naruèje. Odnese je u jedan veliki naslonjaè, sjedne s njom, prekrije joj ustreptalo lice poljupcima.Vijest se proèula gradom brzo kao munja. U Ben-tonovu kuæu poèeše sa svih strana pristizati prijatelji. U osam sati ujutro sve se pretvorilo u pravi prijem, i svi su se smijali i plakali i svi odjednom j'.ovorili.Jessina se sreæa vratila sasvim nenadano, èekanje je bilo završeno, sva je neizvjesnost prošla. Pored uje je sjedio njezin muž, mršaviji od nje, upalih obraza, kože blijede i obrasle èekinjama, lica izbraz-dunog dubokim borama od umora, oèiju malo unez-vijerenih, poderana odijela. Ali je sjedio pored nje, 8 košèatom umornom rukom preko njezina umornog t.imena, s iznurenim glasom na njenom uhu kojeHrMiirtna žena145ništa nije èulo, sa suhim ispucanim usnama na njenim upalim obrazima. Znala je da nijedno od njih ne izgleda lijepo, ali, ah! kako je lijep svijet, kako je lijepo opet biti zajedno!U podne se gomila prijatelja što su se motali po kuæi razišla.— Jadni moj mili! — reèe Jessie — nemaš sreæe: kad si se vratio kuæi poslije prve ekspedicije, bila sam trudna; a sada sam mršava kao izgladnjela maèka.— Nikad nisi ljepše izgledala — odgovori on po-ljubivsi joj usne. Njegova dobrota slomi kièmu njenoj odluènosti da ostane mirna; ona poène plakati kao dijete, i on ju je morao privuæi uza se tako èvrsto da joj umalo nije zastao dah u grudima.Kasnije, ona reèe: — Moram ti reæi zašto sam poslala poruku u Kaw's Landing. Nadam se da æeš odobriti ono što sam uèinila, ali ako ne odobriš, moraš mi to pošteno reæi, da mi to bude putokaz za ubuduæe.— Ako si mi rekla da idem, znao sam da je bilo dovoljno razloga da idem — reèe on. — Što je to bilo?— Bilo je stiglo pismo iz Topografskog odjeljenja kojim su te pozivali u Washington da objasniš što æe top u jednoj miroljubivoj ekspediciji.— Opoziv. Ali to bi znaèilo...— ... jedan drugi oficir bio je poslan da preuzme tvoje mjesto.
— Da preuzme moje mjesto! — On se uspravi kao jogunast konj, lica prelivenog tamnim rumenilom. — To je ta klika iz West Pointa! Ljubomorni su na ono što sam postigao.— Onda sam dobro uèinila što sam zadržala nareðenje?— Dobro uèinila! — dobaci joj on kao da je ona èitava aristokracija iz West Pointa. — Bila bi budala da nisi. Osigurala si pobjedu za sve nas.— Dobro! A što je bilo s topom? Je li bio potreban? Jesi li ga mogao vratiti?146— Da i ne: odbio je jedan snažan napad Indijanaca; mogli smo ga izdržati, ali bi nas stajao nekoliko ljudi. Vukli smo taj top iz Kaw's Landinga petnaest stotina milja do Dallasa na Columbiji, onda èetiri stotine milja kroz klance pune snijega i leda od Oregona do istoène strane Stjenjaka. èak smo ga doveli i na pola puta preko Sierre; tamo smo ga izgubili u snježnim nanosima visokim tri i po metra. Morali smo spašavati svoj život, i nije nam preostalo drugo veæ da top ostavimo.— Žao mi je što ga niste vratili u Jeffersonove kasarne. No kako te je spasio od napada, to æe ti pomoæi da se pred pukovnikom Kearnvjem opravdaš što si ga uzeo sa sobom.— èekaj samo dok vide zemljopisne karte i izvještaje, Jessie; oboje æemo biti opravdani.— Onda ona upita: — A što je bilo sa Sierrom? Zašto je došao izvještaj da ste ti i tvoja družina nestali? Jesi li imao strašnih poteškoæa? Jesi li bio u / ozbiljnoj opasnosti? /John je trljao nogama gore-dolje po hladnom po- / du; bio ju je ostavio i vratio se Sierri i zasljeplju- / juæem snijegu. /— Teškoæe? Da. Opasnosti? Da. Smrt? Ne. Samo / slabi umiru na putu. Samo oni èija moæ podlegn^ jaèim snagama. Prešao sam Sierru usred zime, Jessie, kad su Indijanci koji su tamo proveli sav svoj život rekli da je to nemoguæe. Ja sam prvi èovjek koji je prešao Sierru zimi. Pronašao sam prijelaz preko ledenog zida visokog èetiri tisuæe metara kad smo svi bili više mrtvi nego živi i kad su svi bili izgubili nadu osim Carsona i mene. Iznudio sam taj prelazak, Jessie, baš na mjestu gdje mi je moj proraèun rekao da se mora naèiniti. A kad smo ga prešli, spustili smo se ravno u dolinu Sacramenta i Sutter's Fort. Pronašao sam direktan put i novi prijelaz za Kalif orni ju. Jednog æe se dana ljudi njime isto toliko slu-zJii kao i Oregonskim putem. Ako doðe do rata s Meksikom, zauzet æemo Kaliforniju vojskom koja æe se kretati putem koji sam ja utro.!()*147
Glas mu je podrhtavao od uzbuðenja. — Jessie, to je bio najveæi dogaðaj moga života! Bio sam pobijeðen; Sierra me bila potukla; nemoguæe je bilo da ljudi prijeðu... bili smo samo sjenke ljudi, i tako slabi da se gotovo nismo mogli micati; snijeg je bio tako dubok da se ni èovjek ni konj nisu mogli probiti naprijed; bili smo oslijepljeni, otupjeli od hladnoæe, previše izgladnjeli da mièemo noge. Nikad nijedna ekspedicija nije bila bliže smrti i uništenju.Hodao je gore-dolje po sobi.— I tek tada èovjek živi na najvišem vrhuncu, kad je pobijeðen, kad sav svijet zna da je pobijeðen, kad nema ni najmanje nade, a ipak gura naprijed, i pobjeðuje i preskaèe sve prepreke, kad je jaèi od prirode, kad je najjaèa snaga na svijetu. Jer, Jessie, ja sam otkrio taj prijelazi Otkrio sam ga bez hrane i snage i oèinjeg vida i ruku i nogu. Puzao sam deset tisuæa stopa i našao sam naš prijelaz i vratio sam se i poveo sam sve ostale i vukao ih sa sobom, i ljude i konje. Ah, Jessie, takvi trenuci, takve pobjede su dopuštene, ali teško da se ponavljaju u životu jednog èovjeka.A Jessie, koja je sjedila, veoma ponosna na njegova dostignuæa, osjeti kako joj se srce steže od sažaljenja; sažaljenja za to nesretno stvorenje koje je moralo da od sebe stvori kralja, jer u svojim oèima nije bio potpun èovjek. U ledenim prijelazima Sierre posljednji je mogao da bude prvi, i John Fremont se iskupio: stvorivši od sebe pobjednika nad prirodom, pobijedio je svoje vlastito nezakonito porijeklo. Da je samo mogao vjeèno živjeti u tim ledenim prijelazima, pomisli ona, i da prelazi preko nepremostivih
prepreka, da osvaja i ono što je nemoguæe, onda bi uvijek bio kralj, straha i nesigurnosti bi nestalo, i zagonetka Johna Charlesa Fremonta bila bi riješena i savladana.12Naredne dvije nedjelje bile su divne. Odmarajuæi se poslije kasnog doruèka, Jessie je èula kako njen muž govori zamišljenim glasom:148— èovjek koji ima dobru ženu jeste kralj; ona mu zaslaðuje svaki èas. Za muškarca koji ima bijednu ženu nema prave sreæe ni uspjeha u životu, dok muškarac koji ima dobru ženu ne može da doživi pravi neuspjeh. Kakva mi je genijalna ideja došla kad sam tebe ugledao, Jessie. Uvijek æu sebe cijeniti zbog tog izvanrednog bljeska mudrosti.Ona se nasmije na taj posredni kompliment.— A ja? — zapita ona. — Zar ja neæu biti pohvaljena što sam te prepoznala?— Relativno manje dostignuæe, u usporedbi s moji m. Znaš li gdje leži prava vrijednost tvoga dostignuæa?— Molim te reci mi.— U stvari, ako potražim u svom sjeæanju, ne nalazim mrlje na našem braku. Znam da sam ponekad bio težak i neshvatljiv, ali tebe je teško naljutiti ili te natjerati da izgubiš strpljenje. Bila si tako ustrajno dobra, naš odnos je zahvaljujuæi tvojim naporima uvijek bio tako pun duševnog suosjeæanja i tako vedar, da u trenutku kad sam želio da se s tobom posvaðam nisam mogao pronaæi u duhu nikakvu mraènu taèku za koju bih se uhvatio. To je veliko dostignuæe, Jessie, i sve to ide tebi u èast.- To nije baš ništa — nasmije se ona skrivajuæi svoje osjeæaje. — Tebi je potrebna jedino ljubav, a to je tako lako kao pasti u bezdan.Nakon dva tjedna bile su završene sve pripreme za polazak u VVashington. Krenuli su parobrodom do VVheelinga, gdje su unajmili kola i prešli ostatak puta novom državnom cestom do Washingtona. Lijepo \v bilo biti opet kod kuæe u Washingtonu, ali je gužva u Bentonovoj kuæi bila tolika da nikako nisu mogli poèeti rad na svom izvještaju. Poèetkom listopada, kad je opet izgledala dobro i svježe, našla je praznu kuæicu svega nekoliko kuæa dalje. Povela je Johna da \c vidi, i uzbuðeno ga vodila po kuæi.Gledaj, mili, ovdje možemo biti potpuno sami, jer nitko ne treba da zna da je ovo naša radionica. Ove dvije sobe gore možemo pretvoriti u sobe za pisanje,149Ia dolje možemo smjestiti Preussa i Johna Hubbarda s njihovim zemljopisnim kartama. Da li ti se to sviða?— Odmah iznajmi — odgovori on. — Preselit æemo ovamo bilješke i èasopise odmah ujutro.John i njezin otac ustali su u zoru, istuširali se, popili kavu i pojeli rošèiæe u šest sati, i John se onda uputio u njihovu kuæicu. Jessie nije bilo dopušteno da se pojavi do devet sati. Od devet do jedan radila je s njim na izvještaju. Onda bi došla Maylee s Lily na jednoj ruci i košaricom na drugoj i prièala bi im o djetetu dok su jeli hladnu piletinu na kruhu od kukuruza i žvakali svježe voæe. Poslije ruèka Maylee bi stavila Lily u košaru i odnijela bi je kuæi, dok bi Fremontovi otišli da pola sata šeæu pored rijeke Po-tomac prije no što æe se vratiti u radnu sobu.John je vodio svoj dnevnik još mnogo bolje nego na prethodnoj ekspediciji. Nalazilo se tu golemo bogatstvo nauènih zapažanja, živih opisa puta, planina, rijeka, šuma; od najveæe važnosti za nju bila je bogata i prirodna poezija njegove duše kad je, sjedeæi pored logorske vatre, kasno u noæi nesputano pisao sve što je vidio i doživio. U njihovoj suradnji sada više nije bilo sustezanja. Svako od njih znalo je svoju ulogu i poštovalo prilog drugoga. Jessie se trudila koliko je god mogla da zadrži boju, ukus i ljepotu njegovih grubih bilježaka, oštre zajed-ijivosti prièa koje je prièao, zadovoljavajuæi se time da im doda oblik i red, da odbaci ono što ne valja, a da Johnov rad ostavi da se pokaže u najboljem svjetlu.Pet mjeseci su radili na izvještaju, najusredsreðe-nijem poslu koji je ona dotad radila. Znala je da je njezin prilog ovom radu skroman, stoga je èvrsto vjerovala da æe to biti velika knjiga o istraživanju; tu je
bilo opisa šuma i planinskih vijenaca, sunèanih raðanja nad ledenim plavim liticama kojima po ljepoti nije bilo ravnih ni u jednom književnom djelu koje je ona poznavala; tu se nalazila jedna potpuno nova riznica podataka o Indijancima i njihovu naèinu života; tu su bile studije o dušama ljudi koji su propatili paklene muke, koji su se savijali pod teretom150ili su se uvijek i uspravljali; tu se nalazila gipka tehnika istraživanja koja se koristila svim što je bilo poznato duhovima istraživaèa, a ipak je premašivala ¦>vc prethodno po smjelosti i dovitljivosti i snalažljivosti pred teškoæama od kojih je zastajao razum. Tu se nalazilo bogatstvo zapažanja o botanici, geologiji, prirodi planine i snijegu u šumi koje nije bilo nadmašeno u pogledu nauène brižljivosti ili sjaja pjesnièkih zapažanja.Pukovnik Kearny, koji je bio došao u Washington po vojnom poslu, bio je pozvan na veèeru k Tomu liintonu. Iskren i ozbiljan èovjek, on nikad nije dopuštao da jedna napukla veza hramlje bez šina ili /avoja. Našavši se na trenutak nasamo s Jessie, on i< > j reèe pomalo grubim glasom: — Nemojte me krivo i a/.umjeti, gospoðice Jessie, užasno sam sretan zbog^ vas što se sve tako dobro svršilo. Ja æu èitav taj/ðo-raðaj zaboraviti. 7Sutradan uveèe ona i John bili su pozvani kuæi pukovnika Aberta kao poèasni gosti na veèeri za oficire Topografskog korpusa. Jessie se oblaèila/polako i nesigurno; John ju je nekoliko puta požurivao, ali nc èinilo da ona nikako ne može dovršiti èešljanje.
— èega se plašiš? — zapita on.— Bojim se. Kuæa pukovnika Aberta je posljednja kuæa u Washingtonu u koju želim iæi.— Pukovnik Abert je divan èovjek; on nije kao pukovnik Kearny, i nikad neæe spomenuti ono spri-H èeno nareðenje, kao što ti nikad nije odgovorio na ivoje pismo.— Ipak sam nervozna — odgovori ona — tako sam nervozna da nikako ne mogu udesiti ovaj dio baš usred kose.— Pa onda ga ostavi neoèešljana. Ne želim za-l. asniti.Ali kad je došla u dom pukovnika Aberta, još uvi-h k malo blijeda i bez rijeèi koje bi je prenijele pre-I o tog teškog trenutka sastanka, pukovnik je doèekatoplinom i ljupkošæu, namjesti je da sjedi s njegove <U\sne strane i bio je ljubazniji nego ikada otkako151Iga je ona poznavala. Nije mogla ni okusiti divni bouillabaisse iz straha da je njegova ljupkost samo izvanjska i da æe iskoristiti prvu priliku da je prekori; ali kad je stiglo peèeno prase, znala je da je njezina mala pobuna bila oproštena.èesti sastanci koji su se održavali u Bentonovoj kuæi kazivali su Jessie i Johnu da je za službene liènosti u Washingtonu najinteresantniji dio njegova putovanja njegov kratki boravak u Kaliforniji: jer se rat s Meksikom zbog prisajedinjenja Teksasa svakim danom sve više približavao, a svi su u Washing-tonu èvrsto stajali na tome da Kalif orni ja ne smije pasti u ruke Britancima. Senator Benton, kao predsjednik Komiteta za vojne poslove, bio je primio uznemirujuæe vijesti.— Ta divna obala i njene luke past æe Britancima u ruke kao zrelo voæe sa grane — uzviknuo je. — Meksièka vlada im je dodijelila tisuæe jutara u jednom ogromnom kompleksu, i Britanci šalju tamo èitavu koloniju irskih obitelji. Ako se ta kolonija sredi, Kalifornija æe za nas biti izgubljena.Nitko u glavnom gradu nije bio u Kaliforniji osim Johna, i zato su svi nestrpljivo tražili njegovo mišljenje. Bilo je materijala koji Jessie nije mogla unijeti u izvještaj, jer je Meksiko još uvijek bio smatran prijateljskom zemljom, ali je John za nju bio u grubim potezima napisao svoje analize: Meksiko je, kako se èinilo, pokazivao za tu ogromnu zemlju interes samo toliko koliko se iz nje moglo izvuæi poreza; nije vršio nikakvu kolonizaciju, a meksièka je vlada držala u Kaliforniji sasvim malu i nedovoljno opremljenu
vojsku s nedovoljnim brojem oficira. U Kaliforniji je bilo blizu sto Amerikanaca vještih oružju. Svi su oni bili protiv meksièke vlasti i gotovo svi bi se borili za prikljuèenje Sjedinjenim Državama.— Jedan oficir sa stotinu ljudi mogao bi osvojiti Kaliforniju — reèe poruènik Fremont — samo što bi trebalo da se tamo naðe u pravom trenutku.Kad su završili izvještaj 20. veljaèe, taèno godinu dana nakon prijelaza preko Sierre, Jessie zabrinuto zapita:152— Hoæe li Kongres naruèiti da se ponovo štampa i os tisuæu primjeraka? Posljednji put je to bilo od neizmjerne pomoæi.— Uvjeren sam da neæe, Jessie.— Zašto ne? Taj je izvještaj mnogo bolji od prošlog, a sav materijal od Južnog prolaza do Pacifika je nov ... .— Ali produžio se na trista stranica; Kongres æe pa možda smatrati previše dugaèkim i dosadnim/Prije nego što je mogla odgovoriti, ona primijeti tla je John zadirkuje. Treæeg ožujka 1845. godine, dan prije inauguracije predsjednika Jamesa/K. Polka, lohn se vratio kuæi zajapuren od sreæe.— šta misliš? — uzviknu on. — Senat je potvrdio odluku da se naruèi još pet tisuæa primjeraka našeg i/vješta ja.— Pet tisuæa? — uzvikne Jessie — pa to je prava <livota!— To je samo pola one divote što se stvarno dogodila: James Buchanan me je do neba hvalio i nagovijestio je da bi trebalo poveæati broj na deset tisuæa primjeraka. A evo, draga moja, proèitaj što sekretar Buchanan kaže o tvom mužu. Previše sam skroman da ti sam kažem.Jessie šaljivo iskrivi lice, zatim naglas proèita Buchananov izvještaj Senatu o Johnovu napretku: On je jedan mladi gospodin obdaren izvanrednim posobnostima, velikom energijom i sposobnošæu da lu/i svojoj zemlji. Poruènik Fremont zaslužuje svako ohrabrenje.« Prikrivajuæi svoju radost malom i lom, ona reèe:— Nisam nalazila da je tebi potrebno ohrabrenje; 11 samo pružiš ruku i zgrabiš sve što ti je potrebno.Sutradan Jessie se oèešlja po novoj poljskoj modi s pletenicama od devet pramenova. Male kitice cvijeæa i lišæa visile su joj pozadi na punði, a na tjemenu je imala malu muslinsku kapu. Njena nova haljina bila je od crne svilene tkanine što se prelijevala, a u struku se otvarala preko prsluka od bijelog mu-slina. Svileni ogrtaè bio je obrubljen crnom èipkom, u u pojasu ga je pridržavala široka vrpca.153— Èini mi se da izgledam neobièno lijepo — primijeti ona svom mužu.— Zašto oblaèiš najbolje haljine i izgledaš tako divno kad izlazimo? — zapita on. — Zašto se tako ne obuèeŠ za mene kad ostanemo kod kuæe?— Ti treba da me voliš zbog mojih duhovnih vrijednosti, mili, a ne zbog mojih haljina.— Ali èak i duševne sposobnosti bolje dolaze do izražaja u crnoj haljini od moarea.Dok su se vozili Avenijom Pennsvlvania, Jessie upita: — Sjeæaš li se posljednjeg prijema kojem smo prisustvovali? Tek smo se bili vjenèali, a predsjednik Tyler nam je prvi put natuknuo da æe se možda izdati naredba za ekspediciju.— Ja se nadam da je to stvorilo presedan za sve inauguracije — odgovori on. — Volio bih da mi predsjednik Polk nagovijesti da odobrava treæu^ekspedi-èiju u Kaliforniju. .^^^— Sigurna sam da hoæe, mili ¦^^romrmlja ona. — Tko bi se mogao tome oduprijeti kad tako lijepo izgledaš u novoj uniformi?/— To je istina. Ali se^ojim da predsjednika ipak ne podstièem toliko koliko svoju ženu.Na prijemu ih je pozdravila dobrodošlicom Nancy Polk, Jessina dugogodišnja prijateljica. Kad su formalnosti bile završene, predsjednik Polk ih pozva, i okružen grupom oficira i èlanova kabineta zamoli poruènika Fremonta da im prièa o Zapadu. On izabra nekoliko kratkih i dramatiènih dogaðaja koji kao da su se svidjeli predsjednikovoj mašti. Ohrabren svojim uspjehom, John se osmjeli da kaže: — Gospodine
predsjednièe, cijela obala Pacifika bila bi od neprocjenjive vrijednosti za Sjedinjene Države. Geografski pripada nama; dolazit æe do stalnih sukoba ako dvije ili tri nacije budu imale zemlju na Pacifiku.Izraz interesa na Polkovu licu odjednom išèezne; znajuæi da mu predstoje èetiri godine u toku kojih æe biti žrtva dosaðivanja, on reèe gotovo neljubazno: — Poruènice Fremonte, vi patite od dvije bolesti od154kojih sam ja donedavno patio: mladosti i naglosti. Nadam se da æete ih prerasti; u meðuvremenu primite moje tople èestitke za svoja dostignuæa na drugoj ekspediciji.Poruènik Fremont i Jessie shvatiše da su otpušteni. Na putu kuæi u kolima bili su malo turobni.— Presedan je pao nièice — zakuka John. — Gospodin Polk nema namjeru da podrži treæu ekspediciju.— Možda mu samo treba malo vremena. Samo bih željela da smo sve to isprièali Nancy. Ona je prijem-ljiva za nove ideje, a znala bi kako da uvjeri predsjednika.Jessie nije bila iznenaðena time što je poruènik Fremont, kad je Kongres izdao drugi izvještaj, postao poznati junak Amerike. Novine su preštampavale važne isjeèke, donoseæi njegovu sliku na prvoj strani. Nekoliko izdavaèkih kuæa požurilo se da odštampa knjigu, koja se prodavala kao med, u Engleskoj gotovo isto tako kao i u Sjedinjenim Državama. Nauèna društva iz Engleske i Evrope obasipala su ga poèastima. General Winfield Scott, osnivaè amerièke profesionalne vojske, sto devedeset centimetara vojnièkog sjaja, pojavio se u Bentonovoj kuæi noseæi službeno i ceremonijalno dokument kojim je objavio sretnoj obitelji da je predsjednik imenovao Johna za kapetana zbog »junaèkih i hvalevrijednih usluga u dvije ekspedicije kojima je sam zapovijedao«.Takvu popularnost nije stekao nitko u glavnom gradu otkako su generali odnijeli važne pobjede u ratu 1812. godine. Držane su propovijedi o moralu ekspedicije, školskoj djeci diljem Sjedinjenih Država èitali su u razredima dijelove izvještaja; na farmama, u trgovinama, na raskršæima, u hotelima, kavanama i klubovima, na ploènicima velikih gradova ljudi su se skupljali da razgovaraju o drugom Fre-montovom izvještaju, da osjete u svojoj krvi uzbuðenje pokreta na Zapad, želju da iskuse te velike dogaðaje, da vide te divne krajeve, da obraðuju tu novu i bogatu zemlju, da postanu njeni vlasnici, da ponovo krenu, da putuju, da se nasele, da rade i da155budu pioniri novih država kao i novih zemalja: da postanu svoji vlastiti ljudi.A Jessie Benton Fremont bijaše zadovoljna; ona ie^ znala s kakvim èovjekom ima posla istog trenutka kad ga je ugledala; prepoznala ga je po njegovojf snazi i velièini koja je bila u njemu; pomogla inu je da prokrèi sebi put kroz planine; ojaèala Je njegove snage i proširila njegov domet, uèinila/ga je malo veèim pozajmivši mu onaj mali taleni/koji je predstavljao njen doprinos. /To su bile stvari o kojima je snivala kad je poèela razmišljati o braku./13Rasprave u Washingtonu o moguænosti rata s Meksikom zbog prisajedinjenja Teksasa svakog su dana postajale sve žešæe. Dobrim dijelom te su se rasprave odigravale u kuæi senatora Bentona, predsjednika senatskog odbora za vojne poslove, i njegovog zeta kapetana Fremonta. Senator Benton se protivio ratu s Meksikom, smatrajuæi da Teksas i Jugozapad, ukljuèujuæi Kaliforniju, treba kupiti po pristojnoj cijeni, isto onako kao što je od Francuske bila kupljena ogromna Louisiana. Nije bilo ni pošteno ni pravedno prisiljavati Meksiko na prodaju, i mada je taj naèin kupovanja bio prilièno nov na meðunarodnoj pozornici, Tom Benton je shvaæao da se njegova vlada nalazi u gorem položaju. Meksiku Kalifornija nije bila potrebna; bilo je to jedno breme iz španjolskih dana, a malo je bilo izgleda da se ta zemlja razvije i sredi pod upravom Mexico Citvja. No ipak, zakonski je pripadala Meksiku.Kapetan Fremont, koji je mislio kao vojnik, bio je prilagodljiviji u svom stavu. Njemu je bilo svejedno kako æe Sjedinjene Države dobiti Kaliforniju — kupnjom, okupacijom, uzimanjem u posjed ili obiènom otimaèinom.
— Možda je moja etika pomalo sumnjiva — priznao je on Jessie — ali mi je zato vid odlièan. Bio sam u Kalif orni j i. Znam da geografski pripada Sje-156dinjenim Državama. Rado bih pomogao da je dobijemo. Ne mogu prolijevati suze zbog Meksikanaca; ne raèunajuæi poreze koje odande dobivaju, njih Kalifornija zanima koliko nas zanima Mjesec.Jedne veèeri, prelistavajuæi jedan primjerak Nauènog èasopisa koji je izlazio u Londonu, Jessie naiðe na retke koji je prilièno zaprepastiše. Ona uzvikne: — Oèe, Johne, slušajte ovo: »Nema sumnje da mi Englezi imamo tri moæna suparnika u Francuskoj, Rusiji i Sjedinjenim Državama, ali od tih triju Amerikanci su najvažniji s obzirom na njihovo porijeklo, hrabrost, poduzetnost i aktivnost, koji su èak mnogo veæi nego naši. Oni imaju sirov materijal, radine ljude i sposobnu trgovaèku mornaricu, koju mogu pretvoriti u ratnu flotu kad im to god zatreba.«Senator Benton, koji je duboko mrzio Britance od rata 1812. godine, istrgne novine, stavi šešir na glavu, obuèe kaput i uputi se kuæi senatora Calhouna. Calhoun je bio siguran u to da Engleska namjerava povesti rat protiv Sjedinjenih Država, i to najprije za prisajedinjenje Oregona a onda i Kalifornije. Dva èovjeka vojnièkim korakom odmarširaše kuæi sekretara ministarstva mornarice Bancrofta. Sutradan ujutro sekretar Bancroft imao je dug sastanak s predsjednikom Polkom. U roku od nekoliko dana bila je odobrena treæa ekspedicija za Zapad. Ministarstvo rata odvojilo je za tu ekspediciju pedeset tisuæa dola-, ra, a kapetan Fremont bio je imenovan za zapovjednika.Naredni dani povjerljivih sastanaka bili su za Jessie uzbudljivi, ali uskoro joj se neka nelagodnost uvukla u misli: svi su željeli da dobiju Kaliforniju, i to ako je ikako moguæe da je kupe po nekoj pristojnoj cijeni; no bilo je oèigledno da nikome nije ni na kraj pameti da je samo tako prepusti Engleskoj ako se ne bi mogla kupiti. Muškarci su govorili o tome kako je Kalifornija vrijedna i važna, kako je njena sudbina tla pripadne Sjedinjenim Državama; svi su bili sigurni da je Meksiko neæe prodati niti æe pregovarati i cia æe biti potrebno da se Kalifornija jednostavno zauzme ako Sjedinjene Države ne žele prepustiti taj157teritorij Engleskoj. No nitko nije htio priznati da tako misli, nitko nije želio da navode takve njegove izjave, nitko nije htio da bude odgovoran za ovakav u neku ruku zloèinaèki gest ili da uðe u historiju kao inicijator jedne meðunarodne kraðe.Mnogi oficiri, po rangu viši od njega, mnogi èlanovi kabineta, senatori i èlanovi Kongresa uvjeravali su kapetana Fremonta kako su sretni što jedna nauèna ekspedicija polazi u Kaliforniju; složili su se s tim da je umjesno da tamo bude jedan oficir za sluèaj da bukne rat; no nitko nije htio da mu izrijekom kaže kako da se ponaša ili da mu da naroèito ovlaštenje.— Svi znaju što bi htjeli uèiniti — reèe Jessie — ali nitko ne želi da preuzme odgovornost za to.— To nije teško razumjeti — odgovori John. — Još smo u miru s Meksikom. Nijedan predstavnik naše vlade ne može dopustiti da ispadne kao podstre-kaè na agresiju. Sjedinjene Države bi u tom sluèaju bile odgovorne za njegov postupak. Ali ja nisam službeni predstavnik vlade. Ja sam samo kapetan Topografskog korpusa. Ja mogu da radim ma što, pored istraživanja, ali sve na svoju vlastitu odgovornost. Ako vladu dovedem u nepriliku, ona se može ograditi od mojih postupaka.— Željela bih ma kakvo pismeno odobrenje.— To je u ovako delikatnoj situaciji potpuno nemoguæe. Možda æe nam Meksiko prodati Kaliforniju; možda æe se tamošnji Amerikanci pobuniti i stvoriti nezavisnu državu, onako kao što su to uèinili u Teksasu; možda je još prerano da se Kalifornija pri-sa jedini. Bilo kako bilo, svakako bi bilo opasno da mi daju odobrenje da uèinim ma što osim samo da istražujem i da pravim zemljopisne karte obale Pacifika.Jessie je namjeravala da ostane u glavnom gradu za vrijeme odsutnosti svog muža, jer se situacija tako naglo promijenila da je sada Washington City, a ne St. Louis, imao biti središte aktivnosti upravljene na Zapad. Znala je da æe ovaj rastanak biti najduži od svih, da æe njezin muž morati da ostane na obali158
Pacifika dok ga rasplet dogaðaja ne oslobodi. Kako æe dugo tamo ostati? Godinu dana, dvije godine, tri godine! Nadala se da æe poæi s njim kad slijedeæi put bude pošao u Kaliforniju; umjesto toga, suoèavala »e s jednim muènim razdvajanjem/Jedino je sebe uvjeravala da on to vjerojatno posljednji put ide na /apad bez nje. Složili su se u tome da on uloži njihovu ušteðevinu u najljepši ranè koji bude našao izmeðu Montereva i San Franciska. Za nekoliko godina Kalifornija æe biti amerièka država, i Fremontovi æe bili meðu prvim naseljenicima.Posljednje veèeri proveli su zajedno u gornjoj dnevnoj sobi poslije vesele obiteljske veèere u toku koje ir samo gospoða Benton zaplakala i pokazala kako m% uistinu osjeæa što on odlazi. Na iznenaðenje svih, I li/a je zamolila za odobrenje da pozove jednog mladog advokata koga je nedavno upoznala, visokog, mršavog, plavog mladiæa, mirnog i trezvenog.Pripreme za ekspediciju išle su glatko, osim što su morali izostaviti Preussa, sjajnog crtaèa zemljopisnih karata, jer mu je žena postavila ultimatum: — Odaberi izmeðu svoje kuæe i obitelji i svoga nagona /a lutanjem.Dok je Jessie sjedila i šila džep od nepromoèivog platna u Johnovu kožnom kaputu, u kojem je trebalo da èuva važne dokumente kako bi uvijek ostali suhi, njen muž povièe:- Draga, kako da te ostavim ovdje? Prošli put sam bio odsutan èetrnaest mjeseci, ovoga puta ostat æu duže. Kad sam s tobom, dani tako brzo prolaze, ali kad sam daleko od tebe, onda se tako strašno vuku.Suza kapnu na kožni kaput.— Evo — reèe ona — krstila sam ti kaput. Sada æe ti donijeti sreæu. Ona provuèe prste kroz njegovu kratku, crnu kosu. — Lijepo je od tebe što to kužeš, mada to po najzdravijem razumu nije istina; li živiš na vrhuncu uzbuðenja kad si na putovanju. Tvoj je posao da ideš, a moj da te pustim da ideš veseo.159I— Do vraga, Jessie, ne bi li ti imala ništa protiv toga da izgledaš malo žalosna, kako bi mofa liènost mogla malo da se nadme? ^/— Kao tvoj gumeni èamac? Ti valjda ne bi želio da ja budem kao gospoða Preuss. Odavno sam shvatila da bi tebi dosadila žena koja je kao krpelj. Mili moj, ja neæu da ti dosadim, hoæu da me voliš cijelog našeg dugaèkog života.Kad se sutradan ujutro probudila, ugledala je Mayleeino nasmijano crno lice pred sobom kako drži primjerak Uniona. Donijela joj ga je da ga proèita. U sredini naslovne strane nalazila se velika slika kapetana Fremonta.— Kako je to divno, Maylee, što me pozdravlja muževo lice, kad me ne može pozdraviti njegov glas. Hoæeš li èuti što pišu?»Kapetan Fremont je otišao u treæu ekspediciju, s namjerom da izvrši jedno potpuno vojno i nauèno istraživanje cijelog ogromnog teritorija izmeðu Stje-njaka i Pacifika i izmeðu rijeke Oregon i Kalifornij-skog zaljeva. Oèekuje se da æe ta ekspedicija trajati dvije godine, a njene uspješne rezultate oèekuju s najveæim interesom svi prijatelji u Americi i Evropi. Njegov život je uzor, a njegov uspjeh ohrabrenje mladim Amerikancima koji teže za tim da se èasno odlikuju svojim vlastitim naporima.«Jedva je imala vremena da se privikne na njegovu odsutnost, kad državni sekretar James Buchanan uðe nenajavljen, sa zahvalnošæu prihvati njen poziv da popije šalicu èaja i zamoli je za kratak razgovor nasamo. Jessie ga povede u biblioteku i zatvori za sobom vrata. James Buchanan bio je došao u Washington u Kongres u isto vrijeme kad i Tom Benton u Senat; tako ga je Jessie poznavala cijelog svog života. Bio je to lijep muškarac otvorena lica, gotovo okruglih oèiju, i usta koja su žene smatrale velikima. Bio je to divan èovjek, koji je u mladosti proživio tragediju: djevojka kojoj je bio nepokolebljivo odan svim svojim biæem što je uvijek znalo samo za jedan cilj naljutila se na njega zbog neznatnog ogovaranja. Ne pruživši mu priliku da se objasnis njom, prekinula je njihove zaruke i otišla vlakom • la posjeti neke prijatelje u New Yorku. Umrla je na putu; nikad nije doznao je li to bila prirodna smrt, nesretan sluèaj ili samoubojstvo; niti je ikad prestao
sebi predbacivati što je nije sprijeèio da poðe. Pošlo je izgubio svoju prvu ljubav, nikad više nije volio niti se oženio, mada su mnoge žene pokušavale da pobijede njegovo momaštvo.James Buchanan nikad nije pretendirao na to da je sjajan, ali je bio savjestan i radin. Tih i ugodan muškarac koji je stvorio jedan èvrst sistem logike zahvaljujuæi svom studiju prava, bio je uvažavan kao poslanik u Rusiji, a njegovi biraèi u Pennsylvaniji izjavljivali su da je vrijedan senator. Živio je besprijekornim privatnim životom, a najveæu radost nalazio je u dobro obavljenom radu; bio je to èovjek koji je mrzio silu, okrutnost, neispravnost. Ako su ga neki ljudi smatrali sitnièavim, previše zatvorenim u neprobojnu ljušturu službenog držanja, okorjelim neženjom, te kvalifikacije su mu omoguæile da u toku nekih dvadeset pet godina uèini dragocjene usluge svojoj državi i zemlji.Jessie je zapazila nešto èudno na njemu: prednja polovina njegove pune usne, ona vanjska, bila je uvijek suha, reklo bi se prevuèena finim bijelim prahom. Tko god bi pogledao, pomislio bi da je to hladan i prašan èovjek. No kad bi otvorio usta da progovori, pokazala bi se unutrašnja polovina njegove usne, crvena, vlažna i živa. To je bio paradoks Jumcsa Buchanana: iznutra je živio bogatim intelektualnim i duševnim životom; strana koju je izlagao pogledu javnosti bila je hladna i mrtva.Dok je Jessie razmišljala o njegovu životu i karijeri, on progovori:— ... teško razumjeti kako jedna žena iz tako do^ hre obitelji i s odgojem kao što je njen... Neko vrijeme nisam htio vjerovati, dok nisam odluèio da je utuvim na kušnju... Nema sumnje, gospoða Green-how je špijunka, plaæa je britanska vlada.Da ta optužba nije došla od samog državnog sekretara, Jessie ne bi povjerovala.160 Bcumrtna žena161— Gospoða Greenhow — špijunka! Pa, njezina je obitelj jedna od najboljih u Washingtonu!— Moramo iskoristiti vrijeme ne u pokušajima da shvatimo pobude te dame veæ da uklonimo štetu koju je naèinila. Jesam li dobro razumio kad sam èuo da dobro govorite španjolski?— Sasvim dobro. Otac me je odgojio na tom jeziku.Sekretar Buchanan stavi jezik oprezno na suhu polovinu usne, navlaživši bijeli puder prije no što æe progovoriti.— Vi znate kako je delikatan naš položaj prema Meksiku. Svaki dan mi stižu privatni i povjerljivi izvještaji. Ja nisam nauèio èitati španjolski, a otkako sam otkrio to o gospoði Greenhow, osjeæam da nikome u uredu ne smijem vjerovati. Hoæete li mi prevesti ove povjerljive izvještaje? Hoæete li pratiti španjolske novine i èasopise te mi svakih nekoliko dana napisati izvještaj o tonu i raspoloženju meksièke štampe?— Gospodine Buchanane, svim srcem vam zahvaljujem na toj moguænosti, i možete biti sigurni da æu to dobro obaviti.— U to sam siguran, gospoðo Jessie. Vi, dakako, razumijete da nijedan dio obavještenja koja budete skupili iz povjerljivih izvještaja ne smijete povjeriti svom ocu. Kao državni sekretar ja sam službenik izvršnog tijela vlade, dok je vaš otac, kao predsjednik senatskog odbora za vojne poslove, službenik zakonodavnog tijela. Mada meðu nama ne može doæi do sukoba zbog nacionalnih interesa, ponekad ima borbe izmeðu izvršnog i zakonodavnog tijela zbog vladinih prava.— Razumijem, gospodine sekretare. Nijedna rijeè iz tih obavještenja neæe biti prenesena senatoru Ben~ tonu.— Dobro! A sada, posljednja cenzura: vaš muž se nalazi na putu za obalu Pacifika. Ima nekih ljudi u našoj vladi koji bi ga željeli podstaæi da upotrijebi silu pri zauzimanju Kalifornije. Tom stavu ja se ustrajno protivim. Moram vas zamoliti da se nikakva162obavještenja ne prenesu kapetanu Fremontu. Ogriješio bih se o svoju dužnost kad bi on dobio prva i povjerljiva obavještenja koja bi ga mogla navesti da prenagli u sukobu s Meksikancima
— Vidjet æete, gospodine sekretare, da sve Amerikanke nisu neodgovorne.Sekretar Buchanan ustane i kruto se pokloni. — Zahvaljujem vam na šalici èaja, gospoðo Jessie. iitra ujutro jedan kurir æe vam donijeti vreæu. Evo Ujuèa za bravu; nemojte nikada nikoga puštati da ulazi u vašu sobu dok radite, i nikad nemojte izaæi 1/ sobe a da ne stavite papire u vreæu.— Vrlo dobro, gospodine.On se rukova s njom i onda se oprosti.Iz prve pošiljke povjerljivih papira iz Meksika sie je doznala da meksièka vlada pregovara s Velikom Britanijom da posreduje u neprijateljstvima sa Sjedinjenim Državama. Neprilika se dogodila zbog Tek-sasa: kad su Sjedinjene Države prisajedinile Teksas,. Meksiko je reorganizirao svoju vojsku. Predsjednik i'olk je poslao Josepha Slidella kao poslanika u Me-ico City, s miroljubivom ponudom da se Teksas ¦ i kupi za èetrnaest milijuna dolara, kad su novosti da se Meksiko priprema za rat preplavile Washing-lon. Pošto su se Sjedinjene Države i Engleska još uvijek sporile oko teritorija Oregona, Jessie je zaklju-rila iz izvještaja da bi u sluèaju rata izmeðu Engle-kc i Sjedinjenih Država zbog Oregona Engleska < • vojila Kalif orniju svojom mornaricom, pošo bi se i'iethodno o tome sporazumjela s Meksikom.Kad je sutradan otišla Buchananu u ured da mu i m »kaže svoj izvještaj, on uzbuðeno reèe:~ Meksiko hoæe rat zbog Teksasa; èini se da En-¦•leska hoæe rat zbog Oregona; a Sjedinjene Države kanda hoæe rat zbog Kalifornije. Predsjednik Polk se i »uji da Britanci neæe pristati ni na kakvu pogodbuoko granice Oregona, ali ja sam uvjeren da hoæe. Isto sam tako uvjeren da æe pristati na novèanu odštetu za Teksas i Kaliforniju, jer im te zemlje zapravo nièemu ne služe. Kad naš ministar ode u Mexico City, predložit æu da ponudi dvadeset pet milijuna dolara za Kaliforniju i New Mexico.— Da, gospodine sekretare, ali ton meksièke štampe nagoviješta da oni ne bi smatrali nijednu cijenu poštenom, jer drže da ih tjeramo na prodaju. Osim ako ne doðe do nagle promjene stava, naš ministar možda neæe biti ni primljen.— Gospoðo Jessie, odluèio sam da odbijem rat i s Engleskom i s Meksikom; ako doðe do bilo kojeg rata, smatrat æu da sam loše izvršio svoju dužnost.Ona ustane, obeæa mu da æe mu redovito slati obavještenja i vrati se kuæi.Dani su joj bili toliko ispunjeni dužnostima i zaduženjima, da je nalazila malo vremena da pati. Pored toga što je radila za sekretara Buchanana i oca, polazilo joj je za rukom da vodi domaæinstvo i da bude domaæica na neprestanim veèerama: na veèeri prireðenoj u èast Sama Houstona, koji je služio pod njenim ocem u ratu 1812. godine i koji je upravo bio stigao u Washington kao prvi senator iz Teksasa; na veèeri prireðenoj u èast Roberta S. Stocktona, zapovjednika »Princetona«, ratnog broda Sjedinjenih Država, koji se pripremao da poðe u Kaliforniju i koji je trebalo da se svakako naðe s kapetanom Fremon-tom kad tamo stigne; pa onda na veèeri za sekretara mornarice Georgea Bancrofta, to pravo olièenje energije i lavovske odvažnosti, lijepog, namrgoðenog lica, snažnog èovjeka vojnièkog držanja, mladog ali veæ poznatog po svojoj Povijesti Sjedinjenih Država, voði onih snaga u Washingtonu koje su odluèile da cijeli Jugozapad, ukljuèujuæi Kaliforniju, mora postati amerièki, èak i ako bi to znaèilo krvavi rat s Meksikom; zatim na veèeri za Johna L. Stevensa, autora putopisa o Arabiji i Palestini, koje je Jessie èitala dok je bila dijete; i na veèeri u èast Samuela Morsea, kojemu je Kongres napokon dodijelio malu svotu no-164vaca i koji je iz jedne prostorije Senata poslao kratku poruku u Baltimore preko prvih èetrdeset osam kilometara telegrafske linije.Ali najdublje zadovoljstvo u toku sedmice osjetila je gledajuæi kako se Eliza zaljubljuje. Ona je veæ bila zabrinuta zbog svoje dvadeset trogodišnje sestre koja nikako nije htjela da se uda. Jessie je promatrala sestru i Williama Carevja Jonesa za stolom za vrijeme veèere kod Bentonovih; ponašali su se nemarno jedno prema drugom, ne pokazujuæi nikakvo uzajamno zanimanje. Kad je mladi advokat kod Toma Bentona zaprosio Elizu, Jessie je shvatila da su se oni na taj naèin zaljubili.
Jednog poslijepodneva poèetkom mjeseca studenog sekretar ministarstva mornarice George Bancroft posla poruku s pitanjem može li doæi na èaj. Jessie obuèe svilenu haljinu sa širokom suknjom u kojoj je lièila na cvijet petunije. Kad je George Bancroft stigao, ona ga povede u svoju dnevnu sobu, koja je bila ispunjena ugodnim mirisom cvijeæa u loncima i lovorova drveta koje je gorjelo na vatri, kineskog èaja i zaèinjenog kolaèa.George Bancroft bio je isto onoliko slobodan koliko je James Buchanan bio sitnièav. Odbio je njenu ponudu da sjedne u duboki naslonjaè i umjesto toga sjeo je na jednu tvrdu stolicu, koju je okrenuo tako da je sjedio naopaèke na njoj a laktove stavio na naslon. Gledao je preko svojih prekriženih ruku i napola stegnutih pesnica, promatrajuæi je izvanredno živahnim razmaknutim plavim oèima. Nekoliko minuta nije govorio. Jessie je gledala njegovu crnu kosu zaèešljanu unazad, zaliske koji su bili podrezani prema vrhu ušiju, dugaèak, košèat, povijen, ružan nos s udubljenjima odmah iznad nozdrva; njegova nepravilna ali muška i izražajna usta; grubo lice, snažno, muževno, otvoreno, lice èovjeka neodoljive volje i intelekta.Jessie mu nali šalicu èaja, a onda se zavali u gnijezdo èipkastih jastuèiæa, umorna od dnevnog rada ali radoznala da èuje šta on od nje želi.165— Prevodili ste nešto za sekretara Buchanana — reèe on pošto je pojeo tri kolaèa. — Kažem vam da to znam jedino zato di bismo krenuli sa te taèke ne raspravljajuæi o pozadini situacije s Meksikom.— Vrlo dobro, gospodine sekretare.— Gospoðo Jessie, Britanci smatraju da æe svojim snagama osvojiti Kaliforniju. Varaju se; oni mogu prigrabiti luke, ali ti brodovi ne mogu krenuti u unutrašnjost.— Da — složi se Jessie, ne znajuæi na što on cilja.— Ali ono što važi za britanske brodove, važi i za naše: ratnim brodovima ne može se pripojiti nijedna zemlja. Nama su u Kaliforniji potrebni vojnici.Sada se Jessie i ne potrudi da to potvrdi. Samo se malo uspravi na stolici, èekajuæi da se Bancroft izjasni.— Po obavještenju koje sam dobio od konzula Lar-kina u Monterevu i od nekih zapovjednika naših brodova koje sam poslao u Monterev i San Franciseo, siguran sam da nam neæe biti potrebne jake snage da zauzmemo Kalif orniju. Ali suoèeni smo s jednom dilemom, gospoðo Jessie: ne možemo slati trupe u zemlju s kojom se ne nalazimo u ratu. A ako ne pošaljemo trupe prije no što oni objave rat, izgubit æemo Kaliforniju.Jessie ga hi sada nije prekidala, veæ reèe sama sebi: »On zna isto tako dobro kao i ja da æe kapetan Fre-mont uskoro stiæi na obalu Pacifika. On je oficir. On ima sa sobom šezdeset dobro naoružanih ljudi, 1 judi koji su nesumnjivo voljni i spremni da se bore.«— Stvari su riziène, gospoðo Jessie. Predsjednik Polk ima pravo kad kaže da ne smijemo krasti po luðem voænjaku, ali ako je voæe zrelo i ako treba da padne na zemlju, gdje æe biti ili ukradeno ili æe istru-nuti, zašto onda ne bi bilo pošteno da stojimo ispod drveta raširenih ruku?— To nije pošteno samo onda ako je i svaki oportuni zam nepošten.— A to ne mora uvijek biti taèno. Kao što znate, ja sam historièar; promatrao sam napredak naše nacije kako je tekao iz godine u godinu. Uvijek sam166se slagao s vašim ocem u tome da se ova zemlja bezuvjetno mora proširiti do Pacifika. S naše strane bila bi zloèinaèka glupost dopustiti da Kalifornija i Jugozapad padnu u ruke kojoj evropskoj naciji ili da ih, mrtve i neiskorištene, drži Meksiko. To se pro-11 vi našem nacionalnom karakteru; to se protivi na-im nacionalnim interesima, i ja sam najdublje uvje-11 ri da je to u suprotnosti sa cijelim tokom povijesti. Slažete li se sa mnom?— Ne bih bila kæi senatora Bentona, kad se ne bih slagala — reèe Jessie.— Dobro — uzvikne sekretar Bancroft — onda se razumijemo.
— jest — odgovori ona, ne znajuæi zapravo što bi lo trebalo da razumije. Sekretar ministarstva mornarice nije došao u njenu kuæu da raspravlja o nekoj povijesnoj teoriji, èinilo se kao da Bancroft èeka da ona uèini slijedeæi korak. Videæi da ona ništa ne govori, on poèe ponovo, ovoga puta opreznijim glasom:— Najprije sam mislio da predsjednik Polk griješi sto nije zauzeo borbeniji stav u Kaliforniji, jer je njemu isto toliko stalo do Kalifornije koliko i meni, ali su njemu, kao predsjedniku jedne miroljubive zemlje, vezane ruke. Ja sam poslao nekoliko ratnih brodova u meksièke i kalifornijske luke, da se naðu tamo u sluèaju da se nešto dogodi, ali više od toga ne mogu uèiniti; kao èlanu kabineta, i meni su vezane ruke.Namrštivši se, Jessie pomisli: »On pokušava da me dovede do jednog zakljuèka a da sebe u to ne upe-ilja.«— Bez službenog odobrenja — nastavi on — u Ka-IMorniji se ne može ništa uèiniti. — Sada je govorio)izo. — To jest, ako se ne poduzme neka neslužbena eija, za koju se vlada ne može smatrati odgovorom. Ako bismo, na primjer, imali u Kaliforniji ne- tko bi djelovao brzo i odluèno u pravom èasu, Meksiko ne bi imao moguænosti da traži britansku astitu, i Engleska ne bi mogla da je zauzme. Ono sto je nama strahovito potrebno, gospoðo Fremont,167jest èovjek koga bismo nazvali neodgovornim, koga se možemo pošteno odreci ako stvari krenu loše.— Shvaæam vašu dilemu — reèe tiho Jessie, a sebi, još tiše, reèe: »A shvaæam takoðer i svoju. Prvi put me je nazvao gospoðom Fremont; gospoða Fremont ima muža koji se zove kapetan Fremont i koji se u ovom trenutku vjerojatno spušta sa Sierre u dolinu Sacramenta sa dobro izvježbanom grupom ljudi. Kapetan Fremont je neslužbeni predstavnik Sjedinjenih Država, ni vlade ni vojske, veæ nauènog topografskog korpusa. Njegov èin i njegov ugled donijet æe mu podršku u Kaliforniji ako mu bude potrebno, a ipak kao »neslužbeni« èinovnik vlade može svakog èasa biti odbaèen.«Ona glasno reèe:— Prije nekoliko minuta ste mi rekli: »Razumijemo se.« Odgovorila sam: da, ali u stvari vas nisam razumjela. Sada mislim da razumijem, što zapravo želite da uèinim?George Bancroft skoèi sa stolice i stane energièno hodati po sobi, podižuæi predmete i spuštajuæi ih, premještajuæi lakše stvari namještaja, dižuæi kapke na prozoru i ponovo ih spuštajuæi. Promatrajuæi ga, malo zabavljena malo uplašena, Jessie nalije sebi još jednu šalicu èaja i pomisli: »Stavila sam prst na bolno mjesto. Ne može mi reæi što želi da uèinim. Došao je do vrhunca scene i sada je zaista u nedoumici što da poduzme. Ali ja mogu ostati da sjedim, pa makar on uništio cijelu sobu.«Poslije nekoliko minuta on se vrati do njezinog naslonjaèa i sjedne pored nje s potmulim treskom.— Dopustite mi da vam pokušam objasniti kakav nam je èovjek potreban u Kaliforniji: on mora biti spreman da radi na svoju inicijativu, bez nareðenja. Mora biti spreman da bude oportunist; mora biti takav da bi ga vanjski svijet nazvao pustolovom. Mora biti tvrdoglav, impulzivan, treba da brzo radi. Mora biti èovjek kojega nije strah da se suoèi s posljedicama svoje brzine, neuspjeha i meðunarodne kritike.— Drugim rijeèima — promrmlja Jessie — mora imati brz prst na okidaèu i hrabro srce.— Ah, gospoðo Fremont, daleko hrabrije no što možete zamisliti. Spreman sam da preuzmem odgovornost za izazivanje jednog rata, ali ja æu tu odgovornost preuzeti kao sekretar mornarice, èovjek koji æe izazvati rat s Meksikom u Kaliforniji, ili koji æe tu /.emlju prisajediniti bez rata, ne može oèekivati podršku ni dozvolu. Morat æemo imati u džepu njegovu ostavku, datiranu prilièno prije bilo kakve moguæeikcije, da bismo je mogli objaviti budemo K to sma-itali za potrebno. Ako Sjedinjenim Državama bude potrebno da spasu obraz, on æe biti potpuno oderan. štampa æe poderati na komadiæe njegov ugled. Poslat æe potpuno diskreditiran èovjek. Kad bi bio pomorski oficir, ja kao sekretar mornarice morao bih ga predati vojnom sudu. Nikad više ne bi mu vjerovali, nikada mu ne bi dali kakav odgovorni položaj; njegov život i njegova karijera lako bi mogli biti uništeni.
— I to dobro razumijem — reèe polagano Jessie.— Tragièno je da takvog èovjeka nemamo u Kaliforniji. No èak i da ga imamo, ja mu ne bih mogao poslati pismeno nareðenje, a isto tako ni bilo koji drugi èlan vlade. Ako bi možda u buduænosti sma-t rao da treba da se opravda i ako bi pokušao pružiti dokaz, recimo kao ovaj razgovor, ja bih morao poreæi tla sam ikada o tome razgovarao. Jer je oèigledno da se o tome nikada nisam dogovarao, gospoðo Fremont; ja sam samo došao da razgovaram s vama i da rasteretim svoju dušu.On se toplo osmjehne.— A sada vam moram poželjeti laku noæ. Bilo je veoma lijepo od vas što ste saslušali moje dugaèko izlaganje. Iskreno da kažem, bio sam prilièno ljubomoran na sekretara Buchanana, a sada osjeæam da sam se malko izravnao s njim. Kad veæ spominjemo sekretara Buchanana, sigurno vam ne moram reæi da se on ne bi složio ni sa èim od ovoga što sam vam veèeras govorio. Državni sekretar je sitnièav èovjek, kao što državni sekretar u stvari i treba da bude. Se-k i etar mornarice je èovjek od akcije, mada je uz to i historièar; a sekretar mornarice i treba da bude168169èovjek od akcije. Laku noæ, gospoðo Fremont; molim vas, nemojte se muèiti da me ispratite do dolje,Satima je Jessie ležala u naslonjaèu pažljivo i podrobno prouèavajuæi sve pojedinosti problema koji joj je iznio sekretar Bancroft. Mada nijednom nije spomenuo ime kapetana Fremonta, bilo je jasno da je sve vrijeme govorio o njenom mužu; na cijele dvije tisuæe milja Kalifornije nije bilo drugog oficira kopnene vojske, a nijedan pomorski oficir nikako ne bi mogao djelovati a da ne uplete i vladu. Sekretar Bancroft je tražio da kapetan Fremont pripoji Kali-f orni ju Sjedinjenim Državama kad se ukaže pogodan trenutak; ali on mu nije htio dati odobrenje, i odbio bi da ga podrži ako to ne bi upalilo; možda bi našao za potrebno do porekne da mu je takav plan za kapetana Fremonta ikad pao na pamet. Njegov opis tipa èovjeka koji je potreban Kalif orniji, mada nije bio sasvim laskav, morala je priznati, bio je prilièno taèan opis njenog muža: impulzivan, brz na djelu — kao i ona sama, pomalo pustolov, koji se više brine za današnje akcije nego za sutrašnje posljedice.Bi li kapetan Fremont preuzeo taj strašan rizik? Bi li stavio na kocku svoju karijeru i buduænost? Bi li riskirao da ga njegova vlada proglasi za beskrupuloznog pustolova, da ga izbaci iz službe? Bi li stavio kao ulog svoje godine nauènog obrazovanja, svoje istraživaèko i topografsko znanje na jedan obrtaj toèka?Gotovo isto tako važno, Jessie je to znala, bilo je pitanje bi li se on mogao suoèiti s tim opasnostima. Što bi bilo s njim kad bi se morao povuæi iz vojske u nemilost, kad ga nitko ne bi podržao ili ga štitio, kad bi njegov dotadašnji rad bio baèen u duboku sjenu? što bi se dogodilo s karakterom, duhom i ponosom Johna Fremonta kad bi ga cijeli svijet smatrao za nepoštena èovjeka, èovjeka kojega se njegova vlada morala odreæi? Bi li on mogao podnijeti takav udarac? Bi li mogao nositi takvo breme, taj èovjek kojemu je rak-rana nesigurnosti veæ izjedala utrobu, koji je morao postati veæi od svih ljudi da bi se mogao osjeæati jednakim s najmanjim od sviju njih?170Zar ga takva sudbina ne bi uništila? Bi li mogao prolaziti kroz život zadovoljavajuæi se time da zna da je svojoj vladi uèinio uslugu koja mu je bila nareðena, mada su samo njegov predsjednik, njegov sekretar mornarice i njegova žena znali da je radio po nareðenju?Srce joj je burno kucalo. Što bi se desilo s njihovim zajednièkim životom, s njihovom ljubavlju, njihovim brakom?Nije mogla sebi odgovoriti kako bi njen muž podnio posljedice neuspjeha, ali je znala posve sigurno tla ga ništa ne bi sprijeèilo da prihvati igru. Njega nije plašila rijeè pustolov; pomisao na neuspjeh nikad mu ne bi pala na pamet; kad doðe vrijeme da prisajedini Kaliforniju, povest æe svoje ljude u pobjedu i zauzet æe pobijeðenu državu.
On je sigurno spreman da preuzme rizik. I ona je bila ne samo spremna da ga preuzme, veæ je to i /cijela. Povijest je stupala, a ona je željela da John odigra važnu ulogu u njoj. Sad mu se ukazivala prilika; taènije, buduæi da je i ona ambiciozna u pogledu njegova uspjeha, sada im se oboma ukazivala prilika.15Jessie se pitala što se od nje oèekuje, što bi ona, po mišljenju sekretara Bancrofta, morala poduzeti?Nisu je dugo ostavili u sumnji. Sutradan ujutro poruènik mornarice Archibald H. Gillespie došao je Bentonovoj kuæi izjavivši da ide u Kaliforniju na ratnom brodu »Cyane«. Nosio je poruke od predsjednika, od ministarstva i od sekretara mornarice. Prema informacijama koje je dobio, kapetan Fremont bit æe u Monterevu ili blizu njega kad on stigne na obalu Pacifika. Ne želi li gospoða Fremont po njemu poslati pismo kapetanu Fremontu? Može biti sigurna da æe ga kapetan svakako primiti.Jessie pronaðe oca i brzo mu iznese bit svega što se dogodilo, ali mu ne spomenu rijeèi sekretara Bancrofta. Upita ga bi li, po njegovu mišljenju, bilo171I Iopravdano da kapetan Fremont upotrijebi silu protiv meksièke vojske u Kaliforniji i je li on uvjeren da bi ta akcija bila doista u interesu Sjedinjenih Država; smije li savjetovati svom mužu da se upusti u tu igru? Strpljivo je èekala dok je Tom razmišljao. Kad je napokon progovorio, progovorio je glasom iz kojega je svjesno bio odstranio svaki osjeæaj.— Naš narod krenuo jei sa obale Atlantika na zapad, sve dalje na zapad — reèe on. — Pokret æe biti sto puta jaèi i brži u toku narednih nekoliko godina zbog izvještaja i zemljopisnih karata kapetana Fre-monta. Ništa ne može zaustaviti ovu bujicu useljavanja u nove bogate i slobodne zemlje. Naš æe ih narod u toku nekoliko godina preplaviti, i ono što se dogodilo u Teksasu sigurno æe se dogoditi širom cijelog Zapada, samo od sebe, bez ikakve pomoæi ili èak bilo kakvog hrabrenja od strane naše vlade.— To je zanimljiva opæenita tvrdnja, oèe ¦— reèe Jessie.— Draga moja — reèe tiho senator Benton — ja bih rado rekao kapetanu Fremontu neka samo zauzme Kaliforniju. Ali ja moram istovremeno štititi i tebe. Tebi je jasno što to znaèi, možda još godinu dana odvojenog života ...— Jasno mi je — odgovori Jessie odluèno.Ona mora dati Johnu znak za akciju. Sve što joj je rekao prije odlaska ukazivalo je na to da je spreman preuzeti rizik; složili su se u tome da je za njega glavna svrha ekspedicije da se naðe ondje u sluèaju rata, kako bi on i njegovi ljudi zauzeli Kaliforniju. Bili su èak ugovorili šifru za tajna saopæenja. Nije bilo razloga da on promijeni mišljenje.Jessie sjedne za pisaæi stol, pogladi dugu brèinu svoga pera, prevuèe rukom preko hladne površine papira. Za koga ona to èini? Za Johna, zbog toga što on to najviše želi, bez obzira na opasnost koja se u tome krije? Za Johna, zbog toga što æe to biti ispunjenje njegovih životnih ambicija? Za sebe samu, zato što je ambiciozna žena koja želi da uz pomoæ svog muža postigne moæ, ugled, istaknut položaj?Bilo je nemoguæe odvojiti njihove interese, ali dok su je Johnovo crmpurasto lice i živahne oèi gledali sa papira što bijaše ispred nje, znala je da æe to uèiniti za svoga muža, koji je nikad ne bi prestao pre-koravati ako mu ne bi poslala to obavještenje; za svog muža, koga mora ohrabriti da iskoristi svaku priliku koja mu se pruži. Kao zaljubljena žena mogla r.i je samo podsticati da se vrati kuæi; bio je završio posao koji mu je bio odreðen; mogao se vratiti da pravi svoje zemljopisne karte i da piše treæi izvještaj, koji bi otvorio put za Kaliforniju. Ali kao njegova žena ne bi bila vjerna njihovu braku ako mu ne bi barem pomogla da potpuno iskoristi sve moguænosti.Kao uvijek kad je bila u punoj snazi, supruga je gospodarila nad ženom. Brak je bio važniji od njezine trenutaène sreæe.Pisala je gotovo cijelu noæ, prièajuæi mužu o Lily i obitelji, o Elizinoj skorašnjoj udaji, o veèerama i politici o kojoj su raspravljali, o svim onim stvarima koje muž koji je pola godine odsutan od kuæe želi tla
zna. Govorila je o svojoj ljubavi prema njemu i o tome koliko joj nedostaje, i kako je i dalje èvrsto uvjerena u to da æe njegov posao biti dobro obavljen.Služeæi se šifrom odnosno nadovezivanjem na stvari iz njihove prošlosti, prikazala mu je pravo stanje amerièko-meksièkih odnosa; pri tome je bila veoma oprezna, zbog obeæanja što ga je dala sekretaru Buchananu da neæe otkriti ništa od povjerljivih stvari koje bi navele njezina muža na akciju. Zatim mu je rekla da stupi u akciju kad za to doðe vrijeme i tla se ne smije osjeæati sputanim zbog toga što nema službenog odobrenja. To svoje mišljenje nije popratila nikakvim objašnjenjem, kao ni prije dvije godine kad je poslala nareðenje po DeRosieru: »Ne odgaðaj više ni dana. Vjeruj mi, i poði odmah.« Znala je da æe odgovor njenog muža biti isti: »Vjerujem i odlazim.«Poruènik Gillespie doðe po pismo sutradan rano ujutro uvjeravajuæi je da æe reæi kapetanu Fremontu kako je cijela obitelj veoma dobro. Jessie ga je gle-172173Idala sve dok nije zamakao iza ugla Ulice C i išèezao na Aveniji Pennsvlvania; onda je znala da je kocka baèena i da æe kapetan Fremont za nekoliko mjeseci biti uvuèen u akciju koja æe imati dalekosežne posljedice.Božiæ je brzo prošao. Jessie je bila iskitila božièno drvo za Lily u sobi na katu. Kad bi naišao još koji sat umora ili neke neodreðene strepnje, zagledala bi se u ogledalo da vidi nije li joj se ponovo javio njen znak kralja Georgea, ali kako ga ne bi otkrila, znala je da joj je duh spokojan.Novosti su joj stigle iznenada, kao grom iz vedra neba. Dohvativši jutarnje izdanje Uniona, ona proèita da se kapetan Fremont suprotstavio meksièkoj vojsci. Meksikanci su sumnjali u njega i njegovih šezdeset ljudi, ali su mu dali privremeno odobrenje da ostane u Kaliforniji. Krajem veljaèe kapetan Fremont bio je podigao logor i krenuo, ali ne natrag u Oregon i na amerièki teritorij, kao što je bio obeæao, veæ na jug, dublje u zemlju Meksika. Za nekoliko dana jedan meksièki konjièki oficir dojurio je u logor kapetana Fremonta s porukom od generala Castra, koji mu je nareðivao da odmah odvede svoje ljude iz Kalif orni je, uvjeravajuæi ga da æe svi biti uhapšeni ako ne odu i da æe ih meksièka vojska silom izbaciti.Kapetan Fremont je znao da Meksikanci, po zakonu, imaju pravo, da je on zapravo uljez u njihovoj zemlji. On je, meðutim, proveo nekoliko mjeseci spri-jateljujuæi se s Amerikancima u Kaliforniji i odmjeravajuæi snagu meksièke vojske. Došao je do zakljuèka da bi, ako posluša nareðenje generala Castra i nestane prije nego general Castro izvrši svoju prijetnju, izgubio poštovanje i povjerenje Amerikanaca u Kaliforniji, kojima bi njegovo povlaèenje poljuljalo njihov društveni položaj.Kapetan Fremont je zakljuèio da je došao historijski trenutak. Prebacio je svoje ljude u jedno prirodno utvrðenje na vrhu jednog brda koje je gledalo na dolinu Santa Clare; tu je posjekao jedno tanko drvo i podigao prvu amerièku zastavu u Kaliforniji.Tri su dana on i njegovi ljudi stajali spremni da hram* svoju tvrðavu i dostojanstvo. U Unionu Jessie proèita pismo svoga muža konzulu Larkinu:Sa visine gdje smo se ulogorili, sa Hawk's Peaka, vidimo jasno durbinom kako se skupljaju trupe kod St. Johna. Pisao bih vam opširno, da znam da moje pismo neæe biti uhvaæeno. Niæim nismo uèinili ništa nažao ovim ljudima, a ako budemo opkoljeni i napadnuti, svi æemo umrijeti pod ovom zastavom svoje zemlje.Ona poèe osjeæati grè u želucu proèitavši da je predveèer drugog dana jedna èeta meksièke konjice cl osi a do nekoliko stotina jardi od utvrðenja i da su Amerikanci èekali u žbunju s prstom na obaraèu, spremni da opale prve pucnje meksièkog rata. No, meksièka konjica nije izvršila napad. Krajem treæeg <iana, uvjeren da oni više neæe napasti i da je stvorio sebi položaj i autoritet meðu amerièkim naseljenici-ma, kapetan Fremont se povukao sa svojim ljudima i polagano krenuo u Oregon.Sutradan ujutro, otišavši u kancelariju sekretara Buchanana, Jessie ga zatekne uznemirena i blijeda.¦— Nije trebalo da dopustimo kapetanu Fremontu da ide na obalu Pacifika u ovako opasnom trenutku
- reèe on. — Kapetanov postupak isto je što i objava rata Meksiku. On je prekoraèio granice svih zakona meðunarodnog prava. Bude li njegov postupak prouzrokovao rat s Meksikom, morat æe sam snositi odgovornost; on nije imao nikakvih nareðenja... doveo je ministarstvo u neugodan i težak položaj.Jessie klonu. Jedino je još bila u stanju da tiho promrmlja: — Zar nije istina da je predsjednik Polk naredio generalu Zacharvju Tavloru da uðe u sporni teritorij oko Teksasa i da se on sada nalazi svega nekoliko milja od Rio Grande?— Da, ali...— Ja lièno sam vam prevela službeni izvještaj u kojem se kaže da æe Meksikanci to smatrati objavom ruta. Mnogo je vjerojatnije da æe rat s Meksikom174175IKizazvati predsjednikova akcija, a ne to što se kapetan Fremont u Kalif orni j i odupro jednom, kako on sam kaže, uvredljivom nareðenju.— Kapetan Fremont nema ovlaštenje da donosi odluku o tome kada su Sjedinjene Države uvrijeðene. 0 tome odluèuje ministarstvo! — On naglo zašuti, a njegove okrugle oèi kao u lutke postadoše mekše. — žao mi je, draga moja Jessie: nisam želio vas kazniti zbog ponašanja vašeg muža; ja znam da vi niste odgovorni za ono što je on uèinio udaljen odavde tri tisuæe milja. Znam da æete mi oprostiti kad vam kažem da sam oèajan i da samo što nisam podnio ostavku. Vidim da se rat bliži: svi oko mene rade sve što mogu da izazovu rat s Meksikom, dok ja znam da je to užasno i da æe to stvoriti prvu crnu mrlju na stranicama amerièke povijesti. Hvala vam što ste došli. Sastat æemo se za nekoliko dana.Jessie prijeðe do kancelarije sekretara Bancrofta. Tu zatekne jednu sasvim drukèiju atmosferu, jer je sekretar Bancroft bio sretan zbog razvoja dogaðaja.— Da, da, proèitao sam èlanak u Unionu — uzvikne on. — Milo mi je što ih je kapetan Fremont valjano doèekao. Bilo je to preuranjeno, bilo je nepromišljeno, i ja vas uvjeravam da sam ne bih imao odvažnosti da postupim onako kao što je on postupio bez nareðenja vlade u džepu. Vaš muž je impulzivan èovjek, gospoðo Fremont, možda malo previše impulzivan, ali to je osobina zbog koje mu se veoma divim. Njegova trodnevna pobuna pokazat æe Meksikancima da nismo popustljivi.— Smatrate li vi da æe postupak kapetana Fremon-ta izazvati rat?— Ne, rat æe poèeti zbog Teksasa, i odgovornost za to past æe u stvari na mene. Ako želite znati što administracija misli o kalifornijskoj epizodi, upravo sam èuo da je predsjednik Polk unaprijedio vašeg muža u èin pukovnika.Vijesti sa Zapada poèeše joj pristizati sve èešæe. Jessie je pratila kako zauzimanje Kalifornije teèe dan za danom, slažuæi èitavu prièu, iz amerièkih i meksièkih novina, iz službenih izvještaja sekretaru176Buchananu i obavještenja senatoru Bentonu kao predsjedniku odbora za vojne poslove. Zbog toga što je mogla doæi do svih tih razlièitih izvora obavještenja, i zbog toga što je veliki dio toga materijala vidjela prije svih ostalih, znala je da je ona bliže sukobu u Kaliforniji od ijednog èovjeka istoèno od Sierre. To joj je pružalo osjeæaj da je dan za danom pored svoga muža.Ohrabreni od strane pukovnika Fremonta, koji je radio iza kulisa, 14. jula 1846. godine Amerikanci u Kaliforniji izvjesili su amerièku zastavu dižuæi ustanak i proglasili Kaliforniju za republiku. Kad je do-Alo do prve borbe naseljenika sa Meksikancima u San Kaphaelu, pukovnik Fremont je preuzeo zapovjedništvo, ali tek pošto je podnio ostavku na službu u vojsci i poslao je senatoru Bentonu da je objavi ukoliko njegova akcija dovede vladu u nepriliku. Zatim je, 4. srpnja, zauzeo San Francisco, obrazovao Kalilo rnijski bataljon od nekih tri stotine ljudi, i kad je thio da je rat Meksiku objavljen još prije dva mjeseca, te da se bitke vode u Teksasu i Meksiku, zauzeo je cijelu Kaliforniju. 10. srpnja najstariji zapovjednik eskadre Sjedinjenih Država Sloat zauzeo je Monterev, i pukovnik Fremont ušao je
sa svojim bataljonom u grad. Komodor Stockton, koji je zamijenio neodluènog komodora Sloata, zaprisegnuo je pukovnika I'remonta i njegov bataljon u mornaricu i otpremio ili u San Diego brodom »Cyane«. Iz San Diega pukovnik Fremont je odveo svoje ljude sjeverno prema Los Angelesu, odakle im je bilo javljeno da se tamo utaborila jedna meksièka divizija, i ponovo se sastao s komodorom Stocktonom blizu San Pedra. 13. kolovoza zauzeli su Los Angeles ne ispalivši ni metak i ne susrevši se s meksièkom vojskom. Stockton je poslao pukovnika Fremonta na sjever da prikupi još jedan bataljon i da bude zapovjednik sjeverne Kali-lornije. Za vrijeme njegove odsutnosti meksièka je vojska pobijedila mali amerièki garnizon i ponovo zauzela Los Angeles.Onda je došlo nekoliko nemirnih sedmica, u toku kojih su Amerikanci bili stalno pobjeðivani u južnoj)2 Besmrtna žena177IKaliforniji, ali je Jessie bila ohrabrena èinjenicom da je John bio u stanju organizirati snažnu vojsku koja je nastupala prema jugu i da je njihov stari prijatelj pukovnik a sada brigadni general Stephen Watts Kearnv krenuo iz Santa Fe sa tri stotine dobrovoljaca i uputio se u južnu Kaliforniju. 9. sijeènja 1847. Amerikanci su ponovo zauzeli Los Angeles. Pukovnik Fremont primio je predaju meksièkog generala Piæa, uz plemenite uvjete, i rat u Kaliforniji bio je završen.Sada, kad se više nije plašila za sigurnost svoga muža, Jessie je doživjela novu radost saznavši da je komodor Stockton imenovao pukovnika Fremonta za prvog graðanskog guvernera Kalif orni je. U štampi se poèeše javljati izvještaji o plemenitosti i efikasnosti njegove uprave, a svuda i na svakom koraku ljudi su oduševljeno govorili o mladom pukovniku koji tako dobro obavlja posao. Iz bilježaka i crteža koje je John poslao na Istok pošto je stigao u Kaliforniju, nacrtao je kartograf Preuss savršenu geografsku kartu relativno sigurnog puta za Kaliforniju, koji je on upravo bio utvrdio. Kad je senator Benton predao tu zemljopisnu kartu Senatu, održao je pohvalni govor o pukovniku Fremontu, i Jessie je, sjedeæi na svom uobièajenom mjestu na galeriji, bila obuzeta ponosom dok je slušala njegove rijeèi.Sredinom veljaèe, otprilike dvadeset i jedan mjesec nakon Johnova odlaska iz Washingtona, Jessie je napisala pismo svojoj roðaci Sari Brant, u kome je pokušala objasniti što je sve izmišljala i èime je popunjavala prazninu i kakva joj je duhovna snaga bila potrebna da utuèe to vrijeme, a isto tako i da objasni kakav je osjeæaj žene koja ne može èuti ni glas onoga koga voli, niti mu može dodirnuti ruku, niti vidjeti bljesak razumijevanja u njegovu pogledu. Završila je veselim tonom, s mnogo vjere u buduænost:Smatram da je èast ukazana pukovniku Fremontu samo èast koju je zaslužio svojim marljivim radom i istaknutom hrabrošæu, a to je suviše mala nagrada za njegov neizmjerni nauèni doprinos njegovoj178-rmtji. Zaista mi je teško, roðako, da izrazim svo-t sreæu. Njena toplina i svjetlost odagnali su svu uden i tamu u mom srcu. Moja mi sreæa ponovo aje snagu i strpljenje.Taèno tjedan dana kasnije, kad je radila za pisaæim utolom u svojoj dnevnoj sobi, Josheem uvede jednog kuriia iz ministarstva s paketom španjolskih pisama.— Ako se vratite u pet sati — reèe ona kuriru — materijal æe biti spreman.èitala je upravo letimièno pismo iz Montereva, u kojem se uglavnom radilo o dodjeljivanju zemljišta, kad se odjednom uspravi na stolici. Pismo je govorilo o svaði koja je izbila izmeðu komodora Stockto-na iz mornarice i generala Kearnvja iz suhozemne vojske oko komande i vlasti u Kaliforniji. Završava-I » se reèenicom koju je pisac dodao kao nešto što ne . r.Iužuje naroèitu pažnju:Pukovnik Fremont je udaljen sa položaja koman-«i. i nta Kalif orni je.«( ekala je strpljivo dok se senator Benton vratio u «-etiii sata. Oèekivala je da æe i on, kad mu proèita I 11 jcvod, biti isto tako zapanjen kao i ona. Ali, umje-sio toga, ona primijeti da je otac pocrvenio i da su niti se oèi ovlažile. U trenutku užasa ona pomisli: »On to zna; onda to mora da je gore nego sto piše u poruci.«Trenutak nakon toga otac reèe:
— èuo sam za to u St. Louisu kad sam bio tamo prošlog mjeseca.— Zašto mi nisi rekao?— Nadao sam se da æe se ova neugodnost urediti. Bio sam uvjeren da je to samo prolazni sukob izmeðu pukovnika Kearnvja i komodora Stocktona.— Je li se taj sukob izgladio?— Nije.Ona poène nervozno šetati po sobi.— Ali što se to moglo dogoditi? Prema izvještajima, John je kao guverner bio dobar. Zašto su oni odjednom postali nezadovoljni?12*179— Nije to pitanje njegova djelovanja; tvoj muž se našao izmeðu vojske i mornarice u njihovoj borbi oko vlasti nad Kalifornijom. Komodor Stockton ima nareðenje da zauzme i da drži Kalif orni ju te da tamo uspostavi civilnu upravu. Kad su se Meksikanci predali, komodor Stockton je imenovao pukovnika Fre-monta za guvernera. Ali general Kearny je takoðer imao nareðenje iz Washingtona da preuzme vlast nad Kalifornijom ako pobijedi i zauzme zemlju.— Ali zar nareðenje komodom Stocktonu nije ostalo na snazi, buduæi da je borba bila veæ praktièki završena kad je general Kearny stigao tamo?— Kearny je vodio jednu bitku, bitku koju je izgubio, uzgred budi reèeno. No, problem je u tome tko je dobio posljednje nareðenje iz Washingtona, Kearny ili Stockton.— A tko ga je dobio?— Još ne znamo sigurno. U svakom sluèaju, general Kearny je zahtijevao da ga pukovnik Fremont prizna za glavnog komandanta Kalifornije. John i njegovi ljudi još su uvijek služili pod Stocktonom kao pripadnici mornarice, i tako je on odbio da prizna Kearnvjevu vlast. Onda je Kearny premjestio svoj glavni štab u Monterey, gdje je stvorio civilnu vladu i objavio da se pukovnik Fremont uklanja sa položaja guvernera i da više nema nikakvih ovlaštenja.— Zašto predsjednik Polk ne može dokrajèiti tu kavgu? — zapita Jessie teška srca. — Vojska i mornarica su pod istom vladom, zar ne?Odgovori njezina oca ponovo postadoše neodreðeni. Bio je toliko godina iskren sa svojom kæerkom, da mu je to sada teško padalo.— Veæ sam razgovarao s predsjednikom.— Pa?— On želi da ljudi u Kaliforniji sami riješe taj spor.— Misliš li da hoæe?— U toj svaði nema nièega što se ne bi moglo urediti.Pokolebana u svom miru, Jessie je nestrpljivo proživljavala sedmice koje su slijedile oèekujuæi neku180vijest o tome kako njezin muž prolazi u tome sukobu. Jedina joj razonoda bijaše Elizina udaja; Eliza joj je bila od tolike pomoæi za vrijeme dok se John njoj udvarao da je bila sretna što može pripremiti lijepu svadbu za svoju sestru u salonu Bentonove kuæe. Eliza je željela da se taj dogaðaj proslavi tiho, ali kad su spiskovi gostiju koje su morali pozvati bili dovršeni, Jessie opazi da mora pozvati otprilike dvjesta ljudi. Svadbena veèera bijaše obilna, jer je Jessie pokušala udvostruèiti za svoju sestru sjajnu veèeru što je bila poslužena u Cherry Groveu. Pripreme, uzbuðenje, posjete krojaèici, smišljan ja obreda i veèere oduzimali su joj gotovo cijelo prijepodne u toku tri sedmice; bila je sretna što je bila tako iscrpljena krajem dana da je mogla utonuti u nemiran san. Ispratila je svoju sestru i šurjaka na putovanje u New York, a onda se oprostila s ocem, koji je odlazio u St. Louis po nekom politièkom poslu. Na prednjim vratima otac joj reèe:— Budi hrabra i pazi na svoje zdravlje.
— Uèinit æu sve što mogu, oèe, ali mene uznemiruje to tapkanje po mraku. Kad bih samo mogla saznati što se tamo dešava...Thomas Benton je obièavao govoriti da dobre vijesti putuju najbržim konjem, a loše vijesti munjom. Jessie nije morala dugo èekati da se gotovo ugodna tišina što je okruživala dogaðaje u Kaliforniji rasprsne. Njezina roðaka Sara poslala joj je anonimno pismo štampano u Republicanu u St. Louisu, u kojem su nemilosrdno kritizirali pukovnika Fremonta zbog uloge što ju je odigrao u zauzimanju Kalifornije, optuživali njegove pobude, njegov karakter i njegovo ponašanje, optuživali ga zbog diktatorskih metoda, svojevoljnog odricanja poslušnosti, bespravnog: prisvajanja vlasti i ponašanja koje šteti ugledu vojske.Dakle, to je ono što je sekretar Bancroft nagovijestio; vojska je bila na putu da se odrekne pukovnika fremonta! John je dobro vodio rat i zauzeo je centralnu Kaliforniju ... ali bez odobrenja.181ISutradan stiže jedan slièan isjeèak od jednog prijatelja, koji je to izrezao iz njujorškog Courier and Enquirera. Kad je stigao gotovo na vlas isti èlanak iz Picayunea iz New Orleansa, postalo joj je jasno da je sve te optužbe napisala ista ruka. Sada je znala da se svaða u Kalif orni j i nije stišala i da se stvari pogoršavaju. Sjela je da javi svom ocu što piše u tim èlancima, kad Maylee zakuca na vrata njene dnevne sobe i reèe:— Upravo je stigao jedan omot od pukovnika, gospoðice Jessie.Ne digavši se, ona pruži ruku da dohvati pismo, podere omot i zadubi se u èitanje prije no što je Maylee stigla ða zatvori vrata za sobom. Priloženi izvještaj predsjedniku Polku pade na pod dok je Jessie brzo èitala uvodne reèenice s izrazima ljubavi, a oèi joj prelijetale da naiðu na Johnova saopæenja o njegovoj neprilici i njegovo uvjeravanje da æe se sve dobro svršiti. Opominjao ju je da bude spremna na ozbiljan napad u istoènim novinama, jer je poruènik Emory, koji nosi službeni izvještaj generala Kearnyja za Washkigton, krenuo u glavni grad, a u Kalif orni j i se prièa da on potkopava Johnov položaj.Jessie je sjedila i èitala njegovo opisivanje Kalif orni je, koja je bila u rukama Amerikanaca još prije no što se general Kearny pojavio na sceni; u toku posljednjih borbi s Meksikancima general Kearny je priznao komodora Stocktona za zapovjednika svih amerièkih snaga u Kaliforniji. Meðutim, pošto je John potpisao mirovni ugovor s generalom Picom u Cahuenga Ranchou i komodor Stockton ga imenovao za guvernera Kalifornije, general Kearny je prenio svoj glavni štab na Plažu u Los Angelesu, proglasio se za komandanta svih snaga u Kaliforniji i naredio komodoru Stocktonu i Johnu da se obojica povuku i da više ne izdaju nikakva nareðenja ili imenovanja bez njegove dozvole. Komodor Stockton je odbio da prizna vlast generala Kearnyja; i John je odbio da prihvati svoje smjenjivanje. Sutradan ujutro otišao je u glavni štab generala Kearnyja i rekao mu da æe on, dok vojska i mornarica ne savladaju teškoæe uKaliforniji i dok se ne utvrdi vrhovna vlast porukom i/ VVashingtona, primati nareðenja komodora Stock-loua i zadržati svoj položaj guvernera Kalifornije. Taj prizor bijaše gorak i žestok. Onda je general Kt anny prebacio svoje trupe u Monterey. John je još i»io guverner u južnoj Kaliforniji, ali tu nije bilo nikoga tko bi podržao njegovu vlast.Jessie nije sklopila oèi cijele noæi, veæ je sjedila pored svijeæe i uvijek iznova èitala Johnovo pismo, nauèivši gotovo napamet ljubavne izjave. Skovala je u glavi najbolji naèin kako da priðe predsjedniku Polku; možda æe od njega moæi dobiti pismeno ovlaštenje za pukovnika Fremonta da zadrži položaj guvernera Kalifornije.Posjetioci su smjeli poèeti dolaziti u Bijelu kuæu tek u jedan sat, pa je imala vremena da se pažljivo dotjera. Obukla je zelenu haljinu od kašmira, dugo vremena provela èetkajuæi kosu, a na glavu je stavila zeleni šešir.Predsjednik Polk ju je primio taèno u jedan sat, uvjeravajuæi je da mu je milo što je vidi. Polomivši peèat na pismu pukovnika Fremonta, on poène brzo èitati. Kad je primijetila kako je podigao oèi sa posljednje reèenice, Jessie, obuzeta svojim osjeæajima, zapita:
— Gospodine predsjednièe, zar postupak pukovnika Fremonta ne izgleda razuman pod tim okolnostima?Ona u duši nije sumnjala da æe on odmah odgovoriti: »Potpuno razuman, gospoðo Fremont; poslat æu poruku koja æe razjasniti situaciju i ostaviti pukovnika Fremonta na èelu, kao graðanskog guvernera.«Ali predsjednik Polk ne progovori ni rijeèi. Spu-stivši se u naslonjaè, on ponovo pogleda pismo, a zatim pogleda nju bez izraza na licu.— Možda je nesporazum dosada veæ izglaðen, gospoðo Fremont. U tom sluèaju ne bi bilo potrebno tla se bilo tko od nas prikloni na neèiju stranu.Jessie vidje da je predsjednik Polk završio razgovor. Nju obuzme razoèaranje, a onda osjeti mir u duši.182183— Gospodine predsjednièe, ne oèekujem da æete biti protiv generala Kearnvja. Jedino vas molim da me uvjerite da pukovnik Fremont neæe biti žrtva sukoba izmeðu vojske i mornarice. General Kearnv prijeti da æe mu oduzeti zapovjedništvo nad njegovim Kalifornijskim bataljonom.— Gospoðo Jessie, ja mislim da možete biti mirni — odgovori polako predsjednik. — Poslat æu poruku kojom æu dati pukovniku Fremontu pravo da ostane na dužnosti u Kaliforniji ili da se pridruži svom ranijem puku konjièkih strijelaca u Meksiku, ako mu je to milije.— Hvala vam, gospodine predsjednièe. To je pošteno i pravo.Predsjednik Polk se malo osmjehnu pri pomisli kako Jessie uvjerava predsjednika Sjedinjenih Amerièkih Država da radi pošteno i pravo. Zatim se ru» kova s njom i pozdravi njenog oca, te je isprati do vrata sobe za prijem.17Malo je što mogla uèiniti, osim da sjedi i èeka. Nekoliko dana kasnije njen se otac vrati iz St. Louisa i pozove je da s njim prošeta pored Potomaca.— Žao mi je što ti to moram baš ja saopæiti, Jessie, no kao tvoj otac mislim da je tako najbolje. Sa stvarima u Kaliforniji stoji veoma loše.Jessie zastane, okrene se i pogleda u oèi oca, koji je velik stajao pred njom. Koliko god je bila obuzeta strahom, imala je vremena da primijeti kako izgleda star: njegova rijetka kosa bila je potpuno sijeda, oèi su mu imale umoran i sažaljiv izraz, bore na hrptu nosa izgledale su duboko urezane.— General Kearnv je naredio Johnu da donese svoj arhiv iz Los Angelesa u Monterev. Pukovnik Fremont je dojahao bijesnim kasom u Monterev, gdje se odigrala muèna scena. General Kearnv je pokazao posljednje nareðenje, kojim mu je dodijeljeno zapovjedništvo, a pukovnik Fremont se vratio u Los Angeles,184u pratnji nekoliko Keamvjevih oficira koji su svi bili protiv njega. Došlo je do svaðe i uzajamnog okrivlja-vanja, dok napokon ...— što?— Jedan ugao usne Toma Bentona se opusti, kao uvijek kad je bio obuzet dubokim osjeæajima.— Pukovnik Fremont je razriješen dužnosti. Nareðeno mu je da se vrati u Washington.Slabašan osmijeh ozari Jessino lice.— Znaèi, vraæa se kuæi! Barem æu ga vidjeti. Moæi æemo to nekako urediti, svi zajedno.Otac je uzme pod ruku i poðe pored obale. Jessie se trudila da mu pažljivo pogleda u oèi, ali je on bio okrenut pa mu nije mogla vidjeti lice.— ... razumiješ, draga moja: pukovniku Fremontu... je nareðeno da se vrati u Washington ... uhapšen.Jessie se vrati kuæi što je brže mogla i, odbivši da veèera, ode ravno u krevet. Ležala je mirno i beživotno, kao leš. John se vraæa kuæi uhapšen! Poslije svega što je postigao, poslije svih divnih obeæanja za buduænost, sada ga vuku preko cijelog kontinenta kao zatvorenika u nemilosti!
George Bancroft je bio nagovijestio da æe, ako se zauzimanje Kalif orni je uspješno obavi, sve ono što se zahtijevalo od njenog muža biti zaboravljeno. Kali-fornija je bila u amerièkim rukama, rat s Meksikom je bio službeno objavljen a da nije došlo do meðunarodnih skandala. Pa zašto onda to kažnjavanje, koje ga je imalo stiæi samo onda ako ne uspije i ako vladu dovede u nezgodan položaj?Ona se poèe meškoljiti po krevetu, prevrtati se i obrtati, podešavajuæi to kretanje uznemirenosti svoje duše dok je tražila izlaz iz te bezizlazne klopke. Zašto se John svaðao s generalom Kearnvjem? Da li zbog toga što je bez odobrenja otpoèeo rat u Kaliforniji? Ili je tu bilo neèeg osobnog? Ona navuèe pokrivaè preko glave i brižne u plaè, dajuæi oduška strahu i oèajanju posljednjih mjeseci, mjeseci u toku kojih je željeznom disciplinom održavala vlast nad sobom.185TOdjednom osjeti kako je netko diže, smièe joj pokrivaè s glave, i ona se kao èudom nade u oèevu krilu.— Evo, popij ovo — reèe joj on. — Toplo mlijeko i rum. Znaš li koliko je sati? Dva ujutro. Otišao sam dolje u kuhinju i zagrijao mlijeko; sada to popij. Zaspat æeš.— A smijeni li ja tebe pitati što ti radiš do dva ujutro?— Smiješ. Pišem jedno oštro pismo predsjedniku Polktt, sumiram èitav sluèaj i tražim istragu. Uvjeravam te da se nemaš èega bojati, Jessie. Sve æemo iznijeti na vidjelo, i kad to uèinimo, pukovnik Fre-mont æe biti osloboðen.— Hvala ti, oèe. Spava mi se od tog toplog mlijeka i ruma. Mislim da æu sada zaspati.Provela je tjedne do Johnova dolaska u Washing-ton u išèekivanju, ne oèajavajuæi i ne nadajuæi se. Znala je da nju i njenog muža èekaju teška vremena. Znala je da se iz tog spora ni u kom sluèaju neæe izvuæi nepovrijeðeni. Znala je da æe u narednim mjesecima morati imati povjerenja samo u sebe i biti nadasve odani jedno drugom.Krajem kolovoza došao je kraj tom dugom bdjenju. Jessie je sjedila pored prozora u dnevnoj sobi i gledala na Ulicu C kad opazi kako jedna koèija na dva toèka zaokreæe Avenijom Pennsylvania i juri prema Bentonovoj kuæi. Iz nje iskoèi jedan mlad èovjek u izblijedjeloj uniformi, okrene se i nešto reèe koèi-jašu o prtljagu, dajuæi Jessie vremena da potrèi kroz predvorje, da otvori širom vrata i da pozdravi u svom tlomu muža poslije dvije godine i tri mjeseca odsustva. Bez stida ona se na otvorenim vratima pripije uz njega, kvaseæi mu bradu svojim suzama i ljubeæi ga mnogo, mnogo puta.AH èak i u tom prvom trenutku, nijemom od radosti, ona opazi da njen muž ne odgovara. Uzevši ga za ruku, povede ga u dnevnu sobu i tu stane zagledavši se u njega. Srce joj se stegne: to je bila samo sjenka èovjeka koga je s tako velikim nadama poslala prije nešto više od dvije godine. Ne samo da je bio samakost i koža i zarastao u dugaèku i nepoèerJjanu kosu, veæ su mu i oèi bile oèi nekog stranca, èovjeka teško bolesnog. Onaj John Fremont koga je poslala na treæu ekspediciju bio je divan muškarac, mio i uravnotežen, èovjek koji je poznavao svoj svijet i koji ga je ne samo volio nego je njime i gospodario. A ovaj èovjek sijede kose i upala lica stajao je pred njom nespretan, s rukama koje kao da mu nisu bile dobro uglavljene, s trupom ružno iskrivljenim, s nogama srozanim u hlaèama bez boje, s licem koje se borilo samo sa sobom, sa stisnutim ustima i ispijenim crtama. Bilo je teško sjetiti se da je to bilo ono neuništivo tijelo i duh koji su prešli zimi preko Sierre, gdje nijedan drugi èovjek ne bi preživio; da je to bio onaj snažan no ipak miran i ugodan èovjek koga su voljeli Kit Carson i Amerikanci iz graniènih krajeva.Jer ovaj èovjek koji je stajao pred njom nije bio voða, nije bio taj snažni muškarac; bio je to èovjek duboko povrijeðen, dirnut u najosjetljivije mjesto, smeten, uplašen, ružan i nesposoban. Njegova koža, njegovo držanje, pa èak i izraz njegova lica bijahu tupi. Jessie se sjeti one noæi kad je John u muci otkrio ženi koju je volio da je nezakonito dijete. I onda je bio nespretan i nezgrapan. Po njegovu neskladnu i pogrbljenom držanju pogaðala je da se osjeæa poniženim, poraženim. A iznad svega, bio je žestoko i užasno postiðen.
Ona mu donese da popije nešto, pomilova mu dugaèke zamršenu kosu, zagladi kovrèe crne brade naj-nježnijim dodirom prstiju, poljubi beskrvne usne i onda zagnjuri glavu u njegovo rame te ostane tako bez rijeèi.Nije mu dopustila da vidi koliko je uznemirena. Njen je zadatak bio da mu pomogne da opet postane ono što je bio, da ponovo zadobije odvažnost, vjeru. Bio je to trenutak njihova braka u kome je morala osjetljivo i nježno postupiti; ako sada uspije, moæi æe mu služiti cijelog svog života. Ono što se bude dogodilo kasnije, malo æe znaèiti: on se mora sada izlijeèiti i ozdraviti. Ako to bude mogla uèiniti, moæi æe pobijediti njihove teškoæe.186187
Osjeæala je da se on plaši toga kako æe ga ona primiti, plašio se da æe ga ispitivati ili osuditi, da æe vjerovati da je bio tvrdoglav, naprasit, glup. Znala je da bi to za njega bio najteži udarac, i po njegovoj povuiVnosti i odbijanju da joj priðe nasluæivala je da viv smišlja kako æe se obraniti od zajedljivosti i ravnodušnosti.Nijr joj uputio ni rijeèi niti je pomilovao; nije joj rekao kako je sretan što je vidi i koliko je mnogo voli, I »10 je odviše nesretan a da bi na to mislio.— Zašto je general Kearnv to uèinio? — upita ga Jessir. — šta se krije iza svega toga?John ne odgovori na njeno pitanje, veæ poène nesuvislo ; ovoriti:-~ ... nije mi dopustio da se prikljuèim svom puku u Meksiku... nije mi dopustio da uzmem bilješke i dnevnike u San Francisku... niti išta od mojih nauènih instrumenata i primjeraka koje sam skupljao dvije godine... namjeravao je da me uhapsi na šest mjeseci, ali mi nije pružio ni pet minuta opomene ... natjerao me je da se vuèem za njim preko Sierre i Stjenjaka kao neki ponizni Indijanac ili obièni zlikovac ... vrijeðao me ... ponižavao pred mojim ljudima ... oduzeo mi sve povlastice mog položaja ...— Ali buduæi da si sada u Washingtonu, što general Kearnv namjerava da uradi?John ustane i ratoborno isturi glavu.— Hoæe da me izvede pred vojni sud.— Vojni sud! Ali pod kojom optužbom?— Zbog pobune!Jessie prestane disati. Misli joj se munjevito vrati-sc na onaj prizor od prije èetiri godine s pukovnikom Kearnvjem. Na kraju se sve vratilo u njenu kuæu. Taj vojni sud bijaše logièna kulminacija dugog slijeda dogaðaja što su se zbili od onog mrskog trenutka u vSt. Louisu kad je poderala nareðenje ministarstva rata i kad ga je sakrila u košarici za šivanje.TREÆA KNJIGASuðenje pred vojnim sudomNije željela da itko vidi njenog muža dok je u takvu stanju, ali kamo da odu gdje ne bi poznavali pukovnika Fremonta? Pomislila je na imanje Francisa Prestona Blaira, Silver Spring, koje se nalazilo onkraj granice distrikta Columbia, ali nije željela da ide tamo ako je i obitelj Blair prisutna. Dok se John odmarao, ona pošalje Josheema na konju do Silver Springa s pisamcetom. Josheem se vrati kasno uveèe s pismom od gospodina Blaira, u kome je ovaj javljao da sutradan sreæom sluèajno odlazi s obitelji u St. Louis i da æe mu biti milo da ona ostane u Silver Springu koliko želi.Sada je imala još teži zadatak da uvjeri muža kako je bar za neko vrijeme potrebno da se skloni s poprišta, da pusti da bitka èeka. Po svakom njegovom nervoznom pokretu i boji glasa znala je da se on priprema za borbu; a dovoljno ga je dobro poznavala a da ne bi znala da bi imao najmanje uspjeha ako bi se sada usudio izložiti.Poslije veèere koja je prošla u šutnji u njihovom stanu, Jessie saèeka pogodan trenutak i onda reèe:— Dragi moj, knjiga sa savjetima o braku kaže da muž i žena, ako su bili odvojeni dvadeset i sedam mjeseci, imaju pravo zahtijevati medeni mjesec.
Johna nije razveselio taj njen zaobilazni put. On ozbiljno podigne pogled i promrmlja:— Medeni mjesec! U ovo vrijeme? Kako ti samo pada naum, Jessie ... Moramo pripremiti èitav sluèaj __— Radujem se što æu s tobom raditi, Johne, ali molim te, još ne. Zar ljubav nema nikakva prava?188189r— Ima vremena za ljubav, a ima vremena za ,..— Zašto ti nemaš pravo na nekoliko sedmica odmora nakon što si se onoliko muèio dvije i po godine? èak ti to ni vlada ne bi uskratila, ma kako da je inaèe bezdušna. Tako si umoran i iscrpljen, dragi; dvije sedmice odmora, i ti èeš se osjeæati kao drugi èovjek,— Neæu da se osjeæam kao drugi èovjek, zadovoljan sam starim. Nisam umoran i nisam iscrpljen, samo sam odluèio da...Ona osloni glavu na ruke.— Vrlo dobro, ako me tjeraš da ti kažem istinu: ja sam iscrpljena. Bila sam hrabra kad si se vratio kuæi sa drugih ekspedicija. Nisam ti plakala na ra* menu niti sam ti punila uši prièajuæi ti koliko sam patila niti kako sam umorna. Jesam li?— Ne, uvijek si bila hrabra.— Ali sada se ne osjeæam hrabrom. Osjeæam se iscrpljenom poslije toliko mjeseci èekanja. Zaboga, ako te ne budem imala samo za sebe bar nekoliko dana, jednostavno neæu moæi izdržati to dugo muèenje. Znam da je to slabost sa moje strane i da ne treba da dodajem svoje brige tvojima...Njegovo se lice razvedri.— Ali što predlažeš? Kamo da idemo?— Francis Preston Blair nam je ponudio da se odmorimo u Silver Springu. Nikome neæemo reæi kamo idemo, i bit æemo potpuno sami. Divno æe biti kad se ponovo upoznamo.Buduæi da je Josheem prethodnog dana nosio pismo u Silver Spring, on ih je sutradan i odvezao. Napomenuli su mu da ne smije nikome reæi gdje je bio.Vozili su se izmeðu visokih borova, kestenova i Ji rast ova, zatim su prešli preko jednog kamenog mosta i zaustavili se na prilazu ispred jedne trošne kuæe sa Širokim trijemom. Sluga, koji im je odnio kovèege i koji ih je smjestio u gostinskoj sobi, uvjeravao ih je da æe biti sami.Jessie nije èekala da im raspakiraju kovèeg, veæ natjera Johna da poðu na dužu šetnju po imanju. Francis Preston Blair podržavao je Van Burena kao predsjednièkog kandidata kad je stigao u Washing-ton 1836. godine sa ženom, tri sina i jednom kæerkom. On je osnovao Globe, koji je postao jedan od najboljih listova u zemlji, i naglo se time obogatio, kao i povlasticom koju je dobio po ugovoru s vladom. Prvim zaraðenim novcem kupio je pošumljena jutra Silver Springa.Prošavši pored ljetnikovca Acorn i povrtnjaka, Jessie i njen muž krenuše stazom ljubavnika koja je vodila pored potoka gotovo do Potomaca, a zatim uðoše u šumu, u koju vrelo kolovosko sunce nije dopiralo, da se odmore u hladnoj zelenoj tami. Šetali su gotovo tri sata èesto se odmarajuæi u sjenicama i umjetnim spiljama što ih je Francis Blair napravio duž mnogih pošljunèenih staza.Mada je bila odluèila da neæe misliti na neprilike dok ne pomogne mužu da opet zadobije svoju ravnotežu, jednu komplikacaju nikako nije mogla izbiti sebi iz glave; ministarstvo rata bilo je odredilo da se proces mora održati u Fortress Monroe, jednom otoku uz obalu Virginije. John je trebalo da bude gotovo potpuno odvojen; teško æe biti pronaæi advokata koji æe moæi napustiti sve svoje poslove i ostati na otoku nekoliko mjeseci. Po svoj prilici, sudski postupak imao je da bude tajan i novinarima neæe biti dopušten prilaz u tvrðavu; Fremontovi neæe imati naèina da svoju stvar prikažu javnosti. Tom Benton je uporno radio na tome da proces prenese u Washing-ton, pa je zato bilo još dovoljno vremena da mužu spomene tvrðavu Monroe, iz koje æe i ona biti iskljuèena ako senatorovi napori ostanu uzaludni. Kad joj je John donio pismo od oca, ona stade pažljivo tražiti vijest da je proces prebaèen u Washington, ali uzalud.
Imam èitav sluèaj jasno pred oèima, onako kako ga vidi Kearny i onako kako ga vidite vi, i savršeno sam miran. Tvoj æe muž biti opravdan i pohva-190191rIjen; njegovi æe progonitelji biti postiðeni i zbunjeni. Proces koji èeka pukovnika bit æe gorak, ali æe mu donijeti zadovoljstvo. Oboje æete shvatiti taènost rijeèi koje je Lord Palmerston rekao Van Burenu kojeg je odbio Senat: »Za èovjeka koji se bavi javnim poslovima prednost je ako u toku života dotivi sramotnu uvredu.«Iako su živjeli u potpunom miru, Jessie je primijetila da su ljepota Silver Springa, njena atmosfera izdvojenosti i spokojstva izgubljeni za Johna. Njegova je duša bila na mukama, i on nije znao gdje se nalazi. Jessie je s njim govorila mirno, trudeæi se da ne analizira sluèaj i nezgode u Kaliforniji veæ njegove osjeæaje u vezi s time; jer ona je morala znati što on misli, da bi mogla s njime raditi. A njega su razdirali poniženje i bijes, no više od svega vidjela je po njegovu držanju da je obuzet idejom da ga gone.— Nikad me nisu htjeli — mrmljao je. — Neprestano su me gonili, ta klika iz West Pointa. Samo su èekali najprikladniji èas da udare. Pustili su me da odem tako daleko, i samo tako daleko, a onda su se urotili da me obore. Rekao sam ti prije no što smo se vjenèali da mi oni nikad neæe pružiti trajan mir, veæ samo predah. U Kaliforniji sam potpisao raèune u vrijednosti od preko pola milijuna dolara za konje i namirnice, ali se general Kearnv rugao ljudima koji su vjerovali mom potpisu, govorio im je da su moje priznanice praktièki bez vrijednosti. Urotili su se protiv mog povratka u Kaliforniju. Nikad neæemo moæi živjeti na lijepom rancu Santa Cruz koji sam kupio od naše ušteðevine.Dok je on nabrajao sve te uvrede što ih je morao podnijeti, Jessie je polagano shvatila da æe to omalovažavanje imati veæe znaèenje za njega nego sama m/mirica u Kaliforniji. I videæi kako je on u dubini eh i se bolestan, ona uzvikne u sebi: »Što su mu uèinili ' Kako æu ga spasiti od njih i od njega samoga? Kako da mu vratim zdravlje pa da, bez obzira na to kako æe se svršiti suðenje pred vojnim sudom, opet bude snažan i odluèan, usprkos svemu?192Bila je dovoljno bistra da pomisli da se sve ono što se desi u jednom braku, dobro i zlo, ne samo prešutno nalazi nego se i otkriva veæ u vrijeme udvara-nja. U braku nema iznenaðenja. Sve je to samo ostvarenje svega onoga što je èovjek nejasno nasluæivao u toku upoznavanja. Da je onda zastala da analizira stvari, mogla je predskazati ne samo prirodu svoje sreæe veæ i obrise svojih nevolja.Prišla je nauèno ponovnom izgraðivanju svoga muža. Nikad nije imala namjeru da bude žena amater, jer je malo uživala u talentu amatera; željela je da bude supruga po pozivu; ona koja primjenjuje vještinu u istom onom stupnju kao i svaki ozbiljan radnik na polju neke umjetnosti ili nauke. Do ovog trenutka njeni su problemi relativno jednostavni: morala je podržavati sebe dok joj je muž bio na dugim putovanjima; morala je braniti njegove interese u Washing-tonu dok je on bio odsutan; pomoæi mu da preda izvještaje koji su bili tako važni za upoznavanje njegova rada i upoznavanje Zapada. Sada se kao ozbiljan element pojavilo nešto što je ležalo pokopano ali i neprestano spremno da izroni: njegova opsesija zbog nezakonitog roðenja i opasnost koju je ta opsesija stvorila zbog osjeæaja nesigurnosti što ih je izazivala u njemu.Provodila je sate i sate bez sna u toku dugih noæi, razmišljajuæi o tome na koji bi naèin najlakše izmamila iz njega cijelu prièu a da pri tom ne uzbuðuje i ne produžuje njegovo ogorèenje dok joj bude otkrivao dogaðaje. Bili su to dani kad su joj živci bili do krajnosti napregnuti, jer nijedna rijeè, nijedna kretnja nije mogla biti sluèajna, neusiljena. Svaki se korak morao smišljati, upotpuniti, isprobati, svaka omaška mogla je uništiti sve dosadašnje napore. Potrebna joj je bila vještina da upravlja zbivanjem, sva vještina koju je ikad jedan život zahtijevao, sva nagomilana vještina koja je bila potrebna ženama širom cijelog svijeta da bi pomogle svojim muževima. Ako je taj zadatak izgledao težak, iscrpljujuæi, znala je da to nije bila sebiènost sa njezine strane, veæ razumna težnja za liènom korišæu. Sve što bi se
13 Besmrtna žena193dogodilo Johnu, moralo bi se dogoditi i njoj; kad se dvoje vjenèaju, oni prestaju da budu samo oni, veæ stupaju u jednu novu i širu liènost, liènost njihova braka. Nijedno od njih ne može uèiniti neki pogrešan Èin. a da ne povrijedi to ostvarenje, to treæe biæe Što je nastalo u èasu kad su sastavili svoje živote: dijete koje je roðeno spajanjem njihovih naravi prije nego što bi se ijedno dijete moglo roditi iz spajanja njihovih tijela.Bilo je prerano da razmišlja logièno o èinjenicama; išla je osjeæajno ukorak sa Johnom, postavljajuæi samo ona pitanja koja bi dovela do daljnjeg potkrepljivan ja njegova položaja, ne upotrebljavajuæi nikakvu metodu analize kojom bi postigla perspektivu. Jer je zamislila da njezina funkcija nije u tome da izvojuje osloboðenje od optužbe, veæ da mužu omoguæi da doðe u takvo duševno stanje koje æe mu omoguæiti da se dobro drži u sudnici, da se za vrijeme suðenja pokaže u najboljem svjetlu pred nacijom, što se nje tièe, još nije imala vremena da odluèi da li da vjeruje samo ono što joj je on rekao, ili da saèuva suosjeæanje prema mužu, ali da budno pazi. Ono što je bilo uèinjeno u Kaliforniji bilo je uèinjeno; mada se tamošnja akcija mogla tumaèiti na razlièite naèine, ništa se nije moglo promijeniti. Trenutaèno je kao žena mogla bolje poslužiti, i to tako što bi pristupila potpuno na stranu svoga muža. Kao žena mogla je samo utjecati na rezultat, nastojeæi da održi muža u ravnoteži, da održi njegovo držanje nepoljuljano, njegov stav prema sudskom postupku pun poštovanja ali pronicav; kasnije æe možda moæi postati strateg koji æe tražiti najbolje rješenje za svoga klijenta.U suosjeæanju prema èovjeku kojega je voljela nije mogla drukèije postupiti.Služila se svakim umijeæem i vještinom koji su poznati srcu jedne žene, da mu povrati zdravlje. Dok su jahali na Blairovim konjima kroz šume, izazivala ga je da se s njom utrkuje, hvalila ga kako dobro jaše. Dok bi sjedili pred toplom i jasnocrvenom vatrom, oživljavala je one èasove i epizode kad je najviše uživao u njihovim zajednièkim godinama, kad se194pokazivao u najboljem svjetlu, i ulijevala mu ponos zbog njegovih dostignuæa. Pokazivala mu je bezbrojna iskazivanja èasti, koja su mu stigla dok je bio odsutan: medalju osnivaèa Nacionalnog geografskog udruženja u Londonu, zlatnu medalju baruna Hum-boldta, koju mu je poklonila pruska vlada za njegov prilog nauci; èitala mu je èlanke iz èasopisa kao što su Southern Literary Messenger, Electric Review, i Democratic Review u kojima se izjavljivalo da je ime Johna Fremonta besmrtno, da su njegova dostignuæa veæa od Lewisovih i Clarkovih, da bi ga trebalo nagraditi kao i njih, velikim poklonom u zemlji i dvostrukom plaæom. Okrenula je stranice svoje bilježnice u koju je lijepila prièe o njegovim dostignuæima iz novina i èasopisa iz Britanije i Evrope. Djelovala je u skladu s njegovim pobudama èak i onda kad nije mogla slijediti njegovo umovanje. Izigravala je zavodnicu, oblaèila najljepše haljine, upotrebljavala najprofinjenije mirise, bestidno izazivala njegovu seksualnu ljubav prema njoj, ljubav koja je meðu njima uvijek bila jaka i snažna sila.Bilo je trenutaka kad je pomišljala da napreduje, kad bi traèak veselja osvijetlio njegove primjedbe, ali ti su uspjesi bili trenutaèni i on bi i previše brzo ponovo utonuo u svoju staru bolest: u svoje preuvelièavanje vlastite važnosti, u svoje uvjerenje da je sve što je uèinio pravo, da jednostavno nikako nije mogao napraviti nijednu grešku za vrijeme onih muènih okolnosti; pokazivao bi nedostatak suosjeæanja ili trpeljivosti prema protivnicima, dok je kudio njihov nedostatak suosjeæanja i trpeljivosti prema njemu, umanjivao vlastitu naglost, pokazivao razdražlji-vost zbog pritvora i svoju sklonost da radi po svome.Kad je sve izgledalo uzaludno, jer ga, ma kako pokušavala, nije mogla navesti da gleda na dogaðaje u pravoj perspektivi, prepustila bi se melodramatiènoj sceni, u kojoj bi gorko plakala, pokazujuæi da je slaba i uplašena. Nije trebalo da se pretvara, jer duboka u srcu i jeste bila slaba i uplašena.13*195
rNaposljetku je on postiðen, shvativši patnje koje joj je nametnuo, zagrli, izljubi joj sve suze na obrazima, osuši usne o kosu na njenom èelu.— Ne plaèi, mila moja — promrmlja —¦ nije to baš tako loše. Sve æe svršiti, pobijedit æemo ih, i nemoj se zbog toga zabrinjavati.Jedne veèeri potkraj druge sedmice, znajuæi da im preostaje još svega nekoliko sati da ih provedu na svom sretnom otoku, kako je ona to nazivala, okruženom morem neprilika, narediše da im se osedlaju konji da bi odjahali do Više škole gospoðice English. Noæ je bila obasjana punim mjesecom i zemlja se kupala u bijelom slabom sjaju. Privezavši konje uz dud, oni stadoše držeæi se za ruke dok su gledali na njezin prozor.— Sjeæaš li se kako si svoje prvo pismo sakrio u košaru za rublje?— Sjeæam se.— Što bi ti bio uradio da Mamrnv s tim zavežljajem rublja nije došla baš u pravom trenutku?— Zavezao bih pisamce za kamenèiæ i ubacio ga kroz tvoj prozor. Ja sam bio neodgovoran mladiæ, Jessie; slijedio bih te i ubacivao kamenje kroz tvoj prozor dok ne bi napunila osamdeset godina.— Kako je to divno. Pomisli samo kako sam bila mudra što sve to vrijeme nisam protratila. Misliš li ti da bi se mogao popeti uz dud a da ne podereš svoje divne jahaæe hlaèe?Ne èekajuæi odgovor, ona se primakne drvetu i brzo se popne poznatim granama, i onda sjedne u zaklon gdje su ona i John prvi put razgovarali. Trenutak kasnije ugleda njegovu glavu kako se pojavljuje izmeðu grana. Kosa mu je izgledala srebrna na mjeseèini; umjesto da ga ponovo vidi na njihovom prvom sastanku, vidjela je kako æe izgledati za trideset godina, kad mu kosa i brada budu sijedi. On se podigne i sjedne pored nje.— Dobila sam jutros uzbudljivu vijest, poruènice Fremonte: moja prijateljica Harriet Williams udaje se za grofa Bodisca. Hoæete li doæi na vjenèanje?— Vjerojatno neæu dobiti pozivnicu.196— Upravo sam pisala Harrieti kad je stiglo vaše pisamce u košarici za pranje rublja. Zamolit æu Har-rietu da kaže grofu neka vam pošalje pozivnicu. Volite li plesati, poruènice Fremonte?On je zagrli i napola je izvuèe iz raève, tako da mu je ležala na grudima, s obrazom na njegovu obrazu, dok su im se uglovi usana dodirivali.— Ah, Jessie —> prošapæe on — dobar brak je zaista èudo.Onoga dana kad je trebalo da se njezin otac vrati u St. Louis, Jessie obuèe jednu od svojih novih kuænih haljina, koja je bila zakopèana visoko uz vrat i završavala se malim niskim ovratnikom od èipke, te siðe dolje u dnevnu sobu da saèeka njegov povratak. Sati su prolazili, a senator Benton se nije vraæao kuæi. Napokon ga opazi kako ide krupnim korakom Ulicom C dolazeæi iz Avenije Pennsvlvania. Njegova krupna pojava njihala se brzo i pouzdano, i po njegovu držanju Jessie je pogodila da nosi dobre vijesti. Prvo što je rekao kad ju je uzeo u svoj medvjeði zagrljaj bilo je:— Bio sam u ministarstvu rata. Suðenje je prenijeto u zgradu Arsenala u Washingtonu. Prikazao sam im što bi javnost mislila kad bi odvukli jednog èovjeka sa Pacifika na tajno suðenje na Atlantskom oceanu. Sada æu moæi i sam prisustvovati procesu.Jessie osjeti kako je obuzima olakšanje. Poljubivši oca u obraz, ona primijeti da bi bilo potrebno da se obrije, a zatim reèe: — Dovde je dobro išlo. Sad je potrebno da uèinimo samo još nešto.— što?— Da sprijeèimo da mu se sudi pred vojnim sudom. Pukovnik Fremont je radio po tajnim nareðenjima koja je primio od predsjednika Polka: zašto bi ga onda kapetan Montgomerv sa broda »Poortsmo« uth« snabdio novcem, municijom i lijekovima da poène rat u Kalif omij i, a konzul Larkin i Leidens-dorff mu pomogli da organizira pohod? Ako pred-197
sjednik ne može otkriti ta tajna nareðenja, onda barem može svakome da kaže, svima koji su u to umiješani, da se prošlost zaboravi.— Ne, ne, Jessie — uzvikne Tom Benton. — Sada je prekasno za pokušaj da se ta afera stiša. Suviše velik broj oficira generala Kearnvja pisao je èlanke po novinama napadajuæi Johna. Ako se povuèemo, svi èe reæi da je kriv. Mi želimo to suðenje pred vojnim sudom; najbolji naèin da dokažemo pukovnikova nevinost i da ga opravdamo jest javno suðenje ovdje u Washingtonu. Upotrijebit æemo ga kao otvoreni forum da kažemo cijelom svijetu što je on postigao. Vidjet æeš, Jessie, on æe iziæi sa suðenja veæi nego ikada. Vlada æe nas podržati...— èak i ako bismo pobijedili — odgovori ona mirno — ja ipak mislim da nije pametno da to uèinimo. Oèe, zar ti ne bi otišao predsjedniku Polku i zamolio ga da opozove suðenje?Otac je pogleda dugo i oštro, a zatim odgovori: — Ja to ne mogu uèiniti, Jessie, ali ako to tvoj muž želi, onda je druga stvar. Iz svega onoga što je rekao pukovnik Fremont, ne bih rekao da ga išta na svijetu može zadržati da se otvoreno bori za tu stvar.
— Možda æu ja moæi da ga nagovorim — odgovori Jessie. — Zar nema nikoga tko bi se mogao zauzeti da se obustavi to suðenje pred vojnim sudom a da nitko ne izgubi obraz?— Da, general Kearnv. Jedino on. Kad bi povukao svoje optužbe...— Onda, ako mi oprostiš, oèe, idem odmah da se obuèem i da ga posjetim. Netko mora prekinuti tu užasnu svaðu.Jessie se uputi u kancelariju koju je general Kearnv zauzimao u ministarstvu rata kad je navraæao u Washington; bila je isto onako žalosna i jalova kao i sivkasti pregraðen prostor u koji je ušla. Jedan pogled na generalovo bolesno i ostarjelo lice reèe joj da i on duboko pati. On ustane sa stolice, kruto, ne pokazavši nièim da je prepoznaje i ne iskazujuæi nikakve ljubaznosti; lice mu bijaše upalo, a oèi sitne iisto tako upale. Jessie zatvori za sobom vrata i nasloni se na ruku koja je još stiskala kvaku.— Generale Kearnv, bez obzira na sve što se dogodilo i što æe se dogoditi, htjela bih vam reæi da mi je veoma žao zbog cijelog tog dogaðaja.On ne odgovori. Jessie je osjeæala da on iskušava njenu namjeru i da neæe uèiniti nikakav korak dok ne bude sasvim nacistu na što ona zapravo smjera.— Bilo je grešaka — nastavi ona èvrstim glasom. — Došla sam da vas molim da te greške ne umnožite u nesreæe za sve nas.Poslije muène pauze, on progovori:— Onda vidite daje pukovnik Fremont èinio ozbiljne greške.— Prihvaæani to, generale Kearnv. Jedino ljudi koji ništa ne rade ne èine greške.— Treba li da shvatim da je i pukovnik Fremont spreman da se javno izvini?Jessie trepne. Nesigurno priðe jednoj tvrdoj drvenoj stolici i sjedne na sam rub. — Ne znam, generale Kearnv; ja sam ovdje bez njegova znanja.— Pa zašto ste onda došli?— Da vas zamolim da uèinite kraj ovom sukobu. Iz toga ne može iziæi ništa drugo osim bola za sve nas.— Za mene neæe biti bola, gospoðo Fremont: ja sam zapovijedajuæi oficir èijim se nareðenjima on suprotstavio. Vaš mi je muž stvorio neizrecive teškoæe u Kaliforniji. Sada je na njemu red da pati.Ona ustane s oštrog ruba stolice i priðe mu bliže.— On je veæ patio; više nego što vi možete zamisliti. To suðenje pred vojnim sudom za njega æe biti tragièno, ali isto tako tragièno bit æe i za vas i za sve ostale.— Nemato pravo; ja nemam što da sakrivam; nikakva sramota ne može pasti na mene.— Molim vas, oprostite mi, generale, ako sam tako smjela da vam protivurjeèim: poznajem prirodu optužbi koje æete vi dobacivati protiv moga muža i moj muž protiv vas.198199
Usprkos njenoj isikrenosti, general Kearnv bijaše uvrijeðen.— Ako ste tako sigurni da je u pravu on, a ne ja, zašto ste onda došli k meni?— Zbog toga što sam sigurna da u jednom ovakvom sluèaju, bili baš i vi u pravu ili u krivu, svi moraju izgubiti a niko ne može dobiti.— Jeste li vidjeli optužbu protiv pukovnika Fre-monta? Znate li da ga možemo potpuno uništiti? Ili ste slušali samo verziju svoga muža?— Slušala sam verziju svoga muža; ja sam pristrana prema njemu, ali me to mišljenje nije zaslijepilo. Znam koliko ste u pravu i — oprostite mi — i koliko niste, ne, ne da niste u pravu, veæ ste netrpeljivi. Isto tako, znam i kako pukovnik Fremont nije bio u pravu; ne, ne da nije bio u pravu, veæ kuko je bio brz i nagao. Ali on je mlad èovjek; po svom prijateljstvu s našom obitelji mogli ste mu biti otac. Senator Benton i ja snio toliko od vas mogli oèekivati.— Moje obaveze prema armiji dolaze na prvo mjesto. Mi ne prihvaæamo favorite niti dopuštamo prekršaje iz prijateljstva.— Ali vi svakako preuvelièavate znaèenje pukovnika Fremonta i njegova ponašanja.— Znam da je vaš otac bijesan na mene, gospoðo Jessie; i molim vas da mi vjerujete da sam vas volio gotovo kao vlastitu kæer. Užasno žalim što vam moram nanijeti takvu bol. Ali pukovnik Fremont me je uvrijedio u prisustvu drugih oficira; odbio je da posluša moje nareðenje i svaðao se s mojim predstavnicima. Pukovnik Fremont je po prirodi sklon pobuni. Ako pustim da ta pobuna tako proðe, na taj æu naèin tako potkopati svoj položaj da nikad više neæu moæi zapovijedati. Zbog samog sebe i svoje duge karijere dužan sam kazniti to ponašanje. Pukovniku Fremontu ne smije se dopustiti da uspješno umakne s tom drugom pobunom, jer æe inaèe stvoriti presedan koji æe povrijediti moral vojske.— Druga pobuna? Koja je bila prva?200— Kad je otišao iz Kaw's Landinga pošto je primio nareðenje da se vrati u Washington.Jessie problijedi i osjeti da je obuzima slabost.— Ali to sam ja uèinila, generale Kearnv. Moj muž uopæe nije znao da je to nareðenje poslano, sve dok mu ja to nisam rekla kad se vratio.— Oprostite što æu biti okrutan — odgovori general Kearnv s uništavajuæom iskrenošæu nalik na pješèanu buru koja briše pustinjom — ali ja vam ne vjerujem. Ja mislim da je oe^primio nareðenje, a da je s vama udesio to da bi izbjegao neugodnosti.Ona se zatetura natrag prema stolici.— Kako mi možete tako nešto reæi kad ste prijatelj Bentonove obitelji èetrdeset godina? Kad me poznajete od roðenja?— Zbog toga to i govorim. Benitonovi su uvijek bili strastveni stranèari i uvijek im je cilj bio iznad istine. Znam da biste vi slagali da zaštitite muža, Jessie. Znam da ne postoji ništa na svijetu što ne biste uèinili da ga zaštitite. Ne govorim kao cjepidlaka kad kažem da lažete; to je kao neki kompliment; trebalo bi da svaka žena laže da bi zaštitila svoga muža. Ali to nije razlog da se dam zavarati. Vaš muž je jedan okorjeli buntovnik, što brže ga iskljuèimo iz vojske, to bolje.— Vrlo dobro, onda — reèe Jessie, jedva prepoz-navši oštar ton glasa koji je nekako uspjela da izgovori. — Ja sam lažov, a moj muž okorjeli buntovnik. Pa sve da je i tako, zar sav svijet mora èuti vaše optužbe i naše protuoptužbe? To æe nanijeti štete administraciji, to æe nanijeti štete našoj vladi, našoj vojsci.— Zahtijevat æu uporno suðenje pred vojnim sudom — reèe on hrapavo — jer neæu nikome dopustiti da mi to uèini na kraju moje karijere.— Onda æu odgovoriti, podjednako istinito, da ne bi trebalo da to sebi uèinite na kraju svoje karijere] Gorèina koju æe izazvati suðenje, te optužbe, sve æe vam to stvoriti neprijatelje i pomraèiti sve što ste uèinili za svoju zemlju.201
— Preuzet æu rizik — odgovori on. — Smatrao bih sebe prestupnikom u svojoj dužnosti, kad taj sluèaj ne bih tjerao do kraja.Nastade neugodna tišina. Naposljetku Jessie zamoli:— Zašto se morate osveæivati njemu zbog mene? Ja sam odgovorna za to što je pukovnik Fremont otišao s vašim topom, suprotno nareðenju. Da nije bilo te neprilike, vi njega nikad ne biste smatrali pobunjenikom. Bili biste s njim u Kaliforniji mnogo strpljiviji i ljubazniji, oprostili biste mu njegove na-giosti i prikrili biste da je odbio da vas sluša. Ali zbog onoga što sam ja uèinila u St. Louisu vi ste u duši unaprijed odluèili da ga smatrate pobunjenikom. Ja sam u stvari odgovorna za vaše mišljenje. I ako se moj muž povuèe iz vojske u nemilosti, ja æu za to biti kriva. Želite li vi da mene uèinite odgovornom zato što æu uništiti svog vlastitog muža? Ja ne mogu vjerovati da biste to mogli uèiniti. Predajte svoje izvještaje ministarstvu rata, prepustite ministarstvu da povede disciplinski postupak koji æe smatrati za pogodan; ali nemojte od toga stvarati javni skandal. Dajte mi vremena da uvjerim pukovnika Fremonta, a ja vam obeæaj em da æe prije ili poslije on uvidjeti svoje greške i doæi da vam se isprièa.General Keamy se okrene od nje i zagleda se, ne videæi ništa, u prazan sivi zid. Kad joj se okrenuo, oèi su mu bile isto tako prazne i sive kao i zidovi u koje je gledao.— Naredio sam pukovniku Fremontu da doðe u Monterev i da donese svoj arhiv; i to poslije èetiri mjeseca, za vrijeme kojih je ostao zapovjednik u južnoj Kaliforniji protiv mojih izravnih i izrièitih na-iv donja. Došao je u moj glavni štab u Monterevu ih dotjeran i razbarušen poslije èetiri stotine milja jurnjave na konju, sveudilj odbijajuæi da se pokori mojim nareðenjima i ne donoseæi svoje izvještaje. Pukovnik Mason je bio sa mnom. Vaš muž je zahtijevao da udaljim pukovnika Masona, kako bi mogao nasamo razgovarati sa mnom. Kad sam ja to odbio, on je viknuo: »Da li ste ga doveli da me špijunira?«202Molim vas, vjerujte mi, gospoðo Fremont, ne znam ni za kakav slièan prizor u èitavoj vojnoj historiji. Kasnije, kad sam poslao pukovnika Masona^u Los Angeles da preuzme zapovjedništvo od pukovnika Fremonta, vaš je muž imao toliko drskosti da izazove svoga zapovijedaj uæeg oficira na dvoboj! Bio je tako osoran i toliko je prezirao moje nareðenje da je odbio da mi vrati dva topa koje sam dovezao preko pustinje iz Santa Fe a koje su Meksikanci izruèili njemu kad su se predali. To je kaos, gospoðo Fremont. Zar ne možete to shvatiti? Kako bih mogao uèiniti ma što drugo osim da ga zatvorim?Jessie žabi svoje kratke nokte u dlanove. Sada su obje pobune obitelji Fremont bile usredotoèene oko topova; jer je bilo oèigledno po cjepidlaenom stavu generala Kearnvja i tonu njegova glasa da je on bio dublje uvrijeðen zbog toga što je pukovnik Fremont odbio da vrati topove nego zbog bilo èega dragog u njihovu sukobu.— Bio je premoren od dugih mjeseci osvajanja. Da je bio bolestan tijelom, vi biste se pobrinuli za to da dobije najbolju lijeènièku njegu, lijeèili biste ga svojim vlastitim rukama. Ali on je u duši bio umoran, a za tu vrst bolesti vi nemate ni razumijevanja ni suosjeæanja.Ona ustane sa stolice, igrajuæi se rukavicama. — Generale Kearnv, zašto morate biti tako hladni i tako tvrda srca? Zašto morate pokušati da uništite pukovnika Fremonta? I mene? Zašto morate nanijeti štetu širenju na Zapad, i uvrijediti moga oca? Vi ne možete uvrijediti ljude koje volite a da ne osakatite i samog sebe pored njih.— Da sam se plašio sukoba u kojima mogu stradati, gospoðo Fremont, nikad ne bih postao vojnik.— Ali ovo je nešto neusporedivo gore od smrti: isti onaj katran kojim hoæete da prelijete moga muža prekrit æe i vas.— Moja mi savjest isto tako ne bi dopustila da se povuèem iz ove bitke kao što mi ne bi dopustila da se povuèem iz bitke protiv Britanaca, Meksikanaca ili203Indijanaca. Ovdje se radi o osnovnim posljedicama, posljedicama koje su mnogo važnije od bilo koje osobe ili grupe osoba. Zbogom, gospoðo Fremont.
Izišavši iz kancelarije generala Keamvja, Jessie se polagano uputi vašingtonskim ulicama. Jedan sat kasnije naðe se u Pomorskom skladištu i tu sjedne na drvene stepenice zgrade da razbistri glavu. Onda se teško digne i vrati se kuæi te zamoli Mavlee da joj ugrije vodu za toplu kupku. Dok je sjedila u velikoj željeznoj kadi, koljena podvuèenih pod bradu, iskoristila je tišinu i odmor da u mislima ponovo proðe cijelo jutro.Da, John je pretjerao, njegov stav prema generalu Kearnvju izgledao je neoprostiv; ali ona nije htjela ni pokušati da ga naknadno procjenjuje, rekavši sebi: »Ja koja sam živjela u sigurnosti i udobnosti svoga doma u Washingtonu, i koja sam u moguænosti da se predam najpovjerljivijem gledanju unazad, lako bih mogla reæi da je John mogao uèiniti ovo ili ono. Ali u žaru uzbuðenja, s buduænošæu koja je još uvijek bila neispisan list, pozvan da donosi trenutaène odluke, on je sigurno morao smatrati da je ispravno ono što èini u tom odreðenom trenutku i pod tim naroèitim okolnstima. Lako je dobro procijeniti kad su sve èinjenice gotove, ali vojnik nije filozof, on je èovjek akcije. Neæu da budem slijepa ili žena koja obožava muža, ali svakako neæu sjediti u olimpskom miru i zakljuèivati da bih ja to uèinila drukèije ili bolje.«Dok joj se para od vrele vode dizala oko glave i obavijala je, ona pomisli: »Mi oboje nosimo zaèetak pobune u krvi: ja sam se bunila protiv direktorice u školi i njenog izbora majske kraljice, i povela sam svoju èvrstu skupinu u bolnicu, a nisam dopustila da sudjeluje u proslavi. Sedam godina kasnije pobunila sam se protiv ministarstva rata. Moj se muž bunio protiv discipline i bio je iskljuèen iz škole, jer je kao romantièan mladiæ radije lutao brdima sa svojom djevojkom. Dvanaest godina kasnije pobunio se protiv ministarstva rata. Nas smo dvoje toliko slièni, da uzajamno udvostruèavamo svoje slabosti. Trebalo204je da se on oženi jednom drukèijom ženom, ženom koja se nikad ne bi miješala... koja bi bolje održavala ravnotežu...«Obuzeta osjeæajem vlastite krivice, nije bila u stanju da dublje zagleda u krivicu svoga muža. Sjeæala se kako je njen otac govorio: »Mala pobuna daleko ide«. Da, suviše èeste pobune mogle bi uništiti ne samo amerièku vojsku veæ i amerièki oblik vladavine koji, buduæi da poèiva na suglasnosti i suradnji onih kojima se vlada, takoðer mora imati njihovu potpunu poslušnost. Lako je bilo viceadmdralu Nelsonu da stavi svoje slijepo oko na durbin kad je njegov zapovjednik davao glupo i pogubno nareðenje, ali što bi se dogodilo kad bi svih trideset milijuna Amerikanaca uobrazilo da su Nelsoni, pa bi slijepim okom doèekivali nareðenja iz Washingtona? Kooperativna vlada može preživjeti greške i zablude u naroèitim dogaðajima, ali ne stalnu neposlušnost. Vlada je roditelj; ako izgubi jedno dijete, plodan roditelj može stvoriti drugu djecu; ali ako dijete uništi roditelja, onda je uništena obitelj.I tako je poèela osjeæati da John u stvari nije nezamjenjiv, mada je njezin revolt bio opravdan u odnosu na sve ono što je on postigao u pogledu sakupljanja nauènih podataka i daljeg otvaranja Zapada: svi bi drugi skupili podatke; historijiske snage, kojih je on bio puko oruðe, otvorile bi Zapad. Ona se snažno zauzela za svoga muža i njegov rad, ali kad se netko za nekoga zauzima, onda to mora biti i protiv nekog drugog. Taj netko drugi bio je amerièki oblik vladavine, za koji je njezina baka McDowell nosila ožiljak na èelu cijelog svog života.Eliza i William Carev Jones doðoše te veèeri na veèeru. Da su sretni, Jessie je pogodila iz onih malih nagovještaja što dh je pokazivala Eliza; ali u njihovu suzdržljivu naèinu nije bilo nièega po èemu bi se moglo zakljuèiti da je došlo do bilo kakve promjene205u njihovim životima. Jessie je uspjela da za vrijeme veèere ne dopusti da razgovaraju o procesu, ali kad su se povukli u salon na kavu, Thomas Benton upusti se u zakonsku analizu putovanja pukovnika Fra-monta u Kaliforniju, miješajuæi je s tiradom protiv generala Kearnvja.Jessie uhvati sebe kako ne skida pogled s lica Wil-liama Jonesa. On je rijetko kada pokazivao što misli, ali je ona osjeæala da on ne odobrava ono što se govori. Bila je toliko zauzeta svojim nevoljama da je obraæala malo pažnje na svog novog šurjaka, ali sada ga stane pažljivo promatrati. Bio je visok, mršav,
zelenih hladnih oèiju, præasta nosa, s èuperkom plave kose koja je stajala uspravno, i asketskog, gotovo golobradog lica. Ponašanje mu je bilo mirno i suzdržano: divila se njegovoj mirnoj, sporoj, neu-zbudljivoj prirodi; ona nikad ne bi žudjela za takvom prirodom, no znala je njenu vrijednost. Stav gospodina Jonesa u ovoj obiteljskoj nezgodi još nije bio jasan; ona nije $ njim razgovarala o tom sluèaju, a on sam nije iskazivao nikakvo mišljenje. Znala je da bi on bio koristan, u ovom sluèaju, ne samo zato što bi ostao miran i logièan, nasuprot bijesu njenog muža i oca, veæ i zbog toga što je bio struènjak za meðunarodno pravo. John Fremont i Tom Benton æe se boriti u okviru osobnog sukoba, ali na sudu stvari æe se voditi prema zakonskim imperativima. Njezin muž nije bio advokat; njezin otac nije se bavio advokaturoni veæ nekih dvadeset godina.Kasnije te veèeri, dok je Eliza otišla gore da posjeti majku, Jessie pronaðe moguænost da razgovara sa šurjakom. Nije znala može li s njim otvoreno razgovarati, mada je on sada èlan obitelji, jer on nije nièim nagovijestio da voli nekog drugog osim Elize. Koliko joj je bilo poznato, mogao je biti i potpuno nezainteresiran za to suðenje.— Oprosti mi ako pokušavam da èitam tvoje misli — reèe ona — ali mi se uèinilo, dok je otac raspravljao o ovom sluèaju, da se ti u dubini svoje duše nisi s njime slagao.206Pošto je šutio nekoliko trenutaka, ne izražavajuæi nièim svoje raspoloženje, on odgovori: — Postoji stara poslovica da u jednom sporu ne dobiva nitko osim advokata.— A u ovom sluèaju neæe dobiti èak ni advokat! Smatram da je pukovnik Fremont bio u pravu što je uèinio i da se njegovi postupci mogu opravdati zbog složenih okolnosti. No, moram ti reæi da premirem od strepnje kad pomislim na javnu galamu i svaðu.— Moram se složiti s tobom, Jessie. Reæi æe se Štošta iz osvetoljubivosti i odmazde što æe ostati neizbrisivo u zapisima historije.— Ali vidiš li ti neki naèin da se taj proces sprijeèi? Otac i general Kearnv su me veæ odbili.William Jonas baci pogled na drugu stranu sobe gdje su John i Tom sjedili glavu uz glavu.— Bojim se da æemo morati proæi kroz sve to, Jessie.— Mi?— Jest. Želio bih da ponudim svoje usluge. Ne /nam da li bih mogao biti od naroèite pomoæi, ali æu biti sretan i poèašæen ako mi dopustite da služim kao pomoænik savjetnika.Bura njezinih osjeæaja naglo se stiša zbog trijeznog naèina na koji je njezin šurjak uèinio svoju ponudu, ponudu zbog koje bi morao mnogo mjeseci naporno raditi i zanemarivati vlastitu praksu. Bila je zbunjena videæi da se i znatna žrtva može podnijeti isto onako bezbrižno kao da se netko ponudio da joj donese šalicu kave.— To je veoma lijepo od tebe — reèe ona mirno. — Moj muž, moj otac i ja tako se lako uzbudimo, tako lako izgubimo glavu. Bi li bio ljubazan da nas pokušaš zadržati? Ako samo ti ostaneš miran i logièan, uvijek æemo imati solidan zakonski oslonac. I nemoj nam, molim te, praviti komplimente time što æeS prihvatiti naše mane.— Ostat æu onakav kakav jesam, Jessie — napomene on. — Ne mogu sæ promijeniti.Senator Benton je dobio drugi i posljednji ustupak 1/ ministarstva rata, to jest da se proces odgodi još207za mjesec dana, kako bi pukovnik Fremont mogao skupiti svoje svjedoke sa granice.Jessie je s interesom promatrala kako teèe proces u minijaturi još prije no što je poèelo saslušavanje: njegovi prijatelji iz vojske, koji su godinama posjeæivali njihovu kuæu, klonili su ih se; pomorski oficiri s kojinia su Hentonovi dolazili u dodir samo kao sa znancima postali su krajnje ljubazni i dolazili su na najmanji povod da uvjere pukovnika Fremonta da je bi<> potpuno u pravu što je podržavao pomorsku komandu u Kalifomiji. Kad je Jessie došla u ministarstvo rata da uzme kopije dokumenata koje su joj bile potrebne za obranu, postupali susnjomuèti-\<> ali hladno i nisu joj pružili pomoæ. U kancelariji sekretara mornarice bila je toplo primljena; sve ostalo osoblje ne samo da joj je pomoglo da pronaðe
dokumente veæ i da ih sredi i umnoži. Najveæa je šteta bila što je sekretar mornarice Bancroft bio poslan u Knglesku kao ambasador. George Bancroft trebalo bi da bude u VVashingtonu da ih brani, mada je znala da bi mogao malo uèiniti: on ju je opomenuo da æe sve ono što bi John pokušao uèiniti u Kalifomiji biti na njegov rizik, i da bi on morao poreæi da mu je pružio bilo kakvo ohrabrenje za pohod protiv Meksikanaca; a u svakom sluèaju, vojska bi poricala da bi ma kakvo nareðenje izdano od sekretara mornarice moglo predstavljati zakonitu obranu za jednog oficira suhozemne vojske.Biblioteka Bentonove kuæe bila je preureðena u radionicu. Jessie i njezin otac sjedili su za svojim stolovima ispred kamina, dok su njezin muž i šurjak raširili svoje papire po stolu za geografske karte. Advokat je provodio dane pripreniajuæi detaljnu stu-diju o izvještajima o svim suðenjima pred vojnim sudom koja su dotada bila održana u Americi; Jessie je pix>vodila sate u Kongresnoj biblioteci tražeæi podatke, vraæajuæi se u duhu u ono vrijeme kad ju je tamo »pasao« njezin otac dok je bio u Senatu./a nju, najzanimljiviji dio dana bilo je veèe, kad bi se okupili u biblioteci da saopæe jedni drugima što mi otkrili. John se bio usredotoèio samo na je-208dan vid procesa: na èinjenicu da je komodor Stock-ton bio zakoniti i pravi zapovjednik Kalifornije izmeðu sijeènja i svibnja 1847. godine; Tom Benton se usredotoèio na zauzimanje Kalifornije i tamošnje vladanje: William Jones pak na okvir procesa i zakone o dokazima. Zadatak Jessie bijaše da piše pisma koja je trebalo slati svjedocima, da pravi izvode i prepiše ona nareðenja koja je svaki od njih dvojice želio ukljuèiti u svoju kratku i pismenu izjavu, da uskladi hladno advokatsko prilaženje svog šurjaka s tvrdoglavim oèevim pogrdama upuæenim generalu Kearnvju i svakom pojedinom svjedoku; i da nekako održava vjeru i pouzdanje svoga muža da bude snažan i logièan, kako bi zajednièki mogli izgraditi jednu razumljivu obranu.Probudila se rano na dan suðenja, 2. studenoga 1847, i brzo potrèala do prozora da vidi kakav æe biti dan. Sunce je veæ bilo granulo, svijetlo ali ne toplo; osjeæao se oštar jesenji zrak. Iako je u toku noæi malo spavala, za vrijeme lakog doruèka uvjeravala je muža da joj je san bio spokojan. Poljubila ga je rekavši mu zbogom i èvrsto ga zagrlila, pokušavajuæi da ga ohrabri: — Sve æe se dobro svršiti.— Nimalo ne sumnjam — odgovori on, ali je Jessie vidjela da je veoma uznemiren.Muškarci su krenuli rano u Hasslerovoj Noinoj arci da obiðu svjedoke obrane. Sudnica se otvarala tek o podne. Jessie je sjedila ispred toaletnog stoliæa, ispunjena željom da poslije dotjerivanja izgleda vedra i pouzdana. Morala je prebroditi nekoliko prepreka: ispod oèiju je imala modre kolutove, sljepooèice su joj bile zelenkastobijele, a njen znak kralja Geor-gea bio je tvrd i otekao. Pošto je oprala oèi toplom pa zatim hladnom vodom, izmasirala je lice da bi povratila krv i boju, a zatim je mirno sjela da èetka kosu. U pola jedanaest obukla je toplu [tamnocrvenu haljinu sa šeširom i cipelama iste boje. Dok je bila zaokupljena svojim mislima, netko lako zakuca na vrata, i uðe Eliza. Ona je na sebi imala crnu haljinu. Jessie se naèas zagleda u svoju sestru.— Eliza, ovo nije prilika za žalost.14 Besmrtna žena209— Znaèi, ne odobravaš što sam obukla orno?— Ne, molim te obuci novu haljinu, onu divnu plavu.Nešto poslije jedanaest sati stigne velika koèija generala Dixona sa dvije njegove kæeri, koje su se bile ponudile da æe povesti sestre Benton u Arsenal. Prošavši ulicom C cio Avenije Pennsvlvania, okrenuše ulijevo. Kako je to u Washingtonu bilo vrijeme za posjete, mnoge su koèije bile napolju. Neke su baš išle prema Arsenalu, druge domovima prijatelja. Jessie je vidjela mnoge znance obitelji u šetnji, i na njihove pozdrave odzdravljala je usiljenim osmijesima; rukom koja je bila zakrivena ona stisne Elizu.— Prsti su ti hladni kao led i ðršæu, Jessie. Ovdje skreæemo u Arsenal, bolje da navuèeš rukavice.Arsenal je bila jedna ogromna trošna zgrada obojena blijedom bojom slaèice. Silazeæi iz kola, Jessie opazi veliko mnoštvo promatraèa koji su se bili okupili s obje strane ulaza. Zaèu se žagor. Dok je silazila iz
koèije, èinilo joj se da je taj žagor pun suosjeæanja. To joj je, više nego prijateljski ton štampe u posljednjih nekoliko dana, govorilo da su simpatije ljudi na strani pukovnika Fremonta.Soba u sudnici nije bila previše velika, ali je imala visok strop s prozorima okrenutima prema krovu. Bilo je mjesta za svega dvjesta promatraèa, i straža je veæ èuvala vrata, jer su sva sjedišta bila zauzeta. Stiskajuæi Elizinu ruku, Jessie siðe srednjim prolazom, dok su sve oèi bile uprte u nju. Sjela je na mjesto u prednjem redu za promatraèe, odmah iza ograðenog odjeljenja unutar kojeg su, za velikim stolom ocl mahagonija, sjedili njezin muž, otac i šurjak, a s druge strane javni tužilac i njegovi pomoænici. Buduæi da na ovom suðenju nije bilo porote, s lijeve strane ograðenog prostora bila je sagraðena loža u kojoj su sjedili Kit Carson, Alexander Godey i velik broj pripadnika Johnova Kalifornijskog bataljona i drugova iz Kalif orni je, koji su došli da svjedoèe. Preko puta, u loži blizu tužioca, sjedili su šutke ukru-æeni oficiri iza svog komandanta, generala Stephena210Wattsa Kearnyja. U prednjem redu ispred Jessie sjedila je èeta novinskih izvjestitelja koji su došli da izvještavaju — kako je to Union nazvao — o »najdramatiènijem vojnom procesu od suðenja generalu VVilkinsonu, prije trideset godina«.Suosjeæanje prisutnih u sudnici ohrabri je. Onda uðoše trinaestorica sudaca, meðu kojima je bilo generala, pukovnika, majora i jedan kapetan, u zlatom ukrašenim uniformama, i zauzeše mjesta na visokoj klupi za suce koja se protezala gotovo cijelom širinom sudnice, redom naniže od generala do kapetana. Pošto su prisutne u sudnici pozvali na tišinu, bez prethodnih ceremonija, koje su izostavljene, dok je Jessie osluškivala jezivu tišinu sudnice, proèitane su optužbe protiv njenog muža. Kucnuo je kritièni trenutak njihova života.Jessie je nespokojno promatrala muža kad ga je sud zapitao ima li što da prigovori u pogledu sudaca. Bila ga je nagovorila da za proces kupi novu uniformu, pa joj se èinilo da je isto onako uredan i lijep kao i uvijek, sa svojim blistavim oèima, izražajnim licem, iako je izgledao zreliji zbog kose koja mu je sve više sijedjela, kao i zbog bora na licu. Ali je naj glavni je bilo što je vidjela da je dovoljno pribran i uravnotežen da izdrži to dugo muèenje.Prema pravilima vojnog suda advokati obrane nikad nisu mogli da se obrate sudu; oni su mogli izraditi zakonsku argumentaciju, ali je jedino pukovnik Fremont osobno mogao govoriti u sudnici; jedini je on mogao proèitati dokaze i dokumente koji su bili pripremljeni u toku noæi napornog rada; jedino je on mogao postavljati unakrsna pitanja svjedocima i protestirati pred sudom. To je bila teškoæa, jer zbog toga okrivljeni ne samo što je morao da se bavi neèim èemu nije bio vješt veæ je bio primoran da nastoji pred sudom igrati ulogu ravnodušnog advokata koji je siguran u svoju stvar.14*211Promatrala je svoga muža kako ustaje i èita jasnim, ozbiljnim glasom dokument na kojem su radili prethodne noæi.— Gospodine predsjednièe: Podnoseæi uobièajeni zahtjev da mi se odobri pravni savjetnik u ovom procesu, želim izjaviti da mi on nije potreban zato što bih zasnivao obranu na bilo kojoj spornoj zakonskoj ili tehnièkoj taèki, veæ samo zato da imam prijateljsku pomoæ pri iznošenju èinjenica u ovom sluèaju. Prema tome, neæe biti prigovora na vrijednost ili zakonitost bilo kojeg pitanja što æe ga iznijeti tužitelj ili sud; niti na bilo koje pitanje koje treba da pokaže moje pobude, bilo rijeèima ili djelima; niti na autentiènost bilo kojeg dokaza, napisanog ili štampanog, za koji znam ili vjerujem da je autentièan. Nadam se da æu tako olakšati odvijanje rasprave i omoguæiti sudu da brže doðe do suprotnih zakljuèaka od onih što ih iznosi tužilac. Imenujem kao pravne savjetnike, na koje prema zakonu imam pravo, dva prijatelja koji me prate, Thomasa EL Bentona i Willia-ma Careva Jonesa.Jessie mu kratko kimne u znak odobravanja kad se sjedajuæi napola okrenuo prema njoj, ali joj je srce divlje kucalo kad je vojni tužilac ustao da otpoène svoju optužbu èitanjem jednog pisma pukovnika Fremonta Kearnvju, generalu suhozemne vojske Sjedinjenih Amerièkih Država.
S. W. KEARNYJU,BRIGADNOM GENERALU SUHOZEMNE VOJSKESJEDINJENIH AMERIÈKIH DRŽAVA.Imao sam èast primiti vaše sinoænje pismo u kojem mi nareðujete da obustavim izvršenje nareðenja koja sam, u svojstvu vojnog komandanta ovog teritorija, primio od komodora Stocktona, guvernera i komandanta u Kaliforniji. Koristim se ranim satom ovog jutra da odgovorim onako kako mi je to kratko vrijeme za razmišljanje dopustilo. Zatekao sam komodora Stocktona u posjedu zemlje u kojoj je vršio funkcije vojnog komandanta i graðanskog guvernera, veæ od srpnja prošle godili!ne; i kratko vrijeme poslije toga primio sam od njega ukaz o postavljenju za vojnog komandanta, èije sam dužnosti odmah preuzeo, i nastavio da ih izvršavam sve do ovoga trenutka. Takoðer sam vidio pri dolasku tamo, neka tri ili èetiri dana kasnije, da komodor Stockton još uvijek vrši funkcije graðanskog i vojnog komandanta uz isto ono poštovanje njegova ranga od strane svih oficira, ukljuèujuæi vas osobno, kakvo je održavao i zahtijevao kad je preuzeo dužnost prošloga srpnja. Takoðer sam saznao, u razgovoru s vama, da ste malo prije toga, nastupajuæi od San Diega ovamo, primili i obavljali dužnosti koje su posredno izražavale da jedan dio svoje vrhovne vlasti priznajete komodoru Stocktonu.Zbog toga smatram, uz veliko poštovanje prema vašem struènom znanju i karakteru, da sam prisiljen kazati da æu ja, dok god vi i komodor Stockton ne riješite meðu sobom pitanje ranga, u èemu, uza sve poštovanje, mislim da leže teškoæe, morati, kao i dosad, izvještavati komodora i primati od njega nareðenja. S najveæim poštovanjem vaš pokorniJ. C. FREMONT, PUKOVNIK SAD,Vojni komandant teritorija KalifornijeMa kako da je pismo zvuèalo jednostavno i puno poštovanja, Jessie u trenutku osjeti da tu leži problem optužbe koju æe vojska iznijeti, da je to žarište oko kojega æe se vrtjeti sukob i zbrka: sud æe odluèiti tko je bio zakoniti komandant Kalif omi je! Ako je to bio komodor Stockton, onda æe pukovnika Fremonta osloboditi svih optužbi. Ako je bio general Kearny, onda æe biti kriv što nije slušao nareðenje oficira suhozemne vojske. Sve one tisuæe rijeèi koje æe se izreæi u ovoj sudnici, mnoge u bijesu, èak i žestini, vrtjet æe se oko te taèke.Tužilac je nastavio da optužuje pukovnika Fremonta sa dvadeset i dvije »specifikacije« pobune, nepo-213slušnosti prema zakonitoj komandi i ponašanja na štetu vojne discipline. Puna èetiri sata slušala je kako raste optužba protiv njenog muža, dok tužilac nije iznio najstrašnije optužbe protiv jednog oficira što su ikad bile iznijete poslije suðenja Aaronu Burru za izdaju. Kao zlokobnu i poražavajuæu probu svega onoga što je trebalo da slijedi u toku tri groznièava mjeseca zahtjeva i protuzahtjeva, optužbi i protu-optužbi, vojni joj je javni tužilac zabadao u svijest bajunete optužujuæi njenog muža za to što je: prekršio rijeè danu meksièkim vlastima; što je okrutno i bestidno varao domoroce Kalifomije i bunio ih protiv amerièke vlade; uzimao njihove konje i hranu, a nije plaæao u gotovu, veæ mjenicama; što je vodio dobro naoružane trupe u jednu zemlju pod izgovorom da vrši nauèna istraživanja i što je podigao vojsku protiv te zemlje jer mu je ona naredila da napusti njezine granice; što je podsticao amerièke naseljenike da se dižu protiv meksièkih upravljaèa, objavljujuæi rat zbog Kalifomije nizom iznenadnih napada, preuzimajuæi punu vlast nad sjevernom Kalif orni j om kao i nad namirnicama i municijom s amerièkih bojnih brodova u luci San Fran-ciska bez pismenog ovlaštenja da to može uèiniti; što je Meksikancima ponudio mirovne uvjete a da se o tome nije posavjetovao s pretpostavljenima. Odbio je da vrati dva topa koje je uzeo od generala Kearnvja, izdavao je nareðenja da se regrutira još više trupa za njegov kalifomijski bataljon, i to pošto je general naredio da se to regrutiranje obustavi; pokušao je da se pogaða s generalom Kearnvjem oko položaja guvernera Kalifomije i okrenuo se protiv ovoga tek onda kad su njegovi zahtjevi bili odbijeni, naredivši svojim graðanskim službenicima u Kalif orni j i da smatraju. Keamvjeva nareðenja kao nevažeæa. Ponašao se uvredljivo prema generalu Kearnvju pred oficirima,
nezakonito kupovao namirnice za svoje trupe pošto ga je general Kearnv opozvao, i nezakonito je dalje vršio graðansku vlast, a sebe proglasio za guvernera.Kad se sud razišao u èetiri sata, Jessie je bila iscrpljena i nijema od straha. Kako li æe uopæe uspjeti da pobiju tu opširnu optužnicu? što li æe moæi uèiniti u toku narednih dana da odbiju sve te užase kolima ga terete, da Johna oslobode od toga u duši na-v i je?Službeni je Washington sumnjao da je pukovnik I remont dobivao tajna nareðenja, ali bilo je isto tako nemoguæe iznijeti ih za vrijeme toga vojnog suðenja u obranu njezinog muža kao što je bilo nemoguæe objaviti ih javno u ono vrijeme kad su mu bila poslana preko poruènika Gillespieja. Suðenje je moglo inlino da bude obavijeno maglom tajnog podmetanja: dok je tobože sudila pukovniku Fremontu za pobunu protiv generala Kearnvja, vojska je zapravo imala da mu sudi zbog toga što je predstavio amerièku vojsku kao oruðe osvajanja. Kako u ovom nastojanju da operu s vojske ljagu povijesnih èinjenica nisu mogli pozvati na proces ni sekretara Bancrofta ni mornaricu Sjedinjenih Država, niti predsjednika i one èlanove njegova kabineta koji su se zalagali za nametanje prava kupnje Kalifomije, oni æe svaliti na pukovnika Fremonta sav svoj bijes, odreæi æe ga se, osudit æe ga samo zbog onih optužbi koje se usuðuju javno iznijeti.Jessie nije mogla ni da se dotakne veèere. Primijetila je da jodu samo Eliza i njen muž. Pošto je uspjela progutati samo šalicu crne vruæe kave, ona prekine tišinu upitavši:— Zašto oni imaju pravo da osude jednog èovjeka još prije no što mu je suðeno? Zašto je obièaj da se podigne ta užasna pregrada od optužbi prije nego što mi možemo istupiti u obranu?— Ne brini ti za našu obranu — zagrmi Tom Ben-ton, ljutito odgurnuvši tanjur. — Ako smatraš da je njihov spisak izmišljotina protiv nas užasan, èekaj da vidiš što æemo mi njima uèiniti.Jessie se, zabrinuta lica, okrene Williamu Jonesu, koji je gutao posljednji komad šunke i slatkog krumpira. On je i dalje bezbrižno jeo, dok nije poèistio tanjur, a zatim, obrisavši uglove usana ubrusom,214215odgurne stolicu, prebaci jednu košèatu nogu preko druge i progovori tihim glasom:— To je potpuno pravilan postupak. Ne možemo se upuštati u obranu dok nije podignuta optužba protiv nas. Dalje, s njihovog gledišta, sve dvadeset i dvije specifikacije su pravilno uložene. Ako prihvatimo pretpostavku da je pukovnik Fremont, prema zakonu, morao poslušati nareðenje generala Kearnvja od 17. sijeènja, onda je svaki korak koji je uèinio u toku narednih dvadeset dana bio nezakonit.— Ali on nije mogao slušati generala Kearnvja — uzvikne Jessie, dok joj se uzbuðenje, isto kao i stomak, popelo u grlo. — Komodor Stockton mu nije dopuštao da napusti mornaricu.— Taèno — promrmlja Jones. — Ja samo izlažem mišljenje suprotne strane. A sada da pogledamo naše: ako je pukovnik imao pravo slušati nareðenja komodora Stocktona zato što je prisegao mornarici, onda je sve ono što je radio izmeðu 17. sijeènja i 8. svibnja, kad mu je bilo dopušteno da vidi nova i iskljuèiva nareðenja iz VVashingtona za generala Kearnvja, ne samo bilo pravo i zakonito veæ i potrebno da bi obavljao svoju dužnost kao guverner. On bi se bio ogriješio o dužnost, da to nije uèinio. Tako mi gledamo na stvar. I bit æe nam dana moguænost da to iznesemo.Dok je Jessie pokušavala da smiri svoje osjeæaje drugom šalicom kave, Tom Bcnton s mukom ustane sa stolice i zagrmi:— Ako doðe do najgorega, koga to vojska ovdje proglašava krivim? Svakako ne pukovnika Fremon-ta! Oni æe proglasiti krivom mornaricu i pokušat æe kazniti mornaricu time što æe raspaliti nadlanicom jednog oficira suhozemne vojske.— Oni neæe nas proglasiti krivima — uzvikne Jessie. — Svaka pojedina taèka u toj strašnoj optužbi dogodila se prije nego što je Kearnv u svibnju primio svoja iskljuèiva nareðenja iz VVashingtona...William Jones, koji je bio zapalio cigaru, ustane od stola i priðe joj.216
¦— Polako. JMi se možemo boriti za ovu stvar jedino na temelju èinjenica, a ne na našim hipotezama o tome što stoji iza tih èinjenica. Vjerujem u našu stvar.Ona ga pogleda sa suzama zahvalnosti u oèima.— Dakako da mi vjerujemo u našu stvar — reèe Tom Benton. — Ali mi moramo natjerati svijet da je vidi onakvu kakvu je mi vidimo. Hajdemo sada na posao. Ne možemo nikoga uvjeriti time što æemo sami sebe uvjeriti.— Molim te, oèe, nemoj — zamoli Eliza — tek smo veèerali. Hajdemo u salon na jedan sat, da prièamo0 drugim stvarima.Jessie opazi da John i njezin otac nisu bili skloni tla prihvate taj razuman prijedlog i da su željeli da poðu gore i da se odmah bace na rad, ne zbog toga slo nisu imali mnogo vremena i što ne bi mogli sve svršiti, veæ zato što im njihove nestrpljive prirode nisu dopuštale da se makar i za trenutak odaleèe od r ada na pobijanju optužbi. Ipak je znala da njezina sestra ima pravo, i zato poðe preko predvorja u salon, uhvativši muža pod ruku.U osam sati popeše se u biblioteku da poènu s radom. Drveni stol koji je uvijek stajao pored polica /.a knjige bio je donesen u sredinu sobe, a po jedna svjetiljka bila je namještena sa svake strane. Tu su raširili bilješke sa sudskog postupka toga dana, kao1 dokumente koje je imao John i prijepise službenih dokumenata što su ih napravili u (toku dana. Jessie i John bili su okrenuti zidu, Tom Benton i VVilliam lones sjedili su preko puta. U ponoæ je njihov sastav bio završen, obrana koja je oslobaðala Johna svih optužbi što su protiv njega bile iznijete toga dana.Sada su odjednom bili gladni.— Nismo veèerali — uzvikne Jessie — ili barem nismo jeli. Sjeæam se samo onog kolaèa od èokolade. Hajdemo, ispreturat æemo kuhinju; mora da je ostalo malo šunke, a ja æu pripremiti svježu kavu.— Osjeæam se mnogo bolje — izjavi njen otac. — Osjeæam se kao neki osvetoljubivi anðeo koji je uništio sile zla.217Jessie pogleda oca da vidi je li i njega zahvatilo uzbuðenje koje je bilo zaokupilo i sve ostale.— Iznijeli smo našu obranu — reèe on srdaèno. — Iznijeli smo je veoma dobro.— Polako — opomene William Jones pripalivši drugu cigaru te veèeri, sada, pošto je imao opet nekoliko trenutaka da se odmori. — Moramo se èuvati prevelikog optimizma, isto tako kao što smo se morali èuvati prevelikog pesimizma za vrijeme veèere.— Oh, hajde molim te, Johne, — uzvikne Jessie, razveseljena time što je sada prvi put nazvala šurjaka po imenu; — prošla je ponoæ i svi smo umorni, gladni i iscrpljeni. Hajde da za nekoliko trenutaka ne budemo oprezni, hajde da budemo zadovoljni i sretni. Hajde da razgovaramo o onom dugaèkom redu zlatnih pletenica ikoje sjede na onoj klupi: jesi li ikada vidio toliko divnih uniformi? Izgledali su kao da rješavaju strategiju Lundv's Lanea ili Waterlooa.— Ne — pobuni se njezin otac veselo — ne treba da gajimo predrasude protiv suda. Ja smatram da æe suðenje biti pošteno. \— Nisam u to sigurna V- dovikne Jessie osjeæajuæi se slobodnom prvi put poslije mnogo dana. — A smatram i da æemo naæi prHièno šunke. Vidi, Mavlee je ispekla još jednu. Johne, ti napravi kavu; Willia-me, nareži kruh; oèe, kako bi bilo malo konjaka, da proslavimo ovaj uspješni završetak našeg prvog radnog dana?Otac se vrati s bocom konjaka. Kad su èaše bile napunjene, Tom Benton podigne svoju da nazdravi i reèe: — U naše zdravlje.— Da, u naše — promrmlja Jessie. I prišavši mužu, ona ga poljubi i reèe: — I u tvoje, dragi moj.Naredni dani bili su loši: general Kearny, poruènik Emory i pukovnik Cooke bili su na tribini i izgradili, detalj po detalj, tužbu protiv pukovnika Fremonta. Jessie je bilo jasno da je njezin muž bio218
tvrdoglav, no taj proces svlaèenja jednog èovjeka pred javnošæu izgledao joj je pokvaren i besmislen. U toku suðenja postajalo je oèigledno da se njegove teškoæe nagomilavaju; njegovi postupci u toku tri mjeseca bili su posljedica njegove prve odluke da zauzme Kaliforniju za Sjedinjene Amerièke Države i da postane njen guverner, i bili su neizbježni. Procijenjena pojedinaèno, bez obzira na razloge koji su do njih doveli, djela su izgledala brzopleta, pogrešna i prenagljena; svatko tko bi uzeo novine i proèitao optužbe što su ih iznijeli general Kearny, poruènik Emory ili pukovnik Cooke, odmah bi osudio pukovnika Fremonta. No ako bi prva pretpostavka bila uzeta kao gotova stvar, ta djela su slijedila logièno; svatko tko bi proèitao cijelu prièu vidio bi da su se djela pukovnika Fremonta morala ocjenjivati kao niz a ne kao grupa izdvojenih dogaðaja.Uza svu nepristranost prema generalu Kearnvju, Jessie je opazila da to isto važi i za njega: svaki onaj koji bi proèitao optužbe što bi u toku jednog dana bile iznijete protiv generala, morao bi ga ozbiljno osuditi: bio je nadmen, pretjerano revan. Stigao je u Kaliforniju pošto je neobazrivo poslao natrag dvije treæine svoga Mormonskog bataljona. Bio je pobijeðen u San Pascualu, dva topa su mu zarobili Meksikanci, pa ga je komodor Stockton morao spašavati od uništenja; igrao je sporednu ulogu u borbi protiv Meksikanaca u Kalif orni j i; znao je da komodor Stockton ima nareðenje iz Washingtona da stvori graðansku vladu i da je imenovao pukovnika Fre-rnonta za guvernera; usprkos svemu tome, ponašao se kao pretjerano strogi oficir i nije obraæao pažnju na komodorove uspjehe, kao ni na to da je pukovnik Fremont gotovo bez krvi zauzeo Kaliforniju i u njoj uspješno vršio civilnu vlast, veæ je odjednom odluèio da sam postane jedini komandant. No njegovo ponašanje prema pukovniku Fremontu bilo je neizbježno ako je èovjek uzeo kao taènu njegovu prvu premisu: da je on imao posljednje nareðenje iz Washingtona da upravlja Kalif orni j om, pa je pukovnik Fremont, odbijajuæi da prihvati njegovu vlast, poèinio djelo pobune.219Jessie je mnogo vremena provela promatrajuæi lica sudaca, da bi vidjela kako oni reagiraju; bacala je krišom letimiène poglede na promatraèe koji su svakog podneva ulazili da uživaju u ovom dramatiènom sukobu izmeðu dvojice poznatih ljudi; gutala je novine, isijecala èlanke koji su bili pisani u prilog Joh-nu da bi ih pokazala mužu, a bila je ožalošæena zbog onih koji su ga osuðivali i koje bi uništila prije nego što bi mogao nabasati na njih.Dvanaestoga dana ujutro vojni tužilac pozva na tribinu generala Kearnvja. Jessie vidje da je njegovo ozbiljno lice mršavo i pomisli kako izgleda bolestan. Na trenutak požali ostarjelog ratnika koji je izabrao da se bori pred vojnim sudom umjesto na bojnom polju, no to se sažaljenje rasprši kad je on optužio pukovnika Fremontafða je Uništio neke važne dokumente. Jessie je bila sretna što je njezin muž skoèio da protestira. General Keamy se isprièa, reèe da nije htio upotrijebiti/tu rijeè uništio, ali u svojoj prvoj optužbi tužilac /je dao ton procesu. General Keamy je zatim prièao kako je vodio svoje trupe više od deset tisuæa milja preko pustinje, kako se suoèio s neprijateljski' raspoloženim Indijancima, sa glaðu i žeðu, kako je odigrao važnu ulogu u pokoravanju Kalifornije. Jessie izvadi olovku i papir iz crne torbice i poène pisati pitanja. Poslije veèere otkri da su i njezin muž i otac uradili to isto. èetiri sata su sjedili u biblioteci i sastavljali unakrsna pitanja, koja je trebalo da stvore taèniju sliku. Kad su te veèeri pošli u krevet, ona reèe mužu:— Prvi put otkako je poèeo proces noæas æu lako spavati, jer mislim da se general Kearny otkrio.Vidjela je da neprilika i ljubav nisu ljubazni drugovi: od onoga trenutka kad su otišli iz Silver Sprin-ga i kad su se bacili na posao u vezi sa suðenjem, ona i John nisu bili žena i muž, èak ni ljubavnici, veæ poslovni drugovi koji su se bili zaglibili u teškoæe što su zaprijetile njihovu savezu. Te veèeri, buduæi da je zaista osjetila pouzdanje, koje je dotle samo glumila, jer je i on trio ispunjen nadom, mogli su opet da budu ljubavnici.220
Sutradan ujutro, osvježeni i blistavih oèiju, izašli su iz kuæe pola sata ranije i prošetali po hladnom i svježom zraku do Arsenala. Pred ulazom je, ispod široke drvene nadstrešnice, stajala nekolicina ljudi, i Mrki im se od njih prijateljski obratiše:- Sretno, pukovnièe. Ne plašite ih se, gospoðo I remont, oni vam ne mogu nauditi.Union je toga jutra javio da æe pukovnik Fremont postavljati unakrsna pitanja generalu Kearnvju; pri-i<vi æe sva razdoblja historije rata za Kaliforniju, iotine æe ljudi svjedoèiti i predat æe se tisuæe dokumenata, ali je èitav Washington znao da je to krilu ni trenutak suðenja, kada æe se dva protivnika naæi licem u lice. Jessie uðe u sudnicu pola sata prije vremena, ali su sva sjedišta bila zauzeta. Èuo se /.agor razgovora, dobacivali su im brze poglede dok su išli kroz prolaz, predstavljajuæi neobièno lijep par. Dvadeset trogodišnja Jessie u dugaèkom kaputu kao more zelene boje sa smeðim šeširom od baršuna, koji joj je odgovarao kosi, mršavih obraza rumenih od hoda po zimskom zraku, a oèiju blistavih od povjerenja s kojim su ih ljudi u sudnici doèekali, rumenih i vlažnih usta; njezin ju je trideset èetvorogodišnji muž èvrsto držao za ruku; crna kosa bila mu je malo zaèešljana na èelo, i izgledao je stariji i nekako dostojanstven, jer više nije brijao bradu koja mu je narasla u toku treæe ekspedicije i godine dana provedene u Kaliforniji; išao je uspravan i ponosan, a ži votna mu se snaga oèitovala ispod sveèane uniforme. Sjevši za trenutak na mjesto za promatraèe pored mjesta koje je bilo rezervirano za Jessie, on joj reèe tiho u uho da nitko nije mogao èuti:— Sutra se neæeš stidjeti što se zoveš gospoða Fremont. Danas æe tvoje ime biti osveæeno.— Oh, dragi — promrmlja ona — ništa se na ovom svijetu ne može dogoditi što bi me natjeralo da se stidim svoga imena. Nosim ga kao i ti onu medalju koju ti je dodijelio barun Humboldt.— Priznajem da sam se nadao da æeš to reæi — odgovori on uz tugaljiv osmijeh.221irKad se poèeo dizati, ona ga uhvati za ruku i reèe: — Budi pažljiv, dragi; pusti generala Keamvja da pravi greške, pusti ga da bude ogorèen i mrzovoljan. On je juèer imao svoj dan, danas je tvoj: možeš priuštiti sebi da budeš plemenit.On je potapša po ruci.— Možeš imati povjerenja u mene — reèe on. — Moj maè ima jutros tako britku oštricu da general neæe ni znati da mu je grlo presjeèeno dok ne okrene glavu.To nije bio odgovor kome se nadala, ali morala se zadovoljiti njime. Suðenje je poèelo, general Kear-ny se zakleo, i John ustane, bacivši pogled na dokumente pred sobom, a zatim se obrati svom komandantu. Jessie s olakšanjem opazi da mu je glas tih a ponašanje uètivo. Sjedila je napeta na drvenoj klupi u toj dvorani boje slaèice; još je uvijek bilo hladno, i ona je bila prikupila svoj dugi zeleni ogrtaè preko grudi. Onoga trenutka kad je John poèeo govoriti, njena napetost popusti, a u prostoriji postade toplije; sjedila je udobno dok je slušala unakrsno ispitivanje za koje joj se èinilo da æe obraniti njenog muža.— Generale Kearnv, je li William W. Russell, moj državni sekretar u Kaliforniji, došao u vaš glavni štab u Los Angeles 13. sijeènja i rekao vam da sam ga poslao iz doline Cahuenga, gdje sam upravo bio primio predaju meksièke vojske?— Jest.— Zar vam gospodin Russell nije rekao da je poslan sa zadatkom da provjeri tko je glavnokomandu-juæi u Los Angelesu, i da, kad to sazna, podnese izvještaj o predaji meksièke vojske i uvjetima primirja koje sam im ja dao?— Gospodin Russell je došao u moj glavni štab trinaestoga sijeènja.— Zar vas gospodin Russell nije pitao je li vašim dolaskom u tu zemlju komodor Stockton, koji je dotada bio priznavan kao vrhovni komandant, smijenjen s tog položaja?— On je postavio to pitanje.222
— A niste li mu vi rekli da je komodor Stockton još uvijek vrhovni komandant, i niste li mu rekli da svoj izvještaj podnese komodoru?— Jesam.— A to je bilo taèno èetiri dana prije nego što ste mi naredili da prestanem slušati komodom Stockto-na i da izvršavam vaša nareðenja?— Bilo je.— Jeste li izmeðu èetrnaestog i sedamnaestog sijeènja primili bilo kakva nareðenja iz Washingtona koja su promijenila vaš status?— Nikakve poruke nisam primio u tom vremenskom razdoblju.U publici se zaèulo živahno micanje; èuo se i poneki pljesak. Jessie se zahvalno okrene na svom sjedištu; vidjela je da su se promatraèi složili s tim da je njezin muž iskreno želio doznati tko je zakoniti komandant, i da general Kearnv sam sebi protivu-i jeèi. Dok je sudac prijetio da æe isprazniti sudnicu, John zamoli da se general Kearnv otpusti, a da se pozove William W. Russel. Russel je potvrdio da je bio major u Kalif ornijskom bataljonu, da je sudjelovao kod predaje Meksikanaca u Cahuengi, i da mu je pukovnik Fremont naredio da odjaše u Los Angeles i utvrdi tko je vrhovni komandant.— Gospodine Russel, kad ste razgovarali s generalom Kearnvjem u glavnom štabu, prije no što ste odnijeli svoj izvještaj komodoru Stocktonu, je li spomenuo moje ime?— Jest. General Kearnv je izrazio veliko zadovoljstvo što se pukovnik Fremont nalazi u ovoj zemlji, i govorio je o njegovim poznatim sposobnostima za službu guvernera, kao i o njegovu poznavanju španjolskog jezika i poznavanju ljudi. Rekao mi je da namjerava imenovati pukovnika Fremonta za guvernera Kalif orni je ako instrukcije koje je sobom donio od sekretara ministarstva rata budu priznate u Kaliforniji.— Jeste li vi onda moje izvještaje predali komodoru Stocktonu?223r— Jesam, gospodine; èuo sam od komodora da se njegovi odnosi prema teritoriju u svojstvu glavnog komandanta nisu nimalo promijenili dolaskom generala Kearnvja u tu zemlju.— Jeste li se onda vratili u Kalif orni jski bataljon?— Jesam. Sreo sam pukovnika Fremonta na èelu njegovog bataljona ujutro 14. sijeènja, oko pet milja daleko od Los Angelesa. Rekao sam mu da sam dugo razgovarao s generalom Kearnvj em i komodorom Stocktonom u vezi s njihovim položajem u ovoj zemlji; da sam uvjeren da mu je, prema onome što se dogodilo, general Kearnv bolji prijatelj od komodora Stocktona; ali sam, na osnovu Kearnvjeva vlastitog priznanja, sa žaljenjem morao izraziti svoje mišljenje da komodora Stocktona treba još uvijek smatrati za glavnog komandanta; da sam vidio da Stockton vrši funkcije komandanta i da ga je, prema mome mišljenju, prešutno predložio Kearny.•— Gospodine Russel, da li je pukovniku Fremontu pokoravanje zapovijedima komodora Stocktona a ne generala Kearnvja, kad su obojica tvrdili da imaju vrhovnu vlast nad teritorijem, donosilo bilo kakvu osobnu i vojnu prednost?— Mislim da nije; bilo je poznato da general Kearnv ima novaca; i da je uskoro oèekivao dolazak trupa. On je, osim toga, bio poznat kao dobar prijatelj obitelji pukovnika Fremonta. Uvjeren sam da je pukovnik Fremont odluèio da sluša komodora Stocktona samo zato što je to smatrao za svoju dužnost.U sudnici ponovo zavlada žamor. Jessino raspoloženje naglo je raslo. Onda John ponovo pozove generala Kearnvja na mjesto za svjedoke.— Generale Kearnv, nisam li vas ja èetiri dana poslije onog dana kad ste mi naredili da više ne služim pod komodorom Stocktonom i da slušam vaša nareðenja obavijestio da je komodor Stockton odbio da poništi moje imenovanje u mornarici izjavivši da æe me smatrati pobunjenikom ako odbijem da ga priznajem za glavnog komandanta?— Kao glavni komandant Kalifornije ja nisam bio vezan izjavama komodora Stocktona.
— Ali vi ste znali da je on prijetio da æe upotrijebiti svoje mornare i marince kako bi sprijeèio da se Kalilornijski bataljon raskomada?— Nisam bio uvjeren da bi komodor Stockton upo-irijebio svoje mornare protiv Kalif orni j-skog bataljuna.— Jeste li obavijestili komodora Stocktona da on više nije vrhovni komandant u Kaliforniji, veæ da ste to vi?— Tako sam obavijestio komodora.— I zar on nije odbio da vam ustupi komandu?— Odbio je da prizna moju komandu.— Kako sam ja bio imenovan za guvernera Kalilo mije i kako sam bio najbliži po èinu vama i komodom, niste li vi pokušavali da mene iskoristite da biste riješili svoju svaðu s komodorom Stocktonom?Javni vojni tužilac nije htio dopustiti to pitanje. John se okrene, pogleda poduže svoju ženu, a zatim priðe bliže loži za svjedoke.— Kad sam vam poslao svoje prvo uètivo pismo i odbio da donesem bilo kakvu odluku dok se ne riješi pitanje ranga, niste li rekli da vam je èovjek koji vam je donio pismo nepoznat?— Ne sjeæam se da sam to rekao.— Onda mi dopustite da vam to proèitam iz vašeg svjedoèenja.Pošto je proèitao taj odjeljak iz svjedoèenja generala Kearnvja, John nastavi: — To pismo vam je donio u glavni štab Christopher Carson. Zar niste mnogo sedmica proveli na putu sa Kitom Carsonom, koji vam je poslužio kao vodiè?— Gospodin Carson je služio kao naš vodiè.— Pa kako ga onda niste prepoznali nekoliko sedmica kasnije kad vam je donio pismo?— èovjek koji mi je donio vaše pismo bio mi je nepoznat.John Fremont pozove Kita Carsona na mjesto za svjedoke. Jessie izmijeni s njim osmijeh dok je silazio kroz srednji prolaz u sudnici pošto ga je stra-žar dozvao. Kad se Carson zakleo, John zapita:22415 Besmrtna žena225T— Jeste li vi 17. sijeènja 1847. godine odnijeli generalu Kearnvju jedno moje pismo u kome sam iznio da æu ja, dok general Kearnv i komodor Stockton meðu sobom ne riješe pitanje ranga, u èemu je po mome mišljenju ležala teškoæa, izvještavati komodo-ra i primati nareðenja od njega?— Odnio sam to pismo generalu Kearnvju.— Da li vas je on prepoznao?— Da li me je prepoznao? — upita zaèuðeno Carson.— Je li znao da ste vi Christopher Carson?— Bili smo na putu zajedno. Kako me ne bi znao?— Hvala, gospodine Carsone. Želio bih da ponovo pozovem generala Keamvja na mjesto za svjedoke. Generale Kearnv, zar vi niste obavijestili svoje oficire, odmah poslije moga odbijanja 17. sijeènja, da æete me zatvoriti?— Možda sam to spomenuo.— Kad ste me obavijestili da æu biti uhapšen? Nije li to bilo 16. kolovoza, šest mjeseci kasnije, kad smo stigli u tvrðavu Leavenvvorth?— Uhapšeni ste u tvrðavi Leavenvvorth.— Jeste li mi pružili bilo kakvu priliku da u Kali-forniji skupim podatke za svoju obranu? Jesam li mogao obavijestiti svoje svjedoke da su ini potrebni u Washingtonu za suðenje pred vojnim sudom?— Bili ste pravovremeno obaviješteni o svom hapšenju u tvrðavi Leavenvvorth.
— Kad ste mi naredili da se vratim u Washington, niste li mi uskratili pravo da odem u San Francisco i pokupim svoje dnevnike, crteže, zemljopisne karte i primjerke prikupljene u toku treæe ekspedicije?— To je bila državna svojina, i nije se mogla povjeriti oficiru koji se ogriješio o svoju dužnost.— Niste li mi uskratili odobrenje da odvedem svoj bataljon u Meksiko i da tamo služim pod generalom Tavlorom, mada je general Scott tražio da mi tu privilegiju produžite?— Ne znam da je general Scott to savjetovao.— Kad sam tražio odobrenje da se vratim novim putem da bih upotpunio svoje zemljopisne karte zaTopografski korpus, niste li me primorali da marširam za vašom vojskom pod stražom Mormonskog bataljona?— Vi ste marširali iza Mormonskog bataljona.— Još jedno, posljednje pitanje, generale Kearnv. Zar niste pokušali sprijeèiti poruènika Gillespieja i potporuènika Bealea da odu iz Kalifornije, mada su veæ bili zakasnili u Washington?— Ja nemam vlasti nad pomorskim oficirima.— Ali zar vi niste otišli komodom Stocktonu i zali azili da se tim ljudima ne dopusti da se koriste suhozemnim putem?— Obavijestio sam komodora Stocktona da smatram da poruènik Gillespie nije dovoljno odgovoran èovjek da bi mogao lutati po Kalif orni j i.Bila su èetiri sata. Sud je za taj dan završio s radom. Jessie je sjedila sretna i gotovo zadovoljna na svom mjestu, èekajuæi da tri èovjeka iza ograde skupe svoje papire i poðu s njom u koèiju. Smatrala je da je proces završen, da svima mora biti jasno da je general Kearnv iznenada promijenio svoj stav, da je odluèio preuzeti komandu pošto je sve redom obavijestio da je komandant komodor Stockton; da se John opravdao što nije bio u stanju da shvati tu promjenu, jer nova nareðenja nisu bila stigla; da je imao pravo što je odbio da primi na sebe odgovornost da odluèuje tko je od njegovih pretpostavljenih u stvari komandant Kalifornije. Pobude i postupci generala Kearnv ja pokazali su se u lošem svjetlu, on sam pokazao se kao vlastoljubiv dok je bio u Ka-lifomiji, a danas je na mjestu zapovjednika pokazao takvu osvetoljubivost prema mlaðem oficiru da je obezvrijedio svoje svjedoèenje.Sutradan rano ujutro, dok je radila u arhivu ministarstva rata, Jessie naiðe na originalan izvještaj koji je general Stephen Watts Kearnv podnio protiv pukovnika Johna Fremonta, i ona, sva obamrla^ shvati da to nisu bile one optužbe zbog kojih je suðeno njenom mužu, i da je samo ministarstvo rata sastavilo konaène pojedinosti optužnice.22615*22?Njenog juèerašnjeg pouzdanja nestade. Suðenje nipošto nije bilo završeno, njihovo veselo samopouzdanje bilo je samozavaravanje. Buduæi da je ministarstvo rala proširilo i razradilo optužbu, buduæi da su oni odabrali svoje suce i vodili suðenje kako je njih volja, ništa što bi John mogao dokazati ne bi moglo nimalo izmijeniti presudu.Ne spominjuæi nikome svoje otkriæe, Jessie je navukla veselu obrazinu i trudila se da pravi šale u koèiji kad ju je otac pozvao. Osjeæaj predstojeæe nesreæe poveæao se u toku dana, kad je vidjela da sud neprestano istupa protiv njenog muža: nisu dopustili da komodor Stockton potvrdi sa mjesta za svjedoke da je on bio zakoniti komandant Kalifomije; odbili su da priznaju kao dokaz izvještaje sekretara ministarstva mornarice i sekretara ministarstva rata, koji su hvalili Johnovo zauzimanje Kalifornije; nisu dopustili poruèniku Emorvju i pukovniku Co-oku da potvrde jesu li ili nisu bili autori anonimnih pisama u novinama prije procesa; odbili su da dopuste Johnu da preda materijal koji bi dokazao da je general Kearnv iskoristio svoj utjecaj da zadrži na obali Pacifika sve pomorske oficire koji su simpatizirali s okrivljenim; nisu dopustili da se preda bilo kakav materijal koji bi mogao naškoditi generalu Kearnvju kao svjedoku.
Suðenje, koje je dotle teklo mirno, pretvorilo se u niz beskrajnih prepirki. Svakih nekoliko minuta bilo je nareðivano da svi izaðu, pa su i Jessie i promatraèi morali stajati po èitav sat u predvorju i vraæali bi se u sudnicu da èuju kako »sud ne može ispitati zašto je general Kearnv odbio da dopusti pukovniku Fremontu... sud ne može ispitati nare-ðenja koja je pukovnik Fremont primio u tvrðavi Leavenworth ... sud je proèitao predane dokumente i nalazi da u njima nema nièega što bi se odnosilo na ovo suðenje... sud je odluèio da se prigovori pukovnika Fremonta ne mogu usvojiti... «228Pošto bi noæu sa Johnom, ocem i šurjakom radila ju-t sati na spisu koji je trebalo da dokaže da se mogu iznijeti stanoviti dokazi, ležala bi širom otvorenih oèiju do zore, a onda išla u ministarstvo mornarice ili rata da iskopa odgovarajuæe dokumente koji æe poduprijeti njihov izvod èinjenica, da bi potom vidjela kako se njihov materijal odbacuje kao beznaèajan i neprihvatljiv, da je sudnica ispražnjena dok je ona stajala u hladnom predvorju oèekujuæi da ponovo uðu, i da onda èuje poražavajuæu vijest da je sud opet protiv njih.Više nije mogla uvjeravati svoga muža da æe se sve dobro završiti; a ni John nije mogao dalje igrati tu igru. Jedino je William Jones tvrdio da je suðenje nepristrano, mada se suci gotovo nikad nisu slagali s njegovim oštroumnim analizama dokaznog materijala. Radili su užasno naporno, previše malo spavali i previše malo jeli, provodeæi polovinu vremena samo o crnoj kavi. I dok se osjeæaj poraza i nepravde poveæavao, živci su im oslabili. Jessie je spala na manje od èetrdeset i pet kilograma. Bila je uznemirena zbog onoga što se dešavalo njenom mužu; srce joj se stiskalo dok je gledala kako njegove crne oèi tonu sve dublje i dublje, kako se ispunjavaju pogledom mržnje i osjeæajem da je progonjen. To je bilo zlo, to je škodilo njihovoj obrani, no kad ga je pokušala smiriti, uvjeriti ga da se suðenje vodi pošteno, znala je da æe je za jedan sat odluka suda poraziti, i da æe ih uhvatiti bijes kad saznaju da je pitanja što ih je vojni tužilac postavljao generalu Kearnvju prethodno napisao sam general!Gnjev njenog oca bio se toliko raspalio da ga takva nije vidjela ni u godinama njegovih najtežih bitaka. Patio je zbog napada na svoga zeta i bijesno pružao otpor neprijatelju. Najmanje polovinu njegovih zakljuèaka morali su odbaciti, jer se on upuštao u nelogièno i bijesno dokazivanje.Pokraj njega sjedio je William Carev Jones, iz koga je zraèila hladnoæa od koje bi se sledio nemir svakog drugog èovjeka, potpuno miran, hladnih ze-229rlenih oèiju, bezizražajna lica svijetle kože, i gasio je plamen osjeæaja Toma Bentona ledenim razmišljanjem u duhu zakona. Jessie se èesto morala podsjeæati na onaj trenutak otkrivanja kad je on sebi dopustio da izrazi svoju odanost obitelji, jer bi inaèe smatrala da je tako nezainteresiran da je bezvrijedan kao savjetnik. No dok je promatrala sredstva pomoæu kojih su pripremani izvodi iz èinjenica i dokazi, korak po korak, da bi se John, ne samo na sudu veæ i u dnevnoj štampi, pokazao u najboljem svjetlu, znala je da je mozak Williama Jonesa, brz kao maè za probadanje, bio njihova najveæa prednost.Promatrala je svoga muža dok je radio, rastrzan optužbama i dokazima koji su se gomilali protiv njega i svjestan štete što mu je svakim danom nanose njegovi neprijatelji, no uvijek je bila sasvim i potpuno sigurna da je on u pravu, da nije mogao nikako drugaèije postupiti, da je jedini razlog generala Kearnyja bila osveta za povrijeðeno dostojanstvo, da se razlozi ljudi kao što su Emory i Co-oke zasnivaju na zavisti i ljubomori, da je želja ministarstva rata da ponovo uspostavi svoju prevlast u sluèajevima kad bude obavezna suradnja sa mornaricom.Ali ih nisu slomili ni napetost živaca ni neprestani rad, veæ osjeæaj da udaraju glavom o kameni zid. Èinilo se da sud sluša iste one rijeèi obrane koje su slušali Jessie i novinski izvjestitelji i promatraèi, no nijedan dokaz nije imao nikakve važnosti. Novine su se poèele uzbuðivati zbog suda i pitale su se zašto im je trebalo više vremena da srede svoje ubilaèke svaðe nego što im je trebalo da dobiju rat s Meksikom.
Thomas Hart Benton, najstariji i najpametniji medu njima, prvi je klonuo pod naporom. Jednog ranog jutra mjeseca prosinca, èim je suðenje poèelo, general Kearny teško usrane i reèe:— Smatram da sam ztog poštovanja ovom sudu dužan izjaviti da je stariji savjetnik optuženog, Thomas H. Benton, iz Missourija, dok sam odgovarao230na pitanja koja mi je sud postavljao, sjedio na svom mjestu, kreveljio se i fiksirao me, što je po mome mišljenju znaèilo da me želi uvrijediti, naružiti i zastrašiti.U sudnici se zaèu žagor. Jessini obrazi pocrvenje-se od zbunjenosti. Promatraèi izdužiše vratove da osmotre senatora Bentona. Kroz sve oštro šaputanje u publici, Jessie èu kako predsjednik suda izjavljuje da tako nešto nije primijetio, ali da mu je veoma žao što to èuje. Onda proèita èlan 76. Uredbe i ratnog zakona, koji zabranjuje upotrebu prijeteæih rijeèi, znakova ili pokreta pred vojnim sudom. Kad je predsjednik završio, zaèu se žamor i išèekivanje. Sve su oèi bile uperene u senatora Bentona. Ovaj ustane, tamnocrvena lica, i Ijutito viknu:— General Kearny je uperio pogled na pukovnika Fremonta i gledao ga uvredljivo i neprijateljski. Sudac koji je postavljao pitanja naveo je generala Kearnyja da preinaèi ono na što se prije zakleo...Jedan èlan suda ustane i reèe:— Gospodine predsjednièe, primjedbe na ispravnost našeg postupka, po mom mišljenju, nisu dopuštene.Tom Benton vikne:— Kad je general Kearny fiksirao pogledom pukovnika Fremonta, odluèio sam da æu, bude li ponovo tako gledao optuženoga, i ja njega tako gledati. To sam danas uèinio; i moj današnji pogled posljedica je ranijih pogleda u ovom sudu. Danas sam gledao generala Kearnyja kad je on gledao pukovnika Fremonta, a gledao sam ga tako dugo dok nije bio prisiljen da obori pogled!Kad je Jessie stigla kuæi i èula oca kako prièa o prigovoru sudu, ona se baci u veliki kožni naslonjaè i zaplaèe. To je bio udarac na koji nije bila pripravna. Oni su se nekako mogli suoèiti s pokušajima da se John ocrni zbog svog ponašanja u skladu sa zahtjevima dužnosti; ali to što se njezin otac mogao tako potpuno zaboraviti... što se mogao izložiti oštroj kritici, zaboljelo ju je do dna duše i ona se231osjeæala krivom zbog toga što mu je nanijela takvu bol. Zbog nje je on nanio toliko štete svom imenu i svojoj karijeri, koju je tako dugo stvarao.Poèetkom prosinca, pošto se tri jutra zaredom probudila s osjeæajem gaðenja, znala je da je opet trudna. To saznanje izazvalo je u njoj osjeæaje što su bili neka mješavina oduševljenja i strepnje. Ovo joj je bila prva trudnoæa od Lilyna roðenja. Nije nimalo sumnjala da æe ovoga puta biti sin. Znala je koliko æe radosti roðenje djeèaka izazvati kod njenog muža; koliko ponosa i nanovo roðene ambicije. Zbog svega toga bila je sretna. Ali ako njen muž bude osuðen i otpušten iz službe, on æe biti izgubljen, neæe znati kamo da ide ni kuda da se okrene; njihova radost zbog roðenja djeteta bit æe ugušena njihovom nesreæom.Onog trenutka kad je bila sigurna da æe dobiti dijete, Jessie je donijela dvije odluke: prvo, da to neæe nikome reæi dok se ne završi suðenje, i zatim, da oni jednostavno ne smiju izgubiti proces. Zakle-la se da æe raditi rukama i nogama, da æe se boriti i za posljednju taèku do krajnje granice pa i preko nje, da se nikada neæe predati. Brza pobjeda i nedvosmisleno opravdanje za njenog muža morat æe se izvojevati iz tog kaosa svaða i prašnjavih dokumenata. Njezin se sin ne smije roditi u svijetu u kojem je njegov otac stavljen izvan zakona. Mora se roditi u svijetu u kojem æe ime Fremont biti poštovano.Ona se uputi u sobu svoje majke i, pošto je bila previše zaokupljena svojim mislima, zaboravi da zakuca. Eliza je sjedila na majèinom naslonjaèu; dio jedne reèenice ostade da lebdi u zraku; dvije žene izgledale su kao krivci. Jessie zatvori vrata i držeæi kvaku stisnutom pesnicom osloni se na njih, lomeæi prste. Fizièki bol otjera onaj bol što ga je osjetila naišavši na majku i sestru kako razgovaraju o njoj.
Tri su žene, zbunjene, šutjele neko vrijeme, dok se Jessie pitala o èemu li su to razgovarale. Jesu li osuðivale njenog muža? Jesu li nju kritizirale zbog njezine uloge u toj drami? Jesu li se stidjele skandala, zgražale što im se ime povlaèi po blatu javnog ogovaranja?Jessie se odmakne od vrata i priðe majci i sestri; napetost njenog ponašanja natjera ih da je pogledaju. Ugledavši njihove oèi, blage i povjerljive, Jessie shvati da je samo u svom prenapetom stanju mogla optužiti majku i sestru da joj nisu odane. Žalile su je, to je bilo sve; žalile su je zbog njenih muka i tegobe. Mogla je zamisliti njihov razgovor, mogla ih je èuti kako žale što se udala za èovjeka u javnoj službi, što se upetljala u te sumnjive poslove i postupke, žalile su je zbog njezine nesreæe. Znala je da se njena majka sigurno sjeæa prizora na brodu i u koèiji na putu u Cherry Grove, kad je opominjala svoju kæer da ne ulijeæe iz svoga sretnog i sigurnog života u jedan sukob; sigurno se sjeæa kako je Jessie bila sigurna da je to ono što ona želi i da majka nema pravo što izbjegava pravi životni tok. Njezina majka vjerojatno misli da ona sada shvaæa kakvu je grešku poèinila i da žali što nije poslušala savjet starijeg.No ona ništa slièno nije mislila; nije žalila što se udala za Johna, nije se žalila ni zbog èega što se u tom braku desilo, ukljuèujuæi dogaðaje što su doveli do ovoga suðenja. Nije se plašila života; nije se plašila hrabrog i smionog djelovanja; èak se nije plašila ni tog suðenja i njegovih posljedica. Pošto je izdržala ono najgore što je sudjelovanje moglo donijeti, stekla je pravo da govori; željela je da dovikne majci da se nije predomislila, da još uvijek vjeruje u život akcije i sukoba, u rad rame uz rame s jednim èovjekom, bez obzira na to koliko je blata nabaèeno na rub njene odjeæe.Nije željela njihovo sažaljenje; to joj je bilo nepodnošljivo. Majka i sestra nisu shvaæale da je sa-žalijevaju zbog patnje koju nije osjeæala. Ako je dio njenog posla bio da izdrži na sebi blještavo prozirno232233svjetlo opæe poznatosti; ako je dio njenog posla bio da izdrži javno izlaganje kao i javno odobravanje; ako je dio njenog posla bio da dopusti da se vrijeða ime njenog muža i njeno, onda je to cijena koju je ona platila da bi obavila jedan važan posao. Ne, nije željela njihovo sažaljenje; ono je bilo pogrešno primijenjeno. Bolje bi bilo da sažalijevaju slabost i udaljavanje, nemoguænost 4a izdrže razorno djelovanje sukoba i da iz svega toga izaðu mirne duše i sa sve veæom vjerom u èovjekovu sudbinu.Bila je zaboravila zašto je došla u sobu. Osmjeh-nuvši se možda malo i previše veselo, ona poljubi majku i sestru u obraz i ponovo iziðe ne progovori vši ni rijeèi.Èitavu noæ 18. prosinca proveli su Jessie, John, Tom Benton i William Jones u radu, sreðujuæi sve do zore obranu protiv optužbi, sumirajuæi i analizirajuæi svaku protivnièku izjavu i dokazujuæi kako je sud sve izjave tumaèio u korist generala Kearnv« ja. Završili su rad u šest sati. Poslije toga Jessie je popila šalicu kave, okupala se i odvezla u ministarstvo rata da prepiše nekoliko odjeljaka potrebnih za rezime. Bila je zauzeta radom gotovo do podne, ne pruživši sebi priliku da se osvježi ili da nešto založi. Požurila je zatim u Arsenal da odnese mužu potreban materijal.Nije ga jasno vidjela kad je ustao da izloži svoj izvod èinjenica, ali nije znala je li to zbog toga što je upalo, nesretno lice Johna Fremonta bilo obavije-no maglom razoèaranja ili zbog toga što je njoj u glavi buèalo. Pukovniku Fremontu pošlo je za rukom da izgovori samo prve rijeèi: vojni tužilac stavio je prigovor na prihvatljivost rezimea, i sud je bio raspušten. Jessie iziðe u užasno hladno predvorje, gdje je ledeni propuh pirio kroz prozore i pukotine ispod vrata. Mirno je stajala tako dugo koliko je mogla izdržati, a zatim je hodala gore-dolje da se zagrije. U tri sata više nije mogla stajati na nogama i morala je zamoliti jednog znanca da je odveze kuæi. Odmah je legla u krevet. Soba se vrtjela oko nje, tijelo joj je gorjelo kao da je u njemu234potpaljena peæ s ugljenom, u ušima joj je bubnjalo, a usta kao da su joj bila puna vate. Tek je nejasno èula utješne rijeèi svog muža. Ali dvije lijeènikove rijeèi èula je jasno prije no što je izgubila svijest:— Upala pluæa.
Njena sestra Eliza vratila se kuæi da bi vodila domaæinstvo. Eliza se nije znala izražavati rijeèima, ali kad je trebalo da se izražava djelima, nitko nije bio toliko rjeèit kao ona. U Jessinoj sobi je održavala odgovarajuæu temperaturu, što nije bio lak zadatak u hladnom prosincu; svakog trenutka noæu i danju bile su prisutne ili ona ili Mavlee ili bolnièarka; ukusna i snažna hrana pripremana je i stajala je na grijaèu pored kreveta da ostane topla. Gospoða Benton, koja je veæ dva mjeseca ležala u krevetu da bi izbjegla bure koje su potresale Bentono-vo domaæinstvo, naredila je da je Mavlee svakog jutra obuèe, pa je uza sve to što je bila napola paralizirana mnoge sate provodila pored kreveta svoje kæeri držeæi je za ruku i prièajuæi joj vesele prièe iz njenog djetinjstva.Najviše je bio utuèen John, kome se nekako èinilo da je on ženi donio tu bolest. Jessie je vidjela da on svu krivicu prebacuje na sebe, mada se bezbrižno osmjehivao kad bi dolazio da je obiðe.Jedino Tom Benton kao da nije bio uznemiren: Jessie ima upalu pluæa? Pa, mnogi su i prije nje imali upalu pluæa! Ako je on mogao pobijediti tuberkulozu, koja je odnijela sve ostale èlanove njegove obitelji, kako bi itko mogao i posumjnati u to da æe Jessie brzo savladati nešto tako kratkotrajno kao što je upala pluæa?Ni Jessie nije pomišljala da joj je život u opasnosti; svi njeni košmari ispredali su se oko njezina muža i suðenja. Èetiri dana bila je teško bolesna: petog jutra u tri sata groznica je prestala. Èim joj se vratila snaga, zatražila je da je izvještavaju o svakodnevnim novostima sa suðenja. Smatrala je da je veoma lijepo od njenog muža i oca što su joj se bezbrižno obraæali i tvrdili da je sve dobro. Nisu znali da je potkupila Josheema da joj u podne, kad235muškarci ne bi bili kod kuæe, donosi brojeve Uniona i National Intelligencera i da je pratila suðenje od rijeèi do rijeèi. Nije bilo dobro za nju da èita izvještaje o toku suðenja kad su sadržavali loše vijesti, ali strepnja izazvana neizvjesnošæu bila je još gora. Božiæ i Novu godinu provela je u krevetu oslonjena na jastuke. Otac je bio okitio malo božièno drvce u uglu njene spavaæe sobe, a lijeènik je dopustio da se boziæni pokloni otvore u njezinu prisustvu na Božiæ ujutro.John je jurio po gradu i potrošio njihovu posljednju gotovinu, koja se brzo smanjivala, na desetine poklona koje joj je kupio, od bisernih naušnica do zelene svilene kuæne haljine, koju je brzo skinula Jcr j°j Je u nJoj lice izgledalo još bljeðe no što je zapravo bilo.Krajem treæe sedmice ustala je iz postelje pokušavajuæi da uèini nekoliko koraka po sobi, ali su joj noge bile isto onako slabe kao kad je prvi put pokušala da hoda poslije Lilynog roðenja. Teško se oslanjala o ruku svoga muža, trljajuæi s uživanjem nožnim prstima po mekom debelom sagu. Mislila je da æe moæi ostati na nogama sat-dva, ali poslije pet minuta bila je sretna kad su joj pomogli da se vrati u krevet. Svakoga je dana jela sve što bi Maylee stavila pred nju, u želji da se što brže oporavi i udeblja, kako bi joj muškarci dopustili da nastavi s radom. Treæe nedjelje mjeseca sijeènja bila je èitav dan na nogama. Uèinila je sve što je mogla da od lijeènika sakrije trudnoæu; on je popustio pred njenom prešutnom željom da još malo šuti.Saslušavanje se vuklo veæ tri mjeseca, iscrpljujuæi strpljenje nacije. Posljednjih dana sijeènja napokon se poèeo nazirati kraj. Mada joj John nije htio dopustiti da prisustvuje posljednjim saslušanjima, nisu je mogli nagovoriti da ne uèestvuje u koncipiranju posljednje rijeèi obrane. Ovo sumiranje pokazalo se kao njihova najbolja suradnja u toku suðenja, jer je svatko od njih u nju unio svoju analizu dogaðaja. Napis je poèinjao Johnovim dolaskom u Kalif orni ju, govorio je o municiji, hrani, novcu i lijekovima Što236mu ih je dala mornarica da bi mu pomogla u osvajanju, iznosila se povijest rata s Meksikom do predaje Kalifornije i o onim dogaðajima što su doveli do sukoba zbog komande. Iskaz i dokumenti koji su se odnosili na ta tri mjeseca bili su pretresem i analizirani, razilaženja i nepravilnosti uporedo izlagani.Jessie je pouzdano smatrala da ne postoji stvarna osnova na temelju koje bi se mogla podržati optužnica zbog pobune, mada bi sud mogao donijeti presudu da je John kriv u pogledu dvije manje taèke optužbe, to jest zbog neposlušnosti i ponašanja koje je štetilo vojnoj disciplini.
Slijedeæeg jutra nitko nije radio. Obitelj se kasno skupila na doruèak: Jessie i Eliza sa svojim muževima, Thomas i Elizabeth Benton, njene dvije mlaðe sestre i brat. Šalili su se uz kuhana jaja i kolaè od èokolade, polako se obukli i svi zajedno pošli u sudnicu nekoliko minuta prije dvanaest.Jessie se ponosila Johnom kad je on ustao da proèita svoje posljednje izlaganje dobro moduliranim glasom. Njeno je povjerenje raslo dok je izlagao taèku za taèkom èvrsto izgraðene obrane. U èetiri sata, kad je bilo vrijeme da se prestane s radom, sud mu je dopustio da nastavi svoje izlaganje, i on je tako nastavio još jedan sat, glasom koji mu je postajao sve hrapaviji, ali i sve odluèniji. Na kraju je sjedila gotovo bez daha dok je on izlagao posljednju obranu, koju su on i njegova žena napisali s istom onom suradnjom s kojom su stvorili izvještaje za prve dvije ekspedicije.— Sva moja djela u Kalif orni j i imala su plemenite pobude i bila su u skladu s mojom željom da služim opæem dobru. Moji su nauèni radovi u stanovitoj mjeri pridonijeli tome da Kalif orni ja postane pristupaèna mojim sunarodnjacima. Moje vojne operacije bile su pobjede bez krvoproliæa; moja graðanska uprava bila je za dobro naroda. Predlažem da se Kalif orni ja, za vrijeme moje administracije, usporedi s najmirnijim dijelovima Sjedinjenih Dr-237žava. Sprijeèio sam graðanski rat protiv komodora Stocktona, odbivši da se udružim s generalom Ke-arnvjem protiv njega; sprijeèio sam graðanski rat protiv samog sebe, pristavši da budem uklonjen — nudeæi u isto vrijeme da podnesem ostavku na mjesto pukovnika suhozemne vojske.I sada sam spreman da prihvatim odluku suda.Promatraèi zapljeskaše. Èak je i red sudaca izgledao zadovoljan, kao da je to zaista bilo vrijedno izlaganje jednog složenog sluèaja. Jessie se opusti; njihovim mukama bio je kraj, držali su se najbolje šio su mogli. Ona htjede da ustane, kao i ostala publika, kad odjednom zaèu kako njen muž uzvikuje glasom uzbuðenim i punim gorèine:— Gospodine predsjednièe, ne mogu dopustiti da moje saslušanje ostane bez jedne posljednje izjave.»Oh, bože dragi«, pomisli Jessie, »što se to dogodilo? što æe sada uèiniti?«— Svakako je trebalo ispitati teškoæe u Kaliforniji — reèe glasno John — ali kako? Ne sudbenim progonom potèinjenog, veæ onih glavnih; ne onoga koji je sprijeèio, veæ onoga koji bi doveo do graðanskog rata. Ako sam izvršio zloèin što sam prihvatio guvernersku vlast od komodora Stocktona, onda je i on uèinio zloèin što mi ju je dao; i u svakom sluèaju, bio to zloèin ili ne bio, vlada koja je znala njegovu namjeru da me imenuje, a nije to zabranila, izgubila je pravo da sudi bilo kome od nas dvojice! Smatram da su ove teškoæe u Kaliforniji komedija sastavljena od triju grešaka: prvo, pogrešnih nareðenja koja su odavde slana; drugo, neopravdanih pretenzija od strane generala Kearnvja; treæe, postupka vlade da podržava te pretenzije. Posljednju od te tri greške smatram najveæom.Kad je završio, stajao je nespretno pored stola. Jessie osjeti kako je klonula. Ustane i požuri sredinom sudnice zaslijepljena suzama. Sav njihov dobar rad bio je uništen. Nesigurnost koja je poèivala u dubini njegove duše izdala je Johna Charlesa Fre-monta.2388Kad se vratila kuæi, jedan sat je muèno povraæala, ali nije povratila ništa osim žuèi. Jedino Maylee i njene snažne ruke koje su je pridržavale oko struka održale su je da ne klone na koljena.Mavlee ju je podigla i stavila u krevet, gdje je ležala slaba, blijeda i uplašena. Pravila se da spava kad joj se muž vratio kuæi nekoliko sati kasnije; zatvorenih oèiju, dobro mu je vidjela lice. Mraèno, iskrivljeno, nesretno, postiðeno zbog posljednjih izjava, ali lice èovjeka koji je više volio da umre nego da prizna da to nije trebalo do uèini ili da je naškodio svojim vlastitim izgledima. Ležala je mirno kad se uvukao u krevet pored nje. Osjeæala je želju da se okrene k njemu i da ga zagrli, da mu izgladi bore koje su mu sjekle lice. Ali se nije usuðivala, jer se bojala da æe briznuti u plaè, da æe pokazati koliko je smatrala tragiènom njegovu pogrešku što se suprotstavio sudu i što se naciji posljednjeg trenutka predstavio kao osion i drzak èovjek; pošto je dao sjajnu obranu da dokaže da nije ništa skrivio u Kaliforniji, posljednjih
nekoliko trenutaka otkrio je pravu narav i ponašanje zbog kojih su ga general Kearnv i ministarstvo rata optuživali tri duga mjeseca.Nije ga ništa manje voljela zbog tog njegovog ispada; voljela ga je više, kao što majka voli viteza lutalicu ili tvrdoglavo dijete koje ne može držati na uzdi. Ali nije mogla otkriti da ga žali i da želi da njegovu zbrkanu, usijanu glavu stavi na svoje grudi. Bolje je bilo pustiti da taj trenutak proðe i suoèiti se s posljedicama nego povrijediti njihov odnos time što bi pokazala mužu da ga žali. Mada nije uèinio ni najmanji pokret i mada je ležao pored nje kao da je od kamena, znala je da ne spava, a znala je i koliko pati premišljajuæi sada ponovo o svojoj obrani. Sveudilj nije davala znaka da je budna; bolje je bilo da ta ledena tišina lebdi meðu njima.Napokon je èula ono polagano ritmièko disanje koje je èekala. Još je nekoliko minuta tiho ležala, a239onda ustane, navuèe kuænu haljinu i papuèe te siðe u kuhinju, gdje je spremila šalicu jake crne kave, a zatim poðe u oèevu biblioteku. Veæ je sudjelovala u pisanju obrane; sada je morala da piše završnu rijeè i da se ponovo upozna s dokazima protiv muža. Kad jednom sastavi ogroman rezime èinjenica koje joj stoje na raspolaganju i stavi ih sve crno na bijelo, one æe joj pokazati kako da prihvati presudu vojnog suda i omoguæiti joj da poðe dalje. Bojala se onoga što bi se moglo desiti Johnu ako bi presuda bila donijeta na osnovu svih optužbi; a nije znala ni da li on ima snage da i dalje ne nanosi sebi štete u žestini svoje reakcije.Za njih oboje je morala biti spremna da prihvati najgore.U kaminu je bilo dosta žeravice. Ona stavi na vatru nešto potpale iz sanduka za drvo, a zatim doda orahov panj i stane pred vatru trljajuæi blijede mršave ruke. Kad ih je ugrijala, sjedne na svoju staru stolicu, primakne pisaæi stol iznad koljena i poène brzo pisati.Nije bilo teško izgraditi ogromnu optužbu protiv pukovnika Fremonta, jer su joj pojedinosti probijale uši u sudnici puna tri mjeseca. Ponovo je nabrojila dvadeset i dvije specifikacije, i poèinjuæi od trodnevnog zadržavanja u Haw's Peaku, njegove pomoæi Amerikancima u Meksiku u njihovoj pobuni, njegova udjela u neovlaštenom zauzimanju Kalifor-nije i neovlaštenog prihvaæanja predaje Meksikanaca sve do one taèke kada je odbio da preda komandu jednom oficiru suhozemne vojske kojega je poslalo ministarstvo rata.Kad je John C. Fremont od ljudi svoje treæe ekspedicije formirao Kalifornijski bataljon, jedan od njegovih ljudi nije htio da bude prebaèen i uvuèen u rat. John je naredio da ga preko noæi zatvore u tamnicu ispod tvrðave Sutter. Preko noæi se èovjek predomislio i prikljuèio se Kalif ornijskom bataljo-nu. Taj jedan jedini akt sile predstavljao je najcrnje djelo u kalif ornijskom podvigu: John Fremont je zahtijevao potpunu poslušnost i željeznu disciplinu;240zar joj nije prièao o tome kako je tu disciplinu održavao u toku triju ekspedicija? Nije li zatvorio jednog svog èovjeka zato što nije poslušao neovlaštenu zapovijed? Zašto se onda nije sam pridržavao iste stroge poslušnosti i iste te željezne discipline prema svom starješini? Ako je tražio apsolutnu disciplinu od svojih podreðenih, nije li i on morao da bude isto tako discipliniran u odnosu na one iznad njega? I ako je trebalo da on primijeni silu prema jednom èlanu svoje istraživaèke ekspedicije, zašto onda general Kearny nije imao pravo da tu istu silu upotrijebi prema pukovniku Fremontu?Na to je mogla odgovoriti jedino zakljuèkom da je John, buduæi da ga je za graðanskog guvernera imenovao komodor Stockton, znao da je on istovremeno i komandant novog teritorija, jer mornarica ne bi vladala na kopnu, veæ bi komodor Stockton otplovio na more, a John Fremont bi ostao zapovjednik. Ako bi ga imenovao general Kearny, uvijek bi ostao podreðen: general Kearny bi imenovao svoje oficire s kojima je radio godinama i koji su imali viši položaj od njega. Na najvažnije položaje bili bi postavljeni pravi oficiri suhozemne vojske, a ne topografski inženjeri; pošto je završio glavni dio posla i odigrao najvažniju ulogu u zauzimanju, naredili bi mu da spakuje svoje zemljopisne karte i dnevnike i da se javi topografskoj službi u Washing-tonu, a njegova karijera u Kaliforniji bila bi završena. On je želio da napiše
sve o treæoj ekspediciji i da napravi nove zemljopisne karte, ali kad bi to jednom završio, što poslije toga? Buduæi da je sebe bio zamislio u veæoj ulozi na pozornici povijesti, funkcija topografa i èovjeka koji pravi zemljopisne karte morala mu se uèiniti ogranièenom. On je imao da bude osvajaè novog teritorija, guverner novih država. Sve bi to izgubio ako bi priznao da je general Kearny iznad komodora Stocktona.Jessie ostavi pero, ponovo priðe vatri i baci još jednu kladu. Noæni su sati odmicali, a ona se osjeæala izgubljenom; jer tu, sakrivena u gomili pojedinosti, bila je najvažnije taèka protivurjeènosti, ta-15 Besmrtna žena241èka kojoj je bilo dopušteno da ostane mraèna: John je bio vojnik, uvijek je bio vojnik, zadržao je svoj položaj, dobio poèasti, uradio svoj posao kao vojnik; vojska je financirala njegove ekspedicije, donijela mu poštovanje i slavu. Za njega je bilo veoma pogodno da bude oficir mornarice dok nije bilo višeg oficira suhozemne vojske, ali onoga trenutka kad se na sceni pojavio oficir suhozemne vojske nije se uopæe postavljalo pitanje u pogledu njegove dužnosti i obaveze; u tim okolnostima nije imao alternative, nije imao izbora. Kad mu je general Kearnv naredio da sluša, imao je samo jedan moguæ odgovor:— Jest, gospodine.Da je John samo to odgovorio, nikad ne bi došlo do svih ovih nevolja, i ne bi bilo suðenja pred vojnim sudom.S istom tom jasnoæom shvatila je da s te taèke gledišta suðenje pred vojnim sudom nije bilo prejudicirano. John nije stavio vojsku na prvo mjesto, iznad svega ostalog, a naroèito ne iznad sebe. Sada je shvatila zašto oficir iz West Pointa nije volio oficira dobrovoljca: ono što je redovni pripadnik vojske imao kao dio svoje opreme, John nije imao: disciplinu po kojoj je, bez obzira na to kako je dobro obavio svoj posao, ili kako je postao znaèajan na tom mjestu, smjesta predavao svoj položaj višem oficiru èim bi ovaj stigao s ovlaštenjem da preuzme dužnost... bez obzira na to je li podreðeni oficir sebe smatrao kvalificiranijim od onog oficira koji je došao da ga zamijeni. Svi oficiri proživljavali su takvo izigravanje, ali su ga prihvaæali, jer je to bio dio njihove tradicije.John nije nikada bio pripadnik vojske; on je bio topograf i inženjer. A ni ona nije prihvatila željeznu vojnièku disciplinu kao nepovredivu dužnost svoga muža. Zašto je nije otac osudio zbog njene pobune, zašto nije poslao kurira za drugom ekspedicijom da vrati njenog muža da mu se sudi u Washingtonu? Zašto je dopustio da pošalje Johnu znak da se upetlja u još jednu pobunu?242Zbog toga što smo tvrdoglavi! Jer nama vladaju osjeæaji, jer smo sigurni u svoje nadmoæne sposobnosti i jer ne možemo pristati na to da žrtvujemo svoj ponos i individualnost svojoj vladi. Svi smo podjednako krivi, ja, otac i muž, ali ja sam najviše kriva, jer nemam olakotnih okolnosti.Vrativši se svome pisaæem stolu, nastavi da piše* Kad je završila, zora je obasjavala mraèno nebo na istoku. Prolazeæi dugaèkim predvorjem, Jessie primijeti svjetlost ispod vrata Williama Jonesa i tiho zakuca. Trenutak kasnije pojavi se na vratima njezin šurjak, u plavom kupaæem ogrtaèu koji mu je bio obavijen oko mršava tijela, s perom u ruci, prstiju uprljanih tintom.— Zar nisi spavao, Williame? — zapita ona.— Ne, ja... ja... samo sam nešto bilježio.Ona opazi da je njegov pisaæi stol prepun papira i upita ga može li vidjeti što je pisao. Kad joj je on odgovorio da može, ona proðe u spavaæu sobu: Eliza je spavala okrenuvši lice od svjetla. Jedan pogled na sitan, èvrst, taèan rukopis pokaza joj da se to što je pisao odnosi na suðenje, ali joj nije bilo odmah jasno o èemu je rijeè. Ona zapita šapatom: — Zašto si sve to napisao?— Dobar advokat nikad ne smije dopustiti da ga iznenade — odgovori on šapatom. — On mora znati sve što protivnièka strana može iznijeti da bi podržala svoje argumente.
Jessie se osmjehne, pruživši mu smotuljak onoga što je ona bila napisala. William Jones proèita dvije stranice, a onda je zaprepašteno pogleda.— Radili smo potpuno istu stvar.— Znaš što se kaže o velikim umovima — promrmlja ona pokušavajuæi silom da se osmjehne. — Bi li htio da usporedimo svoje navode obrane?— Hajdemo u biblioteku, tamo neæemo smetati Elizi.On sjedne u tastov naslonjaè pred kaminom i nastavi da èita njene stranice. Poslije nekoliko trenutaka odmahne glavom.16*243— Da — složi se on — služba u mornarici pukovnika Fremonta automatski se završila onda kad je dužnost preuzeo general Kearnv.— Kakvi su naši današnji izgledi u toj sudnici?On ustane, stavi njene papire na stol i poène hodati gore-dolje po sobi skupljajuæi kupaæi ogrtaè oko svoga mršavog visokog tijela.— Hajde, Williame, hajde — promrmlja ona. — Spremna sam da èujem najgore.William Jones iznese najbolju obranu koju je mogao sastaviti, istièuæi da ni predsjednik Polk, ni kabinet, ni veæina èlanova Senata ne bi željeli osudu. Govorio je o dugaèkoj i sjajnoj historiji službe njenog muža. Jessie nije bila uvjerena. Odgovorila je tako tiho da ju je jedva èuo:— Williame, ti ne vjeruješ u svoje vlastite razloge. Da taj sluèaj nije sluèaj tvoga roðaka, nikad ga ne bi branio. Ti smatraš da je dužnost suda da donese osudu.On odbi njene optužbe, i Jessie prestane navaljivati. Nježno ga poljubi u obraz i zahvali mu za sve što je za njih uèinio. Upravo tada se dijete u njoj pokrenu; njoj se uèini kao da su joj se srce i stomak prekrenuli i ona uzdrhta.— Ma kakav bio zakon, ja to ne mogu tako promatrati. Ja sam njegova žena, i znam koliko æe on patiti ako ga sud osudi. Znam kako æe mu to upropastiti život. Ja želim da moja djeca imaju oca koji ima uspjeha, èovjeka koji æe moæi visoko držati glavu. Oh, Williame, ja sam odgovorna: ja sam ga navela na tu prvu nepokornost; ja sam ga natjerala u tu akciju u Kaliforniji, koja ga je dovela do toga da povjeruje da ne mora poslušati generala Kearnv ja. Kad bih samo mogla primiti na sebe tu krivicu!William Jones zagrli svoju roðakinju i tiho reèe: — Hajde, Jessie, ti si premorena: nije trebalo da radiš cijelu noæ. Sada moraš u krevet i moraš spavati. Treba da budeš jaka i odmorna kad poðemo na sud.244Ona dopusti da je šurjak povede niz dugaèak hodnik u njenu sobu. Na pragu, on je potapša po ramenu svojom košèatom rukom. Jessie se iscrpljena dovuèe do kreveta i utone u mrtvaèki san.Mavlee ju je morala probuditi u deset sati kad joj je donijela doruèak. Jessie je èula kako kiša pljušti po vanjskim prozorima. Bio je mraèan, sumoran dan. Ona obuèe tamnožutu pletenu haljinu sa širokim rukavima preko bijele košulje, a preko ramena prebaci novi smeði šal, koji sprijeda zakopèa brošem s kamejom. Pogledavši se posljednji put u ogledalu, opazi da izgleda previše ozbiljno, kao da oèekuje ono najgore, pa ode do komode i u gornjoj ladici potraži nakit, stavivši dugaèku nisku svijetlozelenih perla oko vrata. Perle nisu bile baš sasvim na mjestu, ali joj razvedriše duh.Ona potraži muškarce i zateèe obojicu kako sjede sami šuteæi: njen se otac u biblioteci spustio u naslonjaè pored hladnog kamina, dok je šurjak u svojoj spavaæoj sobi èitao Platonovu Republiku; njen se muž u dnevnoj sobi bio skupio na divanu ispred prozora. Ona ga poljubi u obraz i reèe: — Svi smo spremni da sada poðemo —- i sa zahvalnošæu prihvati njegovu ruku dok ju je vodio do koèije.U sudnici su se tiskale stotine ljudi koji su bili došli da èuju konaènu presudu.Suci uðoše jedan za drugim i zauzeše mjesta na povišenoj tribini. Poslije tišine koja se njoj èinila beskrajna, dok joj je srce lupalo i dijete nije pre-stajalo da se mièe, general George M. Brooke ustane, raširi pred sobom dokumente i poèe èitati:
— Po prvoj taèki prve optužbe: kriv. Po drugoj taèki prve optužbe: kriv. Po treæoj taèki prve optužbe: kriv.Jessie se sledila dok je sudac èitao svih jedanaest prvih taèaka, izgovarajuæi poslije svake rijeè »kriv«. I dalje je èitao jednoliènim glasom.245— Po prvoj taeki druge optužbe: kriv. Po drugoj taèki druge optužbe: kriv — i nastavi da bi sedam puta izjavio »kriv«. U grobnoj tišini sudnice on nastavi da ponavlja:— Po prvoj taèki treæe optužbe: kriv. Po drugoj taèki treæe optužbe: kriv.Doðe i posljednji muèan trenutak, a onda vojni tužilac ustane ispred generala Brookea i izjavi:--» Sud smatra pukovnika Fremonta krivim zbog pobune; zbog neposlušnosti prema zakonitoj komandi svoga pretpostavljenog oficira; zbog ponašanja na štetu dobrog reda i vojne discipline. Zbog toga osuðuje pukovnika Fremonta iz puka konjièkih strijelaca vojske Sjedinjenih Amerièkih Država da bude otpušten iz službe.Nitko ništa ne promrmlja niti se pokrenu. Jessie se nije usuðivala da pogleda muža ili oca. Svaki je sjedio sam, žvaèuæi svoje gorke misli. Onda se ponovo digne general Brooke i reèe blažim glasom: — Veæina ovoga suda poslije pažljivog razmatranja želi da da konaènu izjavu:»Pod okolnostima u kojima se našao pukovnik Fremont izmeðu dva oficira višeg èina, pri èemu je svaki od njih tvrdio da je glavni komandant u Kalif orni j i — okolnostima koje su po svojoj naravi bile proraèunate da zbune duh i pobude sumnje i kod oficira iskusnijeg nego što je optuženi — as obzirom na znaèajne struène usluge koje je uèinio prije ovih dogaðaja zbog kojih mu se sudilo, potpisani, èlanovi suda, s poštovanjem preporuèuju predsjedniku Sjedinjenih Amerièkih Država uviðavnost prema pukovniku Fremontu.Kad su došli kuæi, John reèe: — Bolje da odmah Jegneš, Jessie; nadam se da se neæeš razboljeti od ove presude.Jessie se iznenadila otkrivši da se ne osjeæa bolesnom, veæ snažnijom no što se osjeæala u toku posljednjih nekoliko dana; bilo je vrijeme kad je trebalo da se plaši, vrijeme èekanja, kad je èovjekova sudbina bila neizvjesna i kad se nije moglo uèiniti ništa veæ samo patiti u neizvjesnosti. Sada je znala246najgore: moralo se izdržati mirno i èvrsto. Sada je znala ono najgore, a temelje za to izdržavanje položila je sinoæ kad je napisala objektivnu optužbu protiv svoga muža. Znala je da je došlo vrijeme za vedrinu i snagu.Svome mužu odgovori: — Hvala ti, dragi, ali se osjeæam dobro. Ništa od onoga što su ta trinae-storica sudaca rekla nije me uvrijedilo. Ta je odluka bila donijeta još i prije no što je samo suðenje zapoèelo. Svaka graðanska porota u graðanskom sudu bi te oslobodila. Ja se ne mogu osjeæati povrijeðenom zbog odluke ministarstva rata da mornaricu stavi tamo gdje joj je mjesto. Kao što su suci imali hrabrosti da kažu na samom kraju, ti si bio žrtva jednog sukoba zbog vlasti. Vjerovala sam i prije poèetka suðenja, a sada vjerujem još jaèe, da si potpuno ispravno postupio. Ako to tebi bilo što znaèi, ja te oslobaðam svih optužbi, i kažem: »Dobro uèinjeno«.— To mi mnogo znaèi — reèe John ne gledajuæi je. Tvoja vjera u mene je ona prava stijena koja se nikad neæe uzdrmati.— Onda dobro, idemo na veèeru. Umirem od gladi, èini mi se da se veæ tjednima nisam pošteno na-jela.Kasnije te veèeri zatekne oca u biblioteci. Ona zatvori i zakljuèa vrata za sobom. Otac je proživljavao teške èasove smirujuæi svoj bijes.— Pa lijepo — reèe ona tihim glasom. — Presuda je izreèena. Ne možemo uèiniti ništa što se tièe suðenja pred vojnim sudom. Ne treba više da razmišljamo o tome. Sada je važno pitanje: što æe uèiniti predsjednik Polk?— On æe odbaciti odluku suda — reèe Tom Ben-ton.
— Jesi li siguran u to?— Neka samo pokuša da ne odbaci — vikne on — pa æu uništiti njegovu administraciju. On zna da su on i njegova vlada odgovorni za tu zbrku u Kali-forniji. Igrali su oprezno i pažljivo; željeli su da se247njima pripiše zasluga za Kalif orni ju, ali su izbjegavali odgovornost, kao da je to priljepèiva bolest. Izbjegavali su sukob vojske i mornarice potpuno na isti naèin. Ako predsjednik Polk ne poništi tu presudu, zatražit æu da Senat povede istragu koja æe otkriti pravo stanje stvari.Jessie osjeti kako je obuzima isti onaj stari osjeæaj straha. Zašto muškarci pokušavaju da na nepriliku natovare još više neprilika? Zašto ne shvaæaju da je èovjeku, što se dublje zaplete u izlaganje, sve teže i teže da se iskobelja iz zbrke? Ona nije željela više nikakvu istragu; nije željela više optužbi i suðenja i vrijeðanja i uništenih ugleda. Sada je željela samo mir, mir, da se vrati njihovom radu. Željela je da rane njenog muža zarastu, a znala je da ih samo vrijeme može izlijeèiti. Sada je željela nježne rijeèi i mirno razmišljanje, a nikakve prijetnje i ljutnju.— Samo jedno želim, oèe — reèe ona. —•¦ Želim da predsjednik Polk ublaži presudu.Otac osjeti drhtaj u glasu svoje kæeri. On pruži svoju veliku medvjeðu ruku, a ona mu sjedne na koljeno skrivajuæi lice na njegovu ramenu.— Žao mi je, djevojèice — reèe on nježno. — Užasno mi je žao. Ali nemoj se zbog toga osjeæati tako nesretnom; gotovo sve novine æe se pobuniti protiv presude, nazvat æe je politikom unutar vlade, ništa više.Ne dižuæi glavu, ona zapita prigušenim glasom: — Hoæe li predsjednik Polk promijeniti presudu?— Da. U to sam siguran. To je neizbježno, jer je sud tražio. Zato su to suci tražili — to je njihov naèin da kažu Johnu da je sve oprošteno i da se može vratiti kuæi.Ona podigne glavu unoseæi sve svoje biæe u svoje rijeèi:— On ne smije napustiti službu. On je u vojsci deset godina. To je jedini život koji on poznaje i jedini život koji voli. Toliko se ponosi Topografskim korpusom; ima planova za tolike ekspedicije, i toliko vrijednog rada da izvede zadatke Nicolleta i Hasslera. Bude li se morao odreæi svoje uniforme i248svoga položaja i rada, postat æe kao èovjek kome su odrezane ruke ...— Znam, znam — prekine je otac suosjeæajno. — Ne možemo dopustiti da napusti vojsku. To je jedini udarac koji bi ga osakatio. Sutra idem predsjedniku Polku, mada je to nepotrebno. Nitko ne želi da pukovnik Fremont napusti službu.- Ako predsjednik Polk odredi da se ta presuda poništi, neæu žaliti ni za èim što se dogodilo niti æu osuditi sud. Poèet æemo iznova. Razgovarala sam s njegovim drugovima oficirima u Topografskom korpusu; oni žele da se on vrati, žele da nastavi svoj rad. Udesit æemo da ga pošalju na novu ekspediciju, da napravi zemljopisne karte jugozapadnog puta u Los Angeles, možda. Kad se vrati, sve æe biti zaboravljeno.U uzbuðenju Jessie ustane, priðe dugaèkom grubom stolu i poène otvarati atlase, ne videæi uopæe zemljopisne karte. Otac joj priðe:— Sve što si rekla, taèno je, Jessie; taèno i pametno. Nemoj se više bojati. Za nekoliko dana tvoj æe se muž vratiti na posao u Topografski ured i crtat æe zemljopisne karte za treæu ekspediciju.Jessie se ponovo okrene, oživjevši.— Tako mora biti, oèe; on se mora odmah vratiti na posao. Znam da æe te zle uspomene izblijedjeti kad utone u svoje zemljopisne karte i izvještaje. Na kraju krajeva, pronašao je novi put u Kaliforniju, put koji æe zamijeniti Oregonski put. Tisuæe ljudi u zemlji èekaju da vide njegovu novu zemljopisnu kartu i da proèitaju njegov izvještaj. Eto, tamo se on mora obratiti za posljednje opravdanje narodu. Oni æe podržati pukovnika Fremonta. Ali on se mora vratiti svom poslu; mora opravdati rezultate treæe ekspedicije.10
Naredna dva dana, dok su èekali odluku predsjednika Polka, Jessie je naizmjence bila obuzeta nadom i strahom. Znala je da njezin otac, kad govori glasno249i brzo, može griješiti u rasuðivanju, ali ju je on uvjerio tihim glasom da æe predsjednik ublažiti presudu njenom mužu. èvrsto je u to vjerovala, ali Johnu nije rekla ni rijeèi. Nije znala što on misli, jer je govorio malo. Nestajao je na dugo vremena u toku dana, a kad bi se vratio, hlaèe su mu bile posve vlažne i blatnjave. Znala je da gaji velike nade u predsjednika Polka. Nije li mu predsjednik Polk slao tajna nareðenja po poruèniku Gillespieju da zauzme Kaliforniju? Nije li on bio tajni agent predsjednika Polka, pretpostavljeni u komandi generalu Kearnvju i komodoru Stocktonu? Predsjednik Polk ga neæe iznevjeriti. On æe podržati pukovnika Fremonta, odbaciti i opovrgnuti optužbe, pohvaliti ga za njegov rad u Kaliforniji i reæi mu da ponovo uzme maè. Da se sve to vrzlo po duši njenog muža, Jessie je doznala iz nepovezanih reèenica koje bi izgovorio dok su prolazili ti teški èasovi.U podne treæega dana, baš kad su se spremali da sjednu za stol, mada nitko nije osjeæao želju da ruèa, stiže kurir iz ministarstva rata. John skoèi od stola, potrèi u predsoblje i zgrabi pismo baš kad se i Jessie našla pored njega. Zajedno proèitaše retke koji su im mahnito plesali pred oèima:Pošto sam pregledao izvještaj, nisam uvjeren da èinjenice dokazane u ovom sluèaju predstavljaju vojni zloèin »pobune«. Smatram da su druga i treæa optužba potkrijepljene dokazima, i uvjeren sam da je presuda suda na temelju tih optužbi opravdana. Zbog toga se ta presuda odobrava ali s obzirom na naroèite okolnosti toga sluèaja i prethodnih cijenjenih i dragocjenih usluga pukovnika Fremonta i na usvojene preporuke veæine èlanova suda, kazna otpuštanja iz službe se oprašta.Prema tome pukovnik Frernont æe biti pušten iz zatvora, primit æe ponovo èin i javit æe se na dužnost.JAMES K. POLKWashington, 14. veljaèe 1848. godine250Jessie obuze olakšanje i radost. Predsjednik Polk je potkrijepio njen sud, i sud štampe i naroda, izjavivši da je njen muž nevin što se tièe pobune! Nije bilo važno što je podržao sud u zakljuèku da je John kriv što je nanio štetu vojnoj disciplini. Važno je bilo to što je predsjednik pohvalio njenog muža, naglasio njegove zasluge i dragocjene usluge. Povukao je kaznu otpuštanja i naredio pukovniku Fre-montu da ponovo primi èin i javi se na dužnost.Ona ga zagrli i uzvikne: — Oh, tako sam sretna, znala sam da æe se sve dobro svršiti. Predsjednik te je opravdao i pohvalio pred cijelom zemljom.John se istrgne iz njenog zagrljaja, dobaci joj mraèan pogled i ustukne, zgužva predsjednikovo pismo, odbaci ga i pobjegne.»Što sam uèinila?« upita se Jessie klonulo. »Zašto se tako ponaša?«Trenutak kasnije ona se popne za njim u njihovu spavaæu sobu. John je stajao pored prozora okrenut leðima, leðima koja su bila nekako neprijateljski pogrbljena i pokazivala njegov gnjev i osjeæaj poniženja. Jessie uðe i stane usred sobe.— Johne — reèe tiho — žao mi je ako sam te uvrijedila. Bila sam samo tako sretna i ponosna što je predsjednik Polk pohvalio tvoj rad u Kaliforniji. Uèinilo mi se da je, hvaleæi te, posredno rekao da taj proces uopæe nije trebalo da se održi.Rijeèi joj se vratiše. Još uvijek pipajuæi u mraku, plašeæi se samo da ga ponovo ne uvrijedi, Jessie se spusti u stolicu, posuti nekoliko trenutaka i onda nastavi:— Znaš, dragi moj, pomalo sam sebièna u ovom sluèaju: znam da su ti djelomièno sudili za moja dva djela od prije dvije godine u St. Louisu, kad sam zatajila nareðenje da se vratiš u Washington. A ja sam ti — bez ikakvih ovlasti — poslala i prva uputstva da djeluješ u Kaliforniji. Da te je predsjednik Polk proglasio krivim zbog pobune, on bi osudio i mene. Ali predsjednik je rekao da mi nismo krivi zbog pobune. Ako on ne želi da obavijesti i kaže svijetu da je on podsticao pobunu u Kaliforniji251
preko tebe, onda moramo trpjeti šuteæi. To je dio posla za koji smo se složili da æemo ga obaviti kad sam ti predložila da radiš brzo i hrabro. Tko te u ovoj zemlji može bolje obraniti od šefa izvršne vlasti? Predsjednik je javno objavio kako si bio koristan, a time što ti je naredio da se vratiš svojoj komandi, rekao je zemlji da si nezamjenjiv.John se brzo okrene, užarenih oèiju, kože zelenkaste pod crnom bradom.— Neæu tu milost — reèe on hladnim ogorèenim glasom. — On zna da sam nevin; cijeli taj sud s unaprijed stvorenim mišljenjem zna da sam nevin; ali su se okrenuli protiv mene, okaljali su moj karakter i umanjili moj doprinos. Onda su mi dobacili kost sa nešto malo mrvica mesa, i oèekuju od mene da puzim pred njima iz zahvalnosti. Predsjednik Polk je postupio kukavièki; on produžuje sudsku nepravdu. Zašto nije imao hrabrosti da izjavi da sam nevin...?— Imao je, dragi, imao — reèe Jessie trudeæi se da ga smiri. — Zar ne vidiš kako je rekao sudu da nisu imali pravo kad su te osudili zbog pobune?— Pa zašto onda nije odbacio druge dvije optužbe? Zašto radi napola?Ona ga prekine, ali tiho, da ga ne izazove:— Ne bi bilo pametno previše uvrijediti ministarstvo rata, Johne. Moraš biti trpeljiv; moraš shvatiti da predsjednik ne može sasvim odbiti vojsku. To bi dovelo do zle krvi, do sukoba unutar vlade...— Tako! Bolje je onda uèiniti još jednu nepravdu, proglasiti nedužnog èovjeka krivim, da se ne bi navuklo nezadovoljstvo...— To ide dublje, Johne dragi. Predsjednik mora svakog dana èiniti tisuæe kompromisa. U ovom sluèaju on mora zadovoljiti tebe, i vojsku, i mornaricu. Mislim da je bio najviše naklonjen tebi; on æe patiti zbog toga, budi siguran.John uèini prema njoj nekoliko koraka, pitajuæi: — Ti dakle odobravaš njegovu odluku. Ti odobravaš što me je proglasio krivim zbog neposluha prema252pretpostavljenim oficirima, zbog ponašanja koje je štetno po red i po vojnu disciplinu? Nikad nisam pomislio da æu doèekati dan da moja žena...Slomljena srca, Jessie skoèi, pritrèi mu i zagrli ga.— Ne, ne! Samo sam rekla da je to bilo predsjednikovo sredstvo da ušutka vojsku.— Ali ti ipak odobravaš što je predsjednik potvrdio presudu — dobaci joj on. — Kako je sve to bijedno: kažeš da sam nevin, no odobravaš presudu da sam kriv! Zaista, Jessie, zapanjen sam! Ti si protiv mene!— Molim te ne govori tako nešto! Zar ne možeš biti toliko plemenit da prihvatiš ovaj kompromis? Onda bi se ta stvar riješila na sveopæe zadovoljstvo ....— Na sveopæe zadovoljstvo! — uzvikne on ironièno. — Na moje zadovoljstvo? Pošto sam im zauzeo cijeli novi teritorij, mora mi se suditi kao da sam zloèinac, sud me mora proglasiti krivim, i predsjednik mora potvrditi tu presudu, a moja mi žena kaže da to mora biti na moje zadovoljstvo! Jessie, što se to s tobom dešava? Kako mi možeš kazati tako nešto?Jessie uvidje da ne bi bilo pametno nastaviti. Umjesto toga, ona se složi s tim da je predsjednik Polk izbjegao da u potpunosti izvrši svoju dužnost. Pošto ga je njeno protivljenje samo razbjesnilo, ona shvati da bi bilo bolje da se složi s njim i da svojim slaganjem i ljubavlju malo-pomalo stiša njegov veliki bijes, da ublaži žestinu njegova negodovanja i da pusti vremenu da joj pomogne! Nije ga smjela pustiti u uvjerenju da je i ona protiv njega, da uèestvuje u uroti onih koji ga progone. Samo nekoliko dana prije toga rekao joj je da je njena vjera u njega jedina stijena koja se ne može uzdrmati. Bila opravdana ili ne bila, ona nikad ne smije dopustiti da se ta vjera u njenu odanost ugasi.Netko zakuca na vrata. Jessie dovikne: — Naprijed. — U sobu uðe njen otac. U ruci je nosio pred-253sjednikovo pismo; bio ga je izgladio, proèitao i ušao da èestita Johnu na rezultatu.
— Rekao sam ti da æe predsjednik Polk ostati uz pukovnika! — dovikne on kæeri i priðe zetu raširenih ruku. — Ah, Johne — reèe on ljubazno — sretan sam zbog svih nas da je sve ovo završilo. Lijepo æe biti vidjeti te kako hodaš ulicom sa sabljom o pojasu. Znam kako željno èekaš da se vratiš na posao ...— Ne vraæam se na posao — prekine ga John oštro.Ruka Toma Bentona padne, a na njegovu krupnom prostosrdaènom licu odrazi se zaprepaštenje.— Ne vraæaš se na...— Ne. Dajem ostavku na službu u vojsci.Tom stisne oèi da su postale kao uske linije, ali ni na taj naèin nije mogao bolje shvatiti znaèenje tih rijeèi. On se okrene i zapita: — Jessie, šta sve ovo znaèi?Ona je bila duboko uvjerena da John ne smije dati ostavku, zbog toga što je smatrala da bi njegova ostavka malèice bila i priznanje krivice, ali uglavnom zbog toga što ju je užasavala pomisao da æe John diæi ruke od posla koji je uèio, koji je tako žarko volio i za koji je bio tako dobro pripremljen. Što namjerava on da radi? Poslije svih ekspedicija i godina provedenih na putu, bi li mogao postati državni èinovnik ili raditi *u nekoj radnji? Kamo da krene èovjek s njegovim znanjem? Mogao bi se zaposliti kao nastavnik, ali on je bio èovjek akcije a ne èovjek teorije i uèionica; uvenuo bi u takvoj atmosferi. Nije se plašila zbog toga koliko bi zaraðivao, to nije bilo važno; zabrinjavalo ju je to što nije znala bi li njezin muž mogao naæi mjesto na svijetu gdje bi mogao biti od koristi, gdje bi mogao visoko držati glavu, održati svjež duh, biti èovjek meðu ljudima i njihov voða. On je smišljeno i radosno bio odabrao svoju ulogu i za nju se pripremio, kao i njezin otac, a ona je znala kako bi težak udarac bio za Toma Bentona kad više ne bi bio senator iz Missourija.254Nije smjela dopustiti mužu da podnese ostavku na službu u vojsci! No on je bio potpuno siguran tla æe ona podržati njegovu odluku i da æe se složiti h njim: godine sretnog braka, potpuno povjerenje i prisnost svakog njihovog plana uèinili su mu nezamislivim da ona ne bi podržala njegovu odluku.Našavši se u toj teškoj dilemi, morala je odabrati i/meðu dvije jednako oèajnièke alternative: da dopusti Johnu da uništi svoju sjajnu karijeru, ili da uništi njihov brak; znala je da bi njihov brak bio zauvijek narušen kad bi mu ona nanijela udarac time što bi pobijala njegovo mišljenje. Prije nego Sto je prihvatila Johnovu braènu ponudu zamolila ga je da joj da pravo da s njim suraðuje u njegovu radu, i on joj je to pravo dao. Za njega bi bila tragièna greška da da ostavku; bilo bi svojevoljno od njega da uèini taj korak a da se s njom ne savjetuje. Ali u braènom sporazumu bio je još jedan zavjet; ona je obeæala da æe ga podržavati u bolesti i u zdravlju, u nesreæi i u blagostanju, da æe iæi s njim kamo on bude pošao. Te zakletve nisu dopuštale nikakvu neodluènost; ona nije imala pravo da presi je-èe nit njihova braka. Njegova karijera mogla se promijeniti i zamijeniti i razlikovati, dizati se i padati, napredovati i propadati mnogo puta u toku godina. Ali braèni je odnos bio tananiji, trebalo mu je više zaštite: on neæe smjeti da propadne, niti da se mijenja, niti da postane drugaèiji, neæe smjeti trpjeti oèajanje i odricanje.»U našem braku nema ružnih ili bolnih uspomena kojih bi jedno od nas moglo da se sjeti, a ne smije ih ni biti«, pomisli ona. »Brak je ne samo najvažniji odnos veæ odnos zbog kojega cijeli život može izgledati lijep i vrijedan, bez obzira na to kako izvana izgledao težak. Ako podržim naš brak, podržat æu sve; ako u tome promašim a u svemu drugom uspijem, moj æe život biti promašen.«Prišavši mužu, ona ga zagrli i pripije se uz njega.— To je vrlo jednostavno, oèe — reèe ona tihim, gotovo nehajnim glasom. — John daje ostavku u vojsci.255— Ali zašto? — zagrmi Tom Benton. — Njemu je oprošteno! Pohvaljen je! Svi oèekuju da se vrati...— Ne vraæam se u vojsku koja me može proglasiti krivim po dvadeset i dvije specifikacije, a nema hrabrosti ili drugarske dobre volje da izjavi da sam dokazao svoju nevinost barem na jednoj od svih tih specifikacija.— Dakako, dakako — zagrmi Tom — bio je to bijedan prizor. Ali sedmorica sudaca potpisali su pismenu izjavu tražeæi da predsjednik izmijeni presudu.
John prihvati prijepis dokumenta koji je ležao na njegovu stolu, okrene drugu stranicu i pokaže na njoj jedan paragraf.— Jesi li proèitao ovo? — upita on oštro. — Da li mi ti zaista savjetuješ da se vratim u vojsku koja kaže: »Sud nije našao ništa protivurjeèno u odlukama i nareðenjima vlade; ništa što bi pobijalo iskaze svjedoka optužbe; ništa, ukratko, što bi okva-lificiralo kao zakonit otpor autoritetu, zbog kojega je optuženi okrivljen...« Jedini naèin, prema tome, na koji mogu da izrazim krajnji protest, jest da dam ostavku.Shvativši ozbiljne posljedice, ali ne znajuæi što da radi, Tom Benton se okrene kæeri za pomoæ, jer je bio siguran da æe mu je ona pružiti.— Što kažeš, Jessie, na sve to? — upita on.Na trenutak Jessie pomisli da æe prestati da diše. Oèevo je stanovište ponovo uvrijedilo njenog muža; njegov je ponos veæ toliko propatio da je postojala opasnost da bude pozlijeden do dna duše. Nikad neæe ponovo postati kakav je bio budu li protiv njega. Iako je znala, da joj je otac potpuno u pravu a muž ni u kom sluèaju nije, ipak je shvaæala da mora stajati uz muža, uz toga èovjeka koji nikad nije poznavao osjeæaj sigurnosti, nikada nije osjeæao povjerenje u svijet i u svoje drugove. Morala je prihvatiti njegovo mišljenje i, što je bilo još važnije, morala mu je pokazati svakom rijeèju i gestom da se s njim slaže.256IVibravši se, ona duboko uzdahnu zrak i potpuno pubranim glasom odgovori:Slažem se s Johnom! Lice njenog oca naprosto se otrombolji.Slažeš se! Ali Jessie, to je nemo... još prije tka dana ...Prije dva dana nisam znala da predsjednik Polk neæe odbaciti sve optužbe.— Ali zar ti ne shvaæaš ...— Shvaæam da je mome mužu uèinjena nepravda. Njegovo je pravo da uloži najozbiljniji protest.Tom Benton je odjednom izgubio svu svoju pom-poznost i ozbiljnost; Jessinim zamagljenim oèima uèinilo se da je i njen otac uhvaæen u klopku.On povièe, sav oèajan: — Mislio sam da sam te odgojio u muškoj logici. Mislio sam da sam od tebe napravio muškarca koji ispravno misli. A ti, ti misliš kao žena!Jessie se osmjehne jednostavno, zatim odgovori: — Da, oèe, baš kao žena.U glasu joj se osjeæalo da je ta njena rijeè konaèna, što je sprijeèilo Toma Bentona da navaljuje. Bila je nesretna što ga je uvrijedila, što je morala sakriti istinu iza svojih pobuda. Ali njena prva dužnost bila je da zaštiti muža; u braku ne postoje pojmovi kao pravo ili nepravo, logièno ili nelogièno, razumno ili nerazumno; èovjek radi samo po svojoj prirodi, darovima i ogranièenjima, osjeæajima, temperamentu, liènosti, karakteru: samo to odluèuje o ponašanju. Brak je stijena; sve ostalo je pjena koja se razbija o stijenu.11Išla je s njim da odabere najljepše crno sukno koje se moglo dobiti u trgovini, no kad je prvi put vidjela muža u graðanskom odijelu, srce joj klonu. U toku osam godina, koliko je poznavala muža, nikad ga nije vidjela ni u èemu drugom osim u uniformi, koju je uvijek nosio ponosno i u kojoj je lijepo izgledao. Njegovo crno odijelo bilo mu je17 Besmrtna žena257dobro sašiveno i dobro mu je pristajalo, ali ga je on nespretno nosio; on, koji je bio beskrajno privlaèan u jednostavnoj plavoj uniformi, sada je pokazivao pri svakom krutom, mrzovoljnom pokretu da zna da je malena rasta.Usprkos tome što su mu bilješke, dnevnici i crteži bili u San Francisku, Jessie je bila uvjerena da moraju napisati monografiju o treæoj ekspediciji. Èak ako iz toga ne bi ispalo ništa korisno, rad æe za njega biti najbolje što se može zamisliti. Bit æe teško natjerati ga da poène raditi; no bilo je važnih razloga zbog kojih je morala ostvariti taj treæi izvještaj: njegova plaæa, nikad velika, sada je bila potpuno
obustavljena. Sada je prvi put osjetila stvarnu oskudicu novca. Dok je plaæa njenog muža bila skromna, njihovi troškovi u Bentonovoj kuæi bili su mali, inaèe ne bi mogli uštedjeti tri tisuæe dolara koje je John bio dao amerièkom konzulu Larkinu u Monterevu da kupi jedan ranè na pacifièkim obroncima Santa Cruza, Željeli su da napuste Washing-ton i da se presele u Kaliforniju, da tamo sagrade dom na svom rancu i da osnuju jednu malu zajednicu kojoj bi dali ime Fremontville.Ali nisu imali novaca da kupe kartu do Kalifor-nije, jer je putovanje bilo skupo; nisu imali novaca da sagrade kuæu èak i ako bi stigli na ranè; a najvažnije od svega bilo je to što nisu imali èime da kupe konje, opremu za farmu, hranu i stoku i da plate potrebnu radnu snagu. Tom Benton im je nudio da im uzajmi novac; Harriet Bodisco je došla Jessie baš pred suðenje s kutijom dijamanata i safira i zamolila je da sve to proda i da novac upotrijebi za njihove troškove; prijatelji kao James Bucha-nan ponudili su se da im uzajme sve što im je bilo potrebno.Jessie se nije plašila što nemaju novaca, ali je osjeæala kako bi teško patio njen muž ako bi uz sve ostalo došlo i breme dugova. Monografija je bila izlaz iz njihovih teškoæa; ona bi natjerala njenog muža da se ponovo prihvati rada, pomogla mu da se usredotoèi na sebe. štampanje toga rada možda258bi im pomoglo da doðu do svote koja bi im bila do voljna da odu u Kaliforniju i da poènu rad na svom rancu. Ako bi knjiga imala uspjeha, bila je sigurna tla bi novine i èasopisi kupovali njihove prièe.Radila je pod pretpostavkom da æe on na kraju napisati treæi izvještaj: znala je da æe on to odbiti i spremila je napad na defetizam. Bila je to duga-æka, spora, muèna bitka, ali ona se nije žurila. Dobra žena mora znati da izravnava. Ako njezin muž postane ohol, njena je dužnost da umanji njegovo »ja« time što æe njegovo dostignuæe prikazati u pravilnoj perspektivi, kako ne bi postao odviše za-Ijubljen u sebe. To je prilièno lagan zadatak za ženu koja je ljupka i ima smisla za šalu; teži je zadatak za jednu ženu kad njen muž izgubi hrabrost, kad je nesretan, nezadovoljan, bez zaposlenja ili cilja ili pravca. Tada žena mora stvoriti zdravu atmosferu svom mužu, mora stvoriti pravo raspoloženje, da iz njega izvuèe sve najbolje, da podržava njegovo pouzdanje održavajuæi u središtu pažnje njegove talente i dostignuæa.Biti dobra žena vjerojatno je najteže od svih ostvarenja što stoje pred ljudima.Poslije nekoliko sedmica, poèetkom ožujka, uèini joj se da ga je veæ gotovo sasvim uvjerila; potreban joj je bio samo još konaèni udarac. Te noæi je povjerila mužu da je trudna, da je ovoga puta potpuno sigurna da je na putu njihov dugo željeni sin i da želi da izvještaj bude gotov prije no što se mladi John rodi. Odluèila je da æe u vrijeme kad se dijete rodi, negdje krajem srpnja, monografija biti završena i štampana, a njen muž opet sreðen.Više nego ikada, sada je bila sretna što je toliko godina radila s ocem. Radila je neprestano, ali ne odviše dugo odjednom. Nije nosila onako lako kao Lily; mladost i zdravlje bili su joj naèeti. No najviše je bila zabrinuta za muža. Mada joj je bilo pošlo za rukom da mu povrati snagu i zdravlje toliko da poène raditi, on nije želio da ide ni na kakve veèere ili zabave, odlazio je u dugaèke šetnje i jahanja, koji su mu bili toliko potrebni za zdravlje, ali tek kad17*259bi pao mrak i kad bi onæl legla. Za stolom u blagovaonici bilo je oèigledno da je nesretan, usiljen. I nije požalila kad je Kongres bio raspušten u proljeæe te se otac vratio u St. Louis. Mislila je da rad i njezino društvo pomalo pomažu njenom mužu, da ga polako vraæaju k sebi i da mu omoguæuju da gleda ljudima ravno u oèi. No nitko nije znao bolje od n \c koliko æe proces oporavljanja biti spor.Onda, jednog dana dok je sjedila za pisaæim stolom i prepisivala jedan odjeljak geografskog opisa, on uleti u sobu s onim svojim starim oduševljenjem, zagrli je i povièe:— Draga, èuj ovo! Tvoj otac je uredio da idem ponovo u jednu ekspediciju!žmirkala je oèima dok mu je gledala u usplam-tjelo lice i dok mu je rumenilo vraæalo tople tonove u obraze, a oèi mu poigravale.— Ponovo ekspedicija, ali kako... — reèe ona polagano.
— Neki njegovi prijatelji žele sagraditi željeznicu do obale Pacifika. Imaju novac i podršku; potreban im je samo južni put kako bi se teretna kola mogla kretati preko cijele zime.— Uzeli su te da naðeš željeznièki prijelaz — uzvikne Jessie.— Pa naravno! Koga bi drugog mogli naæi da nam pronaðe još jedan prijelaz?On odgurne svoj mali pisaæi stol sa toliko snage da se ovaj prevrnuo na crveni sag, a papiri se razle-tješe. Zatim klekne pred nju na oba koljena, zagrli je i stane joj snažnim prstima stiskati ramena, uzvikujuæi glasom koji nije èula otkako je pošao na treæu ekspediciju prije gotovo tri godine:— Financirat æe ekspediciju onako kako ja to budem želio. A voljni su da mi djelomice plate u željeznièkim akcijama.Ona ga poljubi u znak potvrde.— Vidiš — uzvikne ona — postat æeš željeznièki magnat! A kad pronaðeš novi prijelaz, radit æeš kao260inženjer, napravit æeš trasu cijelog željeznièkog puta, isto onako kao što si pomogao kapetanu Willi-amsu prije nego što si došao u Washington.— Neka bog blagoslovi tvoga oca — uzvikne John. »Amen«, reèe Jessie sama sebi; »spasio nam je/ivot.«Glasno reèe: — Daj mi da vidim pismo. Kad moraš iæi? Hoæeš li opremu kupiti u Washingtonu ili u St. Louisu? Kada ...?— Ne tako brzo, ne tako brzo — nasmije se on veselo. — Detalji æe se kasnije izraditi. Ali evo, iz pisma se lijepo vidi da je sve ureðeno. Ah, Jessie, tako sam sretan što mi se pruža ta prilika.Jessie protrlja lice o njegovu mekanu bradu.— Moramo požuriti i završiti izvještaj — napomene ona. — Moramo ga završiti da ga damo u štampu prije nego što budeš morao krenuti u St. Louis. I dok budeš organizirao svoju ekspediciju i dok èetvrti put kreneš na put k obali, zemlja æe èitati o tvom putu u Kalif orni ju... Eto, smoèila sam ti suzama cijelu tvoju divnu bradu. Tako sam sretna zbog svih nas. A najviše zbog našeg sina; kad se rodi, prvi put æe ugledati oca kako se priprema na put.John joj provuèe prste kroz dugu smeðu kosu.— Tako sam sretan da æu primiti i drugu kæerku i voljet æu je.— Reæi æeš kao što je kazao moj otac — odgovori šaljivo Jessie. — Dvije kæerke su kruna svakog domaæinstva. — Ali kuneš li se?— Baš kao general Scott — osmjehne se on. — Mislio sam da toliko želiš nastaviti s tim radom. Hajde, daj da skupimo te papire. Mislim da bih mogao diktirati nešto malo dobrog materijala: duša mi plamti; sjeæam se èitavih odlomaka koje sam zapisao u dnevniku.I opet je postao onaj stari John. Radili su zajednièki živo i dobro, zadovoljni napredovanjem monografije, uzbuðeni zbog prethodnih priprema oko prikupljanja drugova iz prvih triju ekspedicija. U toku posljednje tri sedmice mjeseca svibnja Jessie je261!mnogo prepisivala da bi se materijal lakše èitao. Našli su izdavaèa, koji je bio oduševljen izgledom na dobru prodaju.Jedne veèeri krajem svibnja, poslije jednog dugog dana koji je provela u radu, kad je taman dovršavala posljednje stranice, Jessie digne glavu s posla i obrati se mužu, koji je ležao ispred kamina:— Johne, obeæao si da se više neæemo rastajati. Dijete treba da se rodi krajem srpnja. Ti ne raèunaš da èes poæi u ekspediciju do kraja rujna. Dotle æu biti dovoljno snažna; mogu li poæi s tobom? Uvijek sam željela poæi s tobom s kraja na kraj kopna. .John se okrene prema njoj, glave oslonjene na ruke, i zagleda se u nju s divljenjem.— Veoma si hrabra, Jessie: u stanju si da sjediš ovdje trudna i da izjavljuješ da želiš samo nekoliko sedmica poslije roðenja djeteta poæi zimi preko Stjenjaka. Ne, mila moja, ovog puta to je nemoguæe.
— Ali ja ne mogu podnijeti misao da æu biti daleko od tebe.On skoèi, podigne je sa stolice i sjedne položivši je sebi na krilo.-— Imaš pravo, Jessie, više neæe biti dugaèkih rastanaka: poæi æeš sa mnom u indijanski rezervat Delaware na Missouriju, moje posljednje polazno mjesto. A kad ja nastavim dalje kopnom, ti æeš se vratiti u New York i poæi æeš brodom oko Cap Horna. Kad ja stignem u San Francisco, ti æeš veæ biti tamo sa dvoje djece. Poæi æemo na naš ranè i sagraditi dom, i onda se nikad više neæemo razdvajati,Jessie je bezbrižno poèivala s glavom na muževim grudima. Osjeæala se umornom i slabom od rada koji je toga dana obavila i od osjeæaja da je dijete širi.— Mislim da imaš pravo — reèe ona. — Deèko æe biti previše mali da bismo ga poslali sa dojiljom oko Cap Horna. To neæe toliko dugo trajati, a ja æu biti sretna misleæi na naš novi dom. E, a sada me vrati u naslonjaè da završim posljednje stranice. Hoæu da budeš ovdje kad napišem: »kraj«.262John je vrati u naslonjaè, namjesti pisaæi stol, i onda priðe stolu sa zemljopisnim kartama. Poslije nekoliko trenutaka ona mu dovikne:Ne mièi svjetiljku. Previše mi je tamno zapisanje.On se brzo okrene.— što si rekla, Jessie?— Ne mièi svjetiljku, smrkava se. Oh, Johne, brzo, hvata me nesvjestica...John je odnese u krevet, a onda pozva lijeènika, i ovaj joj naredi da ostane u krevetu šest-sedam sedmica, dok se dijete ne rodi. Sutradan se opet dobro osjeæala, ali je bila sretna što joj je doktor zabranio da ustaje. Moæi æe se oporaviti i ojaèati za svoj èas iskušenja. Monografija je otišla na štampanje, a u lipnju je Senat naruèio dvadeset tisuæa primjeraka Johnovih zemljopisnih karata Kalif orni je. Zemljopisne karte primila je s ushiæenjem cijela nacija; ta pobjeda a zatim i njegovo organiziranje èetvrte ekspedicije, potpuno su ga oporavili. Loši dani bili su prošli, proživjeli su ih i polazili su naprijed.I tako je Jessie mirno ležala u svojoj plavoj spavaæoj sobi s prozorima na vrt, dok su prijatelji dolazili da je posjete, donoseæi joj bombone i lagane romane.U zoru 24. srpnja 1848. godine rodio joj se sin. Trebalo joj je gotovo sedam godina da ispuni jednu od najveæih želja svoga muža, no ako je i morala dugo èekati, svakako nije mogla izabrati bolji trenutak da rodi muškog nasljednika. Ozarena ponosom, ona reèe mužu kad se pojavio na pragu:— Ovoga puta nije potrebno da prebaciš zastavu preko moga kreveta. Nazvat æemo ga John Charles Fremont, po tebi.Milovao ju je pogledom punim ljubavi i nježnosti, a zatim joj priðe i poljubi je u dlanove obje ruke.— Ne John Charles Fremont — reèe on, plemenit u svojoj radosti. — Zvat æe se Benton Fremont, po tvom ocu. On je toliko uèinio za nas, i želim da moj sin nosi njegovo ime.26312Krajem mjeseca rujna osjeæala se dovoljno dobro da je mogla poæi na put u St. Louis. Sada su putovali kao obitelj od èetiri èlana. Lily, kojoj je bilo blizu šest godina, bila je mirno, trezveno dijete, i nije bila nagla kao njeni roditelji, veæ više slièna svojoj baki i tetki Elizi. Oni su se trudili da sve neugodnosti suðenja odvrate od Lilvna malog svijeta, ali je izgledalo da Lily razumije sve što se dešava, i Jessie je za vrijeme tih teških mjeseci opazila da je djevojèica zabrinuta za njih.Izgledalo je da se Lily raduje što je obitelj dobila bebu; bila je prema malom nježnija no što je ikada bila prema majci ili ocu. Naginjala se nad dijete i željela je da obavlja sitne poslove oko njega. Jessie joj je od vremena na vrijeme dopuštala da odabere odjeæu ili benkicu koje je trebalo da obuèe, i Lily se zbog toga osjeæala veoma važnom.— Majko, kad æe on toliko porasti da se igram s njim? — znala je zapitati.
— Brzo — odgovarala bi Jessie sa zadovoljnim osmijehom.— Ali kada? Kad doðemo u St. Louis? Hoæeš li mi dopustiti da ga oblaèim?Jessie je sama dojila dijete. Bilo je još prerano da bi se moglo znati kakav æe biti, ali je ponekad bila malo uznemirena kad joj je mirno ležao u naruèju, toliko ga je morala nutkati da siše mlijeko iz njenih grudi. Rodio se s èuperkom crne kose koji mu je rastao iznad ušiju i spuštao se èak do potiljka. U licu je lièio na oca, pa je èak bio i tamnoput kao on. Ludo ga je voljela.Poèetak putovanja kolima i vlakom u ranu jesen bio je ugodan. Lišæe je žutjelo, a žetva je po poljima bila gotovo završena. Stajali su na palubi malog rijeènog broda »Saratoga« koji je plovio rijekom Ohio. Jessie je držala dijete u naruèju, dok joj se Lily držala za suknju. Mada je veæ rodila dvoje djece, stas joj je bio vitak i djevojaèki; oèi su joj sada264bile tamnije kestenjaste i zabrinutije, jer je upoznala što znaèi bol, ali lice joj je opet bilo sretno i blistalo je od zdravlja. John je nosio brkove, ali je pod rezao bradu prije odlaska iz Washingtona, a graðansko odijelo nosio je potpuno neusiljeno.Jessie se prenu pomislivši da se sada nalaze u istom onom položaju u kakvom je bila Mary Algood, mlada majka s kojom je razgovarala u predgraðu St. Louisa i koja ju je onda pozvala da poðe s njom u Oregon. Sada je bio Fremontov red da poðu na Zapad i da budu slobodni. U glavi joj se vrtjelo pri pomisli kako su se visoko uzdigli u roku od svega nekoliko godina i kako su nisko pali u mnogo kraæem vremenu.Naroèito ugodno bilo je naæi se ponovo kod kuæe n St. Louisu. Svi su ih srdaèno primili. Trijemovi oko unutrašnjeg dvorišta bili su još topli i mirisali su na bagremove. Bila je sretna kad je utonula u tih, miran život luke na rijeci Mississippi, zadovoljavajuæi se time da malo radi i da se brine samo za svoga sina, dok je John trèao po sastancima, kupovao opskrbu i razgovarao s francuskim putnicima koji su željeli da ga prate. Bio je zabrinut šta je slobodna samo nekolicina njegovih starih drugova; ostali su se bili raštrkali duž cijele obale Pacifika i po Jugozapadu; morao je uglavnom prihvatiti nove i neiskusne ljude.Otac joj je bio ushiæen prvim unukom, naroèito zbog toga što su malom dali ime Benton. Jessie se èinilo da svi žele milovati dijete. Rekli su joj da æe poæi s mužem u indijanski rezervat Delaware u listopadu. Našli su dobru i odgovornu dadilju, pa je Jessie mogla provesti nekoliko posljednjih dana pomažuæi Johnu i pripremajuæi svoju odjeæu. Dva dana prije polaska John se probudi u zoru, obuèe se i požuri da se sastane sa svojim granièarima. Jessie je ležala u krevetu, napola spavajuæi a napola budna, kad dadilja dotrèi užasnuta pogleda.— Gospoðo Fremont — uzvikala se — brzo doðite! Ne možemo probuditi bebu.265Izvukavši se iz kreveta, Jessie potrèi u susjednu djeèju sobu. Lily, još u spavaæici, stajala je nad kolijevkom i oèajnièki trljala ruku malog Bentona.— Mama — vikala je — beba neèe da se probudi. Drmali smo ga i drmali, a on neæe da se probudi.Jessie baci brz pogled na svoga sina i vidje da je modar u licu. Ona posla po lijeènika, pa podigne dijete, zamota ga u pokrivaè i pošto ga je prenijela u svoju sobu stavi ga na krevet stisnuvši ga oèajnièki na grudi, širom otvorenih oèiju koje nisu ništa vidjele, srca skamenjena u grudima.Nije znala koliko je vremena prošlo. Njihov kuæni lijeènik, koji se brinuo za dijete otkako su došli u St. Louis, uðe u sobu. On nježno uzme dijete od Jessie, odmota pokrivaè i brzo ga pregleda. Onda ga prekrije. Progovorio je poslije nekoliko trenutaka.— Užasno mi je žao, gospoðo Fremont — reèe om — Djeèak je umro. Uvijek me je plašilo njegovo bolesno srce. Vjerojatno se rodio s greškom na srcu.Jessie nije ni èula ni razumjela. Držala je dijete uza se prislonivši njegovu glavicu na svoje rame, a lice uz svoj obraz.— Dijete je mrtvo, gospoðo — reèe lijeènik. — Molim vas, dajte mi ga.
Ona se i ne makne. Poslije nekoliko trenutaka podigne oèi prema lijeèniku i s iskrivljenim osmijehom reèe bezosjeæajno: — Tako sam ga kratko vrijeme imala. Molim vas idite, svi. Èekat æemo dok se vrati moj muž.Ostala je sama i dalje držeæi dijete u zagrljaju. Malo kasnije John se popeo uza stepenice i ušao u sobu. Jessie vidje njegov oštar, zabrinut pogled, njegovu prvu brigu za nju i za to kako æe ona podnijeti gubitak. On se sagne nad krevet gdje je ona ležala blijeda lica. Bila mu je zahvalna za šutnju, a onda je bila zahvalna što je poèeo govoriti. Glas mu je bio pun suosjeæanja.— Neæu pokušati da te tješim, Jessie.— Ne, molim te nemoj.266— Dijete je umrlo. Morat æemo se pomiriti s time. Mit æe teško, ali æemo moæi, zajedno.Sada ga možeš uzeti — promrmlja ona. John podigne tijelo svoga sinèiæa lako kao pero, i posljednji put pogleda njegovo lice, a onda ga prekrije pokrivaèem, iziðe na vrata, preda ga dadilji i brzo se vrati ženi. Zamotavši je u pokrivaè i gurnuvši joj jastuk pod glavu, prenese je u duboki naslonjaè pored prozora, i tu se ona privine uz njega, isto onako èvrsto kao što je trenutak prije toga držala sina.— Sada možeš plakati, mila moja — reèe on.I suze joj potekoše. Sve one suze što nisu potekle otkako joj se muž vratio iz Kalifornije kao zatvorenik; sve one suze što ih nije prolila u toku suðenja, kad je èovjek kojega je voljela bio javno mrcvaren dok nisu strgnuli s njega sav njegov ponos; sve one suze što ih nije prolila kad je sud osudio njenog muža kao zloèinca, izdajicu svog poziva; sve one suze što ih nije prolila kad je osjetila da mora podržati muža protiv oca, pomoæi mu da podnese ostavku u vojsci i da prekine svoju karijeru; sve one suze što ih nije prolila kad je prvi put vidjela muža u graðanskom odijelu i shvatila koliko je bio povrijeðen i koliko mu se stas smanjio.Ali sve to kao da više nije bilo važno kad joj se rodio sin; ta je sreæa nadomjestila sve ono što su pretrpjeli; više nije mrzila ni generala Stephena Wattsa Kearnyja ni suce. U svojoj zahvalnosti, svima im je oprostila, i nije više osjeæala nikakvu mržnju.Kako su sati protjecali, gorèina ju je ponovo obuzimala. Da nije bilo generala Kearnyja, John nikada ne bi bio zatvoren, njegova karijera u Kalif orni j i ne bi bila upropaštena, ne bi bilo suðenja pred vojnim sudoml Povratak njenog muža u Washington bio bi pobjedonosan; ona bi nosila svoje dijete zdrava i mirna. Umjesto toga, iscrpli su joj snagu, natjerali su je da proðe kroz beskrajne muke, i kako je njena snaga nestajala, tako je nestajala i snaga djeteta. Srèana mana! Nije ni èudo! Kako je mogla da nosi267normalno dijete, zdravo dijete u toku tih nesretnih mjeseci? Sada više nikad neæe moæi oprostiti neprijateljima svoga muža. Oni su mu oteli sina.Lily je bila poslana Brantovima da je poštede od žalosti u obitelji. Kad su je vratili, Jessie je zamoli da doðe gore u njenu sobu.Li!y se nelagodno osjeæala. Jessie uze kæer na krilo.— Imam nešto da ti kažem... o... o djetetu. Znaš, Lily ... on ...— Znam — prekine je Lily. — Nikad neæe porasti da se igra sa mnom.Uveèe uoèi njihova odlaska u rezervat, dok je mehanièki žvakala jelo koje su joj donijeli na poslu-žavniku, John reèe: — Mila moja, bolje bi bilo da ne polaziš sa mnom. Ovdje imaš oca da pazi na tebe, i dobrog lijeènika i bolnièarku. Uvjeti u indijanskom rezervatu su primitivni...— Molim te, Johne — zamoli Jessie — nemoj me ostavljati ovdje. Tijelo mi nije bolesno, samo srce. Osjeæam se bolje kad si pored mene.— U rezervatu æeš se osjeæati usamljenom; tamo ima samo jedan braèni par bijelaca. Ja neæu moæi da budem mnogo s tobom preko dana, morat æu raditi s muškarcima.Ona nježno gurne svoju šaku u njegovu.
— Samo da znam da si blizu mene, meni je to dovoljno. Kad budem s tobom, neæe mi biti potrebni ni lijeènici ni bolnièarke. Molim te, pusti me da poðem. Potrebno mi je da budem pored tebe u toku narednih sedmica.On joj stegne ruku da je umiri.— Dobro, povest æu te, ali pod jednim uvjetom: da pojedeš veèeru. Tako se omršavjela, bojim se za tebe.Ona prihvati vilicu krumpira koji joj je on prinio usnama.— Ne boj se za mene, Johne. Bit æu dobro. Imat æemo još sinova. Boravak s tobom u rezervatu pomoæi æe mi; kod budeš morao krenuti, ja æu se vratit u New York i poæi æu brodom oko Horna.26813Stigli su u indijanski rezervat drugoga dana pred-vcæe. Tu su na èistini stajale mnoge kolibe sjeverno-arnerièkih Indijanaca i dvije grubo otesane drvene kolibe, jedna u kojoj su stanovali major Cummins i njegova žena, a druga za trapere, vodièe i oficire koji bi se ovdje zatekli u prolazu. Major Cummins i njegova žena bili su jednostavni ali ljubazni ljudi /a koje je gostoljubivost bila prvi zakon granice. Nisu imali prilike da èuju za Jessin gubitak; kad su se kolibe pojavile na vidiku, Jessie je zamolila muža da ne spominje dijete.Cumminsovi su živjeli na toj taèci granice trideset godina, na rubu prerije bez utrte staze. Gospoða Cummins bijaše žena pedesetih godina, obdarena svom onom nezavisnošæu i trezvenošæu žena koje slijede svoje muževe u predstraže svijeta. Smjestila je Jessie u kolibu koja se sastojala od jedne sobe s neravnim zemljanim podom, s otvorenim ognjištem za kuhanje i grijanje, rukom izraðenim stolom i stolicama, i jednom jedinom stvari u rezervatu koja je bila kupljena u radnji — krevetom koji su na konju donijeli iz St. Louisa.John je svakoga dana ustajao u zoru i odlazio svojim ljudima u logoru. U toku prijepodneva Jessie bi propješaèila milju i više kroz preriju, pa bi sjela u sjenu topole i promatrala ih kako pripremaju kola, životinje, alat, nauène instrumente i hranu. Osjeæala se ohrabrenom dok je promatrala muža kako izdaje naredbe svojim ljudima, kako nadgleda pojedinosti rada, da bi sve uèinio što je moguæe sigurnijim. Dobro je izgledao u takvim trenucima kad je nareðivao tihim glasom i blagim tonom, no zahtijevajuæi od ljudi poštovanje i pažnju. Rado je promatrala njegov ujednaèen korak kojim se kretao po logoru, sjajan bljesak njegovih oèiju dok je pohvalio ovdje, ispravljao grešku ili omašku ondje, lakoæu s kojom je radio zahvaljujuæi svom iskustvu i znanju; sigurnost koju je pokazivao, radost zbog zadatka koji je volio. I Jessie je bila zahvalna ocu što mu je orno-269Iguæio tu priliku, zahvalna što je Tom BentOn uložio nekoliko tisuæa dolara u jednu pustolovinu iz koje vjerojatno ništa neæe izvuæi.U podne bi se vratila u rezervat; John bi dojahao u èetiri sata da popije šalicu vruæeg èaja, da mirno èavrlja o jednostavnim stvarima koje su se desile u toku dana ili da izlaže planove o njihovoj kuæi koju æe graditi u Kaliforniji, s prozorima okrenutim prema Pacifiku, o jednostavnoj školi i crkvi od br-vanu, koje æe sagraditi, kao što je to uèinila baka Benton u Bentonvillu prije pola stoljeæa.Trebalo je da noæi budu najlakše, jer je tada muž bio pored nje, i zaspao bi zagrlivši je jednom rukom, ali su joj se tada vraæale u mraku slike koje su na sunèanom sjaju išèezavale. Noæu, dok je ležala bez sna, sklupèanog mršavog tijela ali duše ukoèene i kao od kamena, vidjela je pred sobom lice svog djeteta; osjeæala je kako njegova usta sišu njene grudi; ponovo je oživljavala radost tih prvih trenutaka kad je shvatila da je mužu poklonila sina koji æe nositi njegovo ime. U takvim trenucima znala je da ne postoji bol koji bi se mogao usporediti s bolom za izgubljenim sinom.Kad bi utonula u nemiran san, probudio bi je nagli prigušen krik koji bi uzbudio tišinu noænog zraka, krik sasvim kratke ali smrtne borbe ispred kolibe, kao da je nekoga ubio neki napadaè. Nikome nije
spominjala te sablasne glasove; no èetvrtog dana sluèajno dozna kakvi su to krici, kad je jednom izašla s Johnom u zoru i srela inaèe mirnog majora Cumminsa obuzetog neobuzdanim bijesom.— Ta prokleta vuèica zaklala je još jednu našu ovcu — viknuo je. — Tek je okotila mlade i do-vukla ih je da ih nahrani. Toliko smo i tako dugo radili da podignemo te mlade; jedva bismo izdržali zimu bez svježeg mesa.Naredne noæi i dani, koji su se smjenjivali, tiho su prolazili. Napokon doðe èas oproštaja. Johnovi ljudi bili su otišli deset milja prema rubu prerije, na konjima koji su bili ugojeni za mjesece mršave ishrane po snijegom pokrivenim planinama. Trebaloje da dignu logor, sutradan u zoru. Odlazeæi iz kolibe, John joj dovikne da æe se vratiti u èetiri sata na èaj.U podne major Cummins zakuca na vrata.— Poðite sa mnom, gospoðo Fremont — uzvikne on, odluèna izraza lica. — Htio bih vam dokazati staru poslovicu da je osveta slatka.Iako nije znala što hoæe da kaže niti što želi od nje, Jessie je smatrala da joj uètivost nalaže da poðe. Major je imao dva konja u maloj konjušnici meðu kolibama. On joj pomogne da uzjaše i odluèno krene na zapad do dubokog klanca. Tu sjaše, pomogne Jessie da i ona sjaše, uzme je za ruku i povede tako brzim korakom da bi bila pala da je on nije èvrsto držao. Put je naglo zavijao, i Jessie ugleda pred sobom grupu hrastova.— Prièekajte tu, gospoðo Fremont — reèe major. — Bolje æete vidjeti. — Jessie je promatrala kako se mirno uputio prema hrastovima, izvadio revolver i pet puta mirno opalio. Kad su pucnji zamrli, Jessie èu smrtno zavijanje nalik na ono koje joj je prekinulo san u kolibi. Major Cummins vrati se sav uzbuðen.— To je kraj ubijanja ovaca — reèe joj on sa zadovoljstvom. — Upravo sam ubio petoro malih vuèiæa.Jessie osjeti da joj u glavi bubnja. Ubijanje i smrt, ubijanje i smrt. To je jedino što postoji na svijetu. Svatko i sve ubija. Ljudi se ubijaju, životinje se ubijaju, ljudi i životinje se ubijaju. Smrt, i krvoproliæe, i jad.Ona prošaputa: — Majore, zlo mi je. Stavite me na svog konja i držite me, inaèe æu pasti.Zabrinut, mada nije razumio, major Cummins je digne na svog konja i brzo je vrati u rezervat. Tu pozove svoju ženu, koja odmah odvede Jessie da legne i napravi joj jaku kavu. Jessie zahvali majo-rici, reèe joj da se nada da æe zaspati.Ležala je obuzeta najtežim jadom koji je ikad osjetila, gorim od onog èasa kad je držala mrtvog270271sina u naruèju, što je ostalo osim smrti, neprestane i besmislene smrti? Èega ima u životu osim ružnog i besmislenog i tragiènog uništenja èovjekovih nada i planova i ideala? Nije bila ogorèena ni na koga i ni na sto: vuci moraju ubijati ovce, da bi živjeli; ljudi moraju ubijati vukove, da bi živjeli. Ali moraju ii ljudi ubijati ljude, da bi živjeli? Moraju li uništavati jedni druge, da bi živjeli? Da li je Kearnv morao ubiti njeno dijete, da bi preživio? Zar ovaj svijet nije ništa drugo do kavez pun životinja koje reže jedna na drugu i u kome važi pravilo da pseto jede pseto i da je to jedini moguæi naèin da se preživi? Ako svatko i sve mora ubijati da bi živjelo, da li onda uopæe vrijedi živjeti?Nije smatrala da je major Cummins odgovoran za ono što je upravo proživjela; nije ga èak smatra-la odgovornim ni za ono što je znala da æe vuèica propatiti kad se vrati u svoju jazbinu i naðe pet mrtvih vuèiæa. Major Cummins nije mogao znati kako æe se vuèice dojmiti taj prizor. A èak i da je znao, je li se mogao uzdržati od tog klanja? Je li mogao dopustiti da vuk odnese meso koje je bilo potrebno njemu i njegovoj obitelji da prožive kad ih u zimi zamete snijeg?U toku cijelog djetinjstva, sve do posljednjih nekoliko mjeseci, mislila je da živi u jednom dobrom i lijepom svijetu, u svijetu u kojem se ideali i ljubaznost mogu održati, u kome svaki èovjek može odluèiti kakvim životom želi da živi, u kome inteligencija, uèenje i marljivost vode do ostvarenja, u kome èovjek može biti miran jer zna da živi u sreðenom svijetu.
Kakvo je samo bila sentimentalno dijete I Kakav slijepi, glupi i zavedeni idioti Mislila je da može živjeti po svom obrascu. Mislila je da zna što radi, da može kontrolirati dogaðaje i okolnosti. Nije slušala savjete, nije primala mišljenja i vodstvo starijih i mudrijih; bila je sigurna u ono što je htjela, i u to kako æe to dobiti; taèno je znala što æe uèiniti od svog života kad se stanu redati ostvarenja i na-l'.radc. A sada je san ustupio mjesto zbilji. I èega je i u bilo osim plamena, plamena pohlepe i svaðe i želje za uništavanjem?Prije je smatrala da joj je srce slomljeno; sada je znala da je bilo samo zaustavljeno, da je podnosilo kao u nekom mjeseèarskom transu bol zbog gubitka. Duboko u duši uvijek je bila uvjerena da æe vrijeme izlijeèiti bolest, da æe joj se snaga vratiti, da æe moæi nastaviti, da æe zaèeti i roditi još sinova. Znala je da æe preživjeti.Sada više nije osjeæala da ima izgleda da æe preživjeti; sada su joj i srce i duša i mozak bili slomljeni beskrajnim, besmislenim i okrutnim tragedijama èovjeèanstva.A sada je znala i da je oèajnièki pogriješila. Majka je imala pravo. Još prije nekoliko mjeseci, kad je vidjela sažaljenje u majèinim oèima, potpuno ga je odbacila, ne želeæi i ne tražeæi sažaljenje, smatrajuæi majku slabom stoga što nije mogla shvatiti da njezina kæi ima snage da prkosi naglim promjenama sreæe. Ali sada se sjetila rijeè po rijeè svega onoga što joj je majka rekla na putu u Cherrv Grove prije njenog vjenèanja:— Sviða mi se tvoj mladiæ, Jessie, nemoj me pogrešno shvatiti, ali on je isti tvoj otac! Uvijek æe se boriti i muèiti se da se uzdigne, mlateæi oko sebe ogromnom toljagom, kao što je Tom Benton uvijek radio, i zbog toga æe ga iza svakog ugla vrebati neprijatelji, sa bodežima i lažnim imenima, spremni da ubodu u svakoj prilici. Nikad neæeš znati što je mir i spokojstvo, Jessie. Vjeèno æeš živjeti u sukobu i razmiricama, svako jelo koje budeš jela za veèerom imat æe okus borbe, koja æe trovati mlijeko kojim æeš dojiti djecu. To nije dobro za ženu, Jessie. To sve u njoj ubija, uništava onaj unutrašnji duh koji joj mora ulijevati osjeæaj opuštanja i sigurnosti ako hoæe da živi sretno i da podiže djecu. Za muškarca je posao koji on obavlja njegov najmanje važan dio, kuluèenje koje mora odraditi i svršiti što prije da bi zaradio za život, a kad uðe u svoj dom, treba da zbriše tragove toga rada kao što27218 Besmrtna žena273briše blato sa cipela. Jadno moje dijete, kako te žalim! Kako juriš u susret nevolji i patnji.Položaj žene uistinu je bio odreðen prirodom: da upravlja domom, da raða djecu, da održava djecu i kuæu i muža i da se za sve brine. Nikad ne bi trebalo tla uèini ma i jedan korak izvan tog podruèja. Ne bi trebalo da stupa na poprišta sukoba, da traži pravo da radi i da se bori uz muža, da podnosi udarce i iscrpljenosti i razoèaranja u èovjekovu svijetu sukoba. Bila je u takvoj zabludi: trebalo je da se uda za èovjeka kakav je bio njen roðak Preston Johnson; ma koliko da je voljela Johna i ma koliko mu se divila, trebalo je da nasluti po onome što joj je majka govorila o borbenom i naglom muškarcu, i po trenutaènim ispadima njegove ratoborne prirode, da æe doæi do neprilika, do neprilika koje æe tako duboko zasijecati i biti tako kritiène da æe ih sve dovesti u opasnost, ne samo njihovo zdravlje i položaj veæ i same njihove živote.Njezin sin ih je veæ platio životom, a sada plaæa ona: jer, znala je da u njoj nema više snage da vjeruje, da se ikad nada miru ili sreðenom i ugodnom životu. Bile su joj tek dvadeset i èetiri godine, ali je propatila toliko kao da je živjela sto godina; srce joj je ostarjelo i zamrlo u grudima. I grudi su joj bile mrtve, mlijeko se u njima osušilo. Baka Me Dowel joj je rekla kad je posljednji put bila u Cher-ry Groveu: — Borit æeš se kad se udaš za tog svog mladiæa, i nosit æeš ožiljke, ali nosit æeš ih onako kao što ih je nosila moja majka, kao medalje dodijeljene za hrabrost. — Baka McDowel ju je pogrešno ocijenila, isto kao što je i samu sebe pogrešno ocijenila. Ona nije mogla izdržati više nijednu bitku, nije više mogla nositi nijedan ožiljak.
Za sve to krivila je samo sebe. Bila je ratoborna žena, tvrdoglava i odluèna: htjela je da promijeni status supruge, da od supruge stvori nešto više od domaæice i ženke; mislila je da æe razviti u sebi snagu supruga i da æe unaprijediti rad na svijetu koristeæi obrazovanje i mozak kojim je bog obdario njen spol. A sada je za sedam godina svojevoljno i slijepo274sve to uništila: sina, sebe i muža. Jer kako bi John proživio s mrtvom ženom kraj sebe, sa ženom èija je ljubav za njega nestala jer je ljudska okrutnost spalila ljubav u njenom srcu? Nije žalila svoga mališana, on je umro i nije ga više bilo; žalila je samo žive, koji æe toliko patiti zbog njezine smrti: muža, kæerku, oca i majku. Samo da nije tako uporno zahtijevala da toliko radi za vrijeme suðenja, da nije zahtijevala da ide svakog dana, da se izlaže uzbuðenjima, hladnoæi i umoru, ne bi povrijedila svoje dijete. Ona je ubila svoga sina, isto onako smišljeno kao što je major Cummins ubio vuèiæe. Muž treba da je mrzi zbog toga. »On me i mrzi«, pomisli ona, »samo je previše obziran da bi dopustio da to vidim. Zašto da me ne mrzi, kad sam uništila i njegovu karijeru; kad sam odgovorna za sve njegove nevolje, kad sam ga u stvari ja ohrabrila za pobunu?«»Željela sam da budem dobra žena. Tako sam mnogo radila da bih postala dobra žena; sada znam da je najbolja žena najslabija žena. Muškarèev svijet i ženin svijet ne mogu se miješati; da sam se klonila njegovih poslova, ne bi bilo svega ovog kaosa. Samo da sam pokazala isto takvu odgovornost prema djetetu koje sam nosila; samo da sam rekla sebi: trudna sam, ne smijem se izlagati tim uzbuðenjima ... samo da sam ...«»Ah, da«, pomisli ona s užasavanjem, »samo da. Dvije najkraæe rijeèi, a ipak, kakvo im je dugaèko znaèenje. Kakvim dugaèkim putem su me dovele do ovog užasnog trenutka. Prije nekoliko sati rekla sam da ne postoji bol koji se može usporediti sa smræu sina. I tu sam pogriješila: još je veæa bol kad saznate da je došao kraj ljubavi i braku sa èovjekom koji je bio ispunjenje vaših snova. Ne mogu iæi u Kaliforniju da ga tamo doèekam; ne mogu izdržati putovanje; ne mogu izdržati da poènem sve iz poèetka. Ne mogu podnijeti pomisao da naèinim iste greške, da nas oboje dovedem do istog nesretnog završetka u svemu onome što poènemo. Nisam dobra za Johna. Ubila sam svoju ljubav prema njemu18*275jer sam ubila sve ono u sebi što može osjeæati. Što bi za njegovu izmuèenu dušu znaèio život s mrtvom ženom? Nije li dobrostivije pustiti ga da ode u Kalif orni ju i da sagradi novi dom bez mene? Jamu mogu samo naškoditi. Ali mogu li prekršiti zadanu rijeè, pustiti ga da stigne i da vidi da neæu doæi? Nazvao me je stijenom svoje vjere; ako se ta posljednja stijena uzdrma, što æe biti od njega? O dragi bože«, promrmlja ona, »što da radim?«Dugo zavijanje vuèice koja je oplakivala svoje mlade poèelo je prodirati kroz drvene zidove kolibe, približavajuæi se sve bliže i bliže, dok joj se na kraju nije uèinilo da se vuèica nalazi s njom u kolibi. Mladi psi zatvoreni izmeðu dviju koliba zavijali su od straha, a vjetar iz prerije fijukao je šibajuæi osamljene zgrade.Jessie ustane iz postelje i poène hodati po kolibi, iiæijprije uzduž, a onda poprijeko, dotièuæi drveni stol i klupe i krevet, dok su je teški gorki jecaji gušili u grlu neizdrživim bolom.Pred oèima joj se pojavi lik njenog oca kako stoji u mraènoj biblioteci okrenut spuštenim kapcima na prozorima s ulice i tiho plaèe zbog toga što mu je ženu oborila paraliza. Jasno je èula njegove rijeèi kad su doprle do nje izmeðu urlika vuèice: »Jessie, nemaš pojma kako je to kad se èovjek ne može boriti. To ti je kao da te je netko udario u mraku: ne znaš tko ti je protivnik — ne znaš kuda da se okreneš, što da kažeš ili što da radiš. Nikad se prije nisam osjeæao bespomoænim, ali sada....« I nju su sada udarili u mraku; i ona se osjeæala bespomoænom, jer nije mogla uzvraæati. Tko je taj njezin protivnik?Meðu glasovima što ih je èula bio je i glas njenog muža. Ona brzo nalije vode iz zemljanog vrèa u poæi nèanu posudu i ispljuska groznièave oèi i usta, èelo i kosu. Njen znak kralja Georgea bio je otekao i crven
i snažno je pulsirao. Onda obrisa lice i ruke ruènikom i provuèe èešalj kroz kosu, osluškujuæi Johnove brze korake kako se približavaju kolibi.276Potakne napola ugašenu žeravicu, nabaci drvo za l»utpalu i spremi lonac s vodom za èaj.To su joj bili posljednji satovi s mužem. Znala je tla mu kao posljednji znak dobrote ne smije dopuni i da primijeti što ona priprema. Ne smije ga onesposobiti u ovoj ekspediciji, koja æe biti najvažnija od svih, jer mu je sada uspjeh najpotrebniji, sada kad mu je uništen ugled, kad je èovjek bez karijere. Mora mu nekako uliti snage da ide dalje, da uspije i da ponovo naðe mjesto u društvu.Opazila mu je na licu da je primijetio da zbog neèega pati, ali joj je laknulo kad je vidjela da je pogrešno shvatio uzrok. Poljubivši je u obraz, promrmljao je: — Hrabrosti, mala gospoðo. Ovo æe biti najkraæi rastanak od svih. Za dva, najviše za tri mjeseca bit æemo zajedno u San Francisku. Pokazat æu ti lijepi put koji vodi od Pacifika prema zalivu San Franciska. Kupit æemo graðu i namještaj za naš dom, koji æe biti okrenut oceanu.Jessie se osmjehne, a onda s hinjenom veselošæu uzvikne: — Došao si prije no što sam te oèekivala. Mora biti da divno izgledam. Pusti me samo nekoliko minuta.Otišavši u ugao kolibe, iza ognjišta, ona izvadi malo ruža iz torbice i namaze obraze, rasplete kosu, oèetka je, podijeli po sredim, navuèe duge smeðe pramenove preko ušiju i prièvrsti ih nisko i èvrsto na potiljku. Bila je iznenaðena vidjevši kako je lako igrati tu igru, jer kad je sve izgubljeno, što onda još èovjek može izgubiti; kad se svaki osjeæaj ugasi, zar je važno kakav osjeæaj èovjek izigrava?Prišavši mužu, ona zapita: — Eto, zar ovako nije bolje?— Mnogo bolje — složi se on. — Hoæu da te se sjeæam lijepe i vedre. A gdje je sada ta šalica èaja što si mi je obeæala ako se rano vratim kuæi?Ona postavi šalicu vruæeg crnog èaja za njega, praveæi se da i sama pijucka iz svoje i postavljajuæi mu pitanja o posljednjim pripremama za ekspediciju. Major Cummins i njegova žena bili su ih pozvali277na oproštajni ruèak u njihovu kolibu. Gospoða Cummins je iznijela nekoliko komada finog porculana koji su joj još bili preostali poslije trideset godina boravka u ovoj divljini. Ispekla je pile, a svijeæe u boji sveèano su osvjetljavale drveni stol. Major pobjedonosno iznese jednu od svojih nekoliko preostalih boca vina. Jessie je govorila o stvarima o kojima prije nije mislila niti ih se sjeæala pošto ih je izgovorila, ali trenuci su poèeli da izgledaju beskonaèni, i oko sedam sati ona zahvali Cumminsovima na njihovoj ljubaznosti te se s mužem vrati u kolibu.To je bio posljednji sat koji æe provesti zajedno. Molila se bogu da joj da snage da ga izdrži do kraja. Ali kad ju je uzeo u naruèaj, kad ju je stavio pored sebe na rub široke postelje, kad je poèeo govoriti koliko æe mu nedostajati, kako æe misliti na nju dan i noæ dok se ponovo ne naðu u San Francisku, nju ponovo obuze sva ona grozna odvratna sumornost smrti. Bila je blijeda i beživotna. I samo je jedan dio nje i dalje držanjem izražavao nježnost, pravio se da se izmeðu njih ništa nije desilo, ispunjavao onaj trenutak ljubavi koji je tako potreban paru koji æe biti razdvojen beskrajnim miljama i minutama.I tu je naposljetku zatajila, tu se više nije mogla pretvarati. Usne su joj bile suhe, tijelo suho i blijedo. Znala je da u smrti nema stvaranja života, èak ni proživljavan ja nagona; da ljubav može prodrijeti u nju, da ljubav može biti ritmièna, ali u smrti su mozak i srce i bilo i utroba zatvoreni; nema ulaza života u smrt.Tiho je ležala na krevetu, zatvorenih oèiju. John je pokušavao da razgovara s njom: da je tješi zbog gubitka njihova sina, da umanji bol zbog rastanka, da je umekša svojim oduševljenjem za novi poèetak u Kalif orni j i, za novi život koji æe sagraditi, nove sinove koje æe roditi. Jessie je èula zvuk njegovih rijeèi, ali nije èula rijeèi; nije više imala snage. Bila je iscrpljena. To je bio njen najveæi neuspjeh: što278u Miru da šalje tog nesretnog èovjeka u neprohodne ¦•njegove Stjenjaka, u teškoæe, oskudicu i stalnu mrtnu opasnost, da ga pošalje teška srca, potuèena pi i je polaska.
Osjetila je njegov poljubac na svom obrazu, èula h kako je promrmljao zbogom, uspjela je da se n. i pola podigne i da mu pomiluje svilenkastu bradu, «i;i mu zaželi sreæu. Ali stvaran odlazak, zatvaranje v i ata za njim, nije èula.Ležala je kao oduzeta kad je zaèula kako je gospoða Cummins uzastopce doziva. Ustavši, ona ogrne veliki šal oko ramena i otvori vrata. Jedan narednik stajao je pored gospoðe Cummins, sav znojan i prljav u licu, u uniformi zgužvanoj i umrljanoj od /noja. Dok je stajala i gledala ih tupo, zaèu kako gospoða Cummins govori:— Ovo je narednik O'Leary, dolazi s porukom iz St. Louisa.Narednik korakne naprijed, otvori torbu s porukama koja mu je visila sa strane i pruži joj zapeèaæeno pismo.— Od generala Kearnyja — reèe on. — Nareðeno mi je da ga donesem što je prije moguæe.Jessie podere omot, ali u mraku nije mogla proèitati poruku, pa zamoli narednika da uðe. Pošto su prišli vatri, ona proèita poruku pri plamenu koji se gasio:Draga gospoðo Jessie:Imali ste pravo, ne možemo uništiti svoje prijatelje a da sebe ne uništimo. Èitavo suðenje bilo je jedna grozna pogreška. Vratite se s kurirom. Želim vas zamoliti za oproštenje za sve zlo koje sam nanio vama i vašoj obitelji. Ako ne možete doæi, budite dobri pa mi pošaljite poruku da ste mi oprostili.Vaš stari i odani prijatelj,STEPHEN WATTS KEARNY279Jessie ponovo proèita pisamce, od posljednje do prve reèenice, pa opet ponovo, ništa ne shvaæajuæi. Zašto to radi general Kearnv? I zašto on to nije uèinio prije nego što je otišla iz St. Louisa? Neprestano je bio tamo u Jeffersonovim kasarnama, ali nije poruèio ni jednu rijeè, èak ni onda kad joj je umro sin. Zašto sada...?Ona se okrene naredniku, koji je stajao ukoèeno, sa zgužvanom kapom ispod miške.— Zašto ste morali tako brzo jahati? — zapita ona. — Zašto se generalu Kearnvju toliko žuri?Narednik obriše prašinu s donje usne prešavši preko nje grubo lijevim palcem.— General umire, gospoðo. Lijeènik kaže da mu je ostalo svega još nekoliko sati života. General je naredio da vas povedem sa sobom. Rekao je da vas mora vidjeti prije nego umre.Jessie je šuteæi stajala, spustivši ruku u kojoj je bilo pismo. Da se ovo bar ranije dogodilo, pomisli ona, vjerovala bih da na svijetu ipak još ima malo plemenitosti. Ali sada je prekasno. Stephen Kearnv je uplašen. Neæe da umre a da mene ima na savjesti. Pošto mi je slomio muža i ubio sina, traži jeftin i lak oproštaj.Naredniku reèe: — Ne mogu poæi s vama. Kažite generalu Kearnvju da je to nemoguæe.— Ne znam što je u poruci, gospoðo — odgovori on — ali mi je general rekao da mu donesem odgovor ako vas ne mogu dovesti.— Nemam što odgovoriti.Èovjek se premještao s noge na nogu.— Molim — reèe on. — Proveo sam s generalom mnogo godina. Išao sam s njim protiv Indijanaca, bio sam s njim u maršu na Kalif orni ju. Bio sam njegov kurir, a on moj prijatelj. Užasno je nesretan, gospoðo, rekao je: »Samo je zamoli da kaže tih nekoliko rijeèi, O'Learv. Samo je zamoli da kaže da mi je oprostila.«Jessie je stajala hladna i ravnodušna.— Kažite generalu da mune mogu oprostiti. Kažite mu da jedan grob leži meðu nama.280Narednik otvori usta da nešto kaže, ali ga zaustavi tuga u njenim oèima. On se polagano ispravi, nespretno, zatim pozdravi po vojnièki i ode iz kolibe.
Jessie je stajala, a u duši joj je bio mrak kao u noæi bez zvijezda. Tek malo kasnije ona stavi panj na vatru, primakne tešku klupu uz vatru i sjedne. Sjedila je tu, a vrijeme je prolazilo, minute, sati, prazne mraène minute i sati koji su se nizali u beskraj.Trgne se zaèuvši kako netko jaše u brzom kasu. Topot se približavao do njenih vrata i tu se koraci naglo zaustaviše. A onda nešto kao da je udarilo o zemlju, vrata od kolibe se otvoriše. Jessie ugleda na vratima Johna, razbarušena. On zalupi vrata za sobom, pritrèi joj i snažno je zagrli.— Jessie, nisam mogao otiæi. Nisam mogao ovako otiæi. Znam kako si bolesna, kako si nesretna. Potreban sam ti. Ne odlazim. Odrekao sam se ekspedicije. Postavio sam nekoga drugog da je vodi. Odlaze u zoru. Hajde da spakiramo naše stvari. Vratit æemo se u St. Louis, a onda æemo u New York. Obeæao sam ti da se više nikad neæemo razdvajati, i održat æu to obeæanje.Glas mu je bio promukao. Jessie ga je gledala, ne vjerujuæi. To je bila žrtva koju nitko nije mogao tražiti od njega niti je oèekivati; ona ga je opet ostavljala bez kormila i buduænosti. Za nekoga tko je tako ponosan bilo bi lakše odreæi se svog života nego se odreæi ove prilike da se ponovo uzdigne. Bore na njegovu licu jasno su joj govorile kroz kakvu je borbu morao proæi da bi se prisilio na tu nesebiènost. Ali njegova ljubav prema njoj bila je dovoljno jaka: da bi je spasio od daljnje patnje, bio je spreman na to da cijelog života nosi sramotu zbog svoga neuspjeha. Znao je da nikad neæe moæi objasniti što je uèinio niti se opravdati; znao je što ee njegov vlastiti ponos morati podnijeti. Bio je spreman da primi tu kaznu samo da bi nju spasio.U njeno umorno tijelo i živce vrati se malo osjeæanja.: 281— Ti æeš se odreæi... te ekspedicije... toga što ti toliko znaèi?— To za mene ne znaèi ništa — uzvikne on. — Jedino mi ti nešto znaèiš. Ti si moja ljubav i moj život. Sada te ne mogu ostaviti samu.— Ali toliko si stavio na kocku — prošapuæe ona. — Budeš li uspio, opet æeš moæi živjeti kao nekada. Bez toga nemaš ništa...On joj pomiluje lice prstima, nespretno, prekli-njuæi.— Kako griješiš, Jessie! Ja ne mogu biti bez tebe! Ti si moja buduænost, ti si sve što želim i trebam. S tobom se opet mogu uzdiæi, mogu sve postiæi. Naša ljubav je važnija od svih ekspedicija ili bilo kakve prilike za uspjeh. Zar ti to ne razumiješ, mila? Zar ne razumiješ da moramo zajednièki dalje, uvijek jedno uz drugo?Jessie uhvati njegovu prljavštinom prošaranu ruku i poljubi mu topao dlan. Ako je John bio spreman da to uèini za nju, onda njen brak nije bio promašaj.— I ti si uèinio to za mene? — ponovo zapita. — Ti si se odrekao onog jedinog što te je vratilo životu? Pustio si da netko drugi vodi tvoju ekspediciju, da otkrije novi prijelaz i da trasira željeznièku prugu? Htio si se odreæi svega èemu si se nadao da æe izrasti iz toga posla zbog toga što sam ja bolesna i nesretna i što si mi potreban?Na licu mu se èitalo bolno zaprepaštenje.— Pa naravno, Jessie! Zar sumnjaš u to? Je li moja ljubav izgledala tako prazna? Zar si smatrala da postoji žrtva koju ne bih rado podnio da tebe zaštitim? Ah, Jessie, kako me ti zaista slabo poznaješ! Kako si malo znala o tome koliko te volim i što naš brak znaèi za mene.Sada je plakala i osjeæala kako joj vrele suze teku niz obraze; a te vrele suze izgledale su kao rijetke snage koje su joj ispunjale tijelo hrabrošæu i nadom. Ona se spusti sa ruba klupe na pod pored njega i èvrsto ga zagrli, pripivši svoja usta na njegova.Prava ljubav nikad ne umire; ona prelazi preko prepreka, ona je neuništiva; sve drugo prolazi: nade, planovi, snovi, iluzije, ambicije i dostignuæa i nježnost, dobra volja, èak i divno milosrðe. Pa ipak, Èovjek je bio sposoban da živi dalje, zato što je preživjela najveæa od svih snaga. Tako je èesto izgledalo kao da se smanjuje, da postaje jalova, da se ne može prilagoditi: no, èudo nad èudima, ljubav je preživjela; mogla je pobijediti smrt, mogla se uvijek ponovo raðati.
— Da, Johne — promrmlja ona pripijena na njegove usne. — Razumijem. Sve je dobro. I ja tebe volim, više nego ikad prije. Sada možeš iæi, možeš biti sretan i siguran u mene. Brzo æu se oporaviti. Bit æu u St. Louisu za nekoliko dana, a onda æu poæi u New York i tamo uhvatiti prvi brod za Kali-iorniju. Da, mili moj, bit æu u San Francisku prije tebe, èekat æu tvoj dolazak kao svaka žena koja je željno oèekivala svoju ljubav. Imaš još sat do zore. Možeš na vrijeme stiæi u logor i dati zapovijed za pokret. Zbogom, i bog neka te èuva.Stajala je na pragu i promatrala muža kako je odjahao u mrklu noæ. Kad su se posljednji odjeci topota kopita utišali, ona se vrati u kolibu i poène spremati kovèege. S prvim zracima zore uzjaha konja i krene prema istoku, prema suncu što je izlazilo, na prvi dio dugog putovanja u San Fran-ciseo.ÈETVRTA KNJIGAPosveæenje ognjištaVjetrovi koji su duvali sredinom ožujka bili su ledeni, a drvene daske broda klizave pod nogama kad su se Jessie i Lily ukrcale na brod »Panama«. Tom Benton je svakako htio da ih isprati u New York, napunio im je kabinu najnovijim knjigama, voæem i cvijeæem. Bili su odluèili da se veselo rastanu, raspakirali su kovèege i pokušali da od kabine sebi stvore mali dom. Razgovarali su u bujicama rijeèi o tome kako æe Kalif orni ja brzo postati država, kakve uvjete ima John da postane senator; o moguænostima da se tamo zaista naðu velike kolièine zlata i kako æe zlatna groznica brzo privuæi stanovnike na novi teritorij. Ali na kraju nije više bilo vremena za opæenite stvari, pa se otac i kæerka zagrliše, mrmljajuæi rijeèi oproštaja.Jessie je stajala na ogradi dok su izvikivali zapovijedi; èulo se kako podižu dasku za prijelaz na brod, i kako se okreæu èekrci. Brod je polagano plovio u zaliv. Kad više nije vidjela mali dok u mraku, Jessie se okrene i poðe u kabinu. Dvije petrolejske svjetiljke visile su sa kuka na gredama na stropu. Lily je bila u krevetu i ležala je širom otvorenih oèiju.— Zar još ne spavaš, dijete? — zapita Jessie.— Ne, majko, plašim se. Doði k meni u krevet.— Hoæu, dušo. Odmah æu se presvuæi.Za svega jedan trenutak skinula je odjeæu i navukla toplu spavaæu košulju od flanela. S one strane èetvrtastih otvora za svjetlost na brodu bjesnjela je oluja, dok se brod probijao naprijed. Jessie legne u krevet do Lily; tješile su jedna drugu u mraku prièajuæi o buduænosti. Jessie je pokušavala udah-284nuli djetetu svoje vlastito uzbuðenje i nestrpljivost tla što prije stignu u Kaliforniju.Prvi dani bijahu olujni. Kad se èetvrtog dana obukla i izišla na palubu, obala Floride bila je obasjana suncem, a ocean tih.Kapetan Schenek sa broda »Panama« bio je uvjerio senatora Bentona da æe uèiniti sve da Jessie bude udobno. Sjedila je na palubi u pletenoj stolici dok joj je sunce peklo lice, a Lily je promatrala mornare kako bojadišu ogradu. Sunce ju je blago milovalo; isto tako ublažavali su je tišina i plavetnilo neba, i let galebova s obale Floride i Baham-skih otoka. Po vruæini u toku dana je spavala; u smiraj sunca, kad je nebo plamtjelo u crvenim i tamnoplavim tonovima, šetala bi po èitav sat po palubi, skupljajuæi snagu za teške dane kad bude morala proæi kroz Panamu.Mada je namjeravala obiæi Cape Horn na brodu »Fredonia«, koji je pošao u sijeènju, otac je uporno ostao pri tome da se mora malo bolje odmoriti prije nego što poðe na putovanje, jer John ne može stiæi u Kaliforniju prije ožujka, i da bi bilo bolje tla on stigne prvi te da im pripremi stan. Pored loga, želio je da ona saèeka nekoliko mjeseci kako bi mogla putovati novom linijom, na državnom brodu. Glasovi da je u Kalif orni j i otkriveno zlato stigli su u Washington poèetkom 1848. godine, ali nitko na Istoku nije u to ozbiljno vjerovao: u prosincu 1848. godine jedan èajnik ispunjen zlatnim zrncima poslan je predsjedniku Polku. Taj prvi stvarni dokaz da u Kalif orni j i ima zlata uzbudio je sve lako zapaljive i po prirodi pustolovne ljude, koji su bili spremni da poðu u Kaliforniju što prije i na bilo koji naèin. Mada veæina ljudi na Istoku nije smatrala da je èajnik dokaz da se naišlo na bogatu zlatnu žicu, vlada je iskoristila daljnji interes za zlatom na zapadnoj obali da uspostavi redovite brodske veze s Kalifornijom. Brod
»Califor-nia« oplovio je Cape Horn i trebalo je da ostane na zapadnoj obali i da plovi izmedu San Franciska i Panama Citvja. Brod »Panama» je napustio New285IYork 13. ožujka 1849. godine i zaplovio prema Cha-gresu, ulaznoj luci Paname na obali Atlantika. Jes-sie, Lily i ostali putnici trebalo je da prijeðu Prevlaku, koja je upravo bila otvorena za putovanja, i da uhvate brod »California«, koji je trebalo da doðe iz San Franciska i da ih preuzme.Uveèe je èitala poljoprivredne knjige koje je kupila u Washingtonu, da bi se pripremila za ženu farmera. Ona nije smatrala da John treba da postane farmer; on za to nije imao ni znanja ni tjelesne konstitucije; no važno je bilo stvoriti stalan dom u Kaliforniji. Kad je Elizabeth Benton èula da njena kæi namjerava podiæi drvenu kolibu u brdima Santa Cruz pred San Franciskom, uzela je Jessie za ruku i promrmljala: — Zapamti da si roðena na zemlji koja nije kupljena ni prodana, veæ da je to nagrada za vojne usluge mome pradjedu. Ti treba da naslijediš ne samo svoj dom veæ i sluge i novac. »Bogovi su spori u posveæenju novog ognjišta.« Ti nisi dovoljno jaka da izdržiš sve teškoæe jedne divlje zemlje kakva je Kalifornija. Pusti Johna da završi svoju željeznièku ekspediciju, da se vrati u Washington i da ondje stvori sebi život. Bila bi mnogo sretnija.Na putu za Cherry Grove prije osam godina, sedamnaestogodišnja Jessie slegla je ramenima na majèine opomene, jer ih nije uzimala ozbiljno. Ali ovo je bila obuzdana Jessie, koja je veæ izdržala ono najgore što joj je majka predskazala.— Netko mora prvi sagraditi ognjište, majko — odgovorila je — inaèe ga mi ostali ne možemo naslijediti.John æe vjerojatno naæi neki posao koji æe mu biti zanimljiviji od obraðivanja zemlje, ali najprije moraju stvoriti kuæu. Ako je njena majka imala pravo kad je rekla da su »bogovi spori u posveæivanju novog ognjišta«, onda ima utoliko više razloga da se odmah poène.Potkraj druge sedmice plovidbe ugledaše prve palme i tropsko raslinje Chagresa. Ona osjeti još jednom dubok bol zbog rastanka pri pomisli da æe morati ostaviti kapetana Schencka, svoju posljednjuvezu s domom. Probudila se još dok je bio mrak, obukla je pri svijeæi odjeæu koju je veæ prije toga pripremila. Držeæi èvrsto Lily za ruku, ona se uputi na palubu da promatra tropsku zoru u kojoj se sun-iv diže iznad horizonta kao da je ispaljeno iz topa, a dan se raða s istom onom tutnjavom s kojom more udara u bijelu obalu Chagresa. Prvi put je vidjela tropski predio; iz daljine je izgledao dovoljno privlaèan; palme su rasle duž pješèane pruge, a tamnozeleno raslinje duž rijeke. Kad je kapetan Schenck izišao, Jessie mu okrene nasmijano lice.— I tako, putovanje je završeno, kapetane — reèe ona. — Uèinili ste ga ugodnim meni i mojoj djevojèici.Kapetan Schenck joj ne uzvrati osmijeh, veæ reèe zabrinuto: — Onda mi dopustite da uèinim posljednju uslugu senatoru Bentonu i pukovniku Fremon-tu. Nemojte pokušavati da prijeðete preko Paname. U zemlji vlada groznica. Ljudi umiru po brodovima i na putovima. Hrana je odvratna, voda otrovana. Taj put nije trebalo otvarati.Neoèekivano protivljenje nastavljanju njenog putovanja da bi se sastala sa Johnom živo je podsjeti na prizor u rezervatu Delaware Indijanaca, kada samo što nije izgubila svoju ljubav, muža i sve šta joj je nešto znaèilo u životu. Sada je sve to dvostruko cijenila, kad je bila tako blizu da sve to izgubi. Svaka pomisao da bi njeni napori da se naðe s mužem u San Francisku bili uzaludni vraæala ju je u one oèajnièke satove u kolibi majora Cumminsa.— Sigurna sam, kapetane, da æu izdržati putovanje — odgovori ona vedro.Brod se ljuljao pod njihovim nogama, i ona je jedva èekala da se iskrca na obalu. Vratila se u kabinu po kaput i torbicu i pošto je ostavila vrata otvorena zaèuje bat teških muških cipela. Neki nepoznati glas viknu:— Ja ne preuzimam odgovornost ni za kakvu vašingtonsku finu damu koja hoæe da proðe kroz Panamu. Ona æe se buniti što Indijanci nemaju odijela na sebi, pravit æe neprilike, neæe izdržati.286
287Nije bila èula izraz »fina dama« otkako je napustila Višu školu gospoðice English. Još jednom natuèe šešir, odluèno zamahne za sobom tami^om dugaèkom suknjom, otvori vrata i stane pred nepoznatog èovjeka. Ovaj se zagleda u njeno mršavo, blijedo lice, krhku figuru, vatrene oèi boje kestena i reèe mrmljajuæi: — Pa, vi uopæe niste fina dama; vi ste samo jedna jadna mršava žena!Ona doda Lily jednom mornaru koji je iznese napolje preko ljestava od konopca i spusti se u brodiæ koji je saobraæao izmeðu veæih brodova i obale, a sad se njihao na vodi. Ljuljajuæi se od jedne strane na drugu, Jessie se vješto spuštala po Ijest-vama i prebacila se preko ruba brodiæa, i ovaj zaplovi prema obali.Na obali Jessie umalo da se nije onesvijestila od smrada ribe, èaja i cimeta; ali se osjeæala kao kod svoje kuæe usred gomile muškaraca koji su bili zakrèili obalu, spremni da poðu na putovanje kopnom, jer je sve bilo kao u ranim danima St. Louisa. Èuo se mekani španjolski jezik pomiješan s francuskim narjeèjem, dok su Indijanci i crnci govorili svojim vlastitim dijalektima, a Amerikanci i Englezi psovali sve i svakoga žureæi se da sve pripreme za put. Ona s osmijehom pomisli da bi St. Louis bio dobro mjesto za vježbanje za onoga tko bi poželio da postane svjetski putnik.Jessie i Lily i njihova prtljaga trebalo je da prijeðu osam milja rijekom Chagres u jednom dubokom èamcu sa još nekoliko Amerikanaca koji su bili dovoljno pametni da unaprijed pripreme taj prijevoz. Rijeène obale su bile niske i obrasle raslinjem džungle koja se spuštala sve do obale rijeke, gdje je bijelo i purpurno cvijeæe raslo iz isprepletenog zelenila. Do podne je dašæuæi motor prešao osam milja i pristao uz obalu. Nisu imali hrane, niti voštanog platna da ih zaštiti od jare, ni vode koju bi smjeli bez opasnosti piti, mada su bili bolesni od288zege, .ni moguænosti da obave liène potrebe. Pošto se iskrcala, jedan uroðenik veslaè obavijesti je znakovima da treba da se premjeste u uski èamac iz-ciuben u drvetu, privezan za debele grane što su se nadnosile nad vodu. U svim èamcima veslali su nagi crnci i Indijanci. Jessie osjeti kako je Lily stišæe za ruku.— Ne plaši se zbog njihove galame — umiri Jessie djevojèicu — oni se smiju i vièu od uzbuðenja. To æe putovanje èamcima trajati samo tri dana, a onda æemo stiæi na put koji vodi kopnom.Uto se na èistini pojavi jedan èovjek u uniformi. On joj priðe i reèe: — Ja sam kapetan Tucker; primio sam pismo da dolazite. Spremio sam èamac kompanije za vas i vašu kæer. Žao mi je što ne mogu poæi s vama; vi æete biti jedina žena na èamcu, ali uroðenièka posada je odana, oni èesto vode moju ženu u glavni štab kompanije.— To znaèi da se neæemo morati voziti tim èamcima? — zapita Jessie shvaæajuæi kako joj je srce bilo sišlo u pete kad je ugledala te divljake.Kapetan Tucker se nasmije. — Ja vas ne krivim zbog vašeg zaprepaštenja. Ali mislim da æemo vam moæi pružiti udobno putovanje, Kompanija ima logore sa šatorima na pravilnim rastojanjima pored rijeke, a moji kuriri su ih obavijestili da dolazite. Molim vas uðite sada u èamac; ne smijemo gubiti vrijeme ako želite stiæi do prvog logora prije nego što padne mrak.Jessie mu srdaèno zahvali. Crnci sa Jamaike s mukom su napredovali uz tok rijeke, polagano se otiskujuæi uz jednolièno pjevušenje. Ponekad su plovili sredinom rijeke, gdje je sunce bilo tako žarko da je palilo kožu kao vatra, ali ponajviše su se držali obale, klizeæi lijeno ispod drveæa što se savijalo nad vodom i nadstrešnica od cvjetnih puzavica. Kad više ne bi mogli iæi dalje zbog gustih povijuša džungle, Jessie i njena kæerka morale su izaæi na obalu i sjesti usred gustog lišæa, a veslaèi bi skoèili u vodu i dugaèkim noževima otvarali prolaz duž ri jeène obale. Onda bi se vratili po Jessie, pa bi na-19 Besmrtna žena289pola vukli a napola gurali èamac kroz krèevinu, a njihovo pjevanje stapalo se u jedno sa kreštanjem ptica tropske džungle.
Prvi put su se iskrcali dok je sunce još bilo jako. Na jednoj maloj èistini bio je postavljen šator kompanije s drvenim podom. Jessie se pitala zašto su tako rano stali, ali je ubrzo doznala odgovor, jer se noæ spustila brzinom kojom padaju zvijezde. Uroðenici su zapalili vatru ispred šatorskih krila, kao zaštitu protiv životinja i smrtonosne rose, a onda su im donijeli kuhano jelo, ali je ona odbila da ga jede, veæ je radije pojela s Lily nekoliko biskvita i jabuku koju je donijela sa èamca. Kad je dijete zaspalo, Jessie je ležala budna na uskom željeznom krevetu osluškujuæi neskladne noæne glasove tropskih krajeva i, kako se njoj èinilo, neprestano hujanje zvukova oko Šatora.Nije joj se spavalo, jer je patila zbog ironije sudbine, po kojoj je njoj, èiji je muž obilježio i prokrèio više putova preko kontinenta nego ijedan drugi živi Amerikanac, bilo uskraæeno pravo da putuje nekim od tih putova, veæ su je mjesto toga bacili u dubinu ovog uroðenièkog košmara. Ona je sve vrijeme radila na tri izvještaja, gledala je kako rastu Johnove zamljopisne karte, za svaku milju zemljišta osjeæala je najdublje zanimanje, jer je uvijek mislila da æe putovati tim putovima. Ne samo da se pripremala za to u toku godina veæ je bila spremna da se suoèi s teškoæama kakve predstavljaju prekrivena kola, ravnice, snijegom pokriveni planinski prijelazi, neprijateljski raspoloženi Indijanci, sasušene pustinje; sve te slike i sve te teškoæe bile su dio njenih misli dok je još bila dijete. No ovdje se nalazila usred zemlje i teškoæa kakve nikad nije oèekivala i za koje nije bila nimalo pripremljena. Ovdje se nalazila na prvom pravom putovanju svoga života, bez muža ili prijatelja, u jednoj zemlji tako fantastiènoj da je èak ni španjolski istraživaèi nisu dobro opisali. To je bila zemlja na koju dotle nièija noga nije stupila niti ju je èije oko ugledalo; možda se veæ po tisuæi put sjetila290Mary Algood kako sjedi pored svojih plavo obojenih kola, pripremajuæi se da poðe Oregonskim pu-trm. Da su samo Johnove oèi vidjele ovu zemlju, da i< Johnova olovka skicirala njene osobine, osjeæala hi se ugodnije.Sutradan izjutra krenuli su u praskozorje, gurajuæi èamac motkama uz mirnu rijeku. Jessie je pri-< ala Lily prièe o tome kako su bijelci koji su zauzeli iVru nosili svoj plijen ovom istom rijekom iduæi prema Atlantiku i natrag u španiju. Rijeène obale blistale su od bijelog i purpurnog cvijeæa; mladi uroðenici skakali su u rijeku da se osvježe ili da na-režu hranu na obali, ali Jessie i Lily patile su od vruæine, gladi, žeði i drugih nevolja koje èovjek može osjeæati.Noæi su bile vlažne od rose; krici nenadane smrti 11 džungli ispunjavali su putovanje nekom samrtnièkom morom. Jessie je bila sretna što imaju šatore s podom i krevete; sumnjala je da bi mogle nastaviti put bez te jedine zaštite. Mada je ranije žalila muža sto mu nedostaje ono najpotrebnije za održavanje /ivota na putu, sada je uvidjela da je njeno suosjeæanje bilo samo u mislima; njen je muž patio od hladnoæe, dok je ona Sada patila od vruæine; on je bio žrtva pomanjkanja vegetacije, dok je nju muèila njena bujnost, i sada, kad je morala na svojoj vlastitoj koži osjetiti te èasovite patnje, napokon je bar shvatila kakve su muke muèile tijelo Johna Fremonta.Ujutro èetvrtoga dana stigli su u malo naselje Gorgonu, odakle je iz moèvarnog predjela rijeke Chagresa vodio put preko planina. Mada je tek bilo osam ujutro, sunce je sjeklo kao nož ispod oènih kapaka. Naèelnik je bio dolje na pristaništu da je pozove u svoj dom na doruèak. Njegova je kuæa bila sagraðena na kolcima, s krovom od palmova lišæa, a zidovi su bili isprepleteni od pruæa. Tek što su sjeli za stol od španjolske trske, jedan mladi uroðenik unese dvije velike posude i skine sa njih poklopac. Jessie uzvikne od užasa, jer se u velikoj /cijeli nalazilo nešto nalik na dijete.19*291— Specijalno za poèasne goste — reèe naèelnik, dok su mu se oèi sjale, trljajuæi ruke u oèekivanju.— Peèeni majmun i kuhani gušter.Jessie se èinilo da joj se okreæe želudac. Jedan pogled na Lily reèe joj da dijete neæe moæi jesti majmuna. Ali, njima je bila potrebna snaga za naporno trodnevno putovanje preko planine. Ona se sjeti
kako je John radije podnosio grèeve i slabost od gladi nego da pojede obrok pripremljen od mesa njihova psa i zakljuèi da je njezin muž bio gadljiviji od nje. Ona prišapne kæerki:— Sjeæaš li se što je govorio Sam Welder: »Pita od teletine bila je nešto izvrsno, kad ste znali da nije napravljena od maèiæa.«Obje su pojele malo majmunskog mesa, ali gušter je za njih bio previše. Naèelnik ih potom odvede na proplanak koji je obilježavao poèetak puta za Panamu. Jedan dio Jessine prtljage bio je smješten na jednu mazgu, drugi dio na kravu koja je išla na èelu povorke. Jessie reèe naèelniku za prtljagu: — Molim vas, stavite moju kæerku na mazgu odmah ispred moje i pazite da životinja tamo i ostane.— On ostane tamo, gospoða — nasmije se èovjek.— Nema drugo mjesto iæi.U karavani je išlo pedeset mazgi, kojih pet-šest krava i trideset ljudi. Uroðenik vodiè osinu snažno bièem. Zvuk odjekne gore i dolje duž povorke i mazge ispod njih krenuše. Put je obilazio planinu, najprije do vrha a onda ponovo nizbrdo u dolinu — dvadeset i jednu milju hodoèašæa u Panama City. Staza za mazge koja je bila rukom usjeèena u brdo bila je rijetko kada šira od èetiri stope, a sa njenog ruba èovjek je mogao gledati tisuæu stopa ispod sebe raslinje džungle. Mango drveæe i johe rasli su gusto duž puta, a nad njima su se dizale palme i kokosovci. Usprkos žestokoj vruæini tropskog sunca, ispod zelenog krova bilo je mraèno; Jessie je neprestano gledala gore da bi otkrila zraèak sunca meðu granjem. Zatim bi prošla još nekoliko koraèaj a, pa bi ponovo zavladala zelena tama i iznenada bi pala kiša kroz isprepleteno lišæe. Preko uskih292rijeka nije bilo mostova; mazge su ih preskakale, i nekoliko putnika popadalo je naglavce u vodu. Jessie je bila sretna što su ona i Lily bile iskusne ja* haèice, i ponosila se, jašuæi iza svoje mršave kæeri, /bog toga kako je to dijete izdržavalo putovanje, neprestano mijenjanje temperature, èudne predjele, stalan pokret, teškoæe gladovanja, vruæine i neudobnosti.Prve noæi spavale su u šatoru sa drvenim podom, a druge su našle samo jedan prljavi indijanski šator. lessie izvadi dva pokrivaèa iz svojih sanduka, umota 1 ,ily u jedan a oko sebe omota drugi i zaspi potpuno iscrpljena, ne osjeæajuæi guštere, zmije i stotine in-sekata koji su preko njih milili u toku noæi. Izlazak sunca bio je božanstven: sa vrha brda gledala je dolje na more cvijetova, a iza toga ugledala je, kao sto je sa tog istog vrha ugledao i Balboa, pred sobom Pacifik koji joj se pružao pod nogama. Žarko je poželjela da Tom Benton može s njom podijeliti njen prvi pogled na Pacifik.Nekoliko sati prije nego što je pala noæ stigli su u Panama City. Put je izlazio iz planine nedaleko od /idom opkoljenog grada sa njegovom starom katedralom. Kad je prvi put ugledala katedralu i krov i zvonik ukrašen sedefom, Jessie pomisli da je na kraju ipak podlegla groznici. Na kraju puta nalazili su se Indijanci nosaèi, i jedan je uzme na leða, a drugi uzme Lily. Oni ih prenesoše preko plitke vode u zalivu i preko pijeska do ulaza u Panama City. Jessie je išla starom cestom, prošla kroz gradska vrata i ušla u grad opasan zidom, sa njegovim starim kuæama oronulim od vremena te širokim i toliko isturenim balkonima da su gotovo zatvarali uske prolaze. Ulicama su išli magarci natovareni zavežljajima lišæa i krèazima s vodom, crmpuraste Indijanke u bijelim haljinama.Umjesto malog i dremljivog španjolskog grada s nešto uroðenika koji tumaraju po ulicama, Jessie je našla pravu ludnicu punu Amerikanaca, od kojih je nekoliko stotina logorovalo na obroncima brežuljaka iznad grada, a drugi su se gurali i tiskali po293ulicama. Dok je èekala Indijance nosaèe da joj donesu prtljagu na Trg katedrale, odakle je trebalo da krene da potraži hotel, ona zapita jednu grupu Amerikanaca u odjeæi ljudi sa Zapada, koju je tako dobro poznavala iz St. Louisa:— Zašto vas ovdje ima tako mnogo?Jedan mršav, sijed èovjek u kožnom kaputu i kožnim hlaèama stupi naprijed i reèe: — Zar niste èuli novosti, gospoðo, brod se ne vraæa u Panamu.
Zaprepaštena, videæi veæ pred oèima sebe i Lily kako beskrajno dugo logoruju na brdima iznad Paname, jedino je mogla da prošapæe: — Brod se ne vraæa? Ali zašto? što hoæete da kažete?Mladiæ obuèen u crno poslovno odijelo, neprikladno za nošenje, odgovori: — Zar ne znate što se dogodilo u Kalif orni j i, gospoðo? Sva brodska posada je dezertirala i otišla u zlatna polja. »Californi-ju« su oèekivali još prije mjesec dana, ali je nikako nema.Jessie zabrinuto pogleda redom sva lica, zatim zapita: — Dezertirali sa svojih brodova?Trenutak je vladala šutnja, dok su se ljudi zgle-dali. Onda svi progovoriše uglas: — Da, gospoðo! Glasine su se obistinile. Našlo se zlato za milijune dolara. Ljudi ga kupe na obroncima brda u vreæama! Bogate se preko noæi! Mi trunemo ovdje u Panama Cityju, a zlato vrijedno milijune dolara leži širom cijele Kalif orni je i samo èeka da ga netko pokupi.To što se ispostavilo da u Kalif orni j i ima zlata za Jessie je malo znaèilo — jedino to da æe ona i Lily ostati u Panama Cityju. Ona zapita prvog èovjeka koji je progovorio, onog sijedog, zna li nešto o hotelima u Panama Cityju. Ovaj joj reèe da su prepuni gamadi i da uopæe nema soba. Noæ se veæ bližila kad je ugledala jednu Španjolku sijede kose ispod crne mantille. Pratilo ju je nekoliko mladih domorodaca. Ona priðe Jessie i reèe:— Ja sam gospoða Arce, roðakinja amerièkog ministra iz Nove Granade, generala Herrana. Pisao mi je da dolazite i isprièao o svim onim sretnim èaso-294vi ma što ih je proveo u vašem domu u Washingto-i ni. Sada mi se pruža prilika da vam uzvratim to gostoprimstvo. Izvolite sa mnom, gospoðo Fremont.Jessie poðe za gospoðom Arce preko trga do jedne vrlike zgradurine sa stropom visokim oko šest metara a prozorima velikim kao vrata na štali. Pošto su je odveli u njezinu spavaonicu, Jessie opazi da su u sobi od namještaja bili sofa prekrivena plavim da maštom, dvije mreže za ležanje i kristalni svijeænjaci s voštanim svijeæama. Madame Arce stavi joj na raspolaganje jednu djevojku blagog osmijeha, koja se zvala Candelarias. Jessino oduševljenje što su naposljetku smještene bilo je tako veliko da ona promrmlja Lily: — Sada znam kako je moralo lak-mu ti tvom ocu kad je pronašao onaj prijelaz preko Sierre.Kuæa gospoðe Arce bila je tropska verzija kuæe Toma Bentona koja je gledala na rijeku Mississippi. Bila je sagraðena oko jednog unutrašnjeg dvorišta, s podovima od crvene opeke. Jessie iziðe na gale-riju što je okruživala kuæu i bila okrenuta prema katedrali. Nekoliko trenutaka kasnije netko zakuca na vrata, i Candelarias zapita Jessie želi li da se okupa prije veèere. Jessie dozove Lily, pa zajedno s njom ode do kupaonice koja se nalazila napolju a bila je slièna tušu njenog oca u Ulici C, jer su se i tu na visokom ispustu nalazile posude od malih lo-naca do posuda preko metar visokih punih izvorske vode. Tri mlade djevojèice izlijevale su na njih vodu iz manjih posuda, a kad su se privikle na hladnoæu, lijevale su iz veæih posuda.Prolazili su dani, zatim jedna sedmica, tri sedmice; Jessie je mnoge sate provodila s gospoðom Arce u hladovini vrta iza kuæe, u razgovoru na španjolskom jeziku, koji su obje voljele, šetale su pored gradskih nasipa pri zalasku sunca i promatrale velike valove, visoke do šest metara, kako udaraju o obalu. Uveèe bi šetale po trgu i razgovarale s muškarcima koje je poznavala sa svoga broda i s onima koje je upoznala u toku prvih sati provedenih u Panami. Svakim danom koji je prolazio svi su postajali295sve oèajniji. U gradu se nije moglo kupiti hrane, pa su svi živjeli o usoljenoj hrani koju su ponijeli sa sobom, a umiranje od razlièitih bolesti bijaše svakodnevna pojava u logorima što su prošarali obronke brda.Prošlo je mjesec dana, a broda nije bilo, niti je bilo ikakvih novosti; ljudi su se poèeli bojati da æe svi pomrijeti tu u Panami, da neæe imati moguænosti da se spasu.Jessie je bila dobro zbrinuta, no i ona se poèela osjeæati nelagodno. Od Johna nije imala vijesti još od onoga ranog jutra u rezervatu Delaware. Otada je prošlo kojih pet mjeseci; ako je sve prošlo dobro, onda je trebalo da se njezin muž i njegovi ljudi veæ nalaze izvan opasnosti u San Francisku. On æe je èekati,
pretraživat æe pogledom more da vidi njezin dolazak. Bojat æe se da nije naišla na poteškoæe ili da je bila previše osjetljiva da izdrži napore u Panami, gdje su snažni muškarci padali i umirali za nekoliko sati. Poznavala je bol srca za voljenim; to je bila njena sudbina u toku mnogih godina; nije željela da njezin muž proživljava te polagane muke. A ipak nije mogla ništa uèiniti osim da sjedi i pusti da se dani smjenjuju što manje bolno.Kišno doba spustilo se kao udarac groma, ispunjavajuæi ulice malog grada kao da su plitke bare. Kuæa gospoðe Arce bila je vlažna, vlažni podovi, strop; vlažne pruge spuštale su se niz zidove od šest metara, dok je napolju kiša ispunjavala zrak odvratnim isparenjima. Jessie se prehladila i poèela kašljati. Gospoða Arce ju je natjerala da ostane u krevetu, dok je Candelarias ložila vatru u njenoj sobi uzalud se trudeæi da osuši zidove. Jessie je ležala u mreži, snovi su joj bili uznemireni grotesknim slikama golih djevojaka koje vrište i plešu oko nje, izrugujuæi joj se što je fina dama, a onda su se halucinacije pretapale u slike snijegom prekrivene296Sicrre, gdje su smrznuti ljudi padali glavom u snijeg.Zatim je prošao još jedan mjesec, a onda ju je je dne noæi probudio top koji je saopæavao da je sti-}'.;io amerièki brod. Jessie istrèi na balkon i ugleda upravo pomaman prizor. Bila je svijetla noæ puna mjeseèine, a sve staze što su vodile nizbrdo bile su pune Amerikanaca koji su pjevali i vikali od radosti hodajuæi prema bedemima. I Indijanci su se bili probudili, pa su i oni i pjevali i plesali iz suosjeæanja. Na svim kuænim balkonima stajali su ljudi u noænim košuljama i promatrali taj prizor. Prije no što je stigla da se vrati u sobu i da se obuèe zaèu drugi topovski pucanj; drugi amerièki brod bio je spustio sidro u luci.Sva zadihana, Jessie obuèe Lily i sebe, poène bacati odjeæu u kovèege, a onda ponovo iziðe na balkon da u prvom jutarnjem svjetlu još jednom pogleda gdje je brod. Tada ugleda jednog èovjeka u mornarskoj uniformi kako prelazi preko trga. Str-èavši niz stepenice, poleti preko crvenih opeka, širom otvori teška vrata i klièuæi od sreæe zgrabi za ruku poruènika Fitzhugha Bealea, prijatelja pukovnika Fremonta u Kaliforniji, koji se s njim borio u osvajanju, koji je za njega svjedoèio na procesu i koji je bio njegov gost u Washingtonu u Bentono-voj kuæi.— Ah, gospoðo Fremont! — vikne on. — Pretpostavljao sam da ste zakopani ovdje i da èekate da stigne »California«. Upravo sam stigao na njoj, sa službenom pomorskom poštom i uzorcima zlatnog praha.— Jeste li èuli neke novosti o pukovniku Fre-montu?— Nisam.Jessie ga odvede u vrt iza kuæe, i tu mu isprièa sve o svom putovanju, dok je on srkutao vruæi napitak. Poruènik Beale je bio plavook, plavokos èovjek tridesetih godina, dugaèkog konjskog lica. Volio je opasnost i pokret i panoramu koja se neprestano mijenja: neženja po prirodi, bio je na moru od svoje dvanaeste godine; meðu svojim prijateljima297bio je poznat kao »Beale sigurnih ruku i lutajuæih nogu«. Jessie opazi da se on nelagodno osjeæa, da ima nešto da joj kaže. Zamolio ju je za odobrenje da pripali cigaru i, prije no što æe progovoriti, dugo je promatrao šibicu kako gori.— Moram požuriti u Chagres i predati svoje papire narednom brodu koji plovi za New York. Dane su mi sve moguænosti da što prije i što lakše prijeðem Panamu. Gospoðo Fremont, vi izgledate bolesni: mislim da ne bi trebalo da se izlažete daljim poteškoæama. Vratite se u Chagres sa mnom, tamo æe biti brzi brod za New York, a ja æu narediti da se za vas pobrinu.Obuzeta razlièitim mislima, ona zapita:— Ali zašto da se sada vratim u New York, kad je tu brod da me odveze u San Francisco?— Gospoðo Fremont, San Francisco je potpuno poludio. Prvi naseljenici su potrèali na zlatna polja; novi došljaci su poludjeli u uzbuðenju da poðu i da naðu milijune u zlatu. Hoteli su prljavi, hladni i pretrpani, nema posluge osim Indijanaca i Kineza, a ljudi æe vam reæi da je cijena za njihovo vrijeme pedeset
dolara minuta. San Francisco nije grad, to nije èak ni selo, veæ je to naselje ošamu-æenih manijaka koji žive u kolibama i slupanim brvnarama, i èekaju trenutak da poðu na zlatonosna polja. Tamo nema vode, nema dovoljno hrane, nema sanitarnih ureðaja. Ulice su rijeke blata preko kojih se ne može prijeæi. Pa, vidio sam ljude koji su pokušavali da ih poploèe balama pamuka i vreæama brašna. Tamo nema drveta, nema cigle ni kamena, nièega èime biste vi i pukovnik mogli sagraditi kuæu. Gradovi od dašèara puni su groznice i kolere, a smrtnost je upravo strahovita. Gospoðo Fremont, molim vas, nemojte se izlagati opasnosti da stignete sami u to histerièno selo, u kome sigurno ne žive više od dvije-tri bijele žene.Jessie je promatrala mladog poruènika kako strasno uvlaèi dim iz cigare, i osjeæala je kako joj se srce steže obuzeto strahom, od koga se èovjek može ukoèiti.298—r Molim vas, recite mi novosti, poruènice Beale — promrmlja ona. — Rekli ste da nemate novosti od pukovnika Fremonta. _^Poruènik izvadi cigaru iz usta. — Istina je, od njega nisam èuo ništa, ali sam èuo o njemu. Imao je neprilika, gospoðo Fremont. Ekspedicija vašeg muža uopæe nije prešla preko Stjenjaka. Trgovci krznom i Indijanci su ih opomenuli da ne prelaze, govoreæi im da snijeg i hladnoæa nikad nisu bili tako jaki, da je nemoguæe prijeæi Stjenjak na toj taèki. Ali pukovnik [remont je bio uporan. Rekao je da mora postojati prijelaz na trideset i osmoj paraleli... i uletio je n najneprohodniji dio Stjenjaka, po najgoroj zimi kakve se ne sjeæaju oni koji poznaju tu zemlju.Sledivši se, kao da je sama zapala u led Stjenjaka, Jessie zapita: —Moj muž... je li živ?Poruènik Beale kao da je oklijevao koji trenutak, a onda odgovori: — Ne znamo. Pukovnik je uzeo Billa Williamsa da ga vodi. Williams je htio da poðu južnim putem, ali je vaš muž smatrao da bi to osujetilo namjeru ekspedicije, i da on mora pronaæi centralni prolaz za željeznicu. Pukovnik i Williams su se svaðali; i uopæe nisu pronašli prijelaz. Ulazili su sve dublje i dublje u snijeg, dok više nisu mogli dalje. Onda su okrenuli natrag... izgubili su magarce i namirnice ... Ljudi su poèeli umirati putem ...— Ali moj muž? što je s pukovnikom Fremon-tom?Oborene glave, poruènik Beale odgovori: — Ne znamo, gospoðo Jessie.— Netko se morao vratiti. Kako biste inaèe znali?— Pukovnik je poslao Williamsa, Brackenridga, Kinga i Creutzfeldta da dovedu pomoæ iz New Mexi-ca i da požure s njom natrag. King je umro od gladi, ali Williams, Brackenridge i Creutzfeldt su se probili. Od njih smo èuli za nesreæu ekspedicije.Stišæuæi èipkastu maramicu ukoèenim prstima, Jesse uzvikne: — Ako se grupa koja je tražila pomoæ probila, onda su svakako morali poslati namirnice. Ostali moraju biti spašeni.299Poruènik Beale polagano odmahnu glavom. — Trojica ljudi bili su polumrtvi dok su stigli do jednog naselja. Nisu imali snage da odnesu natrag pomoæ, a u naselju nije bilo nikoga tko bi krenuo u planine. Jedan tekliæ je odnio poruku Kitu Carsonu u Taos, ali Carsonu bi trebalo previše dugo da organizira pomoæ i da poðe u Stjenjak. Ostatak ekspedicije morao se snaæi kako je znao.— Onda nema vijesti o pukovniku Fremontu?— Nikakvih.— Još je bio živ kad je Williamsova grupa pošla po pomoæ?— Pukovnik ih je poslao.— Kakvo je tada bilo njegovo stanje?— Noga mu je bila jako promrzla.— Nije bilo vijesti ni od koga tko je ostao u brdima?— Nikakvih. Williams kaže da nisu mogli živjeti više od nekoliko dana...Jessie se nervozno ushoda po dvorištu.
— Moj muž nije mogao nestati u snijegu! On je bio suoèen s veæim teškoæama kad je prelazio Sier-ru 1844. godine. Ako se Williams mogao spasiti s grupom za pomoæ, onda i pukovnik Fremont može proæi s ostalim èlanovima ekspedicije. Ni snijeg ni brda nisu ga mogla ubiti. Nema èovjeka na svijetu koji je bolje opremljen da preživi...Poruènik Beale je zagrli.— Ekspedicija je gotova, gospoðo Fremont; oprema je napuštena, nitko nije prešao planine i nitko se nije probio do Kalifornije. Oni koji su preživjeli vraæaju se na Istok u St. Louis. Ako je pukovnik Fremont izišao iz Stjenjaka, on sada treba da se nalazi u St. Louisu. Ja sam uredio sve da vas vratim preko Paname. U luci Chagres ima trgovaca; oni neæe poæi dok mi ne stignemo tamo. Gospoðo, želim da spremite svoje stvari i da se vratite sa mnom. Ukrcat æu vas na brod za New York.Blijeda i teško dišuæi, ona se sada odluèno okrene poruèniku Bealeu: — Vi vjerujete da je moj muž mrtav?300Poruènik ne odgovori ništa.— Ne, ne bojte se za mene. Ja sam i prije sve to preživljavala. Kažite mi, postoji li moguænost da je moj muž živ?Kako poruènik Beale nije smogao snage da govori, ona reèe: — Tako dakle, vi smatrate da je mrtav?On je uhvati za ruku. — Molim vas, spremite se da poðete sa mnom za Chagres. Bit æete u New Yorku otprilike kad vaš muž bude u St. Louisu. Za nekoliko sedmica ponovo æete se sastati.Mada je svoju želju da ona poðe s njim motivirao time što se njen muž vratio na Istok, Jessie je znala da je zapravo zove zato što je vjerovao da ona ide u San Francisco da naðe èovjeka koji je bio pokopan pod ledenim snijegom najviših vrhova Stjenjaka.— Zahvaljujem vam na ljubaznosti, poruènice Beale; znam koliko vam je na srcu moj život; ali varate se. Pukovnik Fremont sada je sigurno veæ u San Francisku; èekat æe; obeæala sam mu da æu ga tamo naæi.On se pokloni. — Molim vas da razmislite, gospoðo Jessie.Kad je otišao, Jessie ostane ljuljajuæi se u stolici, èetvrta ekspedicija, znaèi, nije uspjela! što se nje tièe, ona nije previše patila zbog neuspjeha; ljudi su naišli na nesavladive poteškoæe, to je sve; uèinili su sve što su mogli, ali to nije bilo dovoljno da se pobijedi neosvojivi Stjenjak. No kako æe to John podnijeti: gubitak novca koji su uložili njegovi obo-žavaoci u St. Louisu, gubitak prilike da se ponovo afirmira kao istraživaè i kao voða puta? Neæe li on to smatrati dokazom vlastite nesposobnosti, uzeti to kao svoj lièni neuspjeh, i neæe li zbog toga patiti? Neæe li se plašiti kritike i sramote što su neki ljudi nestali pod njegovim vodstvom? Neæe li mu to onemoguæiti da ikada ponovo pokuša?I onda joj se opet pojavi fantom smrti njenog muža. Ni ovog puta nije u to vjerovala više nego prije, ali u sparini toplog proljetnog jutra sva se301užasne pri pomisli da je John možda ozbiljno povrijeðen. Bili Williams je javio da mu je noga pro-mrzla. Magarci su se smrznuli ili su zaklani za hranu; nije mu preostalo drugo veæ da se pješice spusti niz visoke planine Stjenjaka, jer su njegovi ljudi bili previše slabi da ga nose. šta onda kad više ne bude mogao vuæi tu smrznutu nogu? On nije bio ništa jaèi od snaga prirode: to što je savladao Sier-ru, nije bilo razlog da se vjeruje da je besmrtan.Njen duh nije mogao shvatiti da bi èovjek kojega voli mogao biti mrtav, ali je ipak bilo moguæe da nije imao naèina da se probije do Kalifornije. Možda se vratio u St. Louis ili Washington, da se izlijeèi. Zašto onda ide u San Francisco, tu zaraznu blatnu rupèagu obuzetu histerijom zlatne groznice, gdje nema ni prijatelja ni roðaka, gdje æe ostati sama sa svojom kæerkom, gdje neæe imati kamo da ide niti što da radi, niti æe je tamo èekati muž?Toliko je èeznula za domom da su joj suze tekle niz obraze. Hoæe li joj itko moæi predbaciti ako bude dopustila da je uvjere da nema smisla da ide u San Francisco? Istina, obeæala je da æe tamo saèekati
svoga muža; ali ako on nije mogao stiæi u San Francisco, pa i ako je sada veæ na putu u St. Louis, ima li smisla da nastavi dalje? Zašto silom iæi na to putovanje? Neæe imati naèina da doðu jedno s drugim u vezu, da kažu jedno drugom da li da biia po novo poðe brodom u Panamu, ili æe John doæi u ljeto kopnenim putem da joj se pridruži. U najbolju ruku mogla se oèekivati zbrka i slomljeno srce i još više mjeseci razdvajanja.Jessie ustane sa stolice i popne se na balkon. Hladniji zrak malo ju je rashladio. Trg katedrale bio je pust, ali je zvonik blistao istoènjaèkim sjajem. I dok je stajala ondje obuzeta oèajnièkim osjeæajem osamljenosti i željom da je zagrle muževe ruke, željom kakvu nikada prije nije osjetila, èak ni u najmraènijim èasovima u St. Louisu, kad su svi mislili da je mrtav, znala je da se ne može vratiti u New York. Nije rekla: »Naæi æemo se u San Franciscu ako to okolnosti dopuste«, ili: »Ako budem sigurna3021tla æeš ti biti tamo da me doèekaš«, ili: »Ako budem mogla«. Dala je izrièito obeæanje, a obeæanja se daju zato da ih èovjek održi, bila teška ili laka. Ako održi to obeæanje, pod tim gotovo nepodnošljivim okolnostima, onda æe ne samo John znati da æe ona uvijek održavati svoja obeæanja veæ æe, što je još važnije, i ona sama znati da æe ih održati.Bila je završila spremanje prtljage. Gospoða Arce uðe u njenu spavaæu sobu da izrazi koliko je sretna što se Jessie napokon vraæa u svoj grad i svojim sunarodnjacima. Jessie je zagrli, promrmlja više tiho: — Da nije bilo vas, mogla sam ovdje umrijeti. Kako da vam se odužim za vašu ljubaznost?Gospoða Arce odgovori osmjehujuæi se: — Mi, u španjolskom jeziku, nemamo rijeèi odužiti se.Još uvijek su izgovarale ljubazne rijeèi, kadli se neka buka zaèuje iz grada. Nova grupa Amerikanaca upravo je bila stigla sa puta iz Chagresa. S njima je stigla pažljivo èuvana vreæa pošte iz Sjedinjenih Država, upuæena u San Francisco. Jedan njen dio svakako je bio upuæen Amerikancima koji su veæ nekoliko mjeseci bili zadržani u Panami.šef pošte preda vreæu amerièkom predstavniku u Panama Citvju, koji je bio ovlašten jedino da je preda prvom brodu koji je išao na sjever prema San Francisku. Kad su Amerikanci èuli da je došla pošta, oni se naguraše u uredu službenika zahtijevajuæi da otvori vreæu. Jessie protrèi kroz dvorište da se pridruži uzbuðenoj grupi pred konzulovom kancelarijom. Konzul je sveudilj ponavljao: — Ja neæu da samovlasno prisvajam funkcije. Ne smije se otvoriti dok ne stigne u San Francisco. Zar ne vidite kako je adresirana: — Odredište San Francisco? Nisam ovlašten ...Amerikancima nije bilo ni na kraj pameti da èekaju nekoliko sedmica da dobiju vijesti od svojih obitelji, dok ih zakljuèana poštanska vreæa prati u303San Francisco! — Preuzimamo odgovornost! — povi-kaše. — Potpisat æemo peticiju! Svaki æe od nas potpisati to pismo!Ako je John stigao živ sa planine, onda æe u toj vreæi biti i njegovo pismo. Bila je sigurna da je pismo tu, i odluèivši da ga dobije stane se probijati kroz gomilu. Ljudi povikaše: — Evo gospoðe Fre-mont! Ona traži vijesti o pukovniku. Otvorite tu prokletu vreæu i dajte nam našu poštu!Konzul posljednji put pogleda lica ljudi, zatim se zagleda Jessie u oèi i brzo reèe: — Vrlo dobro, ali ja ne preuzimani odgovornost. Ja neæu otvoriti ovu vreæu. Morate odrediti odbor, pa neka odbor preuzme odgovornost!Vreæa je bila otvorena prije no što je konzul izrekao posljednje rijeèi. Netko povièe: — Za vas, gospoðo Fremont! — Kroz suze, od kojih umalo da nije oslijepjela, Jessie vidje da je dobila jedan debeli omot iz Taosa, s adresom koju je ispisao njen muž, onda drugi od oca iz Washingtona. Posræuæi, ona prijeðe preko trga, potrèi uza stepenice, otvori Joh-novo pismo i stane ga èitati:Taos, New Mexico, 17. sijeènja 1849. godineMoja najdraža suprugo:
Pišem ti iz kuæe našeg dobrog prijatelja Kita Car-sona. Jutros su mi donijeli šalicu èokolade, dok sam još u krevetu. Dok uživam u toj raskoši, radujem se što zamišljam kako æeš biti sretna kad me budeš zamislila okružena Kitovom brigom. On, kao što možeš zamisliti, èini sve da mi ugodi...Dalje nije mogla èitati, jer su joj suze kapale na poznati i toliko ljubljeni rukopis. Spašen je! Nije nestao u snijegu! Da je popustila svojoj slabosti i da je popustila pred uvjeravanjem poruènika Bealea, prošla bi pored te poštanske vreæe na putu u Gorgonu, i ne bi znala da joj je muž živ dok ne bi stigla u New York.304Ona se opruzi na dugaèkom naslonjaèu i zarije lice u damast, nesposobna da èita ili da misli, obuzeta samo dubokim olakšanjem zbog toga što je on u sigurnosti. Malo kasnije ponovo uzme pismo. Oba-sezalo je deset stranica napisanih sitnim rukopisom, jer ga je John pisao u obliku dnevnika, tako da je njegovo pismo poslužilo kao izvještaj o užasnim i tragiènim dogaðajima èetvrte ekspedicije. Blijedjela je dok je èitala: od trideset i tri èlana ekspedicije trinaest ih je nestalo — umrli su od hladnoæe i gladi i od ludila na putu; oni koji su se spasili, pojavili su se kao sjene, napola ludi od bola i patnji. Svi su krivili jedan drugoga, kritizirali i mrzili; John je optuživao za tu tragediju Williamsa: Williams je optuživao Johna zbog miješanja, zbog toga što je naveo ljude na bezizlazne putove. Johna su krivili što je naredio ljudima da pokušaju spasiti prtljag umjesto sebe, što je stajalo možda devet života; William-sa su optuživali za kanibalizam dok je išao po pomoæ. Obojicu su krivili što se nisu vratili da spasu ostatak ljudi kad su se izvukli. John je spasio život samo zbog toga što je sreo sina jednog indijanskog poglavice koji mu je ranije bio prijatelj. Stigao je do kuæe Kita Carsona nesposoban da vuèe nogu za sobom, nalik na pravo strašilo, bolesna tijela a srca ispunjena oèajem.No usprkos svojoj nesreæi, završio je pismo veselim tonom, rekavši da ekspediciju ne smatra neuspjelom, jer je mnogo nauèio o tom planinskom kraju, i da je uvjeren da æe se prolaz za željeznicu pronaæi tu blizu, i da æe ga jednog dana pronaæi pod povoljnijim uvjetima.Kad mislim na tebe, osjeæam toplinu u srcu, koja me krijepi kao dobar lijek, i zaboravljam bolne osjeæaje obuzet živom nadom za buduænost. Mi æemo još, najdraža ženo, uživati tišinu i sreæu zajedno — to je sada za mene jedno i gotovo isto. èesto zamišljam lijepe slike sretnog doma koji æemo imati, a najèešæe i medu najugodnijim slikama vidim našu biblioteku u kojoj gori vesela vatra za20 Besmrtna žena305kišnih burnih dana, i velike prozore okrenute prema moru po vedrom vremenu. Sve sam to u glavi smislio.Imala je pravo, pomisli uzbuðeno. Održala je zadanu rijeè i oni æe se sastati u San Francisku.Ali kada? Pisao je to pismo u krevetu, još uvijek nesposoban da se mièe; u Kaliforniju je mogao stiæi jedino pješice ili na konju, a nije smio riskirati da krene na tako teško putovanje dok ponovo ne ojaèa. Koliko æe to trajati? Možda mjesecima. A možda nikada neæe biti sposoban za takav put! Poznavala je stanovnike sa granice kojima su noge bile pro-mrzle i koji su ih izgubili. Ako Johnova noga ne ozdravi, bit æe mu potrebna lijeènièka pomoæ; ne bude li je mogaio naæi u Taosu, Kit Carson æe ga morati odvesti na lijeèenje u St. Louis. Da, naæi æe muža u San Francisku; ali kada?Onda otvori oèevo pismo; otac joj je saopæavao loše vijesti o ekspediciji, ukljuèujuæi èlanak koji je napisao za novine na Istoku. Rekao joj je kako je njezin muž u Taosu bolestan i kako mu je noga jako stradala. Bio je gotovo siguran da John neæe nioæe prijeæi u Kaliforniju a da ozbiljno ne ugrozi svoje zdravlje. Rekao je kæeri da je poslao vijesti u Taos savjetujuæi Johnu da se vrati u St. Louis èim mu to zdravlje bude dopuštalo; a sada je navaljivao na kæer istom žestinom da se vrati u New York; odakle æe moæi otiæi u St. Louis da se pridruži mužu.Jessie spusti pismo i zagleda se u visoki strop spavaæe sobe gospoðe Arce; da, njezin æe otac navaljivati na Johna da se vrati u St. Louis isto onako kao što je poruènik Beale navaljivao na nju da se vrati u New York. Mada je bila bolesna, odbila je da se vrati; ma koliko bio bolestan, i John æe odbiti da se vrati.
Mornar sa broda »Panama« zakuca na vrata gospoðe Arce: donio je kapetanovu poruku da gospoða Fremont i njezina kæerka treba da se ukrcaju na brod. Dva mlada Indijanca odniješe joj prtljagu na306Obalu. Nju su u malom èamcu prevezli do broda, a zatim je podigli na palubu u drvenom kablu koji su vukli konopcima. Kapetan Schenck je srdaèno pozdravi. »Panama« se bila vratila u New York pošto je ostavila Jessie u Chagresu, a sada se vratila oko rta s drugim putnicima za Kaliforniju. Dok je gledala stotine Amerikanca koji su ispunili svaki kut na brodu, ona zapita: — Gdje æemo svi stati?— Ne znam, gospoðo Fremont — odgovori kapetan s mudrim osmijehom. — Ali ne smijemo nikoga odbiti sve dok ima mjesta makar za stajanje.Za nekoliko sati i »Panama« i »California« podigoše jedra i zapio više prema San Francisku. Brod na kome je bila Jessie imao je mjesta za osamdeset putnika, a sada se ukrcalo na nj èetiri stotine ljudi. Na brodu nije bilo kabine, ali je kapetan Schenck lavio dva željezna kreveta ispod stražnjeg jedra i !>rekrio to mjesto jednom velikom amerièkom za-lavom. Svi su bili tako sretni što putuju u San I ranciseo da se nitko nije žalio. Na palubi su izvodili kazališne komade, a Jessie je izmjenjivala s putnicima ono nekoliko knjiga što su ih imali, èitajuæi glasno na jasnom suncu dok su plovili duž obale Meksika.Bila je sretna što se upoznala s nekoliko družev-nih Amerikanki, meðu njima s gospoðom Matildom Gray, prilièno mladom ali ozbiljnom ženom, koja je išla u San Francisco da se naðe s mužem; i sa gospoðom Williama Gwina, jednom od najèuvenijih domaæica Louisiane. Njen muž bio je William Mek Gvvin, èiju je lavovsku glavu nosilo sjajno tijelo od šest stopa i dva inèa, èovjek sa glasom profesionalnog govornika i držanjem politièara. Gwinov otac borio se s Tomom Bentonom u ratu 1812. godine, i obje su se obitelji otada poznavale; Gwin se nije ustezao da otvoreno razgovara sa Jessie. Imao je mnogo politièkog iskustva, jer je bio poslanik države Mississippi.— Napustio sam najunosniji politièki posao u Sjedinjenim Državama, da bih se doselio u Kaliforniju.'0*307— reèe on. — Za godinu dana vratit æu se ponovo u Washington kao prvi senator te nove države.Jessie se trgne, malo razveseljena, kao da je netko naglas proèitao njene misli na nekom javnom sastanku.— Vi kao da ste potpuno sigurni u to, gospodine Gwine!— Nisam ja jedini siguran — zagrmi Gwin. — Prije nego što sam otišao iz Washingtona rekao sam Stephenu A. Douglasu da æu ga dogodine u ovo vrijeme zamoliti da preda moje akreditive u Senatu. Douglas je uzviknuo: »Nek' vas bog blagoslovi, i mislim da hoæete«.Jessie reèe u sebi. »I ja u to vjerujem; ali jedna država daje samo dva senatora; koliko se ljudi uputilo u Kaliforniju s istim ambicijama u duši?«Kad je brod stigao u San Diego, Jessie ostavi Lily da je prièuva gospoða Gray, a ona se zakljuèala u ženinu kabinu, strahujuæi od vijesti koje je trebalo da primi, ne želeæi da je vide kad ih dobije. Kroz buku i viku putnika koji su se iskrcavali u San Diegu, ona zaèuje brzi topot koraka, a èas zatim netko zakuca na njena vrata i jedan èovjek vikne:— Gospoðo Fremont, pukovnik je zdrav, krenuo je na konju u San Francisco da vas saèeka! Nije izgubio nogu, samo ima ozbiljnu ozeblinu.Jessie otkljuèa vrata i širom ih otvori.— Jeste li sigurni? — dovikne ona.— Da, gospoðo! Bio je ovdje prije nekoliko dana.Posljednji dani na moru proðoše joj brzo, u išèekivanju da se ponovo sastane s mužem. Ujutro 4. lipnja »Panama« skrene na istok prema obali. Dok su plovili Golden Gate Straitom u zaliv, s pješèanim obalama San Franciska prema jugu i stjenovitim predgorjem i malim otocima prema sjeveru, Jessie je imala dojam da taj kanal na toj krivuda-voj obali Kalifornije uopæe nije tjesnac, veæ kanal koji vodi u plodnu utrobu zaliva, a da brod nosi sjeme ljudi, mašinerija, alata i ideja koje æe roditi jednu novu civilizaciju.
308U luci je bilo usidreno mnogo brodova. Njihovi drveni jarboli dizali su se goli kao voænjaci u zimi, a neki su bili i napušteni. Jessie ugleda mali trg na kojem se vijorila zastava Kalifomijske republike, i uokolo nekoliko drvenih zgrada. Tu nije bilo nièega drugog osim neobojenih koliba, brvnara i šatora rudara koji su prošarali obronke brežuljaka što su se dizali neposredno iznad trga. Brod »Panama« ispali topovski plotun da obavijesti San Francisco o svom dolasku. Pošto su bacili teško sidro, Jessie je promatrala mnošto malih èamaca koji su isplovili da ih doèekaju. Ona i Lily siðoše niz ljestve od konopca, a zatim ih prevezoše èamcem na obalu. Kako tu nije bilo mjesta za pristajanje malih èamaca, mornari su ih morali prenijeti na obalu. Na obali su bile stotine muškaraca, i mnogi su im dovikivali srdaène pozdrave. Od hladnoæe i magle Jessie ponovo uhvati kašalj. Bila je sretna što je tu bio kraj putovanja: trebat æe joj udobnost vlastitog doma i zaštita njenog muža da opet skupi snagu poslije tih napornih mjeseci.Ali dok je nesigurno stajala na obali i onda pošla izmeðu bradatih ljudi u crvenim košuljama, nije ugledala Johna. Srce joj ponovo klone. On još nije bio stigao u San Francisco. Bila je tu sama. Možda on uopæe i nije stigao u Kaliforniju, a onim izvještajima iz San Diega možda su je ljudi samo htjeli ohrabriti. Dok je stajala na rubu Portsmautskog tr-j'.a, držeæi Lily za ruku, priðe joj gospoða Gray:— Nemojte se zabrinjavati — reèe ona. — Pukovnik je zakasnio dan-dva. Ovo je moj muž: Harry, 11 poznaj se sa gospoðom Fremont. Povest æemo vas u Parkerov hotel.Zahvalivši im na ljubaznosti, Jessie dopusti da je odvedu u hotelsku sobu i nalože vatru u kaminu, (iravovi povedoše Lily u šetnju da vidi malo rudarsko selo, dok je Jessie mirno spavala. Tek uveèe je probudiše muški glasovi. Kad je pogledala kroz prozor, vidje da se nalazi pokraj kockarnice »Eldorado« i da se tamo vjerojatno upravo svaðaju. Ponovo309legne, ali se za nekoliko minuta vrati i gospoða Gray sa Lily i poslužavnikom s jelom.Pet dana je ostala u krevetu. Prehlada od koje se razboljela u Panami neprestano se pogoršavala. Iz razgovora pored prozora i iz obavještenja koja je dobila od svojih posjetilaca èula je da je San Fran-cisco gotovo napušten, da su svi potrošili sav novac što su ga imali na namirnice i rudarski alat i da su odjurili na zlatonosna polja. Osim nekoliko trgovina i kockarnica u kojima su muškarci provodili noæi da bi se ugrijali, u San Francisku nije bilo života. Grad je jedva bio roðen kao zajednica. Jessie pomisli kako bi njezin otac uživao u toj sirovosti; stidjela se što nije mogla da svim svojim srcem bude kæi svoga oca.Bila je ponovo omršavjela, a njezin znak kralja Georgea neprestano je pulsirao. U gradu je bilo nekoliko ljudi koji su poznavali pukovnika Fremonta iz Washingtona ili njegovih ekspedicija, i oni su se starali da Jessie ima dovoljno hrane i ogrjeva za vatru. Neprestano su je uvjeravali da æe njezin muž stiæi svakog trenutka, ali kako su dani prolazili, Jessie shvati da bi John, da je bio u San Diegu, mada je putovanje na konju odande bilo dugaèko i teško a vrijeme loše, imao dovoljno vremena da dosad stigne u San Francisco.Bilo je dana kad je padala kiša, pretvarajuæi zemljanu površinu Portsmautskog trga u blatnjavu baru. Noæi su bile oèajno hladne, jer je sa zaliva dopirao užasan vjetar, koji je prodirao kroz zidove i slabo uèvršæene prozore na brzu ruku sagraðenog hotela. Svežnjevi pruæa su se dimili i tjerali im suze na oèi, pa su ona i Lily ležale šæuæurene u uskoj željeznoj postelji, hrabreæi jedna drugu rijeèima punim nade i toplinom tijela. Ta hladna prazna soba nalik na unutrašnjost kakve kolibe bila je njen prvi dom i njeno prvo ognjište u Kaliforniji. Pitala se je li njena baka Benton tako živjela kad je stigla sa svojom djecom u Tennessee; pitala se je li njena baka patila od oèajanja koje je njoj muèilo srce. Kad bi samo mogla spavati na tvrdoj hladnoj zemlji310im rancu u Santa Cruzu; jer to æe biti njezina vlastita zemlja i njezin dom, a otvorena logorska vatra bit èc bolje ognjište od ove vatre što se puši i koja th guši mada im grije tijelo.U predveèerje desetog dana, dok je sjedila pred vatrom, skrstivši mršave ruke u krilu, zaèu muške glasove pod prozorom. Netko povika: »Vaša je žena u kuæi, pukovnièe.« Ona ustane sa stolice da otvori
vrata. Ali prije no što je stigla da to uèini, vrata se sirom otvoriše, i John je uzme u naruèje i privine )c uza se.Ni jedno ni drugo nisu mogli progovoriti. On je povede natrag do stolice, baci malo pruæa na vatru, i onda sjedne na pod pored nje držeæi je za obje i iike i gledajuæi je.— Bila si bolesna, i sada si bolesna, draga moja.— Ne...Vrata se otvoriše i Lily uðe. John zagrli svoju kæer, a onda je uzme u krilo. Lily reèe ozbiljnim glasom:— Nisi došao. Majka umalo da nije umrla. Gospoða dolje kaže da æe ona umrijeti.John stane pred Jessie, obuhvati je oko struka i zagleda joj se u lice. Oèi su mu bile mraène, pune samooptužbi. Ona mu rukom lagano pogladi dugaèku sijedu kosu, zatim prisloni obraz uz njegov.— U svojoj nedužnosti, Lily pomalo ima pravo. Kad sam daleko od tebe, to je kao neka smrt. Samo pored tebe potpuno sam živa i zdrava.Sutradan ujutro namjestila je malo ogledalo na naslon od stolice i sjela pred njega èešljajuæi kosu i masirajuæi lice, prvi put nakon tolikih mjeseci zainteresirana za svoj izgled. John donese gore u sobu doruèak koji se sastojao od vruæe kave i kruha, a onda se uputi u ured amerièkog konzula da uzme dokument za ranè Santa Cruz koji je tamo bio položio konzul Larkin iz Montereya. Bilo je prošlo neko-311liko sati kad je Jessie ponovo zaèula korake u predsoblju; njeno oštro uho odmah je opazilo da nešto nije u redu: nije to bio brz lak korak njenog muža, koji nije bio u stanju da hoda polako; bio je to težak korak èovjeka koji je pretrpio neki udarac. Ona iskoristi taj posljednji trenutak da zaveže plavu vrpcu oko kose u mali èvor na tjemenu i ða u ogledalu baci brz pogled na plavu kuænu haljinu. Onda se silom osmjehne.— Johne, što se dogodilo?John ostane trenutak šuteæi, a onda reèe:— Larkin nam nije kupio ranè...Jessie prièeka da on nastavi, ali kako nije nastavio, ona zapita: — Nije kupio ... ? Ali imao je cijelu godinu dana vremena.— Kupio ga je —. ali ne onaj krasni ranè s lijepim vinogradom i voænjacima koji sam mu rekao da kupi; upotrijebio je naših tri tisuæe dolara da kupi jedan komad divlje zemlje negdje u brdima koji se zove Mariposa. — On izvadi iz džepa od kaputa nekakav službeni dokument i ljutito ga baci na krevet. — Mariposa — ponovi — nekoliko stotina milja daleko odavde, sto milja od oceana i najbližeg naselja, visoko u Sierra Nevadi, neobradivo, prepuno Indijanaca, tako da èak ne bismo mogli stvoriti ni ranè sa stokom...Ona dohvati dokument sa kreveta, otvori ga i zagleda se ne videæi ništa. — Ali šta to znaèi? —^zapita ona. — Ti nisi rekao Larkinu da kupi Mariposu. Rekao si mu da kupi ranè Santa Kruz. Da li je moguæe da je krivo shvatio tvoje nareðenje?— Ne, ne! Kad sam mu predao tri tisuæe dolara, dao sam mu pismena uputstva. Bio je na zemlji sa mnom. Nije moglo doæi do zabune. — On skoèi sa stolice i stane hodati po maloj pretrpanoj sobi. — Morat æu pozajmiti konja i odjahati u Monterev.— Je li ranè Santa Cruz još slobodan? — zapita Jessie. — Ili ga je veæ netko drugi kupio?John obori pogled. — Naš konzul misli da je zemlja prodana, èuo je... Jessie, sinulo mi je. Mora da je Larkin kupio tu zemlju za sebe!312—¦ Ali ako je tako, Johne, možemo ga tužiti; mo-A'tno opet dobiti tu zemlju, to je lažna transakcija.- Kako? Ovo nisu Sjedinjene Države. Ovo je republika Kalifomija. Ovdje nema sudova, nema zakonskog sistema, nema sudaca, policije. Tu vlada /akon granice. Svaki èovjek za sebe samog...Ona mudro zapita: — Tko je bio prijašnji vlasnik Maripose? Je li to bilo Larkinovo vlasništvo ili ju je kupio od nekog drugog?
John uzme dokument iz njene ruke, pogleda ga i odgovori: — Prema ovim dokumentima Larkin je kupio Mariposu od bivšeg guvernera Kalif orni je Al-varada, koji ju je dobio kao nagradu od španjolske. To je ogroman komad zemlje koji obuhvaæa brda i doline, leden po zimi; tamo nitko ne može živjeti. Što koristi i najveæi komad zemlje ako je ona bez vrijednosti?Jessie mu lako stavi prste na rame.— Plašim se i pomisli da opet ovdje ostanem sama, ali nema sumnje da moraš vidjeti Larkina. Mi hoæemo ili svoju zemlju, ili svoje tri tisuæe dolara.Njihov je cilj oduvijek bio da John odigra neku ulogu u stvaranju države Kalifornije. Ali kako bi to mogao odigrati ako su mu oduzeli imanje, ako je bez sredstava za život ili položaja da ga potpomognu? Ona nije željela da on bude poznat kao bivši istraživaè; to bi bila dvostruka nesreæa poslije neuspjeha èetvrte ekspedicije. Da bi imao puno pravo glasa u formiranju jedne države, da bi mogao biti izabran za senatora, on mora biti važna liènost u Kaliforniji dok se osniva država. Ali kakav æe mu biti poziv? Veæ su i sada birali delegate za Ustavotvornu skupštinu; William Gvvin je bacio šešir u ring dok je još gacao k obali. John æe morati brzo i-nditi ako želi da ga pošalju u Monterev kao senatora.Jedne noæi Jessie probudi zveket ispred hotela, i ona primijeti kroz prozor da je nebo jako crveno. Skladište na obali, gdje su bili pohranjeni njeni kovèezi i kutije, bilo je u plamenu. Gorjelo je cijelu noæ; cijelu je noæ sjedila pored prozora promatraju-313.ci kako nestaje u plamenu njihova posljednja imovina, njena odjeæa, rublje, pokrivaèi, knjige, srebro, ukrasi, lijepe i drage stvari što ih je ponijela da bi stvorila sebi dom u Kaliforniji. Najprije su izgubili ranè Santa Cruz, a sada su njezine jedine stvari bile u tim malim kovèezima u hotelskoj sobi. Sreæom je kutiju s novcem ponijela sa sobom; ti zlatnici bili su posljednja veza s obitelji i sigurnošæu. Kad njih nestane, postat æe doista pioniri, poèet æe iz poèetka kao svi oko njih.John se vrati u hotel poslije pet dana, da joj isprièa o svom razgovoru s Larkinom.— Ima neèeg èudnovatog u toj transakciji — reèe on sa izrazom zbunjenosti na licu. — Thomas Larkin je uvijek bio iskren i pošten, lukav Yankee trgovac, ali kome se moglo vjerovati. Sada on neodreðeno odgovara...— Ali priznaje li on da je uzeo tri tisuæe dolara. Priznaje li da si mu naredio da kupi ranè Santa Cruz?— Sve on to priznaje, ali ima stotinu èudnih razloga za ono što je uèinio; dobio je izvještaje da zemlja u Santa Cruzu nije dobra; nije mislio da želim da budem farmer; imao je priliku da kupi Mariposu od Alvarada i mislio je da æe mi biti draže da živim u brdima, jer ih toliko volim; smatrao j@ da æu radije biti stoèar: mislio je da ima pravo raditi kako misli da je za mene najbolje.— Što kaže, koliko je platio Miriposu?— Istih tri tisuæe dolara.— Jesi li mu rekao da hoæemo ili svoju zemlju ili svoj novac?— Da. Rekao je da je to nemoguæe, jer sam ga ja imenovao za svog zastupnika sa diskrecionim pravom, pa moram prihvatiti rezultate njegova mišljenja. Žao mu je ako me je razoèarao, ali.Sjedili su tiho u maloj ružnoj sobi dok je buduænost piljila u njih. Jessie je znala da John duboko pati zbog gubitka lijepog ranca i prilike da živi od zemljoradnje. Za nju je taj udarac bio drukèiji, i pogodio je njene intimne osjeæaje: bila joj je odu-
zeta moguænost da stvori svoj vlastiti dom. Možda su bogovi bili ne samo spori u posveæivanju novog ognjišta veæ su nerado gledali da se ono i osniva. Da je konzul Larkin kupio bilo koji drugi komad zemlje a ne Mariposu, èak i da je bila lošija od ranca Santa Cruz, ne bi se osjeæala tako loše, jer bi ipak imali prilike da stvore dom. Ali Mariposa je bila divlja, puna neprijateljskih Indijanaca; bit æe im nemoguæe da se ondje nastane.što sada da rade? John nije bio od ljudi koji æe grabiti motiku i posudu i trèati na zlatonosna polja; niti je bilo posla koji bi mogao poèeti da radi u San Francisku. Možda æe se kasnije moæi zaposliti u državnoj
službi, ali to tek poslije mnogo mjeseci. Ona je bila ponijela sa sobom tisuæu dolara u zlatu koje joj je uzajmio otac da kupe graðu i opremu za larmu, ali je njezin muž pozajmio dvaput toliko u Taosu da bi odveo ostatak svoje grupe ljudi u Kaliforniju.— Šta misliš, što bi trebalo da radimo? — zapita ona, skupljena postrance na krevetu. I on se opruzi po krevetu, pomilovavši joj mršave obraze.— žao mi je što opet imaš za ženu izgladnjelu maèku, Johne.— Priznajem da sam oèekivao da æu zateæi debe-Ijuškastu.— Budi strpljiv, mili moj.— Pitala si što da najprije radimo — uzvikne on. — Najprije æemo izlijeèiti tu tvoju prehladu i malo te udebljati. Pokazat æu ti ljepote Kalifornije: sve što si dosad vidjela jest ova kaljuža, ali dolje na poluotoku, tamo je blistavo sunce i brežuljci i divna dolina. Povest æu te onamo gdje je toplo i gdje je zemlja lijepa. Nakon mjesec dana odmora, poæi æemo u buduænost.Ona se još èvršæe pripije uz njega i promrmlja: — Hvala ti, dragi. Ali zar ne bi trebalo da tih mjesec dana provedemo u izbornoj borbi? Izabrani delegati treba da se sastanu u Montereyu u rujnu da prihvate ustav.314315John je znao da pomiješa buduænost s nježnošæu. —- Moj je prvi zadatak da te potpuno izlijeèim. Ti si mi važnija od politike. Osim toga, nisam... nisam èovjek za izbornu borbu. U ovoj državi poznaju me gotovo svi, ili su èuli o meni. Malo što bih mogao reæi sa govornice što oni veæ ne znaju.Njene misli vratiše se onoj proljetnoj veèeri u ljetnikovcu u Ulici C, kad je Tom Benton opazio da je njegova kæi zaljubljena u poruènika Fremonta. John je tada rekao: — Mene politika ne zanima.— Ali ti svakako želiš uèestvovati u radu Ustavotvorne skupštine?— Ne kao delegat. Kao prijatelj i savjetnik delegata, kao èovjek iza kulisa. Mislim da na taj naèin mogu više koristiti.Jessie nije vidjela kako, ali pomisli da je bolje da to ne ispituje. Umjesto toga ona zatvori oèi i zamisli mjesec dana odmora u toplini i ljepoti s mužem pored sebe.Gregorio, mladi Indijanac koji se probijao sa Joh-nom kroz najgore hladnoæe i gladovanja i koji je išao s njim u Taos, pridružio im se na putu niz poluotok. Isto tako i stari Knight, koji je bio sa Joh-nom u jednoj ranijoj ekspediciji i koji je bio jedan od najspremnijih granièara Zapada.Sutradan, John je išèezao rano ujutro, rekavši joj da bude pred hotelom »Parker« za jedan sat. Jessie obuèe crnu haljinu i stavi crni šešir koji je odgovarao haljini. Nije smatrala da je ta odjeæa pogodna da u njoj ide na logorovanje, ali to je bila jedina haljina koja joj je bila ostala. Sat kasnije ona i Lily siðoše pred ulaz hotela. Za nekoliko minuta stigne i njezin muž preko Portsmautskog trga u koèiji sa šest sjedišta, prvoj koju je vidjela u Kalifor-niji. John pritegne konje, iskoèi i pomogne ženi da uðe u nova i raskošna kola sa jastucima presvuèenim španjolskom kožom i sa odjeljkom za stvari i namirnice.— Gdje si to našao u San Francisku? — zapita ona zaprepašteno gladeæi lijepe presvlake.316— Dao sam da se izradi za tebe u New Jersevu prije polaska. Stajala je ovdje u skladištu dva mjeseca, Garantirano voze mirno kao brod, a pogledaj, ima sjedišta za razvlaèenje od kojih se može napraviti krevet. Ovdje možeš spavati udobno kao kod kuæe. Lily æe u ovoj velikoj koèiji imati dovoljno mjesta da se ispruži.— Oh, dragi — promrmlja Jessie — to je prva sreæa koju smo doživjeli u Kaliforniji.— Iza ugla èeka nas još jedna sreæa, koja se plaši da ti priðe, ali ja sam ga uvjerio da je sve oprošteno.Jessie primijeti kako joj u susret ide poruènik Beale sa stidljivim osmijehom na dugaèkom licu. On reèe: — Gospoðo Fremont, ja sam budala! Ne zaslužujem da mi oprostite! Da ste poslušali moj glupi savjet, sada biste bili na Istoku, a vaš muž ovdje. Kad samo pomislim koliko sarn nastojao da vas nagovorim ...
— Ima stvari koje samo žene mogu razumjeti, poruènice — odgovori ona veselo. — Nemam varn što oprostiti. Dirnula me briga što ste mi je ukazali u Panami.— Smijemo li ga onda povesti na izlet? — zapita njen muž. — On zna praviti odlièan pot-au-feu, kad ne stavlja previše bibera, a osim toga je i izmolio, pozajmio ili ukrao ove lijepe bijele konje.Pošli su putem niz poluotok, ostavljajuæi za sobom maglu i hladnoæu San Franciska, i za nekoliko sati obreli su se na ugodnom toplom suncu, dok su se zrela polja jeèma blago lelujala po obroncima brežuljaka oko njih, a divlja stoka pasla ispod drveæa. Predio je bio kao jedan park, s miljama i miljama lijepe trave, poljskog cvijeæa i velièanstvenog drveæa. Kad je malo zahladilo, John prebaci svoj izblijedjeli plavi vojnièki ogrtaè Jessie preko ramena.Sredinom poslijepodneva postavili su šatore pored jednog potoka. Dok se Jessie osvježavala s Lily u hladnoj vodi, muškarci odjahaše da pronaðu neku obližnju kuæu na rancu i vratiše se s pola ovce i s317mladim kukuruzom koji su ispekli na žeravici, pošto su pored vatre poslagali kožne jastuke iz kola za Jessie i Lily, koje su jele meso krajevima dugaèkih granèica. John je bio ponio crnog vina i èaja i kutiju bombona za Lily. Pod vedrim nebom koje je tamnjelo, zrak je bio blag i topao. Veèera je bila gotova u sumrak. Pošto su stavili još klada na vatru, muškarci poèeše prièati o drugim logorima na granicama Južne Amerike, Istoka i ovog prostranog amerièkog kontinenta. Gregorio je prièao o svom djetinjstvu koje je proveo s jednim indijanskim plemenom. Beale je prièao o moru i pošalice koje su nasmijavale Jessie. Stari Knight, visok i èvorugav kao planinski bor, vjeèan, sa dugom sijedom bradom koja kao da je bila nekako presaðena s njegove æelave, sjajne glave, ispredao je prièe o danima kad je granica bila svega stotinjak milja daleko od Wa-shingtona.Kad se nebo smrklo, logorska je vatra osvjetljavala drveæe i potok, a onda se pojaviše zvijezde. Za Jessie je sve to bio prekrasan prizor. »Ovo je moje prvo ognjište«, pomisli ona, »upravo onakvo kakvo bi trebalo da imamo u novoj zemlji. Neka sva moja ognjišta budu tako spokojna.«U devet sati ona i Lily se udobno smjestiše u kolima. Muškarci objesiše mreže o drveæe i zaspaše. Jessie je osluškivala pucketanje vatre, mazge kako žvaèu divlji jeèam, napola prigušeno zavijanje pre-rijskog vuka, koji nije imao hrabrosti da seH približi i ukrade joj veèeru. U zoru je John probudi sa šalicom vruæeg èaja u ruci, a onda joj pored potoka napravi od dva pokrivaèa šator za toaletu. Jessie uzme limeni umivaonik, ubruse i francuski sapun i kolonjsku vodu i ode do potoka da umije Lily, i onda se okupa. Lijeènik bi joj možda rekao da je kupanje u zoru u rijeci opasno: to su rekli i njenom ocu prije èetrdeset godina. Kad se obukla i došla do vatre, kola su bila spremna i gotovo sve zapakirano. Pošto je popila šalicu èaja i pojela dvije tople pogaèice koje je spremio stari Knight, ona reèe Johnu: — A što spada u moje dužnosti?318-—Da jedeš s najveæim tekom i da budeš sretna.— To je sve, nikakav posao?— Nikakav — odgovoriše muškarci. — Na vama je samo da se odmarate. Uostalom, žene na putovanju ne mogu biti korisne.Sunce je bilo blistavo i toplo kad su krenuli prema San Joseu. Putova nije bilo, ali èvrsto napravljena kola mogla su proæi svuda kuda i toèkovi, pa su se vozili kroz suhe plodne doline, penjali se na brda da gledaju ocean, i nastavljali dalje uskim stazama izmeðu borova sve dalje prema jugu u topliju zemlju, dok su muškarci pridržavali koèiju na strmijim dijelovima. Knight i Gregorio su išli ispred dvije natovarene mazge, koje su nosile kožne torbe s odjeæom, konzervama i bocama s hranom, mreže za spavanje, lonce i zdjele. John i Beale su naizmjence koèijašili. U podne su se zaustavljali da ruèaju i da se poslije ruèka odmore, bacajuæi u pot-au-feu velike španjolske krumpire, slatku crvenu papriku i ono što bi muškarci ulovili toga jutra. Takoðer su pretraživali kraj da naðu jaja i voæe. Kad bi se Jessie probudila poslije ruèka, vozili bi se dok ne bi došlo vrijeme da podignu šator. Prve sedmice Jessie je i dalje kašljala, a onda se poèela sunèati za vrijeme podnevnog odmora, pa joj je krajem druge sedmice bol u grudima popustio.
I tako je provodila divne dane, ne vodeæi raèuna o vremenu, i sa svakim satom koji bi prošao opet je postajala sve veselija. Ponekad je u nekoj dolini što se pružala iza planinskog vijenca uz obalu sunce peklo, a ponekad je zrak sa mora bio blag i ugodan. Kad bi došli u neko selo, dali bi da im Indijanke operu rublje; ponekad bi se zaustavili na ran-èevima Kalif orni jaca, gdje se Jessie uvjeravala da su optužbe generala Kearnvja protiv njenog muža da je loše postupao sa domorocima bile lažne. Kalif orni j ci su srdaèno pozdravljali grupu putnika i prireðivali sveèanosti u njihovu èast, dok su Jessie i žene razgovarale o odjeæi i djeci. Imali su sreæe da prisustvuju trodnevnoj svadbi, vozeæi se u sveèanoj povorci izmeðu žena u satenskim haljinama i podsuk-319njama i muškaraca u kratkim baršunastim kaputima i isto takvim šarenim hlaèama. Jessina kola pobuðivala su velik interes kod Kalif orni jaca, koji su imali samo èvrsta drvena kola s toèkovima sa volovskom zapregom.Posljednje noæi mjeseca srpnja, dok su logorovali u brdima Santa Cruza, odakle se pružao pogled na ocean, nedaleko od ranca koji je trebalo da bude njihov dom, iznenadni pljusak sruèi se na obronak. John reèe: — Mislim da je s vašim odmorom gotovo, gospoðo. Sada moramo odluèiti gdje æemo se nastaniti.Jessie uzdahne kao preko volje. — Ovih mjesec dana bili su divni. Ali sam spremna da poènem osnivati naš dom. Gdje æe to biti? Kako smo daleko od Maripose?— Oko dvije stotine milja, mislim.— Bi li bilo teško da pogledamo zemlju? Radoznala sam kako izgleda.— To bi bilo dugaèko putovanje na konju preko brda i rijeka bez mostova.— Kojim putem treba da krenemo? Kaži mi kako se stiže tamo?Oèi mu se zasvijetliše kad je pomislio na putovanje. — Idemo pored San Joaquin Valleva, zatim ravno u Sierru.— Hoæemo li proæi pored zlatonosnih polja?— Jest, idemo ravno kroz zemlju zlata. Pogledaše se, dok im se nevjerica ocrtavala na licu.— Zaboga, Jessie — promrmlja John. — Nikad prije nisam na to ni pomislio. Mi imamo najveæi komad zemlje u planinama u Kaliforniji. Muškarci ispiru èitava bogatstva zlatnih zrnaca svega nekoliko stotina milja odatle...Jessine oèi se raširiše od zaprepaštenja, a onda i ona prošapuæe: — Dragi, je li to moguæe? Može li biti zlata u Mariposi?On skoèi na noge. — To je isti planinski vijenac, koji sigurno ima iste formacije stijena, iste geološke naslage, i iste planinske bujice koje nanose zlatnazrnca.Topao osmijeh polako ozari Jessino lice i ona reèe: Možemo li sutra poæi u San Francisco? Možemo 11 kupiti lopate i motike i ukljuèiti se u trku za zlatom?To je rizik, znaš — reèe John. — Ako se na-• (animo na Mariposi, pa makar samo da na njoj 11 a/imo zlato, službeno æemo primiti zemlju, i nikad iKvemo dobiti natrag tri tisuæe dolara od Larkina. Pa on nam ih i onako nikada neæe vratiti. Koliko ti je ostalo gotovine od oèevih tisuæu dolara?- Oko pet stotina.— Zašto da onda ostatak tvog novca ne stavimo na pravu kocku?— Kako to misliš?— Kad sam se vraæao iz Taosa, sreo sam jednu grupu ljudi iz Sonorana iz Meksika, koji su išli na zlatonosna polja. Kad sam bio u Monterevu, ponovo sam ih sreo; bili su iscrpljeni od duga hoda i odluèili su da se odmore prije nego poðu u planine. Mislim da bih se mogao s njima sporazumjeti: ako ih opskrbim hranom i alatom i ako im ponudim polovinu zlata koje naðu na Mariposi, oni æe nam donijeti bogatsvo — ako ga tamo ima. Ako u Mariposi nema zlata, onda smo propali.
— Ne bojim se, Johne. Osim toga, mislim da nije pametno stiæi u Kaliforniju za vrijeme najveæe trke za zlatom koju je svijet ikad vidio a ne sudjelovati u njoj. Rado bih i sama zagazila u neku planinsku rijeku s posudom za ispiranje zlata u ruci, da vidim hoæu li skupiti štogod zlatnih zrnaca...Ushiæen, on se nasmije: — To je srebroljubaèka crta u tebi, Jessie; pusti mene da se pobrinem za blagostanje naše obitelji, to tebi ne pristaje. Povest æu Sonorane u Mariposu. Kad se vratimo, bit æeš žena jednog bogataša.— Samo da ne postanem fina vašingtonska dama — odgovori ona.Sutradan poslije podne stigli su na visoravan iznad Montereva, na kojoj se šæuæurilo jedno seoce u borovima, a malo dalje dolje pružala se stjenovita obala polumjeseèastog zaliva. Jessie je stajala izmeðu borova, promatrajuæi kako galebovi prelijeæu kroz sunèeve zrake; ona reèe mužu: — Zašto ne bismo napravili ovdje stalan logor da gledamo i da slušamo svu ovu ljepotu? Toplije je i mirnije nego u San Francisku.— Da, mislim da bi bila sretna u Monterevu. Idem u grad da vidim hoæu li pronaæi kakvu kuæu.Svega jedan sat nakon što je otišao, Jessie ga ugleda kako ide iz sela njišuæi se puteljkom.— Nema praznih kuæa — izjavi on — ali sam našao dvije divne sobe u kuæi žene meksièkog generala Castra, koga su protjerali u Mexico City kad smo mi zauzeli grad. Ona nema ništa protiv nas. Tamo æe nam biti udobno.Pošto joj je pomogao da se popne u kola, odvezo-še se vijugavim putem u selo. Kuæa gospoðe Castro bila je dom bivšeg meksièkog guvernera: ogromna plesna dvorana bila je okrenuta prema zalivu, dva krila od nepeèene opeke pružala su se od vode do vrta okružena nježno obojenim zidovima od æerpièa: krov je bio od grubog crvenog crijepa, pod od glatke crvene opeke, a svuda duž vrtnih zidova i staza rasli su karanfili, gusto poput kakve živice.Plesna dvorana bila je sada iznajmljena kao skladište jednom trgovcu brašna; Jessie uvedoše u jedno krilo koje se sastojalo od dvije sobe s visokim stropom i bijelo okreèenim zidovima od nepeèene opeke. U njima nije bilo namještaja osim peæi na drva u malom predsoblju. Jessie se pozdravi s gospoðom Castro, koja im je pozajmila dva kreveta i dvije stolice, nekoliko lonaca i zdjela, nekoliko tanjura i nešto pribora za jelo.Ostavivši je da pregleda svoj novi dom i da razmisli kako æe ga namjestiti, John izaðe da pronaðe svoje Sonorane. Vratio se u podne.— Meksikanci su pristali na moju ponudu — reèe joj on uzbuðeno. — Moram odmah s njima u San Francisco.Vidjevši oèajan izraz njenog lica, on odgovori: — Vratit æu se za nekoliko sedmica, èim bude nekih novosti.— Vrlo dobro — reèe Jessie — ali kad veæ ideš u San Francisco, moraš upotrijebiti nešto našeg novca da kupiš namještaj, rublje, posuðe i srebro. Sada tu prvi put biti domaæica, a mislim da to nikako ne bih mogla biti s pozajmljenim posuðem. Da ti dam spisak; i bilo bi dobro da kupiš nešto materijala da sebi i Lily sašijem haljine. Naše su haljine poderane.John je krenuo sredinom popodneva, uvjeravajuæi je da æe prvi brod koji bude stigao u Monterey donijeti sve što je potrebno da budu zadovoljni kod gospoðe Castro. Jessie je bila sretna kad je Gregorio zamolio za odobrenje da ostane kao sluga. Ona poène obavljati dužnosti domaæice, ali su ljudi koji su bili u potrazi za zlatom cijelu zemlju bili oèistili od jaja, piliæa, mesa, mlijeka, povræa, voæa, konzerviranog mesa, žita i pšenice. Nije mogla kupiti gotovo ništa osim riže i graha, malo brašna i šeæera. Nikad dotle nije bila skuhala nešto više osim kave, a sada je morala hraniti sebe, Lily i Gregorija s to malo mršave hrane. Ponekad, kad bi se vratila sa šetnje po brežuljcima, kamo je odlazila s Lily, zatekla bi Gregorija nagnuta nad vatrom, sa širokim crvenim pojasom oko struka i crvenom maramom zavezanom oko kose crne kao ugalj, kako kuha guisado, jelo napravljeno od kuhanog ptièjeg i vjeverièjeg mesa te sušenih crvenih paprika i riže.
Gregorio je rado govorio o svojoj ulozi sluge kad je bio kod otaca u misiji, ali je imao unaprijed stvorene zakljuèke o tome što jedan muškarac treba a što ne treba da radi; on je htio da potpali vatru u otvorenom ognjištu u dnevnoj sobi, ali kako muškarac ne cijepa drva, veæ je to posao Indijanki, Jessie je morala sama cijepati. Muškarci su ubijali322323životinje za hranu, ali nisu kuhali na peæi, to je bio posao Indijanki, pa je zato i Jessie kuhala.— Dobro je što Gregorio služi bar kao ukras — nasmija se ona Lily — s onim crvenim pojasom oko struka i njegovom ravnom indijanskom kosom, jer u stvari nije baš od velike koristi. Ti i ja više njemu kuhamo nego on nama.— Kad ubije prepelicu ili vjevericu — odgovori Lily — on je skuha nad otvorenim ognjištem i donese nam na komadu drveta.— Da — odgovori Jessie kiselo se osmjehnuvši — bilo da je tri izjutra ili tri poslije podne! Moramo jesti, bile gladne ili ne bile, da ga ne uvrijedimo. Pitam se hoæu li ga ikad nauèiti starom amerièkom obièaju da kuha i služi jelo u vrijeme ruèka ili veèere?— Mislim da neæeš — odgovori ozbiljno Lily. — Znaš, majko, Indijanci nikad nisu imali satove, pa nisu znali kad je vrijeme jela. Oni jedu kad oglad-ne, ili kad nešto ustrijele.Nakon dvije sedmice stigao je brod iz San Fran-ciska, i nekoliko je mornara poèelo donositi sanduke u Castrovu kuæu. Kad je sve bilo skupljeno, Jessie vidje da joj je muž poslao dva velika, prostrana kreveta, mnogo plahti i pokrivaèa, pletene stolice, lijep stol od tikovine ukrašen intarzijom, dovoljno kineskih sagova da pokrije pod od opeka, bijelu èipku za zavjese, kineski saten i francuski damast za zastore, dva prekrasno oblikovana vrèa od engleske keramike za upotrebu uz umivaonik, naslonjaèe i stolice od bambusa sa šarenim francuskim i kineskim jastucima; dvije velike kože od grizli medvjeda, da se prostru po podu prekrivenom rogo-zinom ispred kamina; kositrene svijeænjake i visoke bijele svijeæe, onakve uz kakve su ona i njen otac toliko sati radili u biblioteci u Washingtonu. I, umotan kao da je neprocjenjivo blago pošiljke, našla je primjerak Laneova prijevoda Hiljadu i jedne noæi, jedinu knjigu koju je sada posjedovala.Uz pomoæ gospoðe Castro, dok je Gregorio obavljao teške poslove, Jessie namjesti divne zavjese naprozore, raširi sagove po podu, namjesti krevete u stražnjoj sobi, a stol od tikovine i pletene stolice u dnevnoj. Kad je mjesto poèelo izgledati toplo i udobno, ona i Gregorio uniješe posljednji omot i otvo-riše ga ispred kamina. Jessie naèas pomisli da sanja, jer je netko prodao njenom mužu kao »veoma trajno za žensku zimsku odjeæu« grubu merino tkaninu, debeli muslin i saten s pamuènom potkom, s veselim i krièavim šarama. Poslije prvog udarca, ona se stane smijati.— Tako mi i treba — reèe ona Lily — kad puštam muškarca da kupuje ženske stvari; ali svejedno, napravit æemo od toga sve što se najbolje može. Ovdje nam je potrebna zimska garderoba.Ona pažljivo raspara rublje od lanenog batista da hi po njemu krojila, a isto tako i onu jedinu haljinu od crne svile koja joj je bila preostala od vašing-tunske garderobe. Isto je uèinila za Lily. Prostrla je haljine po podu dnevne sobe kao uzorak, trudeæi se da prenese kroj na ovaj novi i èudnovato neukrotivi materijal. Prikopèavala je, mjerila, pa ponovo mjerila sebe i Lily prije no što se usudila da prinese škare tkanini. Bila je tako užasno oslabjela otkako joj je bila sasivena crna haljina, pa je prva proba pokazala da je potrebna temeljita prepravka. Isprièala je svojoj kæeri prièu o onoj starici u St. Louisu koja èarapama nije davala oblik, veæ ih je plela ravno do koljena, govoreæi: — Jadna ti je ona noga koja sama ne može dati oblik svojoj èarapi. — Sašila je na taj naèin za Liiy i za sebe gar-gerobu igrajuæi se gospoðe Abbot iz Londona, pomodne krojaèice, a Lily je bila njena bogata mušterija. Igra je imala posebnu draž, jer je John bio odnio gotovo sav njihov novac da u San Francisku opskrbi Sonorane, a Jessie je ostalo posljednjih nekoliko dolara za hranu. Njihov namještaj, pretpostavila je s kiselim osmijehom, kupljen je na kredit.Kako joj je muž bio odsutan, Lily joj je postala društvo. Jessie je vodila kæerku u duge šetnje po borovim šumama odakle se pružao pogled na ocean, provodila je po nekoliko sati dnevno uèeæi je arit-
324325metiku, geografiju i povijest, budila je u sedmogodišnjoj djevojèici osjeæaj da sudjeluje u njihovom zajednièkom životu dopuštajuæi joj da obavlja kuæne poslove. Kako su joj rastanci od muža pružali priliku da se posveti kæeri, oni su joj omoguæavali da se u toku tih razdoblja kad je nestajalo sjaja iz njenih oèiju a iskre života iz njene duše i duha još više približi Lily. Lily je bila dijete koje je sve za-pažalo pa je zapažala i kako je njezina majka bila drukèija kad je otac bio s njima, koliko je tada bila veselija a njen korak i rijeèi brzi i jaki. Jessie je osjeæala grižnju savjesti i svim se silama trudila da Lily osjeti njenu ljubav, ali radost, unutarnja toplina i žar nestali su kad bi John otišao, i za kæer je ostajao samo kostur žene koja je željela da dani prolaze što brže dok joj se ne vrati muž.Jessie je bila zbunjena Lilvnom otvorenom prirodom; nekim èudnim hirom sudbine, smatrala je da njena kæi nema mašte ni za što osim za majèine patnje dok je otac bio odsutan. Znala je da dijete mora zamjeriti što su sva majèina ljubav i interes usredotoèeni na oca, pa ipak, kad god bi je savladala samoæa, Lily ju je tješila milujuæi joj kosu onako kako je to radio John, izgovarajuæi oèeve rijeèi ljubavi taèno oèevim glasom. Nije mogla otkriti da u Lily ima neèeg njenog ili Johnovog. Bila je veoma slièna svojoj tetki Elizi; povelika i nezgrapna, jednostavna lica, sklona literaturi, praktièna na onaj naèin na koji ni ona ni John nikad nisu znali da budu. Jessie je jednom primijetila svom mužu, da je Lily demon za èistu istinu; kæi je èesto razbijala romantiène predodžbe svojih roditelja. Ponekad je Jessie bila sretna zbog toga, jer u Fremontovoj obitelji više nije bilo mjesta za romantiku, pa je takva praktièna priroda u obitelji mogla biti pravi blagoslov.Jednog dana kasno po podne, otprilike mjesec dana nakon što je John otišao u San Francisco, dok je šila pred ognjištem u dnevnoj sobi, a Lily i Gre-gorio èuèali pred vatrom i pekli prepelicu, vrata se širom otvoriše i John uleti unutra, u prljavom odi-jelu i prljav u licu od duga jahanja, ali sa žarom u oèima. On stigne do nje prije no što je ustala, položivši joj tešku vreæu pred noge. Ne otvarajuæi kesu, Jessie ga je samo pogledala. On brzo odveže mvæu, uvuèe u nju desnu ruku, lijevom joj stisne mu ni zglob i poène joj polagano sipati u dlan sjajni prah.- Zlato! — uzvikne ona.- Da, draga moja, zlato. — Znaš li koliko zlata ima u ovoj vreæi? Sto funti! Vrijedi blizu dvadeset i pet tisuæa dolara! — John je ostavi i potrèi vra-imia, dovikujuæi preko ramena: — Èekaj tamo, ne mjèi se. — Za trenutak se vratio sa dvije teške vre-11, noseæi u svakoj ruci po jednu, i to tako teške da ih gotovo nije mogao nositi. On spusti obje vreæe na ognjište pred nju, odveže ih i izvadi iz svake po pregršt zlata.— Svaki potok je pun zlata. Sonorani su isprali za tri sedmice zlata u vrijednosti od sedamdeset i pet (isuca dolara!Jessie je jedva mogla shvatiti ovakav obrat dogaðaja. Bila je spala na posljednjih nekoliko dolara za hranu, a sada su joj odjednom pred noge bile baèene vreæe od po stotinu funti zlata. Kad je naposljetku uspjela da progovori, sve što je mogla pro-mucati, u nevjerici, bilo je:— Da li... je ... sve ... naše?— Ne, samo je polovina naša; sjeæaš se, obeæao sam Sonoranima polovinu zlata koje budu pronašli. Ali tamo leže milijuni dolara vrijednosti. Nalazišta na toj zemlji bogatija su nego ijedno što je dosad naðeno u Kaliforniji. Ali to nije najvažnije: mislim da glavna žica prolazi kroz našu Mariposu.— Glavna žica? — ponovi ona bezizražajno, još uvijek odviše zapanjena a da bi mogla misliti.— Da. Dok sam prelazio preko naše zemlje primijetio sam geološke formacije koje po mom mišljenju sigurno sadrže dragocjene minerale. Onda sam pronašao velik komad bjelutka sa zlatom. Znaš li sto to znaèi, Jessie? Sve ono zlato što ga mi ispi-326327remo iz rijeka obièno dolazi iz formacije stijena kvarca sa zlatom. Tisuæe ljudi koji se tiskaju nad rjeèicama Maripose mogli bi isprati sve zlato koje je voda nanijela u toku vjekova; ta kolièina mogla bi se
iscrpsti za nekoliko mjeseci. Ali ako budemo našli izvor, duboke naslage zlatnog kvarca koje se pružaju cijelim planinskim vijencem, onda se u Mariposi doslovno nalaze milijuni dolara.Jessie nije znala da li da se smije ili da plaèe; svakako se nisu mogle osporavati te tri teške vreæe zlata ili komad kvarca kroz koji se provlaèila jaka zlatna žica.Novac nikad nije bio važan u njenom životu, ali to je bilo zato što joj nikad nije bio potreban. No pošto je stigla u nepoznatu zemlju da otkrije da su ostali bez svog ranca, s nekoliko tisuæa dolara duga i bez moguænosti da se izdržavaju radom, osjeæala je da je ovo otkriæe volja sudbine. To zlato kroz koje je provlaèila prste u otvorenoj vreæi za nju je bilo više kao neki simbol sreæe nego bogatstva, jer je znala koliko to znaèi njenom mužu: u uspjehu, u dostignuæu, na vrhuncu svoje moæi i obasipan hvalama, John je bio skroman, uzdržan, èedan, srdaèan, plemenit, mio. Bio je roðen da odoli uspjehu; što je uspjeh bio veæi, John Fremont je blistao u sve divnijem sjaju. Ali on nije bio naoružan da podnese neuspjeh ili poraz; to je u njemu budilo ono najgore. Postajao je sumnjièav, osvetljiv, netrpeljiv, plašljiv i ogranièen. Zbog toga je ona bila toliko uzbuðena kad je u Panami èula za slom i propast èetvrte ekspedicije; zbog toga je gubitak ranca Santa Cruz, mada nikad nije smatrala da John treba da postane farmer, bio tako velik udarac; bojala se da njen muž ne postane ogorèen, da ne poène razmišljati samo o zavjerama i gonjenju.Ali sada æe biti bogat. To je bio uspjeh koji svaki èovjek može razumjeti i nitko ne može osporiti. Ali još važnije od bogatstva bilo je to što je postao miljenik bogova: jer je otkrio zlato na svojoj vlastitoj zemlji, ne samo zlato koje su rijeke isprale veæ sam izvor zlata. Znala je da æe ta vijest, kad328Mignc na Istok, ublažiti prigovore zbog toga što nije uspio otkriti novi prolaz za željeznicu, zbog loga sto nije uspio saèuvati svoje ljude u životu i si cl no ih vratiti. Novost da je John Fremont otkrio dio zlatne žice na svojoj Mariposi izazvat æe na Istoku isto ono veliko uzbuðenje kao i izvještaji o njegove prve tri ekspedicije — i isto æe toliko pridonijeli da još više ojaèa ionako veæ sve veæi val useljavanja u Kalifomiju! I ona mucajuæi zahvali bogu sto je njen muž opet stao na svoje noge!7Narednog jutra, kad je on odjurio na nalazišta zlata, sve joj je izgledalo kao neki fantastièan san; s vremena na vrijeme morala se vratiti vreæama i provuæi ruku kroz sjajnu prašinu, da se uvjeri da ne sanja. No prisustvo zlata u kuæi donijelo je malo materijalnih promjena, jer se nisu mogle dobiti nikakve namirnice, a u Monterevu nije više bilo ostalo muškaraca da joj ma u èemu budu na usluzi; svi su jurili na zlatonosna polja, a Indijanke nisu htjele ništa da rade. Jednog dana jedan kršan Teksaša-nin zakuca na njena vrata vodeæi jednu zdravu mladu mulatkinju.__ Èujem da vam je potrebna služavka, gospoðoFremont — reèe on. — Došao sam da vam prodam ovu robinju. Ja idem na zlatonosna polja i više je ne trebam. Lako æemo se pogoditi.— Hoæete li joj dopustiti da mi radi za plaæu?— Ne, gos'ðo — odgovori Teksašanin — htio bih je prodati i otarasiti je se.— Ja neæu da je kupujem — odgovori odluèno Jessie.— Ali zašto ne, gos'ðo? Nisam rekao cijenu. Naplatit æu novac od pukovnika bilo kada.— Hvala vam na ljubaznosti, gospodine — odgovori Jessie — ali vi ne razumijete. Ja ne vjerujem da je pravo kupovati i prodavati ljude.329I— Zašto da se lišite moguænosti da udobno živite? — upita Teksašanin. — Svi kupuju i prodaju crnce.— Pukovnik Fremont i ja to neæemo. Mi ne priznajemo ropstvo. U našoj kuæi uvijek smo imali crnce, ali su oni bili slobodni ljudi, slobodni da odu kada to god zažele.I tako je i dalje ribala podove, gurajuæi u stranu, pod krevetom, vreæe zlata kako bi mogla oprati mjesto gdje su one stajale.
Pored ljupkih Španjolki s kojima je znala provesti koji sat s vremena na vrijeme, primijetila je da i oficiri vojske Sjedinjenih Država premještaju svoje štabove u Monterev, jer je život u San Fran-cisku bio veoma poskupio. Generali James Benton Riley i P. T. Smith bili su tu sa ženama, kao i mladi William T. Sherman, tuberkulozan ali ipak u svakom trenutku spreman da isprièa kakvu dobru prièu. U toku srpnja, u Monterevu je zavladalo uzbuðenje i užurbanost, jer je trebalo da on postane prvi glavni grad države, a za nekoliko sedmica imali su se sastati delegati da organiziraju vladu i donesu ustav. Colton Hali, u kome je propovjednik Samuel Wiley bio organizirao školu, pretvoren je u skupštinu; otpoèela je i gradnja hotela za delegate, ali kako su gotovo svi zanatlije bili otišli u rudnike, samo je nekoliko tesara radilo na njemu.Prvoga rujna delegati poèeše stizati u Monterev. To su uglavnom bili grubi granièari, i svi su nosili oružje; neke je Jessie poznavala iz Washingtona i St. Louisa, a John je uglavnom sve poznavao još iz vremena svog ranijeg boravka u Kaliforniji. Robert Semple, visok blizu dva metra, koji je igrao važnu ulogu u formiranju republike Zastave medvjeda, izabran je za predsjednika; William G. Marcy, sin sekretara rata, postavljen je za sekretara; J. Ross Browne, putujuæi novinar, postavljen je za steno-grafskog izvjestitelja; W. E. P. Hartnell, Englez, bio je postavljen za tumaèa. Bilo je tu prvih doseljenika, profesionalnih politièara, Engleza, Iraca, Francuza, Španjolaca: Amerika u malom.Dva dana prije otvorenja konvencije, vlasnik hotela izgubio je i posljednju nadu da æe hotel biti završen i on izjavi: — Vrijeme æe biti lijepo; delegati se mogu umotati u svoje pokrivaèe i spavati pod borovima. — Meðutim, u gradu nije bilo restorana. Neki delegati bili su ponijeli sa sobom zavežljaje s hranom, ali su ostali došli potpuno nespremni. Gostoprimstvo je za Jessie bilo isto što i disanje, i ona je primala svakog poslijepodneva. Mada nije mogla posluživati razna jela, bila je dobro nauci i a kako se prave pudinzi od riže, a delegati su bili struènjaci u rukovanju puškama i udicama. Malo tko je došao na ruèak bez neke ptice ili ribe u ruci.Ona i Gregorio namjestili su dugaèak stolu velikom vrtu. Tu se svakog poslijepodneva skupljalo po deset-petnaest delegata da razgovaraju o politici i da raspravljaju o predstojeæoj skupštini. Od ukupno trideset i šest amerièkih delegata, dvadeset i dvojica su došla sa Sjevera, a svega èetrnaest sa Juga; ipak je bilo sigurno da æe borba zbog ropstva biti žestoka. U Monterevu su bile još tri Amerikanke, gospoða Larkin, gospoða Riley i gospoða Smith, sve ljubazne i gostoljubive žene koje su sudjelovale u doèekivanju delegata; no, Jessie i John su veæ bih prijatelji nekih trideset delegata od trideset i šest. pa je njihov dom postao neslužbena glavna dvorana skupštine, i tu su se vodile mnoge rasprave. Dugo iskustvo u sukobu politièkih teorija nauèilo je Jessie kako da održi atmosferu u kojoj se takve teorije mogu izboriti do logiènih zakljuèaka. Njene dvije sobe bile su male; namještaj je bio jednostavan i loš; drveni stol napolju bio je izraðen od grubih drvenih dasaka; ali njena toplina, njena radost što sudjeluje u stvaranju jedne nove države žarila joj je obraze, oèi su joj blistale, a u razgovoru pokazivala je mnogo duha i srdaènosti.Dok je gledala po grubom drvenom stolu prekrivenom nebijeljenim muslinom prošivenim crvenim koncem zbrda-zdola skupljen pribor za jelo te razlièit porculan i meksikansko posuðe, dok je gledala grube granièare kako jedu ribu koju su sami upe-330331cali u Monterijskom zalivu a ona ju je bila ispekla na vatri pod vedrim nebom, s velikim zdjelama pudinga od riže nasred stola kojim se završavao objed, ona se sjeti uglaèanog stola od mahagonija u Bentonovoj blagovaonici u Washingtonu, sa sjajnim stolnjacima od damasta, sjajnim srebrom i kristalnim posudama punim voæa i slatkiša, dok su Jo-shaam i Josheem neèujno obilazili, nudeæi izvrsnu goveðu peèenicu, kornjaèu, peèenu patku, purana i pite od govedine i bubrega.Ma kako neskladne da su bile dvije namještene sobe kod gospoðe Castro, Jessie ih je iskreno zavoljela. Posjetiocima koji su provodili veæi dio godine spavajuæi na zemlji ili živeæi u improviziranim kolibama, šatorima ili bijednim pansionima, Jessine su sobe predstavljale dašak doma. Jedne nedjelje uve-èe, kad je odjednom zahladilo a oni su objedovali napolju, William Gwin, John Sutter, Robert Semple i Henry W. Halleck pregledaše sobe, a onda Semple reèe: — Gospoðo Fremont, razgovarali smo meðu sobom o
tome koliko smo iznenaðeni što ste uspjeli stvoriti takvu udobnost u ovako èudnom mjestu kao što je Monterev.Jessie se kritièki osvrne oko sebe, trudeæi se da vidi sobe oèima stranaca. Na podu su bile dvije kože grizli medvjeda, kojih su staklene oèi bile osvijetljene vatrom; prozori zastrti kineskim brokatom, zidovi od nepeèene opeke dobro okreèeni, a na trš-èanom namještaju jastuci od izvanredne francuske svile. Jedini ukras na zidu bila je gravura u boji koja je prikazivala svetog Franju, dok je na stolu od tikovine stajao predstavnik jedne druge velike religije, bronèani Budha. Pored toga dvije godine star primjerak londonskog Puncha i njena košarica za svelo, ista ona u kojoj je bila sakrila pismo od pukovnika Aberta. Ona zauzme stav struènog predavaèa, podigne jednu ruku tražeæi tišinu i izjavi glasom svoga oca:— Gospodo, na prvi pogled ova vam soba možda izgleda neskladna, ali pošto sam je dobro zagledala, nalazim da potpuno odgovara svom vremenu, pio-332hirskoj èetrdeset devetoj godini, koje se stil odlikuje dragocjenim elementima iz cijelog svijeta pod zaštitom kalif orni jskog grizli medvjeda.Jedino joj bijaše krivo što John nije kod kuæe da > njom zajedno bude domaæin gostima, da uèestvuje n raspravama i utvrðivanju politike. Smatrala je da «»n treba da bude èlan ove skupštine, i da bi èak i . »da trebalo da ozbiljno razgovara sa svakim dele-\ atom i da pomaže da se stvori službena državna politika. Ali se vijest o èudesnim nalazištima na Mari posi veæ bila pronijela širom cijele centralne Kali-iornije, i veæ je nekoliko tisuæa istraživaèa poèelo ispirati zlato na Fremontovoj zemlji. Njihov im ugovor nije davao i iskljuèivo rudarsko pravo; svatko je mogao ispirati i skupljati zlato koje je ležalo u i jeèicama Maripose. John je smatrao da u tom trenutku treba da ostane sa Sonoranima, da im pomogne da pronaðu najbolje rijeke na kojima æe raditi i izvlaèiti zlatna zrnca i zlatnu prašinu prije nego što tisuæe drugih preplave zemlju. Jessie nije smatrala da treba pokupiti i posljednju vreæu zlatne prašine; oni nisu bili došli u Kaliforniju da poslanu kopaèi zlata ili da se obogate; došli su da stupe u lokalni politièki život; zašto da onda dopuste da im sluèajno otkriæe zlata na Mariposi pokvari planove i da John ne bude prisutan u kalifomijskoj ustavotvornoj skupštini?Sve je to ona natuknula mužu, ali je on izjavio da za njega tamo nema pravog mjesta dok ne postane delegat i da gotovo svi delegati znaju njegov stav i njegovu politiku iz onih godina kad su dolazili u doticaj s njim; da ga nitko ne može okrivljavati što sada, dok je vrijeme, traži zlato. Kasnije, kad otvore svoje prave rudnike, njihovo æe vlasništvo biti osigurano i on neæe morati da bude na terenu. Nesreæa je htjela da skupština i zlatna groz-niza u Mariposi padnu u isto vrijeme, ali on je smatrao da svima duguje da izvadi što više zlata i da Jessie bude njegov predstavnik u Monterevu, kao sto je bila i u Washingtonu.333IIJedne veèeri delegat Lippincott iz Philadelphije doveo je na veèeru petnaest delegata. Promatrali su Jessie kako pored kuèe kuha hranu; promatrali su je kako prekriva grube drvene daske zajedno saši-venim komadima neobijeljena muslina; promatrali su je kako poslužuje, uz Gregorijevu pomoæ, dvadeset i èetiri gosta; promatrali su je kako sjedi èelo stola i duhovito vodi politièke rasprave, tako da su u njima uèestvovali svi koji su bili za stolom; gledali su je kako skuplja prljave tanjure, kako zatim pere posuðe i pribor za jelo, dok su William Sherman, veleèasni Wiley i Robert Semple stajali pored nje i brisali, uvijek spremni da svakoga smjesta poklope odgovorom. Kad je posao bio završen i kad su se sastali u dnevnoj sobi, nekoliko mršavih granièara opružiše se pored vatre na podu, a jedan delegat reèe:— Gospoðo Fremont, èuli smo u gradu da vam je ponuðena jedna mlada robinja za rad i da ste vi odbili da je kupite. Je li to istina?— Prava pravcata istina — odgovori Jessie. — Ni gospodin Fremont ni ja ne slažemo se s kupovanjem i prodavanjem ljudskih duša. Nikad ne bih mogla pristati da iskorišæujem ili posjedujem roba.— Èak ni onda kad bi to znaèilo da biste cijelog života morali sami ribati podove i prati posuðe?
— èak ni onda — reèe Jessie uz lagani osmijeh.— žene u San Francisku kukaju za poslugom, ali ako vi, jedna dama iz Washingtona, možete biti bez nje, neæe ih ni one dobiti. Neæemo dopustiti robovski rad.»Hvala ti, bože«, pomisli Jessie, »što je napokon i od te titule fina dama nekakva korist«. Glasno reèe:— Pukovnik je nazvao Kaliforniju amerièkom Italijom. Zar to nije idealno mjesto za male domove i dobro obraðenu zemlju? Ako odbacimo robovski rad, imat æemo bogatu srednju klasu, ali ne siromahe.334— To je plemenit osjeæaj — odgovori William Sieuart, jedan od najvatrenijih pobornika ropstva — ali aristokracija æe uvijek imati robove.— Kako bi bilo da se vi pridružite aristokraciji oslobodilaca robova, gospodine Steuart? — odgovori ona. — Moj je otac oslobodio sve svoje robove u St. Louisu prije no što je otišao u Washington, ima tome dvadeset i pet godina.— Ali tko æe raditi sve grube i prljave poslove?— Vi æete to raditi — odvrati Jessie — i ja æu! Ja podižem dijete u Kaliforniji, a vi muškarci uskoro æete dovoditi žene ovamo i podizat æete obitelji. Nije lijepo da dijete u jednoj slobodnoj zemlji gleda i sluša lance kako zvekeæu po ulicama ili da promatra službenike kako gone odbjeglog roba i okivaju ga. Osnivate li vi zbog toga novu državu? Ako je tako, bolje da se svi vratimo na Istok, a da ovu lijepu zemlju ostavimo na miru.Jedan dan prije otvaranja skupštine, John stigne iz Maripose. Nije mogao da ne bude tu. Te noæi je u Fremontovim sobama bio sveèani prijem kome su prisustvovali svi Amerikanci u Montereyu, èak i konzul Larkin, pokunjen ali željan da ponovo budu prijatelji.Sutradan skupština je poèela rad. Jessie i John su sjedili pozadi, iza grube drvene ograde što je bila postavljena sredinom dvorane. Služeæi se ustavima New Yorka i Iowe kao uzorom, delegati su brzo prelazili sa taèke na taèku nakon oštrih diskusija, i Jessie je smatrala da je debata na visokom nivou što se tièe inteligencije i poštenja. Sjeæala se onog sto joj je isprièao otac o radu ustavotvorne skupštine države Missouri, za kojom se u pogledu procedure sada gotovo u potpunosti povela Kalif orni ja.Skupštinom je dominirala izvanredna pojava, lavovska glava i izrazit govornièki glas Williama Gwi-na. Bio je to iskren èovjek, pošten koliko i visok, i spreman taktièar u parlamentarnom postupku. Jessie je vidjela da mu se delegati ne samo dive veæ i vjeruju njegovu mišljenju. Kako su dani prolazili a335sGwin je sve više i više upravljao raspravama, bila je uvjerena da æe se ostvariti ono èime se hvalisao u Washingtonu, to jest da æe ga upravno tijelo Kali-f orni je vratiti u Washington kao jednog od prva dva senatora Kalif orni je. Ostalo je dakle slobodno samo jedno mjesto. Kome æe ono pripasti? Njenom mužu, koji je mirno sjedio pored nje i koji, iz nekog razloga koji je samo njemu bio poznat, nije ustao, niti je tražio rijeè, zadovoljavajuæi se utjecajem što ga je vršio kod kuæe za stolom za vrijeme veèere, u tihim i prijateljskim razgovorima.Pošto je skupština zasjedala tjedan dana, i kad je postalo oèigledno da æe Kalifornija postati slobodna država, John se više nije mogao suzdržati. Odjahao je na jug i kupio nekoliko velikih ranèeva kojima se divio kad ih je prvi put vidio, u vrijeme kad je zauzimao Kaliforniju, a onda se vratio u San Fran-cisco da dio zlata koji se brzo gomilao uloži»u zemljišta, otprilike jednu milju zapadno od Portsmaut-skog trga. Poslao je poruku da se neæe skoro vratiti, jer su Sonorani željeli da idu za Božiæ kuæi, a on je htio ostati na Mariposi što je moguæe duže. Gregorio je otišao u brda da bude s njim, ostavivši Jessie i Lily same. Kad su i posljednji delegati otišli, Monterev je izgledao tih i usamljen.8U listopadu kiša je pljuštala i udarala po prozorima šibana jakim vjetrovima s Pacifika. Ulice su se pretvorile u iste onakve baruštine kakvih se Jessie sjeæala iz nekadašnjih vašingtonskih dana. Više se nisu mogle oèekivati uzajamne posjete. Jedan veliki prozor bio je okrenut zalivu, pustoj obali i stijenama pozadi. »Sa morem èovjek nikad nije sam«, pomisli ona. Ali i more, kao i sve drugo, pruža stoput više
radosti kad je uz tebe onaj kojega voliš, da s tobom podijeli njegove bogate raznolikosti. Poslije veèere Lily bi obukla spavaæicu pa bi se pružila po sagu pred vatrom, gdje bi palila smola-336nte borove èešere što su pucketali i stvarali sve nove i nove plamene slike.Dani i noæi bili su dugi, jer je imala premalo posla, a njena se biblioteka sastojala od jedne jedine knjige, one što ju je John kupio u San Fran-i isku kad je nabavljao namještaj, èitala je kæeri po jednu prièu iz Tisuæu i jedne noæi svake nedjelje uveèe, i Lily je to nazivala nedjeljnom poslasticom, željela je da im knjiga potraje što duže. Sreæom, trgovac brašnom, koji je držao u zakupu plesnu dvoranu u prednjem dijelu kuæe, bio je pronašao pet svezaka londonskog Timesa i nekoliko svezaka Merchanfs Magazina, pa joj ih je dao. Za trgovinu Jessie nije imala mnogo interesa, ali kako nije imala ništa bolje da èita, ustrajala je i napokon se zainteresirala: ljubitelj knjiga je isto što i ljubitelj žena, više voli da ima zanimljivu knjigu nego dosadnu, ali više voli da ima i dosadnu nego nikakvu. Onda je general Riley naišao na svezak pjesama lorda By-iona, i one su joj pružile mnogo ljepotom ispunjenih sati, dok je sjedila ispred kamina a veliki zimski valovi udarali po stijenama i noæi bile hladne i kišne.Gregorio ili koji povjerljivi Sonoranin dolazio bi svake ili svake druge sedmice s vreæama zlatnog praha, koje je ona spremala u kovèege i kutije i stavljala ih pod krevet. Jednog dana u studenom, žena generala Rilevja bila je u posjeti baš kad je Gregorio došao s dvije teške vreæe od jareæe kože. Gospoða Riley, koja se udala za vojnika kad joj je bilo devetnaest godina te je živjela od skromne vojnièke plaæe, reèe:— Zaista vam moram èestitati na vašem sve veæem bogatstvu.Ta dobronamjerna primjedba, reèena bez ikakve oèigledne zavisti, ponovo je podsjetila Jessie na sedmice što ih je provela u osamljenosti. Nikako se nije mogla pomiriti s time da bude daleko od muža, zato da bi nagomilavali novac; veæ su bili previše dugo i previše okrutno odvojeni. Niti je uživala u pomisli da sjedi u dvije sobe koje kiša22 Besmrtna žena337opljuskuje i da nema nikakva drugog posla osim da hrani sebe i dijete, dok su tjedni i mjeseci prolazili, a ona nije imala svoju ulogu, nikakav svoj posao. John je trebalo da ostane u Mariposi prilièno dugo; smatrao je da je to mjesto previše udaljeno i previše opasno a da bi onamo poveo svoju ženu da osnuje dom. Što da onda radi? Da sjedi ovdje kod gospoðe Castro u dvije sobe, dok oni nagomilavaju sve više i više bogatstva? Dokle? U životu je tražila samo nekoliko jednostavnih stvari: društvo i ljubav svoga muža; moguænost da radi neki važan posao rame uz rame s njim, sinove da nose njegovo ime. Okrenuvši se gospoði Riley, ona promrmlja:— Zlato nije konaèan cilj, zar ne? Ono ne može pružiti utjehu ili ma i trun duševne hrane. Ja jednostavno umirem od gladi za jednom dobrom knjigom. Dala bih i posljednju vreæu da je moj muž sada kraj mene.Dugi zimski mjeseci prolazili su, a Johnu je pošlo za rukom da doðe kuæi samo na dan-dva, i tako je Jessie uvidjela da je to gotovo isto kao da je opet u nekoj ekspediciji. Prošla je u mislima èitav svoj brak i postala svjesna toga da je polovinu vremena bila sama, muèena bolešæu, strahom i neizvjesnošæu. Znala je da kolièina novca neæe utjecati na njene osjeæaje; njen osjeæaj neizvjesnosti života ne bi bio ništa jaèi i da je John zaraðivao samo nekoliko dolara umjesto desetke tisuæa.Krajem studenog stigne jbj poštom jedan dugaèak omot adresiran na pukovnika Johna C. Fre-monta. To je u stvari bio upitnik koji se odnosio na politièka uvjerenja njenog muža. Odbor koji je napisao to pismo želio je uvjeriti pukovnika Fremon-ta da æe, ako na zadovoljavajuæi naèin odgovori na pitanja, podržati njegovu kandidaturu za senatora Sjedinjenih Država.Jessie unajmi jednog Indijanca da odjaše u Ma-riposu i da pozove Johna, jer su odgovor tražili odmah, buduæi da su oba pisma imala biti štampa na u kalif orni jskim novinama. Napravila je kopiju338pisma i poslala je po glasniku, da bi John mogao sastaviti odgovor za vrijeme dok se bude vraæao ku-ei. Stigao je krajem èetvrtog dana, umoran i premoren: sada je veæ nekih tri tisuæe istraživaèa bilo
prepravilo Mariposu; Sonorani su smatrali da imaju dovoljno novca da prožive ostatak života u Meksiku i više nisu htjeli raditi, a druge radnike, koji bi radili umjesto njih, nije više bilo moguæe dobiti ni pod kakvim uvjetima. Jessie opazi da njenog muža politika zanima manje nego ikada. Pošto je napolju na vatri ugrijala kadu vode kako bi se mogao dobro oprati, popili su èaj i jeli biskvite.— Znaš —- reèe ona — ja sam bolja proroèica nego kuharica: predvidjela sam, kad si prije pet godina pošao u drugu ekspediciju, da æeš postati jedan od prvih senatora iz Kalif orni je.Nije izgledao tako sretan zbog njenog izliva povjerenja kako se to ona nadala. Njegove tamne oèi mo-ple su podjednako prodorno gledati prema unutra kao i oko sebe, i Jessie opazi da je njen muž proživio nekoliko dana snažnih duševnih iskušenja.— Ako me izaberu, Jessie — reèe on — što da radimo s Mariposom i rudnikom? Sve zlato na površini uskoro æe se iscrpsti. Morat æemo kupiti strojeve, dovesti radnu snagu i poæi za zlatnim kvar-eom u bokove planine. Ako taj posao ne poènemo sto prije, uèinit æe to drugi, i mi æemo izgubiti pravo vlasništva; na osnovu postojeæih zakona nemamo pravo na rudno blago, èak i na našoj zemlji, ako ne postavimo stalnu opremu da ga vadimo. Ako bi me izabrali i ako bismo otišli u Washington, kako bismo znali kad æemo se vratiti? Naš bi se san o bogatstvu rasplinuo; drugi bi stekli preèe pravo.Jessie nije smatrala da je to ozbiljan problem; pošto isplate Sonorane, još æe im uvijek ostati oko dvjesta tisuæa dolara u zlatu. To je bio velik novac; novac koji bi im dostajao do kraja života; zašto su im potrebni milijuni, naroèito ako se zbog tih milijuna treba odreæi sjedišta u Senatu Sjedinjenih Država?22*339Znala je da ne bi bilo mudro da se oko toga pre-pire s mužem; izgledalo bi kao da mu ona želi nametati svoje neobièno stanovište, kao da ga želi primorati da i on, John Charles Fremont, koji nikad nije pokazivao želju za Senatom, zato što se u obitelji Benton smatralo da biti senator Sjedinjenih Država znaèi najveæe dostojanstvo na svijetu, treba da se odrekne prilike da postane jedan od najbogatijih i najmoænijih ljudi, prilike koja mu nije samo u izgledu ili bi mu se pružala u dalekoj buduænosti, veæ mu je u stvari nadomak ruke.— Ne želim utjecati na tebe — reèe ona — to jest, ne previše. Uvijek sam sanjala da æu te vidjeti u Senatu, ali nema razloga zašto bi trebalo da te sputavaju moje ambicije. Na kraju krajeva, ti bi morao raditi taj posao, pa moraš sam i odluèiti. Ako želiš da ideš u Senat, onda æemo napisati najsnažniju polemiku o tvojoj politièkoj filozofiji koju smo u stanju stvoriti; ako ti je milije da ostaneš ovdje i da poèneš rudariti na veliko, onda æemo zaboraviti na Washington, a Lily i ja æemo se preseliti s tobom na Mariposu, pa æemo tamo sagraditi dom. Kažeš da æeš trebati radne snage za rudnike; najbolje je da privuèeš jednu zajednicu udobnim kuæama od drveta, trgovinom i školom za djecu.— Da, to su naše alternative.— Onda je to iskljuèivo pitanje vrijednosti. Što tebi više znaèi?Dugo je šutio, oborivši bradu na grudi. Gledao je ravno pred sebe, ne videæi kako se ženino lice nape-lo od nade i išèekivanja.—¦ Volio bih da radim i jedno i drugo — reèe on napokon. — Mislim da to možemo izvesti. Poæi æu na izbore, i odmah æemo u Washington, ako uspijem. Kad naš brod stigne u New York, kupit æu opremu za rudnik i poslat æu je ovamo. Takoðer æu pokušati da uposlim rudarske inženjere i poslat æu ih s opremom da je instaliraju. Po završetku zasjedanja Kongresa vratit æemo se u Kalif omi ju na tako dugo koliko budemo mogli, ali dovoljno da nadgledamo rudnike i da stvorimo sistem rada.340Oiv je pogleda pun nade. — Smatraš li da možemo raditi i jedno i drugo, Jessie, ili sam ja previše mibiciozan?Možemo pokušati, dragi. Da li da sada poènemo pisati odgovor na ovo pismo?Ne, umoran sam. Potrebno mi je da se noæas naspavam; osim toga, mada je teško voditi raèuna «> vremenu u planinama, èini mi se da je prošlo mje-m'c dana otkako sam posljednji put zagrlio svoju /cmi.
- Samo mjesec? — promrmlja ona. — Rekla bih da je prošla godina.Sutradan, èitav su dan proveli skicirajuæi njegove stavove u pogledu ukidanja ropstva, demokratske principe i odgovor na pitanja koja se odnose na Ka-liforniju. Narednog dana vratio se u rudnike, obeæavši da æe opet doæi za Božiæ.Tako je Jessie i opet ostala sama u svojim sobama što su gledale na Pacifik. Božiæ se polagano približavao, a dani su bili mraèni i vjetroviti. Ni fessie ni Lily nisu mogle izlaziti po takvu vremenu, pa bi Jessie zapalila nekoliko svijeæa u kositrenim svijeænjacima, koje je John poslao iz San Francis-ka s namještajem, i onda bi pregledavale ilustrirani London Times. Dva dana prije praznika vrata se širom otvoriše i vjetar uleti u sobu, a zatim se s tresla om zatvoriše. Ona se brzo okrene od vatre i ugleda Johna kako stoji naslonjen na vrata koja su se u trenutku ovlažila i bori se da doðe do daha. Njegov sombrero, lice i kaput bili su skroz mokri, a voda mu je curila niz èizme na pod.— Jessie, nisam mogao èekati. Dojahao sam iz San Josea da pozdravim ženu prvog senatora Kalif orni je.Ona skoèi na noge, pritrèi mu i zagrli ga, veselo ga ljubeæi.— Smoèit æeš se — nasmije se on. — Bolje da ne idem preko sobe, jer æe za mnom ostati èitave mlake po podu.341— Skini to odijelo tu gdje stojiš, pa priði vatri i ogrij se. Donijet æu ti suho odijelo. Mora da si umoran. Od San Josea dovde ima sedamdeset milja.Poslije vesele zakuske koja se sastojala od kave, hladne govedine i kruha, i boce šampanjca da proslave pobjedu, opružili su se na toplim medvjeðim prostirkama ispred vatre, naslonivši glave na dlanove tako da su im prsti uokvirivali uzbuðena lica.— Ah, dragi moj — promrmlja ona — kako æu biti sretna onog dana kad te budem vidjela u Senatu. Sjest æu na isto ono mjesto na galeriji posjetilaca na koje me je otac odveo prvi put da ga slušam kad mi je bilo tek osam godina.— A kako li æu tek ja biti sretan onog dana — reèe njen muž — kad budem vidio da ti Mavlee poslužuje ujutro æaj u krevetu.Kasnije, pri plamenu dogorjelih klada eukaliptusa, zaspali su na prostirkama. U zoru, poslije šalice tople kave, Jessie zagrli muža, i on krene da odjaše sedamdeset milja natrag u San Jose.U prazniènom raspoloženju Jessie naredi Grego-riju da odsijeèe na brdu iznad zaliva jedan bor i da ga stavi u ugao njene dnevne sobe. Buduæi da nije imala nakita za božiæno drvce, pretražila je što ima i pronašla je kositrene listiæe pa je od njih napravila meke kuglice i objesila ih na krajeve grana. Kositrene svijeænjake je namjestila na jaèe grane i stavila u njih crvene i žute svijeæe. Pošto je otvorila konzervu sardina za ruèak, naredila je Gregoriju da izreže lim konzerve u razlièite oblike, te da u njima napravi male rupice i da ih objesi na drvo, a onda ga je poslala u hotel gdje je vidjela komade lima što su ih odbacili pošto je bio završen krov. Gregorio je taj lim grubo izrezao u razne oblike zvijezda i polumjeseca, a onda je Jessie to obojila plavom i crvenom bojom i objesila na drvo.John se vratio na Badnjak s poklonima za svakoga, lijepom lutkom za kæerku, s mekanim crvenim kašmirskim šalom za Jessie, i prvom kutijom èokolade koja je bila izraðena u Kaliforniji.342Sedmica izmeðu Božiæa i Nove godine bila je puna tlogaðaja i uzbuðenja. John je sklapao sporazume s agentima za rukovoðenje rudnikom. Sonorani su se vratili iz Maripose i uzeli svoju polovinu zlata. Jessie je imala da spremi mnogo stvari, namještaj je trebalo ostaviti u skladištu, da bi ga ponovo imali kad se vrate da grade dom na Mariposi. Posljednji put je raznježeno prošetala kroz prazne sobe, sje-i ajuæi se kako im je bila nesigurna buduænost kad •.u se doselili ovamo prije pet mjeseci.Urod »Oregon« stigao je u monterijsku luku u noæi uoèi Nove godine, upozorivši topovskim pucnjevima putnike da treba da se ukrcaju. Po najve-* oj kiši koju je ikad vidjela, dok su ulicama tekle n more rijeke blata, s mukom su stigli na obalu u pratnji Gregorija i još jednog mladog Talijana, koji mi nosili njihov
prtljag. John podigne Jessie u èamac, a Gregorio prenese Lily. Sjedili su na pljusku dok su dva Talijana veslala po mrkloj noæi.— Nemoj toliko plakati, Gregorio — reèe Jessie — potopit æeš èamac. Obeæaj emo ti da æemo se uskoro vratiti.Zatim su joj pomogli da se Ijestvarna od konopca popne na brod, ljuljajuæi se s jedne strane na drugu dok ju je šibala kiša nošena vjetrom. Brod »Oregon« zaustavio se u Mazatlanu da uzme ugljen. Konzul Parrot, koji se borio s pukovnikom Fremontom i Kalif orni jskim bataljonom, došao je na brod da ih pozove na veèeru u svoju meksièku kuæu s debelim zidovima. Na meksièkoj obali vrijeme je bilo toplo, pa je za Jessie njezino odijelo iz Montereva bilo previše teško da bi se udobno osjeæala u njemu. Pretraživši svoje torbe, ona pronaðe bijelu naboranu jutarnju haljinu koju je obukla uz suknja od grube merino vune.Kad su se vratili na brod, veèernji zrak se bio rashladio. Jessie je prekasno uvidjela da je napravila grešku; ponovo je poèela kašljati, te je morala ležati u krevetu za èitavog puta sve do Paname. I John je ležao opružen na leðima, jer mu je reuma bila zahvatila lijevu stranu i promrznutu nogu. Obo-343je su ih na nosilima iznijeli napolje, dok je Lily, blijeda od brige, pazila na njih. Gospoda Arce opet je pomogla Jessie. Odvela je Fremontove svojoj kuæi i smjestila ih u istu onu sobu koju je Jessie imala osam mjeseci prije. Ona i njena posluga posvetili su sve svoje vrijeme njezi bolesnika, krijuæi od njih da je Lily dobila groznicu i da je isto tako bolesna kao i oni.Trebalo je da uhvate brod koji je odlazio iz Cha-gresa pet dana nakon njihova dolaska u Panama City. Umjesto toga ležali su u svojim mrežama u kuæi gospoðe Arce mjesec dana. U toku posljednje sedmice John je mogao šepesati po sobi, a Jessina groznica je popustila. John L. Stephens, koji je gradio Panamsku željeznicu, dolazio je svakog popod-neva mrmljajuæi: — Došao sam da vas oslobodim vaše prehlade.Kad se napokon jednog dana ukazala moguænost da uhvate brod za New York, Jessie je tvrdila da je dovoljno snažna za putovanje. John je odšepesao iz sobe i pošao na ratni brod Sjedinjenih Država koji se nalazio u luci. Kad se vratio, reèe: — Ujutro možemo poæi; pozajmio sam brodsku mrežu za ležanje; namjestit æemo nad njom zaklon da se zakloniš od sunca, a uzet æemo Indijance nosaèe da te prenesu kroz Panamu.Sutradan ujutro John Stephens dovede svoja dva najbolja nosaèa Indijanca. Pošto su Jessie iznijeli do nosiljke, položiše je na nju. Gospoða Arce namjesti joj pod glavu svileni jastuk sa èipkom, a ravne platnene kese napuni maramicama i boèicama kolonjske vode. John i Lily imali su jednu niazgu za jahanje. Lily se oporavljala, ali joj je sva kosa bila opala za vrijeme groznice a lice upalo i poblije-djelo. Jessie se naprosto zgranula kad ju je ugledala, ali ju je Lily uvjeravala da je ozdravila i da može jahati na mazgi do Gorgone. Dok su Indijanci nosaèi prolazili ulicama Paname, domoroci su izlazili iz kuæa da vide tu èudnovatu povorku.Poslije dva dana i dvije noæi provedenih na putu kopnom, i dva dana u èamcu niz rijeku Chagres, u344i lii kojih je Jessie redovito uzimala kinin i kavu, - -na naposljetku ugleda jarbole broda. Kad su se u inokon našli u kabini, ona sjedne na rub kreveta, i «mmiluje muža po èelu i pogladi ga po kosi. Onda legne pored njega na krevet i dade znak Lily da priðe, da bi je zagrlila. Ležala je mirno, jednom rukom grleæi muža, drugom kæerku; kako je krevet bio preuzak za sve troje, bilo im je tijesno, ali se Jessie nije obazirala na to: bila je sretna što su ponovo svi zajedno.Iz njujorške luke odvezli su se ravno u hotel Irving«. Direktor im je rekao da æe dobiti apartman iz koga se upravo bila iselila Jenny Lind. Ušavši u dnevnu sobu, stadoše u sredini ispred dugaèkog ogledala i Jessie se ukaže prilika da u njemu vidi svoju obitelj. Prvo je došla Lily; ona je sve vrijeme što su ga proveli na brodu, pune dvije sedmice, neprestano jela te je sada bila debela i crvena u licu; njena smeða suknena haljina bila joj je pre-mala i izgledalo je da æe puæi na njoj; a bila je i prekratka i otkrivala je
neizbijeljene muslinske gaæice. Imala je indijanske cipele od srneæe kože koje joj je poklonio Gregorio, a pošto joj je vjetar odnio šešir, glavu bez kose bila je umotala crnom svilenom maramom, te je lièila na useljenièko dijete sa broda iz Evrope.U sredini je bio njen muž, u rudarskim èizmama do koljena, kaputu od jelenje kože, raskopèanoj košulji i s maramom zavezanom oko vrata, sijede ne-podšišane brade, kose duge kao onda kad se vraæao s ekspedicije. Onda joj pogled pade na nju: ispijenu, blijede kože koja je izgledala bolesno žuta zbog bluze od smeðeg satena. Tamna suknja koju je bila skrojila od jahaæe odjeæe visila joj je ravno i poput vreæe do nožnih zglobova, a iz suknje su virile crne satenske papuèe, jedina obuæa koja joj je bila ostala; šešir je bio zavezan maramom od kineske svile, èija se boja nije slagala sa smeðom bluzom i plavom suknjom.Ona promrmlja: — Senatorova žena sa Zlatnog zapada. Trebalo bi da me sada vidi gospoðica Englisht34SBila je odsutna godinu dana; šest mjeseci u Kali-forniji, a šest na putu. Nije ondje stvorila svoj dom, nije utisnula pravi trag u toj zemlji; nije pripadala tamo, no željela je da pripada. U dubini duše znala je da je razlog zbog kojega nije uspjela bio u tome što usprkos svojoj životnoj ambiciji da ide na Zapad nije pošla onamo od srca, sa željom da se ondje stalno nastani i da ondje živi. Otišla je s namjerom da se ona i njen muž ubrzo vrate u Washington kao senator i gospoða Fremont. U stanovitom smislu nije bila odana novoj zemlji; možda zbog toga bogovi nisu htjeli da joj posvete ognjište. Ako je željela da ostane zauvijek, trebalo je da poðe onamo s namjerom da ostane zauvijek, vjerna i odana, i da izdrži teškoæe. I pored njihovih nagrðenih pojava u ogledalu, znala je da se želi vratiti u Kalif orni ju. Možda æe slijedeæi put postati dio te zemlje i prilagoditi se njenom životu.Dva dana su proveli privikavajuæi se da hodaju po zemlji, kupujuæi odijela, pripremajuæi se za putovanje vlakom u Washington. Ocu je mogla poslati telegram i obavijestiti ga da su sretno stigli u New York, telegram preko žica, za æije je graðenje Sa-muel Morse molio Kongres punih pet godina za vrijeme kojih je tako èesto dolazio u Bentonovu kuæu, da pokaže zašto je telegraf praktièan.Tom Benton ih je doèekao na stanici, ostario i izmuèen u licu, ali sretan što ih može pozdraviti kod kuæe. Za Jessie je ovo bilo prvo izbivanje iz obitelji svojih roditelja, i èinilo joj se da je ta godina donijela više promjena no što je ona oèekivala: njene sestre bile su izrasle u mlade dame; Randolph je izrastao u visokog, ugodnog mladiæa s fino izrezanim crtama lica svoje majke i pomalo hrapavim glasom svoga oca; lice i tijelo njezine majke bili su oslabjeli; na borbenom oèevu licu ocrtavalo se njegovo teško breme.346Jessie je hodala po kuæi, uživajuæi u mirisu gerani-j;t u dnevnoj sobi, gledajuæi s uživanjem stol prekriven damastom i srebro postavljeno za veèeru; kretala se po biblioteci dodirujuæi knjige u kožnim uvezima, naslone udobnih fotelja, svoj pisaæi stol ispred kamina.Prijatelji su dolazili da ih pozdrave i da èestitaju Johnu na izboru. James Buchanan je priredio sveèanu veèeru u njihovu èast. Jessie je naruèila novu haljinu od mekog brokata sa èipkom. Kad su sjeli za stol okružen ljubaznim službenicima kabineta, èlanovima Kongresa, oficirima vojske i mornarice, ambasadorima i priliènim brojem vašingtonskog društva, Jessie i John izmijeniše znaèajne poglede; sjetili su se kako je s njima postupao Washington kad su otišli, kako je došlo svega nekoliko ljudi, kako vojska nije željela svog optuženog brata, kako su se službenici kabineta držali po strani, jer su se bojali da ne uvrijede administraciju, a èlanovi Kongresa nisu željeli da budu uz njih. Sada su bili ljubimci vašingtonskog društva, obogativši se basnoslovnim kalif orni jskim zlatom, John prvi senator zemlje koja je uskoro imala postati prva država Dalekog zapada. Promatrajuæi muža, Jessie otkri da on veèernje odijelo nosi dostojanstveno i otmjeno, ali da izgleda mršav i da ga sijeda kosa i lice ogrubje-lo od vremena èine mnogo starijim no što u stvari jest, kao da ima mnogo više od trideset i sedam godina. Kad je John pogledao svoju ženu, vidio je mladu dvadeset i šestogodišnju ženu blistavih ke-stenjastih oèiju, smeðe kose, malo rjeðe nego onda kad ju je prvi put upoznao, ali koja je toplo sjala olako zaèešljana preko ušiju i skupljena nisko pozadi na potiljku; ženu kože èiste kao u djeteta, usprkos surovostima Paname i Kalifornije, i nježnih opuštenih ramena, bijelih i èvrstih ispod tamnoplave haljine od brokata.
Oni se istovremeno sjetiše onog trenutka u hotelu »Irving« kad su se prvi put ugledali u grubom, dreèavom, loše skrojenom odijelu. Jessie je bila sretna što se ponovo našla u kulturnom društvu. Veselo se smijala, više opijena brzim347tokom razgovora nego mnogim zdravicama koje je ispila za Kaliforniju i za primanje Kalifornije kao države. I Johnu su oèi sjale dok je prièao o moguænostima izgradnje željeznice za Kaliforniju, o bogatstvu i ljepoti te države; ali ponajviše su njihovi pogledi tražili jedno drugo jer nisu mogli vjerovati da su se ponovo vratili u Washington, naprosto kao da se ništa nije dogodilo.James Buchanan se nagne i promrmlja: — Gospoðo Jessie, mislim da ne bi trebalo da flertujete sa svojim mužem dok sjedite pored mene.— Flertujem?— Ja bih to tako nazvao — odgovori on; — sporazumijevanje bez rijeèi, bljesak oka, brz osmijeh ... poèinjem sumnjati da vas vaš muž voli.— Neopravdana hipoteza — nasmija se Jessie. — Previše je zaprepašten što me vidi u veèernjoj haljini, nakon što me je tako dugo gledao u nebijelje-nom muslinu i crnom suknu, te naprosto ne vjeruje svojim oèima.Bila je to sedmica prijema i veèera i zabave, a onda su poèeli da rade. Iza zatvorenih vrata biblioteke, Thomas Hart Benton je povjerio svojoj mladoj kæeri da je njegov položaj u Senatu postao nesiguran. Njegova duga borba da sprijeèi produženje ropstva združila je sve pristalice ropstva u državi Missouri protiv njega, i poslije trideset godina službe postalo je oèigledno da imaju izgleda da ga pobijede na narednim izborima. Središte bitke oko ustanove ropstva sada je bila Kalifornija: pošto je njeno upravno tijelo izjavilo da je Kalifornija država koja ne priznaje ropstvo, pristalice ropstva u Kongresu bili su odluèili da Kalifornija ne smije pristupiti u Uniju.Tako se Tom Benton suoèio s jednom bolnom dilemom: trideset godina je radio na tome da obalu Pacifika prikljuèi Sjedinjenim Državama; uvijek se protivio proširivanju ropstva izvan postojeæih južnih država; ali ako se bude borio da se Kalifornija primi kao država u kojoj ne postoji ropstvo, njegovo upu-348slanje u tu bitku dat æe posljednje argumente onima koji žele da on bude izbaèen iz Senata Sjedinjenih Država.John je bio izabrani senator iz Kalifornije, ali Kalifornija još nije bila država, tako da on zapravo nije imao zaposlenje. Službeno je mogao malo što uèiniti da ubrza prijem, ali neslužbeno su Fremonto-vi služili kao ambasadori dobre volje i služba za obavještenja o topografiji, klimi i buduænosti tog teritorija. Kroz Bentonovu kuæu u Ulici C prolazio je velik dio službenika Washingtona. Mnogi koji su s nevjericom gledali na tu daleku zemlju odlazili su na kraju veèeri obuzeti njihovim oduševljenjem. Ni Jessie ni John nisu oèekivali neku ozbiljnu borbu oko prijema Kalifornije: zašto zapodijevati rat zbog jednog teritorija, naseliti tisuæe naseljenika unutar njenih granica, a onda odbiti da bude ukljuèen u Uniju? Ipak su dani i mjeseci prolazili, lijepo proljeæe prešlo je u vruæe ljeto, a vruæe se ljeto prelilo u ranu jesen, dok je stranka pristaša ropstva manevrirala da dobije sve veæe i veæe ustupke, kao cijenu za prikljuèenje Kalifornije.John je iskoristio jedan dio slobodnog vremena da kupi rudarsku opremu, koju je otpremao u San Francisco. Poslije treæe takve kupnje, pri èemu je potrošio dobar dio gotovine, obavijestio je Jessie da æe uglavnièiti Mariposu, da æe izdati koncesije za neke rudnike i prodavati njihove akcije. To æe mu pružiti kapital da sagradi nasipe i ceste i da kupi ostalu opremu potrebnu za rudnike koji rade u velikim razmjerima. Jessie ja ta ideja uznemirivala, jer je to znaèilo baciti se u velike poslove; bit æe tu akcionara, direktora i odbora, pa æe na kraju kontrola izmaæi Johnu iz ruku, a on æe biti odgovoran za mnoge ljude. Pitala je muža ne smatra li da bi bilo bolje da se u rudnicima radi u manjem opsegu, a da on ostane gospodar svojih rudnika. On odgovori smijuæi se:— Jessie, ti govoriš kao da ne želiš da izvadimo sto više zlata iz Maripose. Zar ti ne voliš novac?
349— Da, ja volim novac — uzvikne ona. — Ali kao svakom drugom poroku, i ovome treba da se pušta na volju u skromnim razmjerima. Osim toga, smatram da si ti stvoren za mnogo važnije stvari nego da praviš novac. Jesam li ti ikad kazala što je Ni-collet rekao za novac? Rekao je da je nagomilavanje novca razdoblje nevolja, isto kao i doba mladosti, koje moramo proæi prije nego što stignemo u zrelo doba. Ja bih voljela da izvadimo iz Maripose samo jedan skroman dio novca, Johne, dovoljan da ti osigura slobodu i da ti pruži novèana sredstva za bilo koji posao koji ti se bude svidio: za dalje ekspedicije, za izgradnju željeznièke pruge za Kali-forniju, za izgradnju pruge na Zapad. Ja mislim da zlato Maripose ne treba da bude cilj, veæ sredstvo: sredstvo da ti ispuni život i rad. Ili govorim možda kao neka moralistièna uèiteljica?— Govoriš kao uèiteljica... i govoriš pravo. Meðutim, sudbini se ne možemo protiviti: bogovi su mi spustili glavnu rudnu žicu u krilo; ne iskoristiti je do kraja, ne htjeti izvaditi milijune u zlatu, bilo bi isto što i ne htjeti primiti darove božje.— Da — složi se ona zamišljeno. — Shvaæam, to mišljenje. Ali nisi li nikad pomislio da bi bogovi takoðer znali cijeniti i malo suzdržavanja? Ne bi li bila veæa vrlina da se svi njihovi pokloni ne progutaju lakomo? Kad su ti pristalice ropstva u Mon-tereyu rekli da bi mogao biti najbogatiji èovjek na svijetu ako bi upotrijebio robove u svojim rudnicima, ti si rekao da bi to bila previsoka cijena za bogatstvo. Pa zašto onda nije tvoj vlastiti život prevelika cijena da bi se to blago iskopalo? Više bili voljela da imam u tebi slobodnog radnika nego kao obavezama sapetog vlasnika rudnika.John se nije složio, i tako su jednom engleskom agentu po imenu Hoffmanu dali pravo da prodaje koncesije za rudnike Ave Maria, West Mariposa i East Mariposa. Kad su potpisali ugovor, Hoffman je pošao prvim brodom u Englesku da stvori akcionarska društva, a prihodi su trebali da se pošalju Joh-nu da bi ta tri rudnika pretvorio u osnovne jedinice350proizvodnje. Nekoliko sedmica kasnije Jessie je saznala da njen muž radi s još jednim agentom, koji se zvao Thomas Sargent, dajuæi mu pravo da prodaje koncesije za polovinu ogromne površine Maripose. Sargent je takoðer namjeravao da ide u Englesku i proda akcije. Jessie nije željela da se miješa u poslove svoga muža. Umirilo ju je to što je njen otac odobravao posao sa Sargentom i daljnjim davanjem koncesija.Ujutro 10. rujna 1850. godine, kad je John Charles Fremont trebalo da bude predstavljen Senatu Sjedinjenih Država, Jessie je ustala rano, dugo se kupala, namazala lice krernom, djelomice se obukla i onda sjela pred toaletni stolèiæ da oèešlja svoju dugaèku kosu i da je namjesti nisko na potiljku. Kad je htjela ustati da obuèe haljinu, opet joj postade muèno, kao onda kad je nosila sina. Ona se veselo nasmije sama sebi pomislivši: »Kalifornija je možda plodna zemlja, ali Washington je bolje polje za zaèeæe.«Odvezla se s mužem i ocem u Senat; bili su kao vesela djeca, smijali su se na smiješne šale, ali se u svemu osjeæao neki prizvuk fatalnosti, jer je Tom Benton znao da Jug naglo gubi strpljivost i da se ljuti te se plašio da bi ovo moglo biti i njegovo posljednje zasjedanje. Uvijek mu je bila želja da umre na sjedištu iza svog stola u Senatu, usred žesToke debate; no ako je trebalo da sada bude izbaèen, da podlegne porazu kao jedan od prvih nesretnih sluèajeva prijeteæeg sukoba Sjevera i Juga, ugodno je bilo osjeæati da æe muž njegove kæeri zauzeti njegovo mjesto, da æe Kalifornija od 1840. do 1870. godine biti granica slobode i vodeæa zemlja Zapada, isto onako kao što je to bio Missouri u toku trideset godina, od 1820. do 1850.Jessie je zauzela svoje uobièajeno sjedište u prednjem dijelu galerije za posjetioce, nasuprot orlu iznad baldahina nad predsjednikovom stolicom. Ispod toga su sjedili senatori iz trideset i jedne države, u dugaèkim, uskim hlaèama što su bile prièvršæene ispod potpetica njihovih èizama i u dugaèkim351I
crnim kaputima sa širokim suvracima koji su uokvi-ravali kravate i bijele košulje.Bila je uvjerena da je njezin muž najmlaði èovjek u dvorani za sjednice. Smatrala je i da je najljepši. Sjala je od ponosa dok ga je promatrala kako se zaklinje kao senator Sjedinjenih Država.U toku tri sedmice, koliko je još trajalo zasjedanje, marljivo je radila kao Johnova sekretarica. Njena iskustva putnice, domaæice i majke omoguæiše joj da pomogne mužu; no Johnu je trebalo malo pomoæi: nikad nije vidjela da mu je mozak radio s više bistrine i razumijevanja. Mada nije bio advokat, diktirao je zakonske prijedloge, kako bi se zakoni pravnog sistema Sjedinjenih Država protegli i na Kalif orni ju, zakonske prijedloge da se javna zemljišta daju za svrhu školovanja i graðenja univerziteta, bolnica za gluhonijeme, slijepe i umobolne, zakonske prijedloge o upisivanju zemljišnih posjeda, o sreðivanju prava na zemljište, o reguliranju rada u rudnicima, o sistemu poštanskih putova i državnih cesta u Kaliforniji. Vidjela je da je Kalifor-nija zaista dobro predstavljena. Svih njegovih osamnaest zakonskih prijedloga za olakšavanje migracije na Zapad i za unutrašnji razvitak Kalifomije Senat je prihvatio. Na kraju zasjedanja èak su i oni juž-njaci koji su se tako ogorèeno protivili primanju Kalif orni je, Barnvvell, Daviš, Calhoun, Clay, èestitali senatoru Fremontu na njegovom zakonodavnom programu.Jessie je novo dijete dobro nosila, snažna i sretna i puna nade u buduænost. Uopæe se nije štedjela, išla ju u duge šetnje, plesala na èestim plesovima. Onoga dana kad je Senat bio raspušten, ona upita: — Kad se Gwin vraæa u Kalif orni ju da se kandidira za ponovni izbor?Pošto je trenutak oklijevao, John odgovori: — Ne ide. Barem, još ne...Ona trepne ne shvaæajuæi. — On se ne vraæa da bi se ponovo kandidirao? To ne lièi na Gwina. Sam mi je rekao da je odluèio da æe ostati senator iz Kalif orni je.352— Jest, to je istina. Ali znaš, Jessie, imamo dugi rok i kratki rok.— Ti si izabran na dugi rok. Imaš još pet }'.odina...John odmahne glavom. — Nijedan od nas dvojice nije izabran na dugi rok. Znam da si sve vrijeme mislila da sam izabran na dugi rok, pa kako si zbog toga bila tako sretna naprosto nisam htio izazivati sumnje u tebi.Njeni se obrazi zarumenješe.— Ali zašto je trebalo da sumnjam? Ti si dobio ogromnu veæinu glasova. To te èini èovjekom koga žele u Senatu. To ti daje rok od šest godina.— Izborni zakon to ne kazuje. Gvvin i ja treba da vuèemo kocku.Ona se naljuti.— Potpuno je besmisleno, Johne, da pristaneš na to da vuèeš kocku za sjedište u Senatu. A što je sa borbom za tvoja prava? Ne razumijem te, to je nepošteno; dvije treæine ljudi u Kaliforniji smatralo je da æeš ti biti izabran na dugi rok. Gvvin nije imao prave podrške u Kaliforniji: on je otišao tamo kao politièki pustolov, s namjerom da obere vrhnje! Što on zna o Kaliforniji? Kakvu je on ulogu odigrao u stvaranju amerièke države Kalifor-nije, osim što ju je na skupštini pokušao natjerati da postane pobornica ropstva? Polovinu obitelji koje sada tamo žive potakle su na to tvoje ekspedicije i izvještaji. Ti si odigrao presudnu ulogu u zauzimanju države; spasio si je da ne padne u britanske ruke. Ti poznaješ svaku dolinu i planinski klanac. Poznaješ ljude kakvi su i što trebaju, povjerili su ti da im ovdje u Washingtonu posvršavaš važne stvari...Pošto joj se bijes stišao, ona se spusti na stolicu.— Žao mi je što sam vikala na tebe, dragi, ali izgleda tako neprikladno za prvog graðanina Kali-iornije da se kocka o sjedište u Senatu s jednim politièkim pustolovom. To je besmisleno i nepotrebno.23 Besmrtna žena353On sjedne pored nje i obriše joj dlanom suze s oèiju.— Ništa ja tu ne mogu uèiniti, Jessie; ono što ti predlažeš prouzrokovalo bi skandal. Ljudi bi govorili da se to opet Fremont buni, da se buni protiv ustaljenih tradicija. Zar ti ne shvaæaš da nema zakona da me
podrži; uvijek je postojao džentlmenski sporazum da dva senatora izabrana iz jedne nove države kockom odluèuju koji æe ostati na kratak a koji na dugi rok.Kad je spomenuo drugu pobunu Johna Fremonta, ona se umiri.— Tvoj stav protiv ropstva donio ti je moæne neprijatelje ovdje u Washingtonu — nastavi ona pre-klinjuæi; — na kraju roka od šest godina meðu njima æeš imati mnogo prijatelja, a uèinit æeš tako mnogo dobra za Kaliforniju da æeš biti ponovo i ponovo biran punih trideset godina, onako kao što je moj otac bio biran u Missouriju. Ali ako se sada vratiš, poslije svega tri sedmice provedene u Senatu, grupa pristalica ropstva borit æe se protiv tebe na život i na smrt.John se bespomoæno i netremice zagleda u nju svojim crnim oèima.— Moramo riskirati; moramo vuæi kocku. Poželi mi sreæu, draga. Ja æu izvuæi dugi rok.Jessie se osmjehne pomalo zamišljeno, poljubivši mu krajièak usana.— Dakako da hoæeš — reèe ona.Sutradan kad se vratio kuæi nije bilo potrebno da joj bilo što kaže, jer je njegovo lice, koje je bilo uètiva ali zatvorena maska, samo govorilo da je izvukao kratak rok. Tridesetogodišnja karijera u Senatu rasplinula se u cigle tri sedmice! Još jedan obrtaj kola sreæe: kad su bili dolje, toèak se okretao, našli su zlato, bili su izabrani i pobjedonosno se vratili u Washington. Onda se toèak ponovo okrenuo, tisuæe kopaèa zlata preplavile su njihovu zemlju; morali su se udružiti i predati kontrolu nad svojim vlasništvom; a senatorska karijera završila se gotovo isto onako kako je i poèela.35410Jessie je pokatkad pratila Johna u New York da Kupe modernu opremu uz pomoæ koje je trebalo da kopaju rovove u bokovima Maripose. John je bio odluèio da provedu novogodišnje praznike u Wa-shingtonu, a zatim da poðu brodom koji je odlazio 1/ New Yorka drugog sijeènja 1851. godine.Jessie je dugo sama sa sobom razgovarala, ocjenjujuæi sa svih strana svoj problem: bila je u šestom mjesecu trudnoæe; mada teškoæe putovanja morem nisu predstavljale baš odviše veliku opasnost, prolaz kroz Panamu mogao je ipak da bude opasan. Pošto su izgubili malog Bentona, ovo dijete koje je trebalo da se rodi dvostruko je znaèilo za njih oboje; sa druge strane, nije mogla podnijeti pomisao da se ponovo na dugo vrijeme rastane od muža. Znala je da æe John dobro paziti na nju na putu kroz Panamu; ni u srcu nije osjeæala strah: to je bila prilika da pokaže da je roðena za pionirsku ženu, da namjerava osnovati dom i ognjište u Kali-iorniji. To je bio njen izazov, ozbiljniji i važniji od prvog putovanja: da u sebi nosi novu generaciju granièara, da nosi dijete u jednoj gotovo još neroðenoj zajednici.— Neæu dugo biti odsutan, Jessie — uvjeravao ju je John. — Samo toliko da se kandidiram za ponovni izbor i da vidim je li oprema u rudniku instalirana. Vratit æu se u Washington u srpnju.— Hoæeš reæi da æemo se vratiti u srpnju — odgovori ona hladno. — Ja idem s tobom. U oèima mu se pojavi bljesak užasa.— Ali ti ne možeš... ne možemo riskirati dijete. Teškoæe prelaska Paname ...Stajala je odluèna pred njim, odmaknuvši kosu s eela odvažnim pokretom.— Nema razloga da se bojiš — reèe ona. — Nikad se nisam osjeæala jaèom, a sigurna sam da je zdravo i ovo dijete koje nosim. Ako odeš u Kaliforniju, djeca i ja idemo s tobom. Tvoj æe se sin roditi u Kaliforniji.23*355— Ali, Jessie — usprotivi se on — ocean je zimi nemiran. Moraš prevaliti put preko Gorgone na mazgi...— Ne, ne — vikne ona. ¦— Ja æu ga prijeæi u svojoj nosiljci. Posljednji put sam ugodno putovala. Mnogo sam nauèila u Panami: nosim sa sobom stvari za more, konzerviranu hranu koja se tako lako priprema i vari. Sada æe putovanje biti brže, pošto su tolike tisuæe Amerikanaca veæ prošle tim putem. Molim te, neæemo o tome raspravljati. U srcu osjeæam povjerenje, a to je najbolja zaštita što je naše dijete može imati.
Otplovili su 3. sijeènja za Chagres. Prvi su dani bili nemirni, tako da je Jessie ostala u krevetu i prespavala ih. Lily je pravila društvo ocu na palubi. U Chagresu je bilo sagraðeno malo pristanište, pa se nije morala njihati u èamcu. John je bio unaprijed poslao novac i uputstva, pa je sada tu èekao jedan brod da ih preveze od Chagresa do Gorgone. Malo se truckala u mreži za ležanje preko brdskog puta, ali se smijala svim teškoæama i nije bila nimalo zabrinuta. Stigli su u San Francisco poèetkom travnja. Kad se iskrcala na drvenom širokom pristaništu i kad je opet ugledala grad, bila je sretna što je odluèila da doðe, jer se grad bio èudesno razvio, bile su sagraðene mnoge ceste, stotine radnika udaralo je i radilo, ploènici su bili naèinjeni od drveta, a Market Street je bio upravo impozantan sa svojim bijelo okreèenim hotelima i trgovaèkim radnjama.Jessie nije htjela da joj se dijete rodi u hotelu, željela je da se rodi pored njenog vlastitog ognjišta, pa su se odmah dali na to da kupe kuæu. Jedina koju su mogli naæi bijaše jedna ružna drvena kuæa visoko gore u Stockton Streetu, okrenuta na Portsmautski trg. U njoj nije bilo nikakvih unutrašnjih dekoracija, zidovi su bili goli, ali su sobe bile velike a namještaj udoban. Kupili su je i uselili se. Ujutro 15. travnja rodila je sina, kome su odmah dali ime John Charles.Gregorio je dotrèao da se ponovo pridruži obitelji. Kad je dadilja izjavila da odlazi krajem prve sed-356iiiice, Gregorio reèe smijuæi se: — Moja majka je imala desetoro djece, ja sam pomogao da se podigne sedmoro. Sve znam o tome. Ja æu se brinuti /a Charlija kad dadilja ode.Jessie je ostala u krevetu dok je John išao po San Franciscu uzimajuæi u službu mehanièare za rudnike, kupujuæi opremu, pregledavajuæi kuæe i radnje koje su bile sagraðene na zemlji koju je on kupio prije no što je pošao u Washington. Jedan odbor Australaca koji su bili osnovali koloniju na Fremontovu imanju pojavi se u njihovoj kuæi i donese peticiju, moleæi da im se dopusti da kupe /.cmlju kako bi imali osjeæaj da su stalno nastanjeni. Jessie im obeæa da æe se zauzeti kod muža tia udovolji njihovu zahtjevu. Te veèeri ona zamoli Johna da proda Australcima imanje, istièuæi kako i ti ljudi žele svoje vlastito ognjište kao što ga /ele i oni.Kad je djetetu bilo petnaest dana, ljuljajuæi ga u improviziranoj kolijevci, Jessie zaèuje dolje uzbuðene glasove. Nekoliko minuta kasnije osjeti miris dima. Ona pošalje po Gregorija i zapita ga što se to dogodilo.— Vatra je izbila na južnoj strani trga.— Dolazi li ovamo?Gregorio priðe prozoru spavaæe sobe i dovikne: - Ne znam otkud dolazi vatra, ali vjetar puše ovamo.Toga trenutka John dotrèi sa æebadima i ležalj-kom od trave.— Nema razloga da se uzbuðujemo — reèe on uvjerljivo — ali moramo biti spremni. Kuæe ispod nas na brdu zahvatila je vatra. Ako se proširi više gore, Gregorio i ja æemo tebe i dijete odnijeti na Russion Hill. Pješèani nasipi æe zadržati vatru da ne stigne donde. Veæ sam dao da se gore odnesu naše srebro i isprave.— Veæ sam se ranije vozila u ležaljci — odgovori ona mirno. — Samo mi daj dvije minute da spremim Charlija.357Kad je pala noæ, cijeli San Francisco bio je u plamenu. Zrak je bio pun dima i pepela. Sa svoje postelje Jessie je lijepo promatrala kako se noæno nebo sve više i više žari. Na brdo su pristizali mnogi prijatelji da pomognu Johnu da objesi vlažne ponjave i nakvašene prostirke po stranama kuæe da je iskre ne zapale. Odozdo je slušala viku ljudi koji su se borili s vatrom; po sve veæoj vruæini znala je da se plamen penje sve više i više uz brdo. Ploènici napravljeni od drvenih dasaka prenosili su plamen, a pucketanje vatre u drvenim kuæama miješalo se sa zvucima vatrogasnih zvona i povicima ljudi koji su jurili ulicama pokušavajuæi spasiti svoju imovinu.U ponoæ se zaèu snažno fijukanje vjetra. Vatra je poèela bjesnjeti na južnoj strani trga preko puta. Njihova kuæa bila je spašena.
Sutradan ujutro, oslonivši se na muževu ruku, Jessie je pregledala štetu u kuæi. Ispod nje ležao je gotovo cijeli grad u pepelu. Na njenoj kuæi bila je popucala boja, ali druge štete nije bilo. Tek kad se vratila kuæi i kad je ušla u krevet, uvidjela je da je njena mirnoæa od prošle noæi bila ista onakva zaštita kakvom se bila izolirala za put kroz Panamu.Krajem mjeseca, kad je Jessie opet ojaèala i kad je stigla oprema za rudnike, John je otišao u Ma-riposu da poène instaliranje. Kandidirao se za ponovni izbor, no nije ništa poduzimao da pomogne svoju kandidaturu. Jessie se pitala zašto njen muž neæe da se bori za politièki položaj koji je želio, kao što se borio da postane inženjer. Kandidiranje je zahtijevalo da èovjek iziðe na govornicu, da putuje širom cijele države, da govori svakoj sakupljenoj grupi, da se odnosi prema politici kao da je to posao ili profesija i da se baci na politiku svesrdno, ako želi da postigne željeni rezultat. Ali John nije htio agitirati niti voditi predizbornu borbu. Kao u Monterevu, mirno je rekao ženi:— U ovoj me državi svi poznaju i znaju da li žele ili ne žele da i dalje budem senator. Rukovanje* s nekoliko tisuæa ruku neæe promijeniti rezultate358i/boia; ako je veæina ljudi u ovoj državi za ropstvo, onda sam pobijeðen; ako je veæina protiv mpstva, onda æe me poslati natrag u Senat. Nitko i uvc promijeniti mišljenje èovjeka koji je za rop-stvo ako mu održi govor; a osim toga, ja nisam dobar govornik.Jessie je poštovala njegovo povlaèenje, njegovo odbijanje da se bori za mjesto u Senatu. Ali je ipak žalila što ne postoji nikakav naèin da ona vodi borbu za njega. Bila bi sasvim spremna da uzme koèiju i konje i poðe po državi, da govori u svakom seocetu i selu, da raspravlja sa pristalicama ropstva. Ali, na žalost, nije mogla ništa uèiniti; žena nije mogla voditi izbornu borbu za muža, a svakako nije ga mogla ni tjerati da se baci u javni sukob ako je bilo protiv njegovog temperamenta tla to uèini.I ponovo je bila zbunjena zagonetkom u karakteru svog muža. Zašto je na jednoj strani želio više moæi i autoriteta nego što mu je pripadalo, dok je na drugoj bio skroman, suzdržan, nimalo voljan da igra važnu ulogu, što su svi od njega oèekivali? Da li se ponašao tako zbog toga što je vojni sud presudio da je on pobunjenik, èovjek koji traži osobnu moæ i slavu, i što je želio da svojim naèinom života pobije tu optužbu? Ili je ta suprotnost u njegovu karakteru proizlazila iz raznih komponenata u njegovoj duši: onih koje su se odnosile na politiku i koje su odreðivale jedan stav; i onda onih koje su se odnosile na rat i armiju, i koje su odreðivale drugi i potpuno razlièit stav? Samo je ona znala koliko je odvojenih i zakljuèanih odjeljenja tu bilo, i kako je njihov sadržaj razlièit.Sjeæala se kako je u prvim danima medenog mjeseca nejasno osjeæala da uæi u brak možda znaèi èitav život provesti u pokušajima da èovjek shvati svog braènog druga, i da se u braku razvijaju u njegovoj liènosti one tajne karaktera za koje ni on sam nije znao da postoje. Ona je sebi tada govorila da ne bi željela muža koji bi bio previše jasan i odreðen, da æe joj biti ugodno pokušavati da razu-359fmije što dolazi poslije i sastavljati sve komade zajedno. I kako æe to biti divan èas, za deset godina, za pedeset godina, kad æe naposljetku shvatiti Johna. Sada je bila udata deset godina, razumjela je mnoge djeliæe ponašanja svoga muža, a ipak je morala sebi priznati da se nije ništa više približila rješenju zagonetke njegova karaktera nego onoga dana kad se udala za njega.San Francisco je rastao strahovito brzo. Jessie je voljela da prošeta do poslovnog dijela grada i radnji i kupuje umjetnièke rijetkosti ili namještaj sa Orijenta, vina i slatkiše iz Pariza, a vunene stvari iz Engleske. U jednom od tih izleta imala je sreæe da pronaðe ljubièaste muslinske zavjese koje je prièvrstila ružièastim trakama da bi salon i blagovaonica izgledali veseliji. Tisuæe ljudi dolazilo je iz unutrašnjosti države i brodovima iz Australije i sa Orijenta. Bio je to pravi konglomerat: pored farmera sa Istoka i doseljenika, trgovaca i kopaèa zlata, bilo je i mnogo britanskih zloèinaca koji su bili pušteni iz zatvora Botany Bay u Australiji, kao i neodgovorne mobilne garde, koja je bila poslana iz Pariza radi veæe
sigurnosti Francuske; bilo je tu div-ljaka, profesionalnih pustolova i kockara, lopova, pronevjeritelja, varalica, ubojica iz cijele Amerike, koji su došli u tu silno bogatu i uzbudljivu zemlju.Usprkos tome što su zakonski prijedlozi senatora Fremonta o osnivanju sudova i donošenju zakona bili prihvaæeni u Washingtonu, u San Francisku još nije postojao upravni aparat koji bi to ostvario. Nasilje je cvjetalo svuda; bande naoružanih lopova lutale su noæu ulicama, pljaèkale i pucale. Svakome tko bi pokušavao da se buni zapalili bi kuæu ili radnju; žene nisu mogle izlaziti iz kuæe kad bi pala noæ, i nièije vlasništvo nije bilo sigurno od njihove pljaèke, èestiti trgovci i doseljenici San Franciska organizirali su se da stanu na put tim elementima van zakona koji su, kako se tvrdilo, podmetali vatru. Kad je odbor graðana, koji su sami sebe nazivalii irjlanteš*, zaprijetio da æe uzeti zakon u svoje ruke i kazniti zlikovce, u gradu je došlo do graðanskog iiia. Jednog toplog popodneva mjeseca lipnja, dok \c Jessie sjedila u vrtu odakle se pružao pogled prema zalivu, preko ograde joj bi dobaèena ceduljica. Ona proèita:Ako stanovnici San Franciska izvedu svoje prijetnje, zapalit æemo grad. Vaše žene i obitelji izvrgnut æemo patnjama zbog vaših djela.Znala je kako brzo može bjesnjeti vatra u gradu w kome puše vjetar i plašila se da bi i njena drvena kuæa mogla nestati u plamenu prije no što njoj uspije spasiti svoje dvoje djece. Otada noæu više nije spavala, veæ je èitala, pisala pisma kuæi i mužu, budno gledala kroz prozore što su bili okrenuti u tri razna pravca. Ujutro kad bi se probudili Grego-rio i njegova roðakinja, koja je postala Charlijeva dadilja, zatvorila bi kapke na prozorima i spavala do podne.Jedne nedjelje ujutro, kad su Gregorio i njegova roðakinja otišli u crkvu, upravo u èasu kad su zvona poèela otkucavati deset sati, u vrijeme kad su Ijetnji vjetrovi poèinjali brisati San Franciskom, Jessie opazi kako je odjednom planula vatra u nekoliko stambenih dijelova ispod nje. Ona izvadi malog Charlija iz kade i mokrog ga zamota u suknju svoje kuæne haljine. Lily uðe sa svoje dvije omiljene kokoši, pitajuæi: — Majko, možeš li mi naæi vrpce da im zavežem noge?— Idi gore na brdo kuæi gospoðe Fourgeand u Clay Streetu i ostani ondje dok ne doðem po tebe.Gologlav, lica pocrnjela od gara, dotrèi poruènik Beale, izvede je iz kuæe u papuèama i kuænoj haljini i odvede gore na brdo u kuæu gospoðe Fourgeand. Tu zatekne Jessie desetak žena i djece skupljenih na sigurnom mjestu. Lily se baci majci u naruèaj, ali poruènik Beale ih malo razgali uzvik-nuvši: — Gledajte, beba mi još spava na ramenu.* Vigilant, onaj koji je na oprezu, koji pazi ili bdije nad neèim.360361Jessie poðe u prednju sobu, iz koje se pružao pogled na zapaljeni grad. Jedna Francuskinja kleèala je pored prozora, smijuæi se histerièno dok je promatrala kako joj kuæa nestaje u plamenu. Poslije nekoliko trenutaka ona se okrene Jessie, prepozna je i vikne: — Gospoðo Fremont! Sad je vaša kuæa na redu. Evo, zauzmite moje mjesto. Ovo je najbolje mjesto u kuæi. Možete gledati kako vam gori kuæa!Suosjeæajne žene odvedoše nesretnu Francuskinju. Jessie je dugo stajala pored prozora, dok joj je srce plakalo za njenom kuæom, za rodnim domom njenog djeteta, koja je gorjela kao slama. Gotovo je cijela kuæa planula u istom èasu. Poslije jednog sata od nje nije ostalo ništa osim dimnjaka od opeke koji se, crven, dizao u zrak kao prst koji optužuje. Do mraka je gotovo cijeli San Francisco opet malne potpuno izgorio. Poruènik Beale se vrati gospoði Fourgeant rekavši: — Ima jedno mjesto gdje se vi i djeca možete noæas odmoriti; nije jako otmjeno, ali tamo bar imamo pokrivaèe i hranu. Hajdemo, zamislit æemo da opet logorujemo na poluotoku Montereva.Te noæi Jessie je ležala na krevetu u šatoru na pješèanom prudu. Mališan joj je spavao šæuæuren u naruèju, Lily i njene dvije kokoši s plavim vrpcama oko nogu na madracima na podu. Noæ je provela plaèuæi i dršæuæi zbog gubitka svoga prvog doma. S gorèinom se sjeti rijeèi: »Bogovi su spori u posveæivanju novog ognjišta«. Vatrogasna zvona što ih je vidjela u duhu zvonila su joj u ušima, iza
zatvorenih oènih kapaka ponovo je gledala kako grad gori, kako se kuæa za kuæom pali i nestaje u plamenu, dok nije napokon pred njenim oènim kapcima plamtio cijeli svijet.Sutradan ujutro vrati se poruènik Beaie te joj reèe da su on i Gregorio cijelu noæ radili na ureðenju jedne bivše vojne barake nekoliko milja daleki) meðu dinama, te su je izribali i doveli u takvo stanje da æe u njoj moæi stanovati dok ne sagradi novi dom. Kako nije bilo konja ni koèija, Jessie je362s mukom koraèala po pijesku u vlažnim cipelama teškim od blata, u kuænoj haljini što se vukla za njom. Došavši u baraku, opazi da su ljudi skupili nešto odjeæe, knjiga, svijeæa za osvjetljenje i kutija s hranom. Kad su djeca zaspala, sjedila je cijelu noæ i èitala pri svijeæi Sanjarenja jednog neženje od Donalda Mitchella. Bila je odviše uzrujana a da bi mogla leæi; oèajavala je pitajuæi se zašto se uopæe nastanila u ovoj divljoj zajednici. Mališan se probudi u zoru, tražeæi doruèak. Indijanka izjavi: — Gregorio našao bijelu kozu smnogo mlijeka.Jessie se osmjehne i zahvali joj, ali se djevojka ne makne.— Neki ljudi došli vas vidjeti —- uzvikne ona. — Molim da vi razgovarate s njima.Jessie umije lice i ruke, oèešlja se i navuèe haljinu. Prešavši kroz prednju sobu barake, otvori vrata. Pred njom su stajali Australac srednjih godina i njegova žena; prepoznala ga je kao predstavnika onih zakupnika koji su željeli da kupe njihovu zemlju. Pogledavši preko ramena, ugleda povorku ljudi kako prilaze preko prudova; svi su nosili pakete i zavežljaje, a neki su vukli kolica.__ §to je to? — zapita ona zaprepašteno.— To vam je ovako, gospoðo — odgovori Australac; _ kad je u nedjelju ujutro izbio požar, vidjeli smo da æe vatra zahvatiti vašu kuæu. Svi smo potrèali do vašeg doma da vidimo možemo li ga spasiti. Vi i mali veæ ste bili otišli.—- Vidjeli smo da vam kuæu ne možemo spasiti, gospoðo Fremont — upadne žena — pa smo uèinili ono najbolje što se moglo: spasili smo sve što je bilo meðu zidovima. — Ona se okrene i pokaže na red ljudi. — Iznijeli smo svu vašu odjeæu, namještaj, ogledala, porculan, srebro i staklo, sagove i vaše knjige. Gospoðo Fremont, izgubili ste samo zgradu, i ništa više.Jessie je promatrala kako zakupci prilaze jedan po jedan do trijema i predaju sve njene dragocjene stvari: nakit i liène stvari, posuðe i boèice s mirisom, haljine i donje rublje, djeèju odjeæu, igraèke363što su ih donijeli iz Washingtona, hranu i sanduke s vinom, èak i ljubièaste zavjese s ružièastim trakama. Australci smjestiše namještaj: stavili su dvije postelje u stražnju sobu; unijeli policu za knjige u prednju sobu i namjestili knjige na police; objesili zavjese na prozore, slike na zidove, a po podu pro-strli sagove i prostirke. U roku od jednog sata napuštena baraka na pješèanom nasipu bila je pretvorena u Fremontovo domaæinstvo. Onda je voða izvadio jedan težak omot u crvenoj marami.— Znali smo da pukovnik nije kod kuæe — reèe on — a buduæi da u kuæi imate malu bebu, smatrali smo da æe vam novac dobro doæi, pa smo donijeli unaprijed èetvrtinu zakupnine.On odveže maramu i istrese hrpu novaca na stol. U uzbuðenju, Jessie nije uspjela savladati suze. Sa svakim se pojedincem rukovala, toplo im zahvaljujuæi.Prošlo je nekoliko dana. Mada se osjeæala udobno, okružena svojim stvarima, èeznula je za tim da joj muž bude pored nje. Sa Mariposom nije postojala redovita poštanska veza, a ona nije htjela da šalje vjesnika po njega. Nije joj preostalo drugo veæ da èeka dok on ne sazna za požar koji je zbrisao grad.Otprilike tjedan dana kasnije, kad je sjedila na prednjem trijemu na žarkom suncu, Jessie ugleda njegov lik, koji je tako dobro poznavala, kako koraèa preko sprudova. Ona skoèi i potrèi preko pješèanih brežuljaka da ga doèeka. Kad joj je uspjelo da mu se istrgne iz naruèja, zapita ga: — Ali kako si znao gdje æeš nas naæi?— Došao sam noænim brodom iz Stocktona — odgovori on. — Dotrèao sam, tako reæi, preko brda do trga, ali kad sam stigao do naše kuæe, tamo nije bilo nièeg osim dimnjaka što ga je obasjavalo sunce. Zapitao sam jednog prolaznika zna li gdje se nalazite, a on mi je odgovorio: — Blizu Crkve božje milosti.
— S prednjeg trijema crkve prelazio sam oèima okolinu i ugledao kuæicu sa ljubièastim zavjesama kako lepršaju kroz prozor. Kad sam vidio ružièaste trake, znao sam da si tu.364Tog poslijepodneva Jessie pošalje po australske zakupnike. John je marljivo pisao za pisaæim stolom. Kad su stigli, on im srdaèno zahvali, a onda podigne gomilu papira.— Ovo su vaši kupoprodajni ugovori. Sada imate svoju zemlju.Nastade trenutak šutnje, dok su muškarci pregledavali ugovore. Njihov predstavnik promrmlja:— Pukovnièe Fremonte, bolje je^ nego što smo oèekivali. Mogli bismo platiti i malæ više.— To malo više veæ ste platili — odgovori on. — Sretno, i neka vas bog blagoslovi.Pošto se svaki od njih s njim rukovao i zahvalio mu, i kad su otišli, Jessie odano poljubi svog muža i reèe:— Hvala ti, dragi. To je bio jedan naroèit dar za mene.Te veèeri, dok su šetali brežuljcima iznad izgorjelog grada koji se veæ ponovo izgraðivao na svom pepelu, John joj je prièao o svojim mnogim teškoæama u Mariposi: bile su otpoèele ozbiljne svaðe s grupama rudara koji su tvrdili da su pronašli rudnike prije nego što je on stigao, da je on naroèito obilježio svoje granice da ukljuèi njihovo vlasništvo. Nisu htjeli napustiti svoje rudnike i prijetili su ratom ako itko pokuša da ih izbaci. Mašine koje je dopremio iz New Yorka pokazale su se kao skupe i loše; samo mu je mali dio zlata što se tu nalazio bio siguran. Rudarski inženjeri koje je uzeo u službu i kojima je platio putne troškove do Kalifornije napustili su ga i poèeli raditi za svoj raèun. Da bi mogao zapoèeti rad u rudnicima, bili su mu potrebni nasipi, ceste, strojevi, ali novac iz Engleske nije stizao, a u Londonu je došlo do neprilika s akcionarskim društvima koja su bila zasnovana na rudarskim koncesijama Maripose. Hoffman, kojega je prvog izabrao, pokazao se pošten èovjek i savjestan radnik, ali je Sargent stavio lažne oglase u londonske novine, podstièuæi prodaju akcija, a njegove manipulacije su osujetile Hoffmanove planove; banke i ulagaèi koji su prvenstveno bili zainteresirani za365koncesije u Mariposi povukli su predbilježbe, dok je Sargent skupljao gotovinu na naèin koji je mogao lišiti Fremontove cijelog njihovog imanja.Ni to nije bilo s/e. Indijanci, koji dotle nisu dolazili u sukob s bijelcima, zapoèeli su odjednom pravi rat zbog toga što su ih rudari lišili njihovih lovaèkih terena i pobili i pojeli njihovu divlju stoku, te ih tako duboko potisnuli u planine da plemena nisu mogla osigurati dovoljno hrane. Održali su ratno vijeæe, odluèili da pobiju i pojedu stoku bijelih ljudi, a onda da istjeraju bijelce iz svoga kraja. Došlo je do pucnjave i ubijanja; rad u rudnicima Maripose morat æe se obustaviti ako se Indijanci ne umire. Opunomoæeni predstavnici Sjedinjenih Država pregovarali su s Indijancima, nastojeæi da ih nagovore da se presele sa tog zlatonosnog podruèja na druge lovaèke terene; Indijanci su bili pristali da poðu, pod uvjetom da budu snabdjeveni govedinom koja æe im biti potrebna za vrijeme prebacivanja svojih plemena i dok se ne smjeste na novim terenima. Ono malo stoke što je bilo na raspolaganju èuvali su za naroèite svrhe, i opunomoæenici nisu bili u stanju osigurati toliko stoke da bi mogli jamèiti ispunjenje uvjeta ugovora. Indijanci su bili spremni zapoèeti otvoreni rat kako bi izbacili bijelce iz zemlje u kojoj se tražilo zlato.— A tvoja stoka, Johne? Imaš li je ti dovoljno za njihove potrebe?— Imam. Ali opunomoæenici trenutaèno nemaju dovoljno sredstava da je kupe! Ja sam doduše spreman da im dam stoku na kredit, ali ti znaš da meni nikad ne ispadne kako treba kad potrošim neki novac za vladu. Moje obveznice na pola milijuna dolara za hranu koju sam uzimao za vrijeme osvajanja Kalif orni je uopæe nisu isplaæene ...— Ali ako posudiš opunomoæenicima stoku uz povoljnu cijenu — reèe Jessie — i ako se oni pismeno obavežu...?— I onda, kad æemo dobiti novac? Oni se ne vraæaju u VVashington godinu dana. Ako ministarstvo rata ne bude htjelo povjerovati da su Indijanci bili366
u strašnom škripcu i spremni na pljaèku, oni se mogu odreæi svojih opunomoæenika isto onako kao što su se odrekli mene. Nitko ne može tužiti saveznu vladu, pa bih se ja ponovo našao u neugodnom položaju da moram tražiti od Kongresa da mi se stoka plati. Pri tome me ne zabrinjuje toliko èinjenica što bih riskirao da mi se nikad ne plati, niti se ustruèavam zato što bih zbog toga morao izgubiti sedmice rada, veæ zato što mi je mrska i sama pomisao da se pojavim pred amerièkim narodom kao èovjek koji pokušava da zaradi na vladi.— Pa i nemoj da zaraðuješ na njima — odgovori ona hladno. — Idi do opunomoæenika i daj im ponudu koja æe odgovarati troškovima. To æe vladi uštedjeti novac, a odvratiti Indijance od rata. Sve dok imaš stoku, možeš li manje uèiniti?— Ne, senatore Bentone, manje ne mogu uèiniti. Do ðavola; to znaèi da æu morati napustiti rudnike na èitavih mjesec dana, a uz to vjerojatno nikad neæu dobiti natrag svoj novac. Ali manje ne mogu uèiniti.Iduæeg jutra otišao je opunomoæeniku Barbouru i stavio mu ponudu. — Vaša ponuda je najniža i najbolja, to je ponuda èestita èovjeka. Prihvaæam je.John obavijesti Jessie; pratila ga je pogledom kad se ponovo našao u sedlu, polazeæi prema južnoj Ka-liforniji da sam goni stoku.11Rujan je bio divan mjesec. Magle više nije bilo, i sunce se raðalo sjajno i toplo; svakoga dana Jessie je lutala po brdima i pješèanim dinama sa Lily i Charlijem, koga su Gregorio ili njegova roðakinja nosili na indijanski naèin. Zaliv i tjesnac su blistali u ranoj jeseni. Djeca su rasla, jaèala i rumen jela se.Jessie je razgovarala sa Johnom o njihovu domu: da li da kupe dom meðu preostalim prostranijim kuæama bez obzira na cijenu, ili da možda kupe farmu u blizini poluotoka, gdje je bilo toplo. John je367ftbio suzdržljiv. Rekao joj je da radi što želi, ali nije pokazivao oduševljenje ni za koju od tih alternativa. Isto tako nije mogla steæi nikakvu predodžbu o njegovim planovima za buduænost. Govorio je o vraæanju u VVashington da progura neke zakone o rudnicima, o povratku u New York da projektira i izgradi moderniju opremu za kopanje zlata, o odlasku u London da razmrsi financijsku zbrku, o preseljenju cijele obitelji u Mariposu. I dok se on tako kolebao, Jessie se nije osjeæala slobodnom da krene bilo kojim pravcem, i tako je ostala u maloj baraci na prudovima.Prethodnu zimu bila je provela u dvije sobe kod gospoðe Catro, promatrajuæi kišu kako pada s mora; kiša je brisala u studenom praæena vjetrom preko San Franciska, a ona je ponovo bila usamljena u dvije sobe. Izbori za senatore su došli i prošli a da John nije prozborio nijednu rijeè ili uèinio ma što da bi uspio. Organizirane grupe bubnjale su u bubnjeve za svoje kandidate; stranke pristalica ropstva, koje su sve više rasle, prezirale su njegovo politièko iskustvo; njegovi prijatelji i pristalice bili su raštrkani širom cijele zemlje, zauzeti svojim vlastitim poslovima. Jessie nije mogla uèiniti ništa kad je on bio odsutan, oèigledno nezainteresiran za rezultat, i tako je morala èekati i gledati kako njen muž trpi poraz.Ona je bila dobro upuæena u povijest i literaturu o istraživanjima, ali s istraživaèkim je radom sada bilo gotovo; zato je èitala knjige o poljoprivredi i uèinila sve što je mogla da sebe pripremi za farmer-sku ženu, no farma se nikad nije ostvarila. Nadala se da æe biti senatorova žena, i za taj posao imala je dovoljno prakse i temperamenta; sada je njihovo mjesto u Senatu bilo propalo. Nije bilo uloge koju je mogla igrati u kopanju zlata, a to ju je u stvari malo i zanimalo.Misli su joj se vratile, kao što su se èesto vraæale, na ono nekoliko trenutaka razgovora sa Mary Algood u predgraðu St. Louisa. Maryna sudbina bila je teška; trebalo je da prijeðe prerije u pokrivenim koli-ma, da se probije kroz divljine Oregona i da provodi život u nemilosrdnom crnèenju. No Jessie bi èesto osjetila da zavidi Mary: Mary je mogla iæi u Orcgon u svojim pokrivenim kolima rame uz rame s mužem; mogla je prelaziti preko strništa iza pluga da poore Aigoodovu zemlju; nije bila izložena javnoj kritici i nije osjeæala zlovolju zbog neostvarenih ambicija. Jessie je znala da bi u svakom sluèaju svijet rekao da je ona sretnija od njih dvije: njen je muž bio poznati istraživaè èijom su se zemljopisnom kartom Algoodovi
služili dok su prelazili kroz prerije, no biti njegova žena znaèilo je morati izdržati beskrajne mjesece usamljenosti i strepnje zbog njegove sigurnosti. Imala je tisuæu puta više novaca nego što æe ga Mary Algood vidjeti u svom životu punom mukotrpnog rada, a ipak ju je taj novac samo podsjeæao na to ða je bila mjesecima odvojena od muža.Izgledalo je kao da Johnu više nije potrebna; isto ono sluèajno otkriæe zlata u Mariposi, koje ga je odvratilo od svakog stvaralaèkog rada, i njoj je oduzelo moguænost da suraðuje s njim. Èinilo joj se da æe se uskoro naæi u položaju svoje majke: da æe biti gospodarica velikog doma, da æe podizati djecu, ugošæavati, biti zaleðe svome mužu — i ništa više. Stotinu je puta požalila što Larkin nije zadržao Mariposu a njima dao ranè Santa Cruz sa starim èokotima, tihim voænjacima i divnim pogledom na more. Sjetila se što joj je rekao Nicollet: — Bilo koji nesretan sluèaj ili varalica mogu vas lišiti novca — a to se obièno i dešava — ali nitko vam ne može oduzeti sposobnost da uèinite nešto dobro. Najbolje je i najtrajnije vlasništvo na cijelom svijetu dobar rad.
Što su više nagomilavali zlato, njihov brak, to individualno biæe koje je kao treæe biæe stvoreno njihovim sjedinjenjem, pretvorilo se u svakodnevnu naviku. Taj je brak prestao da bude nešto više od ukupnog zbroja njih dvoje, veæ nešto manje. Ona je sjedila u zabaèenoj baraci na pješèanom prudu sa svoje dvoje djece, morena usamljenošæu, dok joj je muž bio mjesecima odsutan vadeæi bogatstvo iz zemlje. Njihov brak bio bi lijepa stvar da su se ra-36824 Besmrtna žena369stajali zbog nekog cilja kao što je ekspedicija; onda bi blistao okrepljujuæi svjetlom. Fizièka razdvojenost nije mogla smanjiti rast ili jaèinu braka, ali razdvajanje u osnovnim željama, razdvajanje u shvaæanju što je dobar i vrijedan život moglo je zasijecati u rast jednog braka, sve dok to treæe biæe koje je stvoreno sretanjem dviju duša i dvaju srdaca ne umre i dok od njega ne ostane više ništa osim samo muž i žena.To je bilo nalièje njenog oèajanja na rezervatu Indijanaca Delaware, ali to je mogla biti i dublja tragedija od toga dvoga: bilo koji od supružnika mogao je umrijeti, mogli su mu dojaditi ideali njihovih odnosa ili je mogao otvrdnuti na njih, mogao je postati ravnodušan, razoèaran. No kad bi se i to dogodilo, onaj drugi mogao bi održavati brak nježnošæu, suosjeæanjem i strpljenjem, nepokolebljivo istrajuæi, i boreæi se, podnoseæi teška razdoblja; brak bi održao osnovnu snagu i vratio bi se krepkom životu kad proðe privremeni poremeæaj. Nije se smjelo ni pomišljati na kakvo prekidanje, poraz ili možda èak i kraj: moralo se praštati prekršaje, trebalo je imati željeznu volju, nesalomljivu vjeru u stalnost toga odnosa: jer brak, isto tako kao i ljudski život, mora izdržati sve preokrete: slabi smrtnici, slabi odnosi podliježu prvim zlim vjetrovima; nepokolebljiv brak izdržava sve velike bure, mada se ponekad mora naslijepo probijati kroz crno i visoko more.Ali ako je brak mrtav! Ako se on polagano srozao do besmislenosti, onda je sve propalo.Znala je da nitko nije kriv za njeno stanje, veæ samo stjecaj okolnosti. No okolnostima se ne smije dopustiti da zagospodare, inaèe æe njihovi životi biti izloženi svim promjenljivim vjetrovima. Nije željela te zlatne rudnike, nije željela bogatstvo; zlato im je došlo u ruke po nekoj ironiji sudbine. Da li je John imao pravo kad je rekao da je èovjek budala ako ne zgrabi bogatstvo ako mu ga sudbina baci u krilo? Možda su oni bili veæe budale zato što su ga uzeli!370Znala je da ne može nametati Johnu to mišljenje, jer bi ga uz to morala natjerati da prihvati njene ideale. On sam mora doæi do tog zakljuèka, mora doæi do one taèke na kojoj æe shvatiti da ga rudnici stoje više drugarstva i ljubavi i dostignuæa nego što proizvode dragocjenog metala. Nije sumnjala da æe on jednog dana doæi do tog zakljuèka; ali koliko æe to trajati i kada æe to biti? Koliko milja æe morati da prijeðu njihovi koraci da bi našli to drugarstvo koje je bilo karakteristièno za prve godine njihova braka?
Ponovo je bila suoèena s nerješivom zagonetkom karaktera svoga muža: kako je èovjek koji je bio toliko ravnodušan prema novcu i lutanju, koji je godinama radio na jednom podruèju na kojem se nije mogao nadati da æe zaraditi išta osim najskromnije vojnièke plaæe, kako je odjednom mogao posvetiti život bogaæenju? I kako je ikada ikome uspjelo da riješi zagonetku duše drugog èovjeka?Njezina jedina radost u toku tih ludih i nemirnih dana bila je njena ljubav prema malom Charliju, koja je postajala sve snažnija jer je u nju bila ukljuèena ljubav prema njenom izgubljenom sinu Bento-nu, i najdublja zahvalnost bogu što se pokazalo da ona opet može raðati zdravu djecu. Željela je da sama kupa svoje dijete, da ga svakog jutra i svake veèeri hrani, kako bi se jedno drugom približili, upoznali i zavoljeli svaki pokret. Charlie je uvijek bio nasmiješen, ali je Jessie sate i sate izvodila kojekakve igre da bi ga natjerala da hihoæe.Dan prije Božiæa prokrstarila je brežuljke s Lily tražeæi božièno drvce. Smotala je listove kositra i napravila ukrase. U toku poslijepodneva dolazili su prijatelji da donesu poklone i èestitaju blagdane: neki delegati sa skupštine u Montereyu, koji su poznavali toplinu njenog ognjišta i gostoprimstvo njenog stola; oficiri i njihove žene, kojima je donijela uspomene iz njihovih domova na Istoku; Australci, kojima su predali svoju imovinu pod plemenitim uvjetima; njihovi stari prijatelji Beale i Knight, za koje su ona i njena djeca bili kao jedna obitelj;24*371stari znanci iz St. Louisa i Washingtona, koji su došli ravno sa pristaništa u njihovu kuæu u Stockton Streetu za dobrodošlicu u Kaliforniji; trgovci od kojih su kupovali, mada roba nije bila zadovoljavajuæa; sin jednog indijanskog poglavice èije je pleme spasila Johnova stoka; obitelj crnca Saundersa, kojoj je uspjelo da se oslobodi, jer ga je John uposlio u Mariposi i pomogao mu da ispere za tisuæu i sedam stotina dolara zlata, dovoljno da otkupi svoju slobodu.Kad je pao mrak, svi su otišli, otišli da sa svojim obiteljima i prijateljima uživaju u božiænoj veèeri. Jcssie je ostala sama sa svoje dvoje djece, jer su Gregorio i njegova roðakinja bili otišli na jug preko praznika. Kad je nahranila Lily i Charlija i kad ih je stavila da spavaju, ona sjedne u stolicu za ljuljanje pored božiènog drveta, obuzeta èežnjom za mužem, za vatrom koja plamsa u kaminu, za roditeljima, za Elizom, za svojim mladim sestrama i bratom i roðacima i prijateljima koji su se skupljali u toplim i osvijetljenim sobama u njihovu domu u Ulici C. Sanjarila je o godinama koje su prošle i o godinama koje dolaze. U ovoj maloj baraci od dvije sobe nije bilo kamina, no u onom blagom božiènom raspoloženju shvatila je da ognjište nije samo kamin: ognjište može da bude i vatra zapaljena u srcima ljudi, dobrota uèinjena ovdje, usluga ondje, sreæa pružena nekom èovjeku ili ženi tisuæu milja daleko od kuæe. Bilo je prošlo godinu i po dana otkako su došli u Kaliforniju; ona je bila jedna od prvih žena koje su prešle Panamu, njen dom je bio jedan od prvih amerièkih domova u Monterevu; to što je odbila da kupi ili upotrijebi robove odigralo je malu ali znaèajnu ulogu u tome da se Kalif orni ja održi kao država bez ropstva; otkrivši zlato na Mariposi i dopremivši rudnièke strojeve, ubrzali su useljavanje sa Istoka u Kaliforniju, poveæali kupovnu moæ nove države u inozemstvu; John je svojom spremnošæu da nabavi meso za Indijance pomogao da se održi mir u rudarskim krajevima; svojim smišljenim programom u Senatu polagano su372dovodili Sjedinjene Države u Kaliforniju; svojim povratkom u Kaliforniju, odluènošæu da ostanu u San Francisku poslije požara, nasilja i uništenja pripomogli su stvaranju dojma da æe ta granica preživjeti i da æe ostati stalna; time što je prešla taj dugaèak i opasan put preko mora, što je prošla kroz Panamu trudna, i što je rodila sina u primitivnim uvjetima San Franciska, osnovala je dom od krvi i mesa, a ne od drveta i stakla.Nije to bilo mnogo, ona je to znala, i nije to bilo ono što je namjeravala. No ipak je prošlo nekih šezdeset godina otkako je baka Benton krenula u Tennessee; vremena su se promijenila, ta nova granica nije bila nalik ni na koju zemlju koju je poznavala; svaka je odigrala svoju ulogu u skladu sa svojim vremenom i njegovim potrebama. Ako nije mogla da uèini sva ono što je uèinila njena baka Benton, možda za to nije
bila samo ona kriva; uèinila je sve što je mogla, uložila je sve svoje napore. Bilo joj je svega dvadeset i sedam godina, no u ovakvim trenucima èinilo joj se da je živjela isto tako dugo kao baka Benton ili baka McDowell.Bacivši pogled na sat, ona opazi da je jedan sat do ponoæi. Odluèila je da ostane budna do ponoæi da doèeka Božiæ i da onda ode da legne u hladnu i osamljenu postelju. Ali želja je bila jaèa od volje, i ona za nekoliko minuta zaspi, spustivši glavu na grudi, tiho dišuæi u mirnoj kuæi. Sanjala je da èuje brzi konjski topot kako dolazi preko prudova, kako neki èovjek skaèe s konja i trèi drvenim trijemom. Ona se opet sjeti onog trenutka na rezervatu Dela-ware Indijanaca kad se John vratio kuæi na takav isti naèin da ponudi svoju žrtvu, da joj donese novu odvažnost i nov život. Sanjala je da su se vrata širom otvorila, da su teške vreæe bile spuštene na grubi drveni pod, da je bila zagrljena u naruèje, da joj je lice prekriveno poljupcima, da je ponovo sjela u istu stolicu, ali ovoga puta na Johnovu krilu, dok ju je on grlio a ona mu spustila glavu na rame ljubeæi mu usne; i onda je napokon shvatila da to nije samo san.373— Mili moj — promrmlja ona — došao si kuæi za Božiæ?— Zar si mogla i posumnjati u to? Jesi li dobro? Jesu li djeca dobro?Mirno je slušao. Njegove crne oèi pretraživale su njeno lice dok mu je prièala obiène stvari iz svakodnevnog života i povela ga u spavaæu sobu da mu pokaže kako dobro izgledaju njegov sin i kæerka. Onda on iznese dvije vreæe na svjetlo svijeæe i poène joj pokazivati poklone što ih je uspio nakupovati dok je hitao kuæi.— Nije mnogo — reèe on — veæina je radnji bila zatvorena. Ali kako bi ti se svidjelo jedno putovanje u Pariz kao božièni poklon?— Divno — odgovori ona zajedljivo. — A dat æemo i Charliju da pogleda èovjeka na Mjesecu.On se nasmije, izvadi novèanik iz stražnjeg džepa, otvori omot svijetle boje i zamahne dvjema dugaèkim brodskim kartama pred njenim oèima koje nisu vjerovale, kažiprstom pokazujuæi retke ispisane na njima.— Èitaj, Jessie. Provest æemo cijelu godinu u Evropi.Ona proèita šapatom: — San Francisco — Cha-gres. Chagres — Liverpool. Folkstone-Boulogne, Francuska.Dok su joj suze tekle niz obraze, on joj ih je brisao dlanom ruke. Njene se misli vratiše deset godina unatrag na ono kišno poslijepodne kad su sjedili ispred vatre u Hasslerovoj radnoj sobi, dok je baka McDowell sjedila kraj uliènog prozora i promatrala pogreb predsjednika Harrisona, te živahnog mladiæa što je sjedio nasuprot njoj za stolom za èaj i rekao: — Uvijek æu vas voljeti, Jessie, u to možete biti sigurni. Mogu napraviti mnoge greške, mogu vas iznevjeriti na mnogo drugih naèina, možda neæu ispuniti vaša oèekivanja, ali æu vas uvijek voljeti.Doista je istina da je u braku strpljenje potrebnije nego logika, da se ne smije dopustiti da ga uništi svaki nesretni hir sudbine, veæ treba omoguæiti vremenu da stvori njegov osnovni i pravilan oblik.374— Zar možeš napustiti rudnike? — zapita ona.— Zbog rudnika smo veæ dosta dugo razdvojeni. Hajdemo da svoje vrijeme provedemo i svoj novac potrošimo zajedno dok ih još imamo, prije nego što dokažem da je Nicollet imao pravo što se tièe budale i njegovih novaca. To æe biti tvoj prvi pravi odmor u deset godina. Prvi otkako si izrekla one sudbonosne rijeèi: »Kamo ti ideš, iæi æu i ja.« Sjeæaš li se, Jessie?PETA KNJIGAPrva damaPrešli su Atlantik na Cunardovu brodu »Afrika«; buduæi da je ona bila jedina žena na brodu, kapetan joj je dao damski salon za njenu luksuznu kabinu. Dvije sofe bile su spojene da se napravi velika postelja za nju i Charlija. Jessie i John su provodili olujne kišne dane odmarajuæi se i èitajuæi. Kad je vrijeme bilo lijepo, zavezali bi malog Charlija za uže dugo èetiri stope usred prostorije, i mada je Lily tvrdila da mali
isto toliko vremena provodi na glavi koliko i na nogama, izgledalo je da se zabavlja.
Kad su stigli u London, sve je bilo spremno za njih, ukljuèujuæi i apartman u hotelu s pamuènim zavjesama i naloženom vatrom od trešnjevine. Gospodin Abbot Lawrence, amerièki ministar u Engleskoj, bio je dugogodišnji prijatelj Toma Bentona, pa su Fremontovi došli pod službenu zaštitu. Jessie je dva puta išla »struènjacima za odijevanje«, kako to Englezi nazivaju, gdje su je izmjerili i isprobali kako joj pristaje koji materijal i boja. Za svaki prijem imala je da joj bude poslana u hotel nova i lijepa haljina. Nju je progonila misao na Jessie Fre-mont u iznošenoj izblijedjeloj plavoj suknji i nebije-Ijenoj muslinskoj bluzi. Bilo je zabavno ležati u postelji u hotelu »Clarendon« u ljubièastoj jutarnjoj haljini dok joj poslužuju doruèak, i pri tom se sjeæati kako je ustajala zorom prije izlaska sunca u baraci od dvije sobe na pješèanim dinama San Franciska da bi naložila vatru u peæi na ugljen i pripremila toplu kašu za djecu.Prve noæi u Londonu ona i John su veèerali u »Sionu«, gradskoj rezidenciji vojvode od Northum-berlanda. Tu se Jessie susrela s lady Bulwer, koju je376upoznala u Washingtonu kad je njezin muž bio ambasador u Sjedinjenim Državama. Lady Bulwer odvede Jessie i Johna jednom starcu koji se kretao po raskošno namještenim sobama utonuo u misli; ona promrmlja: »Ovo je moj stric, vojvoda od Wel-iingtona«, i govoreæi veoma razgovijetno, predstavi Fremontove. Kruti vojvoda mehanièki se pokloni, i taman se spremao da pode dalje kad mu se traèak sjeæanja pojavi u vodenastim oèima.— Sjeæam se toga imena — reèe on. — Fremont, veliki amerièki putnik.On se rukova sa Johnom. Kasnije Jessie reèe mužu: — Stisnuo si ruku koja je odluèila Napoleono-vom sudbinom.Njeni prijatelji odluèiše, smatrajuæi da im to dužnost nalaže, da joj ne dopuste da provede ni pet minuta u toku dana bez nekog dogaðaja u njezinu èast. Kad je Jessie rekla markizi Wellesley, koja je bila jedna od Catonovih iz Marylanda, da bi željela posjetiti Vestminstersku opatiju, njena prijateljica joj odgovori: »Spomenici vjeèito žive, ljudi umiru.«Jessie je mislila na to koliko bi njezina majka uživala da živi u Londonu, glavnom gradu iz kojega su izrasle tradicije i ideali Cherry Grovea. Da se Eli-zabeth McDowell mogla udati za èlana engleskog Parlamenta umjesto za èlana amerièkog Kongresa, osjeæala bi se savršeno kod kuæe i bila bi potpuno sretna; samo je zlom sreæom bila baèena u novi i surovi glavni grad, koji je tek stvarao svoju povijest, umjesto da je ostala u ovom poštovanja dostojnom sjedištu tradicije. Ali nekoliko noæi kasnije pomislila je na svog oca, kad je u operi bila predstavljena jednoj Engleskinji visokog roda kao »gospoða Fremont iz Sjeverne Amerike«. — »Iz Sjeverne Amerike«, uzviknula je ova ispitujuæi Jessie kroz lor-njon. »Ja sam mislila da u Sjevernoj Americi žive samo Indijanci.« — Jessie se nasmije sama sebi, pomislivši: »Hvala bogu što Tom Benton nije ovdje da èuje tu primjedbu. Objavio bi rat cijelom Britanskom imperiju.«377Sada, za Uskrs, stajala je pred ogledalom u svom apartmanu u hotelu »Clarendon« u Londonu i promatrala se ispitivaèki u sveèanoj haljini. Sama haljina bila je od èipke, ukrašena umjetnim ružama, od tamnocrvenih do bijelih. Njezina tamnosmeða kosa bila je skupljena na tjemenu, a kestenjaste oèi blistale su joj od uzbuðenja. Ona dohvati buket cvijeæa i okrene se Johnu, koji je sjedio u kuænom ogrtaèu i promatrao ritual ženinog oblaèenja.— Hoæu li opravdati Kaliforniju? — zapita ona.— Bila si prirodnija u svojim nebijeljenim mu-slinima.— Ne pokušavam da budem prirodna, dragi. Pokušavam da budem lijepa i profinjena.— Hajde da vidim poklon kome te je èitav tjedan morala uèiti žena ambasadora Lawrencea.— To je zbog toga što je otac uvijek mrzio da vidi damu kako se klanja kao muškarac ili saginje glavu kao služavka.
Netko zakuca na vrata. — To je sigurno moja koèija — uzvikne ona. — žao mi je što nisi nevjesta ili barem dama, pa da budeš predstavljen kraljici. No, naæi æemo se na èaju kod vojvotkinje od Bed-forda u èetiri.Za nekoliko trenutaka njezina je koèija stigla u dvorište Bakingemske palaèe. Odmah su je ispratili u sobu gdje su èekale dame iz diplomatskog zbora. Gospoða Lawrence bila je došla ranije da joj zauzme mjesto u jednom od dubokih prozora odakle æe moæi gledati kraljicu kad se bude dovezla kolima. Kraljevska koèija, u koju bijahu upregnuti bijeli konji, stigla je u palaèu za uskršnje predstavljanje. Malo kasnije otvoriše se vrata krunid-bene dvorane; gospoða Lawrence se pokloni, a onda predstavi Jessie, koja je uèinila sve što je mogla da se ne pokloni kao neki muškarac ili sagne glavu kao služavka. Pošto je bila predstavljena princu Albertu i kraljièinoj majci, Jessie zauzme mjesto u redu pa je dva sata promatrala povorku engleskih plemiæa dok su iskazivali podanièku vjernost, ljubili kraljicu u ruku, i zatim se, hodajuæi natraške, uda-378ljavali od nje. Bila je upravo zapanjena pri pomisli koliko je taj prizor u suprotnosti s položajem prve dame Sjedinjenih Država, kojoj je èetiri godine stajala na raspolaganju Bijela kuæa, u kojoj je neprestano trebalo da se nešto popravi, i pokatkad nailazila na škrtu uètivost od strane glasaèa.Poslije èaja kod vojvotkinje od Bedforda, Jessie i John se uputiše kuæi sir Rodericka Murchisona, predsjednika Kraljevskog geografskog društva, koji je priredio veèeru u èast Johnovih drugova nosilaca medalje. To veèe, provedeno u društvu preplanulih putnika i istraživaèa, bilo je najugodnije veèe što su ga proveli u Londonu, jer je John ovdje bio meðu svojima. Ti su ljudi s velikim interesom proèitali sva tri njihova izvještaja i prouèili Johnove zemljopisne karte; zauzvrat su mu slali izvještaje o svojim putovanjima. Bili su pravi prijatelji i braæa, vezani nesalomljivim srodstvom zvanja. Za Jessie je bilo uživanje da promatra muža u toj grupi, jer je John bio u najboljem raspoloženju. Oèi su mu blistale, govorio je s bezbrižnom ljupkošæu i sigurnom taènošæu èovjeka koji zna svoj zanat. Sve je više dolazila do uvjerenja da je nesreæa što se povukao iz svoga zanata, da mu se mora vratiti, i da se njegov talenat ne smije potratiti.Jedne travanjske noæi, upravo u èasu kad su ulazili u koèiju da poðu na veèeru što bijaše prireðena u njihovu èast, èetiri policajca ih okružiše i obavi jestiše Johna da je uhapšen.— Uhapšen? — zapita on. — Zašto?Jedan nervozni èovjeèuljak koji se predstavio kao službenik u kancelariji pravobranioca grubo povika: — Dovoljno brzo æete saznati! Odvedite ga u zatvor, mladiæi, silni pukovnik æe uskoro nauèiti da u Engleskoj èovjek mora plaæati mjenice.Više zbunjena nego uplašena, Jessie zapita: — Johne, znaš li ti o èemu se to radi?— Vjerojatno o Mariposi. Sargent je prodao akcije. Nisam ga mogao pronaæi.— Ali ti nisi odgovoran za Sargenta...379— Hajdemo sada, pukovnièe — reèe jedan policajac.Kad su pošli niz ulicu, ona dovikne: — Ne brini, dragi, idem ravno kuæi gospodina Lawrencea; on æe te izvuæi.Ali kad je došla u ambasadorovu kuæu, sazna da je ovaj otišao na veèeru u njihovu èast. Ona ponovo uðe u koèiju. Domaæica ih je oèekivala. Jessie objasni što ju je zadržalo; Abbott Lawrence se isprièa i odmah se s njom uputi u Bow Street. Policijska stanica izgledala je sumorna, ali su službenikove rijeèi bile još neugodnije: obavijestio ih je da je kaucija za pukovnika Fremonta velika i da ga on ne može pustiti dok se ne položi novac. Jessie se vrati s gospodinom Lawrenceom na veèeru, ali gosti nisu imali uza se dovoljno novca da Johnu omoguæe da bude pušten na slobodu.Bila je ponoæ kad je napustila društvo. Znala je da æe se John èuditi zašto se još nalazi u zatvoru u Bow Streetu, kad je prilièan broj londonskih bankara i državnika bio na veèeri prireðenoj u njegovu èast.
Lawrenceovi su je odveli u hotel »Claren-don«, i tu Jessie uvidi da jedna neprospavana noæ u tuðem hotelu, dok se muž nalazi u zatvoru, može odlièno poslužiti za iskreno razmišljanje.Dok se ona vozila po parkovima ujutro, bila pozivana na ruèkove i èajeve, John je provodio dane u pokušajima da rašèisti zbrku što su je stvorile konkurentske a ponekad i nepoštene kompanije za prodaju akcija Maripose u Londonu. Zbog njegova suzdržavanja da govori o kolièini kapitala skupljenog u Londonu, èinilo joj se da on želi urediti stvari prije nego kaže detalje. Mariposa je bila bogata žica, i oni su mogli izvaditi iz nje mnogo više zlata, no kako je zbrka rasla, Jessie je sve više bila uvjerena da je trebalo da kopaju zlato u mnogo manjim razmjerima ili da prodaju svoje pravo za odreðenu svotu. Amerièki sudovi još nisu bili potvrdili kupoprodaje sklopljene po meksièkim ugovorima, i njihovo je vlasništvo nad Mariposom svakog trenutka moglo biti osporeno. Njen muž nije bio poslovan380èovjek; on nije bio stvoren za to. Izgledalo je nemoguæe da jedan èovjek s njegovim darovima može da bude i dobar trgovac. Ni ona nije imala glavu za trgovinu; nitko u obitelji nije imao ni interesa ni srca za poslove. Mada je bila sretna zbog zlata što su ga iskopali na Mariposi, plašila se ne samo da to bogatstvo ne stoji više nego što je vrijedno veæ i da ne stavi akcenat njihovih života na pogrešno mjesto. Iz rudnika Maripose dobivali su velike svote novca, no zakonski je èitav pothvat poèivao na tako slabim osnovama da se sve moglo u jednom trenutku srušiti a njima da od svega bogatstva ostane samo parnièenje.Slijedeæeg jutra, kad je njihov sinoæni domaæin otišao da položi garanciju za Johna i kad ga je doveo u »Clarendon«, Jessie dozna da na kraju krajeva on uopæe i nije bio uhapšen zbog financijskih poslova oko Maripose, veæ zbog èetiri mjenice na devetnaest tisuæa dolara koje je izdao u vrijeme zauzimanja Kalif orni je. Državni sekretar Buchanan nije htio priznati te mjenice, jer bi to znaèilo službeno podržati zauzimanje; zakonski prijedlozi Kongresu da se te mjenice isplate nisu bili prihvaæeni; i sada je jedan Kalifornjanin po imenu Huttman tužio Johna u Engleskoj, nadajuæi se da æe ih naplatiti od njegove osobne imovine.Èinjenica da do ove neprilike nije došlo zbog Maripose nije navela Jessie da promijeni svoje mišljenje; bilo je sigurno da æe upasti u ozbiljne neprilike ako dopusti da se nastavi ta nesretna financijska situacija. John se složio s njom u tome da je ova engleska špekulacija dospjela u nesretan æorsokak, i u deset sati krene iz hotela da posjeti neke bankare i da obustavi primanje uloga za Mariposu. Jessie osjeti prilièno olakšanje, ali je bila uznemirena pomislivši na to da su britanski ulagaèi, ponajèešæe udovice i stariji ljudi koji žive od penzija, mogli izgubiti novac na neovlaštenoj emisiji akcija. Ako je bilo žrtava zbog Sargentovih sumnjivih prodaja, ona bi bila rada da ih isplate. Neki su ljudi nesumnjivo uložili svoj novac zato što su imali povjerenje381u Fremontovo ime i osjeæali sigurnost stoga što je on vlasnik Maripose. Ali dati oglas za takve ljude svratilo bi na nju bujicu tražilaca, a mnogi od njih bi bili varalice; to bi takoðer bila optužba protiv njenog muža da je on kriv za Sargentova djela. Ona slegne ramenima s odvratnošæu i oèajanjem.Potkraj travnja, kad je prolazila pored recepcije »Clarendona«, jedan službenik joj pruži pismo od oca. Ona podere omot i poène èitati fraze koje nisu imale nikakva smisla. Onda je došla jedna reèenica o tome kako je njen brat Randolph održao u St. Louisu u èast Kossutha sveèan govor koji je bio dobro primljen; onda je odjednom proèitala.. . kolera ... brzo je dovela do upale crijeva ... drugi dan delirijum... umro nesvjestan svoje agonije ... tako mlad da umre... upravo smo poèeli da postajemo prijatelji.
Kao njen otac, i ona se tek bila sprijateljila sa svojim mlaðim bratom. Neko je vrijeme plakala, a onda navališe uspomene na Randolpha, uspomene koje su boljele* Ona se nije naroèito trudila da upozna tog mladiæa; njenim životom gospodarila je veza s ocem i mužem. Nije imala vremena ni osjeæaja, pa èak ni interesa ni za koga. Samo ga je majka obasipala strpljivom dobrotom koja mu je bila potrebna.Znala je kako je dragocjen svaki trenutak u braku, da je sutra prekasno da èovjek voli i da bude nježan, da se taj odnos mora održavati svakoga trenutka na najtananijem vrhuncu; no nikad nije mogla shvatiti
one jednostavne istine u odnosu sa svojim bratom ili majkom. Bila je dobra kæi svoga oca; vjerovala je da je dobra žena; da li je bila isto tako dobra majka? Ili je u tim satima i godinama što su prolazili isto tako iznevjerila Lily i Charlija?Nikad svjesno nije rekla: stavljam muža iznad djece, no ta odluka bila je odavno donesena. Ma koliko da je voljela djecu, ona æe 11 njenoj duši uvijek doæi iza njenog muža. Za Johna je osjeæala najdublju ljubav prije nego što su se djeca rodila; on æe uvijek biti tu, i osjeæat æe najdublju ljubav382za njega i onda kad djeca odu svatko na svoju stranu. Nije mogla sakriti od sebe tu osnovu svoje prirode; niti je, kao što æe to vidjeti, mogla sakriti < >ð svoje djece tu spoznaju.Kad se John vratio u vrijeme za èaj i vidio koliko su joj crvene oèi, on dohvati pismo sa pisaæeg stola i brzo ga proèita. Zatim spusti kapke na prozoru kroz koji su padale zrake kasnog popodnevnog sunca, zamoèi ubrus u hladnu vodu i pokrije njime njeno groznièavo lice. Nekoliko sati kasnije ona reèe: — jesu li tvoji poslovi dovoljno sreðeni da možemo napustiti London? Misliš li da bismo mogli prijeèi u Pariz? U ovom društvenom vrtlogu nikad neæemo naæi mira koji smo tražili.— Možemo poæi za dan-dva — odgovori on. — Obustavio sam svako iskorištavanje Maripose u Engleskoj. Akcije æe odsada izdavati jedna banka u San Francisku. Osim toga sam uspio da se Huttma-nova tužba prebaci natrag u Ameriku.U Parizu naðoše mali stan na Champs Elvsees, otmjenu malu kuæu u talijanskom stilu, sa dvorištem i velikim vrtom iza kuæe, gdje se teren naglo spuštao prema Seini i odakle su imali divan pogled na Dom invalida na drugoj obali. Smjestili su se u vili u kojoj æe provesti najmirnijih èetrnaest mjeseci u toku njihova burnog braka što æe potrajati pola stoljeæa.èim su stigli, Jessie opazi da æe opet imati dijete i pomisli kako æe biti divno što æe provesti to vrijeme u tihoj ljepoti ove vile. Osjeæala se lijenom, ali John se održavao u kondiciji baveæi se maèevanjem. Ponekad bi zamolio nekog nastavnika iz škole da doðe k njima kuæi, pa je ona mogla promatrati kako napreduje. Gledajuæi ga tako s maèem u ruci, sjeæala bi se kako ga je Bavard Tavlor opisao u dopisu što ga je iz Montereva poslao u New York Herald: »Nikad nisam vidio nijednog èovjeka koji bi radio s lakoæom i imao toliko aktivnosti, snage i fizièke izdržljivosti u tako savršenoj ravnoteži.« Isto tako, pohaðao je školu gdje se nekada poduèavao njegov ljubljeni Nicollet. Studirao je383astronomiju i matematiku kao i djela francuskih geologa o vaðenju kvarca.Oboje su odlièno govorili francuski, što im je pomoglo da se u Parizu osjeæaju kao kod kuæe. Svake bi se sedmice jednom odvezli kroz park St. Cloud do Versaillesa, pa bi proveli cijeli dan šetajuæi i iduæi po galerijama, i vratili bi se iduæe veèeri. Kad bi poslijepodne bilo toplo, sišli bi kroz svoje imanje do Seine, i tu bi ležali kraj obale s otvorenim knjigama, ali ne bi èitali, veæ bi promatrali kako prolaze mali brodiæi; uveèe bi ih èekala izrvsna veèera, a onda bi proveli jedan sat na balkonu koji je gledao na grad, uživajuæi u blagom i mirnom zraku. Nekoliko puta dnevno Jessie bi opazila kako se raduje ne samo što ima muža kraj sebe veæ i što ga ima za sebe. Poèetkom jeseni kupili su karte za veliko kružno putovanje po Evropi, spakirali prtljagu i pripremili se da poðu, no u posljednjem trenutku odluèiše da bi bilo glupo da se zamaraju takvim krstarenjem, oni koji su tolike mjesece proveli na teškim putovanjima.Pošto su se u Londonu zasitili društvenog života, malo su primali dok nije došla zimska sezona; onda su redovito išli u Theatre Francais i u Talijansku operu, da èuje Rachelu. I lady Buhver, koja je došla da provede društvenu sezonu u Parizu, predstavila ih je diplomatskom zboru. Bili su pozvani na ples u St. Cloudu, koji je prireðivao Princ predsjednik; proveli su jedan dramatièan dan promatrajuæi kako Louis Napoleon dolazi u Pariz da bude okrunjen za cara; a sa prozora svoje kuæe promatrali su svadbenu povorku cara i carice kad je napustila Tuile-rije i pošla duž Champs Elysees. Grof de la Garde, èlan obitelji Bonaparte, zavolio je Jessie; svraæao je u jedanaest sati poslije šetnje po Bulonjskoj šumi, da prièa prièe iz francuske povijesti. Fremontov salon je postao popularan bez ikakva Jessina nastojanja da to postigne.
Zimski mjeseci su prolazili. Mada je njeno dijete trebalo da se rodi za sedmicu-dvije, Jessie odluèi da priredi zabavu u povodu èetrdesetog roðendana384svoga muža. Johna je muèila pomisao da je dostigao te godine. Govorio joj je da samo mlad istraživaè može da bude istraživaè. Jessie je smatrala da bi najlakši naèin da lako prebrodi taj roðendan bio da pozove na veèeru prijatelje koje su upoznali za vrijeme svog devetomjeseènog boravka, naroèito francuske uèenjake, astronome i istraživaèe. Nekoliko tlana kasnije rodila se njena druga kæerka Anne. Lijeènici koji su bili prisutni uvjeravali su je da je dijete sasvim zdravo; grof de la Garde ju je nazvao »malom Parižankom«.Na Johnova navaljivanja podvrgla se oporavku u dokolici, jer su oboje osjeæali da im se uskoro završava odmor i da æe se vratiti u Sjedinjene Države. Pravi povod za povratak bilo je pismo Toma Ben-tona, koji im je javljao da vlada priprema tri nove željeznièke ekspedicije koje treba da pronaðu prijelaz preko Stjenjaka — prijelaz koji John nije uspio pronaæi prilikom svoje èetvrte ekspedicije. Otac joj je pisao kako su mnoge vodeæe novine pisale da bi pukovnik Fremont, koji je bio najiskusniji otkrivaè puteva na Zapadu, trebalo da vodi ekspediciju.Jessie je nekoliko puta poduže razgovarala s mužem u toku mirnih zimskih veèeri. Složili su se u tome da vaðenje zlata — usprkos tome što je John studirajuæi rudarstvo u Parizu nauèio što treba uèiniti da bi iz rudnika na Mariposi mogli neprestano izvlaèiti bogatstvo — složili su se da to vaðenje zlata iz zemlje ne bi trebalo da bude samo sebi cilj, veæ jedino sredstvo. Njena je teorija bila da njihovo bogatstvo treba da se upotrijebi za daljnja istraživanja, za zemljopisne karte i za knjige o novim divljinama i granicama.— Sve je to potpuno taèno — odgovorio je John gledajuæi zamišljeno svojim crnim oèima — ali nijedan èovjek ne može biti istraživaè ako nema odreðeni cilj. U istraživanju, isto tako kao i u ljubavi, èovjek želi da za neèim teži, kao što želi da i za njim teže. Èovjek mora èekati dok iskrsnu prilike u kojima je potrebno vršiti istraživanja. Ne mogu ja jednostavno reæi: »Sada æu istražiti Srednju Ame-25 Besmrtna žena385riku«, ili: »Sada idem da istražujem Kanadu«. Takav naèin mišljenja nikad ne bi donio vrijedne rezultate.— Tvoje polje rada je zapadni dio Sjedinjenih Država — odgovori Jessie. — Nitko ga ne poznaje bolje od tebe. Tamo svakako ima još mnogo posla.— Da, ali treba da se pojavi neki naroèit cilj.Isto onako kao poslije suðenja pred ratnim sudom, kad je stiglo pismo Toma Bentona iz St. Loui-sa, u kojem je on pisao Johnu o predstojeæoj èetvrtoj ekspediciji i koje je vratilo Johna životu, sada je opet pismo njenog oca svratilo Johnovu pažnju na njegovo zvanje.— Vratit æu se prvim brodom natrag u Ameriku — uzviknuo je. — Ostat æu ovdje u Parizu tek toliko koliko mi je potrebno da kupim najsuvremeniju opremu. Ti možeš zatvoriti kuæu kad te bude volja i onda se vratiti s djecom.Njeno teško izvojevano doba mira bilo je završeno.— Da, moraš se vratiti u Washington što prije — složi se ona. — Trebat æe im tvoja pomoæ u organiziranju ekspedicije; trebat æe ti vremena da odrediš pravac puta i naðeš ljude.Kad je krajem lipnja stigla u Ulicu C sa svoje troje djece, vidjela je da je službeni Washington mimoišao Johna. Sekretar rata Jefferson Daviš odluèio je da prva transkontinentalna željeznica treba da ide južnim putem, dok je John iznio mišljenje da bi bio bolji centralni put. Ministarstvo rata, koje je dotle rukovodilo svim ekspedicijama, željelo je da zapovjedništvo preda mladim inženjerima iz Topografskog odjeljenja.Pošto je unajmila skromnu kuæicu u blizini oèeve kuæe i udobno smjestila svoju obitelj, Jessie se uhvati ukoštac s problemom što æe biti sa Johnom poslije ovog odbacivanja. Pomiriti se s time znaèilo bi386da više ne može biti ni od kakve koristi, da je s njime kao s istraživaèem svršeno. Promatrala ga je dok je skicirao zemljopisne karte i pokazivao gdje cc naæi prolaz koji nije uspio pronaæi 1849. godine; vidjela ga
je kako je oduševljen krenuo iz Pariza, pazeæi na svoje nove instrumente kao na svoje najveæe blago. Prvi put ga je vidjela kako zamišlja da lx>gatstvo Maripose iskoristi za jedan stvaralaèki projekt: kad jednom otkrije taj prijelaz preko Stje-njaka, namjeravao je da upotrijebi zlato da trasira željeznièku prugu i da je sam sagradi, željeznièku prugu koja bi bila ispunjenje snova njenog oca. Laknulo joj je kad je primijetila da je njen muž zamišljen a ne ljut.— Mogao bih organizirati ekspediciju na svoju ruku — reèe on. — Preuss i Kern žele da ponovo poðu sa mnom. Ali teško je preorijentirati se ... U mašti sam vidio jednu vojnu ekspediciju... èak sam se nadao da æe me vratiti u službu...Nije završio misao, gledajuæi je u lice da vidi hoæe li ona pokazati zaprepaštenje ili neodobravanje. Ali ona je uvijek znala koliko on želi da ga vojska pozove da ponovo stupi u službu; što se nje tièe, ona neæe biti zadovoljna dok ga ponovo ne vidi u uniformi, u onoj službi u kojoj je poèeo svoj život u struci.— Kad te je predsjednik Polk unaprijedio u èin pukovnika, rekla sam da æeš biti general prije svoje èetrdesete godine. Vrijeme koje sam predvidjela isteklo je, ali ako stjecaj okolnosti bude povoljan, vojska æe te ipak pozvati natrag u službu. U meðuvremenu, svakako neæeš diæi ruke od planova za petu ekspediciju? Taj željeznièki prijelaz je tako važan; ti si èovjek koji treba da ga pronaðe i ucrta.— Hoæeš li reæi da bi trebalo da sami financiramo ekspediciju?— Kako bismo bolje upotrijebili novac? Ti si veæ potrošio nekoliko tisuæa dolara za svoje nauène instrumente; sigurno se nisi nadao da æe ti vlada ikada vratiti taj novac.25*387Kad je John napravio grimasu, ona nastavi: — Onda je dobro, hajde da upotrijebimo svoje prihode da organiziramo ljude i kupimo opremu. Ako pronaðeš prolaz, zemlja æe željeti da financira tvoju željeznièku prugu; ako ga ne pronaðeš, ništa neæeš izgubiti osim nešto zlata. Još uvijek se možemo vratiti na Mariposu i tamo sagraditi brvnaru. Pariz je bio daleko od Fremontvilla. Ili ti više ne želiš Fre-montville?Oèi mu sijevnuše. — To æe biti glavna željeznièka stanica na našoj željeznièkoj pruzi. Ona æe prolaziti taèno ispred prednjih vrata tvoje kuæe.Narednog jutra, kad su rekli njenom ocu da æe financirati jednu nezavisnu ekspediciju, Tom kim-ne glavom u znak odobravanja, napiše èek kao svoj prilog i pošalje pisma svojim prijateljima u St. Loui-su. Povratnom poštom stigne mnogo skromnih èekova, èekova koji nisu bili dovoljni da skinu financijski teret sa Fremontovih pleæa, ali su bili dokaz povjerenja onih koji su izgubili novac na èetvrtoj ekspediciji; to je povjerenje pružilo Johnu potrebnu podršku da prione radu s nekadašnjim oduševljenjem.Kao i uvijek, Jessie se dobro osjeæala što se opet nalazi u Washingtonu, mada ju je na povratku doèekalo jedno razoèaranje. Ona se ugodno osjeæala u društvu svojih sestara. Šarah se bila preselila u Boston s mužem, ali Eliza i Susie su još uvijek bile u Washingtonu. Roðenje prvog djeteta donijelo je Elizi ne samo zdravlje, koje nikad nije imala, veæ je i popunilo njeno visoko, nezgrapno tijelo i grubo lice te joj dalo neku vrst privlaènosti. Ona i William Carev Jones bili su sagradili za sebe jednu starinsku kuæu od opeke u Ulici H, svega nekoliko blokova daleko od Bentonove kuæe; kad se ponovo oporavila, Eliza je poèela studirati pravo, kako bi mogla što bolje razumjeti poslove svoga muža.Jessie i Eliza su èesto ruèale zajedno, bilo u Eli-zinoj bilo u Jessinoj kuæi, gdje bi po jedan sat provele u društvu: jer u braku, djeci i ozbiljnom interesu za poslove svojih muževa nalazile su mnogo388ištošta zajednièko. Najugodnije sate provodile su sa svojom najmlaðom sestrom Susie, kojoj je sada bilo dvadeset godina. Susie je, nakon godina upornog vježbanja, prestala da svira na glasoviru, i sada je posveæivala svoje vrijeme opèinjavanju mladiæa u Washingtonu. Imala je majèino lice, nježne crte, rumene obraze, sjajne plave oèi. Kad je Jessie posljednji put vidjela Susie, prije dvije i pol godine, bilo je to štrkljasto djevojèe, a sada je bila lijepa kao što je bila lijepa u svojoj mladosti Elizabeth McDovvell,
bezbrižno dijete koje je opèinjavalo svoje kavalire. Bila je središte grupe mladih ljudi u Washingtonu i vukla je za sobom pola tuceta ljudi, ne moguæi da donese bilo kakvu ozbiljnu odluku jer se previše dobro provodila zabavljajuæi se. Mada je Jessie bila svega deset godina starija od Susie, po naravi se osjeæala dovoljno starom da joj bude majka. Susie joj je prièala o svojim ljubavnim doživljajima, o muzici i igranju i kazalištima i mladiæima koji su joj ispunjavali život. Kad je trebalo da se kasno vrati, ostajala je kod Jessie umjesto da ide kuci i budi roditelje.Jessie je išla na pogreb grofu Bodiscu, i vratila se sa Harriet njenoj kuæi u Georgetovvnu. Sada je Harrieti bilo dvadeset osam godina. Bila je u punom cvatu, okruglih obraza i punog stasa.— Jessie — reèe ona sa zaèuðenim pogledom punim ljubavi — Rusi su divni ljudi. Grof mi je pokazao svoju oporuku nekoliko dana prije smrti. Ostavio mi je i posljednji dolar svoje imovine, pod uvjetom da se udam za mladiæa koji æe mi pružiti ono zadovoljstvo koje sam ja njemu pružila u toku dvanaest godina našega braka.Onda je otoplilo i Jessie je smjestila svoje troje djece u jednu loðu pored vrta, najhladovitije mjesto u kuæi. Izgledalo je da Lily i Charlie uživaju u toplini; namjestili su u dvorištu šmrk i cijelog se dana hladili, zamišljajuæi da je to jedan od pariških vodoskoka. Ali mala Anne, kojoj je sada bilo pet mjeseci, nije se dobro osjeæala. Odbijala je hranu i389užasno se prevrtala noæu. Jessie je mnogo sati provela u tami ljuljajuæi kolijevku i pjevajuæi tihe uspavanke.U Washingtonu se proširila jedna epidemija i dvoje djece umrlo je u roku od dva dana. Ujutro desetoga srpnja razboljela se i Anne. Jessie ponovo posla Josheema u Silver Spring da zamoli Francisa Blaira može li se tamo skloniti. Blair se vratio s koèijom, zamotao Jessie i bebu i žurno ih poveo na svoje hla-dovito usamljeno imanje. Kad je uveèe došao John, bol koji je pritiskao Jessino srce popusti, jer je izgledalo da se dijete bolje osjeæa. Sutradan ujutro, dok je držala dijete na grudima i dok ju je lijeènik uvjeravao da æe dijete ovdje u Silver Springu ozdraviti, Jessie osjeti kako je dijete uhvatio mali grè. Anne se ukruti na njenim grudima. Njena druga kæerka bila je mrtva.Previše otupjela od tog iznenadnog udarca da bi osjetila bilo kakvu bol, ona se zagleda u djetinje lice. Godina dana u Parizu sada je bila završena. Malog Bentona je izgubila jer je bila iznurena i izr muèena suðenjem pred ratnim sudom, ali malu Parižanku je nosila u zdravlju i miru. Charlija je nosila kroz Panamu i rodila ga bez naroèite lijeènièke njege u San Francisku. Kako da èovjek razumije život, kako da ga pravilno shvati?Još prije no što je mogla da zaplaèe, bolne misli probodoše joj srce kao noževi: rodila je èetvoro djece, a dvoje je umrlo; polovina života bila je potraæena; polovina svega onoga što èovjek pokušava uèiniti propada tragièno i nestaje. Tako je isto bilo i sa Johnom; on je vodio èetiri ekspedicije; prve su dvije bile izvanredno uspješne, a posljednje dvije donijele su sukob, neuspjeh i smrt.Kad joj je lijeènik uzeo dijete, Jessie se sjeti trenutka u St. Louisu kad joj je umro prvi sin i kad je lijeènik pokušao da joj uzme malog Bentona, a ona se nije mogla odvojiti od njega. Onda je više patila zbog same sebe i zbog muža nego za izgubljenim djetetom; ali Anne je bila tako slatka i tako krhka, i imala je tako razoružavajuæi osmijeh; že-390Ijela je da mala odraste i da postane lijepa mlada djevojka. Duboko u njoj bio je bol zbog djeteta.Još je sjedila nepomièna u stolici, presahlih suza, ukoèena i hladna, kad je John stigao. On joj stavi glavu u krilo i zaplaèe. Mala Parižanka mnogo je znaèila za njega; nije mogao suzdržati bol. »Kad je umro mali Benton«, pomisli ona, »ja sam bila zdvojna od boli, a on me je tješio, bio je miran i odluèan. Sada je moj red da ja njega tješim; ne smijem plakati, ne smijem biti ogorèena, moram pomoæi mužu. Kad je jedan slab, drugi mora biti snažan. Kad je jedan bolestan, drugi mora biti zdrav. Kad je jedan slomljena srca, drugi mora biti miran i pun pouzdanja. Nijedno od nas dvoje ne može biti uvijek zdravo i hrabro, uloge se moraju mijenjati, moraju se mijenjati kao što se zdravlje i odvažnost smjenjuju ili ponovo oživljuju. Živjeti
zajedno ne znaèi da je svaki supružnik uvijek najjaèi, ili da su dvoje zajedno uvijek dvostruko mudri i odluèni, veæ da se ljubavlju, nježnošæu, suosjeæanjem, pa èak i sažaljenjem, njihovo prihvaæanje života i njihov put kroz godine pojaèavaju. To je suradnja; to je brak.«Ona mu podigne glavu sa svoga krila, èvrsto je stisne rukama i poljupcima osuši suze.Samo nekoliko dana nakon što su John i njegova grupa otišli iz St. Louisa, Jessie dobi telegram u kojem je stajalo da John hramlje na lijevu nogu i da se mora vratiti u St. Louis radi lijeèenja.Jessie uhvati prvi vlak za St. Louis, sjeæajuæi se kako su se ona i John, kad su prije deset godina putovali istim putem, vozili koèijama, kanalskim èamcima, parnim brodovima, i kako je putovanje trajalo dvije sedmice. Sada je put trajao svega tri dana i tri noæi.John je bio u njihovoj staroj sobi u Bentonovoj kuæi, u sobi s pogledom na voænjak. — Imali su391pravo u ministarstvu rata što su me zaobišli -— zastenjao je kad je Jessie ušla u sobu. — Znali su da ja nikad ne bih mogao prevuæi preko Stjenjaka ovu prokletu nogu.Jessie je stajala na pragu, opažajuæi kako mu se bore vide èak i kroz crnu bradu.— Ti tu nogu nisi povrijedio plešuæi na vašing-tonskim plesovima — odgovori ona — veæ dok si se trudio usred zime da pronaðeš prijelaz preko Stjenjaka. Ako ne možeš nastaviti rad — onda ne možeš, ali nemoj nositi tu nogu kao neko prokletstvo: nosi je onako kao što bi rekla baka McDowell da treba da je nosiš, kao medalju što si je dobio za hrabrost u borbi.Njen glas djelovao je na njega poput lijeka. On joj priðe šepajuæi i zagrli je.— Oprosti mi što sam na tebe prasnuo, draga. Naprosto sam postao mekušac, a to mi je mrsko. Poslije godinu dana spavanja na èipkama i života u Parizu više ne nalazim da je vlažno sedlo najudob-niji jastuk. — Držao ju je za ruku, promatrajuæi njeno lice. — Oprosti mi, Jessie, što sam tako sebièan i govorim o sebi. Ti izgledaš umorno.— Da, umorna sam — prizna ona. — Ali ne izgledam blijeda zbog toga. Pošla sam na svoju petu ekspediciju istog trenutka kad i ti na tvoju. — Ona naglo zabaci glavu. — Kao ti, i ja nalazim da je teško spavati na vlažnom sedlu poslije mekanog jastuka; lako je bilo nositi Anne, jer je Charlie bip tako snažan i zdrav. Sada...On je zagrli i, držeæi je u zagrljaju, ljuljao ju je s jedne strane na drugu.— Plašim se — prizna ona — ali ne previše, èini mi se da imam sreæe s neparnim brojevima« Moje prvo i treæe dijete su snažni kao tigrovi; drugo i èetvrto bili su slabi i umrli su. Sada opet treba da rodim zdravo dijete.— Kad treba da dobiješ bebu?— Oko sredine svibnja.— Dobro. Prikljuèit æu se svojim ljudima u Saline Forku kod Kansas Rivera. Trebalo bi da budem s392druge strane Stjenjaka u veljaèi; otuda idemo u San Francisco, a vratit æu se preko Paname. Poèetkom svibnja bit æu u Washingtonu.Prvog jutra nakon povratka u Washington, Jessie popi u šest sati èaj uz rošèiæe, a onda se uputi kuæi u Ulicu C. U pola sedam bila je u biblioteci. Još nije bilo svanulo; ona ugleda oèevu èupavu glavu nagnutu nad papirima na njegovu pisaæem stolu; a svijeæe je podsjetiše na ono jutro prije dvanaest godina kad je nosila svoje prvo dijete, kad je njen muž upravo polazio na prvu ekspediciju i kad je ona došla Tomu Bentonu u biblioteku da mu pomogne pri radu. Sada je trebalo da pomaže sedamdeset dvogodišnjem ocu da piše svoje memoare, Trideset godina u Senatu Sjedinjenih Amerièkih Država. Ona mu plaho priðe, nagne glavu preko njegova ramena i poljubi ga u obraz.— Lijepo je biti opet ovdje s tobom, oèe — reèeona s ljubavlju — i raditi na tim papirima u ovojlijepoj sobi kao što smo radili prije mnogo godina.Tom Benton potapša njenu ruku koju je bila
položila na njegovo rame.__Nedostajala si mi, Jessie, više nego što možešzamisliti. Tako mi je èesto bila potrebna tvoja pomoæ/tako èesto bih te dozivao po imenu... Ali ti si morala voditi svoj život, raditi svoj posao. Hoæu da znaš da se ponosim onim sjajnim stvarima koje si ostvarila sa Johnom.__ Sve ono što sam mogla postiæi postigla samzahvaljujuæi tvom uèenju i pomoæi. Ali mislim da više ne bi trebalo da budemo odvojeni, veæ da ostanemo zajedno i da radimo zajednièki na svojim problemima. Ako John i ja opet budemo morali krenuti u Kaliforniju, onda moraš i ti s nama. Kako bi ti zavolio Zapad, oèe! Bogatiji je i sjajniji nego što bi se usudio i da sanjaš.Tomove oèi zasjaše od uzbuðenja. — Da, Jessie — uzvikne on — kad ponovo poðeš u Kaliforniju, idem i ja. Veæ godinama to želim. To je posljednje što bih htio doživjeti prije nego umrem.393U toku jeseni pošta od Johna joj je èesto stizala, jer je bio na jednom putu kojim se mnogo putovalo; tamo gdje je prije dvanaest godina pratila njegovo putovanje kroz pravu divljinu, u seobi na Zapad nastale su stotine sela, farmi i tvrðava, a rijeka teretnih kola neprestano je išla u oba pravca. Tek poslije Nove godine, kad je bila bez pisama nekoliko mjeseci, poèela je osjeæati neki neodreðeni strah. Jednog popodneva poèetkom veljaèe, dok je sjedila u dnevnoj sobi svoje najmijene kuæe, sa Lily i Charlijem, koji su joj se igrali ispred nogu, odjednom osjeti u stomaku bol od gladi, iako trenutak ranije nije osjeæala nikakvu glad. Dok je ta glad muèila njenu utrobu kao da danima nije ništa jela, njen bezlièni strah se uoblièi: John umire od gladi; posljednja zaliha hrane odavno je pojedena, posljednje životinje zaklane su i podijeljene; zemlja je bila pokrivena snijegom, a nije bilo ni zalogaja da ih podrži.Te noæi za veèerom nije mogla ni dirnuti jelo. Kad ju je otac upitao šta joj je, ona odgovori: — John umire od gladi. Ne mogu jesti dok je on tako strahovito gladan.— Nisi mi rekla da si danas dobila vijesti od Johna!— Nisam dobila vijesti. Znam da je gladan!Tom Benton se zamisli na nekoliko trenutaka. Nije mogao uèiniti ništa drugo do povjerovati da njegova kæi pati od neke naroèite sile koja je tišti. Morao se boriti protiv njenog bola a ne protiv vjerojatnosti njenog saznanja.— Možda je istina da je John gladan — odgovori on nježno — na njegovim ekspedicijama èesto je nestajalo hrane. Ali nema razloga da se zabrinjavaš. On se uvijek snalazio.Jessie je sjedila šutke, oborene glave, bez volje za jelom. Kad je prošao drugi dan, a ona nije okusila ništa osim vode, Tom Benton se naljuti.— To je najveæa glupost za koju sam ikada èuo. Ako John tamo gladuje, on ti to nije mogao ni na koji naèin saopæiti. Èak i da je mogao, on to ne bi394uèinio. Ja ti neæu dopustiti da dovedeš u opasnost dijete koje nosiš.— Imaš pravo, oèe — prošapuæe ona. Dvije noæi kasnije, 6. veljaèe 1854. godine, sjedila je u haljini pred kaminom u dnevnoj sobi, s kosom opuštenom niz leða, ruku prekriženih na krilu, trudeæi se da u plamenu sagleda pravu sliku patnji što ih njezin muž proživljava u tom trenutku. Odjednom zaèuje kako se prednja vrata buèno zatvorise a mladenaèki glas odjeknu na stepeništu. Njena sestra Susie i jedna Bentonova roðakinja, koje su bile na vjenèanju kod generala Jessupa, bile su došle da tu prespavaju noæ. Jessie srdaèno pozdravi obje djevojke i natjera ih da se udobno smjeste pred vatrom poslije vožnje neravnim i ledenim ulicama. One skinuše plesne haljine, navukoše kuænu odjeæu te se namjestiše kraj njenih nogu da joj prièaju o zabavama i veselju na vjenèanju, dok su èešljale kosu i pile èaj.Vatra je bila dogorjela. Jessie reèe: — Idem da stavim još koja dva drveta. — I ona uðe u blagovaonicu, gdje je bio sanduk sa drvima. Upravo je bila klekla pored sanduka, kad joj se uèini da èuje neki glas, glas koji nije mogao da bude ništa drugo nego Johnov šapat:— Jessie.
Nije se ni makla, èak je prestala disati: napola kleèeæi u mraku, ona osjeti neizmjerno olakšanje. Znala je da je njen muž spašen.Ustala je i odnijela drvo u dnevnu sobu. Susie, koja je stajala okrenuta leðima vatri, sretne se s Jessinim pogledom kad je ova ušla u sobu. — Pa, Jessie draga, što se dogodilo? Oèi ti sjaju kao da si dobila najdivniju vijest.— Jesam — odgovori ozbiljno Jessie. — John je spašen.Tom Benton stigao je kasno slijedeæeg jutra, odmahujuæi glavom u znak negodovanja. — E baš je to prava prièa što si ti bila tako sigurna da on gladuje. To mi se ne sviða, Jessie. To je opasna igra, opasnija od svega onoga sa èime je John suoèen na tom putovanju.395— Ne boj se — odgovori ona tiho. — Sada sam sretna, jer znam da je John spašen. Više neæeš imati muke sa mnom, vidjet æeš.— Nikad ne gledaj poklonjenom konju u zube — reèe otac tihim glasom. — Ne volim tajanstvene stvari, ali ako one služe da ti vrate apetit, prihvaæam.Bila je dobra kao i njena rijeè; pošto se oslobodila straha zbog muža, sedmice su joj brzo prolazile. Potkraj ožujka stiže joj pismo iz Parowana, u državi Utah. Donio ga je jedan mornarski starješina, koji je po poslu došao u Washington. Poderavši omot i otvorivši stranice da bi mogla èitati; vidjela je da se jedna rijeè istièe i ponavlja gotovo u svakoj reèenici: glad. Još prije nego što je proèitala poèetak: »Draga moja ženo«, vidjela je rijeè glad, i bez daha je èitala:Naše zalihe hrane neprestano su išèezavale. Nije bilo moguænosti da nam je nadomjesti divljaè. Nismo mogli misliti ni na što drugo veæ samo na glad. Živjeli smo gotovo pedeset dana samo od mesa naših konja, dok i posljednjeg nismo zaklali. Tri dana kasnije, dok sam se vukao uz planinu, glad me je toliko savladao da mi je nestalo snage i umalo da nisam sustao. Nikome nisam govorio o svom stanju, veæ sam samo rekao da je ovo savršeno mjesto za logorovanje, pa smo odmah stali. Narednog jutra mogao sam nastaviti put. Pozvao sam sve ljude. Isprièao sam im kako je jedna mala grupa na mojoj posljednjoj ekspediciji bila odgovorna što je pojela jednog èlana, i povikao sam: — Ako treba da umremo od gladi, umrimo kao muškarci. — Kasno sutradan sreli smo jednu grupu ljudi iz države Utah, koje sam se sjeæao sa moga putovanja kroz ovaj kraj1844. godine. Dali su nam jednog psa...Kad je proèitala pismo, ona se nemoæno nasloni na kamin. Sjeti se jedne druge godine i jedne druge kuæe; ležala je na širokom od trešnjeva drveta na-396
pravljenom krevetu s baldahinom, u Bentonovoj kuæi u St. Louisu, kad je cijeli svijet mislio da je John mrtav; sjeæala se te noæi kad je sva bila obuzeta užasom: krug se tada nekako slomio, i ona je spokojno zaspala, a kad se probudila, bila je bezbrižna, jer je znala da je njezin muž spašen.Potom je, sva vesela, otišla oèevoj kuæi da ga obavijesti kako je sa Johnom i njegovim ljudima sve u redu. Nije spomenula rijeè glad.Rano ožujsko proljeæe došlo je u Washington. Tom Benton se osjeæao umoran poslije naporna rada u toku zime i bio je otišao u posjetu u Silver Spring da se malo odmori. Jessie je namjeravala da te dane provede s majkom u Ulici C. Prve veèeri ona odnese Elizabethi poslužavnik s hranom; na njemu nije bilo nièega osim šalice mlakog mlijeka i komada kruha s maslacem.Kad se vratila iz Pariza, odmah je primijetila koliko je majka propala. No sada je u svakodnevnom dodiru opažala malo promjena. Majèine oèi bile su upale, lice blijedo. U toku posljednjih godina Eliza-beth McDowel je živjela jer nije znala kako da umre dok ne doðe njeno vrijeme.Jessie je istrljala majèine ruke toplom krpom, obrisala ih, i malo je poèešljala. Poslije nekoliko trenutaka, Elizabeth reèe: — Jessie ... pomozi mi... da ustanem. Jessie navuèe majci preko ramena kuænu haljinu i natakne joj tople papuèe.
Pridržavala je Elizabethu, obuhvativši je rukom oko leða, niz dugaèak hodnik kojim se majka uputila prema biblioteci. Pratila ju je dok se kretala po sobi, dodirivala Tomov pisaæi stol, knjige na policama, dasku za šah na stolu pokraj prozora. Kad je prišla vratima, Jessie primijeti suze u njenim oèima. Napola je nosila a napola pridržavala majku niz široke stepenice. Skupivši svu svoju snagu, gospo-ða Benton je išla od sobe do sobe, gledala portrete svojih roditelja u salonu, udarila jednu tipku na Eli-zinom i Susinom glasoviru, zatim je prošla kroz397ulazni hol u blagovaonicu, pa je tu, oslonivši se o stol, gledala svoj portret dok je bila mlada žena, portret što ga je naslikao Samuei Morse dok se još bavio portretiranjem. Naposljetku sjedne u veliku stolicu Toma Bentona na èelu stola. Preko sjajnog stola od mahagonija dvije su se žene gledale u sumraku koji se naglo spuštao. Dok je Jessie promatrala majèino lice, vidje da su joj oèi bistre a obrazi malo rumeni.-^ Ovdje sam bila veoma sretna... ali to nikad nije bio moj dom... onako... kako je tvoj dom. Ti si ovdje odrasla— ovdje su ti korijeni. Voljela si ga. Tvoj ti ga je otac ostavio... to æe biti tvoj dom prema oporuci... naslijeðen dom tvoje djece. Sretna sam... ti æeš ga imati, Jessie, ti i tvoja obitelj.— Otac je rekao da si ti od ovog doma napravila malu Bijelu kuæu Washingtona. Godinama je svaka znaèajnija osoba koja je dolazila u glavni grad sjedila za ovim stolom i uživala u tvom gostoprimstvu. Ti si ovdje ugostila Jacksona i njegovu Rachelu kad su prvi put došli u Washington i kad nitko nije htio da primi gospoðu Jackson jer je bila rastavljena.Elizabeth se slabo osmjehne. Jessie je znala da je njena majka bila na svoj naèin muèenica braka; jednom je rekla: »Ne mogu izdržati taj naèin života pa æu se tiho povuæi, ali nikad neæu uvrijediti muža i reæi mu da ovo nije pravi život za mene, i da je moja kobna greška u tome što sam se udala zL njega.« Ako nije bila dovoljno snažna da izdrži život koji je bio protivan njenim nagonima, mogla je barem da bude dovoljno snažna da ne kaže mužu što je ubija. I Elizabeth Benton je nosila znak kralja Georgea. Druga bi žena napustila muža, vratila se u Cherrv Grove da tamo živi, izjavila bi da je njen brak bio zabluda. Elizabeth McDowell Benton je svoju zabludu platila životom, no nitko to nije znao osim njene kæerke. Meðu njima je postojala provalija, provalija temperamenta, vrijednosti, priroda; ali sada se Jessie osjeæala bliže Elizabethi nego ikada prije.398Shvatila je da odvažnost, kao i usamljenost, ima mnogo lica; i da ništa što bi ona mogla uèiniti ne bi iziskivalo više odvažnosti nego što je pokazala Elizabeth, odrasla usred ljupkosti i blagosti.Te noæi je njena majka tako tiho i blago nestala iz života da Jessie gotovo i nije osjetila da se ma što dogodilo. Oèi su joj izgledale samo malo više stisnute, lice samo malo više blijedo, lomna, koš-èata ruka što ju je držala u svojoj ruci samo malo više hladna. Kad je kæi podigla zaklon na prozoru da propusti prve zrake zore, vidjela je da su patnje Elizabeth Benton završene.Nekoliko tjedana nakon toga upravo je objedovala s djecom kad u kuæu uleti Josheem, razrogaèenih oèiju, vièuæi zadihano: — Gospoðo Jessie, doðite brzo — kuæa gori!Jessie potrèi kroz vašingtonske ulice; nekoliko blokova dalje opazi kako se diže plamen. Iduæi niz Ulicu C, prestane da trèi; noge joj se poèeše vuæi. Pred Bentonovom kuæom veæ se bila okupila gomila svijeta; vatrogasci su rukovali ruènim šmrkovima, uzalud pokušavajuæi da ugase vatru. Ona zatvori oèi i ugleda dvije vatre u San Francisku, za koje su krivili bezakonje graniène zajednice. Stajala je na jednoj nozi, opuštenih ramena, i teško dišuæi promatrala kako njen dom nestaje u plamenu sa svim uspomenama i nadama. To je dakle bilo njezino nasljedstvo; sagraðen dom, stvoren život — i da od toga ne ostane ništa osim dimnjaka što se sa zgarišta diže prema nebu?Koèija njenog oca stiže zaokreæuæi iz Avenije Pen-nsvlvania. Jessie mu pomogne da siðe. Stajali su zagrijem. Tom promrmlja:— Moj rukopis Trideset godina u Senatu propao je.
Gomila se sve više natiskivala. Govorili su im utješne rijeèi. Jessie zaèu kako netko govori da je Senat raspušten na tu vijest, a onda ugleda mnoge senatore s kojima je Tom Benton godine i godine radio kako izražavaju žalost i nude gostoprimstvo u svo-399jim domovima, dok je Bentonov krov padao a drveni zidovi kao da su svi odjednom nestali u plamenu.Jessie zamoli nekoga da joj pomogne da odvedu oca njenoj kuæi. Ovdje se Tom Benton zavali u veliki naslonjaè u dnevnoj sobi; oborio je glavu na grudi i bio nalik na neku stvar. Nekoliko trenutaka kasnije netko zakuca na vratima. Mavlee najavi predsjednika Franklina Piercea. Pierce je bio èlan Kongresa nekih dvadeset godina, kad mu je neka zla sudbina namijenila službu za koju nije imao ni dara ni volje. Bio je to dobar èovjek koji je znao što je patnja: žena mu je bila poludjela kad im je umro sin, i za Franklina Piercea nije moglo biti sreæe u Bijeloj kuæi. On priðe Tomu Bentonu, stavi mu grubo ruku na rame i reèe: — Senatore, baš je to nesreæa. Vozio sam se kad sam èuo tu vijest. Požurio sam ovamo, zaustavivši se samo u Bijeloj kuæi da izdam nareðenja. Sve je spremno za vas: biblioteka i spavaæa soba pored nje. Morate tamo ostati dok ponovo ne sagradite kuæu.Jessie se sjeti što je otac rekao o predsjedniku: — Pierceova glava nije u redu, ali je srce uvijek. — Njegova dobrota ih dirnu, ali dok su mu zahvaljivali, znali su da se Tom Benton ne može tamo preseliti, jer je i ta kuæa bila u žalosti.Vjeran obeæanju, John se vrati u Washington sredinom svibnja. Dok je na brzinu prièao o svemu što se desilo u toku sedam mjeseci dok su bili razdvojeni, Jessie mu oklijevajuæi isprièa kako je znala da gladuje i kako nije mogla jesti, i kako joj je on došao da je uvjeri da je dobro. Nikad prije nisu razgovarali o tim stvarima. Nelagodno se osjeæala, bojeæi se da joj se on ne bi izrugivao ili je èak prekorio što se predaje okultizmu. Umjesto toga, on se okrene prema njoj i gledajuæi je zapita je:— Možeš li se sjetiti koje je to noæi bilo?— Da, šestog veljaèe.On priðe nepromoèivoj vreæi i izvadi dnevnik. Prelistavajuæi ga, otvori stranu 6. veljaèe.— To je bilo one noæi kad smo stigli u Parowan — reèe on èudno hrapavim glasom. — Svi smo bili400tako slabi da smo se jedva vukli putem, ali mormoni su nas odveli, po jednog ili po dvojicu, u svaku kuæu, nahranili nas i tako smo ozdravili. — Trenutak je šutio, èitajuæi svoje bilješke, a onda je ponovo pogleda.— Koliko je sati noæu bilo kad si èula da ti govorim?— Djevojke su se vratile kuæi s vjenèanja otprilike oko jedan sat. Obukle su kuæne haljine i sjele kraj vatre. Mora da sam otprilike sat kasnije klek-ia pred onaj sanduk ...— Slušaj ovo u mom dnevniku — reèe on. — Kad su me ti dobri mormoni nahranili i odveli me u svoju sobu, odmah sam sjeo i napisao: »Kad bih mogao kazati Jessie da sam sada dobro, kazati joj kako sam sretan što smo spašeni.«— Kad si to upisao?— Prema onome što stoji u bilješkama, u pola dvanaest.— Onda sam dobila tvoju poruku, ali je trebalo dva i po sata da stigne ovamo. Mislim da ne treba da se žalim; èak ni telegraf Samuela Morsea ne bi mogao biti bržiJohn joj uzme lice u svoje ruke. — Ti si dobra žem*, ali loš astronom. Razlika u vremenu izmeðu Utaha i Washingtona je dva i po sata. Ta poruka koju sam ti ja poslao preko svoga dnevnika prenijeta je bržim i taènijim telegramom no što bi ga Samuel Morse ikada mogao izumjeti.Dva dana kasnije Jessie rodi djeèaka. Dali su mu ime Frank. Bili su sretni zbog sinova roðenja i prijelaza preko Stjenjaka, jer se John nadao da æe tuda sagraditi svoju željeznicu. Zajedno su napisali kratak izvještaj o njegovu prijelazu, priloživši uz to jednu zemljopisnu kartu na kojoj je bila oznaèena predložena pruga za Kaliforniju.26 Besmrtna žena
401Sad su im mnogo vremena oduzimali poslovi: bankarska kuæa Palmer, Cook & Companv u San Fran-cisku s uspjehom je stavila u opticaj akcije, a John je podigao bankovne mjenice koje je namjeravao upotrijebiti da bi sredio svoje poslove u Washingto-nu. Predstavnici iz Kalifornije izglasali su napokon u Senatu zakon prema kojemu im je trebalo isplatiti sto osamdeset tisuæa dolara u naknadu za goveda što su ih dali za Indijance; Huttman je dobio parnicu koju je John bio prebacio iz Londona, ali je Kongres izglasao da država plati i glavnicu i kamate, pa nisu morali platiti svojim novcem èetrdeset i tri tisuæe dolara, koliko je sud bio odluèio. Huttma-nov uspjeh potakao je i ostale u Kaliforniji koji su imali Johnove mjenice iz vremena osvajanja da ulože tužbe. John se žalio Jessie da se stvari sve više kompliciraju: vlada neæe htjeti odobriti sedamsto tisuæa dolara, za koliko je on potpisao mjenica, ali æe platiti sve sudske presude prema kojima on bude osuðen da plati... pošto provede mnogo mjeseci braneæi se pred sudom i potroši cijelo jedno bogatstvo na advokate!Dok je bio u Kaliforniji, èuo je da su nekoliko najboljih terena za vaðenje kvarca koje je bio oznaèio kolèiæima zauzeli bez dozvole naseljenici, koje su mogli izbaciti sa Maripose jedino silom. U Wa-shingtonu je mnogo radio u ministarstvu unutrašnjih poslova, gdje je pokušavao proturiti zakone koji bi u Kaliforniji štitili rudarska prava pod zemljišnim ugovorima koji još nisu bili ozakonjeni. U tome nije uspio, a svaki brod koji je dolazio u New York donosio je uznemirujuæe novosti od Palmera, Cooka i njegovih upravitelja na Mariposi, koji su ga obavijestili da æe naseljenici, ako nešto ne poduzmu, bez dozvole zauzeti sve rudnike. Jessie se oklijevajuæi složila s tim da on ponovo krene u Ka-liforniju. Onda æe se moæi vratiti na Istok da zapoène rad na centralnoj željeznièkoj liniji, za koju su se nadali da æe Kongres možda dati novèana402sredstva. Èim bude uredio sve svoje mnogobrojne obaveze na Istoku, obitelj æe se preseliti na Mari-posu.No u ovom trenutku Jessie nije htjela ostaviti oca. žena Toma Bentona bila je mrtva, njegov rad u Senatu završen, njegova je kuæa izgorjela, a s njom i njegov rukopis i papiri; sin mu je bio mrtav, a tri kæerke podizale su svoje obitelji i brinule se o svojim muževima. Dok je njegova kuæa u Ulici C još postojala, on je imao svoj rad, svoje knjige, svoje korijene, svoj krov, svoje prijatelje koji su mu dolazili u pohode, mogao je primati goste, mogao je biti gospodar svoga doma, bio je èovjek koji je imao svoje mjesto u svijetu. Kad mu je izgorjela kuæa, njegovo posljednje vlasništvo nestalo je u plamenu, i mada mu je kod nje bilo udobno, on je u duši bio beskuænik. Jessie je plakala zbog njega; živio je samo malo predugo, sve je u njegovu životu umrlo prije njega — sve osim zakona o ropstvu.Hrabrila ga je da ponovo piše knjigu, ne samo zato što je željela da ima trajan zapis veæ i zbog toga što bi bio zauzet radom. Zahvaljujuæi skupljanju mnogih dokumenata od prijatelja senatora i njenoj pomoæi u skiciranju prvih poglavlja, energija njenog oca se vraæala, i on se energièno bacio na svoj zadatak. Kako mu se brzo vraæala duševna snaga i hrabrost, pokazalo se da je s pravom nosio nadimak Stara nosorogova koža, jer je sa sedamdeset i dvije godine ne samo poèeo iz poèetka pisati knjigu veæ se upustio u posljednju veliku borbu da ne dopusti da zakon o ropstvu podijeli Uniju.Jessie nije imala naèina da se spasi iz vrtloga borbe oko ropstva, jer su ona i njezin muž veæ bili zauzeli odreðen stav, tj. da se širenje ropstva mora sprijeèiti. Dok su interesi Juga i Sjevera gledali da iskoriste saveznu vladu kao instrument za podupiranje njihovih uvjerenja, Washington je postao bojno polje u minijaturi. Rasprave u Kongresu više nisu bile obuzdavane; upuštali su se u njih sa gorèinom, dolazilo je do fizièkog obraèunavanja. Atmosfera je bila zatrovana opasnim virusima, jer je zbog26*403»Privremenog zakona o ropstvu« Sjever usplamtio gnjevom, a Zakon Kansas-Nebraska, kojim su ropstvu bili otvoreni novi teritoriji, sa kojih je bilo potisnuto Misurijskim ugovorom od 1820. godine, znaèio je poèetak graðanskog rata u Kansasu. Èinilo se kao da se na cijeloj širokoj amerièkoj panorami ne
raspravlja ni o èem drugom osim o ropstvu; ono je zasijecalo u prijateljstva, u obiteljske veze, u sve vidove politike, ekonomiju, religiju i ideologiju. Njihovi najstariji prijatelji, prisni prijatelji obitelji Benton i McDowell, s kojima su prijateljevali pola stoljeæa, više nisu dolazili u njihovu kuæu, nisu htjeli primati Fremontove, napustili su ih i javno i privatno. Ljutita pisma stizala su s Juga od njihovih prijatelja i roðaka s kojima su bili u tijesnim vezama. Tom Benton, opuštenih ramena, velike glave koju je pokrivalo svega nekoliko pramenova sijede kose, krenuo je na put da drži predavanja kojima æe opomenuti javnost da Jug nastoji silom razbiti Uniju i da svi ljudi, u bilo kojem dijelu zemlje, koji trezveno misle, moraju biti svjesni opasnosti koje im prijete te da moraju raditi zajedno kako bi sprijeèili razjedinjenje.Nekada nije shvaæala koliko je Washington u stvari južnjaèki grad; usprkos tome što je tu bilo predstavnika iz svih krajeva Sjedinjenih Država, pristaše ropstva gospodarili su gradom: davali su ton, odreðivali naèin mišljenja, usmjeravali štampu. Zrak je bio ispunjen mržnjom i napadima, prijetilo je nasilje; nijedan dom nije se mogao saèuvati od toga; nekoliko diskusija, bez obzira na to kako su mirno poèele, završile su psovkama i zlom krvi. Poslije jednog naroèito teškog incidenta, Jessie održi savjetovanje s mužem.— Johne, postoji li neki naroèit razlog zbog kojega moramo ostati u glavnom gradu?— Naprotiv, Jessie — odgovori on. — Meni se èini da se ovdje ne može obaviti nikakav posao osim rata zbog ropstva.— Pa možemo li onda otiæi da živimo negdje drugdje? U neki grad na Sjeveru, gdje ljudi osjeæaju404isto što i mi? Nisam htjela da se žalim, ali ni zidovi ove spavaæe sobe, ni zidovi ove male kuæice nisu dovoljno èvrsti da nas zaštite od svaðe.—- Nemoj misliti da mene to ne zabrinjuje, Jessie — odgovori on. — Nema ni jednog pedlja u Washingtonu gdje bi èovjek mogao biti siguran od njih. Uvijek sam volio ovaj grad, ali se sada nelagodno osjeæam u njemu.— Ostalo nam je tako malo, grad se toliko promijenio, naš je dom izgorio, toliki nas naši prijatelji sada mrze...— Što misliš, kad bismo mogli poæi, i gdje bi htjela da živiš?— Najmilije bi mi bilo da poðemo sutra, a željela bih da živimo u New Torku. Taj mi se grad èini kozmopolitskijim od svih naših gradova; tamo možemo biti s našim ljudima i barem možemo izbjeæi da osobno budemo upleteni u te raspre.Zaprepastila se videæi kako malo stvari imaju. Trebalo im je svega dva dana da ih spakiraju u sanduke i presele u New York. Ondje su iznajmili jednu kuæu u Devetoj ulici, blizu Pete Avenije. Kuæa je bila na dva kata. Salon je bio okrenut na ulicu, a iza njega nalazila se velika blagovaonica. Iz ulaznog predsoblja vodile su uske stepenice u tri spavaæe sobe. Jessie je bila sretna što se tièe namještaja, jer je tu bio svijetli i veseli javorov namještaj i uljem slikane marine na zidovima.Lily je pohaðala susjednu osnovnu školu. Charli ja, kome su sada bile èetiri godine, poslali su u obda-nište. Maylee je bila pošla s njima tobože da kuha za Jessie i Johna, a u stvari zbog toga što je zavoljela Franka. Joshaam je došao s njima, ali je njegov brat blizanac ostao s Elizom i Tomom Bentonom u Washingtonu. Isto onako kako se naroèito radovala Charli ju zbog toga što je ta ljubav sadržavala i njenu ljubav prema Bentonu, koji je bio umro, Jessie je sada bila opazila da je njena ljubav prema snažnom malom Franku kestenjastih oèiju još veæa stoga što je željela da ga obaspe svom onom ljubavlju koju je bila namijenila maloj Parižanki.405Otkrila je da New York nije tako miran kao što je oèekivala, ali je nespokojstvo bar dolazilo od onih ljudi s kojima se slagala. Kasno u proljeæe 1855. godine iznajmila je kuæicu u Siasconsetu, u Nantu-cketu, da bi izbjegla ljetnju gradsku žegu. John je bio otišao u Mariposu, uvjeren da æe se vratiti do rujna. Njen otac je prihvatio njen poziv da pro-vedæ nekoliko mjeseci u kuæi na moru sa svoje troje unuèadi.
Svako poslijepodne provodili su na obali; svake veèeri radili su zajedno na Trideset godina. Ali za Jessie je najvažniji trenutak bio u èetiri sata, kad je Mavlee služila èaj na trijemu koji je gledao na cestu. Tom je bio naredio da mu se šalju novine iz Washingtona, New Yorka, Bostona, St. Louisa i Char-lestona; veoma ga je uzbuðivalo jaèanje nove republikanske stranke, koja je bila osnovana u Wiscon-sinu prije otprilike godinu dana, i koja se širila cijelom zemljom s evangelièkom revnošæu, prihvaæajuæi u svoju sredinu bivše vigovce, kojih je stranka sada bila mrtva, kao i velike blokove sjevernih demokrata, koji su gledali kako Franklin Pierce dopušta demokratskoj stranci da služi južnjaèkim interesima.— Zašto si tako uzbuðen zbog republikanske stranke, oèe? — zapita ona. — Naša se vlada zasniva na dvostranaèkom sistemu, a svi znaju da su vigovci potpuno dezorganizirani.— Tako je, tako je — zagrmi Tom, èiji glas nije oslabio u toku decenija. — Treba nam druga stranka, ali ta stranka treba da ima nacionalni a ne geografski ili stranèarski karakter. Republikanci æe postati vodeæa stranka Sjevera, stranka koja æe jednodušno biti orijentirana protiv ropstva...— ... to zvuèi èudno kad dolazi iz usta jednog tako starog protivnika ropstva kao što si ti, tata.— ... što æe potpuno suprotstaviti Jug i Sjever jedan prema drugome. Kad taj rascjep jednom postane politièki isto koliko i geografski, ništa neæe moæi zaustaviti graðanski rat.Jessie nali ocu treæu šalicu èaja, ali se èaj bio tako ohladio da je Tom ispio samo gutljaj i spustio šali-406cu. Jessie pažljivo razmisli prije no što æe progovoriti. — Pa, ustanova ropstva æe dovesti do rata, tata, a ne obrazovanje nove stranke.— I to ti priznajem, ali znaš, Jessie, cijelog sam se života nadao da æu riješiti pitanje ropstva bez sile i nasilja. Republikanci æe u tolikoj mjeri unijeti tu raspru u žarište pažnje da æe se Jug, ako 1856. godine dobiju na izborima, otcijepiti od Unije.Tom Benton ustane zbog svježine koja se osjeæala pošto je sunce zašlo i uputi se u svoju sobu, oboriv-ši svoju krupnu glavu na grudi. Prije no što je stigao do vrata, okrene se i reèe mirno, gotovo izmiren sa sudbinom: — Ah, Jessie, dolaze teška vremena. Jedino se nadam da æe ta republikanska stranka isto tako brzo nestati kao što se i pojavila.— Iskreno reèeno, oèe — reèe ona naglo — i a te ne shvaæam. Ti vrlo dobro znaš da u demokratskoj stranci prevladavaju politièari s Juga. Oni nikad neæe istaknuti za kandidata nekoga tko nije sklon ustanovi ropstva ili tko se neæe boriti za njegovo produženje.— Onda se mi doživotni demokrati moramo potruditi da preuzmemo vlast u stranci; ne smijemo zapaliti štalu samo zato da bismo se otarasili pacova.Jessie se osmjehne na oštroumnost te politièke fraze. — Ne smatram da su republikanci ljudi koji pale štale, oèe. Budu li istakli kandidata koji je zaista protiv ropstva, mislim da æe John glasati za njega.U kolovozu stigne S. N. Carvalho s jednim poklonom za Jessie i primjerkom knjige koja je upravo bila štampana o njegovu putu s pukovnikom Fre-montom na petoj ekspediciji. Carvalho, prvi fotograf koji je pratio transkontinentalnu ekspediciju, napravio je mnogo divnih i vjernih fotografija. Ostao je na objedu, poslije koga se razgovor prenio na politiku.— Je li vam poznato, gospoðo Fremont — zapita Carvalho — da su ljudi iz pete ekspedicije veæ izabrali svoga kandidata za naredne izbore?— Zbilja? Tko je taj nesretnik?— Pukovnik Fremont.407— Pukovnik Fremont! — uzvikne ona zaprepašteno. — Kako se to moglo dogoditi?— Vrlo jednostavno. Logorovali smo na Saline Forku kraj Kansas Rivera oèekujuæi da nam se pridruži pukovnik Fremont, koji se zbog bolesne noge morao vratiti u St. Louis. Jedne veèeri, dok smo objedovali pored vatre, raspravljali smo o tome tko æe biti slijedeæi predsjednik; odjednom sam se sjetio. Pukovnik Fremont! Odmah sam ga istakao za kandidata.Zabavljena, Jessie zapita: — Kako je prihvaæena ta kandidatura?
— Aklamacijom! On je bio na prvom mjestu kod svih ljudi u logoru!Te noæi Jessie je sjedila i èitala Carvalhovu knjigu, dirnuta pohvalnim rijeèima napisanim na Johnov raèun:U svim raznim prizorima preokreta sreæe, patnji i uzbuðenja, u toku putovanja kad se pokazuje prava strana prirode jednog èovjeka, pukovnik Fre-mont nikad nije zaboravio da je gospodin; on nije znao za psovke niti za neobuzdane izljeve srdžbe... mirno i sabrano izdavao je nareðenja, a ona su uvijek bila izvršena onako kako su ljudi najbolje mogli da ih izvrše. Uvijek mu je iskazivano najveæe poštovanje i pažnja, mada on nikad nije pokazivao da to traži. No njegovo suzdržano i izvanredno ponašanje zahtijevalo je od nas isto ono poštovanje s kojim se on prema nama ophodio, i mi smo bili sretni da mu to uzvratimo.Poèetkom rujna Tom Benton se vratio u Washing-ton da otvori turneju Narodnog kazališta u glavnom gradu. Nekih deset dana kasnije Jessie je primila telegram od Johna u kojem ju je obavijestio da se sretno vratio u New York i da æe ostati ondje tako dugo dok ne završi najpreèe poslove.èetiri mjeseca poslije njegova odlaska u Kalifbrni- • ju, Jessie ugleda muža kako hitro ide cestom. Sjedila je na prednjem trijemu i pila poslijepodnevni èaj s408djecom; John se zaustavi na trenutak da osmotri taj prizor, a onda pohita prema njoj. S podnožja stepenica reèe: — Svi zajedno saèinjavate jednu lijepu sliku; hoæu da je malo gledam kako bi mi se usjekla u pamæenje.Ali Lily i Charlie ustadoše sa stolice i siðoše niz stepenice da se bace na njega; on priðe i zagrli Jessie, koja je svakom rukom bila obuhvatila po jedno dijete. Jessie opazi da u njegovu ponašanju ima neèeg neobiènog, da to nije samo radost i uzbuðenje što je opet kod kuæe s obitelji. U oèima mu se odražavao sjaj, a usta kao da su htjela da se smiju. Ali je sjedio veselo u svojoj stolici, odgovarajuæi na neoèekivana djeèja pitanja, upleæuæi u prièanje o svom putovanju i poneku rijeè o prilikama na Mariposi.Bilo je blizu pet sati kad su završili sa èajem. Lily i Charlie otrèaše na ocean da se igraju na pijesku. Napokon njegova usta izgovoriše rijeèi na koje je Jessie èekala gotovo èitav sat:— Hoæeš li ogrnuti šal pa da prošetamo do obale? Možemo otiæi do svjetionika.Izašli su iz kuæe kroz stražnja vrata, pokušali da prijeðu preko suhog pijeska, a kad su vidjeli da je previše mekan, okrenuli su rubom obale i pošli pored vlažnog tvrdog pijeska sa kojeg se plima upravo bila povukla. Bili su gologlavi, a povjetarac s obale puhao im je kroz kosu. Jessie ga uhvati za ruku, ruku u kojoj je njena poèivala tako prisno; osjetila1 je kako mu misli jure glavom, no nije pokušavala da ga požuruje. Okrenuli su u oštrom luku prema obali; sunce koje je zalazilo blještalo im je u oèima. John je izabrao taj trenutak da progovori. — Jessie, ponudili su mi kandidaturu za predsjednika.Ona zastane, osjeæajuæi vlagu hladnog pijeska kroz donove cipela.— To je rekao i Carvalho!409— Carvalho?— Da, bio je ovdje prije nekoliko dana i ostavio primjerak svoje knjige. Rekao mi je da su te tvoji ljudi istakli za predsjednièkog kandidata dok su lo-gorovali pored Kansas Rivera.— Ova druga nominacija je službenija! Upravo dolazim sa jedne konferencije koju sam održao s priznatim vodama demokratske stranke u hotelu »St. Nicholas«. Nagovarali su me uporno da prihvatim nominaciju, i sigurni su da možemo pobijediti na izborima.Jessie oduševljeno zagrli muža. Kad ga je pustila iz zagrljaja, oèi su joj blistale od radosti i zadovoljstva.— Bi li htjela da budeš prva dama, Jessie? — za-pita on tiho. — Bila bi najljupkija gospodarica Bijele kuæe od vremena Dolly Madison.— Dakako da bih voljela da mi se pruži ta prilika — uzvikne ona. — Koja žena to ne bi željela? Èak sam toliko uobražena da smatram da bih sasvim dobro vršila tu dužnost. Promatrala sam Bijelu kuæu kako se razvijala iz jedne male, hladne, vlažne, ma-lariène kuæe u moèvari, u kojoj je predsjednik morao sam
sebi plaæati grijanje i osvjetljenje, dok nije postala lijepa palaèa, kao što je danas. U toku osam godina, dok je u njoj živio Jackson, veèeravali smo en famille i jurili po sobama i igrali se. Kad je izabran Martin Van Buren, odlazila sam tamo njegovom sinu na roðendan i na njegove prve plesove. Nancy Polk i ja bile smo prijateljice u toku svih onih godina dok je njezin muž bio senator, a kad se preselila u Bijelu kuæu, odlazili smo joj u posjete kao da je u svojoj roðenoj kuæi.John baci brz pogled na njeno užareno lice, pa reèe: — Nismo imali sreæe s našim prvim danima: jadna Rachel Jackson, na smrt ju je umorio Henry Clay u onoj prljavoj kampanji 1828. godine; nikad nije doživjela sreæu da vlada u Bijeloj kuæi; gospoða Van Buren bila je tako užasno službena da je Bijela , kuæa prestala da bude, kako ju je nazivao Jackson, »narodnom kuæom«. Nancy Polk je bila ljubazna kao410prva dama, ali žena jadnog Franklina Piercea bila je duševno bolesna i nikad nikoga nije primala. Krajnje je vrijeme da dobijemo jednu prvu damu koja æe nastaviti rad Anne Rovali. Ti bi mogla mnogo uèiniti za žene u ovoj zemlji, Jessie, mogla bi se boriti za njihovu stvar, pomoæi im u napretku, ostvariti moderne ideje u pogledu ženina mjesta u društvu.— Lijepo je od tebe što istièeš mene, Johne, ali odbor nije imenovao mene, on je imenovao tebe. Bit æeš savršen predsjednik. Vidim jedno doba razvoja ove zemlje kakvo nikad nismo imali. Vidim željeznice kako polaze sa zapadne obale, državne ceste, nove gradove što se podižu na pepelu tvojih logorskih vatri.Sunce je bilo zašlo. Mrak se brzo spuštao. Gore su vidjeli sjaj svjetionika koji je stajao na padini pred-gorja.— Da, bilo bi divno — složi se on. — Ali uz teške žrtve.— Žrtve? — Ona ubrza korak kao da je željela ubrzati tok njihove diskusije. — O èemu ti to govoriš?— Moramo odobriti zakon o odbjeglim robovima. Moramo raditi na proširenju Zakona Kansas-Ne-braska.Jessie se sva ukoèi; noge joj se poèeše vuæi po hladnom pijesku.— Ah — promrmlja ona. — Moramo odobriti ropstvo! Moramo raditi na proširenju ropstva u sada slobodnim državama i teritorijima!— Vigovci su na samrti, a republikanci su suviše mladi da bi mogli doæi u obzir. Demokratski kandidat svakako mora pobijediti. Ali demokratska stranka nikada neæe kandidirati nekoga tko ne štiti ustanovu ropstva.Sada je bio mrak. Morski zrak postajao je sve hladniji. Jessie se èvršæe umota u ogrtaè da joj ne bude hladno.— Kako to da su tebe izabrali, Johnc? Demokrati s Juga znaju da si ti za ukidanje ropstva, da si se borio da Kalif orni ja pristupi Uniji kao država u ko-411joj ne postoji ropstvo. Zašto su tebe izabrali da štitiš njihove interese?— Oèito zato što bih ja bio dobar kompromisni kandidat, i geografski i ideološki. Ti i ja roðeni smo na Jugu, ondje imamo jake veze. A isto smo tako dobro poznati i na Zapadu. Protivnici ropstva, kao i mnogi vigovci, glasali bi za mene jer znaju da sam pomogao da se Kalifornija pripoji Uniji kao država u kojoj ne postoji ropstvo; oni bi pretpostavili da bih ja radio na tome da se ropstvo ukine i na novim teritorijima. U isto vrijeme, ako bih javno priznao Zakon o odbjeglim robovima i zakon Kansas-Nebra-ska, pristalice ropstva ne bi trebalo da me se plaše, jer bih time pristao da radim za njihove interese.— Drugim rijeèima, glasajuæi za tebe, obje bi stranke glasale za nade koje se uzajamno iskljuèuju.— Tako je.Bili su došli do prvih stjenovitih obronaka; popevši se preko oštrog, neravnog kamenja, zaustaviše se u podnožju svjetionika. Ispod njih je ležalo drveno korito nekakve potonule olupine, a iznad njih kružilo je svjetionièko svjetlo i opominjalo sve putnike na moru. Oni izabraše dva ravna kamena i sjedoše skupivši
se, kao dvije male, tihe prilike koje su se izmiješale s tamom i stijenama iza njih. Jessie je èekala da se njen muž izjasni, ali je on šutio.— što ti misliš o svemu tome, Johne? — upita ona. — Sav teret zemlje kojoj prijeti graðanski rat pao bi na tvoja pleæa.On se okrene, sa sjetnim i gorkim osmijehom na usnama.— Hoæu da budeš prva dama. želio bih da te vidim kao prvu damu Bijele kuæe. To je uloga za koju si se pripremala cijelog života. Danas nema u Americi nijedne žene koja bi bila pogodnija za taj divan posao. — On je uzme za ruku i njom pogladi svoj obraz. — Mnogo si propatila zbog mene, Jessie. Pretrpjela si duševne i tjelesne muke. Povlaèio sam te kroz svaðe i skandale i kroz granice u kojima je harala bolest. Uvijek si bila pored mene, podupirala si me èak i onda kad nisam bio u pravu. Da, draga412moja, odavno znam koliko sam pogriješio kad sam dao ostavku u vojsci poslije suðenja pred vojnim sudom; sada, kad mi se pruža prilika da postanem predsjednik, imam odvažnosti da ti priznam kako sam bio užasno tvrdoglav, kako sam bio opsjednut lažnim ponosom. Ali ti se nisi borila protiv mene, nisi me tjerala da radim ono što ti hoæeš, mada je to bio pravi put, mada si znala koliko æemo morati pretrpjeti ako dam ostavku. Zbog mene si izgubila svog prvog sina. Znam dobro koliko si propatila u San Franeisku u toku onih usamljenih mjeseci kad sam te ostavio na dinama i kad sam pokušao izvaditi iz Maripose dovoljno zlata da steknem sigurnost za cijeli život, sigurnost koja bi, meðutim, bila poricanje onih obeæanja i nade zapoèete onoga dana u Has-slerovoj radnoj sobi. Znam da sam posljednjih godina žrtvovao svoje vrijeme i energiju jednom poslu koji si tj smatrala besciljnim. No bila si strpljiva, bila si uz mene kad sam tratio godine i naše snove ...— Zbog toga što sam uvijek imala povjerenja da æe naposljetku...— Da li ovo može poslužiti kao moguænost kojoj si se nadala, Jessie? Ja mogu postati predsjednik Sjedinjenih Država, a ti prva dama. To ti dugujem zbog svega onoga što si proživjela; dugujem ti to zbog ljubavi koju si mi pružila. Nikad ti nisam pružio pravi dom; Bijela kuæa može da bude tvoj dom. Nisam ti pružio društveni položaj koji si zaslužila; ovo može da bude naèin na koji æu obavijestiti cijeli svijet da si ti zaista prva dama našeg vremena.Šutjela je nekoliko trenutaka, duboko dišuæi, obuzeta nekim neobjašnjivim osjeæajem, promatrajuæi svjetlo koje je, kružeæi, na trenutak osvjetljavalo lagane valove tamne vode što su se kretali prema obali.— Da bi me vidio kao prvu damu — reèe ona gotovo hrapavo — ti bi radio protiv svojih životnih principa? Izdavao bi zakone kojima bi odvlaèio nazad odbjegle robove i stavljao ih u lance? Dopustio bi da se ropstvo proširi u slobodni Kansas i sve one tisuæe milja slobodne zemlje odavde do južne Kali-fornije?413On ne odgovori.— Johnc — vikne ona. — Ja hoæu da budem predsjednikova žena. Kad se sada osvrnem unatrag, mislim da sam se uvijek nadala da æu to postati. Možda postoji neki naèin na koji bismo to mogli urediti: ako nr imenuju tebe, imenovat æe nekoga koji je pravi pi istaša ropstva, zar ne? Svakako bi bilo bolje da u Bijeloj kuæi bude èovjek koji je za ukidanje ropstva, mada æe uèiniti privremene ustupke, nego da bude pristalica ropstva, koji æe u svakom trenutku raditi na tome da proširi granice teritorija na kome je ozakonjen robovski sistem.— U tome što kažeš ima logike.— Mi znamo kako æe se razbjesniti Sjever i Jug, Johne, i kako æe biti ogorèeni; toožda bi samo kompromisni kandidat mogao oèuvati zemlju od graðanskog rata. Možda si ti èovjek koji bi to mogao uèiniti. Imaš prijatelja na Jugu, kao i na Sjeveru i Zapadu. Ti možeš smirivati, možeš zadržati Sjever i Jug da se ne uhvate ukoštac. Otac kaže da se ni u Kan-sasu ni u bilo kojoj drugoj državi na Srednjem zapadu i Jugozapadu ne može uzgajati pamuk, te da æe južnjaci koji odvedu onamo robove morati da ih vrate, što se tièe Zakona o odbjeglim robovima, tajno prebacivanje robova u Kanadu tako je dobro organizirano da
æe južnjaci ubrzo uvidjeti kako je previše teško i previše skupo pronalaziti bjegunce. Demokrati su te odabrali kao kompromisnog kandidata: možda i ti možeš uèiniti jedan kompromis, Johne, i provesti u Bijeloj kuæi èetiri godine održavajuæi mir u zemlji.— Dobro govoriš, Jessie — reèe on tiho. — Ima kompromisa koje bih mogao uèiniti. Hoæeš li podržavati taj stav? Možeš li ga i dalje opravdavati? Tvoj otac bi rekao da bi to bilo pametno. Slažeš li se s njim? Ili si ti to smislila samo zato da mi olakšaš da se odluèim na kompromis?Jessie se okrene prema tijemu: èak i u mraku su se sasvim dobro vidjeli. Zar ne treba da žrtvuje svoje vlastite osjeæaje za njega, zar se ne mora hrabro suprotstaviti burama kritika i pogrda kojima æe ih414obasipati bivši drugovi? Zar neæe u naknadu za to dobiti moguænost da pomogne ženama ove zemlje, naknadu kojom æe joj biti naplaæen taj kompromis? Njena glavna težnja uvijek je bila da pomogne mužu da postigne ono najveæe; a gdje bi to bolje postigao nego kao predsjednik Sjedinjenih Država, predsjednik koji je volio Jug i Sjever, koji æe previti rane nacije, koji æe se boriti za mir i prijateljstvo?Kao žena koja voli, ona mora pomoæi mužu da dostigne najviši položaj i ostvari najviši cilj. Ali žena koja je stvorila jedan brak koji æe preživjeti èak i poslije njihove smrti, koji æe trajati duže od njihove djece i unuèadi, zar takva žena ne mora pomoæi mužu da pokaže svoje najveæe duševne sposobnosti? Zar brak treba da je uvijek oportunistièki, da uvijek puzi na rukama i nogama preko mrtvog kamena i mrtvog drveta, mrtvih ideala i mrtvih prijatelja? Ili je brak stalan plamen koji proždire talog kod muža i žene, ostavljajuæi samo ono što je èisto i lijepo?— Uèinit æu te ustupke samo onda, Johne, ako ti to želiš. Neæu pokušati da sakrijem od tebe želju da te vidim kao predsjednika Sjedinjenih Država. -.— Ti si radije sama ribala podove i prala suðe u Montereyu nego da kupiš roba ...— Ti nisi htio kupovati robove da ti rade u rudnicima, mada si, da si to uèinio, mogao postati milijunaš i tako naæi onu sigurnost koju si tako oèajnièki tražio. U toku prvih dana u Monterevu, kad su se delegati svaðali zbog ropstva za stolom u našoj blagovaonici, pridobivala sam ljude za ukidanje ropstva pitajuæi ih bi li voljeli da njihova djeca promatraju kako odbjegle robove vraæaju u lance. Možemo li mi 1856. godine podržavati zakon o ropstvu, kojim smo se poslužili da podržimo slobodu 1850. godine?Sjedili su šutke u mraku. Znala je koliko je mnogo za njega uèinila da postane predsjednik, jer bi tako posljednji bio prvi, kopile bi postalo kralj. Njemu bi bilo tisuæu puta teže da se odrekne te moguænosti nego bilo kom drugom èovjeku. Ali cijena koju mora platiti da bi postao predsjednik bila je vraški visoka: ako bi odobrio Zakon o odbjeglim robovima415i Zakon Kansas-Nebraska, abolicionisti i svi oni koji su bili protiv ropstva omrznuti bi ga kao prevrtljiv-ca, èovjeka koji se prodao za najvišu cijenu koja mu je ponuðena. Demokrati bi ga prezreli kao slabiæa, kao oportunista koga mogu upotrijebiti za svoje vlastite ciljeve.Ona je željela da postane prva dama; ali više od svega toga željela je da ostane vjerna osnovnim vjerovanjima i životnim uvjerenjima.Smatrala je da bi John pogriješio, užasno pogriješio kad bi prihvatio kandidaturu pod tim uvjetima. No ako je odluèio da postane predsjednik, kako da ga osujeti? On je rekao da želi da ona postane prva dama, da bi platio gotovo svaku cijenu da je vidi kao gospodaricu Bijele kuèe. Ali ovo je bila cijena koju ona nije željela da on plati.Isto onako kao što ga je podržavala onda kad je bio odluèio da ostavi vojsku, znala je da ga mora i sada podržavati ako odluèi da odustane od svoje borbe za ukidanje ropstva. Ona se odluèno okrene mužu i reèe: — Moraš sa mnom iskreno govoriti. Imao si mnogo vremena da razmisliš i da se odluèiš. Odobrit èu tvoju odluku ma kakva ona bila. Ali teret te odluke ne smiješ ostaviti meni. Moraš sam odluèiti ho~ èeš li da budeš predsjednik ili æeš odbiti tu priliku.— Vrlo dobro, Jessie, tražila si kategorièan odgovor, i ja æu ti ga dati. Uspinjuæi se na vlak, pitao sam se: Ima li svaki èovjek svoju cijenu? Jesam li dostigao prelomnu taèku?
Promatrala ga je kako se na trenutak zagledao u more. Onda reèe: — Imamo èist izbor: moramo služiti kao ovaj svjetionik, slati poruku slobode svima onima na moru, ili možemo uništiti svoje ideale o stijene, kao što je uništena ona olupina ispod nas.— Znaèi da ne želiš iskoristiti tu priliku?— U duši sam uvijek bio naèisto s time. Prihvatio bih kandidaturu zbog tebe, draga moja, ali sam to nikad nisam želio.— Johne — promrmlja ona — znaši li što mi je palo na um? Tvoja druga ekspedicija, kad si bio zatr-416pan u Sierri i kad si mogao oèekivati jedino smrt, a ipak si imao odvažnosti da nastaviš put na kome bi svatko slabiji od tebe sustao. Noæašnji prijelaz bio je za tebe još opasniji, no ti si ga prešao sigurno i našao si novi put. Da si bio spreman platiti cijenu koja se od tebe traži da postaneš predsjednik, i ja bih išla dalje, bila bih za kompromis; ali, dragi moj, ti si i za svoju zemlju i za slobodu uèinio više u ovom posljednjem satu nego što bi uèinio za èetiri godine u Bijeloj kuæi. Ponosim se tobom i veoma te volim. Sada sam spremna da se vratim u one dvije sobe kod gospoðe Castro u Monterevu, ili u baraku na dinama u San Francisku. Mogu biti sasvim sretna i zadovoljna.Bilo joj je hladno, i bila se ukoèila sjedeæi u onom nezgodnom položaju. John joj pomogne da siðe niz stijenje do obale. Vratili su se preko mekog, suhog pijeska, polagano, ne govoreæi, ne dodirujuæi se, ali potpuno sjedinjeni. Tek nadomak kuæe on zastane i zagrli je.— Demokratski predsjednik u hotelu »St. Nicho-las« rekao je da nijedna žena ne može odbiti predsjedništvo. Zbog toga nisam htio da odbijem. Ali on nije imao pravo; nije poznavao moju Jessie.Prvoga listopada preselili su se u svoju kuæu u Devetoj ulici u New York Citvju. Zrak je bio oštar i svjež, ali još više svježine donosio je duh vremena. Jessie je s velikim zanimanjem promatrala masovne mitinge protiv ropstva, ali iznad svega spontani porast republikanske stranke u svim dijelovima Sjevera i Zapada. Voðe republikanske stranke znali su da ne mogu istupiti ni s odreðenim programom ni s odreðenim idejama u izbornoj borbi 1856. godine. Morat æe izabrati èovjeka. Buduæi da je njihova stranka mlada, željeli su mladog kandidata; buduæi da su prvi put ulazili u politièku borbu, željeli su i kandidata koji se prvi put javlja u politici zemlje; a bu-27 Besmrtna žena417duæi da su bili stranka koja æe poput istraživaèa pro-krèiti nove putove kroz divljinu politièke zbrke, željeli su èovjeka koji utire putove. Njihova je platforma bila zasnovana na romantiènim idejama univerzalne slobode, pa im je bila potrebna jedna romantièna figura; a kako su bili tako slabo poznati, bio im je potreban netko koga svi poznaju. I napokon, buduæi da æe ti izbori znaèiti poèetak geografskog i ideološkog rata, bio im je potreban èovjek nesavladive hrabrosti, èovjek èiji duh i želja da pobijedi neæe malaksati ni u najbezizlaznijim situacijama.Mada ni John ni Jessie nisu objavili da su odbili demokratsku nominaciju, vijest o toj odanosti principima proèula se u politièkim krugovima. John je bio mlad, bile su mu svega èetrdeset i tri godine. Bio je nov èovjek u nacionalnoj politici; imao je malo strasnih neprijatelja, nije bio optereæen godinama politièkih svaða. Bio je èovjek koji je utirao putove, èovjek izvanredne odvažnosti, romantièna figura. No te, ma koliko uoèljive, vrline možda bi ostale skrivene da mu demokrati nisu prvi ponudili nominaciju; èineæi to, zapravo su stvorili opoziciju: ako su demokrati bili tako sigurni da æe John Fremont pobijediti, zašto on ne bi mogao isto tako pobijediti i za republikance?Prvi put su im natuknuli da bi John mogao postati republikanski kandidat kad je jedan odbor sastavljen od Francisa Blaira i njegova sina Franka, Na-thaniela P. Banksa, senatora Henrvja Wilsona iz Mas-sachusettsa, Josepha Palmera, direktora Palmer Cook & Companv, i senatora Johna P. Halea iz New Hamp-shirea, došla u njihovu kuæu u Devetoj ulici. Dok je Jessie u ljubièastoj svilenoj haljini s lijepo oblikovanim ovratnikom služila èaj i kolaè od cimeta, neslužbena delegacija navaljivala je na Johna da ne vodi obitelj u Kaliforniju, veæ da ostane u New Yor-ku zbog niza konferencija s republikanskim voðama
drugih država koji su putovali gore-dolje, u neprestanom uzbuðenju, uèvršæujuæi raðanje jednog novog i radikalnog pokreta. Kad su gospoda završila418razgovor i napustila Fremontov salon, pun plavièa-stog dima od cigara, Jessie upita: — Mogu li republikanci pobijediti?— Prije nekoliko dana mislio sam da ne mogu. Ali ako je oduševljenje tih ljudi odraz raspoloženja na Sjeveru i Zapadu, imaju izgleda.— Jesi li spreman da se prihvatiš te kandidature èak i ako nemaju izgleda?— Mislim da nemamo pravo tražiti da nam se jamèi da æemo uspjeti. Ako je to naša borba, onda moramo u njoj sudjelovati. Važno je upustiti se u bitku. Ako republikanci i izgube 1856. godine, za njih to može biti pobjeda utoliko što æe uèvrstiti stranku i stvoriti moguænost da pobijede 1860. Nijedna bitka ne može se gledati sama za sebe, veæ samo u sklopu èitave akcije; ponekad baš one bitke koje su izgubljene u poèetku osiguravaju pobjedu na kraju. Naše odbijanje da se pridružimo bici prošlog mjeseca, kad su nam demokrati ponudili nominaciju, stavilo nas je danas u strateški položaj.— Otac je uvijek govorio da služba treba da traži èovjeka, a ne èovjek službu. Buduæi da nominacija traži tebe, možeš je primiti svim srcem i s punim povjerenjem. Tvoje bi ime pomoglo da stranka ojaèa. Ako itko može pobijediti za republikance, onda si to ti.U mirna vremena, izborna agitacija stranaka poèinjala je svega nekoliko mjeseci prije godišnjih skupština; ali sada, u tim burnim vremenima, veæ u studenome 1855, èitavu godinu prije izbora, novine su bile pune politièkih manevara i potencijalnih kandidata. Jessie se pretplatila na sve novine iz glavnih gradova Sjevera i Zapada; mogla je pokazati mužu da se zamisao da on bude voða republikanske stranke širila kao prerijska vatra. Ostali kandidati koji su spominjani bili su veterani poput Williama H. Se-warda, Salmona P. Chasea, suca Johna McLeana, koji je dugo i marljivo radio protiv ropstva; ali baš zbog toga bili su neupotrebljivi. Imali su veæ previše neprijatelja, bilo je previše toga što je moglo biti protiv njih.27*419Na sastanku nacionalnog odbora koji je održan u Silver Springu u prosincu, Francis Preston Blair i ostale znaèajne liènosti kao što su bili Charles Sum-ner, Preston King, Nathaniel P. Banks, Salmon Chase, dr Bailey i mnogo drugih složili su se da je John Fre-mont jedini èovjek koji može dovesti republikansku stranku do pobjede. Francis Blair je rekao da æe preuzeti izbornu kampanju za stranku ako se John kandidira; njegov dinamièni sin Frank zakleo se da æe organizirati grupu govornika koji æe pronijeti Johnovo ime do posljednjeg sela Amerike.Poslije Nove godine Fremontova je kuæa postala poluslužbeni glavni štab republikanaca u New York Cityju; jedva bi prošao koji dan da nije bilo deset--dvadeset gostiju na ruèku, èaju ili veèeri. Gledajuæi kako Joshaam dodaje drvene nogare i daske uz stol koji je postao premalen, Jessine oèi bi bljesnule pri pomisli na najbolje godine u Bentonovoj kuæi, gdje se raspravljalo o tolikim spornim politièkim pitanjima za dugaèkim stolom od mahagonija. To stalno vrenje u njezinoj kuæi za nju je znaèilo užitak; nastojala je da njena trinaestogodišnja djevojèica bude u toku stvari kako bi dobila isti onaj odgoj koji je ona dobila u Washingtonu. Joshaam je posluživao Lily najmanjim porcijama, jer kæerka, kao ni majka, nije mogla jesti dok su rasprave zasjenjivale govedinu i pitu od piletine. Kad bi se svi razišli, Jessie i Lily bi otišle u kuhinju, zagrijale jelo koje im je Maylee ostavila i nastavile razgovor o politici koji se vodio u toku veèeri.Potkraj prve sedmice mjeseca ožujka, poslije mnogo povjerljivih sastanaka, John potvrdi ženi da su svi izgledi da æe biti kandidiran. Jessie se sjeti jednog problema koji je dotle izbjegavala: Tom Benton se krajnje oèajnièki odupirao republikanskoj stranci, kao što joj je rekao u Siasconsetu prošlog ljeta, šta æe on reæi kad sazna da æe njegov zet postati voða te nove stranke? Hoæe li zbog toga promatrati stvari u drugom svjetlu i hoæe li ga to prisiliti da promijeni mišljenje?420
Jessie otputova u Washington da sama kaže ocu novosti. Eliza ga je bila smjestila u jednoj sobi koja mu je služila za rad i spavanje i gdje je bio okružen knjigama i novinama što su mu ih pozajmili njegovi bivši kolege. Ni duh ni volja nisu mu bili oslabili, jedino mu je tijelo izgubilo snagu pod teretom vremena. Radost na licu Toma Bentona, kad ju je ugledao, bila je tolika da joj se zadatak uèinio još teži.Ona zatvori vrata biblioteke za sobom. — Oèe, Johnu je osigurana republikanska nominacija.Njegove se vilice stisnuše a lice ukoèi u tvrdoglavu masku, koju je tako dobro poznavala iz dana kad se svom snagom borio protiv Biddleove banke u Sjedinjenim Državama. On priðe kožnom naslonjaèu koji je Eliza kupila za njega, spusti se umorno u nj i pokrije oèi širokim dlanom svoje lijeve ruke, koja je u posljednje vrijeme bila išarana smeðim mrljama. Ona stane nesigurna pred njega.— Zar nisi sretan, oèe? — upita ga. — Bio si tako ponosan na Johna kad je odbio demokratsku kandidaturu. Zašto nisi ponosan kad je izabran od stranke koja je pobornik slobode?Tom Benton umorno spusti ruku na krilo: kad su kæerka i otac duboko pogledali jedno drugom u oèi, pred njima kao da se odvio cio film godina što su ih zajedno proveli.— Sretan sam što je John postao istaknuta liènost svoga vremena — reèe on hrapavim glasom — ali on ne smije prihvatiti kandidaturu republikanske strane. To bi bilo još gore nego prihvatiti ponudu demokrata.Uspjela je samo da uzvikne: — Ali zašto, tata? Nitko se u ovoj zemlji ne protivi više od tebe širenju ropstva. Republikanci æe to širenje zaustaviti.— Da je to sve što æe oni uèiniti, podržao bih ih svom svojom snagom. Ali oni su samo stranka jednog geografskog podruèja, Jessie, oni æe podijeliti naciju nadvoje.— Oni su »geografska stranka« zbog toga što države koje su za ropstvo neæe da joj se pridruže. One421æe uvijek ostati demokratske. Nova Engleska, Istok, Srednji zapad i Zapad su protiv ropstva, oni æe glasati za John a i za republikansku stranku.— Ako to uèine, Jessie, oni neæe glasati za Johna, veæ za graðanski rat. Zapamti moje rijeèi: ako John prihvati republikansku kandidaturu i bude izabran, bit æe odgovoran što je uvalio naciju u krvoproliæe. Ja znam da to ni on ni ti ne želite. Ako si po svaku cijenu odluèila da postaneš prva dama, trebalo je da prihvatite demokratsku ponudu: morala bi pristati na ropstvo i možda dopustiti da se ono još malo proširi, ali to ne bi dovelo do otcjepljenja Juga.Netko zakuca na vrata. Josheem uðe sa kavom, kolaèima i džemom od kupina, za koji je znao da ga Jessie voli. Jessie se rukova s visokim, mršavim crncem, sretna što ga opet vidi.— Nedostajete nam u Washingtonu, gospoðo Jessie — reèe on široko se osmjehnuvši. — Kad vi svi doæi ovamo živi ti?— Poslije èetvrtog ožujka — odgovori ona osmjehnuvši se dok je pogledala oca.— Vi uzeti ovdje kuæu, gospoðo Jessie?— Èujem da se izdaje Bijela kuæa, Josheeme. Ali otac smatra da ne treba da je uzmem pod zakup; kaže da voda još propušta u kuhinji kad poènu kiše, pa svi koji u njoj stanuju dobiju malariju.Raširivši oèi od èuðenja, Josheem promrmlja: — Pa, gospoðo Jessie, u Bijeloj kuæi ne biti vode otkako otiæi predsjednik Jackson, a moèvare sve isušene prije mnogo godina. Ako vi imati prilika preseliti u Bijela kuæa, ništa se ne plašiti; Mammy Maylee, Josha-am i ja paziti da vama biti toplo i suho.Tom Benton ga otpusti pokretom ruke.— Imaš pravo, Jessie — reèe on promuklo. — Bijela kuæa æe se napuniti malarijom ako u nju uðu republikanci. Savjetujem ti da John ne prihvati no-minaciju.— A ako je prihvati?— Onda æu se protiviti njegovu izboru. Obiæi, æu cijelu zemlju opominjuæi ljude da ne postave u Bijelu kuæu sektašku stranku.422Jessie je bila zaprepaštena. — Hoæeš reæi da æeš voditi izbornu borbu protiv svog vlastitog zeta?
— Morat æu. To neæe biti lako, Jessie, ali mnoge stvari u mom životu nisu bile lake.Jessie podigne šalicu s kavom, priðe prednjem prozoru i zagleda se napolje, ne primjeæujuæi kuæe preko ulice, veæ samo lice svoga muža, gledajuæi u duhu kako æe mu morati reæi da se njezin otac protivi njegovoj kandidaturi. Ona sruèi u sebe kavu, vruæu i crnu, misleæi sva obamrla kako se sreæa okrenula: kad je John podnio ostavku u vojsci, otac je oèekivao moju podršku; imao je sva prava da je oèekuje, ali ja nisam rekla da John to ne treba da èini. Sada, kad ja imam sva prava da od njega oèekujem da podrži mene, on odbija da to uèini. Prije osam godina imala sam svoje razloge; sada otac ima svoje: kako je to bijedno kad se otac i kæi moraju protiviti jedno drugome.Ona priðe oèevu stolu i s nježnim pokretom za-gladi ono nekoliko pramenova njegove sijede kose.— Hoæe li to zemlja protumaèiti kao politièki gest, tata, ili æe uzeti kao osobno razilaženje Toma Bento-na i njegova zeta?— Odavno sam odustao od toga da pokušavam pretpostaviti što æe ljudi misliti.— Zar narod neæe imati pravo kad bude rekao: »Ako je tast jednog èovjeka protiv njega, kako možemo oèekivati da drugi ljudi budu za njega?«— Iskreno da kažem, ne znam — odgovori on pomalo hladno. — John nije stekao politièko obrazovanje u one svoje tri sedmice u Senatu; odgojen ja za uèenjaka; bilo bi užasno opasno dovesti u Bijelu kuæu èovjeka koji ima tako malo politièkog iskustva kao on. Vjerujem u njegovo poštenje; znam njegov radni kapacitet, i uvjeren sam da danas nema u Americi hrabrijeg èovjeka od njega. Ne znam bi li on bio dobar predsjednik u ovim teškim, burnim i nemirnim danima. Ali èak i kad bih znao, ne bih glasao ni za njega ni za bilo koga drugog, bez obzira kako on bio sposoban za predsjednika, tko igra na kartu di-423vizionista. Da je John prihvatio demokratsku nomi-naciju, ja bih vodio izbornu borbu za njega.— Shvaæam: èak i onda kad bi se on posvetio jednom programu u koji nitko od nas ne vjeruje, ti bi za n jega vodio izbornu borbu! Ti bi podržao èovjeka koji se prodao za veæu cijenu.— Draga moja — odgovori Tom Benton slegnuvši ramenima — idealizam tvoga muža za mene je raskoš. Ja samo želim mir naciji, želim da Sjever i Jug /ive u prijateljstvu i da se oèuva Unija. Kad bi John bio izabran kao demokrat, ne bi postojala bojazan <ul graðanskog rata. Ako ga izaberu kao republikanca ...Ona priðe iza oèeve stolice, ovije mu ruke okovrata i stavi obraz na njegqvu sijedu kosu. __ Oèe,uvijek si govorio da se, ma šta da se dogodilo, moramo držati zajedno. Molim te, nemoj me sada napustiti.Njegovo uho osjeti neku napetost u njenom glasu. On je uzme za jednu ruku i okrenuvši je privuèe je k sebi. Zatim je pažljivo pogleda ravno u lice, trudeæi se da proèita što se krije iza njenih oèiju.— Znam da ti sve to ne èiniš radi sebe — reèe on nježno. — Ako si željela da budeš prva dama, mogla si nagovoriti Johna da prihvati demokratsku kandidaturu. Pa zašto to onda sada èiniš? što se to u svemu ovome krije iza politike? Moraš biti iskrena Jessie.Oèi joj naèas zatreptaše, glava joj padne na grudi. Onda reèe: — Mislila sam da to nikad nikome neæu reci, ali sada moram. Znaš, oèe, John nije... nije bas... kao drugi ljudi. On nosi rane na duši. Zbog tih rana on ponekad uèini nešto što ti ne možeš shvatiti, a zbog njih sam i ja ponekad pristajala na njegove odluke, èak i protiv tvog savršenog rasuðivanja ...— ... kao onda kad si mu dopustila da da ostavku na službu u vojsci?— Da. Johnova majka udala se sa sedamnaest go-dma za èovjeka od šezdeset godina... Poslije dvanaest godina nesretnog života upoznala je Johnova424oca, Charlesa Fremona, i s njim je pobjegla. Ona je Johnu rekla da se vjenèala s njim, ali èini se da njen muž nije mogao dobiti rastavu od vlasti u Virginiji — i tako je Fremonov brak svakako bio nezakonit John je bio — nezakonito dijete. Tom je preneraženo gledao u kæer.— Nezakonit — promrmlja on. — Pa, nisam imao pojma... Jessie, otkuda ti to znaš?
— John mi je to rekao još prije vjenèanja. Mislio je da æu možda htjeti da raskinem zaruke.— Za boga miloga — prošapæe on sam sebi. — Kako se to krilo od mene toliko godina? Zašto mi to nikad nitko nije rekao?—- Zbog toga što se plašio za svoj život.— Da li to netko drugi zna? Koliko je to poznato?— To je dobro poznato na Jugu — odgovori ona iskreno. — Bilo je nemoguæe sakriti... sada znaš, oèe, zašto ne želim da mu zadam još više rana. Neki èovjek smatrao bi to èisto politièkim pitanjem; John bi to mogao uzeti osobno; to bi možda zagorèilo njegov odnos prema tebi.Tom poèe šetati po maloj pretrpanoj sobi.—- Onda imam tisuæu puta više pravo nego ranije, Jessie — uzvikne on. — Ne smiješ dopustiti Johnu da se izloži. Ova izborna borba bit æe najžešæa i najogorèenija otkako je Andrevv Jackson pobijedio Hen-ryja Claya 1828. godine. Kad se ljudi nalaze na rubu graðanskog rata, ne mare za osobne osjeæaje. Njegovo nezakonito roðenje proèut æe se od jednog kraja države do drugog; to æe izazvati užasan skandal. Pomisli samo na ogovaranje i blato kojim æe se nabacivati na njega.— John æe znati zašto se demokrati nabacuju blatom na njega; on se može uzdiæi iznad te galame, jer æe razumjeti njen cilj. Ali ti si ga volio i on je tebe volio; ako ga ti napustiš, neæe moæi shvatiti zašto to èinišr— Jessie, èak i ako si ti voljna da se izložiš tom skandalu, zar nisi zabrinuta za svoje troje djece? Hoæeš li da oni provedu svoj život noseæi teret tvojih politièkih ambicija?425— Znam da voliš Lily, Franka i Charlija. Ako se bojiš da æe te optužbe naškoditi njihovu položaju u svijetu, onda potpomogni Johna, pomozi mu da doðe u Bijelu kuæu. Djeca jednog predsjednika nikad se ne moraju bojati za svoj društveni položaj.Toni Bonton se teško spusti na stolicu. Jessie je znala da je nepošteno iskoristila priliku. Poslije kraæeg prekida, on spusti ruku kojom je zaklanjao oèi; vidjela je da je nekako èudno plakao, onako kako plaèu ljudi — ne puštajuæi nijednu suzu.— Jessie, draga moja — reèe on — ništa me nije toliko potreslo kao ovo, osim smrti tvoje majke i tvoga brata: ali ipak moram ostati protiv tebe. Nije mi ostalo više mnogo života, ali ne mogu otiæi u grob s osjeæajem da sam odigrao ulogu u izbijanju graðanskog rata. Uhvatila si me u nedoumici izmeðu odanosti prema obitelji i odanosti domovini: žalosno je i bolno kad èovjek mora donijeti takvu odluku, naroèito kad netko nekoga voli tako odano kao što ja tebe volim. Isto tako duboko koliko sam tebe volio, Jessie, volio sam i svoj položaj u Senatu Sjedinjenih Država. Nije potrebno da ti govorim da je to bio glavni smisao moga života, opravdanje mog postojanja. No odrekao sam se toga da bih se borio za prisajedinjenje Kalifornije kao države u kojoj ne postoji ropstvo. Mogu se skrhati, Jessie: u ovom trenutku samo što nisam slomljen, ali ne mogu se saviti. Ja te i te koliko želim vidjeti u Bijeloj kuæi; mojim posljednjim danima donijelo bi radost i zadovoljstvo što bih gledao svoju malu Jessie kao prvu damu ove zemlje. Teško je odreæi se toga, možda teže nego se odreæi položaja u Senatu prije èetiri godine. Ali se ne mogu složiti s time da John bude izabran kao republikanac, pa makar bi ti na taj naèin stigla u Bijelu kuæu, jer znam da bi to uništilo Uniju. Molim te, oprosti mi, mila moja. Ja sam star i tvrdoglav èovjek, ali moram se držati svog životnog uvjerenja. Ti ne bi ni tražila da uèinim drukèije.Kad se vratila iz New Yorka i rekla mužu za oèevu odluku, John reèe tiho: — Tvoj otac je vodio toliko bitaka za mene, da sada ima pravo da vodi jednu426protiv mene. Želio bih da nije odabrao baš ovo vrijeme za to, ali Tom Benton je uvijek sam birao svoje bitke.Bili su zadovoljni kad su demokrati na sedamnaestom glasanju imenovali Jamesa Buchanana: on je bio sjevernjak, nikad nije imao nijednog roba, javno nikad nije bio pristalica ropstva, stekao je izvrsno iskustvo u saveznoj vladi; nitko nije znao bolje od Jessie koliko je on bio oprezan u pitanjima etike. Složili
su se da je to bio dobar izbor, jer kao iskusan diplomat, èovjek stvoren za kompromise, težio bi da pronaðe nova i efikasna sredstva da ugasi ugarke obiju klika.Jessie je otišla na republikansku godišnju skupštinu u Philadelphiji, jer je John smatrao da nije zgodno da se kao potencijalni kandidat miješa s delegatima. Stigla je vlakom poslije podne 18. lipnja, a sutradan prije podne u jedanaest sati bila je u Musical Fund Hallu. Kad je zauzela mjesto u prvom redu na galeriji za posjetioce, bila je iznenaðena evangeliè-kom prirodom skupa, jer to nije bilo uvježbano i unaprijed udešeno politiziranje partijske mašine. Tisuæe delegata koji su se motali u Musical Fund Hallu bile su obuzete vjerskom groznicom; u oèima im se odražavao sjaj križara koji se bore za slobodu. Bila je to raznorodna masa ljudi, obuèena u naj razlici ti ju odjeæu, poèev od prugastih hlaèa sjevernog društva do kožnih hlaèa sa zapadnih granica. Jessie je izgledalo kao pravo èudo to što jedna jedina ideja može da prožme i gospodari tim skupom, no kad se David Wilmot popeo na govornicu i objavio glavne taèke republikanskog programa — nepokolebljivo suprotstavljanje širenju ropstva, odricanje vlasti Kongresu da ozakoni ropstvo unutar novih teritorija, produženje Misurijskog kompromisa, primanje Kansasa kao nove države — skupština je ustala kao jedan èovjek, iskazujuæi vikanjem svoju ogromnu vjeru u slobodu svih ljudi u Americi. Dok je Jessie promatrala novinske izvjestitelje kako najveæom brzinom pišu novosti o toj skupštini, revolucionarnoj za cijelu zemlju, sjetila se izvjestitelja koji su sjedili svakog dana427pred vojnim sudom i obavještavali naciju o suðenju Johnu. Meðu tim ljudima prepoznala je mnoge koji su izvještavali o vašingtonskom suðenju, a koji su sada imali da obavijeste naciju o izboru mladih, snažnih, naprednih republikanaca.Nadala se da æe John biti jednoglasno izabran u prvom glasanju, no, on je dobio svega 359 glasova, dok je sudac McLean iz Ohija dobio 196. Zaprepastila ju je snaga koju je pokazao McLean; za trenutak, njeno samopouzdanje bilo je uzdrmano. Ali David VVilmot, koji je pridobio skupštinu èitanjem njihova programa, skoèio je i snažno se založio da se jednoglasno bira John Fremont. Zbrka koja je tada nastala gotovo je zaglušila brojenje glasova, ali je na bloku u svome krilu vidjela da John sada ima 529 glasova i da je postao prvi predsjednièki kandidat nove stranke. Dok je muzika najglasnije svirala, tisuæe delegata i posjetilaca na galeriji izvikivali su zaglušno svoje poruke. Urnebes je dostigao vrhunac kad je iznad govornice bila obješena zastava na kojoj je pisalo:SLOBODAN GOVOR, SLOBODNA ŠTAMPA,SLOBODNA ZEMLJA, SLOBODNI LJUDI,FREMONT I POBJEDAOna je sjedila mirno na svom mjestu usred tog nestrpljivog mnoštva koje je bacalo u zrak šešire, maramice i novine, dok su njoj suze tekle niz obraze. Smatrala je da toga nije dostojna, ali njena sreæa u ovom trenutku divljih uzvika imala je malo veze s politikom, izborima ili èak s tako dubokim pitanjima kao što su ropstvo ili neuništivost Unije. Dok su tisuæe pristaša oko nje vidjeli u izboru Johna Fremonta kraj ropstva u Sjedinjenim Državama, Jessie Fremont je mogla osjeæati jedino kao žena i kao supruga, èinjenica da je njen muž bio istaknuta liènost Sjedinjenih Država opravdavala je ne samo njen prvobitni sud i vjeru u njega veæ i sam njen brak. U toku petnaest godina on se uspeo od nepoznatog428poruènika Topografskog korpusa do voðe najveæeg pokreta u Americi od vremena Revolucije. Njegovo znaèenje, njegova važnost, njegov uspjeh nisu bili samo rezultat njegovih dostignuæa, niti su se odnosili na bilo što od onoga što je ona uèinila da mu pomogne: to je došlo kao rezultat njihove suradnje, oni su bili simbol snage i èvrstine i inteligencije braka koji su njih dvoje stvorili. Ni jedno samo ne bi dalo rezultate; zajedno, u jednom obiènom braènom odnosu nesumnjivo su napredovali; ali odanost tom braku nadahnula ih je da dobro rade, saèuvala ih je u najtežim okolnostima, pomogla im da se dalje bore. Pravili su greške oduševljavajuæi se, ali njihovi neuspjesi i nesreæe nikad nisu proizlazili iz pomanjkanja vjere ili uzajamnog interesa ili interesa za odreðeni zadatak ili za svoj brak. Po njenom
ženskom mišljenju, sada je taj brak bio imenovan za predsjednièkog kandidata, njemu je bilo odreðeno da boravi u Bijeloj kuæi.Dok je promatrala delegate kako marširaju u ludom oduševljenju pjevajuæi: »Slobodan govor, slobodna štampa, slobodna zemlja, slobodni ljudi, Fremont i pobjeda!«, znala je da je milošæu božjom dospjela mnogo dalje no što se ikada nadala u svojim snovima.Samo godinu dana prije otišli su iz Washingtona smatrajuæi da im tamo više nije mjesto. Sada su se mogli vratiti uz zvukove muzike i lepršanje zastava; ognjište koje nije uspjela stvoriti u Monterevu ili na dinama San Franciska pobjedonosno æe naložiti u Bijeloj kuæi.Zanimalo ju je da vidi kakvu æe borbu John voditi, hoæe li držati govore samo u glavnim gradovima ili æe provoditi mjesece na dugim putovanjima po zemlji, dostavljajuæi što je moguæe veæem broju ljudi osobne poruke. Kad se vratila kuæi, s najveæim je žarom prièala o svakom detalju konvencije svojoj429ponosnoj obitelji. Ali kad je upitala muža kakvi su mu planovi, on odgovori: — Nemam nikakvih planova.— Ali zar nemaš namjeru da...?— Nemam što da kažem ljudima što oni veæ ne znaju, Jessie. Protivim se daljem širenju ropstva. Tih nekoliko rijeèi bit je izborne kampanje. Stanovnici ove zemlje me poznaju, znaju što mislim i za što se borim. Ne mogu im reæi ništa što bi im bolje objasnilo moj stav ili im pružalo jaèe razloge da glasaju za mene nego do sada!— Kalifomija! — uzvikne Jessie. — Isto to si rekao u Kaliforniji kad si se kandidirao za Senat.— Zaista?— Mora da si to prvi put ozbiljno mislio, kad se toga držiš poslije šest godina.— Nisam tražio taj položaj, Jessie; položaj je tražio mene. Zašto je onda potrebno da putujem širom zemlje da na brzinu nešto obeæavam ili hrabrim ljude? Ništa ja njima ne mogu obeæati, a svakako ih ne mogu prevariti. Oni koji hoæe da glasaju za mene — glasat æe, drugi neæe.— Vrlo dobro — složi se Jessie mireæi se sa sudbinom. — Ako ti smatraš da se tako mora voditi izborna borba...— Kad si veæ poèela, mogu ti reæi i to da se ne želim emotivno upuštati u tu borbu. Ne smatram da je to funkcija jednog kandidata. Mislim da je njegov posao da bude miran i suzdržan.— Ako ti to možeš uèiniti, onda si ti pravo èudo — odgovori Jessie smijuæi se. — Mogu li ti ja neèim pomoæi da to postigneš?— Budi mi aðutant, kao što si mi uvijek bila dok sam se pripremao za ekspedicije, i u Washingtonu dok sam bio pred sudom. Budi moj gpvornik. Razgovaraj s novinskim izvjestiteljima kad doðu, po-mozi mi da pišem potrebne èlanke, odgovaraj na politièku poštu... radit æu s republikanskim strateškim odborom, ali mi je milije da se javno ne pokazujem. Ne želim se upetljavati u tisuæe dokazivanja i svaða, ne želim da mi histerija masovnih430sastanaka uðe u krv. Smatram da æu najviše pridonijeti ako pokušam sve smiriti, jer æe svi ostali biti u krvožednom raspoloženju.Francis Blair, koji je bio predsjednik republikanske izborne kampanje, molio je Jessie da mu dopusti da zauzme spavaæu sobu u njezinoj kuæi. Blairu je bilo šezdeset i pet godina, bio je gotovo æelav — samo vijenac sijede kose išao mu je oko glave i zaustavljao se iznad ušiju. Imao je guste èupave obrve koje su padale preko oèiju i zaklanjale ih; usta i podbradak poèeli su mu se opuštati od godina, ali èak i sa šezdeset pet godina bio je još pravi borbeni pijetao, strateg i borac na posljednjim barikadama. Bio je važan u predsjednièkim izborima otkako je pomogao da Martin Van Buren doðe u Bijelu kuæu 1836. godine. Èesto su ga nazivali èovjekom koji stvara predsjednike; ovoga puta rekao je Johnu i Jessie da æe doista zaslužiti taj naziv.Njegov mlaði sin Frank, koji je vršio advokatsku praksu u St. Louisu kao štiæenik Toma Bentona, postao je lutajuæi agitator. Frank je bio visok, mršav, mudar, s èuperkom crne kose i dugim crnim brkovima koje
je puštao s obje strane brade. Tom Benton je èesto govorio da mu je Frank Blair kao sin, jer je Frank bio èovjek fanatiène odanosti, bez trunka straha; borio se protiv ropstva od dana kad je progovorio, i kao i njegov otac i brat Montgo-mery, pisao je, držao predavanja i borio se za razvitak Zapada. Služio je u upravnom tijelu države Missouri u toku posljednje èetiri godine, kao demokrat pristalica ukidanja ropstva, marljivo radeæi na formiranju republikanske stranke u Missouriju. Bilo je dana kad se Tom Benton nadao da æe se Jessie udati za Franka Blaira, ali Franku je bilo tek osamnaest godina kad je Jessie upoznala Joh-na Fremonta.Ona je bila oduševljena svojim poslom aðutanta; to je bio posao za koji je bila izuèena i za koji je osjeæala najveæe oduševljenje. Neprestano se savjetovala sa Johnom, ali glavni je teret padao na njena leða. Pošta je stizala iz svih država Unije, od poje-431dinaca koji su htjeli èuti što John misli o svakoj pojedinoj stvari. Na svako se pismo moralo odgovoriti pošteno i do posljednje taèke, jer kad se ono vrati u Michigan ili Kentucky ili u Kaliforniju, bit. æe pokazivano svima u radijusu od dvadeset milja i izazivat æe bezbrojne diskusije. Novinski izvjestitelji sastavljali su cijele liste pitanja za Johna Fre-monta, izazivajuæi ga da odgovori. Iskren, otvoren i pažljivo promišljen odgovor morao se odmah pripremiti, da bi se štampao u novinama u roku od jedne sedmice, kako bi èitaoci bili zadovoljni i kako se nikome ne bi pružila prilika da kaže da se kandidat Fremont uplašio ili da nije u stanju raspravljati o spornim pitanjima.Najugodniji dio rada bili su dnevni razgovori sa ženama novinarima, književnim potomcima Anne Rovali, koje su sada zauzimale èvrsto mjesto u amerièkom žurnalizmu, poèinjuæi da se bore u jakim kampanjama za žensko pravo glasa i jednakost. Mada su te žene pisale izvještaje za ženske èasopise i žensku stranu u novinama, Jessie je znala znaèenje èlanaka koje æe one napisati, jer je malo koji muškarac glasao za kandidata koji se ne bi sviðao njegovoj ženi. Pozivala je žene novinare da joj doðu na èaj, i uz svoju omiljenu kombinaciju èaja od sasafrasa, kolaèa sa zaèinima, jeèmenih kolaèiæa i džema od kupina, odgovarala bi na pitanja o svom životu u Kaliforniji, putovanjima kroz Panamu, o djetinjstvu sa Tomom Bentonom, senatorom iz Mis-sourija, o boravku u Evropi i o tome kako zamišlja obiteljski život u Bijeloj kuæi. Ti sastanci uz èaj uglavnom su bili ugodni, ali ponekad je bilo neugodnih trenutaka. Žene koje nisu gajile simpatije prema njoj i koje su joj postavljale pitanja režale su na nju što Èaj služi na engleski naèin, što nosi široku kuænu haljinu umjesto crne svilene haljine, što ima dvije služavke crnkinje. Jessie je skretala njihovu grubost prièajuæi im kako je kuhala nad otvorenim ognjištem u svojim sobama u Montereyu, i o danima kad su ona i Lily imale samo haljine od nebijeljenog muslina koje su same sašile.432Na njenom pisaæem stolu stajali su planovi i svjedoèanstva republikanske groznice koja je bila zahvatila naciju. Kampanjske biografije o Johnu, koje su napisali John Bigelow, Horace Greeley i Charles Upham, prodavane su na desetke tisuæa, a štampali su ih u nastavcima u republikanskim novinama; litografije koje su prikazivale njegovo crnomanja-sto, ozbiljno osjeæajno lice vidjele su se u domovima i izlozima na Sjeveru i na Zapadu. Sjeverne i zapadne novine bile su prepune sjajnih izvještaja0 Fremontovim ekspedicijama, njegovim kvalitetama voðe, i pohvalama ljudi koji su s njim mnogo propatili na putovanjima. Spomenice iz svih krajeva Unije bile su hvalospjevi Johnu kao èovjeku koji se odlikuje i karakterom, kao voði, uèenjaku i misliocu. Engleski i evropski uèenjaci govorili su o njegovim dostignuæima; predsjednici univerziteta, pjesnici, sveæenici, svi su ustali u borbu za »Slobodan govor, slobodnu štampu, slobodnu zemlju, slobodne ljude, Fremonta i pobjedu!«Svaki joj je dan donosio nove užitke i nova razoèaranja; Millard Fillmore i njegove pristalice zabrane ropstva, koji su obrazovali treæu stranku, koristili su republikanski materijal da oglašavaju svoju stranku. William L. Dayton, koji je dobio potpredsjednièku nominaciju protiv Johnove izrièite želje, ništa nije pridonio borbi. Sinovi Daniela Webstera
1 Henrvja Claya istupili su protiv Johna iz straha od secesije Juga; važni voðe vigovaca, kao što su bili Rufus Choate i Caleb Cushing, vodili su žestoku agitaciju meðu svojim istomišljenicima vigovcima da glasaju za omrznute demokrate zbog toga što je Tom Benton imao pravo kad je rekao glasaèima iz Missourija da se Jug nikad neæe pokoriti Fre-montu i republikanskom programu. Ali istoga dana stigla je jedna pjesma od Johna G. Whittiera, koja je glasila:Drži se, Fremonte, i pripremi se; Vrijeme traži svog èovjeka; Lovaèku košulju još jednom navuci na se; I potjeraj Fremontova kola.28 Besmrtna žena433Ta je pjesma stigla od Walta Whitmana, a druga od Henrvja W. Longfellowa. Mnoge književne liènosti toga doba zabilježile su ga u štampi: Washing-ton Irving, Edward Everett Hale, Ralph Waldo Emerson. Toliko je bilo napisano pjesama da su bile izdane dvije muzièke brošure. Mnoge pjesme isticale su razliku izmeðu tužnog, starog Buchana-na i mladenaèkog Fremonta. Pozdrav iz Kempta-unskih trka Stephena Forstera bio je najpopularniji:Mustang Colt je jak i mlad, du da, du daNjegov okret je zdrav, a noge hitre, du, da, du da daj.Zbor: Moramo raditi cijelu noæ, Moramo raditi cijeli dan, Kladim se na mustanga Colta, Hoæe li netko da se kladi na Graja?Preko stola u njihovoj blagovaonici prešle su stotine pisama od prijatelja i roðaka sa Juga koji su ih se zauvijek odricali. »Izdajica« je bila najmanje uvredljiva rijeè kojom su ga nazivali. O tim razoèaranjima Jessie je malo govorila Johnu; pisma u kojima su ga se odricali uopæe mu nije pokazivala. Nije željela, bude li izabran, da poðe u Bijelu kuæu s tim teretom mržnje i odbacivanja u duši!U toku sedmica mjeseca srpnja, kad je izborna mašinerija poèela raditi, štampa opozicije se suzdržavala. Onda, oko prvog kolovoza, pojavila se jedna prièa, za koju je Jessie bila sigurna da æe doæi: bila je štampana odjednom u gotovo svim demokratskim listovima u zemlji; John je javno obilježen kao »francusko kopile«. Prièa o njegovu nezakonitom roðenju širila se na stotinama stupaca. Smatrala bi. to za dovoljno rðavo da su se novine zadovoljile istinom, ali je njima bila potrebna sve nova i nova hrana, tako da su èinjenice o njegovu roðenju bile izvrnute, karakter njegove majke i život napravljeni skandaloznima, njegov otac prikazan kao francuski nadriumjetnik i pustolov. Bijes optužbi svakim se danom sve više nagomilavao; demokratska434štampa je pitala zemlju želi li da jedno kopile vlada Bijelom kuæom; postavljali su pitanje što æe biti s moralom i obiteljskim životom Amerike ako ih zadesi ta tragedija, izjavljujuæi da æe Sjedinjene Države postati meta bestidnog evropskog smijeha. Kao vrhunac, štampa je predlagala, kao najveæu dobrotu koja se mogla uèiniti za Johna Fremonta, da ga pošalju brodom, s njegovom smiješnom francuskom bradom, u pariške kanale, gdje mu je mjesto.Oèajna zbog žestine napada, Jessie je èinila sve da sakrije novine od Johnovih oèiju. Kad bi Francis Blair ili njihov sin Frank došli s ratobornim izrazom na licu, Jessie bi ih uvjerila da ne treba da o tome raspravljaju sa Johnom, veæ da jednostavno prelaze preko tog nabacivanja blatom. Predobro se sjeæala opomene svoga oca, kad je trenutaèno izgledalo da su demokrati napustili pitanje ropstva i odluèili da izbore riješe raskrinkavanjenom Johnova porijekla. Najviše je patila zbog toga što æe Lily i Charlie misliti kad vide te optužbe, jer je bilo nemoguæe sprijeèiti im da èitaju novine, a nije ni smatrala da treba kriti istinu od njih. Nekoliko dana joj se èinilo da u pogledu svoje kæeri vidi prijekor i oèajanje, no uskoro je tvrdoglava i sposobna Lily nekako sredila tu stvar na svoje vlastito zadovoljstvo i na zadovoljstvo svoga brata. Jessie je osjeæala veliko olakšanje što nijedno od djece nikad nije spomenulo tu stvar.Jednog poslijepodneva John se vrati iz šetnje s nekoliko primjeraka južnjaèkih novina koje je bio kupio kod prodavaèa novina na Broadwayu. Jessie osjeti kako joj srce zastaje kad ih je ugledala; mada je bilo prošlo petnaest godina, izraz njegova lica bio je isti kao onda kad joj je prièao o svom nezakonitom
porijeklu. Koža mu je bila crna, oèi male, ojaðene i upale, pokreti puni bola i nespretni dok se kretao po sobi; tako se držao kad se vratio iz Kalifornije uhapšen, jer mu je tijelo bilo nekako neugodno iskrivljeno, a ruke kao da mu nisu pri-stajale u zglobovima.Ona reèe što je mogla mirnijim glasom: — To te svakako ne iznenaðuje? Znao si da su demokrati28*435oèajni, da æe se poslužiti svakim sredstvom koje im stoji na raspolaganju...— Znam tko je to poèeo — odgovori on Ijutito. — Urednik èarlestonskih novina. Dao je drugima materijal. Jessie, dokrajèit æu ja tu kampanju ogovaranja, ne zbog sebe, veæ zbog djece i tebe.— To oni i hoæe, dragi, da se ti toliko naljutiš da postaneš indiskretan i da im pružiš još više materijala za kampanju. Ali oni tebe ne poznaju, Johne; oni ne znaju da si ti iznad tog podlog klevetanja.— Navikao sam na otvorenu borbu — odgovori on, pomalo primiren — a ne na borbu punu aluzija i protivuoptužbi. Èekam ih na svom tlu, ako mogu da stanu i da budu ljudi.— Znaš, Johne — nastavi ona bezliènim glasom — nisam mogla sasvim shvatiti zašto si ti želio da se držiš po strani u borbi; nisam sigurna da sam to u poèetku potpuno odobravala. Ali sada vidim da imaš pravo. Izabrao si najsigurniji naèin kako æeš ih pobijediti: pusti ih dakle da se pokažu zemlji u svoj svojoj iskvarenosti; kad god budu to uèinili, davat æe nam glasove.Njegova napetost popusti, mržnja mu išèezne iz oèiju. On se spusti na stolicu, pokazavši joj da mu priðe.— èesto sam slušao da je aðutant sposobniji strateg od svoga komandanta. Sreæa je što sam tebe sreo prije onog južnjaèkog urednika...— Sam si djelomice kriv, jer nisi slušao svoja vlastita nareðenja. Zašto si kupio te južnjaèke novine? One neæe štampati tvoj odgovor, a ništa što bi ti rekao ne bi pridobilo ni jedan glas u korist robova. Kako se time ništa ne dobiva, zašto se ne kloniš tog agitacionog materijala?— Sam bog zna da hoæu — zajeca on. — Neæu da vidim nijedne novine godinu dana.— Kao aðutant — odgovori ona — obilježit æu plavom olovkom novine i pružit æu ti zaista samo važan materijal. Tako æeš svu svoju energiju saèuvati za rad koji treba da se uradi.436On pogleda ženu, odmahujuæi glavom u èuðenju punom ljubavi.— Znaš li ti kakva te kazna èeka? — upita on. — Da bi oznaèila te sa zlobom pisane èlanke, sama æeš ih najprije morati proèitati. Kad te reèenice uðu jednom u tvoju glavu, više ih se nikad neæeš moæi otarasiti. Od kada si ti to jaèa od mene, da bolje podnosiš bièevanje?— Nisam jaèa, Johne; samo mogu bolje nego ti ocijeniti znaèenje tih osobnih napada. Znam da su laž, znam da su stvoreni samo da bi te ljudi napustili; neæu na njih reagirati emocionalno, bit æu objektivna u odnosu na njihove pogrde, i što budu postajali bješnji, znat æu da se sve više boje.— Onda vrlo dobro, vraæam se svojoj prvobitnoj koncepciji: neæu èitati ništa drugo osim onoga što ti odrediš. Ostat æu miran i izdvojen i odmjeren — on joj se sjetno osmjehne — makar te to i ubilo!8Kao u Bentonovoj kuæi u Washingtonu, imali su spavaæu sobu okrenutu na mali vrt, gdje su povremeno nalazili po koji sat tišine i mira. John je uzeo uliènu sobu na prvom katu za svoju radnu sobu. Triput nedjeljno dolazio mu je uèitelj maèevanja; knjige i namještaj odgurnuli bi u stranu pa bi on tu održavao fizièku kondiciju ukrštavajuæi maè sa svojim uèiteljem.Umjesto da provodi dane i sedmice držeæi agita-cione govore, on je sakupio veliku biblioteku o amerièkoj državnoj upravi: bilo je tu knjiga o ustavnoj vlasti, izvještaja o Revoluciji i ustavotvornoj skupštini, zatim historije Georgea Bancroita, biografije ljudi koji su odigrali odluène uloge u obrazovanju državne uprave. Rekao je Jessie da mu je potrebno da studira kako bi nadoknadio Buchananovo dugo iskustvo. Uveèe, ako nije bilo gostiju, postavili bi usred raspremljenog stola veliku svjetiljku, pa bi pod tim svjetlom John i Lily uèili iz knjiga, John437
bi pravio bilješke na marginama, dok bi Jessie odgovarala na pisma i davala ovlaštenja novinskim izvjestiteljima, zabadajuæi u tintarnicu sigurnom kretnjom pero koje je škripalo satima, dok je ispunjavala stranice papira velikog formata.Kako su sedmice odmicale, republikanska je stvar dobivala sve veæi zamah. Abraham Lincoln je pjevao pohvale Johnu pred deset tisuæa oduševljenih ljudi u Pri nectonu i pred trideset tisuæa u State Fairu u Altonu. Skupljale su se demonstracije: dvadeset pet tisuæa u Massillonu, trideset u Kalamazoou, trideset u Beloitu. Crkve u New Yorku s velikim brojem sjedišta orile su se od govora Williama Cullena Brvanta, Carla Schurza, Charlesa A. Dana, Horacea Greeleya, Hannibala Hamlina, Franza Sigela. Ogromni masovni sastanci u svakom gradu orili su se od izvikivan ja parole »Slobodan govor, slobodna štampa, slobodna zemlja, slobodni ljudi, Fremont i pobjeda«. Povorke sa bakljama osvjetljavale su noæi, muškarci su nosili crne šešire od voštanog platna i kišne kabanice da se zaštite od parafina koji je kapao sa svijeæa. Vojne glazbe i vojne parade protezale su se miljama, blizu sto tisuæa ljudi marširalo je u Fremontovoj paradi u Indianapolisu, po taktu koji je udaralo pedeset glazbi. Stotine govornika išle su zemljom, a i mnogi drugi koji nikad prije nisu bili govornici i koji to više nikad neæe biti.Prva ispitivanja su pokazala da je Francis Blair imao pravo i da se, postavljajuæi pravog èovjeka na èelo vlade, republikanci mogu raširiti po cijeloj zemlji. Meðutim, dok su republikanski redovi sve više jaèali, južnjaèki sn demokrati postajali sve oèajniji; Jessie je osjeæala gaðenje od žestine liènog klevetanja. Oni su tvrdili da je John roðena pijanica, da su ga vidjeli kako se valja po jarcima; da nije samo robovlasnik veæ i trgovac robovima, da kupuje i prodaje robove u cilju zarade; da ima jedan tajni doživljaj s jednom služavkom u svom domaæinstvu; da je postao milijunaš pri zauzimanju Kaliforni je, jer je kupovao blokove zemlje i tisuæe konja i stoke vladinim obveznicama; da je438prevario Engleze preko svog agenta, da je potajno radio sa firmom Palmer, Cook & Companv, bankarima iz San Franciska, da ostave Amerikancima bezvrijedne rudnièke akcije.Iz dana u dan žestina je sve to više rasla. Jessie je vidjela da u rjeèniku nema tako prljave rijeèi koja ne bi mogla biti upotrijebljena protiv njenog muža. Nazivali su ga razbojnikom, konjokradicom, zavodnikom španjolki, hvalisavcem, varalicom, licemjerom. Sav materijal sa ratnog suðenja koji su dali general Kearny, pukovnik Cooke i poruènik Emory, bio je izdvojen iz teksta i proširen po èitavoj zemlji u anonimno štampanim brošurama. Kad bi se sve te optužbe skupile, ostalo bi malo sumnje u to da je John Fremont najniže ljudsko stvorenje koje je ikad bilo roðeno.Petnaest godina ranije, kad joj je majka, dok su se vozile u Cherry Grove, govorila kako je užasno živjeti usred stalnog javnog klevetanja, Jessie je uvjeravala majku da je to samo nedužni vid politièke igre i da u stvari ne može ozbiljno naškoditi. Sada, kad je njezin muž trpio mnogo teže bièevanje no što joj ga je otac ikada morao podnijeti, shvatila je koliko je bilo istine u majèinim rijeèima. Polako je poèela shvaæati da je jedno od najveæih dostignuæa demokratskog oblika vladavine, slobodna štampa, na putu da uništi demokraciju zbog toga što uništava vrijednost narodnih izbora. Novine su bile nazvane pogrešnim imenom; te klevetnièke stranice nisu bile stranice s novostima, to su bile stranice ispunjene predrasudama, tvornice politièkih laži. One su manje marile za novosti nego što palikuæa mari za kuæu koju je potpalio, novosti su se bacale u košaru za otpatke ako nisu bile u skladu s ciljevima novina, one su bile nešto što je trebalo iskre-nuti i izopaèiti da bi se na vlasti održala neka politièka stranka ili grupa ljudi sa zajednièkim interesima. Republikanska štampa, Jessie je to znala, bila je isto tako loša; ona nije klevetala Buchananovu liènost, ali je podsticala Sjever i Zapad na mržnju i nasilje. Iznijela je tu svoju dilemu Francisu Blairu,439primijetivši da bi ukidanje slobode štampe uništilo demokraciju, ali da i štampa èini sve da je zauvijek uništi. Blair, koji je osnovao jedne od prvih novina u Americi, mirno odgovori:— Vrlo mali broj naših novina bio je osnovan za to da širi novosti, Jessie. Te novine bile su osnovane da potpomažu neku politièku stranku ili politièkog kandidata, i nikad nisu izmijenile svoj karakter. Jednog
dana, ako se izbori smire i civiliziraju, novine æe se zadovoljiti time da donose novosti, a histeriju æe prepustiti glasaèima. Ali sada je njihov glavni zadatak da pobijede protivnika po svaku cijenu.— Da — odgovori Jessie ogorèeno, gurnuvši pred njega zamotak isjeèaka preko stola. — Po svaku cijenu... za naciju!Tek krajem rujna ispaljen je najteži udarac: Joh-na Fremonta su okrivili da je katolik. »Neznalice« ili antikatolièka stranka bila je snažna, i to godinama. Antikatolicizam je bio jedan od najopasnijih politièkih problema, koji je ispunjavao zrak gotovo istim otrovom kao ropstvo. Sada je sva ona prvobitna tragika vjerske netrpeljivosti bila uvuèena u izbornu borbu jednostavnim trikom kojim je Johnu Fremontu okaèena oznaka da je katolik; kad je jednom zakljuèeno da je katolik, sve antikatolièke optužbe koje su podzemno kružile dvadeset godina sada su se mogle iznijeti u javnost. Ako je John Fre-mont papin emisar, i ako uðe u Bijelu kuæu, katolicizam æe zavladati amerièkim životom, svi protestanti bit æe uništeni ognjem i maèem, Sjedinjene Države postat æe katolièka država, papa æe preseliti Vatikan u Washington.Tvrdilo se da je Johnov otac francuski katolik; da je John živio u Baltimoreu u jednom samostanu; da je isklesao križ na Rock Independenceu u toku svoje prve ekspedicije. Da bi se dokazale optužbe, štampani su dokumenti da je Johna Fremonta i Jessie Benton vjenèao katolièki sveæenik. Na tom djeliæu beznaèajne istine demokrati su potpirivali mržnju antikatolika širom cijele zemlje. Jessie je bila440nesretna zbog toga, jer je ona za to bila kriva. Da je saèekala pristanak svojih roditelja, vjenèao bi ih prezbiterijanski ili episkopalni sveæenik, pa taj najopasniji od svih problema, religiozna netrpeljivost, nikad ne bi bio ni pokrenut.A nije bilo moguæe ni sakriti taj požar od Johna, jer je u Fremontovu kuæu stigao jedan važan republikanski odbor da sredi to pitanje. Francis Blair reèe: — Johne, mi znamo da si ti èlan episkopalne crkve. Optužba da si katolik stoji nas mnogo glasova. Morat æeš objaviti demanti; morat æemo dokazati da si oduvijek bio èlan episkopalne crkve.Jessie je promatrala muža koji je sjedio u naslonjaèu ispred uliènog prozora. Od onoga dana kad ga je umirila zbog napada na njegovo porijeklo bio je tih i miran i dostojanstven, i sve koji su dolazili doèekivao je uètivo; i nikad nije ni izrekao niti napisao ijednu Ijutitu ili pogrdnu rijeè. Omjerivši redom sva lica èlanova odbora, on odluèno reèe:— Ne, gospodo, ja neæu davati nikakav demanti. Svi poèeše govoriti u jedan glas.— Nikakav demanti? Ali morate! Tko šuti, priznaje! Ljudi æe misliti... Osudit æete sami sebe...— Sve što kažete istina je — odgovori on. — Mnogo bi nam naškodili. Ali ako ja priznam napad poricanjem, time priznajem da je vjera stvar politike u ovoj zemlji, da ljudi imaju pravo da se zbog vjere svaðaju i da odbijaju službu jednoj ili drugoj vjeri. Ako javno poreknem da sam katolik, to æe znaèiti da ne priznajem katolike, da se slažem s tim da nijedan katolik ne može postati predsjednik ove zemlje, da se ne obazirem na nepoštena klevetanja koja o njima kruže. Ja neæu uèiniti èast toj kampanji time što æu sudjelovati u njoj. U ovoj zemlji vlada naèelo vjerske trpeljivosti. Religija je privatna stvar pojedinca. Moja vjera je moja osobna stvar, i neæu o njoj davati nikakve javne izjave.Govorio je blago, ali u glasu mu je odzvanjala istina. Nastade trenutak šutnje, dok su odbornici ponikli oèima, gledajuæi u pod, u svoje cipele, zidove ili u strop. James Gordon Bennett iz New York He-441ralda napokon ustane i uzvikne: — Držite se tog uvjerenja, pukovnièe, i ja æu vas podržati.Ostali èlanovi odbora prihvatiše njegovu odluku, neki s bojazni, drugi s ponosom koji su osjeæali zbog svog kandidata.Jessie se èinilo da se njezin muž toga trenutka pokazao isto tako velikim kao i onda kad je odbio demokratsku nominaciju. U njegovu odbijanju da dopusti da se katolicizam uvuèe u izbornu borbu kao predmet raspravljanja vidjela je, po drugi put, izraz njegove filozofije po kojoj noblesse ohlige.
Mjeseci njenog marljivog rada urodili su plodom, èasopisi i novine poèeše donositi o njoj blagonaklone èlanke; prièe o njenoj ljubaznosti i gostoprimstvu poèeše kružiti zemljom. Izjavljivali su da je ona, od vremena Dolly Madison, žena kojoj najviše odgovara da postane prva dama Bijele kuæe; prièe o njenoj inteligenciji i poštenju prièale su se u vezi s njenom suradnjom sa mužem. Rezultat svega toga je bio da su republikanci uskoro pisali: FREMONT I JESSIE, a ne FREMONT I DAYTON. Mjeseca listopada republikanci su se isto toliko ponosili njome kao i Johnom i otarasili se svog kandidata za potpredsjednika.Prvi put u povijesti Amerike jedna politièka stranka je hvalila ženu svoga kandidata, objavljujuæi glasaèima da je prva dama isto tako važna za dobrobit naroda. Momaštvo demokratskog kandidata bilo je oznaèavano kao njegova slaba strana, što je i sam James Buchanan podržao došavši iznenada u posjetu u kuæu u Devetoj ulici. Bilo je jedanaest sati ujutro, u kuæi nije bilo nikoga osim posluge. Prije no što je uspjela izraziti iznenaðenje zbog te posjete, Jessie opazi kako James Buchanan izgleda star i podbuhao, kao da je nesretan pri pomisli da bi mogao biti izabran. Bijeli puder koji kao da je prekrivao izboèenu polovinu donje usne bio mu se raširio po èitavom licu, ne ostavljajuæi ništa drugo živo osim okruglih oèiju.— Pa, gospodine Buchanane, veoma mi je milo što vas vidim usred bitke!442— Ah, Jessie — promrmlja Buchanan. — Malo možemo uèiniti da ih sprijeèimo da se bore. John i ja smo nedužni promatraèi... imao sam jedan slobodan sat u toku moje posjete New Yorku i došao sam da vam kažem da treba da budete prva dama.Zaprepaštena, Jessie se nasmije. — Znaèi li to da æete glasati za nas, gospodine Buchanane?— Mada ne smatram da John treba da bude predsjednik — odgovori on namignuvši — dolazim u veliko iskušenje da glasam za njega da bih vas doveo u Bijelu kuæu.— To je, gospodine Buchanane, najljepši kompliment koji mi je ikad itko dao. Vrlo æe mi biti teško kad vas pobijedimo, jer ste bili tako dragi.Buchanan sjedne na stolicu pored prozora koju mu je Jessie pokazala. — Vi mene ne možete pobijediti, Jessie, jer previše ljudi u ovoj zemlji zna da bi izbor republikanca doveo do graðanskog rata. Sjeæate se kako sam radio za mir s Engleskom u sporu oko kanadske granice, i kako sam uèinio sve što sam mogao da ne uðemo u rat s Meksikom...__ ... dok smo gospodin Fremont i ja èinili sveda uðemo u rat.James Buchanan se osmjehne. — Upravo tako. Amerièki narod zna da ne mogu dovesti u Bijelu kuæu jednu gospoðu Jessie, ali vjeruje da æu raditi za mir, mir po svaku cijenu. Molim vas, vjerujte mi, gospoðo, da nijedna cijena nije preskupa za mir. Zbog toga ne mogu glasati za Johna, èak ni da bih vas vidio kao prvu damu; on bi upotrijebio silu da obuzda Jug, a to bi gotovo istog èasa izazvalo rat.— Vi ste previše dobar kandidat za svoju stranku, gospodine Buchanane; isto onako kao što vi dolazite u iskušenje da glasate za mene, moje poštovanje prema vama može me dovesti u veliko iskušenje da glasam za vas. U sluèaju da pobijedite Johna, za što postoji mala vjerojatnost — nastavi ona — vaša neæakinja bila bi ljupka gospodarica Bijele kuæe.443Buchanan ustane, uzme šešir i poðe prema prednjim vratima. — Potpuno tako, gospoðo — reèe on. — Ali Bijeloj kuæi je potrebno nešto više od jedne ljupke gospodarice. Kad se budem ponovo kandidirao, imenovat æu vas za svog pomoænika. Pozdravite svog dobrog muža.Usprkos velikom poslu koji je trebalo obaviti i uzrujavanju i naporima s kojim je to bilo skopèano, ona se divno provodila. Bilo je to kao u vrijeme kad je bila u središtu amerièko-meksièkih odnosa, kad je dobivala materijal iz svih izvora i bila neka vrst glavnog urednika predstojeæeg rata. Na svom položaju u blagovaonici u Devetoj ulici, gdje je radila, bila je glavni urednik izborne borbe, jer su sva obavještenja dolazila u tu sobu, a iz nje su odlazili mnogi èlanci i odluke tih groznièavih mjeseci. Kad je borba dobila
zamah, John je poèeo držati kratke, prijateljske govore gomili svijeta koja se skupljala pred njihovom kuæom gotovo svakog poslijepodneva u pet sati; sam je pisao mnoga važna pisma, a s njom mnoge èlanke za èasopise.Kad bi ljudi pred Fremontovom kuæom, pošto su izazvali Johna, slušali njegov kratki govor, poèeli bi vikati »Fremont i Jessie!« — Jessie se poèela uzne-miravati da on ne pomisli da je ona tome kriva, da ne doðe na pomisao da igra drugorazrednu ulogu i da ne pomisli da ona želi da bude jednaka kandidatu za predsjednika. Poèela je kriti neke èlanke u kojima se govorilo uglavnom o njoj. Bila je izvanredno taktièna u svim svojim razgovorima i pisanju i umanjivala svoju ulogu u životu svoga muža, dokazujuæi da je uvijek bila sporedna. Kad ju je John isprosio kod Hasslera, ona je obeæala: »Nikad te neæu dovesti u nepriliku, neæu nikakvo priznanje ni javnu pohvalu«. Laknulo joj je kad je vidjela da nitko ne zna za njenu suradnju u tri Fre-montova izvještaja, o ulozi koju je odigrala u obrani pred vojnim sudom ili o njenim politièkim skupovima dok se John nalazio u Mariposi. Bio je potreban samo jedan mig pa da demokratska štampa poène vikati da Johna vodi njegova žena; bojala se444posljedica koje bi takav udarac mogao imati na njihovu suradnju.Iduæi jednog jutra Broadwayem, ona zaèuje grupu mladiæa kako oduševljeno pjevaju: — Borimo se za svoju zemlju i za Uniju i za malu hrabru Jessie. — Uskoro su poštom poèeli stizati prijepisi razlièitih prigodnih pjesama. Jedna se pjevala na melodiju »Prolazeæi kroz Rye«, a zvala se »O, Jessie je slatka pametna ženica« i glasila je ovako:Mi æemo sa Johnyjem imati i Jessie Pod krovom Bijele kuæe; Od hrabrog Johnjja i slatke Jessie Svi juznjaci æe pobjeæi.Onda je bila još jedna, po kojoj je izgledalo da se ona, ako se i nije kandidirala za potpredsjednika, svakako kandidirala za pomoænika predsjednika:Mudra je koliko i razborita, dobra koliko i zdrava; Bori se za vrlinu i slobodu;Bolja je za gospodaricu Bijele kuæe od ijedne druge. Pa poželite joj sreæu, tom cvijetu naše zemlje.Francis Blair je bio zadovoljan njenim uslugama: smatrao je da ona igra važnu ulogu u pridobivanju žena Sjevera i Juga za republikansku stranku. Rekao joj je da se dotle nije marilo za utjecaj žena u politici, ali da pisma njegova sina Franka, koja su stizala iz svake važne stanice u republikanskoj agitaciji, pokazuju da su žene zadovoljne i uzbuðene pri pomisli da æe imati predstavnika u Bijeloj kuæi, i da se njihovo politièko uzbuðenje snažno doima i njihovih muževa. Tjerao je Jessie da udvostruèi svoje napore. Kad se bunila tvrdeæi da mora biti diskretna i da neki ljudi mogu smatrati da ne prilièi ženi da igra odviše aktivnu ulogu u nacionalnim izborima, Francis Blair je izrazio svoje zaprepaštenje zbog njenog — kako je on to nazvao — iznenadnog preokreta u životnoj filozofiji, povjerivši445joj da æe John, bude li izabran, taj svoj uspjeh dobrim dijelom dugovati njoj.— èekajte da vidite velike zastave što smo ih napravili za našu veliku paradu: na njima piše: Jessie je uporna, da bude slobodna; tada æe sve žene na Sjeveru biti uporne, da budu slobodne.Na kraju ju je Lily uvalila u poteškoæe, ali je u isto vrijeme ublažila njen strah. Lily je pronašla u ladici pisaæeg stola zamotuljak èlanaka i pjesama o svojoj majci. Radosna, odnijela ih je ocu. Pošto ju je John upitao zašto mu ih nije pokazala, Jessie pocrveni i reèe odmahnuvši glavom: — Ah, to su sitnice iz ženskih novina, prièanje o tome koju æu ulogu imati kad ti budeš izabran. To nema nikakve veze s izbornom borbom.John spusti èlanke na pisaæi stol, proèita ovdje--ondje, pjevušeæi glasno pjesmicu:Zvijezda slobode æe blistati,Rog izobilja æe te blagosloviti; Kad u Bijelu kuæu zatvorimo kao u svetišteFremonta i plemenitu Jessie.Kad je završio, pogleda u ženino zbunjeno lice. — Ovo mnogo pomaže izborima — odgovori on. — Ima mnogo ljudi koji æe glasati za tebe, a ne bi glasali za mene. Ovo je prvi put u povijesti našeg naroda da u
izborima igra ulogu i jedna žena. Ljudi te poznaju i vole te, Jessie. Znaju kako si mnogo za mene uèinila u toku petnaest godina. Zbog toga ti se dive i glasat æe za tebe...— Zaista, Johne...— Primi tu pohvalu kao znak koliko je naš brak imao uspjeha. Ljudi znaju da si ti u pravom smislu rijeèi moj suradnik i da æe, ako izaberu mene, u isto vrijeme dobiti dva Fremonta uz istu cijenu. U Hasslerovoj radnoj sobi rekla si mi onoga dana kad sam te zaprosio da u životu želiš jedino dobru braènu suradnju; ti si je tako dobro ostvarila da æeš biti prva dama koja æe biti izabrana narodnim kuglicama.446Sve veæe oduševljenje za republikansku stranku, stalno poveæanje njene snage i brzina kojom je ona apsorbirala dijelove stare vigovske stranke bili su jasan znak da John Fremont ima izvanrednu moguænost da postane petnaesti predsjednik Sjedinje-nik Država. Stranka »Zemlja bez ropstva«* bila je mali oblak na horizontu koji je mogao oduzeti Joh-nu dio glasova pristaša slobode, ali izgledalo je da Millard Fillmore nije jak kandidat i da republikanci nisu odviše zabrinuti zbog toga. Uz svoj sve veæi optimizam Jessie se nije mogla suzdržati od planiranja kako da ponovo dotjera izvjesne dijelove Bijele kuæe, naroèito starinske spavaæe sobe, prilièno mraènu obiteljsku blagovaonicu i djeèju sobu, koja veæ mnogo godina nije èula djeèji plaè. Odluèila je da ponovo uvede neke neslužbene obièaje iz vremena Andrewa Jacksona; htjela je ukinuti službena primanja i veèere na koje su mogli doæi samo oni koji su bili pozvani; sveèano obuèene dame koje su pomagale kod prijema trebalo je da budu zamijenjene otvorenim vratima. Veèere je trebalo da se služe en famille; njihovi prijatelji moæi æe da svraæaju uveèe, oni koji su na prolazu kroz Washington uvijek æe biti srdaèno doèekani. Bla-govaonièki stol Bijele kuæe postat æe usavršena verzija Bentonovog blagovaonièkog stola, gdje æe se raspravljati o svim vidovima nacionalne politike. Sjetila se dana kad je prvi put vidjela Bijelu kuæu; otac ju je odveo onamo prije jednog velikog prijema i veèere. Drva na vatri veselo su plamsala u svakoj sobi, voštane svijeæe gorjele su prigušenim svjetlom, sobe su bile ukrašene redovima kamelija i lau-rustinusa. U sveèanoj dvorani stol u obliku potkove, prekriven u sredini jagodama, bombonima, orasima i voæem, savijao se pod teretom svih delikatesa koje je francuski kuhar uspio pronaæi, a na svakom: Free-Soil party, 1860. godine stopila se s republikanskom stran-kom.447kraju, kao vrhunac svega, omiljeno nedjeljno jelo njenog oca, cijeli sleðeni losos na valovima hladetine.Te æe dane vratiti u Bijelu kuæu. Svaki æe Amerikanac smatrati da je to njegov drugi dom.Izborna borba vodila se sa bezbroj zapleta, no do listopada je bilo jasno da æe biti odluèena na jednom osnovnom pitanju: hoæe li izbor Johna Fre-monta izazvati otcjepljenje Juga? Sa stotina govornica u Missouriju, Tom Benton je izjavljivao da æe se Jug odmah otcijepiti ako »Crni republikanac« bude izabran. Glasaèi na Sjeveru poèeše se pitati: »Zašto da biramo Johna Fremonta ako æe nas to stajati graðanskog rata?«Dan izbora svanuo je vedar i svjež. Obitelj Fre-mont je rano ustala, obukla najbolju odjeæu, pa su Jessie, Lily i Charlie ispratili Johna na glasanje. Onda su otišli u glavni štab izborne borbe na Broad-wayu, gdje su veæ primali izborne izvještaje preko Morseova telegrafa. Uveèe je bilo oèigledno da John vodi u državama New York, Ohio, Michigan, Wiscon-sin, lowa, Connecticut, Maine, Massachusetts, New Hampshire, Rhode Island i Vermont. Gubio je u državama Pennsvlvania, Illinois i Indiana, u tri države u kojima su Blairovi i Fremontovi oèekivali da æe stanovnici glasati za republikance. Za Jessie je bio najveæi udarac to što je Missouri popustio pred uvjeravanjima Toma Bentona i glasao za demokrate. Mali Charlie i John su dobro veèerali ono što su im donijeli na poslužavnicima, ali ni Jessie ni Lily nisu mogle okusiti ni zalogaja.: bilo je jasno da je Millard Fillmore sa svojom slobodarskom strankom uzeo dovoljno republikanskih glasova da bi države u kojima je rezultat unaprijed bio neizvjestan prešle u demokratski tabor.
Za Jessie su uzbuðenja toga dana bila saèinjena od zadovoljstva kao i razoèaranja: odanost dobrovoljnih radnika u izbornoj borbi, uglavnom mladih i oduševljenih boraca za osloboðenje robova; njihova odluènost da ne priznaju poraz do posljednjeg trenutka i odvažnost s kojom su neprestano448ponavljali: »Ovoga æemo puta možda biti potuèeni, ali æemo 1860. izabrati Johna Fremonta«; razoèaranje ljudi kao što su bili Dana i Greeley, koji su uve-èc došli da se rukuju s njima i da im kažu da se sjajno bore; Johnova suzdržana, neosjetljiva reakcija na sve oèitije nagovještaje poraza; sve su to bile naknade za èinjenicu da su zaostajali za blizu pola milijuna glasova iza Jamesa Bucnanana.Ostali su u uredu do zore, rukujuæi se sa svakim èovjekom koji je sudjelovao u borbi i koji je odlazio, a zatim nauèno raspravljali o rezultatima izbora sa Francisom i Frankom Blairom: Fillmore i njegova stranka izvukli su osamsto tisuæa glasova, glasova koje bi dobili republikanci da se Sjever nije podijelio. Trista tisuæa vigovaca glasalo je za Bu-ehanana da bi se izbjegla secesija, a ne za Fremonta i za stranku koja je bila bliža njihovim vlastitim uvjerenjima. Jessie pomisli: »Samo da se ti vigovci i demokrati koji su vjerovali u republikance nisu uplašili prijetnja da æe se Jug otcijepiti, John bi bio izabran; samo da su republikanci odabrali èovjeka iz Pennsvlvanije koga su prvobitno htjeli za zamjenika predsjednika. John je mogao pobijediti Bucha-nana u njegovoj vlastitoj državi; samo da Tom Benton nije istupio protiv svog roðenog zeta; samo da je nova stranka imala toliko novèanih sredstava koliko je imala mladenaèkog oduševljenja; samo da je ...«»Ah, da«, prošaputa ona sama sebi kad su prvi sunèam zraci probili u sada hladnu i napuštenu kancelariju, »samo da je ...«Pješice su se vratili pustim ulicama. Jessie i njena kæi uðoše u kuhinju da ispeku jaja i šunku. Doruèak je bio poslužen na blagovaonièkom stolu koji je gotovo pet mjeseci bio pun materijala za izbornu borbu. Usred jela Francis Blair odjednom zaplaka; suze mu poèeše kapati niz lice.— Oprostite starcu — reèe on — ali ne mogu suzdržati svoje razoèaranje. Tako sam bio siguran da stvaramo novu politièku stranku, novog predsjed-29 Besmrtna žena449nika i novo doba. Sada, pošto se sve završilo, ništa nismo postigli... ništa... ali smo se borili1.Potaknuta ovim izlivom, Lily poèe da jeca. — Toliko sam planova napravila o tome kako æu èetiri naredne godine provesti u Bijeloj kuæi. željela sam da priredim tako mnogo lijepih prijema, a svi mladiæi i djevojke u Washingtonu bili bi moji prijatelji ...— Ja sam èak preuredila Bijelu kuæu — reèe Jessie s tužnim osmijehom; — stavila sam nove tapete u sobu za prijem. Postavila sam bife za blizu tisuæu gostiju. Lily, prestani da cmizdriš. Idi navuci kaput pa prošetaj oko Washington Squarea dok se ne pribereš. Ako ne možeš bolje podnijeti razoèaranja, provest æeš pola svoga života u oèajanju.Lily navuèe kaput i iziðe na prednja vrata. Pošto su izgubili volju da jedu, Jessie i John se pogledaše preko stola.— Ne misliš li da bi trebalo da se malo odmorimo? — upita ona.— Da, trebalo bi da pokušamo.Oni se umorno popeše u svoju spavaæu sobu. Jessie uvuèe stijenj na lampi. Nisu se svukli, veæ su samo skinuli debelo odijelo i navukli kuæne haljine. Bili su previše umorni da razgovaraju i previše umorni da spavaju; ukruæeno su ležali jedno pored drugoga, zabavljeni svojim mislima.Prvi put poslije onih usamljenih i beznaèajnih mjeseci koje je provela na pješèanim dinama San Franciska, prije pet godina, skrhalo ju je oèajanje. Uvijek je potpuno vjerovala u njihova dostignuæa, no sada je morala priznati da bi se njihova karijera najbolje mogla opisati onim tako prikladnim francuskim izrazom: gente manque. Koliko li divnih rezultata maltene nisu postigli, ali ništa nije privedeno tako daleko da bi dalo ploda. Uspinjali su se tolikim krugovima punim obeæanja, penjali se sjajno do vrha — i
onda poèinjali da padaju niz drugu stranu. Izgledalo je da im ništa nije uspijevalo da traje, da se nastavi jednom ravnom linijom ostvarenja. Kuda æe sada, i što da rade? Hoæe li moèi izdržati450slijedeæu ulogu? Ili æe se ponovo popeti u velike visine, i onda pasti i biti izbaèeni?Jessie je shvaæala da je to zaista nepošteno: John je mnogo postigao kao istraživaè, odigrao je presudnu ulogu u naseljavanju Zapada, sjajno obavio posao osvajaèa, graðanskog guvernera, -senatora, predsjednièkog kandidata. Ali u svemu tome postizao je samo trenutaène uspjehe; uloge su se tako brzo mijenjale da se èovjeku vrtjelo u glavi! što je to s njenim mužem? što je to s njenim brakom? èesto se pitala kakva je zagonetka John Fremont, ali je sada vidjela da je u stvari zbilja zbunjuje zagonetka njihova braka. Pitala se kako je moguæe da se, ma koliko bile velike teškoæe, nijedno od njih nije razoèaralo u svom liènom odnosu prema drugom, a ipak je taj solidan i uspješan brak doživljavao poraze gotovo na svakom zaokretu njegova vanjskog, društvenog životnog puta. Zašto jedan dobar brak nije stvorio uvjete i za isto tako dobru karijeru? Postoji li nešto u jednom od njih što iskljuèuje drugo? Ili su ti darovi koji jednom èovjeku i jednoj ženi omoguæuju da zajedno žive u ljubavi i harmoniji isti oni atributi koji onemoguæavaju zemaljski uspjeh? Oni nisu uspijevali zbog opravdanih razloga, èesto zbog herojskih razloga, ali, u krajnjoj liniji, nikada nisu uspijevali.Ili možda jesu? Nije li to bilo zbog toga što je ona mislila na cilj koji je bio važniji od sredstva? U stvari, John je izvanredno uspio kao predsjednièki kandidat. Bio je vjeran najboljim crtama svoga karaktera i tradicijama amerièkog državništva. To znaju samo ona i njen muž, dok æe svi drugi ljudi smatrati da on nije uspio; ali otkada je to meðu njima bilo dovoljno da samo oni nešto znaju? Zar nisu bili voljni da se izlože opasnostima kritike i progonstva zbog osvajanja Kalifornije? Mada se taj krajnji cilj nije ostvario taèno u onom obliku za koji su bili spremni, zar nisu patili stoga što nisu mogli otkriti naciji pravu sliku dogaðaja? Ovoga su puta radili prema svojim vlastitim tajnim nareðenjima: odbijali su da prihvate demokratsku kandi-29*451daturu; odbili da organiziraju izbornu borbu punu prljavštine, da se upuste u kampanju vjerske netrpeljivosti. Nisu mogli poæi meðu narod i vikati: — Bili smo èvrsto odluèili da pobijedimo pod idealnim uvjetima!Ne, nisu se mogli razmetati vrlinom. Izgubili su, i to je bio kraj. Ali meðu sobom, kao muž i žena, oni æe uvijek znati da su mogli biti predsjednik i prva dama da su htjeli platiti tu cijenu. Takve su tajne bile dobre za brak: davale su mu smisao, davale su mu znaèenje.John ustane iz kreveta i poðe u svoju radnu sobu. Jessie ga je èula kako otvar^i zatvara knjige, premješta namještaj. I ona ustane, poðe do praga njegove sobe i ugleda ga kako stoji usred svojih papira i bilježaka, gledajuæi ih s izrazom dosade. On digne pogled i reèe preko ramena, ne mièuæi se, dok su samo njegove crne, upale oèi izgledale žive:— Možeš li èuvati tajnu?— Sada, pošto su novinari išèezli, mislim da mogu.— Onda ti moram priznati da duboko žalim što sam smatrao potrebnim da budem tako prokleto plemenit. Nije trebalo da se odreknem demokratske nominacije! Ili, kad sam prihvatio republikansku, trebalo je da vodim ljutu bitku, da prijetim graðanskim ratom ako me ne izaberu, da dopustim da se pokrene vjersko pitanje. Juèer su tisuæe ljudi hodale pred našom kuæom; danas smo sami, nema èak nijednog novinara da vidi kako se osjeæa èovjek koji gubi. Kažem ti, Jessie, bili smo idioti! Trebalo je da igramo igru prema politièkim pravilima. Pravila su za nas napravljena, odavno. Da smo bili pametni i praktièni, mogla si jutros otiæi da kupiš ljubièaste zavjese za Bijelu kuæu, umjesto što razgovaraš nasamo sa svojim mužem u jednoj tužnoj sobi punoj ništavnih uspomena!Pošto je prošla kroz svoje vlastito èudno oèajanje, bolje je mogla razumjeti žaljenje svoga muža.452
— Imaš pravo da gunðaš, Johne — reèe ona suosjeæajno — prevelika doza idealizma, kao i odviše zaslaðeni kolaèi, ostavljaju neugodan okus u ustima. Ali drukèije nisi mogao postupiti, dragi moj, i ja se ponosim tobom. Radije sam s tobom sama u ovoj maloj sobici, usred sveg onog rada i uspomena koji sada izgledaju beskorisni, nego da kupujem ljubièaste zavjese s ružièastim trakama, ako ih nisam mogla dobiti a da se ne ponizim. Znaš li što si mi rekao one noæi kad smo prvi put èuli da ima izgleda da dobiješ republikansku moninaciju: izgubljena bitka ponekad pomaže da se dobije èitava borba. Ti i republikanska stranka ste pobijeðeni na svojim prvim nacionalnim izborima, ali ste se tako dobro ponašali da to svakako mora dovesti do pobjede. Možda æeš upravo ti izvojevati tu pobjedu 1860. godine; možda æe to biti neki drugi republikanac; ali ma tko je izvojevao, tebi æe mnogo dugovati. Tvoja kandidatura donijela je republikanskoj stranci blizu milijun i po glasova: uèvrstila je republikance kao drugu stranku. Ti si saèuvao dostojanstvo izbornog postupka u jednoj godini krvi i strasti, kad si lako mogao raspaliti svoje sljedbenike. To je tvoj prilog, dragi, isto tako važan kao i svi oni koje æe James Buchanan moæi dati u Bijeloj kuæi.Stajali su gledajuæi jedno drugo u mraènoj sobi, u tišini i daleko od svijeta, kao dva izgubljena lika, odbaèena ali ne osramoæena, koji su bili izgubili sve a ipak nisu izgubili ništa, za koje je cijena bila ogromna, no koji su sada imali više nego onda kad su poèeli. Prije nekoliko sati spadali su meðu dvije--tri najvažnije liènosti nacije; danas, osjeæali su se kao najmanje važni pojedinci u njenim granicama, kojima je jedina svrha da lijeèe svoje rane.Nije znala tko je prvi krenuo ili tko je progovorio, ili kako su se zagrlili, no kao pri onom prvom zagrljaju u njenom domu u Washingtonu, odjednom i èudesno našli su se u zagrljaju. Rijeèi, gotovo sve rijeèi izgovorene u tom trenutku, mogle su lagati, lagati nježno, sažaljivo; ali ovaj poljubac453nije mogao lagati, oboma im je govorio da nema ni uspjeha ni nesreæe u njihovu svijetu, ma što se desilo, dok se oni vole i zajedno rade.Iz dubine srca ona promrmlja:— Romanopisci kažu da ljubav osjeæaju samo mladi ljudi, da se uzbuðenje i romantika završavaju pred oltarom. Kako su slijdpi; najljepša romantika je u braku; najdivnije ljubavne prièe dolaze poslije vjenèanja, ne prije.liŠESTA KNJIGAGeneral JessieKuæica im je bila smještena usred dvanaest jutara parku sliènog zemljišta koje je njihov upravnik nekoliko godina ranije ogradio ogradom, okružena bijelim hrastovima i šarenim kalif orni jskim brdskim grmljem. Na jedanaest milja odatle nalazilo se rudarsko seoce koje se zvalo Bear Valley, ali je Fre-montville najveæim dijelom morao biti sam sebi dovoljan. Meso i povræe, jaja i mlijeko morali su dovoziti iz San Franciska, jer su se rudari zadovoljavali konzerviranom hranom i rižom. Jessie je dala da se prebaci namještaj za dvije sobe koji je bio ostavljen u skladištu kod trgovca brašnom kod gospoðe Castro u Montereyu. Nedostajao joj je pogled na more, ali su brda bila prekrivena sagom zlatnog maka koji je to nadomještao. Kad su se popeli na brdo iznad kuæe vidjeli su stotine milja u svim pravcima, rijeku San Joaquin sa širokim pojasom drveæa, rijeke Stanislaus i Tuolumne koje su blistale u širokoj dolini kao metalne trake.Jessie, John i njihovo dvoje djece prešli su osamdeset milja iz Stocktona u otvorenoj koèiji da bi se nastanili u Mariposi. Zatekli su nekoliko malih drvenih kuæica unutar njihova ograðenog imanja; štala je bila pretvorena u skladište, dogradak u kuhinju. Jessie je njihovu brvnaru okreèila izvana, a iznutra stavila zidove od drvenih dasaka. Kad je stigao namještaj iz Montereya, stavila je bijele èipkaste zavjese na prozore, kinesku hasuru na pod, visoke krevete u spavaæu sobu. U dnevnu sobu, pred kamin, stavila je medvjeðu kožu, zatim pletene stolice i ležaje od bambusa s atlasom presvuèenim jastucima. Lily je stavila ogradu za piliæe, guske i
455patke. Jedan susjed Talijan, koji se borio da podigne povrtnjak, dobivao je vodu iz Johnova rudnika, a zauzvrat je dijelio s njima svoju dragocjenu ljetinu.Svake druge nedjelje stizao je poštanski brod u San Francisco, i pošta je slana kolima u selo Bear Vallev. Kad bi Lily odjahala na konju u grad, vraèala bi se iz San Franciska s košarama punim pošte, konzervi, knjiga i èasopisa, svježe hrane i bombona. Bear Vallev je bilo tipièno rudarsko selo u Sierri, s nizom krèmi i trgovina živežnim namirnicama s obje strane dubokim koloteèinama izrovane seoske ceste. Rudarske kolibe bile su naèièkane po brdima iznad sela. Ovdje je bilo puno uglednih i finih obitelji sa ženama i djecom, ali u gradu je bilo mnogo pustolova. Zaraðivali su za život zaposjedanjem zemljišta, udruživši se zajedno u tu svrhu u savez koji su nazvali »Udruženje Hornitas«.John je sada imao nekih èetrdesetak ljudi koji su radili za njega. U rudniku Princeton montirao je dvadeset i èetiri drobilice i mlin na paru, što mu je omoguæavalo da dobije zlata za sedamdeset dolara iz svake tone rudaèe. Rudnici Pine Tree i Josep-hine, u kojima su prokopavani tuneli, davali su godišnje oko sedamdeset tisuæa dolara u zlatu. Rudnik Mariposa bio je najbogatiji, a njegove stijene bile su od bijelog prugastog kvarca. Mnogi Johnovi radnici imali su kuæice u Bear Vallevju ili u blizini Fre-montova ograðenog zemljišta. Bile su to kornvalske obitelji koje je on poslao u Ameriku kad je bio u Engleskoj, i nešto južnjaka koji su bili došli da se obogate ali su se umjesto toga zaposlili uz dobre plaæe, i lutalica svih vrsta, koji su radili koju sedmicu ili mjesec dana pa nestajali.Jessie se poèela upoznavati sa svojim susjedima: njena ostava, u kojoj je držala namirnice koje su donošene kolima iz Stocktona, postala je ostava za hitne sluèajeve toga kraja; pozvali su je u jednom hitnom sluèaju kao lijeènika kad je jednom Calho-unovu djetetu pozlilo jer je progutalo komad slane svinjetine. Njihov bivši upravnik bio je ostavio ne-ke memoare o francuskoj revoluciji, jednog ilustriranog Shakespearea, tri knjige o sudskoj medicini. U toku mjeseci dok joj nisu stigli sanduci s knjigama sa Istoka Jessie se služila tekstovima koji su joj bili pri ruci da uèi svoju djecu.— To æe biti izvanredan kurs — reèe ona Johnu. — što æe im koristiti sudska medicina, to ne znam, ali svakako uèenje je dobro za njihove mozgove.Pored svoje troje djece, uskoro je vodila cijelu školu, jer su i neke žene Johnovih rudara, kao i ostali susjedi iz Sierre, dovodili nekoliko puta na tjedan svoju djecu da sudjeluju u uèenju.I tako je naposljetku Fremontville poèeo živjeti. Imali su radnju i školu. Dogradili su drvene kuæe za rudare koji su došli da rade i uživali su u nekoj vrsti života zajednice. Crkvu još nisu imali; Jessie je uvijek zamišljala drvenu crkvu, ali nekako je još nisu bili sagradili.Jedino je bila razoèarana time što joj otac nije bio u Fremontvillu. Tom Benton je više od godinu dana namjeravao da doðe k njima, ali je gotovo u posljednjem trenutku otkazao: bilo je na Istoku ostalo još tako mnogo posla da se posvršava; želio je da završi drugi svezak svoje knjige Trideset godina; on neæe napustiti svoju borbu protiv sloma Unije. Obeæao je da æe doæi kasnije, kad završi drugu knjigu, kad završi niz predavanja. Pokušala ga je uvjeriti da je veæ završio nekoliko životnih djela, da æe mu godina dana provedena na Zapadu na zraku vratiti snagu. Nikada nije bila stvarno uvjerena u vrijednost razloga zašto ostaje ondje. Pisala mu je svakom poštom koja je odlazila na Istok duga pisma u kojima je opisivala njihov život u brdima. Tom Benton nije nikad propustio da joj pošalje svežnjeve novina, kao i najnovije knjige koje su bile štampane na atlantskoj obali.Lily, koja je sada bila visoka snažna petnaestogodišnja djevojka, najradije je tumarala po brdima. Otac joj je poklonio jednog svijetlosmeðeg konja sa srebrnom grivom i repom kome je dala ime Chiquita; velik dio dana je provodila, kad je Jessie456457
nije pouèavala u povijesti i poeziji i èitanju, jašuæi po putovima i dolinama Sierre, donoseæi velika naramke cvijeæa, èesto je s ocem jahala u razne rudnike, stojeæi na ulazu i promatrajuæi kako rastopljeno zlato teèe iz retorti.Jessic je imala sreæu što je mogla uzeti u službu kao kuharicu jednu Irkinju, koja se zvala Rose i koju su brzo prozvali Irskom ružom, i jednog èvo-rugavog, mrzovoljnog gorštaka, Isaaca, pola Indijanca pola Crnca, da se stara za konje i zemljište i da vozi koèiju. Isaac je bio malen, crmpurast, tih kao gluho doba noæi i nepovjerljiv prema svima. Ni Jes-sie ni John nikako nisu shvaæali zašto on pristaje da radi za njih, ali su uskoro pronašli odgovor u naèinu na koji je Isaac rasipao svoju ljubav na Charlija i trogodišnjeg Franka, uèeæi ih jahanju i rukovanju puškama.Sierra je bila puna indijanskih naselja; izmeðu lutajuæih rudara i plemena neprestano je dolazilo do svaða i ubijanja. John je meðutim znao kako da postupa s Indijancima; njegovi izviðaèi iz plemena Delaware pratili su ga na èetiri ekspedicije; to što je prije pet godina poslao stoku spasilo je Indijance Sierre da ne umru od gladi i pribavilo mu njihovu zahvalnost; pazio je da ih ne smetaju kod izvora i u njihovim naseljima. Indijanke, koje su se vraæale u svoje logore iz branja jagoda i pruæa, èuènule bi pod sjenku visokog bora koji je stajao pred Jessi-nom kuæom. Pošto se njihov omiljeni obrok sastojao od ljuski od bijele repe i loja izmeðu dva komada kruha, Irska ruža bi im poslužila svoje os-truške, a Charlie i Frank bi se igrali s indijanskom djecom dok bi Indijanke jele. Indijanci koji bi se vraæali iz lova ostavljali bi svježe meso.Onda Jessie opazi da Indijanci imaju neko ime za njenu kuæu. Kad je zapitala šta to znaèi, rekli su joj: — Bijela kuæa. — Stojeæi pod borovima s jednom grupom Indijanki, koje su svoju djecu nosile vezanu na leða u pletenim košarama, Jessie se okrene svojoj bijelo okreèenoj drvenoj kuæi od dvije sobe.458»Malo se razlikuje od one druge Bijele kuæe«, pomisli ona. Te veèeri isprièa mužu kakvo je ime dobila kuæa. John odgovori: — Svi je ovdje u ovim krajevima tako zovu.— Misle li oni to ironièno?— Ne vjerujem. Zovu je tako zbog toga što je bijela boja rijetka u Sierri.— Jesi li ikad požalio, Johne? — zapita ona tiho. — Ugošæavali bismo ambasadore umjesto Indijanki ...— Ne vjerujem u žaljenje za zlatnom rudom koja nestaje u blatu — odgovori on. — To mi imamo.Mada je èinio sve da od nje prikrije svoje poslovne brige, Jessie je znala da je zbog mnogoèega uznemiren. Prema rješenju koje je upravo bio donio Kalifomijski sud, svatko je mogao uæi i zauzeti rudnik u kome nije bilo nikoga, sve da se u njemu radilo još prije pet minuta i makar bile u njega uložene tisuæe dolara. John je bio uložio blizu trideset tisuæa u rudnik Pine Tree, a onda su mu potkupili stražara dok su rudari bili kod kuæe u krevetima. Kad je John stigao slijedeæeg jutra, Udruženje Hornitas radilo je u njegovom rudniku i zakonski je moglo da ga zadrži. Nije bilo naèina na koji je mogao utjerati trideset tisuæa dolara koje je uložio ili tražiti bilo koji dio zlata što su ga dobivali pomoæu njegove opreme.Kad su se John i Jessie vratili u Mariposu poslije dvije godine odsustva, rudnici su bili zaduženi za blizu pola milijuna dolara. Jessie je najprije pokušala shvatiti kako su rudnici mogli tako duboko zapasti u dug kad je iz njih bilo izvaðeno toliko zlata. John ju je uvjeravao da je posao voðen na zdravoj osnovi jer je pola milijuna dolara predstavljalo ulaganje u teške strojeve, u mlinove za mrvljenje rude, topionice, traènice, u skupe instalacije koje su trebale da se mnogostruko isplate.Kad je njen muž uzeo upravljanje u svoje ruke, smatrala je da æe dugovi biti brzo isplaæeni. Umjesto toga, dugovi su se neprestano poveæavali. John je bio dobar inženjer i imao je smjelosti: sagradio459je ogromnu branu na rijeci Merced, da im pruži vodenu snagu, vjerojatno prvu branu koja je sagraðena u Kaliforniji. Doveo je stotine Kineza iz San Franciska da sagrade željeznicu oko planine kako bi se zlatna ruda mogla brzo prebacivati u topionice u gradu. Instalirao je nove strojeve za drobljenje rude u Benton Millsu, gdje je neprestano radilo dvanaest drobilica. Sve je to mnogo stajalo, ali je on bio uvjeren da æe
za godinu-dvije imati u radu sto diobilica; dotada æe zaraðivati deset tisuæa dolara iiii tjedan i lako æe udovoljiti svojim obavezama.Usprkos njegovim uvjeravanjima, Jessie je znala da je nespokojan. Ustajao je još za mraka i odlazio u rudnike, vraæajuæi se poslije zalaska sunca. Svake nedjelje je odlazio u Stockton ili Sacramento ili San Francisco da se naðe sa svojim advokatima, da pokuša kupiti novu opremu i naðe dobre rudare. Neprestano je pravio planove da na brzinu otputuje u New York, da se prebaci u Evropu zbog novije opreme i da bi doveo još kornvalskih rudara. Jessie je znala da je ponešto od toga potrebno, ali je znala i to da ta njegova želja za putovanjima dobrim dijelom proizlazi iz same njegove naravi. Nijedan od njegovih planova za željeznicu koja bi išla n?v ZaPfvd niJe se ostvario; sada je bio kopaè zlata i ništa više. Zaista je imao malo što drugo da radi: èovjek nije uvijek gospodar svoje sudbine; u meðuvremenu bilo je èesto razdoblja pravih ponora, godina kad je mogao uraditi samo ono što mu je bilo nadomak ruke.Što se pak nje tièe, osnivanje Fremontvilla došlo je za maltene èitav decenij prekasno, u trenutku kada bi radije živjela kozmopolitskim životom New Yorka ili San Franciska. Od onih dana kad je prvi put stigla u San Francisco na brodu »Panama«, željna da osnuje svoje vlastito ognjište, mnogo se toga dogodilo i promijenilo. U njenoj zamisli da podigne jedno^ naselje više nije bilo nekadašnje naivnosti. Ono što bi je u dvadeset i petoj godini bilo usreæilo da je postigla, u trideset i treæoj èinila je sa svjesnim naporom. Pošto je malo nedostajalo da po-460stane prva dama Sjedinjenih Država, bilo joj je teško da se svesrdno baci na to da postane prva dama Fremontvilla. Pod njenim je vodstvom naselje na Mariposi postalo ugodno i udobno njenom mužu, njenoj djeci i njenim susjedima, ali za nju samu ta se ambicija da postane pionir ostvarila previše kasno a da bi mogla u njoj potpuno uživati.U Mariposu su stigli u proljeæe, najljepše vrijeme godine u Sierra Nevadi, kad je zrak kristalno èist i oštar, pomiješan s mirisom borova i hrastova. Mada je John bio mnogo odsutan, Jessie nije bila usamljena, jer je bila uspostavljena poštanska veza izmeðu St. Louisa i San Franciska, i posjetioci su èesto dolazili u Fremontville. Mnogo prijatelja dolazilo im je iz San Franciska u lov ili zbog istraživanja, meðu njima i Fitzhugh Beal i stari Knight. Jedna engleska obitelj koju su upoznali u Londonu poslala je svog sedamnaestogodišnjeg sina Douglas-sa, preko metar i osamdeset visokog, vitkog momka koji je mnogo uèio, a bio mu je potreban èist zrak. Richard Henry Dana, koji je vidio Kalif orni ju deset godina prije nego što je John stigao onamo, i koji se proslavio svojom knjigom Dvije godine kao obièan mornar, došao je u posjet koji je ispao veselo.Onda je došlo ljeto. Sunce je èitavog dana pržilo Bear Vallev, a okolne uvale i brda zadržavale su toplinu spuštajuæi je na Fremontovu kuæu kao neki željezni krov. Zrak je postao gotovo zagušljiv od prašine; zemlja je postala tako vruæa da su djeca morala nositi kožne cipele da ne dobiju plikove po tabanima.Jednog jutra Jessie je u rano jutro probudilo neèije kucanje na vratima. Jedan muški glas dovikne: — Pukovnièe, Udruženje Hornitas ubacilo se u Black Drift.Dok je John brzo ustajao iz kreveta, Jessie zapita: — šta to znaèi?— Samo neki posao oko rudnika — odgovori on.Nekoliko trenutaka ležala je budna uživajuæi u kratkotrajnoj svježini koja je vladala prije zore.461Kad je ustala, sunce je bilo izašlo, vrelo i žarko. Doruèkovala je s Lily i Douglassom, poslije èega su posvetili sat èitanju o francuskoj revoluciji. Obièno je Isaac vodio Charlija i Franka u štalu da se igraju, jer je ondje bilo svježije, ali toga dana nije ih htio izvoditi iz kuæe. Jessie opazi da ni Lily ni Doug-lassa ne zanima njihova lekcija i da svi izgledaju nervozni. Nije joj dugo trebalo da zakljuèi da je onaj rani posjetilac donio loše vijesti. Kad je zapitala Tsaaca što se dogodilo, on joj jednostavno reèe da Udruženje Horpitas pokušava da zauzme rudnik Black Drift. šestorica Johnovih rudara radili su unutra, za što voðe Hornitasa nisu znali. Kako nisu mogli odmah preuzeti posjed, ti otimaèi rudnika od-luèiše da rudare
umore glaðu. Ako bi silom izba-zili rudare iz Black Drifta, za nekoliko tjedana mogli bi zauzeti sve rudnike na Mariposi.Djeèaci se popeše na jedan hrast, odakle su vidjeli sve preko parnog mlina do žute ceste što se žarila na vruæem suncu. Jessie sjedne na svoje uobièajeno mjesto pored prozora u prednjoj sobi. Upravo kad je zalazak sunca plamtio grimiznom bojom, djeèaci ugledaše oca, èiji se konj crnio naspram neba. — Dolazi otac! — vikne Charlie.— Jesu li ušli u Black Drift? — zapita ona odmah.— Nisu — odgovori John odvezujuæi revolverske pojase — i neæe. Oni kornvalski rudari ne daju se istjerati strahom.— Johne, moramo odmah obavijestiti guvernera.— Sve prolaze i sve ceste blokirali su naoružanim ljudima. Pokušao sam danas poslati skoroteèe, ali su na sve pucali.Te noæi nisu mnogo spavali, smatrajuæi da je potrebno da se u miru dogovore kako da se dokrajèi to zlo u rudarskom kraju. John se zaklinjao da æe, kad se jednom oslobodi te rulje iz Hornitasa, poæi u San Francisco i tražiti da njegovi advokati ulože žalbu na zakon o upadanju u rudnike.U èetiri ujutro John krene u Black Drift. Ustavši kad je sunce izašlo, Jessie opazi da nigdje nema462Lily. Nitko nije znao kamo je otišla. Sat kasnije vrati se Douglass i reèe im da je Lily odjahala do guvernera, da je išla po suhim jarugama i kroz džbunje koje je sakrivalo njenog konja dok nije prešla prijelaz, i da se veæ nalazi na suprotnoj strani obronka, izbjegavši stražama Hornitasa. Jessie se sva ozari od ponosa zbog odvažnosti svoje kæerke. Pred samo podne stigne iz svoje drvene kuæe, otprilike jednu milju daleko iza èistine, gospoða Ca-ton, žena predradnika u rudniku Black Drift. Na ruci je nosila obješenu košaricu sa ruèkom.— Nosim Catonu ruèak, gospoðo Fremont.— Oni iz Hornitasa neæe vas propustiti.— Catonove revolvere privezala sam ispod haljine — odgovori ozbiljno žena. — Kad bih samo mogla obuæi jednu vašu parišku krinolinu, onda bih mogla ponijeti cijeli arsenal.Kako nije mogla odvratiti gospoðu Caton, Jessie odluèi da poðe s njom. Gospoða Caton odve/e jedan revolver i stavi ga pod ubrus što je prekrivao košaricu s ruèkom; onda se uputiše dvije milje dugim uskim putem što je vodio u Black Drift. Kad su stigle do strmog obronka, gospoða Caton reèe: — èekajte ovdje, gospoðo Fremont, gdje vas ljudi iz Hornitasa ne mogu vidjeti.Jessie se sakrije iza stijene promatrajuæi je kako žustro prilazi ulazu u rudnik. Ljudi od Hornitasa preprijeèiše joj put. Gospoða Caton pruži ruku u košaricu, izvadi revolver i uzvikne: — Neæete valjda da vas žena ubije! Puštajte me da odnesem ruèak Catonu. Vi ste se svaðali s pukovnikom zbog rudnika i zemlje i možete se s njim i dalje svaðati. Ali ja sam siromašna žena koja ima samo muza i petoro djece za koje on radi. Ja se moram boriti za Catona.Uperen revolver u njenoj ruci kružio je kao lepeza èas prema jednom èas prema drugom; oni ustuknuše i propustiše je da uðe u rudnik. Nekoliko trenutaka kasnije Jessie je vidje kako izlazi iz rudnika.463— Nisu se usudili da pucaju na ženu — reèe ona osmjehnuvši se kad se vratila do Jessie.— Ostavila sam dovoljno hrane za svu šestoricu.Kad se John vratio tog poslijepodneva, Jessie mu isprièa o Lilvnom podvigu. Isprièa mu takoðer i o gospoði Caton. — Bila je savršena, Johne; slika vjeèite žene, koja je èvrsto odluèila da nahrani svoga èovjeka ili da umre u tom pokušaju! Ne znam otkuda joj ta odvažnost.— Svaki od nas na svoj naèin pokazuje odvažnost — odgovori John osmjehnuvši se napola. — Pogledaj Lily. Mislim da sam ih udesio, Jessie. Vruæina od sto stupnjeva* na otvoru rova uèinit æe kratkotrajnim njihovo oduševljenje. Samo da ih zadržimo još jedan dan ...Sutradan rano izjutra Jessie doniješe jednu poruku koja je glasila:
Odluèeno u krèmi Bates da se gospodi Fremont daje dvadeset i èetiri sata vremena da napusti kuæu. Jedan pratilac æe vas ispratiti preko brda sve do doline. Možete povesti djecu i ponijeti odjeæu, ništa vam se neæe dogoditi. Ako ne odete u roku od dvadeset i èetiri sata, kuæa æe vam biti zapaljena, a vi æete snositi posljedice. Ubit æemo pukovnika. Potpisan za sve prisutne:DENNIS O'BRIEN, predsjednikOna poène brzo misliti: »Ako ti ljudi u krèmi Bates poènu piti, nikad nam neæe dati ta dvadeset èetiri sata, veæ æe nam zapaliti kuæu kao što su dvaput zapalili San Francisco.« Prišavši ormaru, ona izabere najljepšu parišku muslinsku hajjinu sa šarenim trakama i pozove Isaaca da je odvede u krèmu Bates u Bear Valleyju. Nekoliko èlanova Hornitasa odmaralo se na prednjoj verandi. Isaac pritjera kola do prednjih stepenica.* Po Fahrenheitu, tj. oko 40°C.464Jessie ustane i omjeri ljude što su mukom zamu-knuli. Poslije jednog trenutka uzvikne senatorskim glasom Toma Bentona:— Bijela kuæa i zemlja na kojoj ona stoji naše su. Namjeravamo da na njoj ostanemo. Ako nam zapalite kuæu, postavit æemo tamo šatore. Ako ubijete pukovnika, morat æete ubiti i mene i moje troje djece. Vi ste svi jedna gomila bezvrijednih kukavica! Da meðu vama ima ijedan pravi muškarac, on bi sam tražio svoje zlato, a ne bi pokušao da ga ukrade od drugih. Svima zbogom.Poslije toga sjedne, viknuvši glasom kojim je tako èesto vikala u Washingtonu, Parizu i Londonu: — Kuæi, Isaaèe!Kad se John u podne vratio i saznao što je uèinila, on joj prošapæe na uho: — Ja sam jadna žena koja ima samo muža i petoro djece da za njih radi. Ja se moram boriti za Catona!Sada su veæ ozbiljno bili zabrinuti za Lily, jer ako je sretno prošla, trebalo je da veæ bude kod kuæe. Sat kasnije, djeèaci, koji su bili na straži na hrastu, viknuše: — Eno je, dolazi!Lily je bila umorna ali mirna. Nikako nije shvaæala zašto se svi toliko uznemiravaju zbog nje, zašto mama treba da sakriva suze olakšanja. Ona se držala strmog puta do rijeke, duž koje je zatim ja-hala iza granitnih kamenova, a onda se upravljala pomoæu zvijezda i došla do skele, gdje je našla jednog starog prijatelja Fremontovih. On je odjurio u Stockton da digne uzbunu.Cijele noæi Jessie je slušala pucnjeve što su odzvanjali po brdima i divlje galopiranje konjskih kopita, ali nitko se nije približio bijeloj kuæi. U podne je stiglo stotinu pripadnika Koltcrvilske garde i postavilo se po brdima. U predveèerje èeta od pet stotina ljudi stigla je sa šerifom, u pratnji dvadeset mazgi iz Stocktona, koje su nosile oružje i municiju. Vojnici su postavili logore pod vedrim nebom na dvadeset jutara oko bijele kuæe, a slijedeæeg dana Hornitas je nestao iz Sierre.30 Besmrtna žena465Kasno tog poslijepodneva Jessie primi delegaciju žena koje su živjele po brdima izmeðu bijele kuæe i Bear Valleyja. Ona ih pozove da ostanu na èaju. Žene su izgledale slikovito u svojim plavim haljinama, širokim pletenim ovratnicima i šeširima prepunim cvijeæa i traka. Ostava, koju su bile ispraznile Koltervilska garda i vojska, bila je ispreturana da se nadu kutije s biskvitom, bomboni i kineski èaj. Jedna žena reèe: — Da ste vi otišli iz kuæe, gospoðo Fremont, našim bi brdima potekla krv.Druga jedna žena, mlada i zlatne kose, koja je Jessie podsjeæala na Mary Algood, uzvikne oduševljeno: — Proslavit æemo poraz Hornitasa jednim pravim plesom: sa štampanim pozivnicama i plesnim haljinama i plesanjem u dvorani »Odd Fellows«.Tjedan dana kasnije, John i Lily su se dovezli u Bear Valley da prisustvuju prvoj službenoj priredbi u Sierri. Žene su bile uzbuðene i sretnog izraza lica, muškarci u najboljim nedjeljnim odijelima. Iza plesne dvorane nalazila se jedna soba sa dva kreveta u koju su stavili petoro-šestoro sitne djece, koju su morali ponijeti sa sobom. Dvorana je bila bogato ukrašena zimzelenom i sjajno osvijetljena svijeæama, a violinist i gitarist sjedili su okrenuti jedan drugom leðima usred prostorije. Jessie je dvaput plesala sa Johnom, a
onda promatrala svoju kæerku, kraljicu plesa, jer je Lilyn podvig bio poznat po svim brdima. Onako ošamuæena, Jessie se sjeti da je bila svega godinu dana starija od Lily kad je na sveèanom vjenèanju Harriete Bodisco plesala s mladim poruènikom Fremontom, usred dragulja i èipkastih haljina, zlatnih pletenica i tisuæe upaljenih svijeæa, s evropskim orkestrom koji je svirao u plesnoj dvorani iza zaklona od palmi.Krajem veèeri Lily joj priðe rumenih obraza da joj prizna da je upravo dobila jednu#braènu ponudu. Jessie je bila zgranuta, jer je Lily još smatrala djetetom. Prvi put u šesnaest godina ona shvati zašto se njezin otac tako uporno borio protiv njenog braka s poruènikom Fremontom kad joj je bilo sedamnaest godina.466»Jadni otac«, pomisli ona. »Svakako sam mu priredila teške trenutke. Ali ipak, imala sam pravo. Ako Lily naðe dobrog mladiæa u ovim brdima, neæu joj smetati.«Pošto je sada zavladao mir, Jessie zapita ne bi li mogli sagraditi prikladniju kuæu.— Znaš — Johne — reèe ona — možeš izraèunati do u tanèine štetu koju je naèinio jedan ratni brod, ali ne možeš izraèunati štetu koju su naèinila dva djeèaka.John se nasmije na te rijeèi. — Neæe ti biti lako da gradiš ovdje. Dug je prijevoz od San Franciska i Stocktona.— Nemam namjeru da podižem jednokatnu kuæu od opeke.— Onda poèni, ali nemoj potrošiti više od pet tisuæa dolara. To je sva gotovina koju smijemo potrošiti. Moram otiæi u San Francisco. Mogu li nešto naruèiti i donijeti?— Ne — reèe Jessie sa zagonetnim osmijehom. — Sve mogu urediti odavde. Ti æeš se vratiti za Božiæ, zar ne?— Razumije seèim je njen muž otišao, Jessie se prihvati posla oko nove kuæe: najprije je posjeèeno nekoliko borova, pa su im stabla otesana da su mogla služiti kao valjci. Pet posebnih zgrada na onih dvanaest jutara, u koje su bili ukljuèeni ambar, ostava, kuhinja, spremnica i jedna udaljena kuæica, podigli su na te valjke jedan starac iz Maina i njegova tri sina, koji su prenosili i sve drvo za Johnove mlinove i nasipe. Volovska zaprega odvukla je sve to do bijele kuæe, gdje je sve bilo sastavljeno.Onda je Jessie pustila glas po Bear Valleyju da želi dovršiti kuæu u roku od dvije sedmice, za Badnjak; muškarci i žene odgodiše svoje hitne poslove30*467da joj pomognu. Stolari sastaviše šest zgrada i sa-gradiše široki trijem cijelom dužinom kuæe. Krov su prekrili sindrom, a lice obraðenim daskama. Jedan dobar zidar došao je na tri dana da sagradi èvrst dimnjak. Pretražila je cijelu pokrajinu da pronaðe stakla za prozore, koje je stavila sve u jedan red sa lica i sa stražnje strane odaja, èime je postigla da kuæa podsjeæa na stil doba kraljice Ane, sa sjajnim izgledom na Bear Valley.Krajem prve sedmice kuæa je bila sastavljena, široka veranda sagraðena, grubi radovi završeni; sada je imala još tjedan dana da završi unutrašnje radove. Ni na jednoj drugoj granici ne bi mogla naæi raskošniji namještaj nego u Bear Valleju, jer su rudari zaraðivali novac neoèekivano i brzo, a kad su ga imali, željeli su da ga potroše na najbolje stvari na svijetu. U grubim, neokreèenim radnjama u Bear Valleyju pronašla je uvezene francuske tapete, isto tako lijepe kao one što ih je vidjela u Parizu, najskuplje sagove i prostirke uvezene sa Orijen-ta i iz Evrope, trube kineske svile od koje je napravila zavjese. Kupila je prostirku za široku verandu, pleteni namještaj i ljuljaške, i sve to zatvorila zelenim venecijanskim kapcima. Uokvirila je prozore dugaèkim vunenim zavjesama sa širokim naborima. Noæu su se mogle zatvoriti kad padne mrak da bi pružale osjeæaj prisnosti onima koji æe sjediti ispred vatre èitajuæi ili prièajuæi uz svjetlost svijeæa.
Jedan rudar bio je ranije scenograf u kazalištu St. Charles u New Orleansu; on je preuzeo na sebe fine tapete. Salon je bio presvuèen u svijetložuæ-kastom i zlatnom tonu s tamnim prugama crvene boje. Jessina soba u svijetloplavom s bijelim ružama. Blagovaonica je bila, kao sveèana prostorija, obložena tapetama u boji, sa šarama orahovine i hrastovine. Ljudi koji su šili vreæe u rudniku došli su s iglama i koncem da sašiju prostirku. U Stock-tonu je pronaðen jedan stari glasovir, a dovukla ga je zaprega od dvanaest mazgi; Jessie je pronašla neke žice u jednoj radnji u Bear Valleyju i pozvala468kovaèa Manuela, crnca iz Virginije, da namjesti nove žice. On ih je zatezao tako dugo dok Jessie, udarajuæi po dirkama, ne bi uzviknula: — Stoj!Krajem desetog dana bio je dovršen kamin, i Jessie je zapalila vatru u ognjištu. Savršeno je vuklo. Dvanaestog dana lièioci su dovršili bojenje vanjskih stijena i krova kuæe bijelom bojom, jer Jessie nije željela da se odrekne imena po kojem je Fremon-tova kuæa bila poznata u èitavom tom planinskom kraju.Onda su poslali Charlija i Franka s Isaacom u podnožje planine da pronaðu jednu jelu. Jessie ju je podrezala na odgovarajuæu velièinu i onda unijela u blagovaonicu. Ona i Lily namazale su dugaèke èešere lijepkom i oblijepile ih zlatnim papirom. Drvo su namjestili u ugao pored kamina od opeke sa zlatnom zvijezdom koja je stajala na vrhu tamno-zelenog visokog stabla. Jedan pekar iz Beèa, koji je nedavno bio otvorio radnju u Bear Valleyju, napravio je za Jessie svijeæe od pèelinjeg voska i obojadi-sao ih zlatnim listovima. Mjesec dana Jessie je naruèivala božiène bombone, voæe, slikovnice, igraèke, kao i jeftin nakit za Indijance; sada su pokloni bili zamotani i stavljeni pod drvo. Djeèaci su po kuæi povješali vijence od prašuljice i objesili plodove divlje ruže koji su imali da zamijene plodove zelenike.Na Badnjak se, u sumrak, gusta magla spustila na planinu i Jessie je znala da æe John zakasniti zbog te magle. Zato je poslala Lily i Douglassa na konjima da krenu putem s upaljenim bakljama da mu osvijetle nekoliko posljednjih milja puta. Kad je pao mrak, ona opazi da se baklje približavaju kuæi, i jaèe osvijetli prozore u stilu kraljice Ane; kad je John sjahao s konja i preko širokog trijema ušao u kuæu koje još prije dvije sedmice ovdje nije bilo, zaprepastio se. Jessie ga je vodila tako ošamuæenog od sobe do sobe, dok mu je punila uši koje ništa nisu èule prièanjem o scenograf u koji je stavio tapete, kovaèu koji je ugodio glasovir, krojaèima vreæa koji su sašili prostirku. Na kraju puta ona po-469bjedonosno uzvikne: — A stajalo me svega petinu svote za koju si rekao da je smijem potrošiti.Jessie je bila pozvala sve one koji su radili na kuæi da doðu da vide božièno drvo na Badnjak i da prime poklone u znak zahvalnosti. Gosti su dolazili na konjima, u kolima i prerijskim èamcima u toku popodneva, ali nisu dolazili samo oni koji su joj podigli kuæu i obojili je i ukrasili. Žene i majke koje su bile u Sierra Nevadi preko deset godina a da nisu vidjele božièno drvo došle su s muževima i djecom da zamole samo da ga vide. Došao je odbor žena iz Bear Vallevja, sa muževima, a pored njih i mnogo žena i majki koje su bile na plesu u »Odd Fellowsu« i koje nisu željele ništa drugo veæ samo do opet vide osvijetljeno božièno drvo. Iz Fremontovih rudnika došli su rudari. Došle su Indijanke s malom djecom; nisu se dale nagovoriti da uðu unutra, veæ su sjele na svoja uobièajena mjesta ispod drveta i gledale kroz prozore.Kad se smrklo, Jessie je poèela brojiti osobe te vidje da je blizu stotinu prijatelja i susjeda došlo u njenu kuæu. Mnogi su od njih jahali satima da stignu u bijelu kuæu i od jutra nisu ništa jeli. Irska ruža bila je dorasla zadatku: gostima su iznošeni tanjuri hladnog mesa i tvrdo kuhanih jaja, biskvita, rošèiæa i kolaèa; èak se i Isaac pojavio u toj prilici i pristao da služi vino. Bilo je ogrlica i perli za Indijanke, igraèaka za svako rudarsko dijete. U sedam sati, kad su svi ušli u salon i susjednu blagovaonicu, Jessie upali svijeæe na drvetu.U grupi ljudi zavlada tišina. U mnogim oèima pojaviše se suze. Stari otac iz Mama, koga je Jessie nazvala Djed Mraz, padne na koljena pred drvetom, èitajuæi Bogu žarku molitvu zahvalnicu, /edno po jedno, rudari, njihove žene i djeca, padoše na koljena i pridružiše se molitvi. Jessie i John kleknuše s Lily i
dvojicom svojih sinova. Kad je starac dovršio molitvu, nastade trenutak tišine; John prošapæe svojoj ženi: — Rekla si mi: »Da samo imamo crkvu, Fremontville bi bio prepun.« Ovo je naša crkva.470Djeèaci su se igrali po zimskom snijegu i ušli u kuæu sjajnih oèiju i rumenih obraza. Jedna stara prijateljica iz New Yorka, Hannah Kirsten, koja je doputovala u San Francisco da posjeti brata, došla je na mjesec dana u Mariposu u posjet Jessie. Hannah je bila mlada, vesele naravi i muzièki obdarena. Bijela kuæa bila je puna lijepe muzike njenih pjesama i sviranja na glasoviru.Jednog dana dok su Jessie i Hannah sjedile na verandi, koja je bila okrenuta na Bear Vallev, ugledaše neku èudnu priliku kako prilazi putem, njišuæi se na jednom malom konju, dok su joj noge gotovo dodirivale zemlju.— Zaboga! — uzvikne Jessie —- pa to je Horace Greelev!Greelev, osnivaè njujorške Tribune, bio je visok, mršav i sav æoškast; izgledalo je da mu glava, trup i udovi nemaju mnogo veze meðu sobom, kao da je svaki od tih dijelova roðen od druge majke pa su poslije slijepljeni zajedno. Glava mu je bila okrugla, s izboèenim èelom, a dugaèka kosa uokvirivala mu je lice. Jednu nogavicu bio je ugurao u èizmu, druga mu je lepršala. Ostatak njegove odjeæe sastojao se od kravate, koja mu je visila preko jednog ramena, bijelog platnenog odijela, visokog bijelog šešira i kišobrana.Poslije tri sedmice truckanja po kolima i noæiva-nja po graniènim drvenim kuæicama i krèmama, Horace Greelev je, kad je ugledao Jessin dom, isto tako zanijemio kao i John. Te veèeri, pošto su poslije objeda dugo ostali za stolom u blagovaonici obloženoj tapetama koje su doèaravale hrastovo i orahovo drvo, on pohvali Jessie na umješnosti koju je pokazala da sve to uredi.— Vi imate izvanredne sposobnosti, Jessie — reèe on ozbiljno — moja žena nema ništa slièno. Naša posluga ulazi na prednja vrata, a izlazi na stražnja. Godinama uopæe nisam imao pravi dom. Moja žena uopæe ne mari za jelo; sobe su pravi svinjci, tako471su neuredne i neudobne. Nemoguæe mi je da dovedem kuæi prijatelja. Kad se naljuti zbog toga što sam zauzet, dohvati rukopis na kojem radim i baci ga u vatru. Pa, ja volim svoju Mary, samo kad bi imala sposobnosti da nareðuje...Jessie i John su rijetko prièali o nacionalnoj politici otkako su došli na Mariposu, jer John nije namjeravao da ponovo proživi kampanju za predsjednièke izbore. Greeley, èije je putovanje na Zapad bilo odraz njegove želje da ispita politièko raspoloženje toga vremena, dao im je savršenu sliku sve žešæe borbe izmeðu Juga i Zapada. Ljutio se na predsjednika Jamesa Buchanana, govoreæi o »prokletstvu dobrog èovjeka, poštenog èovjeka, èovjeka koji se sporazumijeva za mir po svaku cijenu«; jer je Buchanan dopuštao Jugu da se oruža i da poku-puje svu municiju iz trgovina na Sjeveru, dok s druge strane Sjeveru nije dopuštao da se priprema za rat, oglašavajuæi to pripremanje kao stav koji može izazvati Jug na pobunu. Greeley je tvrdio da bi John, da je bio izabran, suzbio prièe o pobuni time što bi naoružao Sjever, što bi pojaèao tvrðave i garnizone na Jugu, ne dajuæi prilike Jugu da se pripremi za sukob.Jessie zapita: — Možemo li silom zadržati Jug u Uniji?— Da — odgovori John. — Isto tako kao što se služimo silom da sprijeèimo jednog èovjeka da ne ubije drugog; ili, još bolje, da ne izvrši samoubojstvo.Nekoliko dana poslije Greeleyjeva odlaska Jessie dobi pismo od Elize, u kojem ju je ova obavijestila da im je otac umro u Washingtonu. Jessie je bila potpuno nespremna za taj udarac. Mada je Tom Benton slabio, izgledao je snažan kad ga je ostavila prije godinu dana. Obeæao je da æe doæi u Ka~ liforniju toga proljeæa.Kad se John vratio iz rudnika, on joj objasni da je Tom Benton umro od raka; da je znao za tu472svoju bolest veæ onda kad se s njom oprostio, prije godinu dana, i zbog toga nije s njima pošao u Ka-liforniju.
— Tvoj otac me je zakleo da šutim; rekao je da ne želi da ti patiš i da provodiš dane u neprestanom strahu zbog njegove skore smrti. Sada znaš kako mu je bilo teško kad te je pustio da odeš ... Legao je u krevet onoga dana kad smo mi otišli i više nije ustao.Kroz suze, Jessie reèe: — Želio je da umre držeæi me za ruku; to mi je rekao poslije majèine smrti. No ipak me je pustio da idem, a znao je da me nikad više neæe vidjeti...Mjeseca lipnja žarka Ijetnja vruæina ponovo zavlada u Bear Valleyju; nije bilo povjetarca, niti su noæi bile dosta duge da se vruæina digne iz doline. John je odlazio u San Francisco jednom u nekoliko tjedana. Sredinom srpnja John predloži ženi da poðe s njim, jer je u gradu bilo svježe. Prešli su preko rijeke Tuolumne i Stanislaus skelom, noænim brodom otplovili do Stocktona, utovarivši koèiju i konje na brod. Ujutro je John poveze kroz tjesnac Zlatna Vrata, zaustavivši konje ispred jednog rta koji je ulazio u zaliv, okrenut otoku Alcatraz. Jedna kuæa stajala je kitnjasta usred planinskog lovora i niskog drveæa koje su šibali oceanski vjetrovi. Stojeæi na rubu strmog predgorja sa zalivom i tjesnacem pred sobom i brdima Contra Costc iza sebe i plavim Pacifikom prema zapadu, Jessie uzviknu: — Kako je ovo divno mjesto. Èije je?— Tvoje.Sada je na nju došao red da zanijemi.— Kupio sam ti kuæu i dvanaest jutara zemlje od jednog bankara iz San Franciska za èetrdeset i dvije tisuæe dolara. Sviða li ti se? Zove se Black Point. Ovdje možemo provesti onoliko vremena u toku godine koliko želimo, a u bijelu kuæu možemo otiæi u proljeæe i u jesen. Upisao sam je na tvoje ime, Jessie. To æe biti tvoje i djeèje.Bez daha od sreæe i uzbuðenja, ona uzvikne: — Mogu li vidjeti kuæu iznutra?473Kuæa je bila jednostavno ali solidno graðena. Dok je hodala po praznim sobama, Jessie æe, puna oduševljenja: — Sagradit æemo staklenu verandu oko kuæe sa strane koja gleda na ocean: tako æemo zadržati vjetrove, a mi æemo moæi promatrati brodove kako dolaze i odlaze u toku cijele godine. Sagradit æu Ijctnju kuæu tamo daleko na rubu predgorja, koja æe nam služiti za ljetnjih mjeseci. Donijet æemo boju i tapete, i za nekoliko tjedana neæeš je prepoznati.Mjesec dana provela je u marljivu radu ureðujuæi i namještajuæi svoj novi dom, okruživši ga sa tri strane staklenom verandom na koju je stavila stolice za odmaranje i stolove za pisanje, i dvostruko poveæavši salon, u kome je kamin od kamena zauzimao èitavu jednu stranu zida. Napravila je staze izmeðu ruža i fuksija, a John je napravio štalu za njihove konje i kola. Znala je da je rasipništvo kupovati nov namještaj, sagove i zavjese, kad je veæ imala toliko lijepih stvari u bijeloj kuæi, ali su oni namjeravali da provode po više mjeseci u toku godine u rudnicima, pa nije imala srca da je na bilo koji naèin osiromaši.Kad je stavila nove zidne tapete u djeèje spavaæe sobe i podove pokrila sagovima, pošalje poruku na Mariposu. Irska ruža i Isaac dovedoše dva djeèaka i Lily.Bilo je prošlo devet godina od dana kad se spustila niz bok broda »Panama« i kad ju je mornar prenio preko vode. Tada je bilo svega nekoliko grubih zgrada duž Portsmautskog trga, danas je San Francisco bio grad sa redovima dobro sagraðenih zgrada, s cvatuæim trgovaèkim èetvrtima i malim tvornicama koje su nicale u predgraðima. Luka je bila puna brodova zbog trgovine s Orijelitom, dok su poštanska kola i brzi vlakovi dovozili useljenike i poštu preko brda i dolina za trideset dana od New Yorka a za deset dana iz St. Louisa. Telegraf Samuela Morsea bio je dovršen do San Franciska; parna željeznica dolazila je do Market Streeta, konjska zaprega do trgovaèke èetvrti. Književni èasopis474Golden Era bio je osnovan po ugledu na bostonski Atlantic Monthly. Najbolji dramski i muzièki umjetnici dolazili su na svojim turnejama i u San Francisco; opera je radila cijele sezone.Jessie je uživala u San Francisku: bio je još toliko mlad da su ga muèili bolovi rastenja, ali ipak pun neke divlje vitalnosti zbog koje su se dogaðaji tako naglo nizali da se grad svakim danom nanovo raðao. Njen veliki salon i ostakljena veranda okrenuta prema oceanu, predgorju i zalivu, postali su prvi politièki i
književni salon u San Francisku. Kad joj je umro otac, nije više osjeæala želju da se vrati na Istok i da tamo živi. Djeca su voljela Black Point, našla su drugove u igri u naseljima na predgorju, pa su provodila sate lutajuæi po dinama. Zvona koja su oglašavala maglu zvonila su dubokim, ljubaznim tonom, a svjetlost koja je kružila na otoku Alcatraz podsjeæala ju je na svjetionik u Siasconsetu.Sad su joj bile trideset i èetiri godine i više nije bila mlada, ali zrelost joj je donijela svoju ljepotu. Njene kestenjaste oèi izgledale su dublje i samilos-nije; oko usta joj je bio prije izraz shvaæanja nego odluènosti. Malo sjedine bilo se poèelo pokazivati po sredini glave. Nježno ovalno lice bilo je malo punije. I temperament joj se takoðer nešto izmijenio: više se nije tako žestoko borila za svaki slijedeæi èas, svaki slijedeæi mjesec; u njoj se bilo razvilo kao neko krepko prihvaæanje ako ne svakog zaokreta sreæe a ono bar toka svakodnevnog života. Više nije odluèno izlazila da se suoèi sa sudbinom u njenom skrovištu; bila je voljna da malo saèeka, da pusti da je sudbina doèeka na pola puta. Niti je smatrala da je svaki èas koji nije proveden u traženju nekog glavnog cilja izgubljen; prihvatila je èinjenicu da njihova struèna karijera, kao i njihov brak, ima svoj vlastiti korak i ritam: èas se kretao polagano, i kao da se bio zaglibio u moèvari sitnih aktivnosti; èas je jurio prema nekim važnim dostignuæima. Sada više nije imala želju da nepre-475stano juri naprijed; prijalo je obnavljati snagu, procjenjivati prošlost, stjecati perspektivu.No mada je u poneèem dozrijevala, u drugim se stvarima nije mogla osjeæati ni za jedan dan starijom nego onda kad se vozila do kuæe gospoðe Crit-tenden da bi je vjenèao Van Horseigh. Njen vanjski život možda se bio malo istanjio i malo popucao na šavovima, no èudo njenog braka nikad nije oslabilo. Èak i poslije sedamnaest godina, njeno uzbuðenje od Johnova fizièkog prisustva nikad nije prestajalo. Dodir njegove ruke, njegova poljupca, njegova zagrljaja bio je isto onako magièno radostan i pun uživanja kao u prvim sedmicama njihova braka u stražnjoj sobi kuæe u Ulici C. U Mari-posi je morala upotrebljavati dvije postelje koje su toliko godina bile u skladištu u Monterevu; tada nije imala prilike da pruži ruku i osjeti da je John prisutan, ako bi se noæu probudila. Sada, u San Francisku, kupila je veliki krevet od trešnjeva drve-ta slièan onome kakav su imali u St. Louisu, i tu su, u toku dugih hladnih i maglovitih noæi, osluškivali zvonjavu zvona i blago zapljuskivan je vode o stijenje, prièajuæi o svojim planovima.Gotovo dva decenija poslije vjenèanja i pošto je rodila petoro djece, njena strast prema mužu bila je ista kao i prvih dana. Prije nego što je upoznala Johna smatrala je da je fizièka strana braka teret za žene, koji one nose da bi rodile djecu i da ugode mužu. Bilo kakva ideja o zadovoljenju nije mogla ni pasti na um pristojnoj ženi. Jessie je znala da je to èudovišna laž onoga trenutka kad je upoznala Johna Fremonta; to se pokazalo kao laž u toku žarkih dana medenog mjeseca; a danas je to bila veæa laž nego ikada. Godine mogu da ostare, i svijet isto tako, ali dobar brak nikada. $Pa i sada, isto kao onoga jutra na Novu godinu 1842, ležala je pored svog muža osluškujuæi njegovo pravilno disanje, razmišljajuæi o zagonetki Johna Fremonta koju nikad nije odgonetnula: u njemu je osjetila jednu usamljenost, traženje neèega što se nikad ne može naæi, posljednji skriveni bedem sa-476moobrane. Njegov život bio se spustio od najviših vrhova u osrednji tok svakodnevnog života; duboko u duši osjeæao je nagon za neprestanim ekspedicijama, pa makar one vodile svega do Maripose. Jessie je nejasno opažala da on èezne za onim krajnjim trenutkom pobjede, tim jedinim velikim trenutkom svoga života, prema kojemu je sve ostalo predstavljalo opadanje, trenutkom kao što bijaše onaj kad je s nekom gotovo božanskom, nadljudskom snagom uspio da se probije preko Sierre. U njenoj ljubavi osjeæala se primjesa sažaljenja, sažaljenja zbog njegove neprestane težnje da ide nekuda naprijed, zbog koje mu nijedno mjesto nije moglo postati pravi dom, nijedno ognjište njegov vjeèni plamen. Nije se moglo desiti ništa što bi ga uèinilo sigurnim; on æe cijelog svog života ostati i gonitelj i progonjeni, èovjek koji goni zakonitost i koga progone svi fantomi kojima nesigurna duša pada žrtvom.Za sebe, bila je nauèila da buduænost mora neminovno doæi, i da oni po svoj prilici neæe provesti život vedro u nekom kutu gdje se ništa ne dogaða; to nije odgovaralo ni njihovu karakteru ni duhu njihova
vremena. Èak i ovdje, dok su živjeli u njenom divnom zaklonjenom domu, nekoliko stotina milja od jezgre sukoba oko ropstva, bili su zahvaæeni bitkom koja se vodila da Kalifornija istupi iz Unije u sluèaju secesije.Njihov drug u borbi protiv sve veæeg broja pristaša ropstva u Kalif orni j i bio je propovjednik Tho-mas Starr King. Bivši sveæenik crkve u Uollis Stre-etti u Bostonu, King je došao u San Francisco da bude pastor unitarijanske crkve. Bio je veoma uèen èovjek, strastati borac za slobodu i govornik koji je hipnotizirao slušaoce kao Henry VVard Beecher i Theoðore Parker. Bio je mlad, mršav, golobrad, žute kose koja mu je padala preko ovratnika, i snažnog, otvorenog lica s krupnim, vatrenim oèima. Jessie i King su se sprijateljili, jer su imali mnogo zajednièkog: ljubav prema slobodi, knjigama i pisanju, uzbudljivom napredovanju ideja. Samo su se u jed-477nome razlikovali: u odanosti prema San Francisku. King je uvijek bio zaprepašten pomanjkanjem ljupkosti i otmjenosti u kraju na granici, kuæama koje kao da su ganjale jedna drugu po brdu i dolini, gomilama Kineza po ulicama.Jedne nedjelje požalio se da ne može svršavati svoj posao, jer cijeli San Francisco smatra da mu može doæi na prag, pokucati i provesti cijeli dan raspravljajuæi s njim o politici i religiji. — Nemam èak ni toliko vremena ili usamljenosti da napišem propovijed, gospoðo Fremont. Kažem vam, morat æu uzeti olovku i papir i sakriti se u dine.— Zašto ne iskoristite malu Ijetnju kuæu koju smo sagradili na predgorju? — zapita Jessie. — Nitko ne mora znati da tamo radite.Spremno je prihvatio taj prijedlog. Svakoga dana u jedan sat dolazio je sa svojim papirima i pisao èlanke koji su se pojavljivali u bostonskom Trans-criptu i Atlantic Monthlyju. Kasno po podne vraæao se stazom dok mu je kosa lepršala na vjetra, a mršavo se tijelo njihalo i trzalo. Uz nekoliko šalica èaja proèitao bi Jessie svoje propovijedi, èlanke i kratke prièe što ih je napisao, pitao je za mišljenje, žarko branio sve ono što je napisao, ali bi mnoge njene sugestije sutradan unio u svoj rad. Jednom je uzgred spomenuo ime Breta Hartea.— Bret Harte — promrmlja Jessie. — Nije li to onaj èije prièe èitam u èasopisu Golden Era?— On štampa Golden Era. Svoje prièe piše u sla-garni, ali ne olovkom, veæ ih odmah slaže.— Zamislite kako je jak njegov nagon za pisanjem kad može napisati èitave prièe štamparskim slovima! Rado bih ga upoznala. Hoæete li ga jednom dovesti?King reèe oklijevajuæi: — On je užasno stidljiv... nikud neæe da ide... naroèito kad su prisutne dame. Osim toga, siromašan je; ima samo tu bijednu štamparsku plaæu; odijelo mu je izlizano.— Vrlo dobro — odgovori Jessie; — ako je on previše ponosan da doðe k meni, ja nisam previše478ponosna da odem k njemu. Potrebni su nam snažni mladi pisci koji æe znati književno obraditi Zapad. Sutradan po podne otišla je u redakciju èasopisa Golden Era i upitala može li razgovarati s gospodinom Bretom Harteom. Poslije nekih deset minuta sišao je jedan mladiæ kome su bile otprilike dvadeset i èetiri godine. Bio je srednje visine, slabo graðen, crnih brkova i crne kose koju je èešljao na lijevu stranu. Bio je tamnoput, jedno mu je oko izgledalo veæe od drugoga; davao je dojam neobuzdanog mladiæa, želio je da bude ljubazan, ali nije znao kako da to postigne.— Oprostite mi što vam smetam, ali o vama mi je prièao propovjednik Thomas King, a proèitala sam i nekoliko vaših prièa u Golden Era. Veoma mi se sviðaju, naroèito jedna u kojoj je glavna liènost jedan gostionièar kojega je pukovnik Fremont poznavao u Tuolumnu, èovjek u kome se iza odvratne pojave krila dobra duša.Bretu Harteu malo laknu.— Molim vas doðite u nedjelju k nama na ruèak. Svi æemo se sprijateljiti.U nedjelju se pojavio u dugom crnom kaputu, širokim sivim hlaèama, sa visokim ovratnikom i krasnom sivom kravatom.
»Posljednji dolar je potrošio za novo odijelo«, pomisli Jessie; »ali to nije loše, jer æe se ugodnije osjeæati.«Odvela ga je na ostakljenu verandu. Nije htio ništa prièati o svom pisanju. No, na kraju poslijcpod-neva, pošto se John bio rasprièao o Udruženju Hor-nitas, mladi Harte se malo oslobodi svoje smetenosti.Èinilo se èak da je s oduševljenjem prihvatio Johnov poziv da doðe na ruèak naredne nedjelje.U toku sedmice Jessie dobi pisamce u kojem ju je Bret Harte molio za dopuštenje da doðe sat ranije kako bi porazgovarali o jednoj prièi. Jessie je prošetala s njim duž strme obale dok je sunce obasjavalo more. On je prièao o liènostima rudara što æe ih u prièi opisati. Ona mu je govorila o iskus-479tvima svoga muža. Narednog èetvrtka svratio je iznenada da joj proèita svoju novu prièu i da je upita za mišljenje. Kad je završila, on je sjedio gledajuæi netremice u sag na podu.— Znate li, gospoðo Fremont — reèe on — da je ovo prva konstruktivna kritika koju sam dobio. Vrlo mi je ugodno što mogu govoriti o svojim prièama, postupati sa svojim liènostima kao sa živim stvorovima koji se mogu mijenjati i prilagoðavati.Otada je Bret Harte svake nedjelje dolazio na ruèak i èitao im ono što bi u toku tjedna napisao. Jessie je nalazila da se on u tim prièama povodi za drugima, ali da su dragocjene i da pokazuju sve veèu i veèu snagu. Ona i Thomas King su te prièe poslali na Istok s preporukama urednicima novina i èasopisa.Jednog kišnog dana, kad su ostali zakasnili, Jessie reèe: — Tako ste mi malo o sebi prièali, gospodine Harte. Odakle ste vi? Kako ste došli u San Francisco?Nastade neugodna tišina, a onda Harte poène suzdržanim glasom govoriti o svojoj majci udovici, koja je došla u Kaliforniju da se uda za nekog pukovnika Williamsa u Oaklandu; kako je on došao za njom kad mu je bilo osamnaest godina; kako je radio u apotekama, bio kucni uèitelj, kurir, predavao u malim mjestima u školi i radio u rudarskim novinama. Sada su mu bile dvadeset i èetiri godine i odluèio se za književnu karijeru, ali nije imao pojma kako da zaraðuje svoj kruh a da u isto vrijeme piše prièe.— Otkud dolazi ime Harte? — zapita Jessie. — Mi smo poznavali u Londonu jednu obitelj Harte, ali vi ne lièite na Engleza. Više ste nalik na èovjeka romanske rase, možda ste Španjolac?Njegova koža postade još tamnija no što je maèe bila.— ... Harte nije moje pravo ime; e je sluèajno stavio jedan štampar, a ja nikad više nisam imao odvažnosti da ga odbacim; moj otac je bio Židov, trgovac u New Yorku. Nikad nisam sakrivao da sam480Židov, ali to sluèajno e na kraju moga prezimena omoguæilo mi je da naðem posao u listu Golden Era... i da mi se štampaju prièe.On se nagne prema Jessie uzviknuvši: — Gospoðo Fremont, nemate pojma šta to znaèi biti manje od jednog èovjeka, biti omrznut ne zbog toga što ste niži, veæ zbog toga što ste drukèiji.Jessino srce je patilo zbog mladiæa.— Dragi moj gospodine Harte, otkako sam upoznala gospodina Fremonta, znam da je svaki èovjek manje od jednog èovjeka, da nitko uistinu nigdje nema svoje mjesto i da je svaka ljudska duša jedan usamljeni stranac.— Ali otkuda vi to znate? — uzvikne Harte. — Vi koji potjeèete iz jedne od najpoznatijih amerièkih obitelji.Isprièala mu je prièu svoje majke, koja je bila tragièni manji dio jednog èovjeka, jer je živjela u jednom svijetu za koji su svi drugi mislili da je divan; o njenom mužu koji joj je prvi otkrio strah od nesigurnosti; napokon nešto o sebi, kako je, pokušavajuæi da slijedi dublji smisao filozofije Anne Ro-yall, tako èesto ostajala sama.— Ohrabren sam onim što ste mi rekli, gospoðo Fremont, i zahvaljujem vam — reèe Harte. — Ako mi je sudbina dodijelila da podnosim netrpeljivost, onda se to u pojedinostima razlikuje od tereta svakog drugog èovjeka, ali ne i u stupnju.
— Nastavite da pišete prièe, gospodine Harte — posavjetova ga Jessie. — Usavršite svoj zanat, proslavite naš Zapad širom cijelog svijeta.Oklijevajuæi, on odgovori: — To nije tako lako. Moj štamparski posao ostavlja mi malo vremena za pisanje/Pristao sam da primim posao u jednim ore-gonskim novinama; plaæa je veæa ...Charlie i Frank su išli u osnovnu školu, a pored toga je Jessie predavala poeziju i književnost svoj omladini iz susjedstva triput na tjedan poslije podne, u svom salonu. Lily nije zanimala Jessina poezija niti je marila za operu i za kazalište, ali je sa se-31 Besmrtna žena481damnaest godina polagano preuzimala voðenje domaæinstva. Rado je odlazila da kupuje, da isplaæuje raèune i da vodi knjige. Poèela je zadobivati Johno-vo povjerenje u pogledu rudnika i poslova na Ma-riposi, pokušavajuæi da shvati što se tamo dešava, izjavivši da bi, kad bi bila muškarac, postala rudarski inženjer i da bi umjesto oca vodila Mariposu.Koliko je Lily uporno pokušavala shvatiti oèev posao, toliko su Jessie položaj i logika rudnika svakim danom izgledali sve nerazumljiviji. Znala je da su zaradili prilièno novca na imanju u San Franci-sku, èija je vrijednost neprestano rasla, i na rance vima u južnoj Kalif orni j i; takoðer je znala da rudnici 4aju sedmièno oko dvadeset tisuæa dolara vrijednosti u zlatu. Zbog toga je bila iznenaðena kad joj je John rekao da mora prodati polovinu Maripose. Na njena zaprepaštena ispitivanja objasnio joj je da je Mariposa zadužena za milijun i dvjesta tisuæa dolara; da imaju solidne efektivne imovine da pokriju to dugovanje, ali da to nikad neæe moæi isplatiti od tekuæih prihoda. Kad je objasnio da bi mu teret pao s duše kad bi mogao prodati polovinu imanja i isplatiti dugove, tako da mu sve ostane èisto bez duga, složila se da bi bilo pametno kupiti takvo osloboðenje od briga. Smatrao je da bi najbolji naèin prodaje bio da izda akcije koje bi se pustile u opticaj u Francuskoj, i rekao joj je da æe poslije predsjednièkih izbora u studenom poæi u Francusku da dovrši sve pripreme, a zatim æe poæi na kružno putovanje po Evropi, koje su planirali još dok je Jessie nosila malu Parižanku.Fremontovi su odigrali tihu ali presudnu ulogu u izboru Abrahama Lincolna. Nikad ga nisu upoznali, ali su s velikim interesom pratili njegove debate sa Stephenom Douglasom o zakonu o ropstvu prije dvije godine i smatrali su da su Lincolnovi dokazi najbolji. Jessie je provela mjesece izmeðu kandidature i izbora pišuæi èlanke za kalifornijske novine, održavajuæi u svom domu sastanke da bi osnovala482republikanske klubove. Organizirala je masovne skupove i smotre, a ponekad je i sa Thomasom Kingom govorila publici od nekoliko tisuæa ljudi. John se nije javno pokazivao, veæ je svoje vrijeme posvetio suzbijanju zavjere koja je imala za cilj da se Kalif orni ja odvoji bude li Lincoln izabran.Kad su izbrojeni posljednji glasovi, Jessie vidje da je Abraham Lincoln bio bolje sreæe no što su bili oni prije èetiri godine. Douglas i Breckinridge bili su demokrati koji su demokratsku stranku podijelili isto onako kao što je abolicionistièka stranka podijelila republikance 1856. godine. Da je postojao samo jedan demokratski kandidat, Lincoln bi bio beznadno zbrisan. Lincolnu je nedostajalo milijun glasova da bi imao apsolutnu veæinu; ako bi se usporeðivalo, John je bolje prošao protiv Buchanana nego Lincoln protiv Douglasa i Breckinridgea. Zaprepastio ju je obrat sudbine koji je jednog èovjeka doveo u Bijelu kuæu u Washingtonu, a drugoga u bijelu kuæu u Bear Vallevju u Kaliforniji.Kad su izbori prošli i kad je stigao jedan general odan Uniji iz Washingtona da upravlja ojaèanim federalnim garnizonima, Kalifornija je bila spašena. John je završio njihove pripreme za putovanje. Brodske karte su bile kupljene, napravljen plan da djeca ostanu sa Lizom i Susie. Sve je bilo pripremljeno za putovanje koje je trebalo da bude i korisno i ugodno. Jessie se radovala danima što æe ih provesti u društvu svoga muža.Tri dana prije odlaska Jessie je trebalo da hitno ode do firme Palmer, Cook & Companv. Nju su uvijek plašila strma brda oko San Franciska i izbjegavala ih je kad je god mogla. Toga dana ona reèe Isaacu da vozi najkraæim putem. Isaac je tjerao konje i kola mnogo strmijim brežuljcima Sierre, ali nije poznavao
poploèene ulice; usred Russian Hilla jedan se konj okliznu na koljena i koèija se prevrne. Jessie je izletjela napolje. Kad se probudila u svom krevetu kod kuæe, vidjela je da joj je lijeva ruka slomljena. John je htio odgoditi putova-31* 483nje dok ona ne ozdravi, ali je Jessie znala da je sve bilo ureðeno da se odmah povedu pregovori i da oni, budu li sada odgoðeni, nikad više neæe svršiti onako kao što je to John želio.— Ti idi, Johne — tjerala ga je ona. — Posvršavaj posao i vrati se što prije možeš.Bila su mu potrebna dva dana da se odluèi. U posljednjem trenutku pokorio se njezinom nagovaranju, brzo spakirao kovèege i otplovio za Panamu.Lily je bila odlièna bolnièarka; bila je tako sretna što nije morala napustiti San Francisco da je Jessie katkada pomišljala da je njena kæi smatrala ovaj nesretan sluèaj s kolima za božansku providnost. Tako je provodila dane, ne previše nesretna zbog odsustva svog muža, zadovoljna što može èitati, posjeæivati prijatelje, promatrati more. Kad je Fitz-hugh Beale postavljen za direktora uprave državnih zemljišta, Jessie ga je nagovorila da uzme Breta Hartea za službenika uz plaæu od sto dolara mjeseèno. Bealu se nije sviðala zamisao da dopusti da jedan pisac koristi kancelariju Uprave državnih zemljišta za svoju privatnu boemiju, ali ga je ona uvjerila da æe Harte svršavati sav svoj posao i da æe mu još ostati vremena i energije za pisanje. U znak zahvalnosti Bret Harte uzvikne: — I kad bi me bacili na osamljen otok, mogao bih oèekivati da æe se pojaviti jedan divljak s vašim pisamcetom u kojem me obavještavate da sam, po vašem zahtjevu, imenovan za guvernera otoka s plaæom od dvije tisuæe i èetiri stotine dolara.Jednim pismom John joj je javljao da je proveo jedan sat s Abrahamom Lincolnom u hotelu »Astor« u New Yorku. Gospodin Lincoln se još uvijek nadao da æe se sva razmimoilaženja srediti bez rata; ali je John u povjerenju pisao ženi: »Uz raspaljivu štampu i raspaljive razgovore svake ruke, uvjeren sam da pravi rat nije daleko«. Ponudio je svoje usluge gospodinu Lincolnu, i predsjednik ga je uvjeravao da æe ga, izbije li rat, postaviti na važan komandni položaj.484U prinudnoj dokolici Jessie je imala vremena da se pita zašto John nije mogao prodati polovinu Ma-ripose ovdje u San Francisku ili u St. Louisu, Wa-shingtonu ili New Yorku. Zašto je morao iæi tako daleko da pusti dionice u prodaju? Zašto baš u Francusku? Da li zbog toga što je za odlazak u tu daleku zemlju trebalo najviše vremena i što je on više želio putovanje nego stizanje?Tek krajem ožujka Jessie ponovo dobi obeshra-brujuæe vijesti od njega. Obavještavao ju je da se Francuzi toliko plaše predstojeæeg rata u Sjedinjenim Državama da je nemoguæe prodati polovinu Maripose. Nije znao što æe uèiniti, ali je obeæao da æe za nekoliko dana pisati i javiti joj što je odluèio.A onda su se dogaðaji poèeli redati takvom brzinom da ih je jedva mogla pratiti. Dvanaestog travnja napadnuta je tvrðava Sumter. Predsjednik Lincoln je odmah pozvao dobrovoljce. Zatim je èula od ministra pošta da je John imenovan za general--majora. Trebalo je da bude jedan od èetiri general--majora redovne vojske, a to je bio najviši položaj u Sjedinjenim Državama. Glavni štab trebalo je da mu bude u St. Louisu, gdje je njegova komanda trebalo da obuhvati ne samo Illinois i Missouri, veæ sve države i teritorije izmeðu rijeke Mississippi i Stje-njaka, taj ogroman prostor koji je John Fremont prvi unio u zemljopisne karte i otvorio ga za organizirano useljavanje. I štampa i javnost primili su to imenovanje s radošæu, jer nijedan èovjek u Americi nije tako dobro poznavao svaku stopu i svaki put te zemlje kao general Fremont.Obuzeta iznenadnom radošæu, Jessie se još više radovala pri pomisli da æe John ponovo navuæi uniformu koju je volio. Proživio je dvanaest godina kao civil, a sada, kad su te godine prošle, bilo je lako priznati kako su bile besciljne. Bilo je tragièno što je graðanski rat trebalo da ispuni njeno predskazanje da æe John jednog dana postati general, ali kad se rat bude završio, on æe ostati u485I
vojsci, možda ovdje u San Francisku na æelu Pre zidija!Za nevjerojatno kratko vrijeme stiglo joj je pismo od muža u kojem joj je javljao da u najveæoj hitnji kupuje oružje i puške, i to koliko mu dopušta njegov kredit odnosno podrška ambasadora Adamsa u Engleskoj; i èim bude kupio sve ono što æe moæi oteti iz ruku agenata naklonjenih Konfederaciji, uhvatit æe brzi brod za New York. Dao je i Jcssie nareðenje za marš: zakljuèaj kuæu i kreni na Istok.Kad je prošao prvi udarac, znala je da je zadovoljstvo koje je osjeæala u San Francisku i u njihovom domu u Black Pointu izniklo iz njenog pred-osjeæaja da je to doba bilo samo još jedno zatišje pred buru i da je željela da ono potraje malo duže prije nego što ponovo budu gurnuti u nepoznato. Sada, kad je došlo vrijeme za akciju, bila je spremna i voljna da zbaci ogrtaè žene kopaèa zlata, «da bi živjela u jednoj atmosferi gdje dolari i raèuni i akcije nisu bili glavna tema i gdje æe John imati prilike da radi uzbudljiv i važan posao.Ali ako je ona sada bila tako spremna i voljna da poðe, otkrila je da je povezanost njezine kæeri sa Black Pointom i San Franciskom kudikamo èvršæa. Kad je rekla Lily da æe morati zatvoriti kuæu i vratiti se na Istok, Lily je reagirala s bijesom koji se teško mogao oèekivati od jedne tako ravnodušne djevojke.— Neæu da idem iz San Franciska — uzviknula je. — Black Point je moj dom. Volim ga. Protivim se tome da me stalno vuku po svijetu, da mi nikad ne daju da se sredim bilo gdje, da osjeæam da mi je negdje mjesto. Jednostavno ne smatram da je pristojno seliti se iz jedne kuæe u drugu, iz godine u godinu, nikad ne imati mjesto gdje bi èovjek našao oslonca ili ga nazvao domom. Ti i otac ste sada dovoljno stari da se negdje smirite; vrijeme je da postanete pristojni i obièni ljudi kao i svi drugi.Pošto je umirila kæer, Jessie iznajmi kuæu Fitz-hughu Bealu, a onda spakira sanduke i po jedan veliki kovèeg za svako od troje djece.Prijatelji ih ispratiše na brod. Brod je podigao sidro, pažljivo isplovio iz zaliva i ušao u tjesnac. Jessie je stajala na palubi sa Lily i dva djeèaka, gledajuæi Black Point i njihovu kuæu kako nestaju sa vidika. Djeèaci su sve radoznalo promatrali, ali su bili turobni i sve su vrijeme šutjeli. Ne mogavši da se savlada, Lily brižne u plaè, otrèi u svoju kabinu i zakljuèa se. Jessie je stajala na palubi dok brod nije zaokrenuo na jug. U srcu je bila žalosna što je napustila svoj dom, ali je tu žalost ubrzo umirilo saznanje da æe uskoro igrati ulogu u borbi za slobodu i Uniju.4Ostavila je djecu sa svojom sestrom Susie u Bostonu, a onda je provela tri sedmice sa Johnom u New Yorku, gdje su izbezumljeno pokušavali da kupe oružje i opremu za regrute sa Zapada. Stigli su u St. Louis jednog strahovito vruæeg ljetnog dana.Francis Blair, koji je sa svojim sinovima Mont-gomervjem i Frankom uredio da John bude postavljen za komandanta, molio ju je da ne ide u ratom opustošeni St. Louis, veæ da svoj ured smjesti u Washingtonu, gdje æe moæi služiti kao oficir za vezu svom mužu. Jessie bi bilo milije da ostane pored Johna, no ipak je uvidjela da u tome što kaže Francis Blair ima smisla. Prepustila je Johnu da odluèi.— Ti æeš sa mnom — odgovorio je on. — Ja æu upasti u silan posao, a mnogo tog posla morat æu prenijeti na ljude koje uopæe ne poznajem i o èijim sposobnostima i odanosti ništa ne znam; želim da ti preuzmeš sve povjerljive stvari. Nikom drugom ne bih mogao diktirati rijeè po rijeè tisuæe pisama, nareðenja i izvještaja. Poslije dvanaest godina rada s tobom, dovoljno je da ti dam samo najmanju ideju o onome što želim da kažem. Treba li da te se sada odreknem zato što si moja žena, upravo u486487ovom trenutku kad mi tvoje usluge mogu biti od najveæe koristi?— Lijepo reèeno, generale — reèe ona s toplim osmijehom, znajuæi kako je on sretan što je opet u uniformi, sa dvije zvjezdice na ramenu.Njen ulazak u St. Louis uvijek je bio veseli povratak kuæi. Toga jutra, 25. srpnja 1861. godine, našla je radnje zatvorene, kapke na prozorima spuštene, malo ljudi na ulicama. U svim kuæama violine su bile zamijenjene puškama, i nitko nije znao tko je prijatelj a tko neprijatelj. St. Louis je bio pogranièni grad,
djelomice sjeverni a djelomice južni. Regrutacija za vojsku Konfederacije obavljala se javno. Sjever je upravo izgubio bitku kod Buli Runa, i Washington je bio u opasnosti da bude zauzet; moral Unije bio je na najnižoj taèci, a Konfederacija je tvrdila da æe se rat završiti za nekoliko mjeseci.Kad je John otišao do Jeffersonovih kasarni, iz kojih mu je general Kearny dao top za njegovu drugu ekspediciju, Jessie se uhvati ukoštac s problemom kako da uredi ured za službenike. Ona se odveze ravno kuæi svoje roðakinje Šarah Brant, dvokatnoj zgradi s mramornim proèeljem i s nekih sedamnaest nepovezanih soba. Gotovo cijela obitelj bila je pomrla ili se odselila, i Šarah je ondje živjela sama. Jessie je zatekne gdje sprema torbe i svu pokretnu imovinu. Šarah srdaèno pozdravi Jessie, ali strah se osjeæao u njenom pozdravu: bila je sigurna da æe se Missouri s guvernerom i upravnim tijelom, koji su osjeæali simpatije prema Konfederaciji, ot-cijepiti od Unije i da æe St. Louis zauzeti pobunjenici. Jessie brzo pregleda njen dom i ponudi šest tisuæa dolara godišnje stanarine ako bi mogla preseliti u kuæu generala Fremonta i njegove službenike. Šarah odbi ponudu zbog toga što bi joj vojska upropastila dom, ali je Jessie uvjeri da æe paziti na kuæu, da æe uz stanarinu kuæa biti redovito opravljana. U podne, kad se John vratio iz Jeffersonovih kasarni, Šarah Brant je veæ bila na putu za Sjever,488ia Jessie je poèela iznositi Brantov namještaj s nižih katova.Sa èetom vojnika kojima je bilo nareðeno da rade prema njezinim nareðenjima Jessie je instalirala štampariju, telegrafski ured i u podrumu skladište oružja za nepredviðene sluèajeve, kao i jednu sobu za novinare. Predvorje u prizemlju pretvorila je u sobu za prijem; u prostranoj dnevnoj sobi i blagovaonici namjestila je pisaæe stolove za niže oficire koji æe morati da razgovaraju sa stotinama posjetilaca. Veliku spavaæu sobu na uliènoj strani prvog kata uredila je za Johnov ured; iz dvije susjedne spavaæe sobe iznijela je namještaj a namjestila dugaèke stolove za zemljopisne karte i dijagrame. Onda je premjestila tri pisaæa stola u predsoblje na prvom katu, jedan za sebe u jednom udubljenju odmah pored Johnovih vrata, a druga dva za poruènika Johna Howarda i Williama Dorsheimera, Joh-nove mlade aðutante. Na drugom katu uredila je male spavaæe sobe, koje su prije služile za guvernante, uèitelje i knjigovoðe Brantove obitelji. Za sebe je uzela najmanju sobu, John joj je bio s jedne strane, a poruènici Howard i Dorsheimer, koji su morali ustajati iz kreveta u svako doba noæi, sa druge.Prvi je stigao na konferenciju mladi Frank Blair, plamteæi od želje da pomogne Uniji da preuzme kontrolu nad Missourijem. U tih pet godina što su prošle od vremena kad je prokrstario cijelu zemlju agitirajuæi za Johna i Jessie, Frank je napravio važne korake na putu da postigne ambicije svoga oca, koji je želio da ga vidi u Bijeloj kuæi. Izabran u Kongres kao predstavnik Missourija, zauzeo je svoje mjesto kao jedan od najinteligentnijih mladih zakonodavaca. Frank se naroèito svidio Sjeveru zbog svoje savršeno smjele i gotovo fanatiène odanosti u toku proteklih nemirnih mjeseci: pomagao je da se stvore èete dobrovoljne garde od pripadnika republikanskih »Klubova budnih«; navaljivao je na ministarstvo rata da se tamo pošalju vjerne trupe pod komandom kapetana Nathaniela Lyona; radio je s489Lvonom da se sakupe èetiri puka odanih graðana od dobrovoljaca iz Missourija; èuvao je arsenal za Sjever i zauzeo je Camp Jackson.Jessie je bila sama u Johnovu uredu, i baš je pri-èvršæivala pokrajinske zemljopisne karte, kad jedan stražar uvede Franka. Frank pohvali kako je namjestila glavni štab generalov; zauzvrat, Jessie mu zahvali za napore obitelji Blair da se John postavi na položaj komandanta Zapada.— To je bio logièan izbor — odgovori Frank mirno. — Njegovo poznavanje Zapada, njegovih ljudi i terena, èinjenica da ga stanovnici poznaju i poštuju mnogo æe pridonijeti stvari Unije. Ali moram vam reæi iskreno, Jessie, da sam ja radio na tome da se na taj položaj postavi Nathaniel Lyon, jer vjerujem da æe on postati jedan od najveæih generala u cijeloj Uniji. No, brzo sam shvatio da otac i moj brat Montgomerv imaju pravo; mjesto generala Lyona nije u glavnom štabu, veæ na bojnom polju; general Fremont æe daleko bolje poslužiti kao komandujuæi oficir.
John uðe. Njih dvojica se èvrsto rukovaše, a onda se upustiše u stratešku diskusiju, radeæi na zemljopisnim kartama koje su ležale na neotesanim daskama stola. Jessie je pažljivo slušala dok je Frank navaljivao da John odmah pošalje pojaèanje generalu Lyonu, a John ga je obavijestio da ima nareðenja od predsjednika Lincolna i sekretara ministarstva rata Camerona da iskoristi sve trupe koje ima na raspolaganju da održi Cairo. John skrene razgovor sa strategije na nabavke, požurujuæi Franka da mu pošalje najbolje dobavljaèe u St. Louisu, naroèito one za koje je znao da u njih može imati povjerenja.Drugoga dana boravka u St. Louisu Jessie ustane u ranu zoru i odveze se do Jeffersonovih kasarni, gdje su bili smješteni bolesnici od groznice i ranjenici. Sanitetska komisija Unije bila je formirana,490ali još nije bila poèela raditi na Zapadu. Iduæi kroz dugo krilo kasarne, Jessie opazi da nigdje nema kapaka na prozorima koji bi ljude štitili od žarkog sunca, da nema bolnièarki da ih njeguju, ni stolova i medicinskog pribora. Velike šalice sa crnom kavom i komade usoljene svinjetine stavljali su na grudi bolesnika i samrtnika, ali je veæina bila previše bolesna da bi mogla prinijeti hranu ustima.Užasnuta, Jessie se vrati u St. Louis i obiðe sve radnje, lupajuæi po zatvorenim vratima dok je nisu. ruke zaboljele, preklinjuæi, moleæi, zahtijevajuæi namirnice za mladiæe u bolnici. Simpatizeri Unije davali su sve besplatno; oni koji su bili naklonjeni Konfederaciji nisu davali ništa. Jessie povika na vlasnika jedne radnje, koga je znala godinama: — Ako želite da se odvojite od Unije, to je vaša osobna stvar, ali ne možete se osveæivati na bolesnom mladiæu koji je vjerojatno ulazio i izlazio iz vaše radnje još dok je bio dijete. Kad je vojnik veæ ranjen, onda on prestaje da bude Yankee ili buntovnik, onda je on samo bolestan mladiæ koji æe umrijeti ako mu ne pomognete.__ Vrlo dobro — odgovori vlasnik radnje. — Datæu vam što tražite, ali zapamtite... to radim za kæerku senatora Bentona, a ne za ženu generala Fre-monta.Do podne je bila skupila zavjese, jastuke, madrace, pokrivaèe, posuðe, stolove, sapun, sredstva za dezinfekciju, boje. Vozila se na sjedištu kola za prijevoz olova, jedva èekajuæi da pretvori tu ružnu kasarnu u bolnicu prije nego što osvane novi dan. Nije bila ovlaštena da izdaje nareðenja koèijaši-ma kola ili njihovim pomoænicima, ali ih je tjerala da rade, jureæi po zgradi kao sumanuta, nadgledajuæi odjednom stotinu zadataka: ribanje podova, bojenje zidova, namještanje prozorskih zavjesa. Nadgledala je kako prostiru odozgo i odozdo bolesnici ma bijele plahte i ureðuju stolove na koje æe im se staviti hrana i lijekovi. U prvi mah, vojnici su oklijevali: plašili su se bolesti u bolnici.491— Ona nema pravo da nam izdaje nareðenja — èula je jednog vojnika kako gunða. — Uostalom, šta ona misli, tko je ona?— Ona je generalova Jessie.— Pa... nešto mi govori da je bolje da radimo ono što kaže general Jessie.Bilo je svježe veèe kad su, pošto su pojeli laku veèeru, Jessie i John otišli u ured, upalili svjetiljke i sjeli da provedu punih pet sati na radu. Kako su sati odmicali, Jessie je sve bolje shvaæala Johnove planove i obradovala se smionim ratnim varkama što su se rodile u njegovoj glavi. Stvorio je željeznièki depo Unije, u koji je ukljuèio udaljene željeznièke stanice, i tako je uštedio bezbroj sati u kretanju trupa u grad i izvan grada; naredio je da se pet rijeènih brodova pretvori u topovnjaèe i naredio vojnim inženjerima da ih oblože željeznim ploèama; naredio je da se utvrdi St. Louis, što je trebalo da oslobodi èetrdeset tisuæa ljudi za bojno polje; objavio prijeki ratni sud u gradu, i sprijeèio daljnje regrutiranje za Konfederaciju. Zbog toga što su dobrovoljci koji su služili devedeset dana prijetili da æe otiæi jer nisu dobivali plaæe, zaplijenio je sto pedeset tisuæa dolara koje intendant nije htio da mu prepusti; uposlio je strane oficire koji su se nalazili u St. Louisu, naredivši im da poduèavaju njegove pukove za vojnu službu; planirao je kampanju koja æe oèistiti Mississippi sve do New Orle-ansa.U jedan sat ujutro John je otišao da legne, zamolivši Jessie da završi pismena nareðenja do pet sati, kad se on bude probudio. Ugodno joj je bilo raditi po tihoj hladnoj noæi. Nigdje se nije èuo drugi glas osim
polaganog hoda stražara. Nešto poslije èetiri sata ujutro, pošto je napisala nareðenja, Jessie ode u svoju sobu i izvadi iz kovèega jednostavno odijelo koje je sa sobom ponijela. Dok je ležala na uskom krevetu, misli joj se vratiše onim divnim, mirnim danima kad se udala i kad je radila s mužem na izvještajima sa prošlih ekspedicija.492I!Tjedan dana nakon Johnova dolaska sva je ta zbrka bila veæ donekle sreðena i poèeše se pokazivati rezultati; St. Louis je sada postao grad Unije, utvrðenja u obliku polumjeseca brzo su rasla, Blai-rovi dobavljaèi poèeše isporuèivati hranu i odjeæu, duh nade i vjere ponovo je obuzeo trupe, oficiri su prouèavali knjige o vojnoj nauci, strani oficiri, kao što je bio Zagonyi, uvježbavali su za borbu nekoliko èeta, a pet topovnjaèa bilo je dovršeno.Ali je Jessie još uvijek nalazila da su prilike oèajne: general Jessie je slala svakodnevne telegrafske poruke tražeæi pojaèanja. General Prentiss je oèajnièki molio da se odmorene trupe pošalju u Cairo. U ministarstvu rata u Washingtonu nisu mogli da daju ni novac, ni ljude, ni oružje, veæ su zahtijevali da general Fremont pošalje svoje uvježbane trupe u glavni grad. Nijedan dio onog oružja koje je on onako dalekovidno kupio u Francuskoj i Engleskoj nije bio poslan jedinicama pod njegovom komandom.Prvoga srpnja general Fremont je odvezao svoju flotilu topovnjaèa niz rijeku da spasi Cairo od generala Konfederacije Popea, koji je napredovao s juga. Sutradan ujutro u St. Louis stiže Dorothea Dix. Jessie je slijedeæi dan provela s nadglednicom bolnièarki Unije, upisujuæi žene iz grada i okoline za rad u bolnici.Krajem petoga dana primila je telegram od Johna, koji je javljao da je potukao generala Popea pod Cairom, da je oslobodio iscrpljene trupe i prebacio bolesnike na topovnjaèe. Jessie je izvijestila o tome novinske reportere. Sjever, koji je èeznuo za pobjedom, pozdravio je flotilu topovnjaèa generala Fre-monta i osloboðenje Caira.Ali kad se John vratio u St. Louis, nije imala prilike ni da ga pozdravi ni da mu èestita, jer je Frank Blair veæ satima nestrpljivo èekao, mašuæi zabrinuto telegramima od generala Nathaniela Lyona, koji se bio povukao onoliko koliko je bio napredovao i493sada je tražio pojaèanja od Johna. Frank je bio zadovoljan uspjehom kairske flotile, ali je bio duboko nesretan zbog nezgodnog položaja generala Lyona, smatrajuæi da je to njegov vlastiti neuspjeh, jer je obeæao svom prijatelju da æe, kad general Fremont preuzme komandu, biti raspoloživih uvježbanih trupa.John pažljivo sasluša strasne Frankove molbe, i pošto je prouèio posljednje izvještaje iia pisaæem stolu, naposljetku reèe: — Frank, odmah æu poslati uputstva generalu Lyonu. Sada mi je jasno što on treba da èini, a siguran sam da æe on to uèiniti vješto i uspješno.— Hvala! — uzvikne srdaèno Frank. — Znao sam da me neæete ostaviti na cjedilu.Kad je Frank Blair otišao, Jessie promrmlja: — Ne razumijem; kako æeš poslati pojaèanje Lyonu? Nemaš trupa na raspolaganju.— Taèno. Nemoguæe mi je da mu pošaljem pojaèanje. Umjesto toga naredit æu mu da se i dalje povlaèi. To æe proširiti pobunjenièke snabdjevaèke linije i uèiniti ih još osjetljivijima. To odgaðanje dat æe mi vremena da uvježbam potrebne trupe; možda æe Zagonvi biti spreman... Kad naredim Lyonu da se bori, imat æe odgovarajuæu vojsku, pobijedit æe pobunjenike i istjerati ih iz države Missouri.U Jessinoj duši odmah se rodi bojazan. Frank æe smatrati da je obmanut; naljutit æe se kad èuje da je odbijen jednim nepoštenim obeæanjem. Ona zausti da nešto kaže, ali ne reèe ništa, pomislivši da nije njen posao da se miješa u sud svoga muža.Njen se posao svakim danom poveæavao, jer je St. Louis bio jedan od najgroznièavijih ratnih centara u Americi. Bez obzira na to koliko joj je èesto John nareðivao da piše ili telegrafira predsjedniku Lincolnu, sekretaru ministarstva rata ili ministru pošta Blairu za »novac i oružje bez odgaðanja i najbržim putem«,
Montgomery je svejednako odgovarao: »Nemoguæe mi je sada da pažnju ovdašnjih vlasti privuèeni na državu Missouri ili problem Zapada. Morate uèiniti što najbolje možete i poduzeti494sve potrebne mjere da obranite i zaštitite ljude.« John je bio prepušten sam sebi i morao je nabavljati hranu i opremu iz okoline, regrutirati ljude iz susjednih teritorija, i nekako ih naoružavati, obuèavati, nabavljati uniforme i opremiti ih za ratovanje. Jessie je sve to izgledalo kao nemoguæ podvig, a kako je bila neslužbeni šef za nabavke, bila je zabrinuta zbog èinjenice što ljudi generala Lyona nisu uopæe bili plaæeni, što su putovali uz nedovoljno sljedovanje, bez propisanog odijela ili zamjene za konje ili oružje.Stotine ljudi guralo se u generalovu glavnom štabu, i svi su nešto tražili: ugovore, narudžbe, obavještenja, usluge. Na svoju najveæu žalost Jessie je vidjela da svaka posljednja rijeè, odluka ili èin, uz rezultate koje donose, istog trenutka stvaraju i neprijatelje. Kad je postavila stražu da zadrži gomilu svijeta koja je svakodnevno dolazila da vidi Johna, èula je kako se žale da je general Jessie samovoljna i da ne dopušta ljudima da uðu; no John ju je preklinjao da ga po svaku cijenu oslobodi u njegovo radno vrijeme. Kad su Jessie i John vidjeli da mnogi nabavljaèi koje je preporuèio Frank Blair obmanjuju vojnike Unije, da puške ne pucaju, da se kola koja su nosila opremu lome na cesti jer su bila napravljena od trulog drva, da vojnièke èizme traju svega tjedan dana jer su napravljene od papira, da je neka konzervirana hrana pokvarena, a da konji, koji su bili neophodno potrebni, padaju nekoliko dana nakon što su bili isporuèeni, izgubiše vjeru u Frankove prijatelje pa su sklapali ugovore za nabavke sa svojim prijateljima sa Zapada koje su poznavali kao poštene ljude. Ljudi koji nisu bili primljeni na razgovor postajali su im osobni neprijatelji. Ljudi iz države Missouri s kojima nisu bili sklopljeni ugovori poèeli su raditi na tome da se John makne èim bi stigli na najnižu stepenicu Brantove kuæe. Nju su okrivljavali da je platila pretjeranu stanarinu za Brantovu kuæu, da živi u raskoši i sjaju, meðu finim namještajem, srebrom i rubljem. Kad se John poslužio Zagonvijevom gardom da bi ostavio dojam na495zaraæenu državu Missouri da ima dobro organiziranu ratnu silu, bio je to razlog za kritiku~'ða se ponaša kao neki evropski vladar.No, te neprilike nisu bile ništa u usporedbi s prvim pravim udarcem. General Lyon, plašeæi se da se njegova izmuèena vojska ne raspadne i ne propadne u povlaèenju, izvršio je junaèki napad na veoma nadmoæne snage McCullocha u Wilson Cre-eku. Njegove su trupe bile pobijeðene. General Lyon je bio pogoðen metkom u grudi i ostao mrtav.Glavni štab bijaše zaprepašten lošim vijestima; ondje gdje se vode bitke, ljudi ginu, ali je John bio naredio generalu Lyonu da se ne bori. Uniji su potrebni generali, naroèito generali Lyonova iskustva; bile su im potrebne pobjede, ne porazi. A sada je John trebalo da bude odgovoran za taj ozbiljan neuspjeh.Kad je prošao prvi udarac, Jessie zapita: — Možda general Lyon nije primio nareðenja?— Primio ih je — odgovori John mirno. — Ali je smatrao da ja nemam pravo. Mislio je da bi bilo nepopravljivo predati taj dio Missourija; mislio je da ja ne mogu znati pravo stanje dok sjedim u štabu.— Ali u ratu, može li svaki oficir donositi svoje odluke? Zar on ne mora slušati nareðenja i ne mora li se uklopiti u sklop operacija?— Ti i ja nemamo pravo da postavljamo to pitanje, Jessie — reèe on mirno. — Jesi li zaboravila Lorda Nelsona i njegovo slijepo oko? Po mišljenju nas koji sjedimo ovdje u štabu, trudeæi se da stvorimo jednu sveukupnu strategiju, Lyon nije bio u pravu; sa svog gledišta, natjeran da se povuèe sa bojnog polja za koje je smatrao da ga ne smije prepustiti, general Lyon bijaše u pravu. I tu æe stvar morati da se završi.— Ali zemlja neæe valjda tebe kriviti za Lyonovu smrt. Ti si mu naredio da se povlaèi.— To nikad nitko neæe znati.— Kako to misliš?496— Lyon je umro smræu junaka. Ne smije se reæi ili uèiniti ništa èime bi se to demantiralo.— Ali ti znaš što æe reæi štampa, ministarstvo rata...
— Ništa ne smije umanjiti junaèku smrt generala Lyona.Jessie izaðe iz ureda svoga muža. Uredila je da generalovo tijelo bude izloženo na sveèanom odru na sporednoj verandi, postavila zastave i namjestila cvijeæe. Kad je Lyon donesen, naredila je da se u sredinu postavi drveni sanduk i ukrasila ga zastavom puka.U pet sati narednog jutra, dok je još sa Johnom pila kavu za njegovim pisaæim stolom, jedan im stražar javi da je stigao Frank Blair. Jessie i John brzo poðoše na verandu. Frank uðe, lica potamnje-log od bola. On priðe èelo glave mrtvaèkog sanduka i stane zagledavši se u lice svoga prijatelja. Poslije nekoliko trenutaka digne glavu, opazi cvijeæe i zastavu i reèe Jessie: — Zahvaljujem vam na ovoj posljednjoj ljubaznosti prema mom prijatelju.Jessie ne odgovori. Stajala je mimo dok su Frank i John gledali jedan drugoga.— Bio je dobar general i dobar prijatelj — promrmlja nježno Frank. — Tragièno je okrutno što je morao umrijeti a da nije imao prilike da se bori u jednoj velikoj bici.U glasu se nije osjeæala kritika, samo bol. John reèe: _ žao mi je, Frank. Uèinio sam sve što sam mogao, ali je bilo tako malo vremena ...— Niste vi krivi, Johne. Samo kažem da bi za buduænost bilo bolje izgubiti Cairo nego Lyona. Cairo bismo mogli ponovo zauzeti, ali nikada više neæemo naæi drugog generala Lyona.John stavi Franku ruku na rame. — Znam da ste izgubili jednog od najmilijih prijatelja, Frank, ali ja sam takoðer izgubio svoga najboljeg oficira. Mnogo æe nam nedostajati, ali vidjet æete, njegova æe junaèka smrt uzbuditi i ujediniti Sjever.32 Besmrtna žena497Frank ne odgovori. John se isprièa i vrati se u ured. Frank posljednji put pogleda prijateljevo lice, a onda napusti verandu, pognute glave.Dva dana kasnije stigne usred popodneva s jednim prijateljem kojega predstavi kao proizvoðaèa tkanina, uvjeravajuæi Johna da èe njegovi proizvodi biti dobri. Zatim izvuèe iz džepa ugovor koji stavi Johnu na pisaèi stol na potpis. Johna su nekoliko puta kritizirali što potpisuje ugovore a da ih prethodno nije proèitao ili prouèio. Kao što je nekada objasnio Jessie, on je mogao ili da èita službene ugovore ili da se bori u ratu, ali mu je bilo nemoguæe da èini oboje. Dok je sjedio gledajuæi tupo u sitno ispisane stranice, Jessie mirno zapita:— Za koliko je to uniformi, Frank?— Za èetrdeset tisuæa.I dalje nastojeæi da proèita ugovor, John zapita: ¦— èetrdeset tisuæa? A imamo manje od deset tisuæa vojnika u cijeloj državi Missouri.Frank pocrveni.— Naravno — odgovori on hladno — kad radije dajete ugovore svojim kalif orni jskim prijateljima ... jedino je njima dopušteno da sada snabdijevaju vašu vojsku. Svi ljudi u Missouriju koji su se borili u ovom ratu prije nego što ste vi došli ovamo nisu dosta dobri da i dalje dobivaju ugovore!— Pa, Frank, John nije ništa slièno rekao — reèe Jessie. — Samo je rekao da je broj prevelik...— Napravi ugovor za deset tisuæa, Frank — reèe John. — Toliko æe nam zasad biti potrebno, a i za to æu teško skupiti novac.On ustane, izgovori se da ima hitnog posla i ode iz ureda. Proizvoðaè tkanina izaðe za njim. Jessie je promatrala Frankovo lice da vidi je li ga ova kompromisna ponuda odobrovoljila; ali je mladi Blair poèeo držati strašnu tiradu koja je obuhvaæala sve kritike na Johnov raèun što su se javile veæ od druge sedmice njihova boravka u St. Louisu. Savlaðujuæi se, Jessie odgovori: — Frank, vi savršeno dobro znate zašto je to morao uèiniti. Vi i John se ne smi-jete svaðati; zajednièki posao koji morate obaviti previše je važan.— Tako ne misli silni i moæni general — povièe Frank. — On sada smatra da mu više nisam potreban, pošto sam mu osigurao ovo mjesto. Hoæe da me se riješi, mene i mojih prijatelja koji su se mjesecima
borili da zadrže Missouri u Uniji. Kad nas se jednom svih riješi, onda više neæe biti nikoga tko æe se suprotstaviti njegovoj moæi. Onda æe moæi do mile volje držati vojne parade i zablještavati grad svojim evropskim uniformama ...Jessie odgovori tužno: — Vi ne mislite to što kažete, Frank. Vi sve to ne biste rekli da Nathaniel Lyon nije umro. Ne smijete dopustiti da Lvonova smrt iskrivi vaš sud.— Lvonova smrt — uzvikne Frank. — Hoæete da kažete Lvonovo ubojstvo! Vaš je muž imao dovoljno trupa i dovoljno oružja; da je htio, mogao je poslati Lyonu pojaèanje u svako doba — ali on se bojao Lyona, bojao se da æe Lyon odnijeti sjajne pobjede i dobiti komandni položaj koji sada zauzima John Fremont!Zapanjena Frankovim optužbama, Jessie je jedva uspjela uzviknuti: — Frank, ne smijete govoriti sve te užasne stvari! Svima æete naškoditi! Neæu vam dopustiti da poènete širiti sve te prièe.— Neæete dopustiti — obrecne se Frank, iskrivivši lice od bijesa. — General Jessie to neæe dopustiti! Zar ne znate kako vi sebe pravite smiješnom? Zar ne znate kako svi mrze vašu nametljivost, i žele da se vratite kuæi, da se udaljite iz tog muškog rata? Zar ne znate kako svog muža èinite smiješnim? Ljudi govore da vi nosite zvjezdice u obitelji, a vaš muž prima nareðenja.Jessie jedva smogne snage da kaže: — Molim vas da odete. Dovoljno ste rekli.Frank Blair odgovori: — Gotovo dovoljno, ali ne sasvim: dok John nije stigao ovamo, ja sam bio politièki komandant države. Ali je vaš muž zakljuèio da je Missouri previše mala država za dva komandanta i da jedan treba da nestane. Odluèio je49832*499da taj jedan budem ja, ali tu je pogriješio. On æe biti taj koji æe nestati, a ja æu ostati kao kopian-dant.Jessie izaðe iz ureda i polagano se popne uz stepenice do svoje male spavaæe sobe. Zurila je preko krovova St. Louisa, ne videæi ništa, duboko potresena u tom trenutku odluke. Je li pogriješila što je došla sa Johnom u St. Louis? Ima li Frank Blair pravo kad je optužuje da je uèinila smiješnim svoga muža i sebe u oèima svijeta? Je li precjenjivala vrijednost svoje suradnje, te je svojim prisustvom više škodila nego koristila? Kako æe John reagirati na optužbu da ona nosi zvjezdice?Prvi put je shvatila da u ratu nitko ne postiže brz uspjeh. Bit æe mnogo neuspjeha dok se ne postigne pobjeda, bit æe užasnih svaða; svi koji su angažirani u borbi patit æe zbog svaða, borit æe se u dvije bitke, a ne u jednoj.Ako se sada vrati kuæi, ako odustane od rada i odgovornosti, onda ona neæe biti kriva ni za što što se bude desilo u ratu i u Zapadnoj komandi, to neæe moæi naškoditi njenom braku. Jednom je èula da je najbolja žena naj beznaèajni ja žena, a ona se ovdje upustila u polje rada gdje ženi nije mjesto. Osjetila je po Frankovu napadu jaèinu borbe koja æe se povesti protiv nje. Znala je da radi, te mora da èini greške. Recimo da sve to ima ozbiljne posljedice? Recimo da to naškodi njenom mužu, njegovu položaju, njegovu statusu kao komandanta? Zar on to neæe pripisati njoj; zar to neæe utjecati na njihov brak? Veæ ga je jednom zamalo uništila takvim jednim sudjelovanjem. Znala je da je impulzivna, jake volje, da ne voli vlast ni ogranièenje. Zar ne bi mogla uèiniti nešto što bi dovelo do sramote, suðenja pred vojnim sudom? Sada su bili stariji; ne bi mogli izdržati neprilike kao onda kad su bili mladi. Zar možda ne bi bilo pametnije da ode u Washing-ton, kao što je prvobitno predložio Frank Blair, a da pusti muža da se bori u ovom ratu sam, bez nje?U svojim najmaštovitijim snovima nikad nije pomislila da bi njihova suradnja obuhvatila i surad-500nju u ratu; no takp je ispalo i ma kako izgledalo nevjerojatno, sada, kad je stala i na sve to pogledala Frankovim oèima, znala je da ne može napustiti taj rad samo zato što je ovoga puta rat zahtijevao tu suradnju. Bila je svjesna èinjenice da može biti povrijeðena, ozbiljno povrijeðena, isto onako kao što je bila povrijeðena poslije zauzimanja Kalif orni je. Mogla se vratiti u New York ili Siascon-set, ali je John
rekao da mu je potrebna. Ona pomisli: »Ako dobro rasuðujem i ako je moj organizacioni rad dobar, ako to pomogne da se bitke dobiju i rat završi, tko æe kasnije reæi da je rad bio bezvrijedan i dostojan prijekora zato što je potekao od žene a ne od muškarca, iz jednog braènog odnosa a ne iz odnosa oficira i potèinjenog?«Kako je onda mogla pobjeæi? To su bili satovi i vrijeme za koje je živjela, satovi krize i izvanrednih napora. To je bilo vrijeme radi kojeg je uživala u mjesecima tišine i spokojstva, kao ono doba koje je provela na Mariposi i u kuæi u Black Pointu, odmarajuæi se, prikupljajuæi snagu.Prišavši ormaru, ona se pogleda u ogledalu. To što je ono odražavalo nije bilo njezino lice koje je poznavala. Sva je ljepota bila išèezla s njega, i sva mekoæa. Bilo je bezlièno, tvrdo, i na njemu nije bilo nièeg ženstvenog. Njen ožiljak kralja Georgea veæ se poèeo pojavljivati ispod lijevog ugla usana. Bila je to maska koja bi pristajala vojniku a da ne izgleda neskladna; gruba crna haljina koju je nosila iz dana u dan mogla je da bude uniforma.Ona odluèno namjesti kosu, zabaci suknju iza sebe i izaðe iz sobe da prisustvuje slijedeæoj konferenciji sa generalom Fremontom.John je imao malo vremena da se bavi bilo èim drugim osim vojnom strategijom i politikom; Jessie je ostajalo da popunjava ogromne praznine pojedinostima. Horace Greelev joj je èestitao što je izvrs-501na domaæica. U ovoj žurbi, generalštab se nije razlikovao od doma, a planovi za vojne nabavke zamijenili su joj one bezbrojne pojedinosti što ih jedna žena mora posvršavati da bi dom i obitelj dobro funkcionirali.Njen stav je sadržavao jedino želju da pomogne mužu. Ona se ponosila zbog naèina na koji je on unio borbeni duh u trupe i pripremio ih za bitku. Divila se njegovu držanju i njegovu strpljenju kad je Washington rekvirirao oružje koje je on kupio u Evropi, odbivši da išta od toga oružja pošalje Zapadnoj komandi, i kad je general Meigs otkazao njegove narudžbe za kanadske konje a da ga o tome uopæe nije obavijestio. Njen vjeèno budni pogled nije opažao da bi njegov duh slabio u zbrci koja ga je okruživala.Dani su bili puni briga i promašaja, jer je u Zapadnoj oblasti vladala najveæa potištenost: južnjaèke gerilske snage bile su opsjele ogromnu državu Missouri, paleæi farme i domove i tjerajuæi pristaše Unije iz države; gerilci su operirali u malim skupinama, oèigledno neorganizirani, ali su se pojavljivali tako iznenada i pravili noæu toliko štete da su djelovali kao vojska. John je slao dobro naoružane grupe u potragu za gerilcima, ali ih one nisu mogle naæi, a kamoli zaustaviti. Bio je uoèio, meðutim, jednu stvar: oružane bande bile su sastavljene od ljudi sa plantaža koji su mogli napustiti svoje domove jer su crnci ostajali da rade. Pošto je za vruæih srpanjskih dana dugo razbijao glavu kako da riješi taj problem, on jednog dana napomene ženi: — Postoji samo jedan naèin da se pobijedi ta gerila, ali to je drastièna akcija ...— Kajiva?— Ja mogu osloboditi robove u svojoj državi.— Osloboditi robove! Ali, Johne, imaš li tu vlast? Imaš li pravo da to uèiniš?— Postavljaš odjednom dva pitanja, Jessie. Kao vojni komandant, imam vlast; da li imam ili nemam moralno pravo, to je nešto što svaki èovjek sam treba da odluèi. Ako izdam proklamaciju o uki-danju ropstva za sve one robove èiji su vlasnici otišli u rat protiv nas, to æe imati za posljedicu dvije važne stvari: prisilit æe te gerilce vlasnike plantaža da požure kuæi kako bi zaštitili svoja imanja; uostalom, oni neæe htjeti riskirati da izgube svoje robove. Ako nastave da se bore, oslobodit æe se tisuæe crnaca za snage Unije.— To æe izmijeniti prirodu rata — uzviknu Jessie. — Dosada smo se borili za to da se Jug ne odvoji od Unije; previše ljudi na Sjeveru smatra da bi trebalo da pustimo južne države da se odvoje, jer stvaraju jedino neprilike. Ali ovaj bi proglas pretvorio rat u križarski pohod za slobodu.John umorno protrlja rukama oèi. — Ne znam
— promrmlja on. — Kad promatram to ukidanje ropstva s vojnog gledišta, onda mi to izgleda jasno i logièno; ali kad poènem razmišljati o politièkim zapletima ... ja nisam politièar, Jessie; sve što želim to je da pobijedim secesioniste u Zapadnoj komandi. Što se više približavam ratu, sve manje razumijem za što se Sjever bori. Da li da kazni Jug što je pucao na Sumter? Da ih natjera natrag u Uniju? Ili za ukidanje ropstva, da bi nacija mogla misliti na nešto drugo?— Svaka grupa u ovoj zemlji ima svoje naroèite razloge, što zavisi o tome gdje ljudi žive i u što vjeruju.—• A smijem li zapitati za što se vi borite u ovom ratu, gospoðo Fremont?— Na to pitanje mogu odgovoriti jednostavno i otvoreno: za ukidanje ropstva. — Ona priðe mužu.— Smatraš li da bismo mogli razgovarati o tome s Frankom Blairom? — zapita ona. — On æe shvatiti# što se krije iza toga u politièkom smislu...— Ne, ne — upadne John. — Taj zakon treba da bude donesen iz vojnih razloga, a ne politièkih. Frank bi poèeo prièati o djelovanju tog koraka na nepovjerljive graniène države, postavljati pitanje ne bi li to neke od njih natjeralo u Konfederaciju i kakav bi dojam ostavilo u službenom Washingtonu. Ja bih želio da to bude lokalni vojni manevar, da se502503odnosi samo na Missouri. Uèinak æe zavisiti o brzini i faktoru iznenaðenja. Frank bi to veæ sutradan objavio u novinama.Nastade tišina u sobi dok su oboje dalje razmišljali. Jessie je promatrala muža. Više nije dijelio kosu po sredini, veæ ju je zaèešljao naprijed; bila je prilièno kratko i ravno podrezana i još uvijek malo kovrèava. Kosa i brada bile su mu više sijede nego crne, a èelo postalo nekako više zbog toga što se kosa sprijeda prorijedila; izraz lica mu je bio najsnažniji i najsamopouzdaniji što ga je vidjela od dana prvih ekspedicija; oèi su mu bile krupne, ispitivaèke, spremne na akciju. Svjestan dviju zvjezdica general-majora na epoletama, ostavljao je dojam èovjeka snage i akcije, potpuno sposobnog da pobijedi.Osjetivši da ga Jessie promatra, on reèe mirno: — Što kažeš, komandante? Odobravaš li?Jessie zabaci glavu izazovnim pokretom.— Da, generale, od sveg srca odobravam; to æe pokazati Jugu da mislimo ozbiljno, to æe sprijeèiti mnoge vlasnike robova da se bore protiv nas.Sutradan u zoru probudi je kucanje na vratima. Kad je odgovorila, glas jednog stražara dovikne: — Gospoðo Fremont, general traži da odmah doðete k njemu u ured. — Jessie se obuèe što je brže mogla i siðe niz stepenice u Johnov ured na prvom katu. Nije govorila, ali jedan pogled na muža reèe joj da je on malo spavao, ako je uopæe te noæi spavao.¦— Jessie, zakljuèio sam da ne smijemo gubiti vrijeme. Moramo oèistiti Missouri od gerilaca. Ovo nareðenje æe to uèiniti.On dohvati stranicu sitno ispisanog papira, pruži ga ženi i zamoli je da glasno proèita. Jessie je èitala:Da bi se sprijeèio nered, da bi se održao javni mir i pružila lièna sigurnost i sigurnost vlasništva vjernih graðana, ovim objavljujem da je ustanovljeno vojno sudstvo sirom cijele države Missouri. Imovina, pokretna i nepokretna, svih onih osoba u504državi Missouri koje æe oružjem ustati protiv Sjedinjenih Država, ili za koje æe se direktno dokazati da su aktivno suraðivale s njihovim neprijateljima na bojnom polju, bit æe konfiscirana u javne svrhe, a njihovi robovi, ako ih imaju, ovim se proglašavaju slobodnim ljudima.Kad je završila, teško je disala. John reèe odluèno: — Došlo je vrijeme za odluènu akciju. Dobio sam vlast da ugušim pobunjenike u ovoj oblasti, i ja æu kazniti zbog pobune svakog èovjeka koji pokušava da se bori protiv Unije.Ona spusti nareðenje na pisaæi stol, rekavši uzbuðeno: — Ovo je najvažniji dokument koji je dosada objavljen u ratu; davanje slobode robovima pobunjenika onemoguæit æe južnjacima da se dalje bore.
John je zamoli da prepiše njegovo nareðenje tako da ga štampar može proèitati i da ga onda preda u štampu. Pošto ga je odnijela štamparu u podrum, stajala je pored njega dok je èitao otisak. Onda je odnijela jedan primjerak u senluiski Democrat i vratila se u odjeljenje za novinare da ih o svemu obavijesti.Ni ona ni John nisu bili spremni za ono oduševljenje i gotovo histerièno odobravanje s kojim je na Sjeveru bilo pozdravljeno ukidanje ropstva. Vesele gomile svijeta marširale su i pjevale po ulicama New Englanda; mladiæi koji su se držali po strani jer nisu bili naèisto s time za što se vodi ovaj rat, potrèali su u ured za regrutiranje. Jedan èlan Kongresa je izjavio: — To je pokrenulo i ujedinilo ljude vjerne državi više nego bilo koji drugi ratni dogaðaj. — Velike novine Sjevera, ukljuèujuæi nju-jorški Herald i èikaški Times, koji je bio naklonjen Jugu, pridružili su se opæem odobravanju. Proklamacija o oslobaðanju robova, uz uvodne èlanke, bila je objavljena na naslovnim stranicama njujor-škog Timesa i Tribune, vašingtonskog National In-telligencera, bostonskog Posta, èikaške Tribune. Har-pefs Weekly izjavio je da je to »poèetak kraja«,505mišljenje što ga je dijelila veæina ljudi u državama koje su ostale vjerne Uniji. Na Srednjem zapadu ljudi su vikali: — Napokon znamo za što se borimo, i sada æemo to brzo završiti.Dok je sjedila u podrumu u telegrafskom uredu, sreðujuæi stotine èestitaka koje su dolazile, Jessie naðe i jednu od sekretara rata Camerona. Ona potrèi gore Johnu, jer je ovo znaèilo službeno vladino odobrenje njegova èina.Ali prvog juna ujutro u glavni štab stigne Frank Blair. John ga uètivo primi; Jessie mu dobaci oštar pogled. Pazili su da ga dalje ne uvrijede, i pristali su da sklope ugovore s nekoliko njegovih manje nepouzdanih prijatelja, ali jaz meðu njima širio se zbog sukoba oko vlasti. Mada meðu njima nije dolazilo do daljnjih razmimoilaženja, svaða se sve žešæe nastavljala u štampi. Democrat je hvalio Johna zbog njegove brze organizacije komande oblasti; dok je nekada hvalio Franka Blaira što je spasio Missouri, sada ga je tjerao u Washington, da ostavi Zapad u sposobnijim rukama generala Fremonta. Bijesan, Frank je štampao ljut napad u senluiskom Evening Newsu s uvredljivim èlancima o tome kako general Fremont nije uspio da provede bilo što od onoga što su tako pažljivo pripremali Blair i Lyon.Našavši se sada u njihovu prisustvu, Blair stane koriti Johna što mu je preoteo vlast, što je uèinio nešto što bi moglo smetati predsjedniku Lincolnu, administraciji i interesima Sjevera uopæe.— To je uèinjeno iza mojih leða — izjavi on žestoko. — Niste imali pravo da uèinite taj korak bez moga znanja i pristanka. Ja sam ovdje politièki voða i odgovoran sam za Missouri. Naš je politièki rat isto tako važan kao i vojni! Da ste se sa mnom posavjetovali, mogao sam vam dokazati ludost tog vašeg èina.Jessie je bila sretna što nije mužu ni rijeèju spomenula da se bila posvaðala s Frankom: tako æe Johnu biti lakše da se savlada. Dok je poricao da je trebalo da se savjetuje s Frankom ili da dobije nje-506gov pristanak prije svakog vojnog postupka, Jessie se primiri videæi da mu je glas ne samo uètiv nego i prijateljski.— Onda vi porièete moju vlast u državi Missouri? — upita Frank.__ jje — odgovori John. — Ja priznajem vaše politièko vodstvo. Ali ja sam vojni komandant, a ukidanje ropstva bilo je vojna mjera.Bijesan, Frank se nagne nad Johnov pisaæi stol i reèe hrapavim ali odluènim glasom: — Veoma sam se prevario u vašim sposobnostima. Vi niste izdali proklamaciju o osloboðenju robova iz vojnih razloga veæ kao politièki manevar da dobijete povjerenje Sjevera koje ste izgubili zbog toga što niste uspjeli da pošaljete pojaèanje Lyonu. Vaši postupci dokazuju da je vaše postavljanje na komandni položaj bio strašan promašaj. Priznat æu svoju grešku time što æu podnijeti tužbu predsjedniku Lincolnu i zatražiti da vas razriješi dužnosti.On bijesno izaðe iz ureda. Jessie skoèi i pretekne ga na širokim stepenicama što su vodile u predvorje u prizemlje.
— Frank — reèe ona mirno, tako da to nitko nije mogao èuti — shvaæate li vi da ste optužili Johna zato što je izdao proklamaciju o osloboðenju robova kao neki šarlatan koji po svaku cijenu traži politièku podršku? Znam da ne vjerujete da je John za to sposoban, ali ako podnesete tu optužbu, to æe imati nesretne posljedice. Radi našeg prijateljstva i prijateljstva naših obitelji, nemojte dopustiti da se raziðemo. Ako se ne slažete s tim da je proklamacija o osloboðenju robova bila razborita ili djelotvorna, to je vaše pravo, ali molim vas, vratite se i kažite Johnu da ga ne smatrate politièkim pustolovom koji radi osobnih ciljeva dovodi u opasnost Uniju i rat koji ona vodi.Sijevajuæi oèima i sav ukoèen, Frank odgovori: — To je upravo ono što mislim. John Fremont je upravo to što ste rekli. On je uništio i oslabio naš položaj na Zapadu; sada se služi najopasnijim oružjem koje mu je nadomak ruke da se izvuèe iz te507zbrke. Ali on neæe pobjeæi s tim, Jessie; pred cijelim svijetom dokazat æu da je šeprtlja.Strah i kolebljivost zamriješe u njoj. Vidjela je da više nema nade u pomirenje. Glasom isto tako gnjevnim kao i Frank, ona reèe: — Vrlo dobro, Frank, ako je vaš cilj da nam objavite rat, postu-pat æemo s vama kao što bismo postupili s pobunjenikom koji je uhvaæen unutar granice sa puškom u ruci. Ako želite da vam budemo neprijatelji, mi æemo vam to biti!Susret s Frankom mogao ih je opomenuti da neæe sve biti tako jednostavno kao što se moglo zakljuèivati prema prvom oduševljenju, ali oni su bili potpuno nespremni kad je jedan kurir donio šest dana poslije štampanja proklamacije o osloboðenju robova pismo od Abrahama Lincolna, koje je tražilo od generala Fremonta da povuèe proklamaciju. Bili su zaprepašteni i pomalo nesretni.— Ali zašto je predsjednik Lincoln to uèinio — uzvikne Jessie — kad ju je Sjever primio s toliko oduševljenja?— Išli su k njemu Francis i Montgomery Blair: Lincoln kaže da æe proglas o osloboðenju robova uzbuditi naše prijatelje na Jugu i Uništiti nam izglede u Kentuckyju...— I ti moraš opozvati proglas o osloboðenju robova?— Da. Ali je predloženo da to uèinim na temelju svojih ovlaštenja, tako da neæe ispasti da sam ukoren.— Što namjeravaš uèiniti? Za svega šest dana vidjeli smo znatan napredak u borbi protiv gerile...— Ne smijem ni priznati da sam pogriješio... niti odbiti predsjednikov prijedlog.^— Zašto ne napišeš predsjedniku Lincolnu jedno oštro pismo, kao što ti to znaš, u kome æeš mu iznijeti razloge za svoju akciju i uspjehe do kojih je ona dovela.— Najprije moram izdiktirati službeni odgovor i predati ga donosiocu pisma. Neæu prihvatiti sugestiju predsjednika Lincolna. Ako on želi ukinuti508proglas o osloboðenju robova, morat æe to uèiniti on sam, svojom naredbom. Meðutim, mislim da æu ga jednim pismom moæi nagovoriti da to nareðenje ostavi na snazi.On ustane sa stolice i poðe po sobi. — Kad bih samo mogao razgovarati s predsjednikom Lincol-nom, dokazao bih mu svrsishodnost te naše mjere. Pisma su hladne stvari u najboljem sluèaju; gospodin Lineoln može biti previše zauzet da bi pažljivo proèitao naše pismo, a kraj njega neæe biti nikoga tko bi mu ga protumaèio ili odgovorio na pitanja. Rado bih otišao u Washington i objasnio situaciju, ali mi je nemoguæe da odem odavde.— Postoji li netko meðu tvojim službenicima kome bi mogao povjeriti da govori umjesto tebe?— Postoji jedan.— Tko?— Ti. Ti si bila moj predstavnik u Washingtonu u toku onih godina kad sam bio odsutan. Morat æeš se ponovo latiti toga posla.Taj ju je zahtjev zatekao, no Jessie ni naèas nije posumnjala da æe u Bijeloj kuæi biti primljena kao osoba kvalificirana da govori u ime svog muža. Bivši predsjednici uvijek su je primali u takvom svojstvu;
gospodin Lincoln bit æe nesumnjivo još i ljubazniji, jer je tako strasno vodio kampanju za Fremonta i Jessie 1856. godine i jer su mu oni pomogli da pobijedi u Kaliforniji na izborima 1860.John priðe prozoru, podigne zelene kapke i zagleda se dolje na blještavu ulicu. Jessie opazi kako mu je profil oštar i odmjeren, kako mu je kratka i podrezana brada sijeda. On se okrene prema njoj, gledajuæi je ozbiljno, gotovo zamišljeno.— Najprije moramo doæi do predsjednika Lincolna s našim privatnim pismom i s tvojim tumaèenjem i prikazom cijelog sluèaja. To je najvažnije, Jessie, razumiješ li? Moraš doæi do njega s tim mojim privatnim pismom prije nego bude imao prilike da proèita moj službeni izvještaj ili napiše naredbu o poništenju. U ovom sluèaju svega nekoliko minuta može odigrati presudnu ulogu. Kurir æe biti u istom vlaku...509— Imaj povjerenja u mene — odgovori Jessie. — Poznat mi je svaki preèac do Bijele kuæe sa svakog ugla Washingtona. To je isto tako kao s pismom pukovnika Aberta: da sam èekala do sutradan ujutro, ili èak do uveèe, prijepis pisma stigao bi ti poštanskim brodom, prije nego što bi DeRosier stigao na konju.Onda je iznenada obuzme oèajanje, kad je shvatila što je rekla. Brzo promrmlja: — Johne, jesi li ikad požalio zbog moje odluke u tom trenutku? Da nisam zadržala to nareðenje, nikad ne bi došlo do suðenja pred vojnim sudom.— A ne bi bilo ni druge ni treæe ekspedicije — odgovori on ozbiljnim glasom, ne osmjehnuvši se. — Ukrali bi nam našu najvažniju priliku i ne bismo dali svoj najvažniji doprinos. Ne žalim ni zbog èega što se dogodilo u toku ovih godina, Jessie, osim zbog svog osobnog spora s generalom Keamvjem. Ne kažem da nisam bio u pravu što sam ono uèinio, veæ samo da bih želio da se to izbjeglo.— Nikad ti nisam rekla — promrmlja ona. — Kad si otišao iz rezervata Delaware Indijanaca, došao je jedan glasnik od generala Keamvja, koji me molio da doðem k njemu i da mu oprostim prije nego što umre. Poslala sam kurira natrag s porukom da mu ne mogu oprostiti, da jedan grob leži meðu nama. General Kearnv je sutradan umro. Pogriješite, sam, Johne, trebalo je da mu oprostim ...Uspomene na indijanski rezervat Delaware, na gubitak njihova prvog sina i na tragediju koja umalo da nije uništila njihov brak proletješe im kroz glavu. Stajali su mirno u vruæini puste sobe i ponovo na trenutak oživili bol toga teškog vremena, no radujuæi se što su iz toga izišli nepovrijeðeni, što imaju druge sinove, što je John sada general kao što je ona predskazala da æe postati onoga dana kad je proizveden za pukovnika. Napas su zaboravili svoje brige, odgovornost, rad, zlokobnu prijeteæu buduænost, i izdvojili se iz vremena i mjesta, pa su ponovo bili muž i žena kojima je glavna potpora, jedina stvar koja ih nikad nije napustila, bila njiho-510va ljubav. Toga kratkog trenutka, izdvojeni iz svijeta rata, svijeta u plamenu, oni se naðoše u zagrljaju.Onda Jessie zahvali Johnu za njegovo povjerenje, reèe mu da æe se spremiti da poðe noænim vlakom i da æe ga što god bude bolje mogla zastupati u Washingtonu.Osmjehnuvši se malo, John odgovori: — Siguran sam da æe tvoj pothvat biti uspješan, generale Jessie.Ona pocrveni, jer nije znala da je Johnu poznato da je tako zovu. On je potapša po ramenu i reèe: — Rado bih što prije doznao rezultat tvoga razgovora. No, bolje je da ga ne šalješ redovitim telegrafskim putem, jer Blairova klika nesumnjivo ima špijune u glavnom štabu. Ponesi ovu šifru i pošalji poruku poruèniku Howardu, potpiši njegovu zaruènicu.Jessie uzme knjigu sa šifrom. — Poslat æu telegram odmah nakon prvog sastanaka s predsjednikom. Uèinit æu sve da dobiješ dobre vijesti.U šest sati te veèeri Jessie je krenula sa stanice Union. Vlak je bio prepun vojnika i civila koji su putovali po privatnom i službenom poslu, i obitelji iz unutrašnjosti države Missouri koje su bježale na sjever ispred gerilaca. Mada je rat trajao tek pet mjeseci, osjeæalo se pomanjkanje voznog parka, jer je u svakom vlaku bilo tri puta više putnika no što ih je kompozicija normalno mogla primiti. Jessie naðe
sjedište u jednom kupeu. Bila je sparna noæ mjeseca rujna, a kad je vlak pošao, svi hodnici i platforme bili su prepuni muškaraca koji su stajali i žena koje su sjedile na svojim kovèezima.Cijelu noæ nije sklopila oèi: vruæina, lupa toèkova ispod nje, ljuljanje i drmanje vlaka nisu joj dopuštali da spava. Buduæi da je znala da neæe moæi nabaviti ništa za jelo, bila je spremila hranu u vreæicu511od voštanog platna. Nije imala prilike da se opere ili presvuèe, jer za to nigdje više nije bilo moguænosti zbog prevelikog broja putnika. Provodila je vrijeme kako je znala, drijemajuæi s vremena na vrijeme kad bi je savladao umor, a onda se opet budila sva ukoèena i osjeæajuæi kako je sve boli od tvrde klupe.Vlak je stigao u Washington preksutradan nešto prije osam sati uveèe. Doèekao ju je sudac Coles, stari prijatelj iz New Torka, koji je s njima radio za vrijeme izborne borbe 1856. godine. Èekao je s koèijom, pošto joj je prethodno rezervirao sobu u hotelu »Willard«. Dva sata prije završetka putovanja bila je na rubu snage, ali sada, kad se našla u Washingtonu, tako blizu zadatku, nije više mogla misliti na svoj umor, veæ je osjeæala jedino želju da odmah izvrši ono o èemu je uvijek iznova razmišljala za dugih pedeset sati vožnje u vlaku.Kad su stigli do hotela i kad je Jessie oprala lice i ruke, ona reèe sucu Colesu: — Moram poslati jednu poruku predsjedniku Lincolnu i zamoliti ga da me odmah primi.— Ali ne namjeravate valjda veèeras iæi u Bijelu kuæu?— Da. Neophodno je da odmah vidim predsjednika.On mirno predloži: — Zar ne bi bilo bolje da se noæas naspavate? Putovanje vlakom svakako vas je iscrpio. Ujutro æete se osvježiti, vaš æe kovèeg biti ovdje i moæi æete se presvuæi ...— Ne, ne — prekine ga ona. — Sutra ujutro može biti kasno.Sudac Coles zagleda joj se na trenutak ravno u oèi. — Kao stari prijatelj, smijem li vas upitati zašto? što biste to noæas, tako iscrpljeni, mogli postiæi što se ne bi moglo bolje obaviti sutra ujutro?— U vlaku je bio jedan kurir s porukom predsjedniku. Ja treba da stignem u Bijelu kuæu prije nego predsjednik donese odluku u vezi s tim pismom.512— Gospodin Lincoln možda vas neæe moæi veèeras primiti. On je umoran i premoren radom; možda æe vas pozvati sutra.— Zamolit æu ga da me odmah primi — odgovori Jessie. — Ako mu se najavim, mislim da æe me primiti.— Kako želite, gospoðo Fremont — odgovori sudac prilièno službeno. — Dok vi napišete pisamce, ja æu pronaæi pouzdanog èovjeka da ga odnese.Jessie se èinilo da je tekliæ jedva imao vremena da stigne do Bijele kuæe, a on se veæ vratio i donio posjetnicu. Glasila je:A. LINCOLN SadaPrije nego što je napustila hotelsku sobu, Jessie baci na brzinu pogled na ogledalo na toaletnom stoliæu. Primijetila je da joj je kosa puna prašine od dugog putovanja, pa da zbog toga izgleda starija. Primijetila je osim toga da je njezin bijeli ovratnik prljaviji od bijele haljine, koja je bila sva izgužvana i uprljana od vlaka. Ali odjednom joj se uèini da se u ogledalu pojavila druga slika, slika nje same u dvorskoj haljini pred toaletnim stoliæem u hotelu »Clarendon« u Londonu, sa kosom skupljenom na tjemenu u devet pletenica, po poljskoj modi, lica usplamtjelog od uzbuðenja zbog uskršnjeg predstavljanja kraljici. Maglovito, u dnu duše, shvatila je da nije ni pristojno ni ukusno da ide predsjedniku prljava i izgužvana, ali ljubazni i jednostavni Abraham Lincoln svakako se neæe uvrijediti, kao što se ne bi uvrijedio ni na kojeg drugog vojnog kurira koga bi mu doveli s porukama iz borbene linije.Jessie zamoli suca Colesa da je isprati na sastanak, i uputi se preèacem od Willarda u Bijelu kuæu. Kad je ušla na prednja vrata, reèe sama sebi: »Cije-33 Besmrtna žena513
log života sam bila u predsjednièkoj kuæi kao doma; ali sada je važnije nego ikada da budem dobro primljena.«Bili su uvedeni u crveni salon. Lakej im reèe da æe predsjednik odmah doæi. Jessie je stojeæi èekala na predsjednika Lincolna, ne želeæi da sjedi kad on uðe. No, trenuci su prolazili u muci išèekivanja i umora, izgledalo joj je da je prošlo mnogo vremena prije no što su se vrata otvorila i Abraham Lincoln pojavio se na sjajnom svjetlu petrolejske lampe koje je dopiralo iz blagovaonice. On zastane naèas da zatvori za sobom vrata blagovaonice, ali dok je polagano prilazio, Jessie vidje da se vrata ponovo otvaraju, i u njima ugleda Mary Todd Lincoln.Pažljivo je ispitivala predsjednikovo lice da vidi kako je primljena, ali ono nije ništa odavalo. Ne govoreæi ništa, on se samo malo pokloni. Pošto mu je zahvalila što ju je primio, Jessie predstavi suca Colesa, kao èlana njujorškog advokatskog zbora. Predsjednik Lincoln ne reèe ništa, niti se izraz njegova lica imalo promijeno. Uznemirena tom hladnoæom, ona stavi ruku u tašku, izvadi Johnovo zapeèaæeno pismo i reèe:— General Fremont me je zamolio da vam osobno donesem ovo pismo, gospodine predsjednièe. General smatra da je stvar toliko važna da me šalje da odgovorim na sve taèke u kojima biste željeli dobiti pobliža obavještenja.Predsjednik Lincoln pruži ruku da uzme pismo i priðe bliže svjetlu svijeænjaka, a Jessie užasnuto pomisli: »On se veæ odluèio protiv Johna; slušao je naše neprijatelje. Zbog toga me je tako hladno primio, zato se ne obazire na mene. Zašto mi nije ponudio da sjednem, kad sigurno izgledam umorna kao što se i osjeæam? Gospodin Lincoln je odluèio da me obeshrabri i da zauzme stav protiv Johna. Moram uèiniti sve da on promijeni mišljenje. Ne smijem izgledati nervozna ni premorena. Moram sjesti, bolje sakriti svoje osjeæaje, mada mi predsjednik nije ponudio stolicu.«514Sudac Coles bio se diskretno povukao u plavi salon, gdje bi ga Jessie od èasa na èas ugledala kako hoda gore-dolje ispred otvorenih vrata. Koji trenutak je promatrala predsjednika dok je stajao ispod svijeænjaka i èitao dugaèko pismo; onda izvuèe jednu iz niza stolica i sjedne.Malo kasnije predsjednik je bio završio èitanje pisma. On joj priðe, izvuèe drugu stolicu iz reda pored zida i sjedne na rub, okrenut prema njoj. Dugaèka ruka koja je držala pismo izgledala je kao da stoji na crvenom sagu.— Gospoðo Fremont — reèe on. — Pisao sam generalu, i on zna što želim da se uèini.— Gospodine Lincolne, smijem li vas zapitati jeste li opozvali generalovu proklamaciju o osloboðenju robova?— Da, upravo sam napravio koncept nareðenja. Ono æe biti prepisano i sutra poslano.— Gospodine predsjednièe — povièe ona — prije nego što ta poruka ode, prije nego što bude prekasno, dopustite mi da vam objasnim šta se sve dešava u Missouriju, dopustite mi da vam objasnim zašto generalov proglas o osloboðenju robova može doista pomoæi da se dobije rat.Ugledavši predsjednikovo namršteno lice, ona nastavi brže. — Zbog toga sam došla, gospodine predsjednièe, jer general Fremont smatra da bi bilo dobro da vam sve potpuno objasnim. General smatra da mu nanosi štetu to što mu se protive ljudi u koje vi imate puno povjerenje.— Na koga mislite? — zapita predsjednik Lincoln. — Na ljude koji misle drugaèije nego on?Jessie je znala da je prekorena. Ona reèe: — General smatra da æe biti dug i težak posao pobijediti samo oružjem, i da se moraju uzeti u obzir i druge stvari da bismo dobili podršku Zapada. Ponekad jedna ideja može biti isto tako djelotvorna kao puške: ako uvjerimo Jug da æe svi pobunjenici izgubiti robove, voðe secesionista bit æe suoèeni s raz-33*515dorom u svojim redovima, a to æe ozbiljno naškoditi njihovim naporima da regrutiraju i da se bore...— Vi ste pravi ženski politièar — primijeti predsjednik.
Jessie se trgne kao da ju je netko udario. U toku onih nekoliko trenutaka što su prošli dok je šutke sjedila pred predsjednikom, ona pomisli da on nije slušao što je rekla; on je u potpunosti odbijao njene sudove, jer je bila žena. Kao što joj je rekao general Kearnv, žene ne mogu uèiniti ništa dobro u svijetu muškaraca; one samo stvaraju zbrku. A sada je pred njom bio Abraham Lincoln, èovjek koji je tako vatreno agitirao za FREMONTA I JESSIE, taj èovjek koji je imao sve razloge da joj bude prijatelj, obožavalac, taj ju je èovjek gledao odozgo, prezrivo, nazivajuæi je politièarkom.U oèima joj se odražavao bol; izraz lica predsjednika Lincolna omekša i on reèe èvrstim ali odluènim glasom: —- General nije trebalo to da èini; on to i ne bi uèinio da se posavjetovao sa Blairom. Poslao sam tamo Franka da ga savjetuje i da me obavještava o radu, o pravom stanju stvari i o tome kako napreduju.— Ali, gospodine predsjednièe, vi ste generalu dali carte blanche u Zapadnoj oblasti. Rekli ste mu da radi ono što smatra da je potrebno za pobjedu.— Vojnu pobjedu, gospoðo Fremont. — Predsjednik nastavi glasom u kome se mogla èitati jedino ljutnja: — General nikad nije trebalo da uvlaèi crnce u rat! Taj rat je velika nacionalna stvar. Crnci s tim nemaju ništa.— General Fremont ima velikog utjecaja i pristaša u Missouriju; ako je on odluèio da provede proglas o osloboðenju robova, onda on to može uèiniti ...Abraham Lincoln se namršti i reèe: — Gospoðo Fremont, mi nemamo nezavisnih komandanata u armiji Unije; svi su oni pod komandom ministarstva rata.516Znajuæi da je došao kraj njenu razgovoru, ona prijeðe na problem sa druge strane:— Nismo znali da je Frank Blair vaš predstavnik — reèe ona. — On to nije javno kazivao. Smatrali smo da je general Fremont jedini komandant u oblasti.— Ništa nije uèinjeno da se ogranièe ili opozovu generalova ovlaštenja. Svaðe nanose mnogo štete nekim stvarima, gospoðo Fremont; ne bi trebalo dopustiti da do njih doðe.On ustane. Jessie podigne oèi prema mjestu gdje je on stajao, nadvisujuæi je. Vidjela je da je otpuštena a da nije postigla ništa od zadatka zbog kojeg je bila poslana. Predsjednik nije ni rijeèju spomenuo Johnovo dugaèko pismo niti je tražio pobliža obavještenja. Oèigledno je veæ bio donio odluku o generalu Fremontu i o proglasu o osloboðenju robova. Morala je još jednom, posljednji put, pokušati da ga nagovori.Ona ustane i poène brzo govoriti. Osvrnula se na cijelu povijest Zapadne oblasti, na zbrku koju je John zatekao, na njegov rad da zaštiti St. Louis, na uvježbavanje trupa, na to kako je nabavljao opremu o svom trošku kad je nije mogao dobiti iz Wa-shingtona; kako je spasio Cairo, kako je ulio ljudima samopouzdanje. Ocrtala je gerilski rat sa stotinom problema koji su se upleli u nj i od kojih bi proglas o osloboðenju robova mnoge riješio. Istakla je jednu misao u koju je bila potpuno uvjerena, misao da to nije obrambeni rat Sjevera, ili rat odmazde zbog napada na Sumter, niti pak rat da bi se prisilio Jug da ostane u Uniji. To je bio rat za ukidanje ropstva, i ako on ne dokrajèi ropstvo, makar južne države bile i silom vraæene u Uniju, taj bi rat uvijek iznova otpoèinjao.Sada je mislila i govorila što je mogla br/e i preciznije, ali u isto vrijeme njen je duh upijao sve vanjske dojmove: predsjednikova je žena slušala na vratima blagovaonice; sudac Colcs je slušao na vratima plavog salona; Abraham Lincoln je stajao nad« noseæi se nad nju, taman, zamišljen, želeæi da je za-517ustavi a ne znajuæi kako. Nije znala kako je dugo govorila, da li deset ili možda petnaest minuta; èak nije znala što je sve rekla, jer su joj misli divlje jurile dok je pokušavala iskoristiti tih nekoliko posljednjih sekundi da promijeni predsjednikov stav prema svome mužu. Iznijela je èitavu impozantnu sliku svega onoga što je uèinio John Fremont, pre-klinjuæi predsjednika da ne sluša Johnove neprijatelje, da ne gubi u njega povjerenje, da ne uništi njegov položaj koreæi ga pred narodom kao jednog silovitog i tvrdoglavog èovjeka, èovjeka koji je uzeo vlast u svoje ruke.
Ali njen glas i misao se zaustaviše usred reèenice, jer je primijetila da je predsjednik Lincoln uvrijeðen. Uvrijeðen što je došla u Bijelu kuæu u prljavoj haljini, prašnjave kose, garava od vlaka i ceste; uvrijeðen što se nije oprostila kad je bila otpuštena, uvrijeðen što se upleæe u svijet muškaraca, u kome joj nije mjesto, uvrijeðen što je pokušavala da mu nametne svoje mišljenje, kad je za rezultat svake ozbiljne akcije odgovoran on i samo on.Neko su se vrijeme gledali u neugodnoj tišini. Onda, glasom tako tihim da je jedva mogla znati da li se rijeèi mogu èuti, ona mu zahvali na ljubaznosti što ju je primio. On ne odgovori.— Kad æu moæi dobiti odgovor na pismo generala Fremonta? — zapita ona.— Imam mnogo posla. Sutra, bude li moguæe, ili prekosutra.— Hvala vam, gospodine predsjednièe. Doæi æu po njega.— Ne. Poslat æu vam ga sutra ili prekosutra. Gdje ste odsjeli?— U hotelu »Willard«, gospodine predsjednièe, èekat æu ondje vaš odgovor. Laku noæ, gospodine, i hvala vam.Dok su išli, sudac Coles reèe: — Gospoðo Fremont, generalu æe biti oduzete sve njegove dužnosti u ratu; postoji jedna klika koja planira sve poslove Sjevera, a oni su protiv generala.518Previše slomljena i oèajna da bi odgovorila, Jes-sie zaželje sucu laku noæ na ulazu u hotel, popne se u svoju sobu i napiše šifriranu poruku Johnu. Objasnila mu je sve što se dogodilo, ne dopuštajuæi sebi da izgleda pesimistièki raspoložena, i umjesto toga javi mu da æe ostati u Washingtonu dok ne ispuni svoju misiju. Gotovo bolesna od umora, skine prljavu odjeæu i legne. Duboko u srcu muèilo ju je saznanje da je sve pokvarila, da je sve pogrešno uradila, da je kod predsjednika izazvala tako jak otpor da više nije bilo nikakve nade da bi ga mogla ponovo pridobiti.8Ali sutradan je dugo spavala, a probudila se poslije osam sati, okupala se u vruæoj vodi, pažljivo oprala kosu i s osjeæajem olakšanja navukla èisto rublje i novu haljinu. Tek što se obukla, kad Francis Blair zakuca na vrata. Bilo je prošlo pet godina otkako je otpratio Fremontove; sada je èak i onaj vijenac kose oko njegove æele bio išèezao, a oèi su mu izgledale samo napola otvorene. Zagrlili su se kao ljudi koji cijene svoju prošlost, no koji su spremni da se bore zbog buduænosti.__pa — reèe Francis Blair — tko bi se nadao daæete tako nešto uèiniti, doæi ovamo i pogriješiti kod predsjednika? Kakvog je imalo smisla protiviti se gospodinu Lincolnu?__ Nisam se ja njemu protivila. Naprotiv, predsjednik je sa mnom bio krut i hladan. On se bio odluèio protiv mene još prije no što sam došla, pa me èak nije ni uètivo primio.— Zar vi ne shvaæate kako je strašnim brigama optereæen predsjednik? — uzvikne Blair. — Niste imali pravo da prema njemu zauzmete ratoboran stav; to sebi ne bi nijedan èovjek dopustio. Ako želite uèestvovati u muškoj igri, ne smijete se oslanjati na svoje privilegije žene i kršiti pravila.519Sva uzbuðena, ona jedva èujno zapita: — Zašto me optužujete za sve to?— Zato što predsjednik kaže da ste ga tako oštro okrivili da je morao uložiti sav svoj takt da se s vama ne posvaða. Rekao je i to da ste ga obavijestili da general Fremont, ako on odluèi da se ogleda s njim, može i samostalno djelovati.Jessie je zanijemjela na tu optužbu. Naglo se spusti na rub stolice. — Da se ogleda s predsjednikom! Ali ja tako nešto nisam rekla... zašto je gospodin Lincoln vjerovao ... ?— Zar niste rekli da general Fremont, ako odluèi provesti nareðenje o osloboðenju robova, može to uèiniti bez ...Dok joj se srce stezalo, Jessie usklikne: — Zato je gospodin Lincoln rekao ono o nezavisnim komandantima! Ali ja nisam mislila da se John može postaviti protiv predsjednika! Samo sam htjela reæi
da gospodin Lincoln ne treba da se boji Johnova uspjeha s naredbom o osloboðenju robova u državi Mis-souri.— Zašto ste vi uopæe morali doæi u Washington? Zašto niste pustili Franka da sredi stvari u St. Loui-su, dok bi Montgomerv radio ovdje u glavnom gradu? Zašto ste se morali svaðati s Frankom, izgurati ga sa pozornice države Missouri?Skupivši snagu, Jessie odgovori: — Uèinili smo sve da se ne svaðamo s Frankom. Na svaki naèin smo pokušavali da ga smirimo. Ali od èasa kad je poginuo Nathaniel Lyon èini se da je izgubio povjerenje u nas.— Frank mi je rekao sasvim suprotno. Pisao mi je da je pokušavao izbjeæi svaðu s vama, ali da mu se èinilo kao da vi želite svaðu kao izgovor da ga se otarasite.— Ne, ne! To nije istina, gospodine Blair, vi znate da smo uvijek voljeli Franka.— Prije no što ste pošli u St. Louis, ja sam vas tjerao da doðete u Washington, pokazao sam vam kako ovdje možete pomoæi mužu; rekao sam vam da520ženi ne odgovara da ide u vojsku. Da ste ostali u VVashingtonu, mogli ste imati sve što ste željeli. Ali vi se na mene niste obazirali, a sada, kad nipošto nije trebalo da doðete, odlazite predsjedniku i...— Postojao je razlog zašto sam otišla predsjedniku èim mi je bilo moguæe, i zašto moje èiste stvari nisu stigle sa stanice. Mi znamo da je Frank poslao jedno ljutito pismo predsjedniku s optužbom protiv Johna. To je istina, zar ne?— Frank je pisao gospodinu Lincolnu — prizna Blair — ali to nije bilo ljutito pismo. Samo je opisao situaciju na Zapadu ...— ... i tražio da se John opozove?— Predsjednik æe Johnu pružiti svaku moguænost; on vjeruje u Johnove pobude i nezavisnost, ali nema povjerenja u njega kao vojnog rukovodioca. Na kraju krajeva, John je bio topografski inženjer, a ne vojnik. Zbog toga je predsjednik poslao Mont-gomervja i generala Meigsa da provedu istragu u Zapadnoj oblasti.Jessie skoèi i stane ispred Blaira.— John je postigao èuda u državi Missouri za šest tjedana svoje komande. Pokažite mi jednog generala Unije koji je više uradio! Njegovi se ljudi bore svakog dana, bez hrane, bez komore, bez artiljerije ...— Niste nimalo koristili Johnu. I do nas su odjeknule prièe o generalu Jessie.— Jeste li taj naziv èuli kao pogrdu?Blair postade nešto blaži. — Nije bilo ozbiljnije kritike. U stvari, Dorothea Dix vam je èestitala na radu s bolesnicima. Ali sama èinjenica da se to ime upotrebljava dovoljna je kritika. Zar ne shvaæate kako je to neprikladno? Jeste li vi amazonka? Voða ženske armije, da vas zovu general Jessie? Otkada to žene postaju generali? To je loš ukus, Jessie, da se žena gura onamo gdje joj nije mjesto, bez obzira na to kako je dobar posao koji je obavila.— To je pravi sofizam, gospodine Blair. Nije prošlo ni pet godina kako ste mi èestitali na ulozi koju521sam odigrala u izborima, time što sam zainteresirala Amerikanke za politiku i što sam pomogla da u obiteljima poveæam interes za izbore. Kad jedna žena radi za vaše ciljeve, onda odobravate njenu aktivnost; a kad radi ono što vam se èini da je suprotno vašim interesima, onda tu uvlaèite spol, koji s time nema nikakve veze. To nije dosljedno, gospodine Blair, a nedosljednost se smatra atributom žena.Francis Blair uzme šešir s ormara, zatim joj stavi ruke na ramena. — Jessie, ja sam sada previše star da bih se svaðao s djecom kojoj sam pomogao da porastu. Vi znate koliko volim Franka, i znate kako su velike moje ambicije u pogledu njegove buduænosti. Zbog toga se toliko ljutim što se vas dvoje svaðate. Ali ma što se desilo, vi i ja ne smijemo prestati da se volimo: i Tom Benton bi to zahtijevao, Jessie.
Ona ga poljubi u smežurani obraz. Blair iziðe, zatvorivši vrata za sobom. Ona pomisli kako je njen sastanak s generalom Kearnyjem zbog topa bio slièan ovom sastanku sa Francisom Blairom; sjetila se kakve je tragiène rezultate imalo njeno protivljenje generalu Kearnyju i obuzeše je crne slutnje da æe se ponoviti nešto slièno.Satima je èekala pismo Abrahama Lincolna, nadajuæi se, bez ikakva razloga, da æe ono biti ljubazno i ohrabrujuæe. Dok je prolazila pored malog ogledala, opazi na svoje iznenaðenje da joj je kosa još uvijek prašna iako ju je rano ujutro oprala. Pri-bliživši se ogledalu, poène se pažljivo promatrati.»To uopæe nije prašina«, promrmlja poluglasno. »Moja kosa je osijedjela. To mora da se desilo prošle noæi.«Nekoliko je trenutaka ostala zgranuta, a onda joj se oèi napuniše suzama.U pet po podne, kad više nije mogla izdržati u hotelskoj sobi, osjeæajuæi da æe poludjeti od strepnje ako se jedan sat ne opusti, ona stavi šešir i iziðe iz hotela. Nije znala kamo ide, ali se uskoro naðe u522Ulici C i stade pred Bentonovo zemljište, koje je ioš uvijek bilo u vlasništvu obitelji, mada nitko nije na njemu ništa sagradio. Dimnjak od cigala bio je porušen, zemljište je bilo zaraslo u korov Dok je tu stajala, osjeti kako je sada sama u Washingtonu i kako joj je taj grad postao neprijateljski. Ehza je s mužem otputovala iz Washingtona po nekom ratnom poslu. Njene druge dvije sestre živjele su u drugim mjestima, velik broj roðaka i prijatelja s Juga bio je otišao kuæi s osjeæajem mržnje prema imenu Fremont. Nekada je poznavala svaku kuæu i ogradu i dolinu i rijeku, i gotovo svakog èovjeka koji bi prošao kroz glavni grad; sada nije poznavala nikoga. Grad ju je nadrastao i prerastao, ovdje vise nije bila poželjna; prvi put nije bila dobrodošla u Bijeloj kuæi.Ali i pored sveg tog teškog bola i strepnje, bila ie obuzeta jednim osjeæajem: samo da je pored nje otac, samo da ju je Thomas Hart Benton, senator iz države Missouri, uzeo za ruku dok su se uspinjali uz stepenice Bijele kuæe, sve bi ispalo dobro. Ah Tom Benton je proživio svoj život i završio svoju borbu i sada ga više nije bilo; ona æe morati voditi sama svoje bitke. Sjetila se rijeèi što ih je Thomas Starr King napisao jednom prijatelju o njoj: »Jessie Fremont nosi puške koje su dovoljno opasne za èitavu vladu; ona je pravi Merrimac, skroz oklopi jena, i bori se na pravi bentonovski naèin.«U ovom trenutku, onako umorna, obeshrabrena, obuzeta nelagodnošæu zbog predsjednikove duge šutnje, dok joj je mrlja kralja Georgea snažno pulsirala, ne znajuæi što da radi i kamo da krene, nije se osjeæala kao Merrimac; vatra je bila prilièno prigušena njenim sastancima s gospodinom Lincol-nom i Blairom. Ovoga trenutka željela je samo jedno, da može trèati, otrèati brzo i daleko do svoje kuæice u Black Pointu koja je gledala na zahv San Franciska i tjesnac, gdje je slušala kako vjetar udara po jedrima dok su brodovi ulazili u luku.Rano iduæeg jutra, pošto je provela neprospavanu noæ, ona napiše pismo predsjedniku Lincolnu:523PREDSJEDNIKU SJEDINJENIH DRŽAVA:Juèer mi je gospodin Francis Blair rekao da je prije pet dana stiglo pismo od njegova sina Franka Blaira, koje vam je predao njegov sin ministar pošta Montgomerj Blair, a koje sadrži stanovite tvrdnje o generalu Fremontu i njegovoj vojnoj komandi u Zapadnoj oblasti Nadalje, gospodin Blair mi je rekao da ste na osnovu toga pisma poslali ministra Blaira i generala Meigsa u St. Louis da provedu istragu u toj oblasti i da vam pošalju izvještaj. Na osnovu toga, kao predstavnik generala Fremon-ta, zahtijevam da mi se pošalje prijepis pisma i svih ostalih poruka, ukoliko postoje, zbog kojih je ta istraga bila potrebna.S poštovanjem,vaša odana,JESSIE BENTON FREMONTPoslije podne stigao je predsjednikov odgovor.GOSPOÐI FREMONT DRAGA GOSPOÐO:
Juèer sam odgovorio na pismo koje ste mi donijeli od generala Fremonta, a kako mi se niste javih u toku dana, poslao sam mu to pismo poštom. Nemam ovlaštenje da vam posoljeni prijepise pisama koja posjedujem bez dopuštenja onoga tko ih je napisao. Nitko nije kod mene stvarao dojam koji bi bio protiv èasti ili èestitosti generala Fremonta i ovim protestiram protiv toga što mi se pripisalo da sam postupio s neprijateljskim osjeæajem prema njemu. Vaš odani slugaA. LINCOLN524Uvidjevši da više nema što da radi u Washingtonu, Jessie se vrati noænim vlakom u St. Louis. Slijedeæeg jutra, kad je vlak napuštao Harrisburg, jedan èovjek srednjih godina, koji je sjedio nasuprot njoj sa svojom ženom, ustane, priðe joj, s poštovanjem se pokloni i reèe: — Gospoðo Fremont, nešto æu vas pitati; moja žena i ja želimo da èujemo odgovor. Je li istina da predsjednik neæe da se posluži proglasom o osloboðenju robova kao ratnim oružjem?— Istina je.žena digne ruke i povièe: — Oh, moj sin! Moj sin! Dobrovoljno sam ga dala! Dala sam ga Gospodu, a sada je sve to uzalud.Kad se vratila u St. Louis, dozna da je John odnio stratešku pobjedu; dvije sedmice ranije imenovao je Ulvssesa S. Granta za brigadnog generala i predao mu zapovjedništvo u jugoistoènom dijelu države Missouri i južnom dijelu Illinoisa, s vrhovnim štabom u Cairu. General Grant je radio brzo i žustro, i ušao je u Paducah ispred generala Konfederacije Polka, osiguravši tako saveznim trupama prolaz kroz Mississippi kad zapoènu glavne operacije. Grant je èekao ispred ureda generala McClclla-na èetiri dana, nadajuæi se poštovanju, ali nitko nije obratio pažnju na njega; John ga je odabrao, kao što je rekao Jessie, zbog »kvaliteta koje nisam mogao naæi ni u kog drugog èovjeka, jer general Grant ima ustrajnost i željeznu volju.«Jessie odluèi da zaboravi nesretnu epizodu u Wa-shingtonu, uvjerena da æe John uskoro dobiti sredstva da zapoène operacije punom snagom. Reakcija u novinama i meðu publikom, kad je predsjednik Lincoln poništio Johnov proglas o osloboðenju robova, bila je gotovo isto tako jaka kao deset dana prije toga kad se ta vijest proèula: regrutiranje je opalo, ljudi su izjavljivali da ih rat više ne zanima, a povik u državama kao što su bile Indiana i Illinois bio je tako bolan da je ratni napor bio ozbiljno ugrožen.
Nailazila je na sve veæe teškoæe u pogledu snabdijevanja; Frank Blair je bio dobio potpun izvještaj525o Jessinu sastanku u Washingtonu s Abrahamom Lincolnom i Francisom Blairom, i èvršæe je nego ikada odluèio poraditi na tome da John bude uklonjen. Organizirao je otpadnièke elemente u Missou-riju, poveo kampanju protiv Johna u Evening New-su, i nastojao da se na cijelom Zapadu stvori dojam da nema mnogo smisla pomagati Johnu da postigne svoje ciljeve ili slušati njegove naredbe, jer John uskoro treba da bude uklonjen. Pod utjecajem te Frankove kampanje John je pomalo poèeo gubiti svoju prvobitnu hladnokrvnost.— Sada znam što je general Winfield Scott mislio u ratu protiv Meksika — primijeti on — kad je govorio o »vatri sprijeda od Meksikanaca, i vatri straga iz Washingtona«.Jessie više nije bila u stanju da mirno rasuðuje o najmlaðem èlanu Blairove obitelji. — Zar Frankovo ponašanje ne znaèi izdaju? — zapita ona. — Ako on èini sve što je u njegovoj moæi da sprijeèi formiranje i snabdijevanje tvoje vojske, time svakako pruža pomoæ i olakšicu neprijatelju. Kad bi uhvatio nekoga tko pomaže i pruža olakšicu neprijatelju, ti bi ga u tome sprijeèio? Zašto onda ne sprijeèiš Franka?— Jer ne znam što da radim s njim. Narednih nekoliko dana Blairova kampanja zauklanjanje generala Fremonta izbila je u javnost, i štampana je u novinama na Sjeveru kao i u lokalnim novinama na Zapadu. Ta kampanja umalo da nije upropastila Johnove pripreme. Muž i žena poèeše se ponovo dogovarati. Dok su sjedili u pustom uredu, uz svjetlo petrolejske svjetiljke koja je treperila po
zemljopisnim kartama, gledajuæi se obuzeti jadom i nesreæom, John potamni u licu, a oèi mu se naljutiše. On promrmlja: — Najjednostavnije bi bilo da ga ubijem; a gotovo isto tako dobro bilo bi da ga zatvorim.— Ne možeš ga ubiti — odgovori Jessie hladno — ali ga svakako možeš zatvoriti. To bi bila najveæa usluga koju bi mogao uèiniti za stvar Sjevera.— Njemu i jeste mjesto u zatvoru, ali...526__ pa stavi ga onda tamo! Nadaš se da æeš zasedmicu-dvije poæi na južni ratni front. Neæeš imati moguænosti da budeš opremljen ako on ostane na slobodi i ako ti se bude protivio. Zatvori ga; bar dok ne pobijediš u svojoj bici na Jugu.__Da — odgovori John. — Mislim da æu to iuèiniti.On napiše nalog za hapšenje, pozove stražu i pošalje je Blairu kuæi. Sjedili su do kasno u noæ i sastavljali službene optužbe. Sutradan Jessie dozna da je nacija zaprepaštena hapšenjem, jer je to za Sjever znaèilo razdor i razjedin javan je i slabljenje snaga Unije. Od Montgomervja Blaira stiže telegram koji je glasio: »Poslat æu Frankovo pismo. Nije neljubazno, pustite ga. Nije vrijeme za svaðu, osim s neprijateljima zemlje.«Mahnitost u sjevernoj štampi izazva kod Jessie zgražanje; požalila je što su to uèinili, ne zato što Frank ne bi zasluživao da bude zatvoren u Jeffer-sonovim kasarnama, veæ zbog toga što je John imao dovoljno ratova na vratu. Smatrala je da je to bila njena pogreška. Umjesto da Johnov sud stisava usred razbuktalih bjesova, ona ga je izdala, udvostruèila njegovu slabost podjarujuæi njegov bijes i savjetujuæi mu da što prije izvrši akciju. Dvaput u toku jedne sedmice uèinila je ozbiljne greške, ne samo u prosuðivanju nego i u ukusu. Umjesto da mužu pomogne, ona mu je nanijela neizmjernu štetu: èula je kako je neki ljutiti oficir uzviknuo o opæe poznatom Blairovu sluèaju: — To je uradila general Jessie! — Njen muž je nije prekorio zbog njenog neuspjeha u Washingtonu; uvjeravao ju je da je uèinila sve što je najbolje mogla. No to što ga je ohrabrila da zatvori Franka, bilo je neoprostivo.Zakljuèala se u spavaæu sobu da bi dobila nekoliko trenutaka vremena za razmišljanje. Umorna, spustila se na kraj svog vojnièkog kreveta. Zar ti strašni promašaji nisu dokaz da više nije ni od kakve koristi? Zar ne bi bila bolja prema Johnu kad bi sada otišla i pustila ga da sam vodi ovaj rat? Zar ne bi bilo bolje da je prihvatila prvo Frankovo lju-527lito mišljenje da æe nanijeti štetu svome mužu i uèiniti ga smiješnim? Bez obzira na to koliko je sitnih poslova skinula Johnu s ramena u toku protekla dva mjeseca, bez obzira na to koliko je vlakova s namirnicama stiglo na bojna polja, bez obzira na to koliko je ranjenika doneseno u novoorganizirane bolnice, kako da sva ta dostignuæa nadoknade njenu pretjeranu revnost?T/išavši na mali balkon, ona se zagleda na ulicu, promatrajuæi jedinice Zagonvijeve garde koje su kretale na vježbalište. Ne samo da nije mogla priznati kako je žalosno iznevjerila muža, veæ ne smije ni bijegom javno pokazati da je general Fremont pogriješio što je poveo ženu u rat. Ne, ona mora ostati, nastaviti svoj rad, èekati priliku da popravi svoje greške.Prvo što je uèinila bilo je da je zamolila Johna da pusti Franka, ali je Blair odbio slobodu, tražeæi javno suðenje i podnoseæi ministarstvu rata službenu optužbu protiv generala Fremonta. No, za nekoliko dana, usprkos neslaganju Sjevera, to hapšenje poèe davati korisne rezultate. Generalštab je suraðivao srdaènije, namirnice i oprema stizali su brzo, nova snaga osjeæala se u trupama. Jessie je poèela osjeæati olakšanje kad je pukovnik James A. Mulli-gan, koga su gonile nadmoænije snage Konfederacije pod generalom Priceom, odluèio da se odupre u Lexingtonu. Podigavši na brzinu utvrðenje, stao je slati hitne telegrame generalu Fremontu tražeæi pojaèanja. Mada su novine tvrdile da John ima èetrdeset tisuæa uvježbanih trupa, Jessie je znala da ima na raspolaganju nešto manje od sedam tisuæa, ukljuèujuæi i miliciju, što je bilo jedva dovoljno za obranu St. Louisa. No isto je tako znala da bi, u sluèaju
da pukovnik Mulligan pretrpi ozbiljan poraz, taj posljednji udarac mogao zadati i konaèni udarac Johnovoj komandi. Kad je otišla u njegov ured i stala ga nagovarati da pošalje pukovniku Mulliganu528i posljednjeg èovjeka kojeg ima na raspolaganju, John joj preda dva telegrama. Prvi, od sekretara ministarstva rata Camerona, glasio je:PREDSJEDNIK NAREÐUJE DA SE 5.000 DOBRO NAORUŽANIH PJEŠAKA ODMAH POŠALJE OVAMO.Drugi je bio od generala Winfielda Scotta:ŠALJITE 5.000 PJEŠAKA IZ VAŠEG ODJELJENJA OVAMO BEZ ODLAGANJA. PO PREDSJEDNIKOVU NAREÐENJU.— Ali zar ne možeš protestirati? — zapita Jessie. — Zar ne možeš telegrafirati i reæi im da su ti ljudi potrebni za pojaèanje pukovniku Mulliganu?Prvi put u mnogo godina ona primijeti suze u njegovim oèima. — Ne — reèe on — to bi bilo uskraæivanje poslušnosti, zbog èega sam veæ bio nepravedno okrivljen. Glavni grad mora da je opet u opasnosti, i mora se spasiti, makar pao Missouri i ja se sam žrtvovao.Tri dana kasnije pukovnik Mulligan je pretrpio najteži poraz koji je doživjela Zapadna komanda; zarobljeno je tri tisuæe pet stotina njegovih vojnika i mnogo municije i namirnica. Sjever je tugovao, jer se smatralo da je Missouri lojalna država, pod kontrolom generala Fremonta, a tu su ipak najviše uzmicali. Jessie je morala obavijestiti muža da se štampa na Sjeveru žali da general Fremont neprestano gubi bitke i da još nije odnio nijednu važnu pobjedu. Mnoge novine tražile su novog generala, jednoga koji æe pobjeðivati.— To jednostavno znaèi da moraš požuriti sa svojim planovima, Johne — reèe ona. — Morat æeš udariti prije nego što pripreme budu gotove. Nikad nitko neæe dostiæi savršenstvo u ovom ratu: bitke æe se morati voditi s nedovoljnim brojem ljudi ili topova ili s nedovoljno materijala, i umjesto toga morat æe se dobivati zamjenama kao što su smjelost i hrabrost.34 Besmrtna žena529— ... kojih Jug ima isto toliko koliko i mi. Nadao sam se da æu saèekati dok budemo imali puške nadmoæne po kvaliteti, jer Sjever svakako ima veæe izvore snabdijevanja. Ali ako Sjever žudi za pobjedom, ako im je ona potrebna zbog morala, onda æu morati postiæi pobjedu po svaku cijenu.Za nekoliko dana krenuo je na èelu svojih trupa. Jessie je ostala, da bi služila kao oficir za vezu za snabdijevanje. Kuriri su neprestano dolazili sa Joh-novim zahtjevima: »Kaži sanitetskom odboru da je cijelo kurirsko odjeljenje u vrlo lošem stanju i da me sve to veoma zabrinjava... Naše se teškoæe uglavnom i sastoje samo u oskudici prevoznih sredstava; traži od kapetana McKeevera da uèini sve što je u ljudskoj moæi da nabavi kola, mazge, pošalje opremu i koèijaše. Moramo imati sablje i puške; šalji sve to kako god znaš... hitno pošalji Constableovu bateriju, ako ikako možeš, a tisuæu prepravljenih austrijskih pušaka dobro bi nam došlo ako biste ih mogli odmah poslati... Hitno pošalji miliciju i pobrini se za njihovu odjeæu... Neka ka-petak McKeever pošalje k meni pukovnika Fitza H. Warrena, ako je ikako moguæe... Odmah naredi pukovniji pukovnika Craft-Wrighta...«U St. Louisu bilo je ostalo samo nekoliko oficira, uglavnom bolesnih. Jessie nije imala ovlaštenje da potpisuje nareðenja ili rekvizicije namirnica; polovinu vremena provodila je tražeæi oružje i opremu, drugu polovinu na to da joj oficiri potpišu traženja, kako bi ta traženja postala službena. Radila je upravo paklenski, intenzitetom koji je prelazio njenu snagu i sposobnost: jer je znala kako je Johnu sve to hitno potrebno i kako je opasan njegov položaj. Nikada nije propustila ni najmanju priliku da mu pošalje rijeè ohrabrenja: da mu kaže kako su mu odani ljudi u St. Louisu i kako su sigurni u konaènu pobjedu; kako ga je Horace Greelev pohvalio u njujorškoj Tribune, o tome što je juèer rekao jedan èlan Kongresa na govornici o energiji i odluènosti generala Fremonta. Pisala je vesela pisma, uvjerljiva, puna ljubavi; i uvijek je primala530
odgovor: »èitam tvoja pisma da bih upio njihovu dobru, veselu atmosferu«.Dvadeset devetog rujna Jessie dobi telegram kojim ju je John obavještavao da mora ostati nekoliko dana u Jefferson Citvju, pa neka ona odmah krene u njegov logor. Jessie je znala da ne postoji neki naroèit posao zbog kojeg bi morala iæi u Jefferson City; pored toga što ju je želio vidjeti još jednom prije odlaska u rat, taj telegram je bio gest i sveèana izjava ljubavi.John ju je saèekao na kolodvoru u Jefferson Citvju. Pet dana ga je gledala kako dotjeruje vojsku za borbu. Još je nedostajalo nekoliko stvari: nekoliko njegovih oficira nije bilo dovelo svoje pukovnije iz drugih krajeva države Missouri; nemoguæe je bilo održavati neprekidan lanac kola do logora. No vidjela je da te teškoæe ne plaše ni Johna ni njegove ljude: živjeli su na zraku, bili su zdravi i raspoloženi za bitku koja æe uèvrstiti glas vojske Zapada kao jedne od velikih borbenih snaga nacije.Dan prije no što je trebalo da dignu logor i krenu na jug u potrazi za generalom Konfederacije Pri-ceom, stigao je u logor sekretar ministarstva rata Cameron, nenajavljen. Sekretar ministarstva rata bio je stari poštovalac Fremontovih, vršio je za njih kampanju 1856. godine i podržavao Johnovu proklamaciju o ukidanju ropstva prije nego što ju je Lincoln opozvao. Simon Cameron bijaše visok, mršav èovjek, blagih sivih oèiju, visoka èela, sjajne kose i veoma mladenaèkog držanja. Kao mladiæ bio je urednik novina, obogatio se štampanjem, posvetio se graðenju željeznica i bankarstvu. Kako je imao izvanredno mnogo uspjeha kao poslovan èovjek i glavni politièar u Pcrmsvlvaniji, pokušao je da dobije republikansku nominaciju 1860. godine, ali se povukao u korist Abrahama Lincolna pošto su mu Lincolnovi pristaše obeæali položaj ministra rata. Sklapao je ugovore o vojnim nabavkama samo sa svojim prijateljima, a onda bi žmirio kad bi oni vršili prijevare na štetu vojske Unije, pa je takvo stanje dovelo do ogorèene kritike, tako da je pred-34*531sjcdnik Lincoln za njega veæ tražio neku dužnost u Evropi, kako bi ga se otarasio.On reèe onoliko odsjeèno koliko mu je dopuštalo njegovo ljubazno ponašanje: — Generale, uzeo sam slobodu da pregledam vaš logor. Nalazim da svuda vlada zbrka: èete su loše organizirane, trupama je potrebno odijelo ...— Nama su potrebne mnoge stvari, sekretare Ca-merone — odgovori John. — Hrana i materijal, koje veæ dva mjeseca oèajnièki tražimo iz WashingtOr na, a nismo primili ništa. Mada uniforme ljudi nisu baš dotjerane za borbu, njihova srca i ruke jesu.— Molim vas, shvatite me, generale — uzvikne sekretar Cameron. — To provjeravanje nije moja ideja.— Smijem li vas onda zapitati tko je to naredio? — na to æe Jessie.— Predsjednik Lincoln mi je naredio da izvršim inspekciju generalove oblasti.— Jeste li konferirali s Blairom u St. Louisu?— Da, gospoðo Fremont, razmotrio sam s Frankom Blairom prilike u ovoj oblasti.Nastade trenutak neugodne šutnje. Jessie samo što se nije ugrizla za jezik da ne bi odgovorila; ali posljednjih mjeseci je dobila gorku pouku, i tako je šutjela, oèekujuæi da John progovori. Sekretar Cameron prekine šutnju.U džepu imam nareðenje predsjednika Lincolna da vas opozovem. Zamolio me da postupim po svom sudu; ako ne doðem do uvjerenja da ste spremni otpoèeti dugo oèekivane operacije, treba da vam oduzmem komandu.Jessie se morala diviti Johnovu uètivom ponašanju.— Sekretare Camerone — reèe on — neæemo tratiti vrijeme raspravljajuæi o Franku Blairu i njegovim optužbama protiv mene u St. Louisu. Mogu li vam pokazati naše planove za napad? Spremni smo da udarimo. U narednih trideset do šezdeset dana532zbrisat æemo pobunjenike iz Missourija, a flota naših topovnjaèa otvorit æe rijeku Mississippi sve do New Orleansa.
On stane podrobno iznositi planove operacija. Jessie je promatrala sekretara Camerona i laknu joj kad je primijetila kako je njegovo lice prestalo da bude ozbiljno dok se interesirao za Johnove taktièke poteze na zemljopisnim kartama. Sunce je zašlo za brda na zapadu, a duge sjenke prodirale su u šator. Jedan oficir uðe i reèe: — Trupe su spremne za veèernju molitvu, gospodine.John digne pogled sa svojih zemljopisnih karata.— Gospodine sekretare, hoæete li nam ukazati èast i prisustvovati našoj veèernjoj molitvi.Sekretar Cameron kimne, uzme Jessie za ruku, i izašavši iz šatora poðe na veliki èetvorokutni slobodan prostor. Zagonvijevi gardisti u svojim plavim uniformama stajali su u stavu mirno ispred zastavnika, dok su vojnici stajali zbijeno oko trga. Muzika je svirala jednu crkvenu pjesmu, dok je više tisuæa mladih vojnika pjevalo rijeèi jednostavne molitve. Za Jessie je to bio lijep i dirljiv prizor, ta vojska koja je stajala gologlava na suncu što je zalazilo, dok ih je sveæenik blagosiljao. Onda zaèu doboše na èiji se zvuk èete vratiše u šatore; kad je trg utonuo u mrak, na brežuljcima se zapališe vatre, i èulo se kako vojnici pjevaju.Jessie, John i sekretar Cameron sad su mirno stajali na napuštenom trgu. John naposljetku reèe:— Vidjeli ste vojsku Zapada; mogli ste vidjeti da u njihovim srcima nema zbrke. Spremni su i jedva èekaju da se bore za Uniju.Sekretar Cameron se okrene Jessie: — Priznat æu da je zakljuèak gospoðe Fremont bio taèan. Poslije posjete Franku Blairu u St. Louisu bio sam odluèio da izvršim nareðenje o smjenjivanju na koje me je ovlastio predsjednik Lincoln. Ali sada sam promijenio mišljenje: vidio sam vaše planove i dojmila me se vaša vitalnost, pa ako sam ikada vidio jednu jedinstvenu skupinu ljudi spremnih za borbu, ova vojska koja je veèeras primila blagoslov doista je533spremna. Zadržat æu nareðenje do povratka u Wa-shington; to æe vam pružiti moguænost, generale, da ispunite svoje nade i uništite neprijatelja.— Koliko mi vremena preostaje?— Onoliko koliko æu moæi da vam ga osiguram. Udarite jako i brzo, nemojte dopustiti da vas ma što zaustavi. Gladni smo pobjede: moral Sjevera je poljuljan. Regrutiranje je u opadanju, vlada gubi povjerenje u podršku naroda, Engleska i Evropa oèekuju naš poraz i veæ se spremaju da pomognu Konfederaciju. Ako nam sada pružite pobjedu, bez obzira uz koju cijenu, mogli biste spasiti Uniju.Johnove oèi bljesnuše i on reèe: — Imat æete tu pobjedu.— Vjerujte mi, generale Fremonte, ja osobno ne bih vam ogranièavao vrijeme, ali vaši neprijatelji u Washingtonu navaljuju na predsjednika Lincolna, ne daju mu mira, pokušavaju da ubrzaju njegovu odluku... još nekoliko sedmica mogu ih zadržati. Ako do tada ne uspijete, moæi æete shvatiti da morate prepustiti mjesto drugom oficiru.— Ako ne uspijem — odgovori ozbiljno John — odmah æu podnijeti ostavku.Sutradan ujutro Jessie se vrati u generalštab u St. Louis. Na zemljopisnim kartama, u toku narednih sedmica, promatrala je muža kako ulazi sve dublje na jug u potrazi za neprijateljem, do Tiptona, Warsawe, Osage Rivera, dok se general Prièe povlaèio paleæi sve za sobom. John ju je obavještavao šifrom da se neprijatelj neæe moæi spustiti dalje od Spriengfielda; bio je uvjeren da æe ga moæi tamo prestiæi i nanijeti mu poraz.Onda je dvadeset šestog stigla vijest koja je uzbudila i nju i naciju: Zagonvijeva garda, koja je brojila svega sto i pedeset ljudi, napala je i razbila u Springfieldu garnizon generala Pricea od dvije tisuæe ljudi. To junaèko djelo opovrglo je sve optužbe protiv Johna i Zagonvijeve garde, tj. da su nakiæeni samodršci kojih je jedina funkcija da služe kao poèasna straža svom generalu. To su bile prve novosti534koje je Jessie primila u toku èitavih sedmica, i ona je blagoslovila te ludo odvažne, hrabre ljude koji su pobijedili.Iduæeg dana, mada je štampa još bila puna hvale na raèun Zagonvijeve garde, stigne joj tajna poruka iz Washingtona. Sedmice milosti za Johna bile su prošle. Službeno nareðenje bilo je veæ po kuriru poslano
generalu Hunteru u St. Louis. General Hun-ter trebalo je da otpusti generala Fremonta i preuzme njegovu vojsku i komandu. Poslije svih Joh-novih planova i rada, sada u predveèerje njegova glavnog napada, trebalo je da bude smijenjen, pod uvjetima koji su potvrðivali da su sve optužbe protiv njega bile istinite.Jessie je ukoèeno sjedila na stolici: general Hun-ter je bio tu u St. Louisu. Kuriru predsjednika Lincolna bit æe potrebna puna dva dana da vlakom stigne u St. Louis. Telegrafska poruka koju je primila davala joj je jedan dan prednosti, što onda ako Johnu pošalje vijest da poðe u akciju i postigne takvu presudnu pobjedu da nareðenje o smjenjivanju nikad neæe ni biti uruèeno?To je bila prilika koju je tako željno oèekivala, prilika da uèini Johnu uslugu preko i iznad granice dužnosti, tako izvanredno važnu uslugu koja æe nadoknaditi njen neuspjeh s Abrahamom Lincolnom i Frankom Blairom.10Ona skoèi i priðe zemljopisnoj karti države Misso-uri koja je visila na zidu. John se bio ulogorio južno od Springfielda, oko dvije stotine i pedeset milja daleko. Jedan vlak trebalo je da krene u Rollu za dva sata. Rolla se nalazila na pola puta do Springfielda, i tu je mogla unajmiti brzu koèiju, a kad njome ne bude mogla dalje, osedlane konje. To bi joj pružilo još nekoliko sati prednosti ispred generala Huntera. Brzo je spremila nekoliko toaletnih stvarèica u malu torbicu i u èetiri sata krenula vlakom koji je polazio sa kolodvora Union. Odjeljci535su bili prepuni vojnika, traènice su bile loše, vlak je stajao na svakih nekoliko milja iz razloga koje putnici nisu mogli utvrditi.Vozila se cijele noæi u hladnom, mraènom odjeljku, gotovo izvan sebe od nestrpljivosti što se vlak: svaki èas zaustavljao usred prerijske tame. Sjedila je zatvorenih oèiju, ali su joj misli nailazile jedna za drugom obnavljajuæi sve ono što su uèinili od prvoga èasa kad su stigli u St. Louis, i podsjeæajuæi je na sve ono što bi mogli uèiniti u buduænosti ako Johnovo nastupanje na jug uspije.Ponovo je proživjela muke što ih je proživljavala dok je èekala DeRosierova brata da se vrati iz Kavv's Landinga s viješæu od Johna da je pošao na ekspediciju prije no što je dobio naredbu pukovnika Aberta da je smijenjen. Onda joj je bilo dvadeset godina; danas je uskoro trebalo da napuni trideset i osam; onda se suprotstavila pukovniku Step-henu Wattsu Kearnvju; danas se suprotstavila Abra-hamu Lincolnu. Znala je da su joj glasovi o njenom sastanku s predsjednikom uèinili mnogo štete, da su joj najbliži prijatelji gospodina Lincolna javno davali ime nadžak-babe i piljarice nazivajuæi je opasnom ženom zbog njene beskrajne odanosti mužu. No da li uopæe postoji neka druga odanost? Ako nije bila duboko uvjerena u ispravnost postupaka svoga muža, kakva je onda ona bila žena, kakav je brak stvorila? Ako žena ne bi bila spremna da potrèi kroz noæ da spasi muža, iako iz iskustva zna kakve je boli i patnje mogu zadesiti, bi li bila naj-podnošljivija žena?U šest ujutro je popila èaj i pojela rošèiæ u kolodvorskom restoranu u Rolli, a onda pronašla ko-njušnicu i unajmila koèiju sa dva konja. Koèijaš je bio star i nenavikao na žurbu, ali ga je nešto u njenom ponašanju tjeralo da se žuri. U toku dugih sati prijepodneva Jessie se tresla i drmusala po neravnoj cesti; u podne su promijenili konje u jednoj krèmi gdje je dobila toplo jelo; za jedan sat veæ su pošli dalje. Koèijaš je poznavao cestu, ali po slaboj svjetlosti sumraka, ispred Lebanona, jedan toèak536upadne u duboku brazdu, slomi se i koèija se prevrne. Jessie se izvuèe neozlijeðena, ali nije mogla nagovoriti umornog koèijaša da nabavi nov toèak ili da popravi stari.Ostavila je kovèeg, prešla pješice što je brže mogla sedam milja do Lebanona. Nije spavala gotovo punih èetrdeset i osam sati, drmusala se i truckala i ispala iz koèije na cestu te je bila malne potpuno iscrpljena, ali ju je njena snažna volja tjerala naprijed. Nadala se da æe u Lebanonu naæi novu koèiju.Bio je mrak kad je stigla na gradski trg. Noæu su sve radnje bile zatvorene. Vidjela je da æe joj biti nemoguæe da u to doba dobije makar i osedla-nog konja; onda opazi i da je potpuno iscrpljena i da
neæe moæi jahati daljnjih pedeset milja do Joh-nova logora a da se prethodno nekoliko sati ne odmori. Trojica ljudi su razgovarali na jednoj strani trga; ona im priðe i zamoli ih da joj kažu gdje ima neka krèma. Neki stariji èovjek pažljivo je omjeri, a zatim je pozove da poðe za njim. Poveo ju je na brežuljak u jednu veliku kuæu, otvorio vrata i pustio je unutra. Njegova žena i kæi uvedoše je u veliku obiteljsku sobu; po njihovim licima, gitarama i violinama, gomili knjiga o muzici, i po previše èvrsto upletenim pletenicama žene, ona odmah vidje da je to djeliæ Njemaèke presaðen u državu Mis-souri.Ona objasni da želi sobu da se odmori nekoliko sati i neko sredstvo da se odveze u Springfield. Majka je uvede u jednu malu spavaæu sobu. Spavala je dok nije zaèula zvuke koèije koja se spuštala niz brežuljak. Pošto se brzo obukla, vidje da su èetiri sata ujutro i da je njen domaæin uspio pronaæi samo konje za oranje i seoska kola bez opruga. Do-maæinov mladi sin poðe s njom da je poveze, ali su tako polako napredovali da je Jessie iskoristila prvu priliku koja joj se pružila da unajmi konja za jahanje od jednog farmera.Bila je noæ kad je stigla u Johnov logor. Straža je brzo odvede u generalov šator, ispred kojega je537gorjela vatra. Kad je odmakla zastor na šatoru i ušla unutra, ugleda Johna gdje sjedi na kraju drvenog stola i gleda zemljopisne karte. On skoèi, uplašena izraza lica, obaspe je stotinom pitanja — zašto je došla, kako je došla ovamo, što se dogodilo. Tek kad je umila lice i ruke u hladnoj vodi i nekoliko se minuta odmorila, Jessie progovori.— Johne — reèe ona — predsjednik Lincoln te je opozvao. General Hunter je veæ na putu ovamo da od tebe preuzme komandu.Njegovo lice poprimi uètiv izraz èovjeka koji se povlaèi. On upita: — Kad dolazi general Hunter?— Ne znam. Neprestano sam strepila da æe biti prekasno, da æe stiæi ovamo prije mene.— Napadamo u zoru — reèe on brzo. — Svi su planovi gotovi. Pobunjenici su odluèili da se odupru na Wilson's Creeku. Za nekoliko sati ostvarit æemo ono na èemu smo mjesecima radili... i osvetiti smrt Nathaniela Lyona.— General Hunter je možda svega sat-dva daleko.— Udvostruèit æu straže. — On pozove jednog oficira i izda mu nareðenje da nikoga ne propuštaju kroz liniju ni iz kojeg razloga. Kad je oficir otišao, John reèe: — Doði, sjedi ovamo sa mnom pored stola. — Sjedila je mirno dok joj je on ocrtavao hitrim prstima strategiju pomoæu koje æe pobijediti vojsku generala Pricea i istjerati ga. Æula je malo od onoga što je govorio. Doznala je da æe povesti trupe u akciju, da se ono što se dogodilo Nathanielu Lyonu u Wilson's Creeku može desiti i Johnu Fre-montu, da mnogo ljudi mora pasti. On bi mogao biti jedan od njih. Malo poslije John primijeti da ga ona ne sluša. Videæi strah u njenim oèima, on odgurne papire i karte u stranu i uzme je za ruku.— Ti valjda ne želiš da ja budem general od papira?— Upravo sam pomislila: prije nekoliko dana imali smo dvadesetogodišnjicu braka. Ti si se nalazio u logoru kod Osage Rivera. Ni ti ni ja nismo ni538pomislili na to. Bili smo previše zauzeti i zaposleni. I tako, dragi moj, ovo je kao neka naša proslava.John prinese dlan njene ruke svom obrazu, rekavši: — Sutra æemo proslaviti — kad se bitka završi i kad pobijedimo. Ali ti si mi donijela pravi poklon, Jessie: priliku da popravim nešto dok ne bude prekasno. Uvijek si mi pružala priliku da uèinim dobro, a to je uvijek bilo u kritiènom trenutku kao što je ovaj.Sjedili su u hladovitoj tišini šatora, svaki za jednim uglom dugaèkog grubog stola, dok su im misli odlutale dvadeset godina unatrag, u sjeæanje na sretne dane i na suðenje i teškoæe što su ih pro-živjeli. Polagano, gotovo bolno, Jessie reèe: — Lako je govoriti o ljubavi u normalnim prilikama — kad nema krize. Ali sada, kad je tvoj život u opasnosti, kad se možda zauvijek rastajemo, toliko sam ispunjena zahvalnošæu za naših dvadeset godina drugar-stva da gotovo i nemam ništa drugo da ti kažem; ništa osim onoga što sam ti veæ mnogo puta rekla: da te volim, da sam te voljela od prvog trenutka kad si
istupio iza oèeve stolice u Višoj školi gospoðice English i kad si me uzeo za ruku, da si bio cijeli moj život, i da si moj život uèinio lijepim i sretnim.On se i ne pomakne, veæ ju je samo promatrao. — Obeæao sam ti onog poslijepodneva kad smo sjedili pored stola za èaj ispred vatre koja je buk-tala da æu te uvijek voljeti. Ta me je ljubav natjerala da se nadam. Ne znam što æe se desiti sutra, Jessie, rat je nesigurna stvar. Može se desiti stotinu nepredviðenih stvari koje bi nas mogle sprijeèiti da pobijedimo. Ali poæi æu na to bojno polje sutra ujutro znajuæi da moram pobijediti...Netko oštro zakuca na vanjsku motku šatora. Jedan kurir odmakne šatorsko krilo i uðe, lica uprljanog na mjestima gdje mu je znoj bio probio kroz prašinu sa ceste. On vojnièki pozdravi i zapita: — General Fremont? — onda otvori podstavu od kaputa i izvadi dokument koji je bio sašiven u kaputu i pruži ga Johnu.539John baci papir na pisaæi stol i vikne: — Gospodine, kako ste dobili odobrenje da uðete u moje linije?— General Hunter mi je naredio da vam dostavim ovu poruku, gospodine. — Zatim pozdravi po vojnièki i izaðe.11Jessie je bojažljivo promatrala lice svoga muža koji je najprije pogledao na zaglavlje pisma a zatim na potpis. Zatim joj pruži poruku. Ona proèita nareðenje, koje je potpisao predsjednik Lincoln, kojim oslobaða Johna Fremonta zapovjedništva. Sjedili su u mukloj tišini nekoliko trenutaka. Onda John reèe: — Napad se ne može izvesti u zoru. Od svega što je bilo planirano mora se odustati.— Koliko je sada sati?— Blizu je ponoæ.— Zar nisi ti ovdje komandant dok general Hunter ne stigne da te zamijeni?— Praktièki jesam.— Pa onda, ako general Hunter ne stigne do zore, zar moraš povuæi nareðenja koja si dao ovoj vojsci? Ova vojska je pripremljena za veliku pobjedu. Vojska Zapada ima pravo dokazati da se može boriti i odigrati svoju ulogu u ovom ratu. A i ti imaš pravo, Johne. Da su ovog kurira straže zadržale do ujutro...Osjeæajuæi se malen i obeshrabren, John samo nekako odgovori: — Imaš pravo, Jessie, napad treba da se izvrši. Sutra æe biti sto dana otkako smo sti-gliu St. Louis; sve ono što smo otada uèinili, svaki naš pokret, sve je bilo usmjereno na ovaj trenutak. Bilo bi okrutno prema stvari Sjevera da propustimo tu priliku...— Hoæeš li onda napasti?— Ne, ne mogu. Svaki drugi oficir bi to možda uèinio — svaki drugi oficir bi to uèinio. Ali s obzirom na moje porijeklo, ne mogu.— Zašto ne, Johne?540— Ne mogu se pobuniti.Njene se misli zaustaviše, jer tu je bio neprijatelj, njihov vjeèno prisutni drug, ta jedina jedincata rijeè koja je paralizirala njihov mozak i njihovu hrabrost, rijeè koja je bila simbol njihove nesreæe. Ona brzo priðe mužu. Njega sada ne smiju pobijediti muène sjene prošlosti. Znala je kakva ga bol èeka ako ga sada smijene, upravo u trenutku kad se spremio da stupi u akciju; kad bi ga samo mogla nagovoriti da zauzme hrabar i odvažan stav, njena bi misija bila ispunjena. Poslije Johnove velike pobjede mogla bi ponosno istupiti, vratiti se na Sjever svojoj djeci, jer bi njen zadatak bio ispunjen. John bi krenuo za veæim pobjedama. Ona odluèno stane pred muža.— To si rekao kad sam te tjerala da pošalješ svoje trupe da uèvrste pukovnika Mulligana, umjesto što si poslušao nareðenja i poslao pet tisuæa ljudi u Washington kako bi general McClellan mogao s njima paradirati gore-dolje po Aveniji Pen-nsvlvania. Sve što si postigao, Johne, proisteklo je iz nezavisne akcije, a ne iz slijepe poslušnosti. Mi se plašimo te rijeèi, a ne djela, jer nas ta prokleta rijeè, pobuna,
progoni u mislima. Kad ti je bio potreban novac da platiš trupe, trupe koju su se spremale da odu po završetku njihove devedesetodnevne obavezne službe, ti si nabavio potreban novac od intendanta. To je bilo ilegalno, ali je to èak i predsjednik odobrio. Možda je ilegalno poèinjali u zoru tu bitku, ali završiti je pobjedonosno, to se nikad ne bi moglo smatrati pobunom.On beznadno odmahne glavom.— Ah, Jessie, vojska se dugo sjeæa: kad bih ujutro napao, a neprijatelj ne bi bio tamo, ili bi pobjegao ili odbio da se bori, ili ako bi se suprotstavio ili se borio a mi ne bismo postigli izvanrednu pobjedu, opet bi nastala hajka. Opet bi se èulo: »Fre-mont se pobunio, to je èovjek koji ne priznaje autoritet, koji krši vojnièku disciplinu, koji ne vodi trupe u borbu zato da pomogne Uniji veæ da saèuva svoju vlastitu komandu i položaj.«541— Sekretar Cameron ti je rekao kako im je oèajnièki potrebna jedna pobjeda; naredio ti je da je po svaku cijenu izvojuješ ...— Gospodin Lincoln je vrhovni komandant. Naredba kojom me je on opozvao poništava uputstva sekretara Camerona.— Johne, jesi li ikad požalio što sam zadržala nareðenje koje ti je poslao pukovnik Abert i poslala ti rijeè koja te je navela da poðeš u drugu ekspediciju?— Ne, Jessie, rezultat je opravdao djelo.— Pa zašto onda i sada tako ne shvatiš? Došao je presudan sat, sat za koji si radio sto dana. Pred tobom je odluèujuæa bitka. Hoæe li general Hunter moæi izvesti tvoje planove?— On æe htjeti da izvede svoje planove i svoju operaciju. Ova ekspedicija bit æe upropaštena.— Nijedna pobjeda nije nezakonita, Johne, samo su porazi nezakoniti. Zar ti to ne. duguješ pripremama koje si izvršio da bi jutros vodio ovu bitku? Nikad nisi odbio da primiš ono što sobom nose smione i nezavisne akcije. Bojiš li se drugog suðenja pred vojnim sudom? Mi smo jedno takvo suðenje izdržali, izdržat æemo i drugo.Sjedio je na kraju dugaèkog drvenog stola, na-slonivši glavu na ruke.— Ja to ne mogu uèiniti, Jessie — promrmlja on. — Tvoj otac je jednom rekao da je mala pobuna katkada duh demokracije. Ja sam sebi veæ negda popustio tome duhu. Utoliko je general Kearnv imao pravo. Stalna pobuna je opasnija od bilo kojeg korisnog rezultata koji se njom postiže. Ne mogu postati pobunjenik iz navike.Nije imala pravo da ga dalje podstièe. što se nje tièe, ona se nije plašila posljedica; nazvali to ljudi pobunom ili bilo kojim izmeðu stotine drugih naziva, ona bi u zoru izvršila napad. Ona je vidjela ljude koji su se iz obiènih regruta preobrazili u dobro organiziranu borbenu jedinicu; promatrala je mukotrpne metode pomoæu kojih je John sakupio do-542voljno topova i artiljeriju da omoguæi taj napad. Kao Napolen, proveo je sto dana u velikoj kampanji. Ali sada je svemu došao kraj, njihovi napori bijahu uzaludni, oduzeto im je pravo da dalje sudjeluju u ovoj stvari i u ovom ratu za slobodu za koji su se odavna pripremali i za koji su veæ podnijeli mnoge žrtve.Znala je da bi, ako im napad ujutro ne uspije, Jessie i John Fremont bili nazvani »roðenim pobunjenikom i ženskim politièarom«. Pitala se kako je to ona, koju je general Kearny nekada uvjerio da se nitko ne smije buniti protiv svoje vlade, voljna da ponovo krene tim trnovitim putem.U daljini se zaèuše glasovi; svakim trenutkom postajali su sve jaèi i jaèi, a izgledalo je kao da dolaze iz mnogo pravaca. Jessie i John iziðoše pred šator da doznaju kakvo je to komešanje. Vijest o Johnovu opozivanju bila se proèula do oficirske kantine, i oni su bili došli da èuju. Stajali su oko šatora u polukrugu, po šestorica u jednom redu; zatim se zaèuše drugi zvuèi, bat nogu koje trèe i uzbuðeni glasovi, i vojnici se poèeše stjecati na trg, pa se Jessie na kraju uèinilo, na svjetlosti prve èetvrti mjeseca, da ih se, dokle je oko dosezalo, skupilo na tisuæe. Neki oficir vikne: — Je li istina, generale Frcmon-te, da ste opozvani?
_ jest _ odgovori mirno John. — Malo kasnije nastavi: — Srodili smo se kao vojska. Ja sam se upoznao s hrabrim i plemenitim duhom koji ste vi unijeli u obranu svoje zemlje. Nastavite kako ste poèeli, a mom nasljedniku pružite isto tako oduševljenu podršku s kojom ste mene podržavali. Vojnici, žalim što vas napuštam.Iz prednjih redova zaèuše se povici protesta. Stojeæi uz njega, Jessie je èula žagor ljudskih glasova, svaki je govorio nešto drugo, ali svi su mislili isto. Æula je oficire kako prijete da æe dati ostavku, vojnike kako traže da on ostane komandant, kako se kunu da se neæe boriti ni pod kim drugim, da æe543baciti puške, da imaju pravo da se bore onako kako su to odavno planirali i kako im je bilo obeæano. Ljudi se umiriše. Svi se okrenuše Johnu oèekujuæi odgovor. John im reèe da se nitko ne može pobuniti protiv predsjednikove odluke, da je prva dužnost jednog vojnika da sluša nareðenja, da on više nije njihov komandant, da se više ne bore ni za kog oficira, veæ za cilj Unije. Onda zamoli vojnike da se vrate u svoja odjeljenja. Nitko se i ne makne; to nije bio odgovor koji su oni oèekivali i koji æe prihvatiti. On se okrene i zagleda se u svoju ženu. U zraku se osjeæala napetost. Jessie opazi da on proživljava tešku borbu. Nije govorila. Sada je bilo na Johnu da, suoèen s vojskom koju je on oživio, donese konaènu odluku. On se okrene svojim ljudima.— Pripremite se za napad!Svi spontano povikaše od radosti; oficiri i vojnici odmah se raziðoše, vièuæi i pjevajuæi u najveæem oduševljenju. Jessie uðe u šator i sjedne za dugaèki drveni stol. Poslije nekoliko trenutaka pojavi se John i sjedne pored nje. Sjedili su zagrljeni, ta dva druga iz razdoblja Stotinu dana. Bili su baèeni u vrtlog zbrke i kaosa, radili su kao sumanuti, iz sveg srca i duše borili su se za cilj koji im je godinama bio pred oèima. Istina, pravili su pogreške: pokušali su da vode ovaj rat ne po najmanjoj cijeni u dolarima, veæ po najmanjoj cijeni u ljudima. Bili su prevareni, zavedeni — ali uvijek od strane sjevernjaka koji su se bogatili na ratnim nabavkama. Sa Johno-vom smjelošæu na podruèju vojne strategije oboje su pokušali da iskoriste jednaku odvažnost i na polju politièkog manevriranja, ali predsjednik Lincoln nije htio dopustiti osloboðenje robova, i tako je njihova nezavisna akcija bila ocijenjena kao prenagljena, kao nekontrolirana želja da prekoraèe svoja ovlaštenja. I dalje su smatrali da su imali pravo što se tièe osloboðenja robova, i dalje su smatrali da je trebalo osloboditi Crnce prije svršetka rata, i tješili su se time što ih je polovina Sjevera podr-544zavala u njihovu uvjerenju. A eto tek što je prošlo Sto dana, veæ su bili uklonjeni i opozvani. Još svega dva-tri sata i ponovo æe morati da udare, bez zakonskog prava da to uèine, ali iz najdublje potrebe svoje prirode, jer je njihova stvar, kao u vrijeme ekspedicije i zauzimanja Kalifornije, tražila hrabru i odluènu akciju.Njihova šutnja i odluènost ponovo se pokolebaše: konjska kopita udarala su u daljini, svakim trenutkom sve glasnije i glasnije. Dok su Jessie i John sjedili i u mraku se gledali, stežuæi se za ruke, konji dokasaše ispred šatora. Jahaèi su brzo sjahali. Ispred šatora na maloj drvenoj platformi zaèuje se bat èizama. Jessie i John se digoše kad je general Hunter ušao, pozdravio generala Fremonta i preuzeo komandu Zapadne armije.Trebalo je da vlak stigne u St. Louis u devet ujutro, ali je stigao tek u devet uveèe. Kad su stigli do Brentonove kuæe, vidjeli su da su ulica i otvoreni prostor oko kuæe prepuni žena i djece, djeèaka i staraca, koji su tamo stajali od ranog jutra. Izišavši iz koèije, zaèuše viku i pozdrave. Kad se gomila svijeta razmakla da ih propusti, Jessie vidje da su vrata njihove kuæe okiæena vijencima i cvijeæem, žene i djeca njihovih vojnika iz Springfielda govorili su im u prolazu rijeèi ohrabrenja, rijeèi kojima su izražavali zahvalnost i ljubav. Jedna starica reèe odluèno dok su prolazili:— Ne mari, gospodine Fremonte i Jessie, mi stojimo uz vas u èasu vaše sramote.John je stajao na pragu okrenut gomili svijeta, pokušavajuæi da progovori, da kaže jednu rijeè zahvalnosti ili ohrabrenja. Jessie nije htjela da bilo tko od tih ljudi primijeti da plaèe; ona uðe u kuæu i
odluèno se popne u svoju malu spavaæu sobu do malog balkona sa kojeg je mogla vidjeti što se dolje dešava. Daleko dolje na ulici primijeti kako se gomila razdvaja i kako kroz nju prolaze konjanici no-35 Besmrtna žena545scèi baklje. Bili su to Zagonvijevi gardisti, mnogi u zavojima, s tragovima metaka na konjima i uniformama. Zaustavili su se ispred Bentonove kuæe, izvukli sablje i posljednji put pozdravili svog komandanta.Taj je prizor toliko dirnuo Jessie da joj suze po-tekoše niz obraze: ti oficiri iz Zagonvijeve garde bili su otpušteni iz službe kod Johna, njihova imenovanja bila su poništena; ranjeni i mrtvi meðu njima bili su nepriznati; mrtvi, koji su se tako junaèki borili u Springfieldu, pali su uzalud.Nju obuze osjeæaj slièan onome u rezervatu Dela-ware Indijanaca. Sjela je na rub željeznog kreveta i zarila lice u ruke. Znala je da je rat, koji je tek bio poèeo, za njih završen. Sve što je preostalo bit æe provjeravanje i procesi, optužbe i tužbe, ogorèenje i razoèaranje zbog poraza. No onda joj odjednom postade jasno da to vrijedi za svakog tko je upleten u taj strašni rat, da æe malo njih postiæi više od poraza, oèajanja i smrti.Èula je posljednje uzvike pozdrava dolje iz gomile svijeta; èula je kako se konji okreæu i polaze dugom pošljunèanom ulicom; èula je kako ljudi odlaze i noæ se smiruje; èula je teške muževe korake na stepenicama.Što sada da rade? Kamo da krenu? Kako æe se suoèiti sa danima koji dolaze?Stojeæi tu, u nijemoj patnji, srca obuzetog bolom, jedva dišuæi, Jessie se sjeti trenutka prije dvadeset godina: nosila je svoje prvo dijete, a John je istoga dana otišao na svoju prvu ekspediciju na Zapad. Trebalo je da živi bez njega šest mjeseci. Vrlo rano otišla je u oèevu biblioteku da mu pomogne da nešto radi. Kad su napravili raspored rada, i kad je njezin otac otišao u Senat, obuzela ju je užasna usamljenost koja je iskrsla iz tame ranog jutra, baš kao i sada. A onda je primijetila da je njen otac ostavio na pisaæem stolu jedno pisamce, citat iz Marka Aurelija:546Ne brini za buduænost, jer ako je ikada doziviš, imat æeš za vodièa isti onaj zdravi razum koji te i sada štiti.Èula je Johnove korake kako stupaju posljednjim stepenicama. Ona se okrene od prozora i jedva se osmjehne, zatim prijeðe preko sobe da širom otvori vrata mužu.35*SEDMA KNJIGADobra vremena opet æe doæiKad više nije mogla izdržati bol zbog rata, kad je smrt bila svuda oko nje, smrt njihovih bivših drugova sa bojnog polja, smrt sinova njihovih najboljih prijatelja, kad je izgledalo da æe se cijela nacija uništiti, njene misli poèeše tražiti spas u maloj kuæici na Black Pointu, tako jednostavnoj, tako èistoj, sa vjetrom i suncem i kišom Zapada, pod kojima je sve ostajalo èisto i svježe. Imala je troje oduševljenih saveznika, Lily, Charlija i Franka, koji su više od nje èeznuli za San Franciskom. No znala je da se ne mogu vratiti kuæi: morali su se braniti pred kongresnim istražnim odborom; kad ih jednom oslobode, možda æe dobiti neku drugu komandu ili položaj u vladi, gdje æe John moæi primijeniti svoju vještinu i iskustvo da pomogne pri okonèanju neprijateljstava.Pokušala je da unajmi namještenu kuæu u New Yorku, ali je u grad, zbog ratnih priprema, nagrnu-lo na tisuæe ljudi sa cijelog sjevera. Nije mogla ništa pronaæi i zato je, da ne bi morala s obitelji stanovati u hotelu i da ih sve smjesti pod jedan krov, kupila namještenu kuæu u Devetnaestoj ulici. John je prenio svoje papire u malu prizemnu radnu sobu, gdje je provodio dane pripremajuæi obranu. Jessie je provodila jutra pomažuæi mu da napiše rezime èinjenica za obranu, prikupljajuæi dokumente koji su za nju bili potrebni. Oboje su radili marljivo i ozbiljno, i nisu raspravljali gotovo ni o èem drugom kad su bili
zajedno; ali Johna su èesto pozivali u Washington da pruži obavještenja istražiteljima, i tako je Jessie imala vremena i za zadatak koji ju je najdublje dirao. Bolesni i ranjeni iz vojske Unije548dopremani su u velike gradove, gdje nije bilo dovoljno moguænosti da budu zbrinuti. Sanitetska služba èinila je sve što je mogla, ali i sada, kao i prvoga dana u Jeffersonovim kasarnama, kad je nalazila mrtve ljude sa šalicama kave i komadima usoljene svinjetine na grudima, nije bilo dovoljno kreveta za ranjenike, nije bilo dovoljno lijeènika ni bolnièarki, medicinskog i sanitetskog materijala; vlada je raspolagala s dovoljno novaca da kupi ratnu opremu kojom je trebalo da ranjava ljude, ali je rijetko imala dovoljno sredstava da kupi lijekove koji æe im pomoæi da ozdrave.Pošto je smjestila obitelj u Devetnaestoj ulici i upisala djecu u razne škole, posvetila je veèeri i poslijepodneva zadatku da skuplja novèana sredstva. Od starih prijatelja skupljala je novac na ljubazan naèin; od drugih je skupljala svakim sredstvom koje je mogla izmisliti: nagovaranjem ili laskanjem, kao što je uèinila u St. Louisu, ili govoreæi onima koji nikad ni izdaleka nisu vidjeli kako izgleda rat, èije se oèi nikad nisu spustile na ranjenog vojnika, o velièini potrebe i o vrijednosti priloga. Izmeðu akcija prikupljanja novca pošla je kolima u prvi obilazak da snabdije bolnice knjigama i èasopisima; nagovarala je žene da svakog dana odlaze u bolesnièke sobe i da pišu pisma ranjenika; donosila je cvijeæe od kuæe da osvježi sobe i unese miris u njih. Svaki dan koji bi pružio trenutak sreæe ranjeniku ili ga za korak približio ozdravljenju bio je savršeno proveden dan. Pisma su stizala gotovo iz svih država Sjevera i Juga, pisma majki koje su zahvaljivale za posljednju ljubaznost ukazanu sinu, koji je bio daleko od kuæe, prije nego je umro; pisma žena i sestara kojima su se njihovi mladiæi vraæali zbog toga što se ona postarala za njihovo lijeèenje; pisma ljudi koji su se vratili u službu u vojsku i koji nisu zaboravili prijateljski sat razgovora, ili što je dovela specijalista koji im je spasio ruku ili oko.Najviše ju je boljelo žalosno stanje oficira iz bivše Zagonyijeve garde. Bolesni i napušteni, oni549èak nisu imali pravo da se lijeèe u državnim bolnicama, pa su i oni i njihove obitelji bili u oèajnom stanju. Jessie je smatrala da su oni zaslužili ne samo potpunu bolnièku njegu i materijalnu pomoæ dok ponovo ne stanu na svoje noge veæ da imaju pravo da budu pohvaljeni za velike ratne napore. Jednoga dana padne joj na um na koji bi naèin oboje postigla: otišavši u Boston, posjetila je izdavaèko poduzeæe Ticknor & Fields, i predložila da napiše knjigu koju bi nazvala Prièa o gardi. Izdavaè Ticknor joj je unaprijed isplatio šesto dolara za tu ideju, a ona je sve to potrošila za lijeènièku njegu bolesnih oficira. Onda se smjestila u blagovaonici svoga doma s pismima koja je primila od gardista dok su bili na putu u Springfield i Johnovim bilješkama o njihovim najstarijim jedinicama. Radila je neprestano jedanaest dana, od sedam ujutro pa dok nije zbog veèere morala staviti u stranu papire. Ticknor & Fields požurili su da štampaju Prièu o gardi, koja se mnogo prodavala meðu publikom na Sjeveru zbog prièa o junaštvu i pobjedi. Jessie je zaradila nekoliko tisuæa dolara i tim novcem pomogla Zagonyijeve oficire.Nalazila je da je blagotvorno raditi stvari iz ljubavi, o kojima se ne može raspravljati: na politièkom frontu nije bilo bolnica, ni lijeènika ni bolnièarki, ni knjiga, cvijeæa ili znakova samilosti. Njen je glas sada bio isto onako nisko kao što je bio visoko 1856. godine, kad je gotovo pola nacije vikalo »Fremont i Jessie«. Prièa o njenom sastanku s predsjednikom Lincolnom bila se proèula, bez ijedne olakšavajuæe okolnosti. Ljudi su samo znali da je došla pred predsjednika Lincolna prljava i nepo-èešljana i da je gospodin Lincoln rekao: — Tako me je žestoko napala da sam morao uložiti sav svoj takt da se ne posvaðam s njom; da je ratoborno rekla Franku Blairu da ima isto toliko prava da se bori na ratnom frontu kao i svaki muškarac. Vojska ju je kritizirala što je bespravno zauzela položaj komandanta; prièe o nesretnih èetrdeset osam sati u Washingtonu prenosile su se od usta do usta, mijenjale se pri svakom preprièavanju, uvelièavale,550mijenjale, a ponekad èak i izvrtale; a to što su je prikazivali kao ambicioznu laktašicu i diktatorku, kao razmetljivu i neprirodnu ženu, bilo je nešto što ju je do srži potreslo. Koliko je bilo bolje i ugodnije ulaziti
u bolnicu s poklonima za bolesnike nego ulaziti u generalštab i biti uvuèen u svaðu oko pitanja vojne vlasti protiv politièke.Kad je došlo proljeæe, Jessie i John otišli su u Washington na službeno saslušanje pred domovima Kongresa. Ponovo, kao prije deset godina na suðenju pred vojnim sudom, njihov ugled i lièni položaj bili su u pitanju. No ovo nije moglo da bude pravo suðenje: njega su imali da vode civili koji su trebali da donesu jedno mišljenje o elementima strategije za borbu za koju generalu Fremontu nije bilo dano dovoljno vremena da je privede kraju. I general Jessie je tu trebalo da iziðe pred sud, jer, mada nije imala službeni položaj ili odreðeni posao koji bi joj se mogao oduzeti, istraga je trebalo da osudi i njenu prisutnost i njenu aktivnost u St. Louisu i da osudi njenog muža na osnovu njene aktivnosti.Umjesto da se osjeæa neugodno i da bude zabrinuta zbog èestih odgaðanja saslušanja, Jessie je uèinila sve što je mogla da što više odgodi otvaranje istrage. Istina, John je bio osuðen na neaktivnost, on je žudio za borbom protiv svojih neprijatelja u ministarstvu rata, ali kad bi hladno razmislila, postalo bi joj jasno da ih svaki dan koji je prošao dovodi bliže opravdanju; neuspjesi i tragedije toliko su zaredali u ovom ratu i krivicu za njih snosila su tolika odjeljenja i komandanti da njen muž vise nije bio najvažniji general koga je trebalo slomiti. Zar predsjednik Lincoln nije maknuo generala Georgea B. McClellana kao komandanta Potomaèke armije jer nije mogao izdati nareðenje kojim bi poslao svoju savršeno uvježbanu i opremljenu armiju u akciju? Sjever je poèeo shvaæati koliko je to bilo zamršeno uæi u rat bez izvježbanih vojnika, bez pušaka i artiljerije, bez hrane i odijela, i ona je uskoro primijetila da se simpatije javnosti polako opet priklanjaju generalu Fremontu, da ogovaranje koje ih je okru-551/ivalo kad su stigli u New York jenjava i ustupa mjesto ogovaranju drugih komandanata Unije, kritiziranju stalnih poraza i politièkih promašaja u VVashingtonu.Dok je trajalo saslušanje, Jessie i John su boravili nekoliko sedmica u domu Elize i Williama Careva Jonesa. Mada nitko nije spominjao teške dane suðenja pred vojnim sudom, uspomena na te tako burne dane teško ih je pritiskala kad je Jessie upitala Williama Careva Jonesa za nekoliko savjeta o proceduri pred odborom za voðenje rata.Krajem ožujka, Jessie, Eliza i John išli su Avenijom Pennsvlvania po hladnom proljetnom suncu, zaustavivši se na trenutak na stepenicama kongresne zgrade prije no što su ušli u prostoriju odbora. Kad su istražitelji ušli i zauzeli mjesta oko dugaèkog stola, Jessie osjeti olakšanje videèi da su to sve ljudi naklonjeni Fremontovoj stvari: Ben Wade iz države Ohio, Zachariah Chandler iz države Michi-gan, John Covode iz Pennsvlvanije i George W. Ju-lian iz Indiane.Listajuæi važnije novine sa Sjevera, vidjela je da one u potpunosti reproduciraju optužbe vrhovnog suca, ali da je njihova žaoka bila otupljena zahvaljujuæi uvodnim èlancima koji su govorili o tome koliko su oni mnogo više postigli, uz nevjerojatne teškoæe, nego što se postiglo na drugim poljima.Kad je John ustao da istupi pred odbor, bio je miran i siguran; glas mu je bio spokojan kad je poèeo èitati pripremljenu obranu. Ona se nije ni trudila da slijedi njegovo dokazivanje taèku po taè-ku; proèitala je taj rukopis bezbroj puta. Umjesto toga misli su joj se vratile na vojni sud od prije èetrnaest godina. I ovo je bilo suðenje pred vojnim sudom, mada je izgledalo mnogo uètivije: od kakve je koristi suditi jednom èovjeku kad je veæ jednom javno osuðen i kažnjen? Vojni sud je prekinuo Johnovu karijeru u Topografskom korpusu i dao znak da se spusti zavjesa u polovini njegove struène aktivnosti. Je li onda ovaj sastanak odbora552posljednji èin njegove drame? Hoæe li ova istraga završiti drugu polovinu njihove karijere i prisiliti ih na još trinaest ili dvadeset i tri godine lutanja? Iz tog sanjarenja prenu je spominjanje njenog imena i iznošenje dokumenata koje je njezin muž predoèio odboru bez njenog znanja: izvještaje o njenoj službi u St. Louisu, svjedoèanstva Johnovih službenika o njenom uspjehu u prikupljanju materijala kad materijala jednostavno nije bilo; pohvalu koju je izrekla Dorothea Dix što je uredila bolnicu u Jeffersonovim kasarnama, izvještaje Sanitetske komisije koja je pohvalila njen rad na skupljanju bolnièarki i
medicinskog materijala. Svjedoèio je da ju je on poslao u Washington, naredio joj da ide u Bijelu kuæu ravno sa željeznièke stanice i da se ne vrati dok ne uspije predsjedniku Lincolnu potpuno objasniti stanje u Zapadnoj komandi. Bila je zahvalna i dirnuta kad se John isprièao predsjedniku Lincolnu uvjeravajuæi ga da je njegova žena išla k njemu s punim poštovanjem kako prema njemu osobno tako i prema njegovu položaju, i ako je izgovorila koju neumjesnu rijeè, da je to bila posljedica velike napetosti i umora za koji je on, general Fremont, uvijek bio odgovoran.Trebalo mu je dva i po dana da iznese svoj sluèaj; onda je trebalo odboru još dva i po dana da donese odluku. General Fremont i Jessie ne samo da su bili osloboðeni veæ su bili i pohvaljeni za držanje u ratu. Njihove greške nisu bile zaglaðene, veæ su bile prikazane kao rezultat energije i pokušaja da u roku od nekoliko mjeseci postignu ono za što je trebalo godinu dana pažljivog rada. Johna su pohvalili što je stvorio flotilu topovnjaèa, pripojio St. Louis Uniji, vodio rat protiv gerilaca, imenovao generala Granta, uzdizao borbeni moral u vojsci Zapada, gonio generala Pricea, koji je odluèio usprkos neizbježnom porazu da se suprotstavi nadmoænim snagama generala Fremonta iza Springfielda u zoru onoga dana kad je general Hunter preuzeo komandu.553Novine na Istoku i na Zapadu gotovo su jednodušno hvalile odluku odbora, slažuæi se s posljednjim tvrðenjem da je komanda Johna Fremonta u Zapadnoj oblasti bila »jasno okarakterizirana ozbiljnošæu, sposobnošæu i nepobitnom odanošæu«. Na ogromnom mitingu u Cooperovu institutu neki najpopularniji voðe Sjevera, Charles Sumner, Schuvler Colfax, David Dudley Field, Charles King, William Evarts sada su potvrdili Johnovo nepriznato naèelo o osloboðenju robova. Henry Ward Beecher ih je pozvao da doðu u nedjelju ujutro u njegovu crkvu i na njegovu propovijed, u kojoj je govorio o suprotnosti izmeðu Johna i Daniela Webstera, rekavši da je Webster umro i da æe vjeèno ostati mrtav jer se nagaðao s ropstvom, ali da æe ime Johna Fremonta živjeti vjeèno i da æe ga se sjeæati vjeèno kad Sjedinjene Države budu nacija slobodnih ljudi. Izvještaji su dolazili iz Cincinnatija, Andovera, Gal-lipolisa i drugih poljoprivrednih pokrajina Iowe, da je u obiteljima koje su se borile u ratu ljubav prema Johnu Fremontu i njegovu proglasu za osloboðenje robova ostala duboka i stalna, da je njegovo uklanjanje umanjilo vjeru ljudi u vladu.Jessie je bila sretna što su bili osloboðeni, no bila je to sreæa zbog olakšanja i zahvalnosti, a ne zbog obeæanja za buduænost. To javno izlaganje vjere nije im moglo vratiti one sate uoèi treæeg studenog, kad su John i njegova vojska bili spremni da odnesu jednu od prvih velikih pobjeda Sjevera. Odbor je opravdao Johna Fremonta, vjera naroda u njega ponovo se vratila, no bilo je drugih ljudi, mladih ljudi koji su mogli zauzeti njegovo mjesto, ljudi koji su bili svježi, oduševljeni i puni borbenosti, ljudi punih pouzdanja, jer rat u svim svojim vidovima još nije bio prešao preko njih. Oni su imali priliku da daju doprinos stvari Unije i na neki naèin su promašili; nisu uspjeli, kao i uvijek, iz dobrih razloga, èak junaèkih razloga, ali ipak nisu uspjeli.554Jessie je proživljavala ratne godine u nekom naroèitom raspoloženju, u neprestanoj živèanoj napetosti, velikoj preosjetljivosti i osjeæaju da ne živi u omrznutoj sadašnjosti, veæ u žarko željenoj i dalekoj buduænosti.Godina 1863. poèela je tako povoljno da je iskreno vjerovala da æe kraj godine donijeti i kraj rata: na Novu je godinu naime Abraham Lincoln dao zemlji proglas o ukidanju ropstva. Svega petnaest mjeseci prije vikao je na nju: — General uopæe nije trebao da uvlaèi Crnce u rat. Crnci nemaju s time nikakve veze. — Sada im je Lincolnovo prihvaæanje proklamacije o ukidanju ropstva donijelo politièku zadovoljštinu, kao što su im kongresni istražitelji svojevremeno bili dali vojnièku.Njen rad sa Sanitetskom komisijom bližio se kraju, jer je bilo dovoljno bolnièarki i bolnica, a zemlja je postala svjesna potrebe da daje novèana sredstva za ranjene vojnike. Isto kao one nesretne noæi dok je stajala pred Bentonovim imanjem zaraslim u korov i èeznula da se vrati u svoju kuæu u Black Pointu, daleko od borbe i rata koji su je razdirali, isto tako su joj se sada misli sve upornije vraæale u ostakljenu
verandu odakle su gledali brodove kako prolaze kroz Zlatna vrata, gdje je jahala po dinama sa svoje troje djece i jedrila s njima po zalivu. Èeznula je za mirom i usamljenošæu, èeznula je da dodirne svoje drage stvari, èeznula je za razgovorima o književnosti sa Thomasom Starrom Kingom i Bretom Harteom, za intenzitetom života na granici, gdje su ljudi bili previše zaposleni graðenjem i izgraðivanjem a da bi sudjelovali u osobnim prepirkama ili politièkim krvnim osvetama. Prenuvši se, ona primijeti kako èezne za ugodnim i mirnim životom; ako nije èeznula za dostojanstvenim tradicijama Cherrv Grovea, barem je osjeæala glad za sigurnošæu i tradicijom Black Pointa, koji je više odgovarao njenom temperamentu od Cherrv Grovea.555— Znam kolika je tvoja želja da odeš kuæi, Jes-sie — reèe joj John suosjeæajno — ali za mene nema posla u San Francisku.— ... èak ni u pogledu tvojih planova za trans-kontinentalnu željeznicu?— Svi željeznièki projekti prave se ovdje na Istoku. Poèinjem ulaziti u posao; izgledi su dobri... Strpljenja, draga moja, i hrabrosti — promrmlja on ljubeæi je u obraz. — Za nekoliko godina imat æeš svoj vlastiti željeznièki vagon i moæi æeš putovati izmeðu svojih domova u New Yorku i San Francisku svakog mjeseca.Jessie vrati poljubac, a onda uzvikne: — Razumije se! Ja se trudim da gonim dugu po cijelom kontinentu. Dom je tamo gdje ti je posao. Tko bi to mogao znati bolje od mene? — Ona zamišljeno ušuti. — Samo što su oni mjeseci u Black Pointu bili tako lijepi; ostali su mi tako živi u duši kao da sam ih juèer proživjela. Kad tvoja željeznica bude sagraðena, vratit æemo se kuæi.Prepuštena sebi, bez pravog oslonca i bez pravog rada ili želje, osim želje da se veæ jednom završi taj užasni rat, dopisivala se s Thomasom Starrom Kin-gom, koji joj je, zauzvrat za novosti s Istoka, slao prikaze o duhu i raspoloženju San Franciska; uspjela je da jednu pjesmu Breta Hartea štampa u Atlantic Monthlyju; a ona i John su postali najprisniji prijatelji i osobe povjerenja pjesnika Johna Green-leafa Whittiera, koji je pisao u toku njihove predsjednièke kampanje: »Ustani, Fremonte, i poði; svako doba mora imati svoga èovjeka«; koji je pružio oslonac Fremontovim pristalicama širom cijele zemlje kad je napisao poslije Johnova otpuštanja: »Tvoja pogreška, Fremonte, bila je jednostavno što si radio kao hrabar èovjek, bez takta politièara.« John je cijenio mišljenje Whittierovo i njegovo prijateljstvo zbog pjesnikove duševne nepodmitlji-vosti, kao što je objašnjavao Jessie. Vidjevši koliko on može djelovati na njenog muža, èesto ga je pozivala da im doðe u posjet na nekoliko dana; ona i556John su odlazili u Amesburv da bi vikend proveli s Whittierom meðu njegovim cvijeæem i knjigama.Onda joj je rat nanio udarac s druge strane: dobila je telegram iz ministarstva rata kojim su je obavijestili da je vlada preuzela Black Point i da æe sagraditi tvrðavu pored njezine kuæe. Nekoliko puta je proèitala telegram, ne mogavši shvatiti njegovo znaèenje. Zašto bi vladi bio potreban Black Point? Što æe im taj mali komadiæ zemlje? Oni joj ne mogu oduzeti taj obiteljski dom. Dom je privatno vlasništvo.Ali kad je pokazala telegram Johnu, on joj, oklijevajuæi, objasni da nema pravo: vlada može konfiscirati svako imanje koje joj je potrebno radi nacionalne sigurnosti. Black Point je svega jednu milju udaljen od Alcatraza; ako se na oba ta mjesta sagrade tvrðave, nijedan brod neæe moæi uæi u zaliv San Franciska. Bilo je to okrutno, uništilo je sve njene snove o vraæanju u Black Point, ali John je shvaæao razloge ministarstva rata. Ne, ništa oni tu ne mogu, ne preostaje im drugo veæ da pošalju ugovor i priznanicu za isplatu i da èekaju dok im vlada isplati odgovarajuæi iznos za njihovu zemlju.Dok su joj suze kupale oèi, ona zapita Johna: — A što æe biti s našom kuæom? Naša im kuæa nije potrebna?— Previše je velika da se preseli, a ministarstvu rata se jako žuri. Oni æe je srušiti da bi napravili platformu za smještaj topova.— Srušiti! — povièe ona bolno. — Zašto drugi ljudi imaju pravo srušiti naš posjed i naše živote? Zašto su imali pravo uništiti nas u St. Louisu i razriješiti te dužnosti komandanta, samo zato da bi istražni odbor a
sada i predsjednik Lincoln potvrdili da si uvijek bio u pravu? Zašto imaju pravo da nam sruše kuæu na Black Pointu, da bi se onda za godinu-dvije isprièali da nisu imali pravo, da na kraju krajeva zemlju uopæe nisu trebali? Zar mi nismo ljudska stvorenja, sa srcima i dušama i osjeæajima? Zar mi nemamo nikakva prava? Mogu li nam oduzeti sve što imamo i sve što nam je sveto? Zar se ne možemo boriti protiv njih?...557— Ne mogu ti odgovoriti na tvoja pitanja, draga — reèe on teška srca — jer to nisu »oni«. Danas nam ministarstvo rata oduzima naš dom; juèer su nam Blairovi i gospodin Lincoln oduzeli komandu; prekjuèer smo zbog podmitljivosti štampe i neobuzdanog klevetanja jedne politièke stranke izgubili predsjedništvo i Bijelu kuèu, a prije toga lišio nas je karijere u Senatu izborni zakon koji nije garantirao dugi rok senatoru kojega su biraèi najviše željeli; a još prije toga su nam general Kearnv, pukovnik Cooke i poruènik Emory oduzeli službu. Vidiš, mila moja, ne postoje »oni«: svakim obrtajem sudbine pojavljuje se druga osoba, drugi razlog, druga sila.— Znaèi da ne možemo ništa uèiniti... da se ne možemo buniti?— Ništa. Ovim svojim telegramom ministarstvo rata ne traži odobrenje da preuzme Black Point; njime te samo obavještava da je to veè uèinjeno. Slušaj me sada, draga moja; ne, ne, nemoj okretati glavu. Daj da ti vidim lice. Da, znam da plaèeš i da ne voliš da ti vidim crvene oèi; nisam tako glup da æu pomisliti da si lijepa kad plaèeš, jer ti uvijek plaèeš kad doista imaš razloga; znam da su San Francisco i ta kuæa na Black Pointu bili za tebe raj. Jednostavno moramo pronaæi drugi raj...Ona tužno odmahne glavom.— Bio je to naš prvi pravi dom i ognjište, jedan naèin života, tradicija kojoj smo se vraæali; oduzeto nam je posljednje utoèište.Ali nije imala pravo: bilo je i drugih utoèišta, duševnih utoèišta, najskrovitijih utoèišta utjehe i vjere koja su joj mogla biti oduzeta. Najprije su dobili vijest o smrti propovjednika Kinga u San Fran-cisku, smrti koja je nastupila zbog prevelikog rada i iscrpljenja, zbog sagorijevanja njegove duše za Uniju. Nakon tog udarca iznenada je umrla Eliza u Washingtonu, umrla je od bolesti koja ju je morila u toku mladosti. VVilliam Jones je bio u Kali-forniji u ratnoj misiji, i tako je Jessie otišla u Washington da pokopa stariju sestru u obiteljskom558grobu Bentonovih, kraj majke i oca. Pored bola zbog prerane Elizine smrti, Jessie je bila i zgranuta kako brzo nestaje obitelj Benton. Njoj je bilo svega trideset i devet godina, a veæ je izgubila majku, oca, brata i sestru. Ostale su bile samo ona i dvije sestre.»Smrt mora da je moj prijatelj«, pomisli ona; »rijetko kad me napušta.«Sjedila je pored prozora svog doma u Devetnaestoj ulici jednog poslijepodneva mjeseca lipnja 1863. godine kad ugleda Johna kako juri uza stepenice, ozaren osmijehom. Ponosno joj je gurnuo u ruku primjerak njujorške Tribune, a njegov hitri prst je upozorio na èlanèiæ u kome je stajalo da je formirao udruženje sa Samuelom Halletom, uvaženim osnivaèem, i da su ga izabrali za predsjednika društva koje je namjeravalo graditi željeznicu kroz državu Kansas. Jessie htjede da proèita do kraja èlanak u kojem je stajalo kako je general Fremont otvorio urede u Beaver Streetu, ali je John bio previše nestrpljiv da bi je pustio da èita; uzevši joj novine, on glasno okrene list i pokaže joj oglas kojim je tražio ponudu za nekoliko tisuæa tona željeznih šina koje bi trebalo dostaviti u Kansas City, nekadašnji Kavv's Landing njegovih prvih ekspedicija. Cak i u tom uzbuðenju ona primijeti crtež kojim je bio popraæen oglas i zapazi da je buduæa željeznica trasirana taèno prema putu koji je on ucrtao u karte nakon svoje prve ekspedicije a koji je vodio kroz brda i doline, i da æe glavne željeznièke stanice biti sagraðene u gradovima što su izrasli na pepelu njegovih prvih logorskih vatri.Oni su dotle uglavnom živjeli u nadi da æe poèeti graditi svoju željeznicu, ali sve do ovog trenutka to su bila samo razoèaranja. Sa svih strana doživljavali su udarce: neminovno su zanemarili Mariposu, i ona je bila prodana, a John je izgubio i vlasništvo i kontrolu nad njom; ali je još uvijek imao tri osmine od
zarade; savezna vlada nije bila zainteresirana za željeznice i nije im htjela pružiti pomoæ; njihovi protivnici u Washingtonu, naroèito Blairovi, i dalje559su onemoguæavali Johnu da postigne bilo kakvu suradnju s vladom. John se žalio Jessie: — Postao sam persona non grota u glavnom gradu; mogla bi pomisliti da sam bio hvalisavi demokrat koji se suprotstavio njihovom izboru. Ja ne mogu graditi željeznicu ako mi se ne odobri trasa i ne dodijeli zemljište. Kao što ti je Tom Benton sigurno rekao, èovjek ne može ništa postiæi u Kongresu ako nije vješt taktièar u politici.— A sam bog zna da nam je politike dosta — reèe Jessie suosjeæajno.Ali sada su teški dani bili prošli: John je ponovo bio na glavnom putu, ispunjavajuæi životnu ambiciju njihove obitelji. Oèi su mu blistale, a njegova prava ljubav prema svojoj liènosti kao da je bila ponovo roðena s pripremanjem novog projekta. Novine su donosile uzbudljive èlanke o njegovim planovima za željezni put do Kalifornije; zemlja je postala svjesna važnosti željeznice, pa je èak i Kongres, koji je tako dugo oklijevao, poèeo uviðati da æe naposljetku morati prihvatiti neku ulogu u tom proširenju na Zapad. Prihvativši svoj položaj kao ozbiljan i sposoban graditelj željeznica, kao èovjek koji ispunjava još jedan san ekspanzije na Zapad, John je brzo stjecao naklonost i ponovo zauzeo uvaženi položaj koji je tako dugo uživao.Ponovo je trebalo da budu u stanju da zapoènu nov život i da rade posao koji nešto vrijedi; sve ono što je bilo u prošlosti bit æe zaboravljeno u energiji i radosti dostignuæa. Prvi put otkako je general Hunter preuzeo komandu u petrolejkom osvijetljenom šatoru iza Springfielda, prije osamnaest mjeseci, osjetila je nadu u liènu sreæu i sigurnost.Jessie je dala na znanje mužu da je završila s politikom, ali je uskoro uvidjela da politika nije završila s njom. Mada više nije posjeæivala Washington, mnoge službene osobe iz Washingtona dolazile su560u njenu kuæu u New Yorku. Za stolom za veèerom Richard Henry Dana im je rekao da je gotovo nemoguæe naæi u Washingtonu nekoga tko bi bio odan predsjedniku, da je opæe uvjerenje u Lincolnovu nesposobnost uhvatilo tako èvrst korijen da on ne bi mogao biti ponovo nominiran kad bi trebalo još iste veèeri održati konvenciju. Bili su obaviješteni da su svega dva od trideset sedam èlanova Kongresa podržala Abrahama Lincolna i da nitko u Wa-shingtonu osim njegove grupe ne želi da se Lincoln ponovo kandidira. William P. Fessenden pisao je u jednom pismu: »Nikad se u jednoj vladi nije skupilo toliko bijednih nesposobnjaka; tražili smo nekoga tko æe sabotirati željeznice, pa smo ga i našli.« Senator iz Ohija Sherman tvrdio je da je Lincoln odgovoran za ratni kaos. èak do New Yorka se èulo da predsjednika treba prisiliti da preda ostavku zbog toga što je »neodluèan, nemaran i potpuno nekvalificiran«.Jessie je dugo pratila politièko mahnitanje kao dio ratnog zbivanja, ali kad je prošla polovina 1863. godine, morala je izvijestiti muža da kritike na raèun predsjednika Lincolna nisu ostale samo prazne rijeèi: tražili su da ga zamijeni general John C. Fremont. Otišli su da slušaju govor Wendella Phillipsa abolicionistima skupljenim u Copperovu institutu, govor u kome je tvrdio da se mir ne može postiæi dok general Fremont ne preuzme topove. Pokazala je mužu isjeèke iz bostonskog Pioneer a, koji je tvrdio da je pukovnik Fremont jedini ozbiljan kandidat za predsjednika na izborima 1864. godine, i uvodne èlanke iz njemaèkih novina kao što su bile spring-fildski Staats Anzeiger, i Bldtter iz Mississippija, koji su poèeli kampanju da Fremont bude izabran za predsjednika. Fremontovi klubovi su se stvarali u državama Illinois, Ohio, Wisconsin i New York. Krajem rata, vjera u predsjednika Lincolna bila je pokolebana, a povjerenje u sposobnost i karakter Joh-na Fremonta poèelo se pretvarati u ono oduševljenje koje mu je donijelo kandidaturu 1856. godine.36 Besmrtna žena561
Jessie nije znala treba li da bude uznemirena ili radosna zbog takvog razvoja stvari. Obuzimale su je razlièite misli, jer se uza sve žaljenje zbog te kampanje protiv predsjednika koja je bila nauštrb ratnim naporima ipak neprestano sjeæala onog poniženja koje je vlada nanijela njenom mužu. Kako bi za Johna bilo divno da zamijeni Lincolna kao republikanski kandidat, da bude izabran za predsjednika valom narodnog oduševljenja — ali kako je užasno proæi ponovo kroz još jednu izbornu borbu, izdržati uvrede i rane koje su im pomraèile dane 1856!Ali ako se ona u duši osjeæala nesigurnom, vidjela je da kod njenog muža te nesigurnosti nema: on je želio nominaciju, želio je borbu, želio je izbor i predsjedništvo i Bijelu kuæu. Omalovažavanje i nepravde što ih je pretrpio od dana kad je imenovan za komandanta Zapadne oblasti mogli su da budu zbrisani jednim potezom: mogao je postati vrhovni komandant. Onda bi izvlastio svoje neprijatelje, sebiènjake koji su mu zatvorili vrata Wa-shingtona; vodio bi rat djelotvorno i odluèno, brzo bi ga dovršio i onda sav napor vlade usredotoèio na rehabilitaciju Juga.Sve joj je to govorio, tajne nade, osvete i nagrade koje muž jedino ženi povjerava. Videæi kako on to ozbiljno uzima, kako je živo želio predsjedništvo, tisuæu puta više nego 1856. godine, Jessie potisne sumnju i zbrku u svojoj duši.— Oèigledno možeš ponovo dobiti demokratsku kandidaturu, ako to želiš — napomene ona, pružajuæi mu svežanj isjeèaka. — New York je izabrao prošle godine za guvernera demokrata Horatija Sey-moura, a sedam država poslalo je u Kongres èlanove demokratske stranke. Bude li raspoloženje naroda u studenom 1864. godine isto kakvo je danas, mogao bi poraziti gospodina Lincolna.— Ne — odgovori John — ne možemo naškoditi stranci kojoj smo pomogli da se formira. Ja sam republikanac. Nikad neæu moæi da budem išta dru-562go. Bude li se rat vukao do proljeæa, i budu li meni ponudili kandidaturu naše stranke ...Pregledavajuæi pažljivo novine prvih mjeseci 1864. godine, mogla je uvjeriti muža da je narod sve to više raspoložen da mu pruži podršku. Jedva je postojao neki grad na Sjeveru i na Zapadu koji nije imao Fremontov klub ili Fremontove novine. Bile su osnovane novine New Nation da potpomažu njegovu kandidaturu. Godišnja skupština radikalnih republikanaca bila je sazvana u Clevelandu 31. svibnja, a potpomagali su je Fremontovi klubovi i mnoge novine koje su ga podržavale. Kad je Jessie otišla u Cleveland, kao što je prije osam godina išla u Philadelphiju, zatekla je tamo osam stotina sakupljenih delagata, koji su predstavljali gotovo sve države Sjevera. Skupština je napadala predsjednika Lincolna što je sprijeèio slobodu štampe i slobodu govora, što je popustljiv prema Jugu i, kao najvažnije, što nije bio u stanju da okonèa sukob. Dok je sjedila, mala i slomljena u dnu dvorane, uvjerena da John ne treba da ima posla sa tim nezadovoljnicima i otpadnicima, zaèuje kako kandidiraju njenog muža za predsjednika.Kad se vratila kuæi iz Philadelphije sa godišnje skupštine 1856. godine, prišla je mužu puna ponosa; meðutim ovoga putk vratila se sa stanovitim osjeæajem gaðenja. Tek je bila jedan dan kod kuæe u Devetnaestoj ulici kad je doznala da je John kao kandidat radikalnih republikanaca postao ozbiljna prijetnja Lincolnovoj administraciji i da su se protiv njega ustremile jake snage. Oni dijelovi republikanske štampe koji su dosad bili prilièno ravnodušni prema Lincolnu, stali su èvrsto udarati, jer je njihov kandidat bio u opasnosti. Klivlendski He-rald tvrdio je da je klivlendska godišnja skupština za kandidiranje sastavljena od »lukavih politièara iz New Yorka, naglih praznoglavih Nijemaca iz St. Louisa, abolicionista i Fremontovih osobnih prijatelja i gotovana.« Osim toga, list je izražavao zabrinutost da Johnova kandidatura jako ohrabruje Jug, najavljujuæi rascjep u redovima republikanaca, nju-36*563jorški Times i druge solidarne novine Unije izjavljivale su da gospodin Lincoln mora ponovo biti izabran jer bi sada svaki poraz bio priznanje da uopæe nije trebalo da bude izabran.Jessie je smatrala da je izborna borba 1864. godine štetnija od one iz 1856; jer sada, sa stvarnostima rata, smrti i uništavanja koji su se svuda sretali, glasaèi i njihova štampa postajali su fanatièni i spremni
da vrijeðaju i obasipaju liènim pogrdama u tolikoj mjeri kao nikada prije. Nekoliko vodeæih republikanaca vjerovalo je da Lincoln može pobijediti demokratskog kandidata, generala B. McClella-na; njegovi rukovodioci izborne borbe bili su Izgubili svaku nadu. Sam Lincoln bio je spreman na poraz. Onda su ljudi koji su podržavali administraciju poèeli obilaziti Fremontove i nagovarati Johna da se povuèe, nudeæi mu, preko njegove žene, važnu komandu u ratu i smjenjivanje njegovih neprijatelja s položaja.Jessie je vidjela da je njen muž postojan. Nije se htio povuæi; nije se htio cjenkati. Sto puta joj je ponavljao da je siguran da može pobijediti. Znala je da ima dovoljno povoda da bude sit idealizma i da smatra da cilj opravdava sredstvo, ali ona se našla u istom onom položaju u kome je bila 1856. godine, kad joj je John saopæio da su ga demokrati kandidirali: željela je da postane prva dama, ali ne po cijenu da podupre ropstvo. Sada, poslije teških kritika što su bile izgovorene na njen raèun, željela je više nego ikada da uðe u Bijelu kuæu. Ali ako je trebalo riskirati da uništi republikansku stranku i da dovede demokratskog predsjednika, koji æe završiti rat nagodbom, s time da ropstvo i dalje ostane, nije li to prevelika cijena da bi je platila za uspjeh? Odnfjeli su dvije pobjede za idealizam 1856. godine; što se nje tièe, moraju nekako izvoje-vati još jednu.Poèetkom rujna Jessie spremi torbu i poðe u Amesburv da posjeti Johna Whittiera. Sada pedesetogodišnjak, visok, crnih oèiju koje su pronicale èovjekove namjere, Whittier je bio izložen fizièkim564i duševnim patnjama, jer ga je organizirana svjetina progonila zbog njegove fanatiène odanosti aboliciji. Mada je njegova poezija odisala snažnim religioznim uvjerenjem, on nije oklijevao da se osloni na svoje praktièno iskustvo politièkog borca i osnivaèa republikanske stranke. Jessie je znala da joj èovjek koji je ureðivao novine protiv ropstva u toku èetrdesetih godina i koji je 1846. izdao pjesme Glasovi slobode može pružiti savjet u pravo vrijeme. Whittier je živio sam u jednoj maloj kuæici zarasloj u bršljan, kao neženja, radeæi marljivo koliko mu je to zdravlje dopuštalo, na tri ljubavi svoga života: poeziji, politici i slobodi.— Došla sam da vas pitam što mislite o politièkoj situaciji, gospodine Whittier — reèe Jessie. — Znam kako ste dugo i vatreno podržavali generala Fremonta.Whittier se naèas zamisli sreðujuæi pri tom gomile starih novina i èasopisa i praveæi mjesta za Jessie na pletenoj stolici pred kaminom pretrpanim odbaèenim rukopisima. Pošto je nalio dvije èaše serija i sam sjeo na nisku stolicu ispred nje, on odgovori: — Podržavam generala, ali smatram da je njegova kandidatura u treæoj stranci tragièna greška.— Zašto smatrate da je to greška?— Zbog toga što æe èist uèinak biti izbor generala McClellana i kompromisan mir s Jugom; pobunjenici neæe biti ugušeni, ropstvo neæe biti dirnuto, a sve one tisuæe mladiæa koji su pali, pali su bez svrhe i bez ikakva smisla.— Moj muž smatra da može pobijediti... Whittier odluèno zanijeèe glavom. Ustane i upreu nju ljubazne ali tvrdoglave oèi.— Ne, ne, draga moja gospoðo Fremont, molim vas, vjerujte mi. Ja bih prvi podržao njegovu stvar kad bih smatrao da ima ikakvih izgleda. Ali on ih nema. Ako general ustraje u svojoj kandidaturi i ako pomogne McClellanu da pobijedi republikance, njegove æe pobude biti smatrane kao osobni bijes protiv gospodina Lincolna i kao želja za osvetom. Posljedice toga bile bi za naciju užasne. Gospodin565Lincoln je toliko povezan sa secesijom, ratom, borbom za Uniju i slobodu da ne možemo mijenjati konje usred trke. Nitko ne zna bolje od mene savršenu vjeru generala Fremonta u cilj Unije i slobode, i koliko je on veæ zbog svega toga propatio. On mora podnijeti još jednu žrtvu; mora se povuæi i pomoæi gospodinu Lincolnu da bude ponovo izabran.— To æe biti gorak lijek.
— On je veæ prije gutao gorke lijekove. Došli ste k meni da dobijete pošteno mišljenje: ljudi žele da gospodin Lincoln bude ponovo izabran.— Vi se, prema tome, ne bojite da æe general McClellan pobijediti?— Ne, ako se general Fremont povuèe.Jessie zagladi nabore svoje dugaèke suknje od baršuna, zatim stane nesvjesno uvrtati kovrèe kose na èelu.— Hvala vam, gospodine Whittier, što ste mi rekli istinu. Pružili ste mi sredstvo da nagovorim generala Fremonta da se povuèe.Oèi starog pjesnika bljesnuše odobravajuæi.— Svojoj zemlji uèinit æete veliku uslugu, gospoðo Fremont.Jessie se vrati u New York. Kad je isprièala Joh-nu ishod svog razgovora sa Johnom Greenleafom Whittierom, on mraèno zapita: — Onda ste vas dvoje uvjereni da ja nemam nikakvih izgleda?— ... imaš velike izglede: možeš dokazati svoju vjeru u republikansku stranku time što æeš odbiti da pomogneš da ona bude pobijeðena; možeš dokazati da je tvoj cilj uvijek bio i da æe uvijek biti stvar Unije.— Ali zar ti ne shvaæaš — uzvikne John — da æu, ako se sada povuèem, ostaviti na položaju èovjeka koji mi je oduzeo komandu, koji me je maknuo sa važnih položaja u vojsci i vladi?... Tražiš li ti od mene da mu pružim i drugi obraz?U duši je tražila naèin kako da mu najnježnije priðe.566— Zar me nisi uèio da bitka izgubljena u poèetku može donijeti pobjedu na kraju? Ti si izgubio bitku za Bijelu kuæu 1856. godine, ali si pomogao da se stvori pobjedonosna republikanska stranka. Izgubio si Sto dana u Missouriju, ali si pridonio tome da se rat završi. Ako odustaneš od kandidature i pomogneš gospodinu Lincolnu da pobijedi, izgubit æeš još jednu bitku, ali tvoja kandidatura je veæ dala znaèajne rezultate: natjerala je gospodina Lin-colna da zauzme èvršæi stav protiv ropstva; on je tražio ostavku Montgomervja Blaira i izbacio je iz svoje vlade one južnjake koji su bili za kompromis; službeni republikanski program praktièki je kopija programa koji si ti odobrio kad si prihvatio kandidaturu radikala.Ona nalije sebi još jednu èašu vode iz bokala sa stoliæa za suðe. Kad je nastavila da govori, glas joj je bit tih i jasan:— Vjerujem, Johne, da si time što si odbio da prihvatiš demokratsku kandidaturu oživio republikansku stranku, i da je to bilo važnije od ièega što je James Buchanan uèinio u Bijeloj kuæi od 1856. do 1860. godine. Tvoj proglas o osloboðenju robova stvorio je takav politièki zahtjev za ukidanje ropstva da je na kraju gospodin Lincoln prošle godine na to bio primoran; danas æe tvoj zahtjev za slobodu svih Crnaca i energiènije voðenje rata pomoæi da se on završi. Ti si veæ postigao savršene rezultate, dragi moj, a oni mogu biti mnogo važniji od bilo èega što æe gospodin Lincoln uèiniti za naredne èetiri godine u VVashingtonu. Možda je to tvoja uloga u životu, Johne, da uvijek gubiš otvorenu bitku, i time polažeš temelj za konaènu pobjedu svoje stvari.
John je stajao tiho nekoliko trenutaka, a onda je obuhvati oko ramena i malo prodrma, progunðavši s puno ljubavi: — Pošto si ti sada od mene napravila takvog junaka, kako mogu odbiti da siðem? Uzmi papir i olovku, napisat æemo izvještaj novinama da se povlaèim.5674Generali Grant, Sherman i Sheridan napokon su odnijeli pobjedu za stvar Unije; predsjednik Lincoln bio je ponovo izabran. Poèetkom proljeæa 1865. godine generali Lee i Johnston predali su se Gran-tu, i rat se završio.
Kako su sada ogranièenja za graðenje željeznièkih pruga bila ukinuta, Jessie je iskreno odobrila da se u izgradnju željeznice Kansas-Pacifik i Misso-uri-Pacifik ulože neke dvije stotine tisuæa dolara njihove ušteðevine. Uvijek pazeæi na krajnju stanicu Kaliforniju, John je prodao svoje interese u te dvije linije kad su bile djelomice sagraðene i kupio je koncesije za gradnju željeznice Memphis—El Paso, dobivši ugovorom što ga je sklopio s vladom Teksasa u zakup nekih osamdeset milijuna jutara zemlje i pravo na prijelaz preko tuðeg zemljišta. Zatim je kupio zemlju za željeznièku stanicu u San Diegu i napravio planove za željeznicu San Diego —Fort Yuma. Jessie je ponovo osjetila uzbuðenje gledajuæi muža kako radi u punoj formi: hrabar i smion u svojim planovima da sagradi željeznièku prugu preko Stjenjaka. Sa pedeset i dvije godine John je imao sijedu bradu, ali je još uvijek bio isto onako uzbudljiv kao u danima prije njihova vjenèanja, kad ga je gospoða Crittenden nazvala »najljepšim oficirom koji je prošao ulicama Wa-shingtona«.Koliko su èetiri ratne godine bile napete, tako su sada godine izmeðu 1863. i 1870. bile èudesno blage i mirne, najljepše razdoblje što ga je proživjela. Smatrala je da to mora biti znak starenja, jer je bila zadovoljna što živi mirno, pružajuæi svojoj obitelji i prijateljima jedan divan dom i kulturan život. Pomislila bi sada kako bi njena majka bila zadovoljna da je vidi ovakvu kako živi na naèin kako se živjelo u Cherrv Groveu, napokon kao »fina dama«, što je gospoðica English toliko željela od nje naèiniti. Kako nikad nije prestala žaliti za njihovom kuæom u Black Pointu, John je navalji-568vao da pored kuæe u gradu imaju i kuæu na selu, gdje bi našli ljepotu prirode koju su toliko voljeli u San Francisku. Vlada im još nije platila oduzeto imanje u San Francisku, koje je bilo procijenjeno na èetrdeset dvije tisuæe dolara, ali oni nisu požurivali, jer je sada bila istina da su John i Jessie Fremont milijunaši.Kupili su divno imanje od sto jutara i sivu kamenu palaèu na brdu nad rijekom Hudson, zvanu Pocaho. U biblioteku koja je bila obložena drve-tom od mahagonija Jessie je stavila knjižnicu koju su kupili od Humboldtovih poslije barunove smrti. Tu je takoðer skupila Johnovu kolekciju o vojnoj nauci i politièkom upravljanju, kao i sve one knjige koje je u toku života voljela, od najstarijeg izdanja Audubona iz Kongresne biblioteke do posljednjih romana koji su izlazili iz bostonskih i njujor-ških štamparija. Blagovaonica, koja je bila okrenuta na cvjetni vrt, i u kojoj je Jessie služila najfinija jela koja je njen francuski kuhar znao pripremiti, uvijek je bila prepuna gostiju, široka, dugaèka blagovaonica koja je bila preko puta biblioteke odzvanjala je od muzike i smijeha njeno troje djece i njihovih prijatelja. Imali su odliène konje za jahanje i lijepu jedrilicu za Charlija, koji je sada bio mladiæ sa crnim ozbiljnim oèevim oèima i crnom kosom podijeljenom na sredini. Charliju je bilo osamnaest godina i želio je da postane armiral; u jesen je stupio u pomorsku akademiju u Annapo-lisu. Za mladoga Franka, kome je sada bilo petnaest godina, i koji je imao majèine kestenjaste oèi, osjeæajno lice i smeðu kosu, bio je tu glasovir na kome je mladiæ èesto svirao do jedan ili dva sata ujutro. Jessie je odgajala djecu upoznajuæi ih sa svim vrstama ljudi, filozofijama, knjigama i raznim umjetnostima, ali nije se koristila svojim položajem da ih otjera u ona zanimanja za koja nisu imali ni interesa ni ljubavi. Govorila je: — Ovdje je svijet. Uzimajte od njega što želite. Moja je dužnost da vam otvorim vrata, a ne da vas guram u hladne, mraène prostorije. Kasnije æete sami odlu-569èiti za kakve æete se ideje i umjetnosti opredijeliti, i za koga æete htjeti da vam bude doživotni prijatelj.Neprestano su je zbunjivale razlike kod njeno troje djece, velike suprotnosti, ne samo izmeðu Lily i njezina dva brata, veæ i izmeðu samih djeèaka. Charlie, otvorena lica, vedar, nije bio sretan ako nije bio na vodi ili pored vode; zanimale su ga jedino nauène i putopisne knjige. Frank je bio miran i natmuren, nije ga zanimalo da bude napolju, izgledalo je da ne oživijuje dok ne padne mrak, a onda je provodio sate èitajuæi knjige i pjesme i svirajuæi na glasoviru. Pomislila je kako je to èudno da nijedan od njih nije još pokazivao osobne ambicije.To su bile godine bez nesigurnosti. Poznavali su cijeli svijet, a èinilo se da cijeli svijet i njih poznaje i da ih voli. Bilo je raskošnih putovanja u Evropu, gdje je bila predstavljena danskoj kraljici Lujzi i sprijateljila se s
Hansom Christianom Andersenom. Njen salon, koji je izgradila oko mirne ali zapovjednièke liènosti svoga muža, ne samo da je privukao najveæe umove i talente u zemlji veæ joj je poslužio i da svoje mnogobrojne evropske prijatelje predstavi u Americi.I dalje je smatrala da je samo kljuèarica svoga bogatstva, velikodušno pomažuæi tadašnja dobrotvorna društva, a naroèito je novèanim sredstvima pomagala vojnike ranjene u ratu. Jednom, 1868. godine, školovala je trinaestoro mladih ljudi u koledžu, devet mladiæa i èetiri djevojke. Svi su joj se obraæali za pomoæ: nauèen jaci, pronalazaèi, istraživaèi, pisci, slikari, i svi oni kojima je iz bilo kojeg razloga bio potreban novac. Potpomagala je univerzitete, simfonijske orkestre, umjetnièke galerije Nije vodila raèuna o tome koliko novaca izdaje, jer je vidjela da ni John ne vodi raèuna o novcu koji pritjeèe; bilo je toga tako mnogo da bi èovjek proveo cijeli dan u voðenju knjiga.što se njih dvoje tièe, ona i John su živjeli jednostavno; njihovo odijevanje i zadovoljstva bili su570jednostavni, Jessie nije nosila ni nakit ni krzno, osim na putovanjima, novac su trošili na dva doma, ugošæavajuæi svoje prijatelje. Trideset godina braka bilo je produbilo osjeæaj zadovoljstva koji su nalazili jedno u drugome; radost zbog nove frizure, zbog toga kako pristaje neka haljina ili odijelo, zbog okretnog istraživanja neke ideje, zbog laganog toplog odobravajuæeg osmijeha na licu èiji je izraz bio bolje poznat od odraza u ogledalu. U toku tri decenija braka toliko su zajedno proziv jeli, i uspjeha i poraza, da su bili urezani jedno drugom u sjeæanje. Bilo je tu zahvalnosti, ali zahvalnost ne bi bila dovoljna da izazove onu bliskost i radost njihovih duša. U toku muènih i nesretnih ratnih dana ponovo su nauèili da su muka i strast jadni drugovi u krevetu; sada, u lakim, veselim i udobnim godinama stvaranja, kad su njihove posljednje ambicije težile ispunjenju, njihova fizièka ljubav ponovo se razbuktala.Na Johnov nagovor, pristala je da joj Fagnani izradi portret; kad joj je poslije mnogo sati sjedenja umjetnik dopustio da pogleda platno, opazila je da se na njemu ogledaju zanimljive stvari koje su joj se desile proteklih godina, a kojih je i sama jedva bila svjesna. Bila se popunila, pa su njena uvijek mršava ramena sada bila obla i èvrsta, grudi pune. I dalje je dijelila kosu po sredini, ali umjesto da je zaèešlja nisko na potiljku, puštala je da joj se kosa spušta u dvije duge bogate kovrèe oko lica do ramena. Oèi su joj izgledale krupnije nego nekada, njihova je kestenjasta boja bila mnogo tamnija, i bile su blage, pomirene sa svijetom. Njena usta, uvijek crvena i puna, produbila su se i proširila, tako da je njen dugaèak rimski nos izgledao kraæi i nježniji. U slikarcvu objektivnom portretu ona više nije bila mlada žena: sa èetrdeset pet godina bila je ozbiljna žena; najaktivniji dio njenog života bio je prošao, ali duge godine uživanja u miru zrelog doba žene bile su pred njom.Dok je sebe promatrala kako ju je vidio umjetnik Fagnani, mislila je na to kako je èudna perspek-571tiva. Kad je stajala na vrhu brda sa koga se vidjela dolina, prvih nekoliko milja ranèeva, voænjaka, kuæa i pooranih njiva, vidjela je sve u živim pojedinostima; ali iza njih predio se gubio, pa se ništa nije vidjelo detaljno i jasno, veæ se gubilo u nejasnoj magli. Dok su se meðu godinama njihova braka u njenoj duši najjasnije ocrtavale one prve, sjeæala se svakog èasa, svakog bola zbog usamljenosti, razoèaranja i neuspjeha, svake težnje, svakog trenutka ra da, svakog malog, sretnog uspjeha. Ali ove kasnije godine, ove godine u kojima više nije bilo mladosti i svježine poèetka, prekrivala je magla duboke perspektive kao nekim nejasnim velom. Nije se sjeæala niti je osjeæala pojedine sate i dane: dok su se stapali jedni u druge, tako su se blisko i ugodno nado-vezivali da vrijeme nije bilo oštro razdvojeno. Sve je prošlo brzo, mjeseci, godine, tako brzo da se nisu mogli izbrojati, a kamoli zadržati.Nadala se da æe moæi proživjeti živote u toj idili u kojoj su trošili novac u dobre i plemenite svrhe, dok je John pomagao da se postavljaju traènice za transkontinentalnu željeznicu. No duboko u svom srcu nekako je predosjeæala da to ne može dugo trajati; do tog trenutka ništa nije trajalo, ništa nije bilo stalno, sigurno i nepromjenljivo; bili su prošli kroz mnoge i žestoke obrate sreæe. Osjeæala je buru koja je nadolazila, ali nije dopuštala da je ta slutnja odvoji od radosti i sreæe dobrih godina. Umjesto toga ona ih je iskorištavala, kao što je uvijek iskorištavala mirna razdoblja, da ojaèa za onaj dan kad bude
potrebno da ponovo krenu u borbu. Ponekad je pomišljala da ne bi trebalo da tako rasipnièki troši novac, veæ da bi bilo dobro kad bi pokušala nešto uštedjeti, uložiti u zemlju ili akcije ili spremiti u bankovne sefove. A ipak je bila sve sigurnija da takvo izvrdavanje ništa ne bi koristilo: kad se prilike promijene, sve te tisuæe koje je sada trošila svakako bi bile izgubljene sa svim ostalim. Bolje da ih upotrijebi da služe velikim ciljevima.Najsretniji dan tih godina zadovoljstva bio je onda kad su ona i John otišli u St. Louis da prisu-572stvuju otkrivanju spomenika senatoru Thomasu Har-tu Bentonu. èetrdeset tisuæa gledalaca bilo se okupilo u Parku Lafavette da prisustvuje toj sveèanosti, dok su školska djeca obuèena u bijelo stajala na podnožju, glazba svirala vojnièku muziku, a vlak za Zapad zastao na traènicama Pacifièke željeznice da zapišti iz svojih sirena. Kad je Jessie povukla traku i kad je bijeli veo pao s bronèanog kipa, pred njima se pokazao Stari Rimljanin, okrenut zapadu, a njegov pomalo hrapav glas kao da je izvikivao retke koji su bili ispisani na dnu: »Tamo je istok, tamo leži put za Indiju«. Pozdrav iz trideset topova, svaki za po jednu godinu njegove aktivnosti u Senatu, bio je ispaljen po nareðenju sekretara ministarstva rata. Dok su dostojanstvenici iz države Missouri držali sjajne govore o životu i radu Tho-masa Harta Bentona i onome što je on uèinio za obrazovanje i slobodu, Jessie se okrenula svom mužu sa suzama u oèima i prošaputala: — Kakva šteta što otac ne može prisustvovati tom otkrivanju. On bi toliko uživao.Jedino je bila uznemirena zbog Lily. Njenoj je kæeri sada bilo dvadeset i šest godina; koliko je Jessie znala, još nikad nije bila zaljubljena. Imala je bezbroj prijatelja, voljeli su je, jahala je, išla u lov, na pecanje, jedrenje ili je radila bilo kakav koristan posao sa sinovima njihovih prijatelja ili susjeda u Pocahu ili New Torku. No rijetko je kada prihvaæala poziv za zabave na kojima su uèestvovali mladiæi i djevojke, malo je marila za plesove, više je voljela društvo svoje obitelji. Jessie nije znala je li koji mladiæ bio zaljubljen u njenu kæerku, jer se s Lily o tome nije moglo razgovarati. U mnogo prilika pokušavala je da je izvuèe napolje. Mogla se uvjeriti da Lily ne pati zbog neke neuzvraæene ljubavi; i zakljuèila je da Lily uopæe ne želi da se zaljubi. Dotle je Jessie smatrala da njezina kæi kasno sazrijeva, da, kao njena tetka Eliza, èeka pravog èovjeka. Sada je vidjela da Lily ne vjeruje u takve romantiène idile kao što je pravi èovjek, i da bi ga, umjesto što bi mu pružila priliku da se zaljubi573kad bi naišao, natjerala da jaše dok ne padne od umora, dolinom Hudsona, ili bi ga upetljala u skupljanje priloga za neku novu kliniku, što bi mu toliko iscrpio energiju da bi splasnuo i njegov interes za romantiku.Kako nije mogla i dalje podnositi tu neizvjesnost, Jessie odluèi da se objasni s Lily. Trebalo joj je za to dugo vremena, jer je Lily bila nezainteresirana i lukava. Jessie je jedne vjetrovite noæi pritjera u biblioteku od mahagonija i zakljuèa vrata za njima. Okrenuta leðima vatri u kaminu, gledala je Liivno grubo èelo i vilice i njeno ozbiljno lice.— Lily — reèe ona — morat æeš mi oprostiti što zalazim u oblast u kojoj oèigledno nisam poželjna, ali sam ozbiljno zabrinuta za tebe.— Zašto, majko? — zapita Lily. — Ja sam potpuno zdrava. Pojedem tri odlièna obroka dnevno, izlazim na zrak po najlošijem vremenu...— Ti vjerojatno znaš da to nisam mislila doslovno, Lily — odgovori Jessie. — Jane govorim o tvojim udobnostima niti o tvom zdravlju.Gledajuæi je posve hladno, Lily odgovori: — Savršeno sam sretna, savršeno sam sretna ...Jessie pomakne malu drvenu stolicu bliže kæeri i reèe èvrstim glasom: — Ne, draga moja, ja nisam savršeno sretna, jer vidim da godine prolaze, a primjeæujem kako se sve više i više udaljavaš od najvažnije stvari u životu jedne žene: braka.— Zašto je to najvažnije, majko? — zapita Lily, jednako hladno. — Samo zato što ti smatraš da je tako? Zar se o tome ne može imati razlièito mišljenje?Jessie nekoliko puta odmahne glavom kao da ne vjeruje ono što je upravo èula.
— Razlièito mišljenje... 0 èemu to govoriš, dijete? šta žena ima od života ako nema muža i djecu i dom?— Mnogo, mnogo, draga majko. Tvoje vjerovanje da je neudata žena tragièna i beskorisna figura staromodno je. Sam Gospod zna koliko je žena gur-574nuto u brakove koje nisu željele, samo zbog toga da bi se udale. Ima mnogo žena koje ne žele da se udaju, koje žele da žive drukèijim životom...— životom usidjelice? — zapita Jessie, užasnuta.— Nemoj dopustiti da ta rijeè zvuèi tako ružno, draga. Zar ne vidiš da je moje srce tako puno ljubavi prema tebi, ocu i braæi da jednostavno nema mjesta ni za koga drugog.__Onda bi za tvoje dobro — povièe Jessie — trebalo da otac i ja spakiramo tvoje stvari i da te izbacimo iz kuæe. Nikad ne bismo sebi oprostili kad bismo pomislili da si nas toliko voljela...Lily ustane iz duboke stolice i poène hodati po sobi, energièno prihvaæajuæi predmete i ponovo ih spuštajuæi; Jessie se sjeti onih godina kad se sastala sa Georgeom Bancroftom u svom salonu u stražnjem dijelu Bentonove kuæe. Lily priðe i nagne se pred svoju majku i pogleda je sigurnim i neustrašivim oèima.— Vrlo dobro, majko, dobit æeš iskren odgovor. Nikad se neæu udati, iz jednog jedinog razloga što od svega srca prezirem i samu pomisao na brak.Zapanjena, Jessie jedva nekako prošaputa: — Ti ne voliš... ? Ali zašto? Nije normalno mrziti brak. Kako možeš tako nešto osjeæati kad si odrasla s ocem i sa mnom, kad si vidjela koliko smo se voljeli u toku tolikih godina, kad si vidjela koliko smo patili i koliko smo se borili, da, a i postigli, brakom?— Upravo o tome i govorim — reèe Lily pro-stodušno.Jessie hladno upita: — šta želiš time reæi, Lily?— Pokušavam ti reæi, a ti mi oèigledno neæeš dati mira dok to ne uèinim — da dvadeset godina promatram što vam je brak uèinio. Vidjela sam kako su te užasne ambicije natjerale da patiš. Bila sam previše mlada da bih razumjela što je to suðenje pred vojnim sudom, ali veæ sa šest godina sam primjeæivala koliko patiš. Ja ne želim da propatim takve stvari, niti da im se izlažem. Godinama, u Monterevu i na pješèanim prudovima San Francis-575ka, gledala sam kako si se vukla po kuæi kao ranjena, jer nisi mogla imati kraj sebe svog muža. U toku onih godina kad je otac bio na ekspedicijama tvoj se život zaustavljao; kad su javili da je mrtav, vidjela sam kako si bila blizu smrti i kako bi sasvim sigurno umrla da je ta vijest bila taèna. Ja ne želim da doživim tako što. Ne želim da moja sreæa i moj život ovise o bilo kojem drugom ljudskom biæu. Znam što si propatila za vrijeme graðanskog rata, kad je ocu bila oduzeta komanda; znam koliko te zli jezici u ovoj zemlji nazivaju pogrdnim imenima, jer si imala hrabrosti da se za svog muža boriš s predsjednikom Lincolnom. Ja se ne želim boriti s ljudima; ne želim se ljutiti i voditi ratove niti silom mijenjati svoj karakter zbog nekog muškarca, želim da živim na svoje dvije noge, mirnog tijela i mirne duše. Tebi i ocu vaša ljubav i brak su veliki i lijepi. Ali takav naèin života nije za mene.Ona naèas zastane, a onda nastavi tišim glasom: — Možda bih, da sam odrasla usred mirnog i obiènog braka, mogla prihvatiti tu misao. Intenzitet moje reakcije je u izravnom omjeru s intenzitetom vašeg odnosa. Molim te, vjeruj mi, draga, i molim te ostavi me na miru: nikad se neæu udati. Dugo vremena u sobi se nije èulo ništa drugo osim kiše koja je udarala po prozorima biblioteke. Jessie se nije trudila da sakrije ili suzdrži suze koje su joj tekle niz obraze. Dakle, to je bio neuspjeh njihova braka: što je kod svoje kæeri stvorila antipatiju prema braku. Sada je krug bio potpun. Njena filozofija braka bila je formulirana kao reakcija na majèino shvaæanje o »najslabijem braku«; sada, poslije dvadeset i osam godina, u novom vremenu i usred nove generacije, njena je kæi reagirala žešæe od nje: njena je kæi vidjela toliko od »najboljeg braka« da ga sama nije željela.Ma koliko da je Lily griješila, i ma koliko da je Jessie žalila zbog odluke svoje kæeri, ona je znala da ne može ništa uèiniti da joj se suprotstavi. Vrijeme æe reæi svoje. Možda æe okolnosti promijeniti
576Lilyno mišljenje; ali u svakom sluèaju njena je kæi imala pravo da živi svojim životom, u koji se njezina majka neæe miješati, isto tako kao što je sama tvrdila Elizabethi McDowell Benton, da, ma koliko majka smatrala da Jessie griješi, oèajnièki griješi, ona ipak ima pravo da se uda za poruènika Johna C. Fremonta i da ostvari svoju sudbinu.Ona ustane, poljubi Lily u èelo i reèe: — Kad sam poèela ovaj razgovor, zamolila sam te da mi oprostiš što se miješam, ali to je bilo samo iz uèti-vosti. Sada, na kraju, molim te najiskrenije da mi oprostiš što sam se umiješala u tvoj privatni život i tvoja intimna uvjerenja. Nikad više neæemo o tome razgovarati. Smatram da nisi u pravu, ali to je, èini se, iskljuèivo pravo majki. Idi svojim putem, draga moja; tvoj otac i ja želimo samo jedno: da budeš sretna. Neæu pokušavati ništa da na tebe utjeèem da budeš sretna prema mojem shvaæanju te rijeèi. Laku noæ, Lily.Mada joj je John malo govorio o kompliciranom financiranju izgradnje željeznica, znala je da je dobro prodao obveznice za deset milijuna i tako nabavio novac da naruèi lokomotive, da nivelira mnogo milja brdskog terena u Teksasu i da pošalje mjernike u New Mexico da kolèiæima oznaèe prijelaz preko Stjenjaka. Meðutim, novac je od amerièkih ulagaèa dolazio odviše sporo a da bi poslužio njegovim ciljevima, i u ljeto 1869. godine on povjeri Jessie da æe napokon ostvariti plan što ga je zamislio prije gotovo deset godina. Umjesto da pusti u opticaj obveznice za prodaju Maripose, u èemu ga je u posljednjem èasu sprijeèila opasnost od graðanskog rata u Sjedinjenim Državama, sada se spremao da pusti u Francuskoj u opticaj obveznice za željeznicu Memphis—El Paso. Ovoga puta njegova je ideja brzo prihvaæena, pa je francuskim ulagaèima prodano obveznica za više od pet milijuna do-37 Besmrtna žena577lara, koje su mnogi kupili jedino zbog povjerenja što su ga imali u generala Fremonta.Petogodišnje razdoblje mira i blagostanja bližilo se kraju. Jessie je postepeno opažala da je njen muž sve zabrinutiji, da je odsutan duže nego obièno i da se vraæa razdražljiv i nervozan. Morala je sastavljati djeliæe svojih zapažanja da bi dokuèila teškoæe s kojima se borio, a te su bile i tehnièke i financijske naravi. Kongres mu je za njegove željeznice dao pravo prijelaza preko zemljišta teritorija, ali je Senat odbio taj zakon, a bez tog odobrenja nije bilo naèina da poveže istoènu i zapadnu polovinu svoje pruge. Cijena poravnavanja zemljišta na koju su bile polagane traènice bila je svuda viša nego što se oèekivalo; inženjeri su neprestano nailazili na teškoæe u planinama zbog odronjavanja, erozije i neoèekivanih strmina; materijal se nije mogao prevoziti do mjesta gradnje, jer su rijeke poplavile pa su brodovi koji su nosili materijal bili privezani. Sama gradnja željeznice preko divljeg i novog teritorija nigdje nije bila jeftinija nego što se oèekivalo. Èesto se cijena poveæavala za tri do èetiri puta od predviðanja, što se tièe financijskih poremeæaja, pariške su banke od francuskih ulagaèa naplaæivale previše veliki postotak da bi pustile zajam u opticaj; a i taj ostatak novca nisu slale u gotovini veæ u opremi i voznom parku. Kad je oprema iz Francuske stigla u Sjedinjene Države, tamo nije bilo po-ravnatih terena niti kolovoza koji bi mogao da je primi.Ali najozbiljniji udarac, do kojeg je došlo potkraj 1869. godine, bila je neka vrst reprize londonske afere Sargent. John je radio preko francuskog generalnog konzula u New Yorku, koji ga je predstavio uvaženim francuskim financijerima i inženjerima; no, kad su obveznice iznijete na parišku burzu, na obveznicama je stajalo da za njih jamèi vlada Sjedinjenih Država velikim kompleksima zemljišta. Kad je John obavijestio francuski narod o pravom stanju stvari, prodaja obveznica odmah je stala, a protiv njega je uložen niz graðanskih i kriviènih578tužbi. U Parizu su optuživali generala Johna C. Fremonta kao sauèesnika u prijevari. Senator Howard iz Michigana, koji je prvobitno odbacio zakon kojim je trebalo dozvoliti željeznici pravo prelaženja preko teritorija, iskoristio je francuski skandal da onemoguæi Johnove dalje napore da pribavi suglasnost savezne vlade.
Poslije tronedjeljnog poslovnog putovanja, za vrijeme kojega je od njega primila samo kratke na brzinu napisane vijesti, John je stigao jedne noæi u Pocaho blijed i bolestan. Jessie mu spremi kupaonicu da se okupa i izvadi èisto odijelo, a zatim naredi da mu se veèera donese u biblioteku na poslu-žavniku. John utone u dubok naslonjaè što je bio okrenut prema rijeci Hudson. Jessie je tiho sjedila na naslonu, položivši ovlaš ruku na njegovo rame. Kad mu je naposljetku uspjelo da progovori, ona osjeti po njegovu promuklom i iskrivljenom glasu da ga je zadesila velika nesreæa.— Otišlo je, Jessie, sve je otišlo. Prije tri sedmice potrošio sam sva naša novèana sredstva... oèajnièki sam jurio pokušavajuæi da skupim novac... Dali su mi produženje ... sada smo gotovi... nisam mogao isplatiti. Uknjiženi vjerovnici preuzeli su našu željeznicu, Jessie — pali smo pod steèaj.Jessie je oklijevala koji trenutak, ne znajuæi hoæe li joj glas biti miran. Sada joj je bilo najvažnije da bude sigurna da se taj gubitak odnosi samo na metalne dolare i traènice.— Ali kako mogu preuzeti tvoju željeznicu, Joh-ne? Tvoja je, zar ne? Ti si unio u tu gradnju svoj novac i svoju sposobnost... pet godina svoga života... tisuæe dolara...Gledajuæi pred sebe i ne videæi ništa preko rijeke, on odgovori: — Sve je to otišlo, odnijele su poplave i erozije, tvrdi teren i još tvrðe stijene; uzimao sam opremu i željeznièke traènice od proizvoðaèa na kredit; to se mora platiti. Ako im ne mogu isplatiti u gotovu novcu, moram im dati željeznicu«,37*579— Ali oni svakako ne moraju dobiti više nego što im pripada? Kad im se isplati, ono što ostaje, pripada tebi.John umorno odmahne glavom:— Ništa neæe preostati, Jessie. Onako kako sada stvar stoji, pošto je tek jedna èetvrtina postavljena, linija se ne može koristiti — na njoj se ne može zaraditi ništa dok se ne dovrši. — On je pogleda. Oèi su mu izgledale sitne, crne i bolne. — Zar ne razumiješ, Jessie, mi smo zbrisani! Izgubio sam ne samo fizièko vlasništvo veæ i kontrolu nad željeznicom.Dok je u gotovo nerazgovijetnoj bujici isprekidanih rijeèi prièao o prijevarama i iznevjerenom prijateljstvu koji su bili uzrok njegovih nevolja, Jessie je polagano stvorila sliku pogrešno ukazanog povjerenja i financijskih spletki koje su potkopale poslovnu stranu njihova opasnog pothvata. Ponovo, kao one noæi u hotelu »Clarendon«, kad je John bio u zatvoru, uvidjela je da nijedno od njih nema poslovnog duha, da su oni naivèine koji nikad nisu prevarili, pa su prema tome malo znali kako novac može zavesti stare drugove da lažu i varaju i da rade svakome iza leða. John je bio inženjer i vizionar, rijetka kombinacija talenata koji su mu omoguæili da pronaðe i planira putove na Zapad, i da sada postavlja željeznièke traènice putem kojim su vodile te prve staze kroz divljinu. Može li on dakle da bude oštrouman i lukav poslovni èovjek?Bila je sigurna da je njen muž uèinio sve što je mogao. Isto tako je bila sigurna da ne postoji ništa što bi ona mogla uèiniti da promijeni stvari, makar da je isto onako blisko uèestvovala u njegovim poslovima kao i u njegovim prošlim ekspedicijama. Niti je, kao u dane suðenja pred vojnim sudom, smatrala da je vjerno ili pristojno pokušavati da naknadno procjenjuje svog muža. John je morao nositi breme odgovornosti na teškom i pionirskom poslu. Ono što je uèinio izgledalo je pravo i potrebno da se toga trenutka uèini, pa je to i ona prihvatila kao pravo. Ako je netko imao koristiS80od postignuæa jednog èovjeka u toku mnogo godina, bilo je pošteno primiti filozofski i rezultate onih sudova koji su ispali pogrešni. To je znaèilo dru-garstvo; nijedno drugarstvo ne bi moglo preživjeti na bilo kojoj drugoj osnovi. Ona mu poljubi ugao usne.— Ti si zapao u teškoæe i komplikacije tamo gdje se nisu mogle predvidjeti. Tko zna bolje od tebe da pionir na bilo kom polju, onaj koji ima hrabrosti da se bori protiv prepreka i teškoæa, nikad ne žanje koristi? Pusti ih neka uzmu tu željeznicu; ti æeš planirati drugu; slijedeæi put dobit æemo vladinu pomoæ ...
— Ljudi govore da je transkontinentalna željeznica neostvariv san — upadne on naglo — da se ta ideja mora napustiti.— ... upotrijebit æemo ostatak gotovine da poènemo iz poèetka. Ne možeš se obeshrabriti zbog prvog neuspjeha.John izdrži njen pogled.— Gotovine? — zapita tužno — Kakve gotovine?— Naš interes u Mariposi. Našu zemlju i ranèeve u Kalif orni j i. Kuæu u New Yorku ...Johna uhvati grè dok joj je govorio isprekidanim reèenicama... — ti doista nisi shvatila. Zadužio sam Mariposu do kraja... Otišli su naši zlatni rudnici. I naše imanje u Kalif orni j i... na sve sam uzeo hipoteku da bih gradio željeznicu.Zaprepaštena, Jessie samo uzvikne: — Ali naše kuæe, Johne? Nisi i na kuæu u New Yorku? I na Pocahu?— ... Jesam na kuæu u New Yorku, ali ne na Pocahu; ona je upisana na tvoje ime. Sve u njoj pripada tebi. Hvala bogu što nisam i nju mogao založiti; imamo ovo, naš dom — ništa više, ništa, draga — ni pare.On ustane i poðe u najudaljeniji kut sobe, stavši pred knjige baruna Humboldta. Bio je ostario deset godina za posljednjih šest mjeseci. Ona ga je viðala ljuta, mrzovoljna, osvetoljubiva, ali još nikad nije vidjela da bi bio tako skrhan kao što je izgledao581sada, opuštenih ramena, sa sijedom kosom na pognutoj glavi, kosom koja je oštro odudarala od tamnih kožnih uveza knjiga.što se nje tièe, trenutaèno se osjeæala obeshrabrenom, ali je takav razvoj dogaðaja nije ni slomio ni zapanjio. Zar John nije bio osvajaè i guverner Kali-fornije, a dovukli su ga preko kontinenta kao nekog zloèinca; zar nije bio najistaknutiji amerièki pronalazaè putova, geograf i èovjek koji je otvorio Za^-pad, a sudili su mu pred vojnim sudom i izbacili ga iz vojske u nemilosti; zar nije bio tipièni nosilac novog i velikog politièkog pokreta, pa na kraju bio zaboravljen i poražen; zar nije bio komandant vojske Zapada, a onda sramno maknut prije no što mu se pružila prilika da pokaže svoju vrijednost? Pet godina su bili meðu najbogatijim ljudima na svijetu, i dali su najdragocjeniji doprinos ekspanziji na Zapad poslije otkrivanja Oregonskog puta, a sada su bili bez prebijene pare, jer je njihova željeznica bankrotirala, a zamisao o izgradnji trans-kontinentalne pruge pokazala, se neostvarivom. Sve što bi god zapoèeli dovršili bi gotovo do kraja, a onda bi ih ruka sudbine ili ruka èovjeka odgurnula u stranu. Njihovi projekti su se nastavljali; njihove ideje sazrijevale i cvjetale; na njihovim postignuæima ostvarivao se amerièki naèin života, ali njima, pionirima, njima je oduzeto pravo da u njemu sudjeluju i da dobiju naknadu.Pa, vrlo dobro, ako je tako, ako je to njihov život, onda tu oni ništa ne mogu uèiniti, preostaje im jedino da se pomire s time. Ona se nije plašila za njihov život, mada je imala dva sina koje je trebalo školovati. I nije se plašila što æe se morati vratiti skromnom životu; neæe joj biti teško da kuha i èisti u sobama gospoðe Castro u Monterevu ili na pješèanim prudovima San Franciska, samo ako njen muž bude pored nje. Može se vratiti tom životu, ili bilo kom drugom životu koji je bio pred njima; neprijateljstva i razoèaranja što su se stalno ponavljala nisu je oslabila, jer je Jessie Benton Fremont bila kao brod dubokog gaza koji najbolje plovi po bur-S82nim vjetrovima. Imala je samo jedan problem, da saèuva zdravlje svoga muža i duševni mir, da ga pomiri s gubicima, da mu pomogne da se sredi, da s njim smisli nove pravce, nove aktivnosti, nov poèetak. Svakako, sa svojih pedeset i sedam godina, on još nije bio pri kraju. Prije šest mjeseci nalazio se na vrhuncu svoje snage; danas je žalostan, zaèuðen. Sutra æe se odmoriti, opet skupiti snagu i povjerenje, a prekosutra æe poèeti iznova.Otpustila je svu poslugu osim služavke za sve poslove. Lily je pomagala u domaæinstvu, mladi Frank je preuzeo vrtlarstvo. U sefu u banci u New Yorku imala je neke akcije i vrednosne papire koje joj je John bio poklonio; to je bilo unovèeno i upotrijebljeno za život. Bivša biblioteka baruna Hum-boldta bila je prodana za priliènu svotu; njihovi konji i kola i Charlijev jedrenjak donijeli su novac da se isplate dugovi
koje je trebalo isplatiti. Dio njihove velike kuæe bio je zatvoren; svi prijemi obustavljeni, osim za njihove prisne prijatelje, prije svega za Hannu Kirsten.Jessie je radila neprekidno, s takvim oèajanjem kakvog ranije nikad nije bila svjesna, šaljuæi pisma i peticije kojima je tražila od Kongresa da im se vrati èetrdeset tisuæa dolara, koliko su bili platili za Black Point; da osigura Johnu državnu službu koja bi im omoguæila skroman život. Mada je u toku mjeseci što su prolazili njegovo ogorèenje postajalo sve manje, te je veæ bio u stanju da posveti malo vremena razmrsivanju zamršenih raèuna željeznice Memphis--El Paso, nije zapravo imao nikakva posla, nije imao mjesto koje bi mogao zauzeti. Jessie je promatrala kako se uzrujavao zbog besposlièenja, no izgledalo je kao da je nešto umrlo u njemu, i ma koliko da je pokušavala svim sredstvima što ih je u toku trideset godina braka iz ljubavi bila otkrila, njegov unutarnji plamen nije mogla oživiti.583Godine izobilja i zlata sa Maripose uèinile su je manje štedljivom no što je bila nekada. Bila je zbunjena, jer su raèuni i dalje bili veliki, mada je izgledalo da žive najskromnije, a nisu imali novaca da ih isplate. Ne govoreæi ništa svojima, podigla je prilièan zajam u banci na Pocaho, misleæi da æe im taj novac pomoæi da prožive nekoliko mjeseci, koliko im je bilo potrebno da John poène neki posao, možda da dobije državnu službu. Ova varka samo je upola uspjela, jer je došao rok isplate jednoj Joh-novoj liènoj mjenici na koju je bio zaboravio kad je došlo do sloma; bio je tako oèajan što je ne može isplatiti da mu je Jessie pozajmila novac, uvjeravajuæi ga da ga je uzela iz sefa u banci, kamo ga je bila spremila samo za takav hitan sluèaj.Novca nisu imali ni za najnužnije potrebe. U tom trenutku Lily je uzela stvar u svoje ruke i odluèila koje æe se slike i umjetnièki predmeti prodati, a poèela je i da utjeruje ono malo novca koji su im drugi dugovali. Rukovala je njihovim tankim bankovnim raèunom koji je èesto presušivao, kupovala namirnice, plaæala raèune, ocjenjivala koji æe dio zemljišta pustiti da zaraste u korov a koji æe se obraditi.Jessie je bila zahvalna kæeri što je taj teret preuzela na svoja leða; tako je sve vrijeme i energiju mogla posvetiti Johnu. S njim je odlazila na duge šetnje pored rijeke; provodila vjetrovite veèeri kraj vatre u kaminu u biblioteci; pravila planove kako æe se preseliti u San Francisco èim im Kongres isplati Black Point i tamo sagraditi kuæicu okrenutu prema zalivu. Neprestano ga je hrabrila vijestima od prijatelja iz Washingtona, koji su bili uvjereni da æe Black Point biti isplaæen, koji su je uvjeravali da je general Fremont veoma potreban na ovom ili onom položaju na Zapadu, da æe predsjednik Grant ili ministarstvo rata uskoro potpisati imenovanje. No ništa se nije dogodilo: ništa; Kongres nije htio platiti Black Point; predsjednik Grant se nije osvrtao na zahtjeve da pomogne svom bivšem komandantu.584Jessie i Lily su uspjele da se održe u Pocahu gotovo dvije godine. Meðu njima je postojao prešutan sporazum da nikad ne govore Johnu šta je prodano i kako su njihove prilike teške. Naposljetku je Lily morala povjeriti majci da više nema ni novca ni bilo što da proda, i da se, hoæe li kupovati hranu, izdržavati Charlija u Annapolisu a Franka u West Pointu, moraju odluèiti da uzmu novi zajam na Pocaho. Znale su da je to poèetak kraja, jer nisu mogle isplatiti ni kamate na prvi zajam; ako ne budu mogle isplatiti novi dug, izgubit æe Pocaho i krov nad glavom.— Mislim da ne bi trebalo da to èinimo, majko__ reLe Lily. — Otac bi bio užasno nesretan kadbismo ostali bez kuæe. Im^m drugi prijedlog, ali ne znam hoæeš li ga odobriti...— što predlažeš, Lily?— Da naðem zaposlenje u New Yorku. Mnoge djevojke koje to nikad prije nisu èinile danas idu da rade. Ja sam dobra na poslu, znaš, ili barem otac uvijek tako tvrdi. Pa zašto se ne bih mogla zaposliti u nekoj kancelariji?Nešto u majèinu pogledu je zaustavi.— Ti si dobra i hrabra, Lily — promrmlja Jessie. — Ali zar ne vidiš, mi to ne možemo uèiniti ocu. Tako dugo dok budemo živjeli mirno u Pocahu, svijet ništa neæe znati o našim teškoæama. Ali kad bi se ti
jednom zaposlila, svima bi postalo jasno da smo potpuno osiromašili i da nam kæi mora pomagati. Ja bih željela da se zaposlim za pisaæim stolom pored tebe, ali ti znaš kakav je tvoj otac; on bi to uzeo kao znak osobnog neuspjeha. Moramo ga po-štedjeti od tog poniženja. Daj mi još malo vremena; nešto æe veæ naiæi, služba, neki novac za Black Point...— Razumijem, majko — odgovori Lily ozbiljna lica.I tako su ponovo pozajmili novac na Pocaho. Neobièno velike troškove imali su 1873. godine; iskrsavali su novi dugovi, dugovi od prije nekoliko godina,585za koje Jessie i Lily nisu znale, ali za koje je John rekao da ih treba priznati. Boreæi se protiv vremena, boreæi se protiv nade, sve su dublje i dublje prekoraèivali raèun, i napokon, krajem 1873. godine, banka je stavila hipoteku i preuzela kuæu.Nepopustljiva u svojoj hrabrosti, ali srca gotovo slomljenog zbog svega onoga što se dešavalo njenom blijedom mužu, Jessie spakira sve njihove stvari i preseli se u New York. Sa nekoliko preostalih dolara iznajmili su u Osmoj ulici malu, ružnu kuæu, u kojoj se boja skidala sa zidova, i koja je iznutra bila oronula i prljava. Jessie i Lily su mahnito radile èetiri dana, bojeæi i ponovo ureðujuæi, dok je John ostao kod jednog prijatelja. Kad je došao kuæi, pretrpane i mraène sobe bile su bar èiste.Stanarinu su platile za dva mjeseca unaprijed. Jessie je imala dovoljno novaca da kupi hranu unaprijed za otprilike isto toliko vremena. Udvostruèila je napore pišuæi desetine pisama poslanicima, starim prijateljima u vojsci i vladi, pripremajuæi nove planove i nacrte da osigura Johnu makar kakvu službu, da pomogne da se progura uredba koja je bila potrebna da im se isplati Black Point. Nekoliko puta je izgledalo da æe uspjeti: Johna su predložili za guvernera raznih teritorija, za komesara jednog Indijancima naseljenog distrikta na Zapadu, za vrhovnog upravnog èinovnika podruèja ili komesara gruntovnih ureda u San Francisku. Kongres je prihvatio uredbu o isplati novca za Black Point, ali ju je u posljednjem trenutku Senat odbacio.Kraj dvomjeseènog razdoblja se približavao. Jessie je veæ poèela gubiti živce. Samo se jednom ranije morala brinuti za novac, kad su ga morali pozajmiti od Toma Bentona da bi osnovali dom u Kali-forniji. Jessie je znala da bi dobila novac kad bi zamolila sestru ili mnogobrojne prijatelje. Ali kako bi ga vratila? Mada je imala dar za davanje, nije znala kako da traži da joj se to vrati. Više bi voljela da umre u oronuloj i otrcanoj kuæi u New Yorku, da umre tiho i s puno poštovanja, a da ne zatraži i zamoli milostinju.586Lily je poèela nestajati svakog dana poslije ruèka, da bi se vratila u pet sati prljavih ruku. Jessie ju je pitala da li negdje radi, na što Lily odgovori da ne radi, i taj ju je odgovor zadovoljio. Nakon nekoliko tjedana, kad je Lily donijela kuæi jedan stari pisaæi stroj i za njim provodila po nekoliko sati prije podne, Jessie je shvatila da njena kæi polazi školu za sekretarice. Ponosila se naèinom na koji je Lily primila na sebe zadatak da se spremi za svaku eventualnost.Na kraju drugog mjeseca znala je da æe se morati preseliti èak i iz tog malog skloništa. Kamo da poðu? Kako da to kaže Johnu? Kako da sakrije od svijeta da je general John C. Fremont osiromašio? U Monterevu je bila nesretna zbog nagomilavan]a zlata koje ih je razdvojilo; sada æe ih razdvojiti pomanjkanje zlata.Kao i uvijek, nešto je izmislila. Hannah Kirsten ju je nagovarala da doðe njenoj kuæi u sjevernom dijelu države New York. John je odavno bio primio poziv od jednog oficira Zapadne komande da ga posjeti u Staten Islandu da prièaju o starim ratnim danima. Lily je uvijek bila dobrodošla svojoj tetki Susie u Bostonu.Dok su sjedili za posljednjom oskudnom veèerom u mraènoj blagovaonici, Jessie naposljetku skupi hrabrost da kaže: — Johne, zašto ne bismo prihvatili te pozive? Hannah je toliko puta bila kod nas i želi da je posjetim. Ti znaš koliko puta te je pukovnik Wadsworth molio da ga posjetiš. Mislim da bi za tebe bilo dobro da se malo naðeš sa svojim starim prijateljima. Da li bi malo uživao u tome?John odgurne tanjur i uhvati je preko stola za ruku.
— Nemoj misliti da ja ne znam što si ti radila, Jessie draga, i kako si oèajnièki sve pokušavala. Malo sam govorio... jer što sam mogao da kažem? Ja sam nas doveo u ovu oèajnu situaciju, ja glavom... a ipak ne vidim iz nje izlaza... nikakve pomoæi...Ona brzo ustane, priðe mu i poljubi mu oène kapke.587— E, dragi, — vikne ona — to je samo za nekoliko tjedana, pa æemo opet biti zajedno. Neka služba æe se dobiti. Opet æe doæi dobra vremena, vidjet æeš. Zar se nisu uvijek vraæala? Samo pomisli kako smo èesto nisko padali, da bismo se ponovo poèeli penjati. Toliko smo imali u životu, Johne, tako mnogo sreæe i uspjeha. To nas je svakako prekalilo za teška vremena.Sjedio je pognute glave, èvrsto stežuæi ruke, ne mogavši da govori.Rano iduæeg jutra sišli su niz tri neobojene stepenice njihove kuæe, svako s kovèegom u ruci. Na dnu stepenica okrenuše se nijemo jedno drugome. Jessie se uèinilo da ništa što je ranije doživjela, èak ni smrt malog Bentona, nije bilo toliko bolno kao ovaj trenutak razdvajanja. Mužu je sada bila potrebna više nego ikad prije, no od svih onih milijuna dolara koje su iskopali iz Maripose nije mogla naæi dovoljno novaca da ostane pored muža, da ostane pored njega kad je slomljen, kad pati koliko samo može patiti veoma ponosan èovjek. Bili su razdvojeni na dvadesetogodišnjicu, jer je John bio na èelu svoje vojske, goneæi generala Pricea, a ona je radila u štabu u St. Louisu. Za nekoliko dana trebalo je da proslave trideset dvogodišnjicu, ali su se opet morali razdvojiti.— Mili moj — promrmlja ona tiho — baš sam pomislila na ono što smo rekli jedno drugom one noæi u šatoru u Springfieldu. Lako je govoriti o ljubavi u dobrim vremenima, u divnim danima kao što smo ih proveli u Mariposi, u Black Pointu i u Pocahu. Ali sada, kad treba da se razdvojimo, ništa drugo ne mogu reæi osim da te volim, dragi; voljela sam te svakog èasa, svakog dana, u dobru i u zlu. Uvijek si mi život èinio sretnim i lijepim; èak je i sada lijep, jer te volim i jer ti mene voliš. Budi dobar, misli na mene svakog trenutka, piši mi svakog dana; naæi æemo neki izlaz, Johne. Zar ga nismo uvijek nalazili?Ulice u rano jutro bile su puste. Zrak je bio tih. Iza zatvorenih vrata i spuštenih kapaka na prozo-588rima kuæa ljudi su još spavali. Bili su sami, dvije male prilike, stari, sijedi, sami u èitavom svijetu. Onda se odjednom èvrsto i sigurno zagrliše, polju-biše, dvije siæušne, izgubljene prilike stopiše se u jednu, napraviše veliku i divnu figuru: figuru ljubavi, neuništivu — besmrtnu.Jessie je ostala kod Hanne Kirsten dva mjeseca, šetajuæi malo poslije podne pored rijeke, slušajuæi Hannu kako svira glasovir i pjeva. Nadala se da æe joj odmor i osloboðenje od muka što ih je proživljavala gledajuæi kako nestaje i posljednji dolar donijeti nove ideje i novu energiju s kojom æe moæi naæi novo rješenje. Nakon dva mjeseca znala je manje nego ikad što da radi, obuzeta novim oèajanjem, jer sati koji su prolazili nisu donijeli ništa drugo osim pustoši. Brod duboka gaza, koji najbolje plovi po burnim vjetrovima, izgubio je kompas i kormilo i nasukao se, a more što je neprestano nadolazilo sve ga je više zapljuskivalo. Èesto je pomišljala kako je besmisleno i kaotièno stanje društvene odgovornosti kad jedan èovjek kao što je John Fremont, sada šezdesetogodišnjak, koji je toliko doprinio razvoju svoje zemlje, može osiromašiti a da mu se ne da naknada za vlasništvo koje mu je bilo oduzeto, niti da mu se pruži bar spasonosna milost u vidu ma i najmanjeg državnog zaposlenja, pa èak ni najskromnija penzija ministarstva rata, kome je tako dobro služio toliko godina.Znala je da bi ljudi koje to zanima mogli reæi da su sami za to krivi: zaradili su milijune dolara kopajuæi zlato na Mariposi, spadali su meðu najmoænije i najbogatije ljude na svijetu, ali su bili nesmotreni. Pustili su da im novac prolazi kroz ruke, nisu se zaštitili za sluèaj starosti i nemoæi. Koja bi im korist bila od toga kad bi rekli tim ljudima da bi njihov novac bio nedirnut da su se zadovoljili time da žive od bogatstva Maripose. Koja bi im korist589bila od toga da se bune što se njihovo bogatstvo utopilo u smionoj ali prijeko potrebnoj zamisli transkontinentalne željeznice, gdje je nestalo kao što su nestala i kao što æe nestati tolika bogatstva, da
se trasira donji stroj na kome æe na kraju biti sagraðena transkontinentalna željeznica? Koja bi im korist bila od toga da objave koliko su desetaka tisuæa sipali u javne fondove, vrijedne pokrete i ciljeve i koliki su novac davali pojedincima da ih izbave iz teškoæa ili im pomognu da postignu uspjeh? Koja bi im korist bila kad bi u oèajanju doviknuli: da nam se može vratiti samo djeliæ onoga što smo dali i što nam je uzeto, mogli bismo proživjeti ostatak života u pristojnoj udobnosti i samopoštovanju. Umorna, obeshrabrena dušom i tijelom, pitala se što bi bilo s njima kad bi i dalje ostala u tom stanju tromosti. Otac ju je nauèio da se èovjek ne smije zabrinjavati zbog buduænosti, jer ako ona doðe, èovjek se može suoèiti s njom s istim onim zdravim razumom kojim se služio i u prošlosti. Tako je bilo u toku trideset dvije godine njihova braka; njena sposobnost da se suoèi sa svakom situacijom sada je bila slomljena.Nije znala kako bi dugo ostala u takvom stanju nijeme apatije, da nije stigao telegram iz Staten Islanda da je John dobio upalu pluæa. Odjednom se sjetila kako je ona pobijedila upalu pluæa za vrijeme suðenja pred vojnim sudom; znala je kako se lijepo umire u zagrljaju te bolesti. Bez putne karte, bez novca, bez planova, bez ièega osim saznanja da odmah mora mužu, ona poène bacati ono malo svoje odjeæe u kovèeg.Hannah Kirsten nije bila od onih koji su tješili samo rijeèima; za nekoliko trenutaka Jessie se našla u Kirstenovim kolima. Uskoro su ona i Hannah bile u kuæi pukovnika Wadswortha kraj Johnove postelje, dok je lijeènik iz Staten Islanda objašnjavao da je njen muž nježnog sustava i da mora, i to što prije, preko zime otiæi u predjele blaže klime, u neko mjesto kao što je Nassau, gdje æe se moæi oporaviti.590Još dok je stajala pored Johnove postelje gledajuæi mršavo, blijedo muževo lice, znala je što treba da uradi u toj situaciji. Nije to bilo nešto o èemu je trebalo da razmišlja; nije bio potreban sat ni dan da napravi planove i izabere najbolje; odmah je taèno znala što treba i što može da uèini, i to saznanje bilo je živo, potpuno i spremno da djeluje. Rekla je Hanni da odmah mora poæi u New York. Za nekoliko trenutaka Hannah ju je ispratila na brod, uvjerivši je da æe ona ostati u Staten Islandu da njeguje Johna dok se Jessie ne vrati. Osim toga obeæala je Jessie da æe joj slati telegram u hotel »Astor« svakoga jutra i veèeri.Jessie je stigla u New York u sedam sati jedne hladne zimske veèeri. Koèija se probijala kroz snijegom prekrivene ulice do hotela »Astor«. Ne veèe-ravši, Jessie se skine èim je stigla u hotel, ispruži se na postelji hladna i ukoèena kao leš i zaspi. Probudila se u sedam sati, okupala, namazala kremom lice i s najveæom pažnjom poèešljala kosu, a onda pozvala vratara i zamolila da joj osvježi i izglaèa jednu ljubièastu svilenu haljinu. U devet sati do-ruèkovala je u restoranu hotela »Astor« i odvezla se u kancelariju njujorškog Leðgera. Èekala je svega minutu nakon što je poslala posjetnicu: Robert Bonner, riðokosi Irac koji je bio vlasnik Ledgera, iziðe iz kancelarije, osmjehne joj se kad mu je okrenula glavu i uvede je u kancelariju s velikim pisaæim stolom pretrpanim rukopisima i mnoštvom lula koje su neugodno mirisale. Bonnerove dvije strasti bile su brzi konji i duhoviti tekstovi za oglase; on i Lily su èesto jurili Fremontove konje pored Hud-sona.Izvrsno glumeæi samopouzdanje, Jessie reèe: — Gospodine Bonner, pitala sam se ne bi li moji doživljaji sa gospodinom Fremontom i neka moja putovanja bili izvrsni èlanci za vaše èitaoce.Bonner živo potvrdi glavom.— Svakako smatram da bi bili, gospoðo Fremont. Jeste li pomišljali na nešto odreðeno?591— Pa, razmišljala sam o tome da opišem svoje doživljaje kao što je moj prvi prolaz kroz Panamu, onda kad je put bio otvoren i kad su tisuæe Amerikanaca došle u Panama City; zatim naš život u Mon-terevu, kad je od Kalifornije stvarana država, i veliki požar San Franciska; ili da pišem o tome kako smo pobijedili Udruženje Hornitas. Ili možda nešto drugo, o svojim mladenaèkim uspomenama na Bijelu kuæu, na obiteljski život ranijih predsjednika i njihovih prvih dama.— To je izvrstan materijal, gospoðo Fremont. Ona naglo zapita: — Koliko æete platiti za svakuod tih prièa?
Gospodin Bonner kao da je ostao zaprepašten što je razgovor odjednom skrenuo na komercijalnu stranu.— Pa... ah, mogli bismo platiti samo sto dolara za svaki prilog, gospoðo Fremont, razumije se, samo onda ako materijal bude dobar.— Dakako — složi se Jessie, ustajuæi. Prièe æe biti izvrsne. Hvala vam, gospodine Bonner, i do viðenja.Kad se vraæala kuæi, zaustavila se u papirnici, i tu je kupila olovke, gumice za brisanje, tintu i mnogo papira. Stigavši u svoju sobu, izraèunala je da æe cijena za kartu brodom u Nassau, hotel i lijeèenje stajati najmanje tisuæu dolara. Da bi toliko zaradila, trebalo je da napiše deset prièa.Bilo je veæ blizu podne kad je skinula šešir i kaput i kad je rasprostrla materijal za pisanje po pisaæem stolu. U šest sati bio je prvi èlanak, »Panama«, završen i prepisan na pisaæem stroju. U tom trenutku, osjetivši glad i sjetivši se da nije ništa jela od doruèka, naruèi da joj donesu laku veèeru u sobu, a onda se odmori jedan sat. Odmah poslije osam sati ponovo sjedne za pisaæi stol i poène pisati drugi èlanak. Sada se veæ uhodala, i pisanje joj je išlo lakše. »Pobijeðeni«, prièa o Udruženju Hornitas, bila je završena i uredno prepisana u dva sata ujutro.Spavala je od pola tri do pola šest. Kad je naruèila doruèak u pola devet, veæ je imala skicu treæe592prièe, a od Hanne stiže telegram da se John dobro oporavlja. U jedan sat u noæi trebalo je da doda još tri prièe, da ih doda uz one dvije koje je dan ranije napisala. Sutradan napisala je još tri, što je bilo ukupno osam. Kako je prošle noæi spavala jedva nešto više od tri sata, sada je spavala od jedan do šest ujutro. Kad se probudila, prva joj je misao bila: »Samo još dvije prièe, i onda imam svojih tisuæu dolara.« Ohrabrujuæi telegram od Hanne razbistrio joj je mozak za rad.Kad je pao mrak, imala je deset dovršenih prièa. Ona odjednom pomisli: »Sada ne smijem stati; tisuæu dolara možda neæe biti sasvim dovoljno, moram ipak imati nešto više. Ako napišem još jednu...«Jedanaesta prièa išla je teško, ne zbog toga što više nije imala volje, veæ zbog toga što je one najvažnije dogaðaje na koje je unaprijed mislila uglavnom iscrpla i što joj je teško padalo da misli na novu temu. Napokon se odluèila da napiše »Obiteljski život u Bijeloj kuæi«, i napisala ga je brzo, gotovo u jednom dahu, završivši ga u ponoæ.Ispružila se potpuno obuèena na postelju da bi se nekoliko minuta odmorila; a onda opazi da je jutro. Ponovo se okupala, oèešljala kosu, obukla ljubièastu haljinu i uzela koèiju da se odveze u uredništvo Ledgera. Gospodin Bonner je bio malo zaèuðen njenim posjetom. Kad je odmotala omot koji je držala pod miškom, rekavši: — Završila sam jedanaest prièa — on je zaprepašteno razrogaèio oèi.— Jedanaest prièa... Pa, gospoðo Fremont, mislio sam da æe vam trebati sedmice, èak i mjeseci, da to napišete.Shvativši da bi jedan urednik mogao imati razloga da bude zaprepašten zbog brzine kojom su èlanci napisani, Jessie uplašeno zapita: — Ali to je vama svakako svejedno? Vidjet æete da su te prièe dobro napisane... u njima se govori o najstarijem granièarskom i pionirskom razdoblju.Bonner joj odgovori smijuæi se: — Baš me je zbog toga zaprepastila vaša produktivnost. Ja mo-38 Besmrtna žena593ram prijetiti svojim suradnicima ako hoæu izvuæi od njih jednu prièu u pet dana, a da ne govorim o ie-danaest.— Mogu li onda odmah dobiti novac, gospodine Bonner? Sto dolara prièa, sve zajedno tisuæu i sto dolara...Gospodin Bonner zinu u nju od èuda. — Tisuæu i sto dolara — promrmlja on. — To je mnogo novaca.— Ali je i mnogo prièa.— Dopuštate da ih najprije proèitam?— Svakako, izvolite.
Urednik, koji nije imao namjeru da èita prièe dok pisac promatra izraz njegova lica, malo uzdahnu i dohvati prvu prièu. Letimice pregleda pet prièa, na brzinu olovkom ispravi ovdje-ondje grešku, pripalivši usput nekoliko puta ugašenu lulu i zadovoljno gunðajuæi. Na kraju pete prièe on digne pogled i reèe: — Da, dobro su napisane; sviðat æe se našim èitaocima. Recimo da vam sada dam èek na petsto dolara, a ostatak za nekoliko dana, kad budem našao vremena da proèitam ostatak?— Odlièno — odgovori ona. — To æe mi omoguæiti da odvedem generala Fremonta u Nassau. On ima upalu pluæa.Robert Bonner ustane, zamoli svog knjigovoðu da napiše Jessie èek, reèe joj da je siguran da æe general ozdraviti i predloži joj da doðe k njemu u vezi sa daljnjim prièama kad se bude vratila.Otišavši brzim korakom u brodsku kancelariju, Jessie kupi dvije karte za Nassau, pa se ponovo ukrca na skelu za Staten Island.8John se oporavljao na toplom suncu Nassaua. Jessie je bila toliko sretna što je ponovo s mužem da je malne povjerovala kako je ta bolest imala upravo tu svrhu da ih ponovo sastavi. Kad se sjeæala na dva mjeseca provedena kod Hanne, gotovo594joj se èinilo da je bila isto toliko bolesna kao i John, i da se sada oporavila od neke vrsti pneumo-nije uma i duha. Znala je da je pronašla naèin da ponovo zajedno žive: pošto se odmorila od èetvoro-dnevnog napornog rada, stale su joj padati na pamet stotine prièa.U sebi je zahvaljivala Tomu Bentonu što im je ponovo spasio život. Mada mu je bila zahvalna što ju je veæ od dvanaeste godine priuèavao pisanju èlanaka, nikad nije ni pomišljala da æe joj to znanje jednog dana koristiti da zaraðuje za život, a ono joj je sada ne samo omoguæilo da spasi život muža veæ i da i dalje budu zajedno dugo godina. Stotinu puta dnevno blagosiljala je uspomenu na svoga oca, i blagosiljala muža što joj je dopustio da suraðuje s njim na izvještajima, omoguæivši joj tako da izuèi zanat koji ih je oboje spasio.Njih dvoje spokojno su šetali pored bijele obale, skupljali školjke i sjeæali se drugih dana: Siascon-seta, gdje su odbili demokratsku kandidaturu, Black Pointa, gdje su šetali po pješèanim prudovima ispod njihove kuæe i gdje su promatrali kako sunce zapada u Pacifik. Te ugodne uspomene bile su isto toliko ljekovite kao i sjajno sunce; uskoro su odlazili malim èamcem na ribarenje preko cijelog dana. John je postajao sve puniji u licu, boja mu se vratila u obraze, a pogled ponovo blistao. Onda se ohrabrila da mu govori o buduænosti.— Johne, kad ponovo pomislim na naše godine, èini mi se da su naši najbolji èasovi i najbolje uspomene povezani za naš zajednièki rad.On se lijeno protegne na jastucima na dnu èamca: — Da, mjeseci u toku kojih smo suraðivali na izvještajima ... kampanja 1856. godine ... Sto dana u državi Missouri... ti mi se dani izdižu u duši kao vrhovi Stjenjaka.— Onda, èim budeš ozdravio, zašto ne bismo nastavili tu našu suradnju? Urednik traži još prièa, a mi zajedno pišemo dobro — barem si tako uvijek govorio. Ti si imao dovoljno doživljaja i iskustava38*595za stotinu knjiga, knjiga za koje sam uvijek smatrala da bi trebalo da ih napišeš ...— Ja nisam pisac, Jessie. Zaboravila si moje krvarenje iz nosa u Ulici C.— Nisam ni ja. Ali zajedno smo uvijek dobro radili. Ti æeš davati graðu, a ja æu sastavljati prièe. Zar to nije pošten sporazum?U proljeæe su se vratili u New York. Jessie je pronašla malu kuæicu na Staten Islandu, odmah na obali, a Lily su pozvali kuæi.Serija èlanaka u Ledgeru bila je dobro primljena. Robert Bonner tražio je još. — Mada ne jedanaest odjednom, draga moja gospoðo Fremont, molim vas. — Kako ih je mogla pisati mnogo brže no što ih je
Ledger mogao objavljivati, otišla je da posjeti urednike èasopisa Harper, Century i Wide Awake. Oni su bili proèitali prièe u Ledgeru, pa nije bilo teško prodati ih njima.Ljeto i jesenji mjeseci te godine proðoše brzo i sretno. Njih troje u obitelji podijelili su posao. John je, da bi dao Jessie podatke, napisao mnoge stranice bilježaka o putovima i planinama i prvim ekspedicijama. Onda bi Jessie olovkom pisala prièe. Kad bi ih ona sastavila, Lily bi ih prepisala na pisaæem stroju. Zaraðivali su skromno, ali su bili veoma sretni, jer su svi bili zaposleni; Charlie je uspješno završio svoje prvo školsko krstarenje, a Frank je dobro napredovao na studijama u West Pointu. Lily je preuzela voðenje kuæe i obiteljskog budžeta, i tako je Jessie bila osloboðena zadatka za koji je tako malo marila, pa je imala vremena da izjutra radi tri do èetiri sata i da onda svakog poslijepodneva odlazi sa Johnom u duge šetnje i da promatra brodove kako dolaze i odlaze iz New Yorka, kao kad su ih promatrali sa njihove ostakljene verande u Black Pointu.Napokon, 1878. godine, predsjednik Hayes je imenovao Johna za guvernera teritorija Arizone. Plaæa mu je bila svega dvije tisuæe dolara godišnje, ali Jessie se u srcu veoma radovala, jer je to znaèilo596da æe John ponovo služiti svojoj zemlji, da æe ponovo biti aktivan i imati odreðen položaj.Putovanje do San Franciska trajalo je sedam dana. Putovali su željeznicom koja je bila podignuta na pepelu prvih napora Johna Fremonta. Prošlo je bilo sedamnaest godina otkako je otplovila iz zali-va Zlatnih vrata da bi se pridružila mužu koji je baš tada bio imenovan za generala Zapadne komande. Sada je San Francisco bio napredna metropola; malo je što ostalo da je podsjeæa na njen prvi pogled na grad kad se iskrcala sa »Paname« 1849. godine i kad ju je jedan mornar prenio preko zaliva. Znajuæi da je njihov dom u Black Pointu srušen, odbila je Johnovu ponudu da je odvede onamo.Ostali su u San Francisku samo onoliko koliko im je bilo potrebno da se razgibaju, a onda se ukrcaše u vlak Southern Pacific za Los Angeles. John je uporno zahtijevao da odvede ženu u Fort Hill, gdje joj je mogao pokazati utvrðenje i ostatke baterije koju je podigao za obranu naselja Los Angele-sa 1847. godine. Vlak ih je nosio od Los Angelesa do Yume, gdje su ih doèekala troja vojna bolnièka kola, u koja je bilo upregnuto po šest mazgi. Jessie, John i Lily su se vozili prvim bolnièkim kolima. Prešavši preko rijeke Gila, èija je voda dopirala do glavèina kotaèa, ulogoriše se prve noæi na obali rijeke Colorado. Jessie je sve to lièilo na prve dane u Kaliforniji, i jedino joj je nedostajalo što ne vidi Beala i starog Knighta kako im se u galopu približavaju kroz pustinju.Jessie i Lily krenule su u potragu za kuæom u Prescottu, te unajmile jednu koja je bila sagraðena od borovih i smrekovih dasaka, prevuèenih samo pamuènim platnom. Drvo je bilo puno gamadi, pa su njih dvije skinule platno i prelile daske kipuæim lugom. Lily je stavljala u kuæu poljsko cvijeæe u doba kiša, a žute i tamnocrvene pupoljke kaktusa u doba suše. Jessie je svakog petka predavala povijest u školi; ponosila se promatrajuæi kako se Pres-cott razvija u prilièno veliko selo u kome su se dizale crkva, bolnica i nekoliko kuæa. Ako je seoce i597bilo priprosto, s drvenim ploènicima punim prašine, i s kuæama za stanovanje koje su se ponekad topile pri snažnim pljuskovima, ako je to bio grad koji se upravo raðao u jednoj divljoj zemlji koja se upravo nalazila u procesu pretvaranja teritorija u državu, zar nije cijeli njen život i život njezine obitelji prošao baš u takvoj okolini. Zar nisu oni navikli da žive u tako malim gradovima kao što su bili St. Louis, Washington, Monterev, San Francisco, Mari-posa i sada Prescott?Johnove dužnosti su bile lake, i predstavljale su više održavanje dobre volje nego zakona i poretka, ali, na žalost, njihova je kuæa stajala devedeset dolara mjeseèno, kineska kuharica, koju im je našla jedna suosjeæajna tetka iz Los Angelesa, stajala je èetrdeset dolara mjeseèno, a hrana je bila triput skuplja nego u New Yorku ili San Francisku. Jessie je nastavila da piše, jer je dvije tisuæe dolara jedva bilo dovoljno za hranu i stanarinu. Nisu mogli držati jahaæe konje, jer je sijeno stajalo pedeset dolara tona, ali se guverner mogao služiti garnizonskim konjima. John i Lily provodili su dane u sedlu, jašuæi po pustinji. Nadmorska visina nije prijala Jessie. Teško joj je bilo da radi, èesto joj je pone-stajalo daha, a
kad bi se vraæala sa šetnje, morala bi odmah leæi. Nije im govorila da se njeno srce i pluæa èudnovato ponašaju u tom novom podneblju, i da tromosti koja ju je spreèavala da nastavi pisanje nisu bili uzrok lijenost i zadovoljstvo.O tom popuštanju svoje energije nije progovorila punih godinu dana, ostajuæi èvrsto pri odluci da se neæe predati i da to neæe kazati svojoj obitelji. Onda su se jednoga dana John i Lily vratili sa jahanja i našli je kako leži nièice, licem okrenuta podu. Kad su je doveli svijesti i upitali je što se desilo, uvidjela je da više ne može kriti svoju bolest. John je brzo izjavio da æe dati ostavku na položaju i odvesti je natrag u Staten Island. Jessie pogleda na muževo suncem opaljeno lice, na kome se odražavalo dobro zdravlje. Nije ga mogla pustiti da se598vrati toj užasnoj besposlici èovjeka koji ne znaèiništa.Te veèeri je donijela kompromisnu odluku: ona æe se vratiti na Istok; Lily æe ostati u Prescottu da pravi društvo ocu. Oni æe doæi na odmor na Istok, a ona æe ih posjeæivati u Prescottu kad vremenske prilike budu pogodnije. I njen muž i njena kæi protivili su se tome da ide, ali ih je ona uvjerila da je to najbolji naèin da se izbave iz te teške situacije. Otada pune tri godine nije vidjela muža i kæer, jer nikad nisu skupili dovoljno novaca za putovanje ili posjete. Jessie je stanovala sama u jednoj kuæici koju su prije imali na Staten Islandu, pišuæi prièe i eseje koji su bili štampani u jednoj knjizi, i to pod naslovima kao što su: Crtice sa Dalekog zapada, Godina dana putovanja kroz Ameriku, Uspomene moga vremena. Knjige su joj se prilièno dobro prodavale, doduše ne dovoljno dobro da joj pruže sigurnost za buduænost, ali dovoljno da joj život bude osiguran u kuæici u Staten Islandu i da joj bude moguæe svakog mjeseca poslati nekoliko dolara Lily, za održavanje kuæe u Prescottu. Ona je trošila malo za život, a nosila je stare haljine dok se ne bi potpuno poderale. Rijetko je odlazila u New York, izbjegavala je društvene susrete. Ponekad ju je posjeæivao Charlie, kad nije bio ukrcan na brod, ili Frank, koji je sada bio poruènik u vojsci. Hannah Kirsten i ostali njeni prijatelji dolazili su na nekoliko dana da joj prave društvo.No bila je sama, uvijek užasno sama. Sjetila se što joj je Lily rekla u njihovoj biblioteci u Pacohu, to jest da ju je promatrala kako se vuèe po kuæi kao ranjena zvjerka kad joj je muž odsutan. U duši se vraæala na one godine kad je John odlazio na ekspedicije, kad je morala provoditi bez njega po šest mjeseci, godinu dana, dvije godine. Kad je napravila bilancu svojih uspomena, vidjela je da je polovinu braènih godina provela odvojeno od muza. Ta razdvajanja bila su neizbježna, ponekad zbog nje-gove karijere, ponekad zbog Johnove skitalaèke prirode, no njoj nikad nisu bila potrebna. Buduæi da599je bila polovinu svoga života razdvojena od muža, èinilo joj se kao da je bila svega polovinu vremena udata za njega; a sada je bilo prekasno da vrati te izgubljene godine, da ponovo proživi tu polovinu godina braka koje su tako okrutno protraæene. Toliko je stvari proživjela, bila je toliko starija, da je zamišljala da æe bol i muka biti manji. No koliko su god godine prolazile, njoj je razdvojenost ostajala jednako nepodnošljiva.Ponovo je odluèila da se vrati u Arizonu: bolje da bude bolesna pored Johna nego da bude najboljeg zdravlja ali duševno napola živa bez njega. Onda je odluèila da zamoli Johna da se vrati u Staten Island, ali se sjetila kako je on bio sretan kao guverner, i postalo joj je jasno da to ne može uèiniti.Ali više no išta što joj se dogodilo u toku te tri godine što ih je provela sama, radeæi i razmišljajuæi, rastužilo ju je to što je trebalo da sama provede svoj pedeset i osmi roðendan. Zbog toga ju je obuzeo neki sentimentalni osjeæaj; sjetila se kako je John mrzio svoj èetrdeseti roðendan u Parizu, osjeæajuæi da je to fatalna prekretnica za jednog istraživaèa i pronalazaèa putova. Njoj je trebalo osamnaest godina da bi osjetila isto duševno stanje; dosada se osjetila starom svega nekoliko puta u životu: u rezervatu Delaware Indijanaca, na pješèanim prudovima San Franciska, u St. Louisu kad su predali komandu generalu Hunteru, u toku dva mjeseca kad je bila u posjeti kod Hanne Kirsten. Ali sada, na pragu pedeset
i osme godine života, sjedeæi oèajna u maloj kuæici, kose bijele kao snijeg, mada su joj obrve još bile guste i crne, lica puni-jeg nego kad je bila mlada, navorane kože, dok joj se kestenjasta boja oèiju pretvarala u tamnosmeðu a nekada puna usta postala stisnuta, sve joj je to govorilo da je napokon ostarjela.U proljeæe 1883. stigao joj je telegram od Johna> u kojem je javljao da je dao ostavku na svoj položaj i da se vraæa u Staten Island da bude s njom. Oèi joj bljesnuše od sreæe, ali u isto vrijeme ona se600zabrinu za njihove financije. Više nije mogla tako mnogo pisati kao nekada: isprièala je gotovo sve svoje doživljaje, i urednici su sada èesto odbijali njene prièe. Govorila je sebi da æe joj povratak muža vratiti novu snagu i duh, i da æe se nekako snaæi. Kad se John vratio kuæi, izgledao joj je isto onako mlad i lijep kao kad ga je upoznala u njegovoj mladosti. Imao je mnogo poslovnih nada; razvitak rudnika u Arizoni, graðenje kratke željeznice koja bi zamijenila poštanska kola, navodnjavanje doline Imperial u Kaliforniji da bi se dobile obradive površine. Sedmice i sedmice uložio je u to da zainteresira nekoga u New Yorku za svoje pothvate, ali financijski magnati Istoka nisu bili zainteresirani; nisu htjeli osnivati pionirska poduzeæa sa jednim sedamdesetogodišnjakom; i tako je za nekoliko mjeseci njegovo oduševljenje što se vratio na Istok splasnulo.Narednih nekoliko godina imali su malo novèanih sredstava. U njihovoj maloj kuæici nije ostalo gotovo ništa što bi moglo nagovijestiti velièinu prošlih dana; vrlo malo dragocjenih knjiga, jedna ili dvije slike, uspomene iz ranijih ekspedicija i predsjednièke kampanje 1856. godine, te Sto dana. Jes-sie nije uvijek znala kako Lily polazi za rukom da nabavi dovoljno novaca da udovolji najnužnijim potrebama. Po tome koliko je vremena provodila u spavaæoj sobi iza zatvorenih vrata, radeæi za teškim pisaæim strojem, Jessie je ponekad dolazila do zakljuèka da radi kod kuæe za novac.Sjedili su ispred vatre u dnevnoj sobi, èitajuæi memoare Ulyssesa S. Granta, kad Jessie uzviknu:— Znaš, Johne, ovi Grantovi memoari su popularni; prodaju se u mnogo primjeraka. Zašto ti ne bi napisao svoje memoare? Kad bi mogao iznijeti sve uspomene na svoje ekspedicije i sve što si uèinio od 1840. godine — kakva bi to bila divna knjiga!Johnove oèi zasvjetlucaše, ali on ne odgovori.— Tko bi, ako ne ti, mogao pokupiti sve pne djeliæe i kazati cijelu istinu, kao što je rekao otac u Trideset godina u Senatu Sjedinjenih Država?601— Da, volio bih — odgovori polagano John. — Misliš li da æemo naæi izdavaèa?— Sigurna sam da hoæemo. Sutra idem u New York i sve æu urediti.— Morat æemo se preseliti u Washington, znaš. Svi su dokumenti tamo, u Kongresnoj biblioteci.— Udesit æemo to. Na tebe æe život u Washing-tonu djelovati stimulativno. Pomoæi æu ti da napi-šeš tu knjigu.Slijedeæeg jutra doznala je da izdavaèi nisu baš previše oduševljeni tom idejom. Rekli su da bi rado proèitali rukopis kad bude gotov, ali nisu htjeli isplatiti novac unaprijed. Izdavaèi Belford & Clar-ke kao da su bili više od drugih oduševljeni tim pothvatom; mada su i oni odbili da plate predujam, bili su spremni da potpišu dobar ugovor i da štampaju rukopis èim bude završen. Jessie je laknulo što je barem toliko dobrih vijesti mogla donijeti mužu. No kako æe živjeti u Washingtonu godinu dana, koliko im je potrebno da napisu knjigu? Dok je stajala na zatubastom kljunu skele za Staten Island, znala je da ona mora naæi odgovor na to pitanje. Ona mora odmah nešto privrediti.Pred oèima joj iskrsne jedna slika: nalazila se u biblioteci kuæe u Ulici C jednog jutra kad je njen muž otišao na svoju prvu ekspediciju. Tom Ben-ton je govorio: — Nikad još nitko nije napisao prièu o amerièkom istraživanju... mislim da bi naši ljudi uživali u takvoj jednoj prièi, Jessie. — Ona je nosila Lily kad joj je otac prvi put dao tu ideju; mada je otada prošlo èetrdeset godina, nitko dosada nije na popularan naèin isprièao historijat istraživanja Zapada. Odluèila je dakle da to ona uèini.
Obavijestila je Johna o ugovoru koji je sklopila, ne pokazujuæi da je obeshrabrena zbog toga što im nitko nije htio unaprijed isplatiti dio postotka od prodanih knjiga, a onda sjedne da zaradi novac koji æe im biti potreban za godinu dana života u Washingtonu. Nekoliko puta poèinjala je pogrešno, ali u toku druge sedmice pisala je lako i sigurno, posvetivsi dvadeset èlanaka amerièkom istraživanju602i životu istraživaèa. Èetiri èlanka njujorški su urednici odbili. Ostalih šesnaest je prodala. Tim novcem je preselila svoju obitelj u Washington, gdje su unajmili kuæu na Dupont Circleu, koja je bila okrenuta na park britanskog poslanstva.Prednju sobu na prvom katu pretvorila je u radnu sobu, jer je tu bilo udubljenje u prozoru okrenuto na istok, pa je ovamo stavila Johnov pisaæi stol a preko puta zeleni pisaæi stol za sebe. Lily je smjestila pisaæi stroj u alkoven. Jessie je bila sretna što ponovo marljivo radi sa Johnom, ustaje u sedam da popije èaj i pojede pecivo, zatim piše do podne, pa zastaje da nešto lako pojede, a onda se vraæa za pisaæi stol u jedan i ne prestaje raditi do šest. Na Johnov zahtjev napisala je kratku biografiju svoga oca, koja je trebalo da posluži kao uvod, ah uglavnom joj je John diktirao memoare, a ona se zadovoljavala time da povremeno predloži materijal koji se mogao u njih ukljuèiti. Kad bi ona rukom ispisala stranice, Lily ih je uzimala i odnosila u susjedni alkoven da ih prepiše na stroju. Jedan izvjestitelj iz Washington Stara pisao je u svojim novinama:Generalu Fremontu je sada sedamdeset godina, ali jedva izgleda da ima šezdeset Njegova kosa, kratka brada i brkovi sijedi su, ali su mu smeðe oèi bistre kao zvijezde, a obrazi su mu rumeni, sjajni i zdravi kao u djeèaka.Godina je prošla brzo i sretno, jer su uživali u tom putovanju u prošlost, u godine njihove slave. Sadašnjost za njih jedva da je i postojala. Nisu se mogli priviknuti na promjene do kojih je došlo u Washingtonu. Ono što je Tom Benton smatrao blatnom rupom godine 1820, sada, 1866. izraslb je u svjetsku metropolu sa tisuæama lijepih kuæa, parkova i javnih zgrada. Praktièki je sve ono što im bijaše tako drago nestalo: Bentonova kuæa, Hassle-rova kuæa s opservatorijem, staklana i polja preko kojih su šetali u danima prije braka. Bili su nestali6031i njihovi prijatelji, i senatori koji su drugovali sa Tomom Bentonom.Bili su zamislili da pišu knjigu u dva dijela. Izdavaèi su angažirali agente koji su skupljali pretplatu na terenu, ali je malo kupaca htjelo da se unaprijed odvoji od dvanaest dolara za knjigu. Jessie je bila sigurna da æe se knjiga, kad bude štampana i kad doživi pohvalne kritike, dobro prodavati.Meðutim, kad je knjiga izašla, uopæe se nije prodavala. Jessie je htjela da zna zašto se ne prodaje: znala je da je preskupa, da je mnogo materijala štampano u ranijim izvještajima i da je taj materijal bio opæe poznat, da su izdavaèi bili novi na tom polju i da nisu bili naroèito vješti: ali sve to zajedno nije joj bilo dovoljno objašnjenje što se Memoari Johna Fremonta nisu prodavali. Negdje u duši znala je da knjiga nije uspjela zbog toga što je povijest pregazila Johna Fremonta; jer je živio iza svoga vremena, kao što je živio i njezin otac prije njega; jer je sada oko njih bio nov i mlad svijet, koga su zanimali drugi ljudi i druge stvari.Za punu godinu dana nisu primili ništa; izdavaèi su izgubili novac na velikoj, dobro ilustriranoj knjizi, a Jessie je prekasno saznala da im prema ugovoru honorar neæe biti isplaæen dok izdavaèi ne izvuku svoje troškove. U toku cijele godine promatrala je Johna kako sretno radi, kako je èesto sjajan u analizama historijskih snaga, èovjek isto tako mlad i vitalan sa sedamdeset godina kao što je bio u trideset i treæoj. Sada, pošto je knjiga doživjela neuspjeh, te im nije donijela ni dolara za njihov dugotrajan rad, i pošto im je bilo onemoguæeno da nastave rad na drugoj knjizi, John se razbolio. Kad joj je lijeènik rekao da ga odmah mora odvesti u jedan kraj gdje je klima blaža i toplija, bila je suoèena s istim problemom s kojim se bila suoèila prije trinaest godina. Ali sada nije bilo naèina na koji bi tako brzo zaradila novac koji bi joj
omoguæio da ga odvede u Nassau. Morala je uèiniti nešto što Fremontovi nikad nisu uèinili: pošla je Col-lisu P. Huntingtonu, koji je upravo svršavao u Wa~604shingtonu neke poslove za svoju Southern Pacific željeznicu. Kad mu je isprièala o èemu se radi, on odmah reèe: .— To mora biti Kalifornija. Trebalo bi da uzmete moia privatna kola, ali su veæ izdana. Doæi æu danas kvarna kuæi sa željeznièkom kartom i potrebnim pismima da vam osiguraju ugodno putovanje. Kad je Jessie te veèeri uvela Collisa Huntmgtona u Johnovu spavaæu sobu, i kad je njen muž doznao za cilj njegove posjete, on se naljuti.__ Nisi imala pravo da to uèiniš, Jessie — reèeon sa suzama u oèima. — Mi nemamo naèina da vratimo novac gospodinu Huntingtonu ...Huntington reèe tiho: — Generale, zar vi zaboravljate da naša željeznica prelazi preko vaših ugašenih logorskih vatri i da se penje mnogim serpentinama koje ste vi prelazili na magarcu? Mislim da vam mi to u stvari dugujemo.Iznajmila je lozom obraslu kuæicu od eukaliptu-sova drveta u Gak Streetu u Los Angelesu, smještenu usred široke livade sa cvjetnim grmovima. John je tuna toplom kalif orni jskom suncu ozdravio. Ziv-ieli su mirno, rijetko su napuštali kuæu, srdaèno doèekivali stare prijatelje koji su dolazili svakog poslijepodneva na èaj. Jessie više nije pisala, jer je smatrala da je isprièala cijeli svoj života ali kad su mladi historièari kao što je bio Josiah Royce napali Johna, nazivajuæi ga politièkim pustolovom u Kaliforniji, koji nije imao tajna nareðenja, i proglasili ga èovjekom koji je otkrivao veæ utrte putove i koji nikad nije vršio nikakva istraživanja, napisala je vatrene èlanke u njegovu obranu, i te su èlanke štampali èasopisi kao što je bio Century.Od tih èlanaka primili su malo novca; sada su oba sina slala svakog mjeseca èfekove na malu svotu; živjeli su u skromnoj udobnosti. Jessie nikad nije prestala sa svojim naporima da progura u Kon-605gresu uredbu o Black Pointu; i ovdje, u tihoj toplini kalif ornijskog sunca, uèinila je posljednje svoje napore: da izvojuje za Johna penziju za godine provedene u vojsci. Ti njeni novi napori obeæavali su više nego ikad prije: u Kongresu je opet bio prihvaæen prijedlog da im se isplati kupovna cijena za Black Point, a prijedlog da se Johnu odobri penzija kao generalmajoru bio je primljen s odobravanjem.John je bio sve nemirniji. Bio je izradio nacrte za svoje pothvate i želio je da o njima raspravlja sa svojim bivšim poslovnim prijateljima u New Yorku, a uz to bi njegova prisutnost u Washingtonu pomogla da ga stave na penzijsku listu i da zakonski prijedlog za Black Point proðe u Senatu. U zimu 1889. godine Jessie je oklijevajuæi pristala da ga pusti na Istok. Promatrala je kako ga snaga izdaje, jer mada je sa sedamdeset sedam godina njegov mozak izgledao isto tako snažan kao i prije, znala je da njegova fizièka snaga nije velika. Nelagodno se osjeæala puštajuæi ga iz svojih brižnih ruku, daleko od zdušne Lilvne brige, ali zadržati ga protiv njegove volje, kad mu je bio toliko potreban osjeæaj da se kreæe, nanio bi mu više štete nego razdvajanje. Namjeravao je da bude odsutan dva mjeseca. Jessie nije imala novaca da ga prati.Ona je ostala tiho u maloj kuæi, oèekujuæi poštara da doðe gegajuæi se Oak Streetom, sa torbom svijetle boje pod miškom, donoseæi joj dnevno vijesti od Johna. Mada je stanovao u jeftinom panzio-nu u siromašnom dijelu grada umjesto da je otišao u hotel »Astor«, ili kuæi nekog prijatelja, dobro se osjeæao, bio je uzbuðen i sretan što je opet aktivan. Napokon, u travnju, pošto je bio odsutan pet mjeseci, primila je pismo u kojem ju je obavještavao da mu je Kongres odobrio doživotnu penziju od šest tisuæa dolara godišnje, »zbog usluga uèinjenih svojoj zemlji od strane Johna C. Fremonta, administratora i vojnika«.Jessie pritisnu na grudi to pismo, kojeg se nikako nije mogla naèitati. To je bila najbolja vijest koju je za dugo vremena primila. Vlada je napokon606
priznala svoj dug Johnu Fremontu. Sada su mogli ostatak života provesti u miru i zadovoljstvu, kad ih financijske brige više neæe muèiti. Vidjela je po Johnovu pismu koliko to za njega znaèi, kako je sretan zbog toga odavanja priznanja njegovu radu i jednodušnog odobravanja s kojim je tu odluku doèekala štampa u cijeloj zemlji. Trebalo je da završi neke poslove i vrati se u Los Angeles i svojoj Jessie, da se više nikad ne rastanu.Ali sedmice su prolazile, a John se nije vraæao. Mada nije htjela previše navaljivati na njega da se vrati, sve dok on bude smatrao da ima posla u New Yorku, poèela se nelagodno osjeæati.Onda odjednom, bez opomene, jednog sparnog i vruæeg srpanjskog dana primi telegram od Charlija, koji je bio na dopustu u Washingtonu. Telegram jeglasio:OTAC BOLESTANSjedila je u stolici za ljuljanje ispod hrasta u prednjem dvorištu, ne pokrenuvši se, gotovo ne dišuæi. Svijest da je obolio u nekoj mraènoj spavaæoj sobi neke èudne velike kuæe za stanovanje, bez žene koja bi se brinula za njega, bez obitelji koju je podigao, bez ono nekoliko voljenih životnih uspomena, izazva u njoj bol.Tri sata kasnije, baš kad su zvona s obližnje crkve najavljivala podne, stigne drugi telegram od Charlija. Glasio je:OTAC UMROJessie malo poslije uðe u kuæu i sjedne za pisaæi stol male dnevne sobe iznad kojega je visio portret generala Johna C. Fremonta, naslikan u toku Sto dana. Na susjednom zidu visio je njen portret, naslikan nešto poslije njihova vjenèanja. Sjedila je gledajuæi obje slike, nikako ne mogavši shvatiti da je John umro u sedamdeset i osmoj godini, dok je ona još živa. Boljelo ju je srce što je umro daleko od nje, sam, bez posljednje utjehe koju bi mu pružila njena ruka držeæi njegovu.607Kad je pala noæ, kad se njena nijema bol malo stišala, ona shvati da to nije bio nesretan sluèaj: tako je John Fremont želio da umre, sam, kao što je nekako uvijek bio sam, taj stidljivi, povuèeni mali èovjek koji je èetrdeset i pet godina nastojao da kroz onaj zasljepljujuæi snijeg visoke Sierre pronaðe još neotkriveni prijelaz. U toku tih proteklih nekoliko sedmica on je znao da æe umrijeti; ma koliko da ju je volio pedeset godina, želio je da umre sam, sam u sivilu panziona, da umre kao što se i rodio, odbaèen, van zakona...I sada je, napokon, znala da nikad neæe postiæi zadatak koji je sebi postavila kad joj je bilo sedamnaest godina. Udata pola stoljeæa, još uvijek nije bila riješila zagonetku Johna Fremonta. U svojoj ljubavi, u svojoj odanosti, možda se približila više nego što bi to mogla bilo koja druga žena; a ipak, koliko je toga neiskazanog otišlo u grob s njim.Mislila je da je to neuspjeh njenog braka. No sada je shvatila da nitko nikad ne može potpuno shvatiti dušu drugog ljudskog biæa. Ono što je bilo važno, nije bilo potpuno i èitavo nalaženje, veæ traženje, simpatija, vjeèno prisutna i žarka želja da se shvati. To, u posljednjim analizama, to je bila ljubav/kad se promatrala u toku pola stoljeæa: u poèetku, bila je lepršava romantièna stvar, onda fizièko spajanje, onda ambicija i zajednièki rad, onda podizanje obitelji i stvaranje ognjišta, onda zrela suradnja u napretku i dostignuæima, neuspjehu i teškoæi. Da, ljubav se neosjetno mijenjala u toku godina, ali je najduže trajala i imala najdublje znaèenje, stvarala najljepše èasove i najljepše godine, bila je težnja za razumijevanjem, puno i osjeæajno razumijevanje drugog biæa, najvarljivija i u isto vrijeme najljepša od svih ljudskih dostignuæa. To je bio brak.Naredni dani bili su teški. Nije bilo moguæe prenijeti Johnovo tijelo da bude pokopano u Kalifor-608niji, a ona nije mogla stiæi u New York na pogreb. Sjedila je tiho u dnevnoj sobi u stolici, ponovo èitajuæi posljednje poruke svoga muža pune ljubavi, dok ga je sin pokapao na jednom brdu koje je bilo okrenuto prema Hudsonu i Pocahu. Osjeæala je kako se Lily nadvila nad nju da je zaštiti, prikrivajuæi svoju vlastitu
bol, držeæi se podalje, želeæi da ne smeta ali da se naðe pored nje da joj rekne koju utješnu rijeè ili da joj pomogne kad god bi joj pomoæ bila potrebna.Nije prolijevala suze, jer nije osjeæala žaljenje; nije bilo nièega što je ostavila nesvršeno, ni dobrote ni ljubavi, ni povjerenja, ni odanosti — ništa nije nedostajalo. Nije bilo nièega što bi mogla sebi predbaciti, ništa što je mogla uèiniti drukèije. Pružila je Johnu svu svoju ljubav i cijeli svoj život; sada je mogla živjeti spokojno dok ne doðe i njeno vrijeme. Njihov život zajedno protekao je tako brzo, nije bilo vremena da se zaustavljaju, da stanu nad trenucima koji su prolazili. Sada æe biti vremena za to. Bila je sretna što æe biti vremena da ponovo proživi sve svoje uspomene, da promatra kako joj život prolazi u ponovnom oživljavanju, da ga sada bolje shvati, kad može zadržati sate. Živjela je sa Johnom život pun nemirne akcije; sada æe ga moæi ponovo mirno proživjeti i uživati u onome što je u njemu bilo najbolje.Ona dohvati pismo koje je Charlie bio napisao Lily, govoreæi sestri o tome kako je bezbolno umro otac i kako treba da su zahvalni što su njegovi posljednji mjeseci bili sretni. Onda, na kraju pisma, opazi nešto što joj je zapelo za oko:Ne smijem ni pomisliti na to što æe to znaèiti za majku. A kad pomislim, pitam se ne bi li najokrutniji ishod bio najmilosrdniji Živjeli su jedno u drugom, pa smatram da za nju više nema života.39 Besmrtna žena609Ne, Charlie, nemaš pravo. Neæu biti nesretna. Tvoj otac je siguran. Za njega više ne postoji siromaštvo ni nesigurnost, nema više poniženja ni razoèaranja, ni hirova sreæe. Ah, Charlie, tako smo dugo živjeli zajedno — èitavo pola stoljeæa; bili smo tako bliski da nas sada ništa ne može razdvojiti: svakako ništa tako neuvjerljivo kao što je smrt. Zar ti smatraš da sam ja sama samo zato što više nisam pored tvoga oca? Kako uopæe mogu da budem sama, Charlie? Ja koja sam voljela i radila i patila i radovala se s njim toliko godina? Ti si previše mlad a da bi znao vrijednost uspomena, sine moj; uspomene su jaèe od živoga mesa. Tvoj je otac umro, ali ne u meni; tako dugo dok budem ostala na ovoj zemlji, on æe živjeti u meni. On je pored mene isto tako sigurno i živo kao onda kad je sjedio pored mene na prvoj muzièkoj veèeri u Višoj školi gospoðice English, ili onda kad me je držao u naruèju na vjenèanju Harriete Bodisco; isto tako sigurno kao za vrijeme onih dugih i teških mjeseci kad je bio na ekspedicijama. Istina, onda sam patila, jer sam bila premlada, nisam znala kako æe dugo naš život potrajati i kako æe biti dobar. Ali sada znam koliko je bio dugaèak i kako je bio dobar; imala sam najveæu sreæu koju jedna žena može imati: voljela sam svoga muža uvijek i postojano; moj muž je mene volio; i naš je brak ostao èvrst i lijep. Zar ti misliš, Charlie, da se te stvari mogu oduzeti jednoj ženi od šezdeset i šest godina? Zar misliš, bez obzira na to kako dugo budem živjela, da æe biti dovoljno vremena da preživim sve uspomene svih naših divnih zajednièkih dana?Ni moj rad nije završen, Charlie; kritika se veæ ustremila na ono što je postigao tvoj otac, èekajuæi da ga napadne. Ali dok god ja budem živa, Charlie — a to æe biti još mnogo godina — tvoj otac neæe nikad ostati bez obrane. Borila sam se za njega dok je bio živ, a sada æu se boriti za njega tisuæu puta jaèe.Nemoi patiti zbog mene, Charlie, više nego što bi pTo zC U koji Je proživio dugaèak i divan život. Ja æu znati šta æu sa svojim danima, dobar brak nikad nema kraja; on æe ispuniti moj život [sto t^o lijepo kao u proteklih pedeset godina, ispuni? æe ga do onoga dana kad budem umrla.61039*SadržajPRVA KNJIGAZora rano sviæeDRUGA KNJIGAJedna žena èekaTREÆA KNJIGASuðenje pred vojnim sudom
ÈETVRTA KNJIGAPosveæenje ognjištaPETA KNJIGA Prva damaŠESTA KNJIGA General JessieSEDMA KNJIGADobra vremena opet æe doæi7 87 189284 376 455 548IRVING STONE BESMRTNA ŽENAPrevela LJERKA RADOVIÆKorektor MARIJA JELINÈIÆOpremio BORIS DOGANIzdavaè »NAPRIJED«Izdavaèko knjižarsko poduzeæeZagreb, Palmotiæeva 30Za izdavaèa KALMAN VAJSštampano u maju god. 1968.u štamparskom zavodu »OGNJEN PRIÈA« u Zagrebu
