SVEUILITE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Petra Bago

MODEL VIERAZINSKE PREZENTACIJE TEKSTOVA STARIJIH HRVATSKIH

RJENIKA

DOKTORSKI RAD

Mentori: prof. dr. sc. Damir Boras

doc. dr. sc. Nikola Ljubei

Zagreb, 2014.

2

UNIVERSITY OF ZAGREB

FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES

Petra Bago

MULTILEVEL PRESENTATION MODEL OF OLD CROATIAN DICTIONARY

TEXTS

DOCTORAL THESIS

Supervisors: prof. dr. sc. Damir Boras

doc. dr. sc. Nikola Ljubei

Zagreb, 2014.

3

Doktorska disertacija izraena je na

Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti

Katedra za raunalnu obradu jezika, leksikografiju i

enciklopedistiku

4

Povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije:

1. dr. sc. Nives Mikeli Preradovi, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita

u Zagrebu, predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Zdenko Jeci, docent, Leksikografski zavod Miroslav Krlea

3. dr. sc. Tomislava Lauc, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u

Zagrebu

4. dr. sc. Damir Boras, red. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

5. dr. sc. Nikola Ljubei, docent, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Povjerenstvo za obranu doktorske disertacije:

1. dr. sc. Nives Mikeli Preradovi, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita

u Zagrebu, predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Zdenko Jeci, docent, Leksikografski zavod Miroslav Krlea

3. dr. sc. Tomislava Lauc, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u

Zagrebu

4. dr. sc. Damir Boras, red. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

5. dr. sc. Nikola Ljubei, docent, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Datum obrane doktorske disertacije: 29.rujna 2014.

5

ZAHVALE

Rad posveujem svojim roditeljima Carmen i Darinku bez ije podrke,

strpljivosti i razumijevanja ovo ne bi bilo mogue. Hvala vam na svemu.

Zahvaljujem svojim mentorima prof. dr. sc. Damiru Borasu i doc. dr. sc.

Nikoli Ljubeiu na poticanju i podrci pri izradi rada te prijateljskim savjetima

u svim moguim i nemoguim trenutcima.

Zahvaljujem lanovima komisije doc. dr. sc. Zdenku Jeciu, prof. dr. sc.

Tomislavi Lauc i prof. dr. sc. Nives Mikeli Preradovi na korisnim savjetima.

Zahvaljujem Marku, Martini, Maji, Ani, Ivi i dedi na zabavnim

trenutcima.

Zahvaljujem svim prijateljima na upornom ispitivanju o napretku rada,

posebno Franciski i Ivi (Sv.) ija je potpora premaila prijateljske obaveze.

Petra Bago

6

SADRAJ

PREDGOVOR ..................................................................................................... 10

1. Uvod .................................................................................................... 15

2. Cilj i hipoteze istraivanja ................................................................... 19

3. Osnovni podatci o odabranim rjenicima ........................................... 21

3.1. Uvod ........................................................................................ 21

3.2. Faust Vrani i njegov Rjenik pet najuglednijih

europskih rjenika ................................................................... 23

3.2.1. ivotopis Fausta Vrania .......................................... 23

3.2.2. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae

linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,

Dalmatiae et Ungaricae .............................................. 25

3.3. Petr Loderecker i njegov Dictionarium septem

diversarum linguarum ............................................................. 28

3.3.1. ivotopis Petra Lodereckera ....................................... 28

3.3.2. Dictionarium septem diversarum linguarum

videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice,

Polonice, Germanice et Ungarice ............................... 29

3.4. Jakov Mikalja i njegov rjenik Blago jezika slovinskoga ...... 30

3.4.1. ivotopis Jakova Mikalje ........................................... 30

3.4.2. Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu

izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki.

Thesaurus linguae Illyricae sive Dictionarium

Illyricum. In quo verba Illyrica Italice, et Latine

redduntur ..................................................................... 32

3.5. Ardelio della Bella i njegov Dizionario italiano-latino-

illirico ...................................................................................... 33

3.5.1. ivotopis Ardelija della Belle .................................... 33

3.5.2. Dizionario italiano-latino-illirico A cui si

premettono alcune brevi Instruzioni Gramaticali,

7

necessarie per apprendere la Lingua e l'Ortografia

Illirica .......................................................................... 36

3.6. Joakim Stulli i njegovo Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-

italiansko-latinsko ................................................................... 41

3.6.1. ivotopis Joakima Stullija .......................................... 41

3.6.2. Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-italiansko-

latinsko u komu donosuse upotrebljenia, urednia,

mucsnia istieh jezika krasnoslovja nacsini,

izgovaranja i prorjecsja ............................................... 42

3.7. Ivan Maurani i Jakov Uarevi te njihov Njemako-

ilirski slovar ............................................................................ 43

3.7.1. ivotopis Ivana Maurania i Jakova Uarevia ....... 43

3.7.2. Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski

slovar ........................................................................... 45

3.8. Mirko Divkovi i njegov Latinsko-hrvatski rjenik za

kole ........................................................................................ 47

3.8.1. ivotopis Mirka Divkovia ........................................ 47

3.8.2. Latinsko-hrvatski rjenik za kole .............................. 49

3.9. Dragutin Antun Pari i njegov Rjenik hrvatsko-

talijanski. ................................................................................. 51

3.9.1. ivotopis Dragutina Antuna Paria .......................... 51

3.9.2. Rjenik hrvatsko-talijanski. Vocabolario croato-

italiano ........................................................................ 53

4. Digitalizacija rjenika ......................................................................... 63

4.1. Opa naela digitalizacije ....................................................... 63

4.2. Svjetska i europska iskustva ................................................... 69

4.2.1. Projekt Gutenberg ....................................................... 70

4.2.2. Projekt TITUS ............................................................ 75

4.2.3. Projekt Perseus ........................................................... 80

4.3. Hrvatska iskustva .................................................................... 85

4.3.1. Arhivski informacijski sustav ARHiNET

Hrvatskoga dravnog arhiva ....................................... 86

4.3.2. Projekt Digitalizirana batina Nacionalne i

sveuiline knjinice ................................................... 90

4.3.3. Portal hrvatske rjenike batine projekta

Hrvatska rjenika batina i prikaz rjenikoga

znanja .......................................................................... 93

8

4.4. Zakljuak ................................................................................. 95

5. Obrada prirodnoga jezika (OPJ) i povijesni tekstovi .......................... 96

5.1. Uvod ........................................................................................ 96

5.1.1. Digitalizacija kulturne batine ...................................... 97

5.1.2. Obrada prirodnoga jezika i povijesni tekstovi .............. 99

5.2. Znaajke suvremenih i povijesnih tekstova ............................... 101

5.2.1. Znaajke suvremenih tekstova ................................. 103

5.2.1.1. Standardna inaica .................................... 103

5.2.1.2. Standardni pravopis .................................. 104

5.2.1.3. Tekstovi u digitalnom obliku ................... 104

5.2.1.4. Postojei resursi i alati za obradu

prirodnog jezika ........................................ 104

5.2.2. Znaajke povijesnih tekstova.................................... 105

5.2.2.1. Nedostatak standardne inaice ................. 105

5.2.2.2. Nedostatak standardnoga pravopisa ......... 106

5.2.2.3. Nedostupnost tekstova u digitalnom

obliku ........................................................ 110

5.2.2.4. Nepostojei resursi i alati za obradu

prirodnog jezika za povijesne tekstove .... 110

5.3. Zakljuak ............................................................................... 111

6. Prijedlog modela ............................................................................... 113

6.1. Uvod ...................................................................................... 113

6.2. Model prikaza znanja u rjenicima ....................................... 114

6.2.1 Prikaz sheme ................................................................. 120

6.2.1.1 Zaglavlje ................................................... 120

6.2.1.2 Natuknice .................................................. 145

6.2.2 Primjer natuknice cijele oznaene TEI oznakama ........ 150

6.3. Primjena poluautomatskih metoda za opis shemom ............. 155

6.3.1. Osnovni pojmovi strojnog uenja ............................. 155

6.3.2. Skup podataka ........................................................... 160

6.3.2.1 Pojavnice .................................................. 160

6.3.2.2 Skup za uenje .......................................... 170

6.3.2.3 Primjer natuknice oznaene na jezinoj

i strukturnoj razini .................................... 174

6.3.3. Metoda ...................................................................... 181

9

6.3.3.1 Evaluacijske mjere ................................... 182

6.3.3.2 Faze istraivanja ....................................... 183

6.3.3.3 n-struka unakrsna validacija ..................... 185

6.3.4. Oznaavanje jezika ................................................... 186

6.3.5. Oznaavanje strukture .............................................. 190

6.3.6. Eksperiment s runim oznaavanjem i brzinom

ispravaka ................................................................... 195

6.3.7. Zavrni eksperiment na skupu za provjeru ............... 197

6.3.8. Krivulja uenja.......................................................... 201

6.4. Povezivanje koncepata na resurse ........................................ 203

6.5. Znanstveni doprinos modela ................................................. 204

6.6. Mogunosti daljnjih istraivanja ........................................... 206

7. Zakljuak ........................................................................................... 208

8. Literatura ........................................................................................... 219

9. Saetak .............................................................................................. 232

10. Summary ........................................................................................... 233

PRILOZI ............................................................................................................ 234

11. Popis natuknica izdvojenih za runo oznaavanje ............................ 235

11.1. Izdvojene natuknice u obliku prireenom za obradu s

vidljivim oznakama ............................................................... 235

11.2. Izdvojene natuknice u izvornom obliku ............................... 265

12. Popis kratica navedenih u rjeniku i njihova tumaenja................... 285

12.1. Popis autora i djela koriten kao korpus za izradu rjenika . 285

12.2. Popis ostalih kratica .............................................................. 299

13. Popis tablica ...................................................................................... 301

14. Popis slika ......................................................................................... 302

15. ivotopis .............................................................................................. 303

15.1 Popis objavljenih radova ....................................................... 304

15.1.1 Poglavlja u knjizi ...................................................... 304

15.1.2 Znanstveni radovi u drugim asopisima ................... 304

15.1.3 Znanstveni radovi u zbornicima skupova s

meunarodnom recenzijom ...................................... 305

15.1.4 Saeci u zbornicima skupova ................................... 305

15.1.5 Neobjavljena sudjelovanja na skupovima ................ 306

15.1.6 Druge vrste radova .................................................... 306

10

PREDGOVOR

Razvoj informacijsko-komunikacijskih i jezinih tehnologija omoguuje

jednostavniji pristup i bri protok informacija, pohranu velikih koliina podataka

te sve jednostavnije rukovanje njima. Sve jednostavnija primjena tehnologija

omoguuje njezino prodiranje u sve segmente ljudskog djelovanja, pa tako i u

kulturnu djelatnost. Stoga je razvidno da se sve vie projekata koji ukljuuju

kulturnu batinu okreu upravo navedenim tehnologijama kako bi omoguili

pristup, protok, pohranu i rukovanje batinom. Projekt Hrvatska rjenika

batina i hrvatski europski identitet glavnog voditelja prof. dr. sc. Damira

Borasa bavi se istraivanjem hrvatske rjenike batine.

Od 1595. godine kada je objavljen prvi samostalni tiskani hrvatski

rjenik Fausta Vrania pa do kraja 19. stoljea u Hrvatskoj je objavljeno vie

od 300 razliitih jednojezinih, dvojezinih, viejezinih, enciklopedijskih,

tehnikih, vojnih i drugih rjenika koji predstavljaju neprocjenljivu hrvatsku

rjeniku batinu (od kojih je veina nedostupna za javnu upotrebu), a dio tih

rjenika je strojno obraen u sklopu projekta. Taj velik broj rjenika objavljen

u velikom broju europskih gradova (u prvim stoljeima uglavnom izvan

hrvatskih prostora) potvruje pretpostavku da su Hrvatska i hrvatski jezik (u

svim tadanjim nazivima i idiomima) bili prisutni u Europi, da su bili neodvojivi

11

dio europskog identiteta te da su svojim sadrajem povratno utjecali na svijest o

hrvatskom identitetu u Europi.1

Kao rezultat toga, ali i prethodnoga projekta istoga voditelja pod

naslovom Hrvatska rjenika batina i prikaz rjenikoga znanja,2 digitaliziran

je velik broj rjenika od kojih je nekoliko, kao rezultat toga projekta, ogledno

prikazano na Portalu hrvatske rjenike batine.3,4

Osim hrvatskih starijih rjenika digitaliziranih u sklopu ovih dvaju

projekata i djelomino prikazanih na Portalu hrvatske rjenike batine, mnogo

digitalizirane grae objavljeno je i na mnogim drugim stranicama

specijaliziranih ustanova za prikupljanje i pohranu povijesne grae poput arhiva,

knjinica i muzeja.

Pri tome je potrebno posebno spomenuti stranice Hrvatskog dravnog

arhiva i njegov informacijski sustav Arhinet koji predstavlja online registar

arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske te je sredinja nacionalna

evidencija arhivskoga gradiva koju vodi Hrvatski dravni arhiv, a

takoeromoguuje i pristup sadraju dokumenata pretraivanjem prema bilo

kojoj rijei iz jedinice opisa ili kombiniranjem vie kriterija iz jedinica opisa

arhivskih jedinica, stvaratelja i imatelja. U Arhinetu je mogue i pregledati

1Boras, Damir (voditelj). Hrvatska rjenika batina i hrvatski europski identitet; Znanstveni projekt,

Zagreb, 2007-2013.http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451 (25.8. 2014.).

2Boras, Damir (voditelj). Hrvatska rjenika batina i prikaz rjenikoga znanja; Znanstveni projekt,

Zagreb, 2003-2006.http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451 (25.8. 2014.).

3Boras, Damir (ur). Portal hrvatske rjenike batine Croatian Old Dictionary Portal, Zagreb, 2005,

http://crodip.ffzg.hr/.(25. 8. 2014.).

4Boras, Damir; Ljubei, Nikola; Mikeli, Nives. Croatian Old Dictionary Portal (CRODIP) //

LIDA 2005 Proceedings: Libraries in the digital age 2005, Dubrovnik-Mljet, 2005., 127-137.

http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451http://crodip.ffzg.hr/

12

digitalne snimke najznaajnijih i najee koritenih dokumenata te dodatne

informacijske izvore.5

Takoer treba spomenuti i digitalnu grau Nacionalne i sveuiline

knjinice (NSK). Osim kataloga NSK, hrvatskih bibliografija, biltena prinova,

elektronikih izvora i odabranih izvora podataka, naroito su zanimljive

digitalne zbirke koje obuhvaaju zvuke prolosti, digitaliziranu batinu, stare

hrvatske novine, stare hrvatske asopise, hrvatski arhiv weba, digitalni

akademski repozitorij, te virtualnu zbirku djela Ruera Bokovia.

Nama je najzanimljivija tzv. digitalizirana batina6 koja obuhvaa stare

knjige, grafiku zbirku, karte i planove, glazbenu grau, rukopise, tematske

zbirke, novine i asopise te disertacije pri emu digitalna zbirka starih knjiga za

sada7 obuhvaa relativno malen broj djela hrvatskih autora, te samo jedan

5Arhinet, arhivski informacijski sustav. Hrvatski dravni Arhiv. Zagreb. http://arhinet.arhiv.hr/

(26. 8. 2014.).

6Projekt digitalizirane batine Nacionalne i sveuiline biblioteke, Zagreb, 2013. http://db.nsk.hr/

(26. 8. 2014.).

7 Digitalna zbirka starih knjiga obuhvaa 19 djela hrvatskih autora i jedan zvuni zapis pjesme Jur

nijedna na svit vila Hanibala Lucia u izvedbi dramskog umjetnika Joka eve. Pojedina su djela opremljena

dodatnim kontekstualnim podacima. Obuhvaena djela su: (1)Glagoljiki Misal po zakonu rimskoga dvora kao

prva hrvatska tiskana knjiga iz 1483.,(2) djela Marka Marulia Judita (1521.); De institutione bene vivendi

(1506.); Epistola (1522.),(3) djela Fausta Vrania Machinae novae (1615. 1616.); Rjenik pet najuglednijih

europskih jezika (1595.),(4) djela Ivana Gundulia Suze sina razmetnoga (1622.); Osman (nastao 1628.

1638., objavljen 1826.),(5) djelo Hanibala Lucia Skladanja izvarsnih pisan razlicih koja sadri i dramu Robinja

te zvuni zapis pjesme Jur nijedna na svit vila (1553.),(6) djelo Brne Karnarutia Vazetje Sigeta grada

(1584.),(7) djelo Ivana esmikog [Jana Panonija] Ad Guarinum Veronesem Panegyricus (1553.),(8) djelo

Bartola Kaia Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604.),(9) djelo Markantuna de Dominisa De radiis

visus et lucis in vitris perspectivis et iride (1611.),(10) djelo Ivana Luia De regno Dalmatiae et Croatiae libri

sex (1666.),(11) djelo Pavla Rittera-Vitezovia Croatia rediviva (1700.),(12) djela ure Baglivija Opera omnia

medico-practica et anatomica (1710.),(13) djelo Matije Antuna Relkovia Satyr iliti Divji csovik u vershe

Slavoncem (1762.),(14) djelo Ljudevita Gaja Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaa (1830.) te (15)

http://www.nsk.hr/zvuci-proslosti/http://www.nsk.hr/digitalizirana-batina/http://arhinet.arhiv.hr/http://db.nsk.hr/http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=873http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=874http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=875

13

rjenik (Vraniev) koji je ionako ve digitaliziran u okviru projekta Hrvatska

rjenika batina i prikaz rjenikoga znanja te prikazan na Portalu hrvatske

rjenike batine. Ipak, i ta zbirka, iako za sada ograniena i veim dijelom

svojim sadrajem izvan konteksta ovoga rada, predstavlja znaajan resurs na

kojem e se moi primijeniti tehnike i tehnologije oznaavanja rjenikih i

povijesnih tekstova razvijenih i prikazanih u ovoj disertaciji.

S druge strane i u Europi i u svijetu pojavilo se mnogo izdanja

digitaliziranih rjenika raznih jezika u rasponu od prvih tiskanih, ali i rukopisnih

rjenika sve do danas, te s velikim brojem jezika, pri emu ima malo znanstvene

literature koja bi teoretski osmislila naine na koje treba prikazati te

digitalizirane rjenike.

Pri tome nije samo rije o internetskom prikazu i mogunostima

pretraivanja nego i o kvaliteti arhiviranja digitaliziranih rjenika te raznim

drugim parametrima koji svi zajedno kao cjelina omoguuju kvalitetan pristup

ne samo tekstovima starih rjenika nego i nainu njihove pripreme u grafikom i

strukturnom smislu.

S obzirom na to da veina tih stranica omoguuje pristup digitaliziranoj

batini uglavnom u slikovnom obliku, a tek u manjoj mjeri digitaliziranim

tekstovima u cijelosti, te budui da su projekti hrvatske rjenike batine u

cijelosti orijentirani na prikaz (uz slikovni) u obliku digitalnog teksta, u ovom

emo se radu prvenstveno usmjeriti na prikaz i oznaavanje rjenikih tekstova i

prepoznavanje njihove strukture, jer je on najmanje sustavno prouavan segment

djela iz Knjinice obitelji Zrinski (Bibliotheca Zriniana) koja sadri preko 500 knjiga, meu njima i 5

inkunabula, a za sada je dostupno samo jedno djelo Augustissimorum Imperatorum (1601.) koje sadri

bakroreze/portrete istaknutih careva i uglednika koji je uredio austrijski diplomat Jakob Schrenk von Notzing.

http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=1193 (28. 8. 2014.).

http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=1193

14

digitalizacije i jer je model prikaza tekstova vaan za projekt Hrvatska

rjenika batina i hrvatski europski identitet kako bi se mogli bolje publicirati

tekstovi rjenika digitaliziranih u projektu.

Stoga je cilj istraivanja ove disertacije, a u sklopu tog projekta, razvoj

modela koji e omoguiti vierazinski prikaz tekstova starijih hrvatskih rjenika.

Uz to je cilj i razviti automatske i poluautomatske metode za obradu

digitaliziranih povijesnih tekstova koji sadre razliita dijakronijska stanja

jezika.

15

1. Uvod

Sve vea dostupnost digitaliziranih povijesnih tekstova ima za posljedicu

sve vee zanimanje za primjenu metoda, a time i alata, za obradu prirodnoga

jezika (OPJ) na takvoj vrsti tekstova. Meutim, povijesni tekstovi imaju

nekoliko znaajki koje predstavljaju prepreke za primjenu spomenutih alata u

onom obliku u kakvom trenutno postoje, s obzirom na to da se temelje na

suvremenim jezicima.

Prirodni jezik moemo definirati kao jezik kojim se govori i koji je

nekome materinski.8 Naspram prirodnoga, postoje i formalni jezici koje oblikuju

ljudi kako bi jednoznano komunicirali s raunalima. Budui da je danas veina

informacija zapisana prirodnim jezikom, podruje koje se bavi problemom

obrade podataka kodiranih prirodnim jezikom naziva se obrada prirodnog jezika.

Vieznanost prirodnog jezika osnovna je razlika izmeu prirodnih i formalnih

jezika. Stoga je temeljni napor u podruju obrade prirodnog jezika formalizacija

prirodnog jezika bez gubitaka informacije da bi on bio strojno obradiv.9

Povijesni tekstovi sadre prirodni jezik, ba kao to i suvremeni tekstovi

sadre jezike kojima danas govorimo i piemo. Prema tome, neki problemi

povijesnih tekstova isti su kao i kod suvremenih (npr. homonimija i polisemija).

8 Prema natuknici Prirodni Jezik., Hrvatski Jezini Portal. Novi Liber. http://hjp.novi-

liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D&keyword=jezik. (2. 2. 2014.).

9Ljubei, Nikola. Pronalaenje dogaaja u viestrukim izvorima informacija. Doktorska

disertacija. Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2009.

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D&keyword=jezikhttp://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D&keyword=jezik

16

Meutim, za potrebe ovog istraivanja zanimaju nas razlike izmeu suvremenih

i povijesnih tekstova.

Suvremeni tekstovi sadre suvremene jezike koji imaju svoju standardnu

inaicu. To su uglavnom jezici koji se pouavaju u osnovnim i srednjim kolama

i kolama stranih jezika, a obiljeava ih dobra dokumentiranost u rjenicima i

gramatikama. Osim standardne inaice, suvremeni jezici imaju standardni

pravopis kojeg se pridrava veina objavljenih tekstova. Autori tekstova mogu u

rjenicima provjeriti kako se odreena rije pravilno pie. U veini sluajeva,

alati za obradu prirodnoga jezika, koji se temelje na pravilima ili statistici, mogu

raunati na to da svaka leksika jedinica ima malen i konaan broj oblika koji se

mogu pojaviti u tekstovima. Osim toga, standardizirani pravopis omoguava

ispravak nepravilno napisanih rijei.10

Metode, a time i alati, za obradu prirodnoga jezika nailaze na prepreke

kada se primjenjuju na povijesne tekstove.11

Tekstovi starijih hrvatskih rjenika

imaju dvije vane znaajke koje ih razlikuju od suvremenih. Prvo, hrvatski jezik

u tekstovima obraenih rjenika nije bio standardiziran u dananjem smislu.

Jezik u tim rjenicima jest knjievni, jer se dobrim dijelom oslanjao na izvore

odnosno djela hrvatskih pisaca (npr. della Bellin), ali nije bio normiran ni u

jezinom ni u pravopisnom smislu. Hrvatski je jezik normiran u obliku kakav

ima danas tek potkraj 19. i poetkom 20. stoljea, pratei tijek dogaaja u

Europi. To je razdoblje kada se javila zamisao da se knjievni jezik temelji na

tokavskome i jekavskome, odbacivi kajkavsko i akavsko narjeje kao

standarde. U isto vrijeme kada se normirao hrvatski knjievni jezik, ustaljen je i

10

Piotrowski, Michael. 2012. Natural Language Processing for Historical Texts. Ed. Graeme Hirst.

Synthesis Lectures on Human Language Technologies 17. Morgan & Claypool

Publishers.http://www.morganclaypool.com/doi/abs/10.2200/S00436ED1V01Y201207HLT017. (str. 2).

11Ibid. (str. 3).

http://www.morganclaypool.com/doi/abs/10.2200/S00436ED1V01Y201207HLT017

17

dananji pravopis, a do tada nije bilo standardiziranog pravopisa. Stariji hrvatski

rjenici obuhvaaju i kajkavsko i akavsko narjeje, a pravopisno su se oslanjali

na prakse koje su postojale u talijanskom, njemakom ili maarskom jeziku.

Stoga se jedna rije pisala na vie naina, ovisno o autorovim sklonostima. Na

primjer, odrei se Jakov Mikalja sredinom 17. st. zapisuje u obliku

odreccie, Joakim Stulli poetkom 19. st. odrchi se, a Mirko Divkovi i

Dragutin Antun Pari poetkom 20. st. biljee odrei se. Nestandardizirani je

pravopis velika prepreka obradi prirodnoga jezika jer se konvencionalne metode

i tehnike oslanjaju na pretpostavku da su tekstovi pisani na jeziku sa

standardnim pravopisom. U suprotnom statistike metode nailaze na prepreke

jer dolazi do veeg stupnja nesigurnosti nego u standardiziranom jeziku.

Dodatna znaajka povijesnih tekstova jest ta to se pravopis moe razlikovati

izmeu dokumenata iz istog razdoblja; dapae, jedan autor u jednom tekstu

moe napisati rije na vie naina.

Inaice pisanja takoer postoje u suvremenim jezicima, ne samo u

povijesnima. Na primjer, postoje britanski i ameriki pravopisi (brit. engl.

colour naspram amer. engl. color) ili njemaki i vicarski pravopisi (njem.

die Strae naspram vic. die Strasse). Meutim, razliite inaice pisanja

znatno su manje u suvremenim tekstovima nego u povijesnima. Osim toga, iz

navedenih primjera vidljivo je da se radi o standardima u Velikoj Britaniji i

Sjedinjenim Amerikim Dravama, odnosno Njemakoj i vicarskoj, to znai

da razlike u nainu pisanja ustvari podlijeu pravilima te stoga ne predstavljaju

problem alatima za obradu prirodnoga jezika, ako se oni prilagode odreenoj

inaici tog jezika. Dodue, postoje okolnosti kod suvremenih jezika kada se

pojavljuju razliite inaice pisanja koje ne podlijeu pravilima, a to su

pravopisne pogreke, to predstavlja znaajan problem kod pretraivanja teksta.

Osim toga, kod suvremenih jezika problem predstavljaju nepoznate, ali pravilno

18

napisane rijei, kao to su neologizmi. Iako mrene trailice danas mogu

rukovati odreenim brojem inaica kako bi izale na kraj s pogrekama u

tipkanju, one i dalje pretpostavljaju da postoji samo jedan ispravan oblik za

svaku rije.

Uz sve prethodno navedeno, razumljivo je da ne postoje razvijeni alati za

obradu prirodnog jezika za povijesne tekstove na hrvatskom. Stoga je cilj

istraivanja postaviti temelje koji e omoguiti daljnji razvoj resursa i alata za

obradu hrvatskoga jezika u povijesnim tekstovima. Razvit e se metode za

automatsku i poluautomatsku obradu digitaliziranih povijesnih tekstova, ispitati

njihova tonost i testirati koliko automatska ili poluautomatska obrada ubrzava

proces naknadnog oznaavanja, odnosno dovoenja teksta do prihvatljive razine

tonosti oznaavanja. Koristei navedene metode, naredni je cilj razviti model

vierazinskog prikaza tekstova starijih hrvatskih rjenika.

19

2. Cilj i hipoteze istraivanja

U posljednjih nekoliko desetljea u podruju obrade prirodnoga jezika

razvijeno je mnogo jezinih resursa, jezinih alata i ostalih kompleksnijih

sustava za obradu prirodnoga jezika. Meutim, razvoj se odvijao izolirano na

projektima, sveuilitima i institutima, ali i od strane pojedinaca, gdje je

nedostajalo komunikacije meu lanovima zajednice. Rezultat toga su resursi,

alati i sustavi koji ne mogu meusobno razmjenjivati informacije.

Stoga je cilj istraivanja ovog rada razvoj modela koji e omoguiti

prikaz znanja u tekstovima starijih hrvatskih rjenika. Rjenici sadre svome

dobu suvremeni jezik koji se razvijao tijekom stoljea, te su u svakome

prikazana razliita dijakronijska stanja jezika, vremenski i pravopisno omeena.

Sedam starih hrvatskih rjenika obuhvaenih ovim radom sadre inaice

hrvatskoga jezika u rasponu od preko 300 godina: od 1595. do 1901.

Model e zadrati vjerodostojnost i izvornost prikaza svakog pojedinog

jezika te definirati shemu za oznaavanje digitaliziranih tekstova rjenika u

skladu s najnovijim de facto standardima (Text Encoding Initiative, TEI), a time

e se dobiti na interoperabilnosti podataka. Osim toga, sluit e kao temelj za

izgradnju raunalnih sustava primjenjivih na digitaliziranu hrvatsku rjeniku

batinu. Razvojem sustava potrebno je osigurati vezu na dananje domae

suvremene (digitalizirane) rjenike (na primjer Hrvatski jezini portal) i

enciklopedije (na primjer Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda

Miroslav Krlea, Proleksis enciklopedija), ali i na meunarodne projekte prikaza

20

i obrade jezika sadranih u odabranim rjenicima (latinski, talijanski, njemaki,

maarski, eki, poljski). Zahvaljujui formaliziranom prikazu rjenikih

natuknica putem TEI oznaka, mogue je prikazati koncepte unutar rjenika

putem RDF-a (Resource Description Framework). Tako definirani koncepti

mogu se naknadno povezati na resurse nastale projektima poput Linked Data i

DBpedije, ime e se omoguiti istraivanje odnosa i svojstava rjenikog

teksta.

Osim toga, uvidjelo se da automatske metode za opis prema nekoj

zadanoj shemi imaju svoja ogranienja i domete te je jasno da nikad nije

mogue razviti algoritam koji e potpuno tono oznaiti svaki tekst. Stoga je

neophodan dodatni ljudski napor i vrijeme da se ti tekstovi dovedu do potpune

tonosti (ili barem prihvatljive prema nekim statistikim pretpostavkama), kako

bi bili prikladni za kasnije analize i obrade. Iz navedenog proizlazi sljedei cilj

ovog rada, a to je razviti metode za automatsku i poluautomatsku obradu

digitaliziranih povijesnih tekstova, ispitati njihovu tonost i testirati koliko

automatska ili poluautomatska obrada ubrzava proces naknadnog oznaavanja,

odnosno dovoenja teksta do prihvatljive razine tonosti oznaavanja.

Ovim radom provjeravaju se dvije hipoteze:

1. S obzirom na stanje jezinih tehnologija mogue je razviti metode za

automatsku i poluautomatsku obradu povijesnih tekstova koji sadre vremenski

nezavisne inaice jezika.

2. Zahvaljujui tim metodama, mogue je izgraditi sveobuhvatni model

prikaza znanja u starijim hrvatskim rjenicima.

21

3. Osnovni podatci o odabranim

rjenicima

3.1. Uvod

Planirano istraivanje izvrit e se u sklopu znanstvenog projekta

predloenog prvog mentora prof. dr. sc. Damira Borasa Hrvatska rjenika

batina i hrvatski europski identitet (2007. 2013.). Projekt je financiran od

MZOS-a, a nastavlja se na projekte Hrvatska rjenika batina i prikaz

rjenikog znanja (2002. 2006., financiranog od MZOS-a) te Croatian

dictionary heritage (2003. 2005., financiranog od UNESCO-a).

Za obradu, analizu i primjenu modela odabrani su sljedei (kronoloki

navedeni) rjenici, svi meu najznaajnijim djelima hrvatske leksikografije:

1. Lodereker, Petr. Dictionarium septem diversarum linguarum

videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice, Polonice,

Germanice et Ungarice, Prag, 1605.

2. Mikalja, Jakov. Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu

izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki. Thesaurus linguae

Illyricae sive Dictionarium Illyricum. In quo verba Illyrica Italice,

et Latine redduntur, Loreto/Ancona, 1649./1651.

3. della Bella, Ardelio. Dizionario italiano-latino-illirico A cui si

premettono alcune brevi Instruzioni Gramaticali, necessarie per

22

apprendere la Lingua e l'Ortografia Illirica, 2. izdanje, Dubrovnik,

1785.

4. Stulli, Joakim. Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko u

komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia istieh jezika

krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja, I i II, Dubrovnik,

1806.

5. Maurani, Ivan i Jakov Uarevi. Deutsch-ilirisches Wrterbuch.

Njemako-ilirski slovar, Verlag und Druck der k. priv. Ilirischen

National-Buchdruckerei von Dr. Ljudewit Gaj. Zagreb, 1842.

6. Divkovi, Mirko. Latinsko-hrvatski rjenik za kole, Zagreb, 1900.

7. Pari, Dragutin. Rjenik hrvatsko-talijanski.Vocabolario croato-

italiano, 3. izdanje, Zadar, 1901.

Lodereckerov se rjenik temelji na Vranievom rjeniku iz 1595.,

prvom hrvatskom tiskanom rjeniku. Budui da je ve izvreno istraivanje

razlika izmeu Vranieva i Lodereckerova rjenika na projektu Hrvatska

rjenika batina i hrvatski europski identitet12

, uzet je Lodereckerov rjenik,

jer sadri dodatna dva jezika (eki i poljski), a od Vranieva se razlikuje samo

u 18 dodanih natuknica. Stoga u popis odabranih rjenika moemo dodati jo i

Vraniev rjenik:

12

Bago, Petra; Kolarec, Martina. Raunalna priprema, obrada i prikaz sedmojezinog rjenika

Petera Lodereckera povodom 400. godinjice izdavanja. Rektorova nagrada za studentski znanstveni rad.

Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2006.

23

8. Vrani, Faust. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae

linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae.

Venecija, 1595.

U ovom poglavlju ukratko emo prikazati ivotopise leksikografa i

prikazati osnovne podatke o odabranim rjenicima.

3.2. Faust Vrani i njegov Rjenik pet

najuglednijih europskih rjenika

3.2.1. ivotopis Fausta Vrania

Faust Vrani (ibenik, 1551. Rim, 1617.),13,14

hrvatski je humanist,

polihistor, izumitelj, filozof, pisac, povjesniar i leksikograf. Bio je tipian

predstavnik svojeg doba koji se isticao znanjem jezika, obrazovanou te

visokim poloajima u crkvenoj hijerarhiji, na sveuilitima, u vojnoj slubi i na

kraljevskom dvoru. Poznavao je barem sedam europskih jezika. Od njegovih

tiskanih djela najznaajniji su Dictionarium quinque nobilissimarum Europae

linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, prvi

hrvatski samostalni rjenik, te Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum

declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica, jedno od

najvanijih djela iz podruja tehnike s poetka 17. st. u kojem se nalazi njegov

letei ovjek. Na hrvatskom jeziku je 1606. godine u Rimu objavio ivot

13Bago, Petra; Kolarec, Martina. Raunalna priprema, obrada i prikaz sedmojezinog rjenika

Petera Lodereckera povodom 400. godinjice izdavanja. Rektorova nagrada za studentski znanstveni rad.

Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2006.

14Ravli, Slaven, ed. Vrani, Faust. Hrvatska Enciklopedija, Mreno Izdanje. Zagreb:

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2013. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65386 (31. 8.

2014.).

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65386

24

nikoliko izabranih divic, zbornik hagiografija, prvenstveno svetica koje su

posebno tovane u hrvatskim krajevima uz jadransku obalu. Djelo je posvetio

opaticama ibenskoga samostana Sv. Spasa.

Faust Vrani roen je u uglednoj ibenskoj obitelji 1. sijenja 1551.

godine. Osnovno obrazovanje stekao je u Pounu kod strica Antuna Vrania

koji je bio crkveni vjerodostojnik, diplomat i pisac. Domovinu je napustio radi

daljnjeg kolovanja. Veinu svog ivota proveo je u inozemstvu, najvie u Italiji,

Maarskoj i Austriji, to se kasnije odrazilo na njegovo jezino blago i njegovu

ljubav prema hrvatskom jeziku. Zahvaljujui strievoj funkciji ostrogonskog

nadbiskupa, Vrani je otiao na studij u Padovu i Veneciju, gdje je pokazao

osobito zanimanje za filozofiju, fiziku i matematiku. Nakon studija 1571. godine

nakratko se vratio u rodni ibenik, ali je nedugo zatim otiao stricu u Ugarsku.

Godine 1578. oenio se Marietom, a ve je sljedee godine postavljen za

upravitelja biskupskih dobara u Veszprmu u Ugarskoj. Za tajnika rimsko-

njemakog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Rudolfa II. imenovan je 1581. Tu je

bio okruen mnogim znanstvenicima i poznatim umjetnicima tog vremena te se

u kraljevoj knjinici mogao vie posvetiti istraivanju problema prirodnih

znanosti i tehnike. Tamo je boravio sve do 1594. godine kada je napustio dvor te

otiao ivjeti u ibenik i Italiju. Kralj ga je 1598. godine imenovao naslovnim

anadskim biskupom u Maarskoj, ali kako je ugarski Csanad tada bio pod

osmanlijskom vlau, bila je to tek ast koja je potvrivala i isticala tajnikov

ugled. Na njegovu alost, supruga mu je umrla mlada ostavivi mu ker Albu

Rozu i sina, koji je umro jo kao djeak. Nakon njezine smrti zaredio se 1600.

godine te postao kraljevskim tajnikom za poslove Ugarske i Transilvanije. Dvor

je napustio 1605., nezadovoljan dravnom slubom. Uao je u Kongregaciju sv.

Pavla u Rimu u red barnabita, koji su se tada angairali u odgoju mladei.

Godine 1608. se odrekao biskupske asti. Ostatak ivota djeluje u Rimu. Nakon

25

to je teko obolio, uputio se prema domovini, ali je u Veneciji umro 20. sijenja

1617. godine. Prema oporunoj elji njegovo je tijelo sahranjeno u domovini, u

crkvi sv. Marije od Milosti u Prvi Luci na otoku Prviu kraj ibenika.

Razni su narodi svojatali Vranievo podrijetlo, pa je tako bio Talijan i

Maar. Osim toga, njegov padobran (homo volans, tj. letei ovjek) pripisan je

Leonardu da Vinciju. Meutim, Vrani je u knjizi Novi strojevi iznio koju

dravu smatra domovinom u opisu ibenske katedrale: ...iznimno je lijepa i

neobina oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo meu

svoja nova otkria....

3.2.2. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae

linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,

Dalmatiae et Ungaricae

Faust Vrani je 1595. godine tiskao u Veneciji kod Nikole Morettija

rjenik pod nazivom Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum,

Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Rjenik pet

najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemakoga,

hrvatskoga i maarskoga). To je petojezini rjenik, prvi samostalno tiskani

hrvatski viejezini rjenik, ali i prvi ovei maarski rjenik. Ima 6

predgovornih i 128 rjenikih stranica, koje su organizirane u pet stupaca.

Paginacija zapoinje tek rjenikim tekstom. Rijei su rasporeene u pet

stupaca, a polazini jezik je latinski. Zatim je rijei preveo na talijanski,

njemaki, hrvatski i maarski jezik. Pretpostavlja se da je Vrani koristio neki

od ve postojeih rjenika, vjerojatno drugo izdanje Calepinusova latinskog

26

rjenika iz 1564. godine, od kuda je preuzeo latinske natuknice i njihove

prijevode na talijanski i njemaki jezik.15

U Europi se pokazalo veliko zanimanje za Vraniev rjenik te su ga

mnogi leksikografi upotrebljavali pri sastavljanju svojih rjenika. Poetkom 17.

stoljea njime su se posluila i tri velika europska leksikografa. Meu njima je

bio Talijan Bernardin Baldi, koji je sastavio rukopisni maarsko-talijanski

rjenik. Zatim tu je bio i Hieronymus Megiser, njemaki humanist, koji je 1603.

sastavio prvi svejezini rjenik (Thesaurus polyglottus).16

Konano, nama ovdje najvaniji, Petr Loderecker, koji je objavio drugo

dopunjeno izdanje samo deset godina kasnije, 1605., pod naslovom

Dictionarium septem diversarum linguarum, videlicet Latine, Italice, Dalmatice,

Bohemice, Polonice, Germanice et Ungarice (Rjenik sedam razliitih jezika, i

to latinskog, talijanskog, dalmatinskog, ekog, poljskog, njemakog i

maarskog). Dodao je eki i poljski. Tree izdanje objavio je 1834. godine

maarski leksikograf J. Trk u Bratislavi, tadanjem Pounu, pod naslovom

Dictionarium pentaglottum, gdje je istaknuo vanost rjenika za maarsku

leksikografiju. U novije vrijeme rjenik doivljava tri dodatna izdanja izdana u

Zagrebu. Izlaze 1971., 1990. i 1992. godine. Izdanja iz 1971. i 1992. sadre

pogovor prof. Ljudevita Jonkea, te Hrvatsko-latinski rjenik 1595 kojeg je

prema izvorniku Fausta Vrania postupkom obrata izradio dr. Valentin

Putanec.

15

Lisac, Josip. Driev jezik i leksikografija njegova doba // akavska ri. 35, 1(2007) str. 9-14.

16Rjenik sadri popis rijei s njihovim ekvivalentima na drugom jeziku. Rijei su poredane

abecednim redom prema lijevom, latinskom stupcu. Ekvivalenti su prevedeni na arapski, armenski, baskijski,

staroslavenski, hrvatski, eki, danski, nizozemski, engleski, finski, francuski, njemaki, grki, hebrejski,

maarski, perzijski, poljski, slovenski, luikosrpski, panjolski, tatarski, turski i velki.

27

Od domaih leksikografa, Vranievim rjenikom su se posluili Jakov

Mikalja, Juraj Habdeli, Ivan Belostenec te Ardelio della Bella. Do danas je

izalo osam izdanja Vranieva rjenika.

Vrani je rjenik napisao leksikografski ispravno, tako da su imenice u

nominativu, a glagoli u infinitivu. Pridjevi se nalaze u nominativu mukog roda,

s nastavcima za enski i srednji rod. Kao i veina srednjovjekovnih i prvih

novovjekovnih rjenika, tako i ovaj rjenik ustvari sadri popis rijei s njihovim

ekvivalentima na drugim jezicima. Ukupno ima 5 411 natuknica abecedno

poredanih prema latinskom, lijevom stupcu. Hrvatskih natuknica je 5 373, jer za

38 rijei nema hrvatskog prijevoda (navedenih u popisu nie s prijevodima na

dananji hrvatski jezik). U talijanskom dijelu nedostaje prijevod za jednu rije, u

njemakom nedostaju dvije rijei, a u maarskom nijedna. Iz ovoga je vidljivo

da je hrvatski oito Vraniu bio najmanje poznat jezik, to i nije iznenaujue s

obzirom na injenicu da je veinu vremena izbivao iz domovine.

Popis latinskih rijei bez hrvatskog prijevoda: Adulterare, Atrocitas,

Carduelis, Confutare, Contumatia, Lena, Monedula, Monile, October,

Pertinacia, Picus, Pila, Podium, Pna, Prentia, Promptuarium, Pulegium,

Pumilio, Renes, Sandalium, Secta, Securitas, Sententia, September, Sextilis,

Sporta, Spurius, Stupa, Subula, Supinus,a,m, Talpa, Taxus, Temperantia, Tum,

Vetibulum, Victor, Vlmus, Vpupa.

Popis latinskih rijei bez talijanskog prijevoda: Mucus

Popis latinskih rijei bez njemakog prijevoda: Crepare, Meatus

Rjenik sadri popis slavenizama u maarskom jeziku, to se moe

smatrati poetkom etimolokoga rjenika. Veina leksika je akavska, ali ima i

tokavskoga, poneka i kajkavska rije, pa i crkvenoslavenska.

28

3.3. Petr Loderecker i njegov Dictionarium septem

diversarum linguarum

3.3.1. ivotopis Petra Lodereckera

O ivotu Petra Lodereckera (Petrus Lodereckerus)17

(15./16. st) zna se

vrlo malo. U enciklopedijama se o njemu moe naii tek na neki usputni

podatak, i to jedino u natuknicama o Vraniu ili njegovom rjeniku ili o

slavistici. Svi podaci o ivotu Petra Lodereckera preuzeti su iz lanka Radoslava

Katiia Lodereckerov rjenik leksikografsko djelo i kulturni spomenik.

Loderecker je roen u mjestu Proovice, koje je danas dio grada Jablonec nad

Nisou u ekoj. Nije sigurno je li bio eh ili Nijemac, budui da su svi

stanovnici tog mjesta poetkom 20. stoljea bili Nijemci, a nedostaju podaci s

kraja 16. stoljea. Takoer se ne zna kada je Loderecker pristupio redu sv.

Benedikta u Pragu. Postoje podaci da je bio prior samostana u Broumovu, dok je

prema drugoj vijesti bio prior u mjestu Klaudraby u zapadnoj ekoj. Nakon

toga se pridruio benediktinskoj opatiji u Bfevnovu, selu koje se nalazilo

zapadno od Praga, a danas je njegovo predgrae. Opat u samostanu Emaus u

prakome Novom gradu postao je 1606. godine, a postavio ga je Wolfgang

Selender, njegov zemljak iz Proovice. Kad je u grad prodrla njemaka vojska iz

Passaua i bila prisiljena povui se, dva su vojnika potraila utoite u samostanu

gdje je Loderecker bio opat. Razjareni puk tada je provalio u samostan i poharao

ga. Opat je preivio jer se uspio sakriti u samostanski dimnjak. Loderecker je

bio i opat samostana Na Slovanech, no u tome nije bio uspjean, tako da je 1611.

godine, u vrijeme tekih vjerskih sukoba, neki vizitator (vjerojatno Wolfgang

17Bago, Petra; Kolarec, Martina. Raunalna priprema, obrada i prikaz sedmojezinog rjenika

Petera Lodereckera povodom 400. godinjice izdavanja. Rektorova nagrada za studentski znanstveni rad.

Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2006.

29

Selender) od njega zatraio da odstupi s funkcije. Jo je poznat i podatak da je

bio upnik u mjestu Zdice kraj Berouna. Umro je 30. prosinca 1636. godine u

Pragu.

3.3.2. Dictionarium septem diversarum linguarum

videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice,

Polonice, Germanice et Ungarice

Petr Loderecker je 1605. godine u Pragu objavio Dictionarium septem

diversarum linguarum, videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice, Polonice,

Germanice et Ungarice (Rjenik sedam razliitih jezika, odnosno engleski,

talijanski, hrvatski, eki, poljski, njemaki i maarski). Rjenik se temelji na

petojezinom rjeniku Fausta Vrania iz 1595. godine, koji je Loderecker

dopunio ekim i poljskim jezikom. Time je stvorena poveznica cijele srednje

Europe. Knjiga ima 578 stranica, nema paginacije. Format stranice je poloena

osminka, odnosno albumski oblik tzv. quartformat, a odabran je kako bi na

stranicu stalo sedam okomitih stupaca.

Kao to se malo podataka zna o Lodereckerovom ivotu, tako je i s

njegovim radom na sedmojezinom rjeniku. Sve to znamo je tek ono to

moemo saznati iz samog djela. Poto Loderecker sam nije znao hrvatski, morao

je imati suradnika koji mu je pomagao za hrvatski dio rjenika, a pretpostavlja

se da su bila trojica. Jedan je hrvatski jezik znao izvrsno i napisao je na njemu

predgovor u prvom dijelu. Vjerojatno je taj suradnik bio upravo Vrani. Drugi

je suradnik bio nesiguran u znanju hrvatskog jezika i napisao je predgovor za

hrvatsko-latinski rjenik u drugom dijelu. Pretpostavlja se da je bio Hrvat koji je

ve dugo ivio u Pragu ili eh koji je nauio poneto hrvatskog. Trei suradnik

uope nije znao hrvatski i provodio je otiskivanje cijeloga rjenika.

30

Lodereckerovo izdanje rjenika je dvodijelno. Prvi dio je sedmojezini

rjenik s latinskim kao polaznim jezikom i abecedno poredanim latinskim

rjenicima, a zatim slijede jezici poredani slijedom iz naslova djela: talijanski,

hrvatski, eki, poljski, njemaki, maarski. Taj dio ima 200 stranica i tiskao ga

je praki tiskar Nikolaus Straus, ekim jezikom zvan Mikula Ptros. Rijei

ekog, poljskog i njemakog jezika otisnute su frakturom.

Drugi dio Lodereckerova rjenika ini est dvojezinih rjenika u kojima

je polazni jezik talijanski, hrvatski, eki, poljski, njemaki i maarski, a latinski

je u svima drugi jezik. Taj dio ima 378 stranica i tiskao ga je takoer praki

tiskar Ottmar, ekim jezikom zvan Jan Otmar Jakubuv Daicky. Stranice su

ureene u est stupaca. U neparnim stupcima nalaze se rijei dotinog jezika

poredane abecednim redom, a do njih u parnome stupcu stoji prijevod na

latinski. Smatra se da je ovdje prvi put tiskom objavljen dvojezini rjenik s

hrvatskim kao polaznim jezikom.

3.4. Jakov Mikalja i njegov rjenik Blago jezika

slovinskoga

3.4.1. ivotopis Jakova Mikalje

Jakov Mikalja,18

odnosno na talijanskom Giacomo Micaglia te na

latinskom Jacobus Micalia, hrvatski je jezikoslovac. Istraivanja su pokazala da

je vjerojatno podrijetlom moliki Hrvat, a ne Talijan kako se dugo smatralo.

Danas se zna da je roen u Peschici (Pjetica) u Italiji 31. oujka 1601. godine, a

18

Ravli, Slaven, ed. Mikalja, Jakov. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2013.

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40703 (31. 8. 2014.).

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40703

31

umro u Loretu u Italiji 1. prosinca 1654. Prezime je dobio po oevu imenu u

genitivu.19

U isusovaki je novicijat stupio 1628. u Rimu. Zna se da je u

Dubrovniku od 1630. do 1633. u isusovakoj gimnaziji pouavao gramatiku.

Zaredio se 1635., a do 1636. u Rimu je studirao teologiju. Od 1637. do 1645. bio

je misionar u Temivaru koji je tada bio pod osmanskom vlau te kasnije u

Trnavi u Slovakoj. Do kraja ivota u Loretu je obnaao je slubu ispovjednika

hrv. hodoasnika.

Autor je vie djela koja se tiu hrvatskoga jezika. Prvo je djelo, s

naslovom O temeljima gramatike na ilirski prilagoene (De institutione

grammatica pro illyricis accommodata), 1637., ujedno i prva hrvatska obradba

latinske gramatike E. Alvaresa, pa iako se u tom djelu autor ne spominje,

predgovor, slovopis i pisma iz toga doba dokazuju Mikaljino autorstvo. Mikalja

je takoer prvi napisao gramatiku jednoga romanskoga jezika na hrvatskome:

Gramatika talijanska u kratko ili Kratak nauk za nauiti latinski jezik koja je

ujedno i prvi udbenik stranoga jezika na hrvatskome u nas, te su time poloeni

temelji hrvatskomu gramatikom nazivlju.

Vano mu je djelo i gramatika koja je izdana i posebno kao knjiica

1649. i zajedno s hrvatsko-talijansko-lat. rjenikom Blago jezika slovinskoga ili

Solovnik u komu izgovaraju se rjei slovinske latinski i dijaki (1651.), koji

predstavlja glavno Mikaljino djelo.

Analizom njegovih djela, vidi se da je Mikalja dobro poznavao hrvatska

knjievna djela i narodne govore, a posebice Bartola Kaia i njegove tekstove.

19Horvat, Vladimir. Jakov Mikalja, Isusovacleksikograf. Zagreb, Filozofsko teoloki Institut Drube

Isusove. Obnovljeni ivot (56) 4 (2001) str. 495-502.

32

Svojim je djelom utjecao na kasnije leksikografe i uvrstio izbor tokavske

dijalektne osnove za budui standardni jezik. Bavio se i pravopisom, te je svoju

raspravu Od ortografije jezika slovinskoga ili naina od pisanja (De

orthographia pro lingua illyrica) objavio u svojoj knjizi Bogoljubna

razmiljanja od oenaa (1642.) i uz Blago jezika slovinskoga.

3.4.2. Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu

izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki.

Thesaurus linguae Illyricae sive Dictionarium

Illyricum. In quo verba Illyrica Italice, et Latine

redduntur

Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu izgovarajuse rjeci slovinske

Latinski i Diacki (prema dananjem pravopisu: Blago jezika slovinskoga ili

slovnik u komu se izgovaraju rijei slovinske latinski i dijaki)je trojezini

rjenik, tiskan u tisuu primjeraka, s hrvatskim kao polaznim te talijanskim i

latinskim kao ciljanim jezicima.20

Pod pojmom jezik slovinski Mikalja ne

govori iji je to jezik, ve da se govori u raznim slavenskim krajevima i

spominje da je od mnogo dijalekata koji se u slovinskoj zemlji govore, najljepi

bosanski jezik. Ipak, analizom natuknica, vidi se da se pojam slovinski odnosi

na hrvatski jezik. Termin latinski znai talijanski jezik, a dijaki znai

latinski jezik. Prema tome na dananjem hrvatskome jeziku naslov bi glasio:

Blago jezika hrvatskoga ili rjenik u kome se hrvatske rijei izgovaraju

talijanski i latinski.

20Gabri-Bagari, Darija. etiriishoditahrvatskogastandardnogajezika. Rijeka.

OdsjekzakroatistikuFilozofskogafakultetaSveuilitauRijeci.Fluminensia 22 (2010), br. 1.str 149-162.

33

Naime, na talijanskom jeziku Hrvat je Croata, a na latinskom jeziku

prvo mu je znaenje Illyricus, dakle Ilir, a drugo je znaenje opet Croata,

dakle Hrvat. To znai da je stvarno znaenje pojma jezik slovinski prije svega

jezik hrvatski, a u praktinom smislu jezik slovinski odnosi se na sve stanovnike

svih (juno)slavenskih zemalja, budui da je rjenik bio namijenjen prije svega

talijanskim misionarima.

Iako je po koncepciji to opi rjenik, biljei razliito nazivlje: glazbeno,

jezikoslovno, medicinsko, kulinarsko, pravno, pomorsko, nazive s podruja

likovne umjetnosti i poezije, fitonime, i zoonime. Mjestimino Blago jezika

slovinskoga prelazi okvire opeg rjenika prvenstveno zbog obilja

enciklopedijsko-leksikonskih natuknica, te posebno bogate onomastike grae.21

Rjenik, namijenjen prvenstveno pouci uenika i isusovakoga pomlatka,

donosi oko 25 000 hrvatskih rijei uglavnom u jekavskom obliku uz neto

tokavskih i akavskih ikavizama.

3.5. Ardelio della Bella i njegov Dizionario italiano-

latino-illirico

3.5.1. ivotopis Ardelija della Belle

Ardelio della Bella22,23

(Foggia, 1655. Split, 1737.) bio je lan Drube

Isusove, propovjednik i misionar, znanstvenik i pisac, leksikograf i

21Ibid.

22Bago, Petra. Oznaavanje strukture rjenika teksta prvog sveska drugog izdanja della Bellinog

talijansko-latinsko-hrvatskog rjenika iz 1785. Master thesis, Faculty of Humanities and Social Sciences,

University of Zagreb, 2008.

34

gramatikograf. Jedan je od rijetkih stranaca u Hrvatskoj koji je svoju dunost

obavljao predano i s ljubavlju. Nives Sironi-Bonefai u svojoj je disertaciji

ukratko opisala della Bellu u njegovim ulogama:

Njegovo djelovanje utkano je u kulturnu i literarnu povijest ne samo

Dubrovnika vei Splita i Zadra i ostalih krajeva kroz koje je prolazio. (...)

Svojim neumornim misionarskim radom i propovijedima na naem i

talijanskom jeziku irio je meu pukom i obrazovanom vlastelom ideje

kranstva i crkvene protureformacije. Kao nastavnik pridonio je obrazovanju

dubrovake inteligencije, a kao aktivan znanstveni radnik vrlo je paljivo pratio

razvitak knjievnosti i jezika koji mu nije bio materinji. Svoje znanje o naem

jeziku crpao je iz literature i izravnih dodira s tadanjim strunjacima za jezina

pitanja D. Matijaeviem, I. ureviem, M. Zmajeviem, itd.24

Suvremenici su ga nazivali apostolom Dalmacije jer, pored toga to je u

vie od 40 godina djelovao u Dubrovniku i u cijeloj Dalmaciji, u Splitu je 1722.

godine osnovao kuu misionara i bio zasluan to su drugi misionari nastavili

njegov rad sve do ukinua Isusovakog reda 1773.

Podrijetlom je iz stare i istaknute talijanske obitelji iz Firenze, ali se

rodio u Foggiji 14. veljae 1655. godine25

, gdje se obitelj preselila radi posla.

23Nives Sironi-Bonefai napominje da postoje dvije razliite grafije Ardelijevog prezimena: della

Bella i Della Bella. Autorica smatra da je prihvatljiviji prvi oblik (Sironi-Bonefai 1986 : 12); taj je oblik

prihvaen u ovom radu. 24

Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 33).

25Nives Sironi-Bonefai je naila na dva podatka o datumu roenja Ardelija della Belle: 14. veljae

1655 i 2. veljae 1655. U djelu Isusovci i hrvatska kultura kao datum roenja naveden je 2. veljae 1655. godine,

dok je na mrenim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje naveden 14. veljae 1655. Budui da je

jedino Sironi-Bonefai uope navela da je dvojben podatak o datumu roenja Ardelija della Belle, te je u svom

35

Nie obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a na studij filozofije i prava odlazi

u Napulj. Godine 1677. u Rimu je stupio u Isusovaki red, a 1681. ga poglavari

alju u Dubrovnik za profesora na isusovakom kolegiju, gdje je sljedee tri

godine predavao latinski jezik i knjievnost te govornitvo, ali i uio hrvatski

jezik. U Rim se vratio 1684. godine kako bi nastavio studij na Gregorijanskom

sveuilitu. Meutim, della Bella se vidio u ulozi misionara, a ne profesora na

uilitu. Stoga je na vlastiti zahtjev u Dubrovniku radio kao misionar od 1688.

do 1691. godine, s kratkim prekidom 1689. godine. Ostatak ivota htio je

posvetiti misijama u naim dalmatinskim krajevima, zbog ega se i odrekao

slube profesora filozofije u Rimu. Godine 1694. otiao je u Dubrovnik gdje je

djelovao kao propovjednik i misionar, a od 1696. do 1702. godine bio je rektor

Dubrovakog kolegija. Osim toga, dovrio je zgradu kolegija i zapoeo gradnju

isusovake crkve sv. Ignacija. Nakratko se, sredinom 1702. godine, na godinu

dana vraa u Italiju kako bi predavao skolastiku teologiju u Firenzi. Konano

se krajem 1703. godine vraa za misionara u Split. Narednih 30 godina della

Bella je posjetio 17 biskupija du cijele Dalmacije, od Cresa do Kotora, a

djelovao je i u Hercegovini. Preminuo je 3. prosinca 1737. godine u Splitu od

posljedica modanog udara koji je doivio etiri godine ranije.

Kao to je ve spomenuto, della Bella nije bio samo propovjednik i

misionar ve i znanstvenik i pisac. Dvadesetak godina tijekom boravka u

Hrvatskoj prikupljao je grau za svoj rjenik Dizzionario italiano-latino-illirico,

koji je objavio u Veneciji 1728. godine. Petar Bai iz Dubrovnika poboljao je i

priredio za tisak drugo izdanje della Bellinog rjenika, koje je objavljeno u dva

sveska u Dubrovniku 1785. godine. Osim toga, u Veneciji je 1805. godine

Matija uli posthumno objavio njegove propovjedi na hrvatskom jeziku

djelu ukratko argumentirala zato smatra da je toan prvi, a a ne drugi datum (Sironi-Bonefai 1986 : 12),

odlueno je da e se usvojiti njezin podatak.

36

odrane u bratovtini Dobre smrti u Dubrovniku, pod nazivom Razgovori i

propovidagna oza Ardelia della Belle.

3.5.2. Dizionario italiano-latino-illirico A cui si

premettono alcune brevi Instruzioni Gramaticali,

necessarie per apprendere la Lingua e l'Ortografia

Illirica

Svrhu ovog rjenika moemo nai u ideji vodilji isusovakog reda.

Njihova glavna ideja vodilja se temelji na saznanju da se vjera u narodu moe

iriti iskljuivo na narodnom jeziku. Zato su isusovaki misionari morali nauiti

jezik naroda meu kojim djeluju26

. Ardelio della Bella je za vrijeme prvog

boravka u Dubrovniku primijetio da nedostaje prirunik koji bi talijanskim

misionarima pomogao pri irenju vjere na narodnom, odnosno hrvatskom jeziku.

Zato je odluio sastaviti rjenik Dizionario italiano-latino-illirico, te ga

namijenio prvenstveno buduim misionarima u slavenskim zemljama, da bi uz

rjenik i gramatiku to potpunije i bre nauili na jezik27

. Prvo izdanje rjenika

izalo je u Veneciji 1728. godine. U tom se izdanju, uz talijansko-latinsko-

hrvatski rjenik, nalazi i latinsko-talijanski indeks. U drugom izdanju rjenika,

koji je poboljao i priredio za tisak Petar Bai, izostavljen je latinsko-talijanski

indeks. Drugo izdanje objavljeno je u Dubrovniku 1785. godine u dva sveska. U

ovom radu upotrijebljeno je upravo drugo izdanje della Bellinog rjenika.

Rjenik spada u skupinu viejezinih rjenika. Sastavljen je od

sveukupno 899 stranica. Sastoji se od dva dijela. Prvi dio je uvod koji je pisan je

26

Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 36).

27Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 36).

37

na talijanskom jeziku i nalazi se na prvih 56 stranica paginiranih rimskim

brojevima. Drugi dio je popis rijei na 843 stranice paginirane arapskim

brojevima. Rjenik se moe takoer podijeliti na dva dijela prema svescima. U

tom sluaju prvi svezak sadri 451 stranicu u koju spada uvodni dio i popis rijei

od slova A do slova H. Drugi svezak ima 448 stranica na kojima je popis

rijei od slova I do slova Z.

Na prvom dijelu uvoda, na iii. i iv. stranici nalazi se posveta

Dobroiniteljima (ECCELLENZE), koju potpisuje Carlo Antonio Occhi. Occhi

je bio Mleanin koji je osnovao prvu tiskaru u Dubrovniku 1783. godine.

Posveta je namijenjena dubrovakom Senatu28

u kojoj Occhi naglaava znaenje

dubrovakoga govora u razvoju hrvatskog jezika, usporeujui ga sa znaenjem

atikog dijalekta u starih Grka29

.

Zatim slijedi predgovor urednika (PREFAZIONE DELL' EDITORE) od

v. do x.stranice u kojem Petar Bai govori o tome kako je priredio drugo

izdanje della Bellinog trojezinog rjenika i ispravio pogreke. Navodi kako je

uveo tri novosti:

dodao je nove rijei

promijenio je ortografiju

izbacio nepotrebne stvari i objasnio zato je izbacio neke rijei.

28

Zanimljivost o dubrovakom Senatu: Naime, Senat je nakon tiskanja prvog sveska Della Bellinog

rjenika, koji je zbog posvete morao novano potpomoi, poetkom 1786. godine donio odluku da mu ubudue

nitko nee smjeti posveivati knjige ukoliko za to nije dobio doputenje. (ui, V. Prvi tiskari u Dubrovniku s

popisom tiskane grade. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 48, 3/4(2005), str. 108-158.), (str. 15). 29

ui, V. Prvi tiskari u Dubrovniku s popisom tiskane grade. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 48,

3/4(2005), str. 108-158, (str. 119).

38

Gramatiki pregled ilirskog jezika je ostavio, kao to je bio i u prvom izdanju.

Slijedi kratko tumaenje grafije; nije slijedio della Bellinu grafiju, ve grafiju

opata Ignjata urevia (Ignazio Gjorgi). Nakon toga pria o tome to je sve

nadodano i zato je ovo izdanje izalo u dva toma. Na kraju govori o citatima, te

o naem jeziku, dubrovakom i bosanskom govoru. Della Bella je u prvom

izdanju rjenika iznosio ideje o ilirskom kao opeslavenskom jeziku koji se

govori u velikom dijelu Evrope i Azije30

, te je tumaio zato je odabrao

tokavsko narjeje kao osnovu hrvatskog prijevoda, tonije njegove najrairenije

jekavske varijante dubrovakog i bosanskog govora.31

Jezik rjenika je

tokavska jekavica, ali della Bella nije izostavio ni ostala dva hrvatska narjeja.

Zatim od xi. do xiii. stranice dolazi kazalo autora i djela citiranih u

rjeniku, te njihove kratice koritene uz navedene citate (Indice Degli Autori

Antichi, e Moderni citati in queto Vocabolario colla piegazione delle

Abbreviature, onde ono indicati; e molte voci de' quali Autori i trovano anche

enza le Citazioni), koje su znale varirati zato to je rjenik nastajao

tijekomdugog razdoblja. Della Bella je po prvi put u hrvatskoj leksikografiji uz

natuknice unio i potvrde, odnosno primjere iz knjievnih djela i iz usmene

narodne knjievnosti u kojima se ta rije pojavljuje. Moe se nai oko 40 djela

tokavskih i akavskih pisaca 16. i 17. stoljea. Povrh toga je uvrstio narodne

poslovice i fraze. Pored poznatijih pisaca starije hrvatske knjievnosti,

primjerice Ivana Gundulia, Marina Dria ili Petra Hektorovia, i njihovih

znaajnih djela (Osman, Tirena ili Ribanje i ribarsko prigovaranje), pojavljuju

30

Nives Sironi-Bonefai u svojoj doktorskoj disertaciji podrobnije objanjava da ideje o

rasprostranjenosti ilirskog i njegove upotrebe kao panslavenskog jezika moemo nai u mnogim djelima

nastalim prije della Bellinog rjenika, ali i u djelima della Bellinih suvremenika.

31Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 56), (31. 8. 2014.).

http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507

39

se i danas zamalo zaboravljeni pisci kao to su Dubrovanin Marin Burei te

Splianin Aleksandar Komulovi. Zanimljiv je podatak da je Gunduliev Osman

tiskan gotovo stotinu godina nakon rjenika, pa su citati iz njega ispisani iz

rukopisnih predloaka. Njihovo navoenje u rjeniku prvo je objavljivanje

njihovog teksta.32

Popis autora i djela koritenih kao korpus za izradu rjenika

nalazi se u prilogu.

Na stranici xiv slijedi tablica svih ostalih kratica koritenih za opis

gramatikih vrsta u rjeniku i gramatikim uputama (TAVOLA D' alcune altre

abbreviature, che i trovano in quet Opera). Popis prethodno navedenih kratica

nalazi se u prilogu.

Potom od xv. do xvii. stranice slijede upute o pisanju i itanju hrvatskih

rijei (AVVERTIMENTI Per leggere con facilit le parole Illiriche critte con

Lettere Italiane). S obzirom na to da je rjenik namijenjen talijanskim

misionarima, jasno je zato su hrvatske rijei pisane talijanskim pravopisom.

Urednik Petar Bai govori da se u rjeniku mogu nai dva naina pisanja

hrvatskih rijei talijanskom grafijom: prvi je nain Ardelija della Belle, a drugi

Ignjata urevia. Na temelju tih dvaju naina nastale su upute za lake itanje,

u kojima urednik navodi kako bi odreenu rije napisao della Bella, a kako

urevi, te govori to je odabrao za ovo izdanje.

Na kraju uvoda, od xviii. do lvi. stranice, nalazi se pregled gramatikih

pravila hrvatskog jezika (INSTRUZIONI GRAMATICALI DELLA LINGUA

ILLIRICA). Pri sklapanju rjenika della Bella se ugledao na jednog drugog

isusovca, Jakova Mikalju (Italija, 17. st.) koji je objavio trojezini hrvatsko-

talijansko-latinski rjenik pod nazivom Blago jezika slovinskoga (Loreto-

32

Ibid. (str. 64).

40

Ancona, 1649. 1651.). Naime, Mikalja je na poetak rjenika stavio kratku

gramatiku hrvatskog jezika pisanu prema gramatici Bartola Kaia.33

Della Bella

je takoer na poetak rjenika uvrstio kratku uvodnu gramatiku ilirskog jezika,

koju je urednik drugog izdanja i zadrao. Gramatika je kao samostalno djelo pod

nazivom Principi elementari della grammatica illirica objavljena u Dubrovniku

1837. godine.

Konano slijedi trojezini rjenik. Popis rijei od slova A do slova H

nalazi se u prvom svesku od 1. do 395. stranice. Rijei od slova I do slova

Z nalaze se u drugom svesku od 3. do 448. stranice. Stranica je podijeljena na

dva stupca. Natuknica poinje s rijeju na talijanskom jeziku, nakon koje slijedi

prijevod na latinski, a zatim na hrvatski jezik. Rijei na talijanskom pisane su

uspravnim slovima. Rijei na latinskom pisane su kurzivom. Rijei na

hrvatskom pisane su ponovo uspravnim slovima, dok su primjeri iz knjievnih

djela i iz usmene narodne knjievnosti uvueni i pisani kurzivom. Natuknice su

posloene abecednim redom. U prvom ih svesku ima tono 7 973, a u drugom

10 999 (budui drugi svezak rjenika nije jo do kraja strukturiran, moe se

dogoditi da ta brojka nije sasvim tona, ali je za to vjerojatnost mala). U oba

dijela rjenika postoje, dakle, 18 972 natuknice to della Bellin rjenik ini

srednje velikim rjenikom, a za svoje doba velikim.

Budui da su na nekim rijeima stavljeni i akcenti, rjenik moe

posluiti i kao ishodite za istraivanje povijesti akcentuacije u hrvatskom

jeziku.

33

Bartol Kai (Hrvatska, Italija, 16./17. st.) objavio je prvu hrvatsku gramatiku Institutionum linguae

illyricae libri duo 1604. godine u Rimu po nareenju tadanjeg generala Drube Isusove. Naime, svrha

gramatike je bila pomoi Rimskome kolegiju pri obrazovanju mladih isusovaca koji su nakon kolovanja svoju

misiju obavljali na Balkanu; zato je gramatika pisana na latinskom jeziku (Korade et. al. 1993:49).

41

3.6. Joakim Stulli i njegovo Rjecsosloxje ilirsko

(slovinsko)-italiansko-latinsko

3.6.1. ivotopis Joakima Stullija

Dubrovaki je leksikograf franjevac Joakim Stulli (Stuli)34

roen u

Dubrovniku 1730. godine, gdje je i umro 1817. godine. Poslije osnovnog

kolovanja u rodnome gradu pohaao je isusovaki kolegij, a zatim nastavio

filozofsko-teoloki studij u samostanu Male brae. Zatim je tri godine studirao

bogoslovlje u Rimu na franjevakom studiju u samostanu Ara Coeli nakon ega

se vratio u Dubrovnik gdje je od 1760. radio na svojem velikom rjeniku koji je

objavljen u est svezaka u tri knjige: Lexicon Latino-Italico-Illyricum. U radu se

ugledao na rjenik Ardelija della Belle, na talijanski torinski rjenik te na druge

rjenike.35

Kao grau koristio se primjerima koje je ispisivao iz knjievnih djela

dubrovakih, dalmatinskih, hercegovakih, bosanskih, slavonskih i istarskih

pisaca, ali i iz drugih izvora (na primjer iz rjenika Ardelija della Belle, Ivana

Belostenca i Andrije Jambreia), pa je tako i pojam ilirski Stulli shvaao i

ire nego to je nama danas hrvatski. Rjeosloje je najvee djelo starije

hrvatske leksikografije, te je jako je utjecalo na preporodno jezino djelovanje.

34Prema lanku iz Wikipedije Joakim Stuli, http://en.wikipedia.org/wiki/Joakim_Stuli%C4%87

(3. 9. 2014.).

35Prema lanku iz Proleksis enciklopedije Stull (Stuli) Joakim, http://proleksis.lzmk.hr/47559/

(3. 9. 2014.).

http://en.wikipedia.org/wiki/Joakim_Stuli%C4%87http://proleksis.lzmk.hr/47559/

42

3.6.2. Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko

u komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia

istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i

prorjecsja

Rjenik Joakima Stullija, pod naslovom Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-

italiansko-latinsko u komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia istieh

jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja, najvei je rjenik u

povijesti starije hrvatske leksikografije (ukupno 4 721 stranica). Njegov rjenik,

na kojemu je radio oko pola stoljea, ima tri dijela, a svaki dio ine dva sveska.

Dijelovi su izali pod sljedeim naslovima: Lexicon latino-italico-illyricum

(tiskan u Budimu 1801. godine), Rjeosloje iliriko-italijansko-latinsko (tiskan

u Dubrovniku 1806. godine), Vocabolario italiano-illyrico-latino (tiskan u

Dubrovniku 1810. godine).

Polazni jezik prvoga dijela je latinski, drugoga hrvatski, a treega

talijanski.

Grau za rjenik Stulli je uzimao iz svih postojeih hrvatskih rjenika te

iz knjievnih djela, djela usmene narodne knjievnosti, kao i iz tiskanih i

rukopisnih djela razliite namjene i stilova. Zanimljivo je da kao izvor nije uzeo

Vraniev rjenik, a takoer ni djela Marka Marulia, Hanibala Lucia, Petra

Zorania, Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana ili Pavla Rittera Vitezovia.

Temeljni leksik rjenika je tokavski leksik, meutim rjenik sadri i

leksik akavskoga i kajkavskoga narjeja te staroslavenizme, rusizme,

bohemizme, polonizme, rijei slovenskoga jezika i osobne autorove kovanice

43

budui da je smatrao da je ilirski jezik slavenski jezik koji razumiju svi Slaveni

pa ga je elio uiniti bogatijim.36

3.7. Ivan Maurani i Jakov Uarevi te njihov

Njemako-ilirski slovar

3.7.1. ivotopis Ivana Maurania i Jakova Uarevia

Ivan Maurani, hrvatski pjesnik i politiar, roen je 11. kolovoza

1814. godine u Novom Vinodolskom, a umro 4. kolovoza 1890. u Zagrebu.37

Nakon zavrenog Pravnog fakulteta zaposlio se kao nastavnik u gimnaziji u

Zagrebu, a kasnije postaje odvjetnik u Karlovcu. 1850. godine imenovan je

dravnim odvjetnikom.

Usporedo razvija i svoju politiku karijeru koju je zapoeo kao gradski

zastupnik u Karlovcu, a zavrava je 1880. godine u funkciji bana puanina.

Jedan od znaajnijih jezino-politikih dogaaja za vrijeme njegove politike

karijere je tzv. Beki dogovor, ili sporazum pet hrvatskih pisaca i filologa (Ivan

Maurani, Dimitrije Demeter, Vinko Pacel, Stjepan Pejakovi, Ivan Kukuljevi

Sakcinski) i dva srpska (Vuk Karadi, uro Danii), u organizaciji poznatog

slovenskog slavista Franca Mikloia.

Taj je sporazum nastao kao posljedica inicijativa austrijske vlade da se

ujednai pravna terminologija, jer je zemaljski jezik na vie podruja prestajao

biti njemaki. U biti, radilo se o shvaanjima da su hrvatski i srpski jedan jezik,

36Ibid.

37Prema lankuizWikipedije IvanMaurani,

http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_Ma%C5%BEurani%C4%87 (3. 9. 2014.).

http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_Ma%C5%BEurani%C4%87

44

pa ga treba ujednaiti u svim vidovima. Sporazum je esto kasnije apostrofiran

kao povijesna prekretnica, no realno nije imao veega utjecaja u praksi jer su se

hrvatski pisci i filolozi i dalje drali ilirskoga oblika jezika, a srpski su uglavnom

napustili ili marginalizirali ijekavicu.

Pjesme je poeo pisati kao srednjokolac u Rijeci. U razdoblju od 1835.

do 1841. godine suraivao je s Gajevom Danicom, a pet godina kasnije objavio

je svoje najznaajnije djelo, klasini junaki ep Smrt Smail-age engia.

Nakon prekida suradnje s Danicom izdao je Nmako-Ilirski slovar koji je

nastao u suradnji s dr. Jakovom Uareviem.

O suautoru ovoga rjenika Jakovu Uareviu (1808. 1881.) ima vrlo

malo podataka.38

Bio je doktor znanosti, jedan od zaetnika narodnog buenja

pod vodstvom Ljudevita Gaja, tajnik Matice ilirske od 1842. do 1845. godine,

urednik Narodnih novina od 1850. do 1859. godine te urednik asopisa Kolo.

Zna se da je studirao u Beu te je bio prijatelj s Dimitrijom Demetrom. Prevodio

je i s njemakog, pa se tako zna za njegov prijevod s njemakog Kratak opis

Cesarevine austrijanske u obe, i pojedinih nejzinih pokrajinah na pose : za nie

gimnazije i nie realke koji je sastavio Ludovik vitez Heufler, a izdan je u Beu

1861. godine.39

38Na slubenim stranicama opine Petrijevci, govori se o Jakovu Uareviu kao istaknutom

Petrijevaninu. http://www.petrijevci.hr/zanimljivosti.php?id=5 (3. 9. 2014.).

39Katalog HAZU. Iz starog kataloga: Kratak opis Cesarevine austrijanske u obe, i pojedinih nejzinih

pokrajinah na pose : za nie gimnazije i nie realke / sastavio Ludovik vitez Heufler ; prev. Jakov Uarevi. - U

Beu : U C. kr. nakl. kolskih knjigah, 1861. - XIII, 389 str. : ilustr., bakrorez s grbom cara Franje Josipa I. ; 8

(22 cm).http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=097981&Baza=1 (3. 9. 2014.).

http://www.petrijevci.hr/zanimljivosti.php?id=5http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=097981&Baza=1

45

3.7.2. Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski

slovar

Kao to je ve navedeno, ovaj je njemako-hrvatski rjenik pod

naslovom Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski slovar nastao u

suautorstvu Ivana Maurania i Jakova Uarevia, te izdan u Zagrebu 1842.

godine,40

specifian po tome to su njemaki izrazi pisani goticom. Sam rjenik

ima 486 stranica i sastoji se od nekoliko dijelova:

Predgovor govori o razlici izmeu duha njemakog i hrvatskoga jezika

te objanjava zato su neki njemaki izrazi ponekad opisno prevedeni na

hrvatski jezik. Pravilo za kojim su se autori povodili prilikom stvaranja ovog

rjenika je potovanje duha obaju jezika. Ovdje donosimo cjeloviti tekst

hrvatskoga predgovora:

P R E D G O V O R .

Duh nmakoga jezika razliit je jako od duha ilirskoga jezika.

to Nmac kadkada kae jednom ri, to mi nemoremo neg s vie;

a to mi esto jednom ri izgovorimo, tomu trba u njega kad

god i tri i etiri. A to se jo vema ukazuje u frazah, u poslovicah

itd. S toga nastojasmo, da i u tom razliku izmedju ova dva jezika

pokaemo, u koliko nam biae mogue. U obe nastojali smo pre

vodit ne samo gole ri, nego i duh od jezika.

U nas je osobito velika nevolja, kad ima prevesti koi posebni

izraz; jer se u nas dosele niti u koli, niti u dlarnici nebesdjae

jezikom domaim nita, ili jako malo. To polje je jo sasvim neob

radjeno. Zato e po svoj prilici bit u ovoj knjizi najvie pogr

akah, to se tie izrazah poslovnih, a osobito travarstva; jer kako

sve znanosti, tako ti je obradjena u nas i botanika, to e re ni

kako. to imamo dobra, to spada svekoliko u krug od obinoga

svakdanjega jezika. I to je osobit ono, to smo nastojali najve

om pomnjom obraditi; jer je to temelj svakoga jezika; to je ko

rn i stablo, koje kad ojaa jedared, pustit e lasn i granje na

sve strane i prolistati. Kad nai budu razumli dobro svoj svak

danji jezik, ako budu dobr i temeljit vti kojoj nauci i od na

40Maurani, Ivan i Jakov Uarevi. Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski slovar,

Verlag und Druck der k. priv. Ilirischen National-Buchdruckerei von Dr. Ljudewit Gaj.Zagreb, 1842.

46

ravi k tomu pozvani, napravit e oni lasn svekolike izraze, koji

su nam jo potrbiti. to neuini jedan, hoe drugi. Samo valja

da bude vrst temelj.

to se u ovoj knjizi govori o nmakoj slovnici, uzeto je iz

Slovara nmakofrancezkoga od Henela; njemu dakle i ukor i sla

va; jer mi nmaki slovniari nit jesmo, nit hoemo da budemo.

I. Maurani

J. Uarevi

Gramatika njemakog jezika U predgovoru se nalazi napomena da je

njemaka gramatika (nmaka slovnica) preuzeta iz Henelovog Njemako-

francuskog rjenika. Sama gramatika obrauje sljedee cjeline: abecedu,

lanove (muki, enski, srednji u rjeniku nazvan nikakov) i njihovu

deklinaciju, deklinaciju imenica svih triju rodova u jednini i mnoini (imenice s

odreenim, neodreenim lanom ili bez lana), komparaciju pridjeva, brojeve,

zamjenice, glagole i njihovu konjugaciju.

Popis kratica u rjeniku stoje iza rijei na njemakom jeziku i

odreuju vrstu rijei. U sluaju imenica odreuju njihov rod (muki, enski,

srednji), a kod glagola odreuju radi li se o aktivnom, aktivnom i neprijelaznom

glagolu, te prijelaznom ili povratnom glagolskom obliku. U sluaju ostalih

pojmova ne postoji daljnja klasifikacija osim odreivanja vrste rijei.

Glavni dio rjenika pojmovi su abecednim redoslijedom poredani u

dva stupca. Uz njemaku rije pisanu goticom nalazi se kratica koja oznaava

vrstu rijei, pisana kurzivom, nakon ega slijedi prijevod na hrvatski (ilirski

jezik) pisan latinikim slovima. Primjer:

Aalpuppe, f. vabilo za lovit jegulje.

odnosno, pisano izvornom grafijom

Aalpuppe,f. vabilo za lovit jegulje.

47

Uz prijevod ivotinjskih i biljnih vrsta naveden je i njihov latinski naziv.

Primjer:

Aalfrau, f. jeguljarica; (ein Fich) balavica

(riba). Blennius viviparus Linn.

odnosno, pisano izvornom grafijom:

Aalfrau, f. jeguljarica; (ein Fisc) balavica

(riba). Blennius viviparus Linn.

Popis zemljopisnih naziva pisan je u istom obliku kao i ostale rijei.

Konjugacija nepravilnih glagola tabelarni prikaz nepravilnih glagola

u sljedeim oblicima: 1. lice jednine aorista, particip perfekta koji se koristi u

tvorbi perfekta i oblik glagola u infinitivu. Primjer:

A, Gegeen, Een.

3.8. Mirko Divkovi i njegov Latinsko-hrvatski

rjenik za kole

3.8.1. ivotopis Mirka Divkovia

Mirko Divkovi,41

gramatiar, leksikograf i prevoditelj, roen je 1843.

Zagrebu, a umro je 1924. u Samoboru. Gimnaziju je zavrio 1863. u Zagrebu, a

studij klasine i slavenske filologije 1867. u Beu. Bio je nastavnik u

41Sastavljenoprema lankuDivkovi Mirko (autor: BrankoPleeiRedakcija) u:

Hrvatskibiografskileksikon (ur. TrpimirMacan), Onlineizdanje, LeksikografskizavodMiroslavKrlea, Zagreb,

1983-2009.http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4861 (3. 9. 2014.).

http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4861

48

varadinskoj gimnaziji te, napokon, promijenivi vie zaposlenja, postao

ravnateljem Klasine gimnazije u Zagrebu. Od 1908. ivio je u Samoboru.

Prouavao je hrvatski i latinski jezik te je napisao vie kolskih

prirunika, meu kojima posebno mjesto zauzima vie puta preraivana i

dopunjavana Hrvatska gramatika. Njen prvi dio, Oblici, pojavio se 1879., a

drugi dio, Sintaksa, 1881; od 1898. oba djela tiskaju se zajedno pod nazivom

Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika. Raena je prema Daniievim gramatikim

djelima i Mikloievoj poredbenoj slavenskoj sintaksi, a razdio o prijedlozima

napisao je August Musi.

Godine 1877. izdao je Rjenik hrvatsko-latinski. Kao suradnik prvog

izdanja Latinsko-hrvatskog rjenika Sebastijana epia iz 1881., obradio je

slova I-N i T-Z, a 1900. pripravio je drugo dopunjeno i proireno izdanje,

djelom akcentuirano, obogativi ga frazeologijom i sinonimijom. Djelo je

pretisnuto 1980., a njegov prireiva Veljko Gortan istie vrsne Divkovieve

etimologije i temeljito poznavanje hrvatskoga jezinog blaga.

Prevodio je s ruskoga, ponajvie Turgenjevljevu i Tolstojevu prozu, a od

1923. objavio je u izdanju Matice hrvatske Ruske narodne pripovijetke s

ilustracijama Ljube Babia. Kao Matiin tajnik (od 1871.) objelodanio je njezinu

povijest od osnutka 1842. do 1874. (Izvjee o Kraljevskoj velikoj gimnaziji u

Zagrebu, 1876.-77.). Znanstvene i strune rasprave objavljivao je u Kranskoj

koli (1900.), Nastavnom vjesniku (1902., 1910., 1912. 1213., 1914. 1915.) i

dr.

49

3.8.2. Latinsko-hrvatski rjenik za kole

Rjenik Mirka Divkovia42

pod naslovom Latinsko-hrvatski rjenik za

kole, koji obuhvaa 1 161 stranicu, vrijedan je i dosta opsean prirunik. U

Predgovoru Rjenika srednjovjekovnog latiniteta Jugoslavije (Lexicon latinitatis

medii aevi Iugoslaviae), to ga je izdala Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti, I. sv. 1973., II. sv. 1978., istaknuto je da su u nj uvrtene i one rijei

iz klasinog latiniteta koje ne obuhvaa na standardni Latinsko-hrvatski

rjenik za kole Mirka Divkovia, II. izdanje 1900. Pozivanje na taj Rjenik

jasno izraava uvjerenje Redakcije tog Akademijina Rjenika da je kod nas

Divkoviev Rjenik najbolji rjenik za klasini latinitet.

Vrijednost Divkovieva Rjenika nije samo u njegovoj opsenosti nego i

u obradi. Kao strunjak kroatist pazio je na tonost i izraajnost rijei kojima je

prevodio latinske rijei i fraze. U Predgovoru napominje da je na mnogo mjesta

nae rijei snabdio naglaskom da bi se uenici, kojima nije tokavtina

materinji jezik, privikli pravilnom izgovoru. Latinske rijei imaju oznake za

duljinu () i krainu () vokala. Pri tiskanju su se tu i tamo potkrale pogreke u

toj oznaci kvantitete, no to ne moe utjecati na vrijednost Rjenika kao cjeline.

Iako on nije zamiljen kao etimologijski, na mnogo je mjesta objanjen postanak

latinskih rijei i njihova meusobna povezanost, npr. amplla - deminutiv od

amphora, aurfer (aurum i fero), auceps, cpis (avis i capio), diffclis (dis i

facilis), ngtium (nec i otium), p c n i a - pecus, scla- deminutiv od sus itd.

Kod brojnih sloenica uz oblik s asimilacijom konsonanata naveden je i oblik

bez asimilacije, npr. irrdeo (in-rid), a s s u m (ad-sum), sppno (sub-p.). Vie

42Sastavljenoprema: Gortan, Veljko.(O latinsko-hrvatskom rjeniku Mirka Divkovia). Predgovor

treem reprint izdanju latinsko-hrvatskog Rjenika za kole Mirka Divkovia iz 1900. Reprint: Naprijed, Zagreb,

1980. str. IV-V.

50

puta dano je i znanstveno tumaenje postanka i znaenja pojedinih rijei, npr.

bmus, adj. skraeno od bihimus; bis i hiems dvozimni, dvogodinji. Za rijei

grkog podrijetla ili preuzete iz grkog jezika redovno je u zagradi navedena

izvorna grka rije.

Povijesna, mitoloka i zemljopisna imena uvrtena su u Rjenik prema

abecednom redu, a nisu, kao to je bilo uobiajeno, sakupljena u posebnom

odjeljku. Divkoviev je postupak u tome jednostavniji i praktiniji. Svako

vlastito ime popraeno je najhitnijim saetim podacima, a kod zemljopisnih

imena, gdje je bilo mogue, do