M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 2

ODBOR ZA PROGRAM STRUČNOG SKUPA:

Elizabeta Rakidžija, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

Davorka Crnković, Dječji vrtić „Vrbik", Zagreb

Morana Koludrović, Odsjek za Pedagogiju Filozofskog fakulteta u Splitu

Pavica Krolo Henč, Dječji vrtić „Vrbik", Zagreb

Katica Kuljašević, Dječji vrtić „Vrbik", Zagreb

Tonči Rakidžija, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

ORGANIZACIJSKI ODBOR:

Elizabeta Rakidžija, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

Davorka Crnković, Dječji vrtić „Vrbik", Zagreb

Lada Karninčić, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

Antonija Blagojević, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

Diana Ljubić, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

Meri Žuljević, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

Marina Ćosić Šurlin, Montessori dječji vrtić „Mali cvijetak", Split

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 3

SADRŽAJ

Predgovor ....................................................................................................... 5

Sažeci plenarnih predavanja ............................................................................ 6

Univerzalne vrijednosti u kurikulumu usmjerenom na dijete: Montessori i Nacionalni

kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u RH .................................................. 6

Kurikulumski pristup odgoju i obrazovanju iz perspektive Montessori pedagogije .............. 6

Selbstbestimmt und verantwortlich wachsen dürfen” - Die Bedeutung von Autonomie und

Freiheit nach Maria Montessori in der ersten Entwicklungsstufe (Samostalno odlučivanje i

odgovorno odrastanje: značenje autonomije i slobode prema Mariji Montessori u prvoj

razvojnoj fazi) ......................................................................................................................... 7

Erziehung zum Frieden nach Maria Montessori - Mit Erfahrungen aus der Praxis (Odgoj za

mir prema Mariji Montessori: Iskustva iz prakse) ................................................................. 9

Razvojno poticajno odgajateljstvo ....................................................................................... 10

Montessori education and teacher training and its contribution to early childhood

education in the U.K. (Montessori obrazovanje i osposobljavanje učitelja i njegov doprinos

ranom odgoju djece u Velikoj Britaniji) ............................................................................... 11

Sažeci radionica ............................................................................................. 12

Kreativno pričanje priča ........................................................................................................ 12

Pravo na tišinu ...................................................................................................................... 12

Korištenje alternativne i augmentativne komunikacije u Montessori programu ................ 13

Oceani ................................................................................................................................... 13

Maleno Plavo i Maleno Žuto ................................................................................................. 14

Poticanje cjelovitog razvoja djeteta kroz područje likovnosti u

Montessori jasličkoj skupini .................................................................................................. 15

Skladnu zajednicu obitelji i vrtića dijete shvaća ljubavlju ..................................................... 16

Važnost kretanja u Montessori pedagogiji ........................................................................... 17

Stvaranje svijeta – pribori i kartice: suvremen pristup ......................................................... 17

Voda – odgovornost svih nas ................................................................................................ 18

Ja sam Montessori dijete, građanin svijeta .......................................................................... 19

Znanje kao vrijednost i pozitivan aspekt Montessori kurikula ............................................. 19

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 4

Razvoj osjetilnosti pomoću pribora ...................................................................................... 20

Izazovi i pitanja na koja nailazi odgojitelj pri izradi Montessori materijala .......................... 21

Izrada nakita od vune ........................................................................................................... 21

Kako se osjećam .................................................................................................................... 22

Značenje reda za razvoj malog djeteta prema Mariji Montessori ....................................... 22

Slušanje klasične glazbe u predškolskoj dobi ....................................................................... 23

Odgoj za mir .......................................................................................................................... 24

Moje ruke mogu sve ............................................................................................................. 24

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 5

PREDGOVOR

Diljem svijeta ove se godine obilježava 150. obljetnica rođenja Marije Montessori.

Pokazatelj je to sveobuhvatne implementacije Montessori metode rada s djecom u odgojno –

obrazovne sustave u mnogim kulturama, kao i njezine svevremenske autentičnosti. Danas

Montessori vrtići i škole postoje u 52 zemlje na 6 kontinenata, a njihov broj raste i dalje.

Montessori sustav se koncepcijski razlikuje od tradicionalnog odgojno-obrazovnog sustava,

prije svega zbog sociokulturne slike o djetetu i pedagoške prakse koja je razvijena temeljem te

slike. Sustav je to koji polazi od djeteta kao temeljne vrijednosti, sadrži jedinstven, holističan,

pristup djetetu i njegovim potrebama, ali i međusobno jedinstvo i kontinuitet predškolskih i

školskih institucija. Montessori je obrazovni plan izgradila temeljem promatranja djece

različitih kultura u mnogim zemljama u kojima je živjela i radila. Mogli bismo, stoga, ustvrditi

da se njena otkrića mogu opisati kao univerzalni principi ljudskog ponašanja koji se odnose na

sve ljude, društva i kulture i koji predstavljaju dobru osnovu za obrazovne sustave širom svijetu.

Na uzglavlju ove pedagoške metode stoji uvijek izreka "Pomozi mi da to učinim samo", i u njoj

je sažeto opće načelo odgoja i obrazovanju svakog djeteta. Dijete je viđeno kao osoba puna

potencijala za osvajanje neovisnosti, a samo neovisna i samosvjesna osoba može postati

aktivnim članom svoje okoline i društva. Po tome Montessori model prepoznajemo kao

jedinstven u odnosu na druge pedagoške pravce.

Uspjeh Montessori odgoja i obrazovanja temelji se na razumijevanju potrebe da obrazovanje

djeteta mora od samog početka biti shvaćeno kao cjelina. U takvom načinu obrazovanja

povezuje se sloboda s odgovornošću, aktivna uloga djeteta u učenju, postižu se akademske

vještine, razvija se moralna i socijalna svijest te dobiva vizija čovječanstva koja u danom

trenutku inspiriraju dijete (kao odraslu osobu) da zauzmu svoje mjesto u društvu (P.P.

Lillard,1996 ).

Montessori je dala ključan doprinos promjeni odgojno – obrazovne paradigme te izgradnji

konstruktivističkih i sociokonstruktivističkih kurikuluma i te ćemo doprinose prepoznati u

Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje u RH.

Cilj odgoja i obrazovanja definiran u Nacionalnom kurikulumu usmjeren je cjelovitu razvoju,

odgoju i učenju djeteta te razvoj njegovih kompetencija. U postizanju ovog cilja stoji shvaćanje

djeteta kao cjelovitog bića. Dva ključna obilježja koja NKRiPOO spajaju s Montessori metodom

odgoja i obrazovanja jesu pedagoška načela i vrijednosti.

Davorka Crnković, ravnateljica Dječjeg vrtića „Vrbik“, Zagreb

Katica Kuljašević, pedagoginja Dječjeg vrtića „Vrbik“, Zagreb

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 6

SAŽECI PLENARNIH PREDAVANJA

Univerzalne vrijednosti u kurikulumu usmjerenom na dijete:

Montessori i Nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

u RH Katica Kuljašević i Pavica Krolo Henč,

Dječji vrtić „Vrbik“, Zagreb Ishodišta suvremenih kurikuluma orijentiranih na dijete naći ćemo u pedagoškoj i

političkoj ideji emancipacije djeteta i djetinjstva početkom dvadesetoga stoljeća. U okrilju onovremenog povijesno-gospodarskog i političkog konteksta razvijaju se pokreti Reformne pedagogije i Nove škole koje, s jedne strane, obilježava kritički odnos spram vrijednosti na kojima počiva tradicionalna škola i, s druge, razvoj alternativnih pedagoških praksi u čijem je središtu koncept djeteta kao kompetentnog bića koje posjeduje višestruke potencijale za učenje i konstruiranje znanja. Dijete, prema tome, ima sva prava da u procesu vlastitoga razvoja, učenja i življenja aktivno sudjeluje.

Među glavnim predstavnicima ovih pokreta, uz Deweya, Vygotskog, Steinera, Freineta, posebno mjesto zauzima Marija Montessori koja otkriva dijete kao senzitivno, autonomno biće kapacitirano za učenje, socijalni život i samoostvarenje.

Ove su pedagoške prakse imale golem utjecaj na promjenu socio – kulturne paradigme na prostoru Europe i SAD-a, te će se, posljedično, u proteklih stotinu godina, razviti i drugi kurikulumi (Reggio, Bruner, Zimmer i dr.) koji će imati snažan utjecaj na oblikovanje mnogih suvremenih nacionalnih kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, pa tako i naš. U izlaganju se otvara diskurs oko univerzalnih vrijednosti kurikuluma u vremenskom rasponu od stotinu godina, s posebnim naglaskom na Montessori perspektivu. Ključne riječi: kurikulum, konstruktivistička paradigma, vrijednosti.

Kurikulumski pristup odgoju i obrazovanju iz perspektive Montessori pedagogije

Morana Koludrović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Konstrukstivistička paradigma, odnosno odgoj i obrazovanje usmjereni na učenika i

dijete u kojem se promovira aktivno i samostalno učenje, samostalno istraživanje, otkrivanje, praktična primjena naučenog, znatiželja, intrinzična motivacija, kompetencije učenja, razvijanje interpersonalne i intrapersonalne kompetentnosti, poticajno okružje za učenje te facilitatorska uloga učitelja samo su neka od obilježja suvremenog kurikulumskog pristupa istaknuta u svim relevantnim dokumentima koja se odnose na odgoj i obrazovanje. Analizom starijih kurikuluma za osnovnu školu uočljivo je da su i oni bili usmjereni ka postizanju istih ili sličnih elemenata te je razvidno da su poticaji za nove reforme školstva upravo bili iskazivanje nezadovoljstva u ovom pogledu. Drugim riječima, svakom novom reformom se nastojalo postići rasterećenje učenika memoriranja i reproduciranja nepotrebnih sadržaja te se

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 7

nastojala potaknuti veća aktivnost učenika u nastavnom procesu, što je očito ostala trajna težnja konvencionalnog sustava odgoja i obrazovanja.

U Montessori pedagogiji, čiji nastanak od suvremenog kurikulumskog pristupa dijeli stoljetno razdoblje, sve su navedene smjernice suvremenog kurikulumskog odgojno – obrazovnog pristupa prepoznate i, što je najvažnije, razrađene u praktičnom radu od samih početaka. Stoga je glavni naglasak u ovom izlaganju stavljen na pedagoška rješenja u Montessori pedagogiji u odnosu na značajke suvremenog kurikulumskog pristupa. Drugim riječima, bit će ponuđeni odgovori na pitanje koliko je više od jednog stoljeća stara pedagoška koncepcija u svojoj teoriji i praksi zapravo suvremena.

Ključne riječi: konstruktivistička paradigma, Montessori pedagogija, kurikulumski pristup

Selbstbestimmt und verantwortlich wachsen dürfen” –

Die Bedeutung von Autonomie und Freiheit nach Maria Montessori in der ersten Entwicklungsstufe

Samostalno odlučivanje i odgovorno odrastanje: značenje autonomije i slobode prema Mariji Montessori u prvoj razvojnoj fazi

Monika Ulmann, Montessori udruženje Pokrajine Bavarske u Muenchenu

Die Freiheit führt zur Würde des Menschen und der Weg dorthin ist begleitet von Selbstbestimmtheit und Autonomie. Im Vortrag werden die Bedingungen beschrieben, die eine „Eroberung der Freiheit“ des Kindes in optimaler Weise unterstützen.

Das Kind leistet seinen Persönlichkeitsaufbau nach Montessoris Auffassung überwiegend auf selbständige Weise. „Das ganze unbewusste Streben des Kindes geht dahin, sich durch die Loslösung vom Erwachsenen und durch Selbständigkeit zur freien Persönlichkeit zu entwickeln.“ Die Möglichkeiten zur Entfaltung seiner Persönlichkeit sind dem Kind angeboren. Es folgt dabei einem individuellen inneren Plan und vor allem geschieht der Selbstaufbau in seinem eigenen Tempo. Wir haben dafür zu sorgen, die Bedingungen für einen ungestörten Selbstaufbau bereit zu stellen. Dazu gilt es, mehrere Faktoren zu berücksichtigen:

Schaffung einer geplanten und gut reflektierten Umgebung o Gut ausgebildete ErzieherInnen, die vor allem ausreichend Kenntnisse über

Entwicklungspsychologie besitzen o Zeitstrukturen, die individuelles Tempo ermöglichen o Material, das experimentieren und forschen lässt o Räume, die Selbstständigkeit herausfordern

Kenntnisse über die besondere Geistesform des Kindes, den „absorbierenden Geist“, da diese spezifisch kindliche Fähigkeit die Umgebung unbewusst, ungefiltert und ganzheitlich aufnimmt

Zutrauen der Erwachsenen in die Kräfte des Kindes und damit in Verantwortung im Tun (seinem Entwicklungsstand entsprechend)

Eine wertschätzende und uneingeschränkt respektvolle Haltung der Erziehenden

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 8

Die aktuelle Hirnforschung nennt uns zusammenfassend drei Bedingungen, die sich auf Montessori-Erziehung übertragen lassen: Vorbilder zur Orientierung, Aufgaben zum Wachsen und alles in einer sicheren Gemeinschaft. Diesen Rahmen zu schaffen ist eine Herausforderung, die sich nie ändern wird, aber der Zeit angepasst werden muss.

Wenn wir die persönliche Freiheit des Menschen als höchstes Gut betrachten, so müssen wir alles dafür tun, dass Kinder in Würde aufwachsen und ihre Persönlichkeit stärken können. Schlüsselwörter: Persönlichkeitsaufbau, Selbständigkeit, Absorbierender Geist, Haltung, Verantwortung

Sloboda vodi prema dostojanstvu čovjeka i put do toga je praćen samoodlučivanjem i autonomijom. U izlaganju će biti opisani uvjeti koje treba na optimalan način poticati za „osvajanje slobode“ djeteta.

Prema shvaćanju Mariji Montessori dijete pretežno kroz samostalnost doprinosi izgradnji svoje osobnosti. “Podsvjesna težnja djeteta polazi od toga da se oslobodi utjecaja odraslih i razvije samostalnost pomoću koje razvija slobodu ličnosti“. Mogućnosti za razvoj su djetetu urođene. Samoizgradnja djeteta slijedi iz njegovog unutarnjeg plana vođena njegovim individualnim tempom. Naš zadatak se sastoji pretežno u tome da osiguramo djetetu uvjete za nesmetanu samoizgradnju. U tu svrhu treba uzeti više faktora u obzir.

Stvaranje jedne planirane i poticajne okoline o Dobro obrazovani odgojitelji/ce, koji prije svega posjeduju dovoljno znanja iz

psihologije razvoja o Vremensko planiranje koje omogućava individualni tempo o Pribori koji su podesni za eksperimentiranje i istraživanje o Prostori koji dopuštaju samostalnost

Znanja o posebnim oblicima funkcioniranja mozga ”upijajući um”, budući da je to specifično dječja sposobnost da svoju okolinu nesvjesno, necenzurirano i cjelovito absorbira.

Povjerenje odraslih u sposobnosti djeteta i time u suodgovornost u djelovanju (odgovarajući njegovom stupnju razvoja)

Jedan stav bezuvjetno pun povjerenja prema djetetu od strane odraslih. Aktualna istraživanja mozga nazivaju to trima uvjetima koji se baziraju na Montessori

odgoju: Uzori za orijentaciju, zadaće za odrastanje i sve to u jednoj zajedničkoj sigurnoj okolini odnosno društvu .

Obezbjeđivanje takvoga okvira je prvenstveni izazov, koji se nikada neće mijenjati, ali se mora moći prilagoditi vremenu.

Ako želimo općenito promatrati osobnu slobodu čovjeka kao bitnu vrijednost, tada moramo učiniti sve da dijete odrasta u dostojanstvu te time izgrađuje i jača svoju osobnost. Ključne riječi: Izgradnja osobnosti, Samostralnost, Absorbirajući um, Stav, Odgovornost

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 9

Erziehung zum Frieden nach Maria Montessori: Mit Erfahrungen aus der Praxis

Odgoj za mir prema Mariji Montessori: Iskustva iz prakse

Ingeborg Müller-Hohagen, Montessori udruženje Pokrajine Bavarske u Muenchenu

Auf der Basis der bedeutsamen Erkenntnisse von Maria Montessori zur Friedenserziehung werden Folgerungen für die heutige Praxis in Montessori-Kinderhäusern und -Schulen dargestellt.

Friede war für Maria Montessori keine nur politische, völkerrechtliche Größe, sondern eine allumfassende kosmische Grundaufgabe. Er sei auch nicht allein durch das Aufhören von Kriegen erreicht, sondern: „Der wahre Friede bedeutet Sieg der Gerechtigkeit und der Liebe unter den Menschen, bedeutet eine bessere Welt, in der Harmonie herrscht.“i Entscheidende Voraussetzung ist dabei, die Entwicklungsbedürfnisse der Kinder schon in der frühen Kindheit wahrzunehmen und angemessen zu erfüllen. Dabei ist das Konzept des Kindes als Baumeister des Menschen zentral.

So sehen wir auch heute an Montessori-Einrichtungen Friedenserziehung geradezu als Grundprinzip, das wir im Umgang mit den Kindern, Jugendlichen und Erwachsenen in jeder Minute verwirklichen möchten. Die Persönlichkeitsentwicklung der uns anvertrauten Kinder und Jugendlichen und ihr Lernprozess im sozialen, emotionalen und kognitiven Bereich stehen bei diesem Vorgehen im Mittelpunkt.

Ganz konkret im Alltag ist es möglich, am friedvollen Miteinander zu arbeiten, insbesondere durch:

Achtsamkeit im Reden und Handeln

empathisches Beobachten statt vorschnellem Urteilen

auf Augenhöhe sein, die Kinder und Jugendlichen ernst nehmen, ihnen zuhören, ihnen Verantwortung zutrauen

Umgang mit Konflikten als Modell für partnerschaftliches Miteinander

Machtverzicht der Erwachsenen

durch regelmäßige und kontinuierliche Supervision für das pädagogische Team – nicht erst, wenn Schwierigkeiten sich festgefahren haben Solch eine auf partnerschaftliches Miteinander gerichtete Pädagogik ist eine

unverzichtbare Voraussetzung für eine friedliche Welt. Schlüsselwörter: Kind als Baumeister, Machtverzicht der Erwachsenen, Beobachten statt Bewerten, Pädagogik auf Augenhöhe, Mit Konflikten umgehen

Na temelju značajne spoznaje Marije Montessori o Odgoju za mir bit će prikazane smjernice za današnju praksu u dječjim vrtićima i školama.

Mir za Mariju Mntessori nije bio samo veliko političko pitanje niti značajka međunarodnog prava, nego je to jedan sveukupni kozmički zadatak. Mir se ne postiže samo prestankom ratova već pravi mir znači pobjedu pravde i ljubavi među ljudima, što znači bolji svijet u kojem vlada harmonija.

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 10

Odlučujući preduvjet za to je spoznati, osvijestiti, uvažiti i zadovoljiti razvojne potrebe djeteta već od samog rođenja, tj. od najranijeg djetinjstva. Pri tome je bitno uvažavanje djeteta kao Graditelja čovjeka/čovječanstva.

Odgoj prema miru viđeno je kao jedno od temeljnih načela u Montessori odgojnoj pedagogiji, budući da zajedno provodimo vrijeme i stvaramo odnose neprekidno, tj. iz minute u minutu, s djecom, mladima i odraslima. Djetetov razvoj kao i razvoj mladih povjeren nam je u svim apektima, osobito njihova individualnost i psihička osobnost. U središtu naše pozornosti dječjeg rasta i sazrijevanja posebno se naglašava njihov socijalno emocionalni proces učenja i kongnitivnog razvoja.

Sasvim konkretno poželjno je u svakodnevnici miroljubivo raditi jedan s drugim i to osobito kroz:

razgovor i djelovanje s poštovanjem i uvažavanjem

empatično promatranje umjesto brzog osuđivanja

biti osobi u razini očiju, ozbiljno pristupiti djeci i mladima, saslušati ih, i ukazati im povijerenje

odnos prema konfliktu kao modelu za partnerstvo i zajedništvo

nekorištenje moći odraslih

kontinuirano nadgledanje od strane pedagoškog tima – ne samo onda kada su se teškoće već ukorjenile

Na taj način je ova pedagogija usmjerena na partnerske odnose i zajedništvo, bez nasilja, preduvijet za miroljubivi svijet. Ključne riječi: Dijete kao majstor/graditelj, nekorištenje moći od strane odraslih, promatrati umjesto vrednovati, pedagog u razini očiju, suočavati se s konfliktima

Razvojno poticajno odgajateljstvo

Tomislav Kuljiš,

Integral personal Development – Center and School,

Zagreb

Razvojno poticajno odgajateljstvo kao tema predavanja teorijski utemeljenog na

radovima spektra neuroznanstvenika, psihologa, pedagoga i psihoterapeuta, doprinosi boljem

razumijevanju univerzalnih prirodnih razvojnih procesa koji se odvijaju u ranom periodu i koji

su preduvjet cjelovitog psihološkog, emocionalnog, socijalnog i intelektualnog razvoja osobe.

Autor govori o novoj viziji i novim potencijalima u odgajateljstvu kroz razumijevanje moguće

uloge ogajatelja temeljene na suvremenim spoznajama iz interpersonalne neurobiologije,

razvojne psihologije, tjelesnih psihoterapija i nove spoznaje o važnosti ranog razvoja iz

neuroznanosti. Iz stručnih riječi se u biti kriju temeljne ljudske potrebe koje su u ranom periodu

i djetinjstvu preduvjet ostvarenja ljudskih potencijala u djetetu i cjelovitog sazrijevanja koje

dolazi kao rezultat stvarnog odnosa, a ne kao rezultat discipliniranja i bihevioralnog odgajanja.

Kada se dublje upoznamo s razvojnim procesima ljudskog bića u ranom periodu kojeg

nazivamo djetinjstvo nameće se spoznaja o iznimno važnoj ulozi svih odraslih osoba s kojima

dijete ostvaruje dublji emocionalni odnos tijekom djetinjstva i adolescencije. Odgojitelji,

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 11

odgajatelji, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, socijalni radnici, logopedi i psiholozi u

tome imaju posebnu ulogu, obzirom na vrijeme koje provode s djetetom i odnos koji imaju

priliku razviti s djetetom. Time kroz svoju profesiju imaju iznimno veliki potencijal utjecati na

psiho-socijalno-emocionalni razvoj buduće osobe.

Sama riječ odgajatelj implicira da je zadatak stručne osobe odgajanje što po inerciji

zamišljamo kao ”trajnu bihevioralnu modifikaciju djetetovog često nepoželjnog ponašanja u

poželjnu varijantu ponašanja” što se postiže nagradom, kaznom pohvalom i kritikom ili

posramljivanjem. Ova, još uvijek dominantna, ali zastarjela i nadiđena koncepcija odgoja kroz

nove znanstvene spoznaje dobiva suvremenu i napredniju varijantu. Naime, kada uzmemo u

obzir suvremene spoznaje iz interpersonalne neurobiologije, razvojne psihologije, tjelesnih

psihoterapija i nove spoznaje o važnosti ranog razvoja iz neuroznanosti, nameće se nova vizija

o mogućoj ulozi odgajatelja koji onda postaju facilitatori cjelovitog psiho-socijalno-

emocionalnog razvoja djeteta umjesto “modifikatora ponašanja”. Kroz pristup razvojno

poticajnog odgajateljstva, ova struka dobiva novi dignitet koji i zaslužuje, a kojeg društvo nije

dovoljno svjesno.

Ključne riječi: razvojno, poticajno, odgajateljstvo

Montessori education and teacher training

and its contribution to early childhood education in the U.K.

Montessori obrazovanje i osposobljavanje učitelja

i njegov doprinos ranom odgoju djece u Velikoj Britaniji Leonor Stjepić,

predsjednica Uprave Montessori grupe, London

The presentation will focus on the contribution made by Montessori education to current early childhood education in the United Kingdom. It will explain the benefits and challenges of the approach in context of current national education policy and will highlight the benefits of Montessori teacher training offered by Montessori Centre International and it suite of qualifications.

The international appeal and lasting contribution made by the Montessori approach to children’s and young people’s understanding of social justice will be discussed and examples of current initiatives given to illustrate the power of the Montessori message of cooperation, sustainability and education for peace.

Prezentacija će se fokusirati na doprinos Montessori odgoja i obrazovanja aktualnom ranom

odgoju i obrazovanju u Velikoj Britaniji. Objasnit će dobrobiti i izazove pristupa u kontekstu trenutne nacionalne politike odgoja i obrazovanja i istaknuti dobrobiti obuke/stručnog usavršavanja Montessori odgojitelja i pripadajućih kvalifikacija koje nudi Međunarodni Montessori centar.

Raspravljat će se o međunarodno važnom i trajnom doprinosu Montessori pristupa za

razumijevanje socijalne pravde od strane djece i mladih. Rasprava će biti potkrijepljena primjerima

trenutnih pokreta/inicijativa koje prikazuju snagu Montessori poruke o suradnji, održivosti i odgoju za

mir.

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 12

SAŽECI RADIONICA

Kreativno pričanje priča

Marina Pribanić, Lucija Rostohar Dječji vrtić „Jabuka“, Zagreb

U suvremenom svijetu pričanje i čitanje su vještine nužne za opstanak. Rezultat su kulturnog razvoja čovjeka.

Razvoj govora i jezika te usvajanje vještina čitanja, pričanja i prepričavanja važan su dio Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Slušanjem priče, djeca se uče razumijevanju govora, većih tematskih cjelina, razvija im se pažnja, obogaćuje im se rječnik i razina komunikacijskih sposobnosti kroz proigravanje prizora iz priče. Dijete ima mogućnost kreativnog izražavanja i razvija maštu. Kroz uživljavanje u različite uloge djelujemo na socio-emocionalni razvoj djeteta, na razvijanje suosjećanja (empatije), te na prepoznavanje, razumijevanje i izražavanje različitih osjećaja.

U svom promatranju djece i sama M. Montessori naglašava važnost stvaranja bogatog okruženja gdje su zastupljeni kvalitetan razgovor, čitanje i pisanje. U slučaju govora; što je govor bogatiji, to je veća prilika za razvoj. Dr. Montessori govori o razdoblju prijemljivosti za različite vještine, pa tako napominje da osjetljivo razdoblje za razvoj jezika kod djece traje do sedme godine. Tijekom tog razdoblja iskustva ponuđena djetetu izravno utječu na način oblikovanja njegova uma.

Materijal za jezik u Montessori programu usklađen je s osjetilnim materijalom. Na taj se način kod djece manipulirajući predmetima različitih oblika, boja, teksture potiče bolje primanje informacija te potiče razvoj govora i jezika.

Multisenzoričkom prezentacijom kratkih priča nastojimo dijete uključiti u aktivno doživljavanje i sudjelovanje u priči.

Radionica je osmišljena u svrhu prezentacije primjera naše prakse kako bismo kroz razmjenu iskustava sa sudionicima radionice približili pričanje priče primjenjujući razne senzoričke podražaje. Na taj način kod djece sustavno potičemo promoviranje autonomije i kreativnosti, ključnih vrijednosti u razvoju životno važnih kompetencija djece.

Ključne riječi: autonomija, kreativnost, pričanje priča

Pravo na tišinu

Gracija Belko Dječji vrtić „Duga“, Zagreb

Tišinu treba promatrati kao jedan od najznačajnijih i temeljnih principa Montessori odgoja. Mnogo toga je unutar Montessori pedagogije obilježeno duhom tišine.

Značenje vježbi tišine je veliko, one obuhvaćaju razvoj i istančavanje svih osjetila, pažljivo kretanje, pažnju, koncentraciju, zajedništvo, prihvaćanje sebe i drugih te njegovanje unutarnjeg mira i tišine. Vježbe tišine nisu duge, no njihov meditativni karakter duboko djeluje na različita iskustva djece, te im omogućava usmjereni i koncentrirani rad. Vježbanjem tišine dijete nastoji dosegnuti svoj unutarnji mir i na diskretan način potaknuti vlastitu aktivnost.

Ključne riječi: tišina, osjetila, unutarnji mir

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 13

Korištenje alternativne i augmentativne komunikacije u Montessori programu

Jelena Veljača, Iris Jeričević, Danijela Mandžić, Marcella Kovačević

Dječji vrtić „Vjeverica“, Zagreb

U radu se govori o stvaranju uvjeta za uspješno zadovoljavanje potreba svakog djeteta, poštivanje njihovih prava i razvoj njihovih potencijala osobnim tempom. Stvara se okolina za uspješno interpersonalno funkcioniranje i razvijanje socijalnih kompetencija. Ostvaruju se kvalitetni partnerski odnosi s roditeljima, asistentima i stručnim suradnicima s ciljem djetetove dugoročne dobrobiti. Slijedeći deduktivno pedagoško načelo polazimo od toga da smo svi različiti, djeca osvještavaju osobnost, razvijaju sliku o sebi kao jedinstvenom biću, spoznaju svoju osobnost i različitost od drugih, razvijaju pozitivnu sliku o sebi i drugima, prihvaćaju različitost kao jedinstvenost i vrijednost. U našoj skupini je uključeno nekoliko djece koja imaju teškoće u jezičnoj i govornoj komunikaciji što nas je potaknulo da se uz poticajnu Montessori okolinu počnemo služiti alternativnom i augmentativnom komunikacijom radi boljeg razumijevanja. Vizualna podrška u različitim situacijskim aktivnostima pomaže nam u ostvarivanju funkcionalne komunikacije, cjelovito sudjelovanje u dobno primjerenim aktivnostima te stjecanje novih znanja i iskustava. U ovaj projektni rad uključena su sva djeca iz skupine kako bi im se potaknulo zanimanje za novi oblik komunikacije i razumijevanje istog. Korištenjem alternativne i augmentativne komunikacije kao nove metode rada u odgojno obrazovnom procesu omogućilo nam je da ostvarimo uvjete za uspješno zadovoljavanje potreba svakog djeteta. Ovakvim pristupom djeca jačaju socijalne kompetencije i razvijaju bolju međugrupnu suradnju, a djeca s komunikacijskim teškoćama razvijaju osjećaj prihvaćenosti i pripadanja. Vodeći se Nacionalnim kurikulumom za rani predškolski odgoj i obrazovanje i načelom fleksibilnosti trudimo se osigurati zadovoljenje specifičnih potreba, osobnih ritmova i individualno različitih strategija učenja djece. Ključne riječi: Montessori, alternativna i augmentativna komunikacija, vizualna podrška, socijalne kompetencije, dugoročna dobrobit

Oceani Diana Dumanić, Gordana Herjavec

Dječji vrtić „Mali cvijetak“, Split

U radu se govori o usvajanju novih spoznaja o oceanima, njihovoj vrijednosti, važnosti za planet. Time povezujemo znanja o kontinentima sa znanjem o oceanima, te usvajamo saznanja da je naše Jadransko more dio Svjetskog oceana (od globalnog shvaćanja do konkretnog). Ovaj projekt nastavak je na prošlogodišnji projekt „Klimatski pojasevi“, u kojima smo govorili o biomima, a oceani su jedan od bioma. Ovim projektom otkrivamo bogatstva raznolikih staništa oceana, razvijamo ekološku svijest o važnosti oceana, razvijamo toleranciju, koja je nužna za uspješno snalaženje u životnom kontekstu koji obilježava pluralizam kultura, kako

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 14

nam nalaže Nacionalni kurikulum. Produbljujemo doživljaje i iskustva djece kao i logičko izražavanje, koje djeca izgrađuju asimilirajući nove informacije, akomodirajući prethodno znanje u skladu s novim idejama kroz pripremljenu okolinu i Montessori nomenklaturu.

Djeci se osiguravaju različiti izbori i osnažuje njihova neovisnost i samostalnost u aktivnostima, te slobodan rad koji je temelj Montessori pedagogije koji odgovara na zahtjeve vrijednosti Nacionalnog kurikuluma.

Od ovog projekta dobili smo aktivno sudjelovanje djece starijih uzrasta, doprinijeli smo osobnom rastu nas odgojitelja, vedrom ozračju u grupi. Uspjeli smo potaknuti djecu na promišljanje i kreiranje novog znanja.

U organizaciji rada, djeca su prema svojim interesima, potrebama i mogućnostima slobodno birali sadržaje svojih aktivnosti, istraživali i učili na način koji je za njih smislen i svrhovit. Tako su obogatili svoja iskustva o kontinentima, oceanima i proširili svoja saznanja na cijeli planet Zemlju, time razvili odgovorno ponašanje prema prirodi, sebi samima i drugima.

Marija Montessori smatrala je kako svrha ranog obrazovanja djece nije obasipanje činjenicama, već poticanje djetetove prirodne želje za stjecanjem znanja putem didaktičkih sredstava - pribora i pripremljene okoline. Ključne riječi: ocean, greben, brazda

Maleno Plavo i Maleno Žuto

Pavica Krolo Henč, Ivana Rukavina, Tanja Samardžić Dječji vrtić „Vrbik“, Zagreb

Cilj ove radionice je interpretacija dječje slikovnice, Maleno Plavo i Maleno Žuto , autora Lea Lionnia s naglaskom na kreativnost pomoću govora i jezika kao sredstva kojim izražavamo osjećaje, misli, želje, interese i sve to podjelimo s nekim drugim.

Maria Montessori kaže govor i jezik su urođeni potencijali djeteta koje je ona slikovito opisala preko nebula, nadalje ona kaže da je jezik stvaralaštvo čovjekove inteligencije. Posebno naglašava kod djeteta senzibilnu fazu za osvajanje jezika. U tu svrhu koristi se i dječja literatura kao pomoć djetetovom razvoju, kako za materinji, tako i za strani jezik.

Sudionicima radionice će se putem ove priče, čija je karakteristika sadržaja samozatajni minimalizam, dočarati kako se malim naoko beznačajnim stvarima može udahnuti život da tako postanu posebne, velike i važne.

Priča i njezin grafički prikaz odigravaju se na tri nivoa, realističnom, simboličnom i na trećem nivou koji govori o međuljudskim odnosima. Na prvom realističnom nivou susreću se boje, njihovo miješanje te njihova promjena u odnosu na pozadinsku boju. U ovom dijelu priče primijenjeno je fizikalno znanje o bojama prikazano na kreativni način koje kod djeteta u početku izaziva čuđenje. Ovdje se treba prisjetiti da se stvaralačko djelovanje djeteta prema Mariji Montessori bazira na fenomenu, a to je upijajući um.

Simbolični nivo se sastoji od mrlja u različitim bojama koje simboliziraju kretanje djece i odraslih te njihov suživot. Kretanjem djeca kroz rad i igru otkrivaju svoje tijelo ,svoje mogućnosti, okolinu i druge ljude te na taj način dijete stječe povjerenje u samog sebe i aktivno djelujući gradi svoj snažni identitet. Ovo možemo potkrijepiti metaforom M. Montessori dijete je graditelj samog sebe, svoje psihičke osobnosti, a time i čovjeka te u konačnici djeca su budući graditelji bogatstva ljudske kulture.

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 15

Treći nivo obuhvaća elemente ljudskih odnosa ,a posebno obiteljskih odnosa i prijateljstava u grupi. Svaka osoba je individua za sebe, a djeca i ljudi teže svojim suprotnostima , te na taj način grade svoje stavove o društvu, obitelji i demokratskom načinu života. To se posebno odnosi na vrtić, školu, a kasnije i svijest o pozitivnim društvenim vrijednostima. Stoga Maria Montessori apelira na promjenu odraslih u odnosu na djecu, jer su ona drugačija nego što se to misli. Ako su iskustva i doživljaji djece u njegovoj pripremljenoj okolini nenasilna i nekonfliktna onda je zadovoljen jedan nužni uvjet za miroljubiv suživot .

Primjenjujući ovu priču, u radu s djecom u skupini, omogućeno im je da se identificiraju s glavnim likovima priče, a to su Maleno Plavo i Maleno Žuto, koji postoje samo na papiru, ali im pružaju univerzalne poruke.

Ključne riječi: identitet, kreativnost, znanje

Poticanje cjelovitog razvoja djeteta kroz područje likovnosti u Montessori jasličkoj skupini

Martina Burazer, Tamara Moguljak Dječji vrtić „Trešnjevka“, Zagreb

Dijete ne učimo kako da bude umjetnik, ali mu možemo pomoći da se kreativno izražava i stvara kroz poticajnu okolinu u kojoj je kreativnost dobrodošla. Redoviti Montessori program obuhvaća sve vrste umjetnosti, a odgovornost je na odgajatelju koji priprema okolinu da omogući djetetu slobodu za izražavanjem. Prema Mariji Montessori dijete posjeduje urođeni potencijal kreativne energije koji naziva nebulama. Nebule vode dijete prema stvaralačkoj moći upijanja doživljaja iz svog okruženja.

Na radionici će se prikazat projekt kroz koji djeca usvajaju znanja i vještine o raznim likovnim tehnikama, osnovnim i izvedenim bojama, umjetniku Pablu Picassu i njegovim djelima, te razvijaju finu motoriku i okulomotoričku koordinaciju u skladu s načelima Montessori pedagogije. Najveći naglasak Marije Montesori u umjetnosti se odnosi na razvoj ruke i vježbanje ruke u pripremljenoj okolini s Montessori priborom i aktivnostima. Individualni doprinos grupnom radu na velikom formatu kod svakog pojedinca ne potiče samo kreativnost već i odgovornost, humanizam i toleranciju. Mogućnošću odabira, samostalnog odlučivanja i djelovanja kroz likovnost djeca razvijaju autonomiju i identitet. U suradnji s roditeljima u projektu su radionice na kojima roditelji s djecom oslikavaju radne majice za likovne aktivnosti unutar skupine, te se stvara zastava skupine. Roditelji djece svojim individualnim posebnostima pridonose projektu u cjelini, te aktivno sudjeluju u neposrednom odgojno-obrazovnom procesu. Projekt je fleksibilan jer omogućava izražavanje prijedloga, inicijativa i sugestija djece i odraslih u svim svojim stavkama. Kroz opsežnu i bogatu fotodokumentaciju i video materijale pobliže će se prikazati tijek projekta.

Jedan od najvažnijih principa Montessori pedagogije je omogućavanje djetetu da se slobodno razvija bez uplitanja odgajatelja u njegov rad. Polaznicima radionice bit će omogućeno da se stvaralački slobodno izražavaju kroz toplo-hladni kontrast dovršavanja započetog uzorka na velikom formatu, oslikavaju osobnu vrećicu i iskušaju se u oslikavanju vertikalne površine. Svojim radom polaznici će iskusiti kako je stvaralačko izražavanje samo sebi svrha, a ne umjetnost.

Ključne riječi: kreativnost, likovnost, Montessori pedagogija, individualni doprinos, fleksibilnost

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 16

Skladnu zajednicu obitelji i vrtića dijete shvaća ljubavlju

Vesna Glavović, Ivana Grđan, Magdalena Lozančić, Nataša Veldić

Dječji vrtić „Sopot“, Zagreb

Radionica ukazuje na teorijske i pravne aspekte važnosti uspostavljanja partnerstva roditelja i odgojitelja za cjeloviti razvoj djeteta. Prikazanim primjerima dobre prakse sudionicima će omogućiti procjenu i usporedbu vlastite i prikazane prakse, a iskustvenim i praktičnim radioničkim aktivnostima motivirati sudionike za razumijevanje individualnih razlika i potreba pojedinih obiteljskih zajednica te unaprjeđenje kvalitete odgojno – obrazovne prakse izravnim angažiranjem roditelja.

Djetinjstvo je proces koji se kontekstualizira u relaciji s određenim prostorom, vremenom i kulturom, a proces socijalne konstrukcije djeca i odrasli izgrađuju zajednički. Dijete pri tome nije objekt u odgojnom procesu. Dijete je graditelj čovjeka, a njegov upijajući um omogućuje mu da uči i upija s lakoćom i veseljem, vođeno ljubavlju prema svojoj okolini. Stoga je djetetu neophodno ponuditi socijalno i materijalno okruženje u skladu s time kakvu djecu i kakvo društvo se želi razviti. Dijete rane i predškolske dobi stječe prve spoznaje o sebi i svijetu oko sebe, uči o odnosima, suživotu, zajedništvu, toleranciji kroz dva temeljna sustava - obitelj i vrtić. Roditelje tj. skrbnike djeteta treba prihvaćati i poštovati kao ravnopravne članove vrtića – partnere. Temelj u izgradnji partnerstva je podrška roditeljima koja obuhvaća pristup pouzdanim informacijama, savjete i podršku stručnjaka te razmjenu iskustava s drugim roditeljima. Uspostavljanjem kvalitetnih partnerskih odnosa roditelji ustanovu obogaćuju svojim individualnim posebnostima te svojom vlastitom kulturom i time pridonose kvaliteti ustanove u cjelini.

Oslanjajući se na navedene postavke izgrađujemo kulturu naše ustanove koja se zasniva na poštivanju djetetovog prava da aktivno sudjeluje u društvenom životu, odgoju i obrazovanju koje djetetu omogućuje da oblikuje identitet „građanina svijeta“, a pritom sačuva svoj nacionalni identitet i svoju kulturu. Svakodnevnim aktivnostima osiguravamo raznovrsne mogućnosti izražavanja i stvaralačke prerade vlastitih ideja, načina razumijevanja i doživljaja. Pri tome nudimo znanje koje omogućuje razumijevanje i kritičko promišljanje svega što ga okružuje uz prihvaćanje i poštovanje živog bića i njegova dostojanstva.

Ključne riječi: upijajući um, pripremljena okolina, partnerstvo, podrška, individualne posebnosti

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 17

Važnost kretanja u Montessori pedagogiji

Divna Škaričić Dječji vrtić „Montessori dječja kuća“, Split

Tema radionice je osvještavanje važnosti i zastupljenosti kretanja u Montessori vježbama, kao ključnog čimbenika razvoja djeteta – od razvoja motorike do razvoja u kognitivnom, emocionalnom i socijalnom smislu.

U Montessori pedagogiji kretanje (posebno ruke) naglašava se kao oruđe inteligencije. Moderna neuroznanost potvrđuje to stajalište, naglašavajući brzi rast mozga u prvim godinama, kao i važnost stjecanja iskustava.Upravo kretanje omogućava djetetu stjecanje iskustva, jer pokretom dijete stvara odnos sa okolinom. Kretanje podrazumijeva pokretanje cijelog tijela, kao i pojedinačnih dijelova, naročito ruke. Vrijeme ranog djetinjstva (0-3. godine) je upravo razdoblje posebne osjetljivosti za razvoj kretanja. Dijete ima ogromnu zadaću – od uspravljanja i održavanja ravnoteže, do hodanja i usavršavanja svih prirodnih pokreta, pa i najsloženijih, kao što je pisanje. Dodirom dijete izgrađuje predodžbe i stvara odnos sa okolinom. Preneseno u pedagošku praksu, to za odgojitelja znači kontinuirano promišljanje okoline koja budi djetetovu želju za kretanjem i upoznavanjem onog što ga okružuje. To je put izgradnje autonomne jedinke koja identitet stvara odnosom sa svijetom koji ju okružuje i kreativno taj isti svijet prilagođava svojim potrebama. Identitet, autonomija, znanje, kreativnost – to su sve vrijednosti NKRiPOO, ali njih zastupa i Montessori pedagogija. Maria Montessori vjeruje u snagu djetetova samorazvoja, upijanjem znanja i traženjem individualnog puta u izgradnji osobnosti.

Tijekom primjene Montessori pedagogije u praksi, uvidjela sam mogućnosti usavršavanja postojećih vježbi, kao i stvaranja novih, a sve s ciljem pružanja prilike djetetu da se usavršava u kretanju.

Zaključujem da što više dijete zadovolji potrebu za kretanjem, to će biti zadovoljnije i spremnije na istraživanje i dalje osamostaljivanje, ali i na stvaranje odnosa sa ostalom djecom. Dijete koje je sigurno u sebe spremnije je na suradnički odnos i pomaganje drugima. To je i smjernica radu odgojitelja – pomno pratiti dječji interes i mogućnosti, tražiti i pronalaziti najpovoljnije sadržaje za motiviranje djeteta na kretanje. Ključne riječi: Montessori , kretanje, samorazvoj, praksa, vrijednosti

Stvaranje svijeta – pribori i kartice: suvremen pristup

Maja Biželj, Sandra Pokos Dječji vrtić „Srčeko“, Zagreb

U radu se govori o Montessori pristupu teoriji o stvaranju svijeta, pokazuje se poveznica znanstvene i religijske priče o stvaranju svijeta.

Svake pedagoške godine u svakom Montessori vrtiću, kozmički odgoj započinje poticati dječju maštu Velikom pričom o postanku svijeta. Prema pedagoškim načelima dr. Marije Montessori u prezentaciji priče o postanku svijeta uzimamo u obzir cjelovito sva načela, no ponajviše “upijajući duh (um)” i razdoblja posebne osjetljivosti. Djeca se susreću s

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 18

pojmovima “Zemlja, Svemir, Svijet, ljudi, Bog..” i postavljaju univerzalna pitanja o svijetu oko sebe.

Svaki odgojitelj priprema pribor za prezentaciju koji će odgovarati djeci upravo te skupine (heterogenost po dobi, spolu, vjeri i kulturi). Pokazuje se povezanost živog i neživog svijeta, uzročno-posljedične veze svih procesa tijekom evolucije te se na siguran način osiguravaju aktivnosti u kojima doživljeno djeca mogu dalje samostalno istraživati iskušavajući fizičku prirodu (s)tvari i svemira. Odgojitelji pripremaju niz vježbica, kartica, knjižica, fotografija, video i audio materijala koji su prikladni za učenje djece u drugoj fazi upijajućeg uma, u dobi od 3 do 6 godina. Dijete se prvo slikovito a kasnije apstraktnije uvodi u izvore ljudskih znanja pričom o postanku svijeta prema uputama dr. Montessori. Predočava mu se svemir, galaksije (Mliječni put), sustavi planeta (Sunčev sustav), planeti (planet Zemlja), kontinenti (kontinent Europa) živi i neživi svijet na našem planetu, biljno i životinjsko carstvo, te kao vrhunac stvaranja – čovjek i čovječanstvo u veličanstvenom bogatstvu stvorenog.

Djelatnost u kozmičkom području programa Montessori vodi dijete prema pitanjima o vlastitoj svrsi i ulozi, kozmičkoj svrsi čovjeka te miroljubivom suživotu u svom domu, mjestu, zemlji, kontinentu, planetu, svemiru. Tako nastaje snažna podloga za odgoj za mir. Ovo je samo jedan način na koji možemo dijete voditi u spoznavanju sebe i svijeta oko sebe. Kozmički odgoj nudi veliku priliku za razvoj razumijevanja i tolerancije za sva živa bića na Zemlji. Treba ga, stoga, dobro planirati i provoditi kako bismo doprinosili razvoju temeljnih vrijednosti : znanju, identitetu, humanizmu i toleranciji, odgovornosti, autonomiji, kreativnosti.

Ključne riječi: stvaranje svijeta, znanstveni, umjetnički i religijski uvid teorije o stvaranju svijeta, empirijski pristup učenju, odgoj za razvoj temeljnih vrijednosti: znanje, identitet, humanizam i tolerancija, odgovornost, autonomija, kreativnost.

Voda – odgovornost svih nas

Jelena Bertić, Andrea Grzela, Martina Skoko Dječji vrtić „Jarun“, Zagreb

Temeljno pitanje današnjice kako postići ravnotežu između dobrobiti sveukupnog razvoja, njegovog štetnog utjecaja na okoliš i kvalitetu našeg života. Zdrav i čist okoliš temeljna je potreba i pravo svakog bića koje mu omogućava zadovoljavanje njegovih potreba i skladan razvoj potencijala te je zagarantirano svakom djetetu Konvencijom o pravima djeteta. Važan zadatak svakog pojedinca koji sudjeluje u odgoju i obrazovanju, bilo da se radi o roditelju ili stručnjaku je razvijati eko-senzibilitet i aktivan odnos odgovornim ponašanjem u svakodnevnom životu od najranije dobi djeteta.

Kao Montessori skupina nakon obroka djeca sama peru posuđe, brinu o higijeni kuhinje i pribora za jelo. Tijekom tih aktivnosti uočili smo kod većine djece neodgovoran odnos prema vodi. Takav odnos djece prema vodi je razlog zašto smo osmislili projekt, iz područja ekologije. Cilj projekta je bio razvijati kod djece sposobnost bogatijeg iskustva, nadograditi postojeća znanja i spoznaja o prirodi, njezinim zakonitostima te eko- senzibilitet i aktivan odnos odgovornim ponašanjem u svakodnevnom životu. Zadaća tijekom planiranja i provedbe projekta bila je osmisliti motive i omogućiti djeci što je moguće više neposrednog i osobnog dodira s prirodom (neposredna blizina našeg vrtića jezeru Jarun i rijeci Savi). Na taj način kod djece se razvija ljubav prema ljepotama i raznolikostima prirode jer je ljubav ono što će od

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 19

djece učiniti odgovorne pojedince (prema sebi, drugima i prirodi) to je ujedno i najvažniji cilj Montessori pedagogije jer smo svi mi dio kozmičkog plana u kojem su sva živa bića međusobno povezana i međuovisna s jednom kozmičkom zadaćom.

Ključne riječi: eko-senzibilitet, odgovornost, kozmički odgoj

Ja sam Montessori dijete, građanin svijeta

Kristina Kutleša, Martina Tonković Dječji vrtić „Maksimir“, Zagreb

Dijete već samim rođenjem postaje dio svijeta. Ono stvara predodžbu o svom mjestu u svijetu i nacionalnom identitetu razumijevanjem kulturnih, jezičnih i nacionalnih različitosti naroda. Odgojitelj može pomoći djetetu u boljem razumijevanju svog svijeta jedino na način da mu osigura mnogo stranih životnih iskustava kako bi dijete djelujući I razmišljajući otkrivalo nekonzistentnosti I kontradikcije između svijeta kako ga ono razumije I onog što ga stvarno okružuje.

Raznim stvaralačkim izražavanjem, Montessori priborom, iskustvima, idejama, emocijama, glazbom , književnom i vizualnom umjetnošću otvorili smo vrata u jedan sasvim drugačiji živući kontinent, svijet toliko različit u svojoj veličini. Vođena prirodnom znatiželjom, djeca su ulagala mnogo truda, vremena I energije istražujući okruženje u kojem se nalaze. Raznovrsnim aktivnostima I gostovanjima u skupini osvijestili smo spoznaju djece o azijskoj kulturi i njenoj različitosti koju smo postepeno otkrivali. Na taj način su sagledala svoje mjesto, svrhu u svijetu i stekla nove kompetencije za život. Većina djeca usvojila je nazive određenih država, zapamtila i razlikovala pojedine zastave, naučila pjesmu na japanskom jeziku, čula mnoštvo tradicionalnih priča tog kontinenta. Iskustveno su prošla tematski inspirativnim i vizualno primamljivim i zanimljivim Montessori materijalima.

Povezivanjem obiteljskog i izvanobiteljskog djetetovog iskustva optimalno smo podupirali djetetov razvoj. Aktivnim promatranjem interesa djece stvaran je raznolik, poticajan i bogat materijalni kontekst jer Azija je postala neiscrpan izvor inspiracije koja i danas traje. Praktičnim dijelom radionice dio tog iskustva prenijet ćemo na njene sudionike i izrađivati Montessori pribor iz svih pet područja. Ključne riječi: Azija, raznolikost, kompetencije za život, multikulturalnost

Znanje kao vrijednost i pozitivan aspekt Montessori kurikula

Carmen Gorički Dječji vrtić „Tatjane Marinić“, Zagreb

Cilj je radionice prikazati pristup Montessori pedagogije kao filozofije prema kojoj pojedinac na atraktivan i poticajan način stječe operativna, dinamički primjenjiva znanja potrebna za njegovo buduće djelovanje kao odrasle osobe u društvu. Montessori sustav se koncepcijski razlikuje od ostalih pedagoških pristupa i sadrži jedinstven, holistički pristup djetetu i njegovim potrebama.

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 20

Prezentiranje aktivnosti djetetu pruža i osigurava prikladna iskustva koja zadovoljavaju potrebe njegova promjenjivog razvoja.

Svaka aktivnost za sebe pruža iskustva koja pomažu određenom stupnju razvoja, zadovoljava prijelaz potreban za povećanje do određenog stupnja te sadrži barem jedan oblik indirektne pripreme za aktivnost koja kasnije slijedi. Aktivnosti se grade, međusobno nadograđuju i kreiraju skup povezanih iskustava koja pomažu upotpuniti i integrirati razvijene sposobnosti pojedinca.

Zaključno, Montessori kurikulum nudi djetetu priliku za stjecanje znanja te ujedno potiče razvoj kompetencije učiti kako učiti. Preciznost pokreta u korištenju Montessori materijala početak je procesa učenja na vrlo konkretan način. Poticanje razvoja motoričkih vještina, koordinacije, pažnje, usmjerenosti i kompetencije vodi do konačnog cilja, djetetove neovisnosti.

Ključne riječi: znanje, razvoj djeteta, kompetencija učiti kako učiti

Razvoj osjetilnosti pomoću pribora

Gordana Lukačić, Martina Cvetko Sever, Ivana Lazić, Danijela Žugec, Katarina Dabić

Dječji vrtić „Bukovac“, Zagreb

Svrha je ove radionice pokazati primjere uporabe materijala i pribora koji služe isključivo za razvoj djetetovih osjetilnih sposobnosti. Važnost i vrijednost stjecanja određenih iskustava je upotreba osjetila i ponavljanje određenih pokreta kada dijete radi vježbu. Upravo pomoću originalnog Montessori pribora i pribora pripremljenog prema Montessori načelima dijete uči istražujući neposrednu okolinu. Osjetilni pribor pomaže osjetilima u zadovoljavanju djetetova istraživačkog i osjetilnog uma, to je materijal za razvoj djeteta. Ono se koristi svojim vidom, sluhom, dodirom, njuhom, okusom i prihvaća sve impulse iz okoline da bi se stimuliralo i usavršavalo.

U djeci se odvijaju razvojni procesi koji jačaju temeljne kompetencije važne i neophodne za kasnije korake učenja. Odgojitelj je osoba koja upoznaje dijete s vježbom, pokazuje način uporabe pribora, a dalje je na djetetu da svojim jedinstvenim mogućnostima, nebrojenim ponavljanjem, razvija i nadograđuje svoju osobnost. Dobrom podrškom pomažemo mu u razvoju svojeg samopouzdanja, osjećaja uspjeha, a samim time i jačanja kompetencija. Dijete u dobro organiziranom prostoru gdje je ostvaren red i sklad stvara mentalne slike koje su primjenjive u svakodnevnom životu.

Montessori svijet čarobno je mjesto, prepuno izazova u kojem djeca pronalaze mnoge odgovore i svrhu svog odrastanja.

Ključne riječi: dijete, pribor, razvoj, osjetila, stimulacija

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 21

Izazovi i pitanja na koja nailazi odgojitelj pri izradi Montessori materijala

Dragana Meić Dječji vrtić „Vladimira Nazora“, Zagreb

Veliki je izazov pokušati napraviti materijal koji zavrjeđuje naći se među Montessori materijalima. Ipak kod nekih područja moguće je obogatiti materijale i dobrodošla je autonomija odgojitelja u izradi dodatnih materijala. Pri tome mislim na područje senzorike, jezika i kozmičkog odgoja. Razni su razlozi koji pokrenu odgojitelje da izrađuju dodatne materijale. Nekad je potreba za dodatnim vježbanjem neke vještine ili želja da se dodatno zadovolji znatiželja te razni drugi. Kada se izrađuje novi materijal, ako izrada proizlazi iz potrebe do koje se došlo promatranjem djece te promišljanjem o načinima kako i čime podržati razvoj ili radom na nekoj temi na dobrom smo putu, ali ipak na samom početku.

Odgojitelji spontano u svakodnevnoj praksi izrađuju materijale, ali pred Montessori odgojiteljem je složeniji zadatak. Naravno da materijal mora biti funkcionalan u svrsi za koju smo ga namijenili, ali mora imati i sve ostale osobine izvornih Montessori materijala. Biti od prirodnih materijala, biti privlačan, trajan, ne smije odstupati od načela pedagogije te imati jasan način provjere ispravnosti. Montessori odgojitelji tijekom svoga rada postaju sve vještiji u kreiranju materijala koji zadovoljavaju kriterije te su novi materijali vrlo zanimljivi.

Moje iskustvo u izradi materijala me poučilo da odgojitelji imaju jasnu sliku što djeci treba, ali da bi to ponudili današnjem djetetu trebaju surađivati sa raznim drugim stručnjacima kako bi taj materijal djeci bio privlačan. Trebaju se okružiti stručnjacima koji poštuju iskustvo i znanje odgojitelja i imaju povjerenje u njegove kompetencije, a istovremeno nude praktična rješenja vezana za izradu.

Ključne riječi: montessori materijal, razvoj senzorike, jezika, kozmički odgoj

Izrada nakita od vune

Marta Blekić Majcen, Mirela Stjepanović Dječji vrtić „Radost“, Zagreb

Ovom radionicom želimo prikazati primjere pletenja prstima sa vunom koje smo provodile u radu s djecom te demonstrirati tehniku pletenja i dati priliku sudionicima za kreativan rad s vunom i pletivom.

Pletenje prstima pokreće mišiće ruku i prstiju. Takvi, nježni i pažljivi pokreti odraz su reda koji se može nazvati unutarnja disciplina. To je prvi fenomen koji se uočava kada dijete počne plesti. Dostupnost vune kao sredstva za rad, sloboda izbora i neometano vrijeme za rad omogućavaju djetetu usavršavanje vještine pokreta pletenja. Pokret je najvažniji čimbenik u stvaranju inteligencije koja se hrani i živi od iskustva stečenog iz okoline. Marija Montessori smatrala je da je ruka organ inteligencije. Potičući pokrete ruku potičemo i razvoj kognitivnog mišljenja koje je preduvjet za divergentno mišljenje. Dijete koje je ponavljajući pokrete usavršilo vještinu i došlo do unutarnje discipline u stanju je inicirati i oblikovati različite kreativne aktivnosti. Prihvaćanjem prirodne kreativnosti djeteta koju njegujemo tijekom odgojno-obrazovnog procesa potičemo kreativnost kao odgojnu vrijednost.

U radu s djecom uočile smo kreativnost u izboru boja i vrste vune i pletiva, kombiniranju boja, istraživanje i eksperimentiranje različitim načinima pletenja. Pletivo smo

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 22

koristili za izradu različitih ukrasnih i uporabnih predmeta, a djeca su najviše ideja i kreativnosti pokazala u izradi nakita. Osim s djecom, ove aktivnosti proveli smo i s roditeljima (očevima) u kreativnoj radionici. Iz primjera naše prakse možemo zaključiti da su aktivnosti pletenja primjenjive u velikom broju aktivnosti u Montessori programu, a i u redovnim programima. Želimo motivirati kolegice za provedbu tih aktivnosti i potaknuti njihovu kreativnost u primjeni pletenja u radu s djecom.

Ključni pojmovi: kreativnost, vuna, pokret, pletenje

Kako se osjećam Iva Kapetanović, Karmela Popović

Dječji vrtić „Siget“, Zagreb

U svakodnevnom radu u našim skupinama primijetile smo da većina djece svoje osjećaje vrlo teško i rijetko iskazuju, dijele i prenose jedni drugima, a i nama kao odgojiteljima. Potaknute tom činjenicom osmislile smo projekt “Kako se osjećam“.

Kroz niz aktivnosti djeca su imenovala svoje osjećaje te su razgovarala sa odgojiteljima o njima, ali i sa prijateljima. Nastojale smo ih potaknuti da prepoznaju svoje osjećaje ali i osjećaje kod svojih prijatelja, te ako je potrebno i pomažu jedni drugima u rješavanju eventualnih problema. Zajedno smo dijelili svoja raspoloženja i osjećaje skoro svakodnevno u vrijeme kruga, veselili se ali i ponekad tugovali. Jedan od važnijih zadataka projekta nam je bio nenasilno rješavanje sukoba što nam je s vremenom i uspjelo, te sada djeca sama rješavaju svoje probleme.

Kroz svakodnevne aktivnosti djeci smo omogućili da izraze svoje emocije formirajući kutak s nizom vježbica, koje su im pomagale pri tome.

Ključne riječi: osjećaji, vrijeme kruga, nenasilno rješavanje sukoba

Značenje reda za razvoj malog djeteta prema Mariji Montessori

Sr. Rahela Lacković Dječji vrtić „Sunčev sjaj - Nazaret“, Đakovo

U radu se govori o temeljnoj potrebi djeteta za redom u okružju, osobito izraženoj u takozvanom osjetljivom razdoblju za red koje traje od 6. mjeseca do 3. godine djetetova života. Zadovoljenjem te potrebe u pripravljenom okružju djetetu se otvara put za samoizgradnju osobnosti i rast u neovisnosti o odrasloj osobi.

Prema Mariji Montessori prve su godine života od osobitog značenja za ukupan daljnji razvoj djeteta. Tu se polažu temelji djetetove osobnosti. Malo dijete između ostaloga ima duboku, egzistencijalnu potrebu za redom. Ono klasificira, smješta, daje značenje i određenje svakoj stvari i osobi u vremenu i prostoru. Uređeno okružje pomaže djetetu izgrađivati svoju misao. Red je za dijete faktor sigurnosti i orijentacije. Razdoblje osjetljivosti za red omogućuje djetetu shvatiti svoje okružje. Karakterizira ga urođena želja za koherencijom i ponavljanjem. Malo dijete treba otkriti tko je tko, znati u kakvom je odnosu s različitim ljudima, razumjeti svrhu svake stvari i razumjeti odnose među stvarima. U susretu s uređenim okruženjem i s

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 23

ljudima dijete se u vlastitom razvojnom procesu suočava sa svojom središnjom zadaćom unutarnjeg rada. Red u okruženju potpomaže ovaj unutarnji rad. O tome Montessori piše: „Red znači poznavati položaj predmeta u prostoru, prisjetiti se mjesta na kojem se nalazi svaka stvar. To opet znači snalaziti se u svom okruženju i posjedovati ga do u pojedinosti. Posjed duše samo je ono okruženje koje ona poznaje… Dijete je mirno i sretno samo ukoliko na ovaj način posjeduje svoje okruženje“ (Montessori, 2012, str. 86).

Poznavanje važnosti razdoblja posebne osjetljivosti za red predstavlja neizostavno polazište za odgoj malog djeteta prema načelima Montessori pedagogije. Pozornim pripravljanjem i održavanjem uređenoga okružja omogućuje se i podržava djetetov rast prema autonomiji. Tu vrijednost afirmira i Montessori pedagogija i Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj.

Ključne riječi: red, razvoj, pripravljeno okružje, malo dijete, autonomija

Slušanje klasične glazbe u predškolskoj dobi

Lana Marasović Dječji vrtić „Mali cvijetak“, Split

U radu se govori o slušanju klasične glazbe u predškolskoj dobi kao sastavnoj aktivnosti vrtićkog programa koja bi trebala pridonijeti razvijanju mentalnog, motoričkog, senzornog i spoznajnog razvoja djeteta.

Oduvijek je poznato da klasična glazba pomaže u mentalnom razvoju pojedinca na raznorazne načine, ali ponajviše kao kvalitetna podrška u emocionalnom razvoju. Ono što je zanimljivo u Orff pristupu je dodavanje novih aktivnosti uz slušanje glazbe što svakako otvara mogućnosti ka cjelovitijem razvoju djeteta u glazbi. Slušanje klasične glazbe moglo bi se podijeliti na aktivno i pasivno slušanje glazbe što nikako ne znači da djeca u pasivnom slušanju glazbe nisu aktivna, no pasivnija su za razliku od aktivnog sudjelovanja uz pokret ili sviranje. Aktivno slušanje glazbe podijeliti ćemo na slušanje uz pokret, slušanje uz sviranje i slušanje uz pjevanje, a pasivno slušanje ćemo podijeliti na slušanje uz priču, slušanje uz oslikavanje, slušanje kao podloga radnom materijalu. Odabir glazbe ovisit će o odabranoj podjeli, odnosno podpodjeli te će ovisiti o tome koji aspekt djetetovog taj dan želimo potaknuti. Ukoliko potičemo motorički razvoj, svakako je da ćemo odabrati glazbu uz pokret. Ohrabrenje za razvoj Orff pristupa i u našim krajevima pronašla sam u rezultatima koji stoje iza ovakvog rada, a oni su višestruki. Razvoj koncentracije, govora, motorike i slično, ubrzan je bez da djeca osjećaju veći napor pri radu. Upravo ove kvalitete povezuju Orff pristup i Montessori pedagogiju poštujući u prvom redu duhovne potencijale djeteta: upijajući um, razdoblja posebne osjetljivosti i ljudske sklonosti te osnovna načela kretanja i postupnosti te se ogledava rezultatima jednako na područjima senzomotorike i kozmičkog odgoja.

U zahtjevima Nacionalnog kurikuluma odgoj s glazbom odgovara neposredno na vrijednosti kreativnosti a posredno humanizma i tolerancije kroz upoznavanje glazbe drugih kultura te vrijednosti identiteta kroz upoznavanje glazbene baštine hrvatskog naroda. Možemo zaključiti da je odgoj s glazbom nužan u svakodnevnom radu svih ustanova predškolskoog odgoja i obrazovanja

Ključne riječi: Orff, klasika, slušanje, glazba

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 24

Odgoj za mir

Antonia Blagojević i Anja Bubić Dječji vrtić „Mali cvijetak“, Split

Odgoj za mir proizlazi iz djeteta koji u sebi nosi potencijale da svijet ispuni mirom. Stoga je vrlo važno posebnu pažnju posvetiti pripremljenoj okolini u kojoj dijete boravi. Tek u takvoj okolini dijete dobiva odgovore za svoje prirodne potrebe rasta i razvoja, primjerice kroz slobodu izbora pribora i mjesta za rad, gdje su izvorno pravo na razvoj i pravo na izbor nedjeljivi, zatim kroz sudjelovanje u aktivnostima brige o sebi i okolini kroz koje dijete osvaja neovisnost, uči se odgovornosti, postaje samostalno i razvija autonomiju. M. Montessori također smatra da posebne pedagoške metode i kreativne sposobnosti mogu znatno doprinijeti izgradnji miroljubivog svijeta. Ova sinteza vrlo je bliska suvremenom vrijednosnom pristupu mirovnom obrazovanju koji se integrativno bavi osnaživanjem djece prihvaćanjem različitosti i poticanjem kritičkog mišljenja s ciljem stvaranja društvene promjene. Ove vrijednosti izražene su i u Nacionalnom kurikulumu za rani predškolski odgoj: identitet, humanizam i tolerancija, odgovornost, autonomija, kreativnost.

Tijekom primjene Montessori pedagogije u praksi, uvidjeli smo važnost i nužnost u otvaranja djece prema svojim emocijama te time razvijanje sposobnosti verbaliziranja istih. Tema radionice je Odgoj za mir – započela je kao potreba osvještavanja i prepoznavanja emocija kod djece, kako vlastitih tako i tuđih, kako bi se uspješnije razvijala tolerancija među djecom i nenasilno rješavanje sukoba.

Zaključujemo da smo različitim malim igrokazima i vježbama uspjeli osvjestiti osnovne emocije kod djece, te samim time osnažiti ih u rješavanju njihovih unutrašnjih nedoumica. Djeca su sigurnija u svojim prepirkama jer znaju iznijeti svoje osjećaje, povezanost djece u skupini je veća jer je došlo do razvijanja svijesti da smo svi različiti, te je potrebno poštovati interese i potrebe drugih.

Ključne riječi: Emocije, tolerancija, odgovornost, autonomija

Moje ruke mogu sve

Jasna Mlinar, Paula Škoko, Lana Listeš Dječji vrtić „Grigor Vitez“, Split

U ovoj radionici posebno će se apostrofirati prikaz prakse kroz četverogodišnji rad u Montessori pripremljenoj okolini D.V. „Grigor Vitez“ Split, u odgojnoj skupini od 0-3 godine života.

Cilj nam je dodatno osnažiti sudionike u razumijevanju i primjeni Montessori pribora kao instrumenta koji direktno i indirektno pomaže djetetu u njegovom razvoju u svim aspektima te da bolje i lakše razumije sve što ga okružuje po načelu Marie Montessori „od uhvatiti do shvatiti“.

Pratit ćemo temu Moje ruke mogu sve, posebno ističući kreativnost i inovativnost te znanje s osmišljenim Montessori priborima od strane odgojitelja, uvažavajući načelo otvorenosti za kontinuirano učenje i spremnosti za unapređivanje prakse.

Maria Montessori posebno naglašava urođene potencijale tzv. nebule u razvoju djeteta. Ustvrdila je da se dijete rađa s dva fenomena upijajući um i razdoblja posebne

M o n t e s s o r i : T r a j n a v r i j e d n o s t u r a z v o j u d j e t e t a | 25

osjetljivosti koji su ključni za upijanje svijeta oko sebe, te je stoga posebno isticala rad ruku kao vodećeg organa u razvoju inteligencije. Maria Montessori kaže da su kretanje i umni razvoj jedna cjelina. Posebno naglašava rad ruku u odnosu s predmetom, jer to omogućuje djetetu da svjesno doživi ono što dodiruje i tako jača svoju psihičku osobnost. Stoga je promatrajući djecu razvijala materijale koji su pomagali djeci da ostvare i razviju sve svoje potencijale. U tu svrhu, na našoj radionici, predstaviti ćemo pribore izrađene prema Montessori načelima za djecu u našoj odgojnoj skupini od 0-3 godine i sa sudionicima radionice izrađivati nomenklature.

Temeljem navedenih i predstavljenih primjera iz naše prakse u radionici može se zaključiti da je vrijedno promatrati i promišljati o tome što djeci treba u odgojno-obrazovnom procesu , slijedeći Montessori načela u svrhu djetetovog rasta i razvoja. To je mogući smjer za daljnju inicijativnost i inovativnost u Montessori pedagogiji u korist djece .

Nit vodilja u našoj radionici je misao Marie Montessori i ona kaže da mi ne možemo učiti dijete kako da bude umjetnik, ali mu možemo pomoći da samo razvije: oko koje vidi, ruku koja sluša, dušu koja osjeća.

Ključne riječi: pribor, znanje, kreativnost, kontinuirano učenje