Muslimanski doprinos svjetskoj civilizaciji - grupa autora

Naslov izvornika:

M. Basheer Ahmed, Syed A. Ahsani i Dilnawaz A. Siddiqui, urednici Muslim Contributions to World Civilization International Institute of Islamic Thought, Herndon, USA, The Association of Muslim Social Scientist, USA, 1426AH / 2005.

S engleskog preveli: Anisa Lojo-Bari, Aid Smaji, Ahmet Alibai

Izdavai: El-KalEm izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH www.elkalem.com CNS Centar za napredne studijewww.cns.ba

Za izdavae: Selim Jarko Ahmet AlibaiUrednik: Mustafa PrljaaRedaktor: Dr. Murat DizdareviTehniki urednik: Ismail AhmetagiLektor: Aida KrziDizajn: Tarik Jesenkovi

tampa: BEMUST, Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo28-67:008]

MUSLIMANSKI doprinos svjetskoj civilizaciji /uredili M. Basheer Ahmed, Syed A. Ahsani, DilnawazA. Siddiqui ; s engleskog preveli AnisaLojo-Bari, Aid Smaji, Ahmet Alibai. - Sarajevo: El-Kalem : CNS, Centar za napredne studije,2010. - 208 str. : graf. prikazi ; 22 cm. -(Savremena islamska misao)

Prijevod djela: Muslim contribution to worldcivilization. - Bibliografske i druge biljeke uztekst

ISBN 978-9958-23-254-11. M. Basheer, Ahmed 2. Ahsani, Syed A. 3.Siddiqui, Dilnawaz A.COBISS.BH-ID 17871110

Prve strane Muslimanski doprinos.indd 2 23.2.2010 14:06:41

Sarajevo, 1431. / 2010. godine

Uredili:

M. Basheer Ahmed Syed A. Ahsani Dilnawaz A. Siddiqui

S engleskog preveli: Anisa Lojo-Bari, Aid Smaji i Ahmet Alibai

MUSLIMANSKIDOPRINOSSVJETSKOJ CIVILIZACIJI

Prve strane Muslimanski doprinos.indd 3 23.2.2010 14:06:41

Izdanje ove knjige je realizirano zahvaljujui podrci Meunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT)

INTERNATIONAL INSTITuTE Of ISLAMIC THOugHTHerndon, Virginia & London

Ova publikacija je realizirana u saradnji saCentrom za meukulturno razumijevanje HORIzONTI iz Crne gore

5SADRAJ

PREDGOVOR .......................................................................................... 7

UVOD ........................................................................................................ 9

PROLOG ................................................................................................. 19

1. TA JE ZAPAD NAUIO OD ISLAMSKE CIVILIZACIJE ......... 25Abdulhamid Ebu Sulejman Predsjednik Meunarodnog instituta za islamsku misao

2. PREVAZILAENJE VJERSKO-SEKULARNE PODJELE: DOPRINOS ISLAMA CIVILIZACIJI ......................... 31Louay M. SafiDirektor ISNA Centra za obuku lidera

3. EL-MAVERDIJEV POLITIKI MODEL: PRINCIPI ISLAMSKOG POLITIKOG SISTEMA ..................... 57Syed A. AhsaniBivi pakistanski ambasador

4. INTELEKTUALNA HISTORIJA EVRO-AMERIKOG PRAVA I ISLAMSKA ALTERNATIVA ... 79Peter M. WrightAdvokat u Pittsburghu, Pensilvanija, SAD

5. SREDNJOISTONO PORIJEKLO MODERNIH ZNANOSTI ...................................... 101Dilnawaz A. SiddiquiProfesor emeritus za komunikacije, Clarion univerzitet u Pensilvaniji

Muslimanski doprinos Z.indd 5 23.2.2010 14:01:21

6Sadraj

6. DOPRINOS MUSLIMANSKIH LJEKARA I DRUGIH UENJAKA U PERIODU OD 700. DO 1600. GOD.N.E. ......... 125M. Basheer AhmedBivi profesor psihijatrije, Univerzitet u Dalasu, Teksas

7. MOGUNOST PROVOENJA ISLAMSKOG EKONOMSKOG SISTEMA U MODERNOJ EKONOMIJI ...... 153Mohammad SharifProfesor ekonomije, Univerzitet Rhode Island u Kingstonu, SAD

8. ISLAMSKE FINANSIJSKE INSTITUCIJE U SJEDINJENIM AMERIKIM DRAVAMA: ODRIVOST I PERSPEKTIVE ... 179Abdelhameed M. BashirProfesor ekonomije, Univerzitet u Luizijani

9. KUDA DALJE? MUSLIMANSKI DOPRINOS CIVILIZACIJI: PREDZNAK TREE RENESANSE .................. 193Syed Ali AhsaniBivi pakistanski ambasador


7

PREDGOVOR

Meunarodni institut za islamsku misao u saradnji sa Udruenjem muslimanskih uenjaka drutvenih nauka s velikim zadovoljstvom predstavlja ovo djelo koje obrauje intelektualnu ostavtinu islama svjetskoj civilizaciji.

Sjajan doprinos islama nauci, umjetnosti i kulturi predstavlja neprolazno i dragocjeno naslijee koje treba sauvati za budue generacije. Velika postignua muslimanskih naunika su rijetko, ako su ikada, priznata u formalnom obrazovanju, a njihov identitet, porijeklo i utjecaj su i danas nepoznati. Cilj ovog djela jeste da itaoce ukratko upozna s intelektualnom historijom muslimana i doprinosom kojeg su eminentni muslimanski strunjaci dali u nekim poljima nauke kao to su: osnovna i primijenjena fizika i biologija, medicina, pravna i politika teorija i praksa, ekonomski i finansijski koncepti, modeli i institucije itd. Doprinos muslimana drugim poljima, kao to su: jezik i knjievnost, likovna umjetnost i arhitektura, nije ovdje obraen i zahtijeva posebnu studiju.

Bolje razumijevanje, dijeljenje i priznanje naeg zajednikog ljudskog naslijea jeste neophodno da bi se civilizacija ouvala. Uzevi u obzir danas iroko rasprostranjene negativne stereotipe i vjetaki izvedeno nerazumijevanje islama i muslimana, objavljivanje radova na temu Muslimanski doprinos svjetskoj civilizaciji je od vitalnog znaaja za ispravljanje uinjene nepravde i uspostavu historijske istine.


8Predgovor

Meunarodni institut za islamsku misao, osnovan 1981. godine, glavni je centar koji podupire iskrene i ozbiljne naune napore zasnovane na islamskoj viziji, vrijednostima i principima. Njihovi istraivaki programi, seminari i konferencije tokom posljednje dvadeset etiri godine su rezultirali objavljivanjem vie od dvjesto pedeset naslova na engleskom i arapskom jeziku, od kojih su mnogi prevedeni na nekoliko drugih jezika.

Udruenje muslimanskih uenjaka drutvenih nauka u Sjedinjenim Amerikim Dravama (AMSS USA) osnovano je 1972. godine s ciljem da se osigura forum kroz koji je mogue promovirati islamske stavove u razliitim akademskim disciplinama. Aktivnosti ovog udruenja zasnovane su na ubjeenju da je razvoj islamske misli od vitalnog znaaja za prosperitet islamskog svijeta i kontinuitet islamskog intelektualnog naslijea. Nakon razvoja udruenja u Sjedinjenim Amerikim Dravama, veliki broj slinih udruenja osnovano je i u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemakoj i Indiji.

elimo uputiti izraze zahvalnosti dr. Dilnawazu A. Siddiquiju koji je usko saraivao s nama kroz razliite faze izrade ove knjige. Takoer se elimo zahvaliti timu za urednitvo i izradu u Londonskom uredu te onima koji su na direktan i indirektan nain uestvovali u zavravanju ovog djela: Hagga Abugideiriju, Lindi Barto, Sylviji Hunt, Shiraz Khanu, Maryam Mahmood, Sohailu Nakhodi i Riyadu al-Yamaniju. Neka Bog nagradi njih, autore i izdavae za sve napore koje su uloili.

Rebi'u-l-ahir 1426. ANAS AL-SHAIKH-ALIJuni 2005. godine. Akademski savjetnik Meunarodni institut za islamsku

misao, Londonski ured, Velika Britanija


9UVOD

Osnovni cilj ovog djela jeste da itaocima prui kratak uvid u intelektualnu historiju muslimana i njihov doprinos civilizaciji. Sama civilizacija se razvila mnogo prije devetnaestog stoljea, a mnogi narodi, jo od pamtivijeka, svaki na sebi svojstven nain, doprinose njenom razvoju. Ova knjiga istie doprinos koji su muslimanski uenjaci dali razliitim poljima ljudskog djelovanja, ukljuujui nauku, tehnologiju, filozofiju i politike i drutvene nauke od 700. do 1500. godine nove ere. Ova dostignua su dovela do uspostavljanja vrstih temelja napretku na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i paniji, u konanici dovodei do evropske renesanse sredinom drugog milenija i kasnije. Bolje razumijevanje, dijeljenje i priznanje naeg zajednikog ljudskog naslijea jeste neophodno da bi se civilizacija odrala.

S obzirom na danas iroko rasprostranjene negativne stereotipe i medijima izazvano nerazumijevanje islama i muslimana, objavljivanje djela na temu Doprinos muslimana svjetskoj civilizaciji je od vitalnog znaaja za ispravljanje uinjene nepravde i vraanja iskrivljene historijske istine. Opeprihvaena zapadnjaka historija koja se bavi napretkom nauke priznaje rad grkih i rimskih naunika do otprilike 300. godine nove ere, a onda glatko prelazi na 1500. godinu nove ere, period evropske renesanse, vrlo turo spominjui zapanjujui i dalekoseni drutveni, politiki i nauni razvoj


10

M. Basheer Ahmed

koji se desio u periodu od osmog do esnaestog stoljea nove ere. Historiar Morowitz ovaj fenomen opisuje kao "crnu rupu historije". "Stjee se dojam da se renesansa kao feniks digla iz pepela, tinjajui od klasinog doba Grke i Rima cijeli milenijum."1 Ovo je mit koji daje potpuno iskrivljenu sliku historije. Adekvatno poznavanje doprinosa islama i muslimana civilizaciji olakava suprotstavljanje savremenom, na Zapadu iroko rasprostranjenom lanom imidu muslimana kao nasilnih, barbarskih i anticivilizacijskih ljudi. Razumjeti raskonu i velianstvenu kulturu muslimanskog "zlatnog doba" znai razumjeti pozitivnu ulogu koju su muslimani imali i stvarno imaju i dalje u razvoju naprednog ljudskog drutva.

Na vrhuncu perioda islamskog napretka, od 700. do 1500. g. nove ere, svijet je bio svjedokom ogromnog razvoja umjetnosti i nauke. Muslimanski uenjaci su, kao rezultat ubrzanog irenja islamske imperije, naslijedili znanje od svih drugih velikih civilizacija: staroegipatske, babilonske, grke, perzijske i indijske. Halife i naunici su uinili ogromne napore da ove izvore prevedu na arapski jezik. Na taj nain su mnoge znaajne naune i filozofske studije sauvane od nestajanja. Muslimanski uenjaci su ne samo usvojili i sauvali drevna znanja ve izradili i vlastita kritika opaanja i istraivanja, dajui tako znaajan doprinos na poljima filozofije, astronomije, historije, matematike, hemije, medicinskih i mnogih drugih nauka.

Na nama, muslimanskim intelektualcima, lei odgovornost da istraimo i objavimo ove originalne radove i to dalje rairimo ostavtinu ovih velikana svoga vremena, kako ih

1 H.J. Morowitz , "History's Black Hole", Hospital Practice (May 1992), str. 25-31


11

Uvod

svijet ne bi zaboravio, kako bi ih priznao i poeo potovati njihov doprinos nauci, znanju i civilizaciji. Izradi ovog djela doprinijela je i nekolicina poznatih naunika i strunjaka iz ove oblasti koji su analizirali razliite aspekte doprinosa muslimanskih uenjaka ljudskoj civilizaciji. Knjiga obuhvata irok spektar oblasti, ukljuujui: politiki sistem, drutvene i humanistike nauke, pravo, medicinske nauke, te naroito utjecaj islama na Zapad.

Abdulhamid Ebu Sulejman rjeito naglaava znaajan utjecaj kojeg su islam i kranstvo, dvije najvee religije ibrahimovske tradicije, ostavili na ljudsku civilizaciju. U dananjem vremenu, kada svijet sve vie slii na globalno selo, razumijevanje zajednikih korijena svih vjerskih zajednica, naroito dvije najvee, je krajnje nuno za vraanje ovjeanstva iskonskim osnovama. Da bi se ovaj cilj postigao, neophodno je da se prihvatimo posla i rijeimo probleme koje je kreirala iskrivljena i promjenljiva historija. Boljim razumijevanjem doprinosa kojeg su mnogobrojni uenjaci i sljedbenici ovih velikih religija dali kroz historiju mogue je postii prijeko potrebnu harmoniju meu kulturama. Mir i pravdu na globalnom nivou moemo ostvariti priznavi njihovu odanost iskonskim duhovnim, moralnim i etikim vrijednostima i ugledavi se na ono to su nam ostavili.

Syed Ahsani u svom lanku daje kratak opis islamskog politikog sistema s posebnim osvrtom na El-Maverdijev model. Bavei se zapadnjakom dominacijom muslimanskim zemljama, islamski naunici su na tri naina reagirali na komparativne politike sisteme. Apologete se zauzimaju za usvajanje zapadnjakog modela demokracije, a tradicionalisti, s druge strane, smatraju da bi ovakav pristup doveo do


12

M. Basheer Ahmed

sekularizacije koja ugroava islamske vrijednosti. Najzad, sljedbenici umjerene struje preferiraju srednji put smatrajui da je potrebno iskoristiti zapadnjako uenje istovremeno se pridravajui osnovnih naela erijata.

Ove podjele nisu nove, one su postojale i u vrijeme Abbasija kada su racionalisti mu'tezilije dali primat razumu. Uspon filozofije u vrijeme vladavine halife El-Me'muna izazvao je strah kod vjerskih uenjaka da bi racionalistiko tumaenje moglo ugroziti Objavu, to je dovelo do pojave dvije struje: ehlu-l-hadis, odnosno tradicionalista, koji su potuno odbacivali razum, i e'arija, koji su ga ograniavali da bi Objavu sauvali od odbacivanja. Muslimanski intelektualac Maverdi je kritizirao ustaljenu praksu da je erijat (islamsko pravo) sam po sebi dovoljno mjerilo pravde. Njegov najvei doprinos bilo je uvoenje koncepta politike pravde u erijat.

U poglavlju pod nazivom "Srednjoistonjako porijeklo moderne nauke", Dilnawaz A. Siddiqui traga za korijenima eksplozije znanja koja se desila u itavom muslimanskom svijetu u periodu od kraja vladavine Emevija, preko doba Abbasija do petnaestog stoljea. On ovaj fenomen bez presedana pripisuje Boijoj naredbi sadranoj u Kur'anu da svi muslimani i muslimanke trebaju izuavati knjige, to jest Kur'an, i univerzum, meusobno ih uvaavajui. Drugim rijeima, dunost pojedinca jeste da kontinuirano usavrava razumijevanje svega to je Bog stvorio. Stalna svijest o ovoj obavezi omoguila je muslimanima da naprave balans izmeu racija i Objave. Slijedei islamski princip monogeneze, oni su se uspjeli okoristiti mudrou svih vremena i kreirati drutveni poredak kojeg karakterizira otvoren pristup znanju na svim nivoima, za sve ljude, bez obzira na spol, rasu, etniku i religijsku


13

Uvod

pripadnost ili porijeklo. U ovakvom ambijentu drutvenog jedinstva rodio se i rairio duh meusobnog bratstva, koji je doveo do kreativnih i inovativnih naina uenja, meu kojima je i metod promatranja, a na taj nain i do razvoja razliitih naunih disciplina. U navedenom poglavlju, Siddiqui opisuje doprinos muslimana humanistikim naukama, matematici, osnovnim i primijenjenim prirodnim i drutvenim naukama te iznosi tabelarni prikaz imena, datuma i znaajnih radova najvanijih muslimanskih uenjaka u periodu od osam stoljea.

U estom poglavlju, pod nazivom "Doprinos ljekara i drugih muslimanskih naunika u periodu od 700. do 1600. godine nove ere", M. Basheer Ahmed istie da su u ovom periodu muslimanski naunici bili na vrhuncu naunog razvoja. Budui da su bili vodei u znanju, oni su izvrili ogroman utjecaj na historiju ljudskog roda. On istie da su njihova djela izuzetno kvalitetna i da su ih krasila obiljeja dobre nauke: eksperiment, promatranje, racionalnost, objektivnost i profesionalizam. U njima nije bilo konflikta izmeu vjere i nauke, koji je pratio kranski svijet sve do sekularizacije koja je odvojila uenja naunika od crkvene dogme. Muslimanska nauna ostavtina postavila je temelje napretku nauke i tehnologije u Evropi u drugom mileniju. Evropa je do tada amila u onome to se danas zove "mrano doba" i moe se bez imalo pretjerivanja rei da je susret Evrope s muslimanima i muslimanskom civilizacijom pokrenuo evropsku renesansu. Sve do 1600. godine radovi muslimanskih naunika su na mnogim evropskim univerzitetima koriteni kao udbenici. Arapski tekstovi su prevoeni na latinski i druge evropske jezike. Iraki, sirijski, egipatski, panski, iranski, kordobski,


14

M. Basheer Ahmed

kairski i drugi univerziteti postali su glavni nastavni centri svijeta u koje su na studij pristizali studenti iz cijele Evrope. Enciklopedijski radovi slavnih ljekara, kao to su Er-Razi (Rhazes) i Ibn Sina (Avicenna) su sve do esnasetog stoljea izuavani na evropskim univerzitetima. Kako pie historiar Briffault: "Ono to mi zovemo naukom javilo se kao rezultat novih metoda eksperimenta, promatranja i mjerenja koje su muslimani donijeli u Evropu. Moderna nauka se zasniva na velianstvenom doprinosu islamske civilizacije."2 Ahmed ukratko opisuje rad nekoliko ljekara iz tog perioda.

Louay M. Safi, intelektualac koji je imao priliku iskusiti i muslimansku i nemuslimanske kulture, u drugom poglavlju "Prevazilaenje podjele na religijsko i sekularno: Doprinos islama civilizaciji" istie da je budunost ljudske civilizacije direktno povezana s mogunou da uimo iz historijskog iskustva i islamske i zapadne civilizacije. On kae:

Iako se ini da su islamska i zapadna civilizacija u domenu strukture i organizacije meusobno dosta udaljene, izgleda da obje dijele odanost univerzalnim vrijednostima drutvene pravde, jednakosti, opeg blagostanja, drutvene dobrobiti, politikog uea, religijskih sloboda i mnotva drugih principa i vrijednosti. Zapadna civilizacija je usavrila strukturne elemente drutvenog ivota kako bi omoguila bolju integraciju navedenih vrijednosti u drutvenu organizaciju. Ipak, uspjesi Zapada su ostvareni prevazilaenjem dvije, za Zapad specifine

2 Robert Briffault, The making of Humanity (1938); u: Islamic Science in the Medieval Muslim World (Pakistan: Khawarizmi Science Society website, November 2001).


15

Uvod

sile: feudalizam i organiziranu religiju. Ova injenica doprinijela je postepenom propadanju moralne osnove na kojoj je zasnovana zapadna renesansa. Prosvijetljena religioznost... politiki poredak zasnovan na islamskim normama, s modernim sekularistikim porecima dijeli elju za osloboenjem politikog tijela od uskih politikih i kulturalnih interpretacija. Za razliku od sekularistikih, islamski politiki poredak podrava jaanje moralnih vrijednosti u skladu sa sveobuhvatnim planom moralne autonomije. U etvrtom poglavlju, "Intelektualna historija evropsko-

amerikog prava i islamska alternativa", Peter M. Wright poredi i suprotstavlja savremene pravne sisteme koji prevladavaju u Evropi, Sjevernoj i Junoj Americi i bivim evropskim kolonijama s principima islamskog erijatskog prava. On tvrdi da su se zapadni pravni sistemi "razvili u specifinim historijskim kontekstima i kulturnim miljeima. Oni ipak dijele neke zajednike pretpostavke koje su rijetko jasno izraene ili podvrgnute kritikom ispitivanju." Wrightovo poglavlje moe biti poetak procesa artikuliranja tih zajednikih pretpostavki aktuelnih evropskih pravnih struktura. To je "pokuaj da se one na konstruktivan nain angairaju kroz komparativno prouavanje suparnikog pravnog sistema kao to je onaj koji se moe nai u prihvaenim principima islamskog erijata."

U sedmom poglavlju Mohammed Sharif razmatra "Izvodljivost islamskog ekonomskog sistema u modernoj ekonomiji". On istie da je savremeni ekonomski sistem postao vrlo sloen i da se nastavlja jo vie uslonjavati, do te mjere da su njegovi problemi postali skoro nerjeivi. Navodi da je uzrok tome injenica da ovaj sistem porie jedan veoma bitan


16

M. Basheer Ahmed

aspekt ovjekovog ivota duu (duh) i da se tei cijeli sistem usmjeriti ka surovoj konkurenciji kako bi se ostvarilo to vie materijalne koristi i moi. Savremeno sekularno drutvo stvara mnogo problema a potpuno je nesposobno da se s njima nosi. Jedino to radi jeste da donosi sve vie i vie zakona kojima se strogo kanjava njihovo naruavanje, ali bez koristi: privlanost bogatstva i moi je prevelika da bi pojedince eljne uspjeha na materijalnom planu odvratila od krenja zakona. S druge strane, islamski sistem je jednostavan i dovoljno jasan da ga svi mogu razumjeti. Osim toga, osobenost islama kao duhovnog vodia je dovoljno jaka da uini da se ovjeanstvo povinuje njegovim opekorisnim boanskim nalozima. Islamski sistem prilagoava drutvo kreiranju i odravanju sredine za materijalno i duhovno uzdignue svih njegovih lanova. Ukoliko se primijeni, on moe uspjeno otkloniti probleme sloene savremene ekonomije na jasan i jednostavan nain i dovesti do ekonomskog razvoja, umjesto rasta.

Abdulhamed M. Basheer u poglavlju pod nazivom "Islamske finansijske institucije u Sjedinjenim Amerikim Dravama: odrivost i perspektive" nastavlja obraivati temu islamskog ekonomskog sistema. Islam je prva religija koja je uvela beskamatni sistem posuivanja. Islamski finansijski sistem, zasnovan na ueu i podjeli rizika, nudi uinkovit lijek za razrjeenje svjetske dunike krize. Islamski modeli finansiranja zahtijevaju od zajmodavca da uestvuje u podjeli rizika investiranja. Dakle, islamsko finansiranje podrava aktivno uee i podrazumijeva da posueni novac ne nosi zaradu. Oekuje se da sistem podjele rizika smanji mogunost nastanka finansijskih kriza i bude nepristrasan i pravian. Na ovaj nain se muslimani podstiu na potivanje islamskih


17

Uvod

principa i izbjegavanje rada s kamatom jer velika patnja eka one koji se bave zelenatvom. Stoga je za muslimane na Zapadu uope, a naroito one u Sjedinjenim Dravama, neophodno da uspostave finansijske institucije koje e im omoguiti beskamatno finansiranje.

Mnogobrojni faktori su doveli do neuspjeha u naunom napretku u muslimanskom svijetu. Meu njih spadaju invazija Mongola na Bagdad, krstaa na Siriju i Palestinu, te gubitak muslimanske panije, to je dovelo do zatvaranja uvenih svjetskih obrazovnih i istraivakih centara. Zatim, razvijena su dva paralelna obrazovna sistema: erijat, nauavanje islamskog prava i el-'ulumu-l-'aklijje, prirodne nauke i tehnologija. Medaris (jednina: medrese), nove kole koje su nastale kao rezultat spomenutog procesa obeshrabrile su prouavanje nauke i tehnologije i fokusirale se iskljuivo na teologiju te duhovne i obredne aspekte islama. Ovo su bili osnovni razlozi zbog kojih su nove muslimanske generacije bile nemotivirane za stjecanje novih znanja i sprovoenje naunih istraivanja. Vjerski fanatizam, uski pogledi i manjak tolerancije rezultirali su znatno manjim napretkom u ovom podruju.

Nauka ne pripada odreenoj etnikoj ili vjerskoj grupi. Ona je evolutivan proces koji e i dalje napredovati podstaknut doprinosom razliitih rasa i grupa. Nadamo se da e ova knjiga postati izvor nadahnua za sve muslimane, naroito mlade, da ostave vlastiti nauni doprinos u historiji i razvoju ljudske civilizacije.

M. BASHEER AHMED


18


19

PROLOG

Historija napretka nauke u Evropi i Sjedinjenim Dravama priznanje rad grkih i rimskih naunika do perioda oko 300. godine nove ere, a zatim se nastavlja 1500. godine nove ere poetkom renesanse. Drutveni, politiki i nauni razvoj tokom perioda od 300. do 1500. godine n.e. se jako malo spominje. Morowitz ovaj fenomen opisuje kao "crnu rupu historije", navodei da se renesansa kao "feniks" digla iz "pepela" u kojem je tinjala cijeli milenijum od "klasinog doba Grke i Rima".3

U stvarnosti, na vrhuncu perioda islamskog napretka, od 700. do 1500. g. nove ere, svijet je bio svjedokom ogromnog razvoja umjetnosti i nauke. Muslimanski naunici su uili iz naunih radova Grka i Rimljana koje su, prevodei ih na arapski jezik, sauvali od gubitka i nestajanja. Oni su ove radove takoer kritizirali i unaprijedili, a zatim ih ostavili buduim generacijama, te na taj nain olakali uvoenje evropske renesanse. Evropa je bila u kritinom stanju, poto je sav nauni, medicinski i akademski rad tokom perioda od hiljadu godina bio praktino obustavljen. Jedan od osnovnih uzroka ove stagnacije bilo je antiintelektualizam crkvene dogme. Tokom ovog perioda, veina radova grkih i nekih rimskih naunika bila je skrivana. Kranski fundamentalisti su 390. godine n.e zapalili veliku Aleksandrijsku biblioteku to

3 H.J. Morowitz , "History's Black Hole", Hospital Practice (May 1992), str. 25-31


20

Prolog

je rezultiralo gubitkom ogromne koliine naslijea iz klasinog perioda.

Muslimanski naunici nisu samo udahnuli novi ivot u ove radove, ve su napravili vlastita zapaanja i istraivanja dajui tako ovoj ostavtini znaajan nauni doprinos na poljima filozofije, astronomije, historije, matematike, hemije i medicine. Doprinos muslimanskih naunika pokazuje visok kvalitet naunog napretka koji je vladao u muslimanskom svijetu. Njihov originalni istraivaki rad i briljantni doprinos su dokaz da se filozofija, nauke i teologija mogu uskladiti u jedinstvenu cjelinu i da islam negira svako neslaganje izmeu vjere i nauke.

Da samemo: Arapski muslimani su prenijeli nulu iz Indije ostatku svijeta; Leonardo da Vinci je prouavao arapski numeriki sistem i prenio ga u Evropu; El-Havarizmi je u devetom stoljeu izmislio algoritam, a Ebu el-Vefa razvio trigonometriju. Ibn el-Hejsem je razvio optiku dokazujui da zrake prelaze od objekta promatranja u oko, a pisao je i o optikim varkama, binokularnom vidu, fatamorganama, dugi i oreolima. Dabir ibn Hajjan je u osmom stoljeu prvi napravio sumpornu kiselinu i sainio klasifikaciju hemijskih elemenata. U devetom stoljeu muslimani su prenijeli i proirili tehnologiju proizvodnje papira po Srednjem istoku i Evropi, to je dovelo do ekspanzije u izdavanju knjiga. Muslimanskom nauniku Ibn Haldunu se pripisuje da je postavio temelje sociologiji. El-Idrisi, koji je ivio na Siciliji, izradio je knjigu o srednjovjekovnoj historiji i geografiji Evrope izradivi 70 karata svijeta. El-Biruni i Ibn Batuta bili su poznati putopisci i historiari, iji se nauni radovi i danas cijene kao pionirski doprinos razvoju historije i geografije.


21

Prolog

Najbolje islamske bolnice bile su nekoliko stoljea ispred evropskih. Veliki utjecaj muslimani su ostavili i na polju nastavnih metoda u obrazovanju. Mnoge medicinske obrazovne institucije, od onih u Saleranu do Sira Williama Oslera na kraju devetnaestog stoljea u kanadskim, britanskim i amerikim kolama, vie puta su preuzimale arapsku praksu voenja studenata medicine u obilazak odjela u bolnicama koje su bile u sklopu medicinskih kola. Arapske obrazovne metode su i danas dio obrazovnog sistema u medicinskim kolama na Zapadu.

Ibn el-Nefs el-Kari iz Damaska nacrtao je i objasnio krvotok, tri stoljea prije nego to je William Harvey uinio isto. Er-Razi je uoio razliku izmeu malih i velikih boginja, a Et-Taberi otkrio da je tuberkuloza zarazna. U paniji je Ez-Zehravi izumio hirurke instrumente, otklanjao mrene na oku i usavrio mnoge hirurke procedure. Ibn Zuhr je prvi poeo ivati rane svilenim koncem.

Muslimanski ljekari su najtrajniji doprinos ostavili u farmakologiji. Ne samo da su otkrili mnoge lijekove na biljnoj bazi ve su i usavrili tehnike hemijske ekstrakcije koje i danas poznajemo, kao to su: filtracija, destilacija i kristalizacija. U sedamnaestom stoljeu u Engleskoj, veliko djelo u kojem su sistematizirani lijekovi, Pharmacopoeia Londonskog ljekarskog fakulteta (1618) je ilustrirano portretima nekoliko velikih naunika meu kojima su Hipokrit, Galen, Avicena (Ibn Sina) i Mesu (Ibn Zekerijja bin Mesavejh).

Muslimanski ljekari su na sebe preuzeli i izvrili izuzetno vaan zadatak izrade prvih klasinih medicinskih udbenika, na nain koji bi i danas bio prepoznatljiv studentima medicine. Ovi udbenici bili su bazirani na originalnim radovima Grka


22

Prolog

i na novim naunim podacima koje su prikupili muslimanski ljekari. Najpoznatiji akademici i naunici koji su pomogli u izradi ovih udbenika bili su Er-Razi (Rhazes, 932), zatim Ez-Zehravi (1013) te Ibn Sina (1092).

Muslimanski naunici i uenjaci su nauna znanja prenijeli u Evropu u periodu kada je ona bila u takozvanom "mranom dobu". Oni su u periodu od 700. do 1500. g.n.e. bili zvijezde vodilje u naunom razvoju i ostavili ogroman utjecaj na historiju ovjeanstva. Njihova nauna ostavtina postavila je temelje naunom i tehnolokom napretku u Evropi u drugom mileniju. Ovi naunici odigrali su zaista znaajnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije i bili istinske pretee evropske renesanse. Njihova djela su sve do 1600. g.n.e. koritena kao udbenici na mnogim evropskim univerzitetima. Radovi muslimanskih naunika prevoeni su s arapskog na latinski i druge evropske jezike, a studenti iz cijele Evrope hrlili su na studije na bagdadske, panske, sirijske, kairske i iranske univerzitete, koji su postali glavni obrazovni centri svijeta. Enciklopedijski radovi slavnih ljekara, kao to su Er-Razi i Ibn Sina su sve do esnasetog stoljea izuavani na evropskim univerzitetima. Morowitz dalje navodi da je, kako se ui u Sjedinjenim Amerikim Dravama, historija prikazana sa velikom crnom rupom koja predstavlja srednji vijek. Ovo je jedan mit koji prua vrlo iskrivljenu sliku i historijski netaan prikaz.

Kada govori o muslimanskim naunicima, George Sarton (1947)4 pie da je njihov doprinos u periodu od 750. do 1150. g.n.e. bez premca. Meu muslimanske naunike ovog perioda

4 George Sarton, Introduction to the history of science, vol.2 (Baltimore, MD: Carnegie Institut of Washington, William & Wilkins, 1947).


23

Prolog

on ubraja intelektualne velikane, kao to su: Er-Razi, El-Farabi, Ibn el-Hejsem, El-Havarizmi, Ibn Sina, El-Biruni i Ibn Haldun. Briffault pie:

Ono to mi danas zovemo naukom nastalo je kao rezultat novih metoda eksperimenta, promatranja i mjerenja koje su u Evropu donijeli Arapi. Moderna nauka je najznaajniji doprinos islamske civilizacije, koji je dostupan svima, bez obzira na spol, rasu, kastu, vjeru ili naciju.5

Prva regionalna konferencija Udruenja muslimanskih uenjaka drutvenih nauka odrana je u Dallasu, Texas, u junu 2001. godine, na temu "Doprinos muslimana ljudskoj civilizaciji". Cilj konferencije bio je upoznati muslimansku i nemuslimansku publiku s velikim doprinosom kojeg su muslimanski naunici dali ljudskoj civilizaciji. Ljudska civilizacija nije razvijena u devetnaestom stoljeu niti 400. godine prije nove ere, niti iskljuivo pripada jednoj grupi ljudi. Mnogi ljudi jo od pamtivijeka daju doprinos razvoju civilizacije. Taj proces slii na gradnju zgrade kojoj je svaka nacija i etnika grupa doprinijela svojim materijalima i znanjem. Spomenuta konferencija je istakla nauno znanje muslimana u srednjem vijeku, koje je u konanici dovelo do evropske renesanse i uspona Zapada do dananje pozicije. Bolje razumijevanje, dijeljenje i priznanje naeg zajednikog ljudskog naslijea jeste neophodno da bi se civilizacija ouvala.

Na konferenciji je uestvovalo nekoliko poznatih govornika i strunjaka. Izbor radova predstavljenih na konferenciji, koji

5 Robert Briffault, The making of Humanity (1938); u: Islamic Science in the Medieval Muslim World (Pakistan: Khawarizmi Science Society website, November 2001).


24

Prolog

obrauju razliite teme, kao to su islamski doprinos politikim naukama, ekonomiji, fizikim, biolokim i humanistikim naukama, pravu, medicini te utjecaj islama na Zapadnu misao uope, obraeni su u ovoj knjizi. Na konferenciji se razgovaralo i o drugim temama koje ovdje nisu spomenute, a za koje se nadamo da e u skoroj budunosti biti objavljene u slinom djelu.


25

1TA JE ZAPAD NAUIO

OD ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ebu SulejmanPredsjednik Meunarodnog instituta za islamsku misao

Uzimajui u obzir savremenu drutveno-politiku situaciju u svijetu, sada je vie nego ikada prije bitno analizirati doprinos muslimana civilizaciji, a sve u cilju izgradnje mostova respektiranja i razumijevanja meu pripadnicima razliitih kultura i ideologija. Jedno pretraivanje interneta o potrebi za interkulturalnim razumijevanjem ponudilo je 306 000 web-stranica.6

Nakon to su se kao vjerske zajednice proirile po itavom svijetu, nasljednice abrahamovske tradicije monoteizma imale su najvei utjecaj na povijest ovjeanstva.7 U ovom povijesnom momentu, kada je cijeli svijet poput maloga sela, od nemjerljivog je znaaja raditi zajedno u pravcu meusobnog razumijevanja zajednikih izvora, zajednikih ciljeva kao i zajednike posveenosti duhovnim i moralnim aspektima ivota kako bi se ovjeanstvo vratilo zdravorazumskom rasuivanju. Glavni cilj je osigurati trajni i pravedni mir

6 http://www.kisarazu.ed.jp/alt/handbook/cross_culture.htm (Google, 2004).7 Jerald F. Abraham Dirks, The Friend of God (Beltsville, MD: Amana Publi-

cations, 2002), str. 1.


26

Abdulhamid Ebu Sulejman

rjeavanjem problema nastalih usljed iskrivljavanja historije. Ako uistinu postoji nain da se osigura istinski mir na ovoj planeti, onda sljedbenici tri abrahamovske religije u tome trebaju imati posebnu ulogu.8

Iako su iza veine ostvarenja ovjeka u povijesti stajali kranstvo i islam, upravo zahvaljujui iskrivljavanju ove dvije religije mi smo bili suoeni, i jo uvijek se suoavamo, s ogromnim problemima globalnih razmjera. Kranstvo sa svojom porukom mira i tolerancije bilo je iskrivljeno u tolikoj mjeri da je opravdavalo nemilosrdni imperijalizam i njegove nepravde po svim njegovim kolonijama u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Uistinu je to bilo iskrivljavanje ove velike religije i njenog duha. Ono je takoer porodilo nacionalizam, u kojem su ljudi naglaavali samo razlike koje su oportunistima zgodno sluile kao osnova za mrnju i ratove. Njegova propaganda je takoer doprinijela iskrivljavanju slike islama i muslimana. Islam je doao da uzdigne ljudsku civilizaciju iz mranjatva srednjeg vijeka ka novim visinama. Takoer je, naprednim empirijskim i eksperimentalnim naukama i podizanjem svijesti o potrebi za jedinstvom ovjeanstva utemeljenom na principu monogeneze, stvorio jednu novu civilizaciju.9

Trajna duhovna svjetlost islama nemjerljivo je utjecala na sljedbenike drugih religija, toliko da je nekada mijenjala ne samo njihova vjerska ubjeenja nego i njihove obiaje pa ak i jezike. Takvo neto nema presedana u povijesti ovjeanstva.

8 http://www.ummah.com/forum/archive/index.php/t-4689.html, 2004.9 Al-Faruqi, Isma'il R., al-Tawhid: Its Implications for the Thought and Life

(Herndon, VA: The International Institute of Islamic Thought, 1992), str. 78-79. (Bosansko izdanje: Tevhid: njegove implikacije na miljenje i ivot, Sarajevo, El-Kalem i CNS, 2008).


27

ta je Zapad nauio od islamske civilizacije

Sjeverna Arabija, Sjeverna i Istona Afrika nisu bila arapska govorna podruja, a to e kasnije postati. Upravo zaostavtina ovih pionira iz srednjovjekovnog mranjatva postavit e jake temelje novoj civilizaciji rezultirajui, u konanici, protestantskom revolucijom (reformacijom), renesansom i prosvjetiteljstvom u Evropi. Namjerno iskrivljavanje povijesti skrilo je doprinos islama i muslimana civilizaciji.10 Naalost, i sami muslimani znaju malo ili nimalo o vlastitoj duhovnoj svjetlosti koja je sada izgubila svoj sjaj. Konsekventno tome, muslimani danas daju mali ili beznaajan doprinos na polju moderne nauke.

Da bismo donijeli istinski mir ovom globalnom selu, mi trebamo obnoviti izvornu istotu i duh monoteistike jednakosti i pravde za sve. Mi moramo osigurati da ove duhovne vrijednosti opet imaju snagu da urazume ovjeka. Iako su Ujedinjene nacije proglasile rat nelegalnim, samo izmeu 1950. i 2000. u svijetu je bilo vie ratova nego ikada prije. Prema tome, ono to zbliava ljude kako bi potovali jedni druge nisu samo puke rijei, nego i njihov istinski duh. Osnovni cilj islama, a prije toga i kranstva, je dovesti ljude do ove univerzalne duhovne poruke te ih motivirati da se identificiraju jedni s drugima kao stvorenja Jednog i Jedinog Boga, d.., da se bore za pravu stvar na ovom svijetu i da ostvare vjenu sreu na buduem.11

Oivljavajui ono to je predstavljalo istinske vrijednosti kranstva, islam je jasno kazao da su ljudi stvoreni od jedne

10 Norman F. Cantor, The Encyclopedia of the Middle Ages (New York: Viking, 1999), str. 349-350.

11 Ataullah Siddiqui (ur.), Ismail Raji al-Faruqi, Islam and Other Faiths (Lei-cester, UK: Islamic Foundation, 1998), str. 28, 146, 153.


28


due. Zato ne bi trebalo dozvoliti da razlike meu narodima, odnosno postojanje razliitih naroda i plemena, dovode do sukoba ili da bivaju osnovom neije superiornosti. Naprotiv, upravo zbog razliitosti ljudi bi se trebali upoznavati i utjecati jedni na druge (kur'anska rije za to je jete'aref) jer kada bismo svi bili jednaki ili identini, onda meusobno upoznavanje ne bi imalo nikakvog smisla niti bi postojao nain za njegovo ostvarenje. Meutim, kada se razlikujemo u pozitivnom smislu, mi emo se meusobno upoznavati da doprinesemo socijalnoj, ekonomskoj i politikoj pravdi. Prirodni je zakon da se zarad obostrane koristi pozitivno i negativno, muko i ensko meusobno upoznaju i interaktivno djeluju.

Islam ne negira postojanje razliitih rasa ili razliitih jezika, pa ipak to ne treba biti principom utvrivanja superiornosti ili inferiornosti pojedinaca i grupa. Razliitosti postoje da bi ovjeanstvu ukazale na udesa Boijeg stvaranja. Prema tome, to je jedna pozitivna pojava. I u islamu i u kranstvu pravednost i lina odgovornost su sredinje vrijednosti.12 Mi moramo prema svakome biti pravedni, pa ak i prema naim neprijateljima. Ono to je islam donio bila je vjerska sloboda. Kada god bi se u ime islama poveo rat, to je bilo samo da bi se narodu dala sloboda. Svako ko se slae s ovim za svoj cilj ima mir. Onome ko negira ovjeku pravo na slobodu linih ubjeenja i religije ne bi trebalo dozvoliti da to ini.

U ovom globalnom selu mi trebamo imati filozofiju mira i slobode kako bismo prepoznali i cijenili jedni druge u stvarnom ivotu. Imati istinsku slobodu znai biti u stanju uraditi pravu stvar a ne uraditi pogrenu. Sloboda bez etike, bez vrijednosti,

12 Walter Benjamin Franklin Isaacson, An American Life (New Zork: Simon & Schuster, 2003), str. 84.


29

ta je Zapad nauio od islamske civilizacije

bez vrijednog ivotnog cilja je prokletstvo za ovjeanstvo i unitenje civilizacije. Sloboda je mjesto gdje do izraza dolazi uloga svih iskrenih vjerskih zajednica, a to je da idu cilju koji im je odredio Bog kako bi se unaprijedio ovjekov ivot i kako bi mu se uz pomo ljubavi, iskrenog uvjerenja i meusobnog prihvatanja dalo istinsko znaenje.

Asocijacija muslimanskih drutvenih znanstvenika (AMSS) predstavlja kremu muslimanske zajednice u SAD-u. Po prvi put, moje je lino uvjerenje, postoji doseljavanje muslimanskih intelektualaca u ovo slobodno, utjecajno i otvoreno drutvo. Obaveza muslimana u ovoj zemlji je da, koristei intelektualne i finansijske resurse koji im stoje na raspolaganju, obnove svoju kulturu tako to e iz nje odstraniti sve loe stvari nastale unutar muslimanskih zajednica. Oni trebaju ponovo oivjeti istinske vrijednosti islama te opet povratiti moralni osjeaj pravednosti i odgovornosti.13 Da bi dali doprinos ovoj svojoj domovini, oni se moraju ujediniti u sluenju plemenitoj obavezi uspostavljanja ravnotee izmeu duhovnih i materijalnih dobara ovjeanstva.

Misija ove muslimanske zajednice je iskoristiti pruenu priliku slobodoumlja i bogastvo velikih resursa kako bi pokidala tlailake okove diktatorstva, kako bi nanovo promiljala svoju religiju i kulturu, i kako bi povratila nazad istinsku svjetlost i zajedniki cilj pravde. Oni takoer moraju saraivati sa pripadnicima drugih zajednica za dobrobit SAD-a i svijeta. Ova drava moe biti vitalna snaga u pravcu ostvarenja mira i prosperiteta itavog ovjeanstva ili, zloupotrebom njenih resursa, postati izvorom unitenja. Mo je snano oruje, ali

13 Kur'an, 4:58; 7:29.


30


ona hitno treba jaku samokontrolu i ispravnu duhovnu uputu. Do vjerskih je zajednica i njihove meusobne saradnje hoe li moi obaviti svoju misiju pravednog mira. To je njihova obaveza i prilika i ne smiju sebi dozvoliti da je propuste. Vjerske zajednice trebaju raditi zajedno u korist ovjeanstva, ako Bog da.


31

2PREVAZILAENJE VJERSKO-SEKULARNE

PODJELE: DOPRINOS ISLAMA CIVILIZACIJI

Louay M. SafiDirektor ISNA Centra za obuku lidera

Jezik predstavlja snanu dimenziju drutvenog bivstvovanja i interakcije. On olakava komunikaciju meu pojedincima te pomae ostvarivanje sloge i konsenzusa. Kao takav, on predstavlja osnovno sredstvo za unapreenje i znanja i drutva. Meutim, jezik takoer moe biti izvorom antagonizma, nesporazuma i konfuzije te zbog toga ima mo da ugrozi drutvenu harmoniju i da zatvori ovjekov razum. Utjecaj jezika na miljenje i ponaanje posebno je primijetan kada se komunikacija i razmjena (ideja) dogaa izmeu razliitih kultura. U takvim okolnostima pitanje meusobne uporedivosti postaje posebno relevantnim. Pitanje se moe formulirati na sljedei nain: Da li narodi s razliitim povijesnim iskustvima imaju smislenu razmjenu ideja s obzirom na injenicu da razumijevanje smisla nekog pojma podrazumijeva iskustvo o vrsti objekta na koji se dotini pojam odnosi? Odnos izmeu znanja i iskustva izaziva mnoga druga pitanja vezano za razumijevanje velikih koncepata "religije", "sekularizma" i "liberalizma", kao i njihovog meusobnog odnosa. Ovakvi pojmovi ne mogu se lahko i potpuno razmjenjivati izmeu


32

Louay M. Safi

kultura i civilizacija, a nesporazumi veoma esto proizlaze upravo iz kros-kulturalne primjene neijeg povijesnog iskustva. Dakle, nametanje iskustva jednog povijesno uvjetovanog bia drugome bio on pojedinac ili zajednica sigurno e usporiti ili ak u potpunosti unititi priliku ovog drugog da napreduje i ostvari uspjeh.

Iako sam svjestan naprijed spomenute potekoe, ja uistinu vjerujem da intelektualci openito, a muslimanski posebno imaju obavezu interkulturalno i intercivilizacijski ispitivati smisao (pojmova) te podsticati razmjenu ideja i iskustava. Kao musliman intelektualac koji je imao priliku doivjeti i muslimansku i zapadnu kulturu, zaista mislim da ove dvije kulture mogu imati velike koristi od meusobne razmjene znanja i ideja. Takoer mislim da je budunost ljudske civilizacije direktno povezana s naom sposobnou da uimo iz povijesnih iskustava islamske i zapadne civilizacije kao i s naom spremnou da gradimo na dostignuima i jedne i druge.

Iako islamska i zapadna civilizacija izgledaju udaljenim jedna od druge na strukturalnoj i organizacijskoj razini, ini se da ipak dijele zajedniku odanost univerzalnim vrijednostima socijalne pravde, jednakosti, opeg dobra, socijalne skrbi, politike participacije, vjerske slobode i mnotva drugih zajednikih principa i vrijednosti. Zapadna je civilizacija usavrila strukturalne elemente drutvenog ivota kako bi omoguila bolje integriranje gore spomenutih vrijednosti u drutveni sistem. Zapad je, meutim, uspjeh ostvario obuzdavanjem dviju njemu svojstvenih sila: feudalizma i organizirane religije. Ova injenica dovela je do erozije i same


33

Prevazilaenje vjersko-svjetske podjele: Doprinos islama civilizaciji

moralne osnove u kojoj je ukorijenjena zapadna renesansa, a to je prosvijeena religioznost.

Na drugoj strani, islam je ogromna duhovna snaga koja je u potrazi za modernom formom. Povijesno gledano, upravo islam je zasluan za nastanak jedne istaknute svjetske civilizacije u kojoj su nauka i religija, sekularno i vjersko djelovali u harmoniji u cilju unapreenja ovjekovog ivota. Moe li islam imati slinu takvu ulogu u vraanju moralne jezgre modernom ivotu i u obuzdavanju sve jaih nemoralnih i nerazumnih tendencija postmodernog svijeta? Mnogi bi muslimanski intelektualci na ovo pitanje odgovorili potvrdno. Izazov je naravno ponovno ugraditi islamske vrijednosti i etos u moderne forme. Meutim, da bi se to desilo, muslimanski intelektualci moraju ponovno koncipirati razliite oblasti znanja i drutva u svjetlu islama i njegovih osnovnih principa i njemu svojstvenog etosa. Pokuaji napravljeni u ovom poglavlju spadaju upravo u naprijed spomenuti okvir, zato u se ja posebno fokusirati na pojmove religije, sekularizma i liberalizma.

Moj osnovni argument je da politiki poredak, utemeljen u islamskim principima, dijeli s modernim sekularistikim ureenjima elju da oslobodi politiku od uskih religijskih i kulturolokih interpretacija. Za razliku od sekularistikih, islamsko politiko ureenje ipak podrava njegovanje moralnih vrijednosti u skladu s opim nacrtom moralne autonomije. Zakljuit u isticanjem prioritetnosti institucija graanskog drutva u odnosu na dravne institucije i neminovnost jaanja unutarkomunalne akcije kako bi se osigurala autonomnost i pojedinca i zajednice te ograniila mo moderne drave.


34

Louay M. Safi

Meusobno djelovanje religije i politike Iako dublje razumijevanje interakcije izmeu politike

i religijske sfere zahtijeva sistematsko i cjelovito ispitivanje njihova znaenja, ja u se u svom radu ograniiti na skiciranje njihovih granica i identificiranje nekoliko polja meusobnih trvenja.

Religija se odnosi na one aspekte ivota koji se tiu determiniranja ukupnog znaenja postojanja. Kao takva ona posebno tretira tri osnovna pitanja ovjekovog postojanja: njegovo porijeklo, svrhu i kraj. Iako se ova tri pitanja mogu razmatrati i sa stajalita filozofije, religijski odgovor na njih se od filozofskog razlikuje po odreenoj mjeri uvjerenja koje prvi posjeduje za razliku od drugog. Drugim rijeima, religijski stav o ovim pitanjima nije podran samo racionalnim argumentima, nego i emocionalnom odanou. Ova razlika daje religiji prednost u odnosu na filozofiju time to ini religijski utemeljena uvjerenja boljom odskonom daskom za akciju. Povijesna je injenica da su ljudi s dubokim vjerskim ubjeenjima spremni podnijeti vee nedae i uiniti vee rtve na putu ostvarenja svojih vjerskih ideala od pojedinaca ija je odanost njihovim idealima zasnovana na isto racionalnoj demonstraciji.

Paradoksalno, ali izvor snage religije je istovremeno i izvor njene slabosti. Tako je uvijek lake odvratiti ljude od pogrenih uvjerenja kada su ista zasnovana na teorijskim argumentima umjesto na religijskim uvjerenjima. Iako zajednika vjerska uvjerenja mogu doprinijeti veoj harmoniji u javnom ivotu, mogunost meusobnih i meugrupnih sukoba sigurno je vea u multireligijskim drutvima.


35


Pitanje na koje ovdje trebamo odgovoriti nije da li se religija i politika nalaze u konfliktnom ili harmoninom odnosu, nego kako i pod kojim okolnostima religijsko uvjerenje moe osnaiti i unaprijediti kvalitet drutvenog ivota.

Stepeni sekularizmaPolitika je stvar organiziranja javne sfere, odnosno

reguliranja javnog ponaanja i odreivanja njegova pravca. Odatle i uvjerenja i interesi ljudi utjeu na javne regulative. U svome nastzojanju da uspostavi drutveni poredak u kojem e religija i politika osnaiti jedna drugu ne potiskujui pri tome individualnost i kreativnost, Evropa je prola kroz dva meusobno povezana procesa: religijsku reformaciju i sekularizaciju. Reformacija je sa sobom donijela borbu za oslobaanje pojedinca od kontrole vjerskih autoriteta, odnosno Katolike crkve. Sekularizacija, na drugoj strani, sastojala se od oslobaanja drave od kontrole odreenih vjerskih grupa kako bi se osiguralo temeljenje javne politike na racionalnim argumentima a ne na religijskim odredbama.

Meutim, iako je religija prestala imati vidljiv utjecaj u javnom ivotu, ona je nastavila biti vana sila u kreiranju javne politike i javnog ivota. A to je upravo stoga to argumenti o prirodi javnog poretka moraju poeti od transcendentalnog razumijevanja znaenja javnog ivota i drutvene interakcije. Pojmovi ispravnog i pogrenog, dobra i zla, podnoljivog i nepodnoljivog rezultat su i religijskog uvjerenja i politikog kompromisa.

Izrazito je vano shvatiti da je sekularizacija viedi-menzionalna pojava. Jedan aspekt sekularizacije a ujedno


36

Louay M. Safi

i onaj koji je poetno bio cilj njenih prvih zagovaraa je razdvajanje drave i crkve. Meutim, zato to je ostvarena negiranjem historije i tradicije, ona je postepeno dovela do erodiranja religijskih vrijednosti i uvjerenja do "smrti Boga", poetkom 20. stoljea te konano i do "smrti ovjeka" u praskozorje 21. stoljea. Sekularizmom postmoderne upravljaju ideje linog interesa, preputanja uitku i pretjerivanja.

Korijeni sekularizmaSekularizam oznaava kompleksne i viestrane stavove i

praksu koje nije mogue lahko obuhvatiti kratkim opisom ili jednostavnom definicijom. I mada je mogue nai odreene slinosti izmeu modernih sekularistikih stavova i praksi te stavova i praksi koji su postojali u predmodernim drutvima, fer je kazati da je sekularizam kakav danas poznajemo sutinski moderan fenomen koji se pojavio na modernom Zapadu a koji je potom pustio korijene u razliitim drutvima.

U sutini, sekularizam oznaava skup ideja i vrijednosti koje imaju cilj da osiguraju dravi da ne bude ukljuena ni u promoviranje odreenih vjerskih ubjeenja i vrijednosti niti da svoju mo i institucije upotrijebi za progon religije. Da bi sprijeili dravne slubenike da upotrijebe svoju politiku mo u svrhu nametanja uskog skupa vjerskih vrijednosti i miljenja irem drutvu te da bi preduprijedili mogunost upotrebe vjerskih simbola za hukanje jedne vjerske zajednice protiv druge, zapadni intelektualci su zapoeli projekat iji je cilj bio odvajanje politike vlasti od vjerske pripadnosti. Da bi to uinili, znanstvenici prosvjetiteljstva su usvojili


37


skup koncepata i principa koje su iskoristili kao osnovu za rekonstrukciju moderne evropske svijesti. Nova politika ideologija, koju su promovirali prosvjetiteljski aktivisti i mislioci, naglaavala je koncepte poput jednakosti, slobode savjesti i ubjeenja, te vladavine zakona, pri emu su sve one bile zagovarane od strane vjerske reformacije koja je sruila stari reim Evrope.

Drutveno-politika moralnost, koju su zagovarali pioniri sekularne drave u Evropi, bila je izvedena iz vjerske tradicije koju su ostavili vjerski reformatori 15. stoljea u Evropi, s tim to su je prosvjetitelji sada branili racionalnim terminima i logikom opeg dobra. Rani zagovarai odvajanja drave od crkve, poput Dekarta (Descartes), Hobsa (Hobbes), Loka (Locke) i Rusoa (Rousseau), nisu imali namjeru podrivati religiju ili vjeru u boansko, ve su svoje reformistike ideje postavili na idejama Boga i civilne religije. Dekart je, naprimjer, tvrdio: "Izvjesnost i istinitost svega znanja ovisi jedino od moje svijesti o istinitom Bogu, do te mjere da nisam mogao imati savreno znanje o bilo emu drugom dok nisam postao svjestan Njega."14 Podjednako tako je i Ruso, koji je bio kritian prema tradicionalnom nainu nauavanja i prakticiranja religije, priznavao potrebu, pa i nunost, vjerske odanosti i vjere za modernu dravu da bi mogla pravilno funkcionirati. On je zato identificirao nekoliko "dogmi" i zagovarao njihovo ukljuivanje u "civilnu religiju". On je govorio: "Postojanje svemogueg, inteligentnog, milostivog boanstva, koje predskazuje i opskrbljuje budui svijet, srea pravednih, kazna za grjenike, svetost drutvenog ugovora i

14 Rene Descartes, Meditations on First Philosophy, trans. John Cottingham (Cambridge University Press, 1986), 49.


38

Louay M. Safi

zakona to su pozitivne dogme. to se negativnih dogmi tie, sveo bih ih na jednu nema mjesta netoleranciji."15

ak je i Kant, koji je ideju istine sveo na empirijsko iskustvo i koji je nastojao moralnost postaviti na racionalne osnove, insistirao na tome da "bez Boga i bez svijeta koga ne vidimo sada, ali kome se nadamo, velike ideje morala su zaista samo predmet odobravanja i divljenja, ali ne i vrela smisla i djelovanja".16 Meutim, nijeui mogunost transcendentalne istine, i kao rezultat bespotednog napada na autoritet objave kao izvora etikog i ontolokog znanja, sekularni znanstvenici su uspjeli marginalizirati vjeru i podriti moralnost. Pokuaji da se moralnost utemelji na korisnosti i raunici cijene i koristi, a ne na istini, pokazali su se uzaludnim i suprotnim intuiciji, te su prouzroili egoizam i moralni relativizam.

Bilo je, svakako, intelektualaca koji su imali manje simpatija za religiju, posebno meu francuskim intelektualcima, ali oni nisu predstavljali preovladavajua osjeanja veine intelektualaca u Evropi. Francuska revolucija je ispoljila jasan antireligijski sentiment, ali on nije bio usmjeren, kako je Nie kasnije primijetio, protiv religije per se, ve protiv organizirane religije predstavljene prije svega u Katolikoj crkvi. "Moderna filozofija, kao epistemioloki skepticizam, je", tvrdio je Nie, "prikriveno i otvoreno antikranska iako, treba to rei zarad rafiniranijih uiju, niukom sluaju nije antireligijska".17

15 Jean-Jacque Rousseau, The Social Contract, trans. Maurice Cranston (Lon-don: Penguine Books, 1968), 186.

16 Immanuel Kant, Critique of Pure Reason, trans. Norman Kemp Smith (New York: Macmillan, 1929), 640.

17 Friedrich Nietzsche, Beyond Good and Evil (New York, NY: Vintage Books, 1966), 66.


39


Prvobitni sekularistiki sentiment bio je, dakle, ukorijenjen u vjerskom reformizmu, preciznije, on je ukorijenjen u protestantskom revoltu protiv religijske hijerarhije i centralizirane religije. Sekularizam u poetku nije bio zamiljen kao nain da se odvoji religija od drutva ili religijska svijest od politike akcije, ve samo da se izolira drava od crkvene strukture i da se odvoje religijska i politika vlast.

Ton se meutim poeo mijenjati stoljee kasnije meu progresivnim evropskim intelektualcima koji su religiju vidjeli kao negativnu snagu ije je uklanjanje, vjerovali su oni, bilo od sutinskog znaaja za daljnju emancipaciju i progres. Karl Marks, iako se slagao da je sekularna drava uspjeno neutralizirala religiju i protjerala je iz javne sfere, jo uvijek je vidio veliku opasnost u religijskom ivotu. To stoga to je, tvrdio je Marks, sekularizam sveo religiju na privatnu stvar samo kada je drava u pitanju. Meutim, privatizacija religije je samoj religiji dala vei utjecaj u organiziranju civilnog drutva. ak i u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje je religija prilagoena domaoj upotrebi i individualizirana u najveem obimu, ona nastavlja dijeliti drutvo na razliite religijske zajednice omoguujui tako formiranje unutranje solidarnosti s jasnim utjecajem na ekonomski ivot. Religija je, mislio je Marks dalje, instrument u rukama privilegiranih klasa za opravdavanje drutvene bijede i ekonomske nejednakosti. U Jevrejskom pitanju Marks je o potrebi emancipacije ovjeanstva od religije rekao sljedee:

"Dekompozicija (ralanjivanje) ovjeka na jevrejina i graanina, protestanta i graanina, religioznog ovjeka i graanina nije ni varka usmjerena protiv graanstva, a ni izigravanje politike


40

Louay M. Safi

emancipacije, to je politika emancipacija per se, politiki metod emancipacije ovjeka od religije. Svakako, u periodima kada politika drava kao takva biva nasilno roena iz civilnog drutva, kada je politiko oslobaanje forma u kojoj ljudi nastoje postii svoje oslobaanje, drava moe i mora ii ak i do ukidanja religije, do destrukcije religije. Ali, to moe uiniti samo na isti nain na koji je dokinula privatno vlasnitvo, do maksimuma, do konfiskacije, do progresivnog oporezivanja, to moe ukljuivati ak i destrukciju ivota, giljotinu."18 Nie je, kao i Marks, osudio religiju kao negativnu

drutvenu snagu odgovornu za ouvanje pokornih i slabih, ime ona slabi ljudsku rasu. Slavei siromatvo i hvalei obuzdavanje prirodnog instinkta, istie Nie, religija doprinosi odgaanju usavravanja ljudske vrste. "Uzimajui u svoje okrilje one koji pate, dajui podrku beznadenim, potinjenim i ovisnim" kranstvo je, tvrdi on, "ouvalo mnogo onih koji su trebali nestati".19 Za razliku od Marksa, koji je religiju smatrao preprekom na putu postizanja univerzalne jednakosti, Nieovo odbijanje religije generalno, a reformiranog kranstva posebno, bilo je antidemokratsko, usmjereno protiv egalitarnog duha koga kranstvo njeguje, i time protiv njenog neuspjeha da promovira hijerarhizirano drutvo za koje je vjerovao da je i inherentno ovjeanstvu i poeljno za drutveni ivot.20

18 Karl Marx, The Marx-Engels Reader, ed. Robert C. Tucker, 2. izd. (New York: W. W. Norton, 1978), 28.

19 Nitzsche, Beyond Good and Evil, 74-75.20 Nitzsche, Beyond Good and Evil, 45.


41


Religija i drava u muslimanskom drutvuMnogi muslimanski intelektualci danas insistiraju da je

islam integralni dio drave. Drava u drutvu odanom islamu je, naglaavaju oni, po definiciji islamska drava s obzirom da islamsko pravo obavezuje politike vlasti to ima direktni utjecaj na ustavno pravo. Ovo je stvorilo konfuziju o naravi islamske drave i izazvalo je sumnjiavost modernistikih mislilaca koji se pribojavaju da bi ponovno sklapanje braka izmeu drave i islama rezultiralo roenjem teokratije.

Konfuzija se, svakako, ne svodi samo na vanjske promatrae i komentatore koji imaju obiaj zakljuke u svojim analizama izvoditi iz historijskog iskustva zapadnih drutava, ve utjee i na one koji zagovaraju formiranje drave na temeljima islamskih vrijednosti. Potekoa se javlja kad se pokuava kombinirati princip narodne vladavine s principom drave koju obavezuje islamsko pravo. Ova konfuzija je, po mome miljenju, rezultat izjednaavanja politike strukture Ummeta s politikom strukturom drave, i konsekventno tome, mijeanja funkcija erijata s funkcijama drave. Ova konfuzija nije ograniena samo na opskurna djela. Ona se prije moe nai i u djelima utjecajnih savremenih islamskih mislilaca. Pod naslovom "Ciljevi islamske drave" Ebu-l-A'la Mevdudi, naprimjer, izdvaja dvije vrste ciljeva koji se postavljaju pred islamsku dravu: negativni ciljevi "kao to je odbijanje agresije i ouvanje slobode naroda i odbrana drave",21 i pozitivni ciljevi kao to je "zabrana svih stvari koje je Kur'an osudio".22 Mevdudi svoje razmiljanje zakljuuje afirmacijom totaliteta

21 Ebu-l-Ala el-Mevdudi, Nazarijjetu-l-islam ve hedjuh (Dedda: Daru-s-Sau-dijje, 1985), 47.

22 El-Mevdudi, Nezarijjetu-l-islam ve hedjuh, 22-23.


42

Louay M. Safi

dravnih ciljeva na temelju sveobuhvatnosti ciljeva erijata. On veli:

"Oito, nemogue je za takvu dravu da ogranii svoj okvir jer to je totalitarna drava koja regulira ukupan ljudski ivot i koja svaki aspekt ljudskog ivota boji svojom moralnom bojom i posebnim reformistikim programima. Tako niko nema pravo suprotstaviti se dravi i izuzeti se od odgovornosti govorei da je to i to privatna stvar u koju se drava ne moe mijeati. Ukratko, drava obuhvata ljudski ivot i svaku oblast civilizacije prema svojoj posebnoj moralnoj teoriji i posebnom reformistikom programu. Prema tome ona je, donekle, slina komunistikoj i faistikoj dravi. Ali uprkos ovom totalitetu, islamska drava je slobodna od boje koja dominira totalitarnim i autoritarnim dravama naega doba. Prema tome, islamska drava ne ograniava individualnu slobodu, niti u njoj ima mnogo prostora za diktaturu ili apsolutnu vlast."23 Gornji citat reflektira stanje konfuzije na koje smo upravo

ukazali. U jednom paragrafu autor opisuje islamsku dravu kao totalitarnu, poredi je s komunistikom i faistikom dravom i naglaava da se niko nema pravo suprotstaviti dravi i oduprijeti se njenom uplitanju u personalni ivot, a onda dvije reenice kasnije, upada u kontradikciju nijeui mogunost da islamska drava moe ograniiti individualnu slobodu.

Sigurno je tvrdnja o totalitarnom karakteru drave rezultat mijeanja dravnih funkcija vezanih za pravnu dimenziju

23 El-Mevdudi, Nezarijjetu-l-islam ve hedjuh, 24.


43


erijata sa funkcijama Ummeta vezanim za moralnu i obrazovnu dimenziju. Razlikovanje ove dvije vrste ciljeva je, dakle, od sutinskog znaaja za onemoguavanje drave da irem drutvu nametne normativni poredak utemeljan na uskom tumaenju Zakona. Islamska drava, treba to naglasiti, nije institucija posveena promoviranju interesa muslimanske zajednice, ve politiki sistem utemeljen na univerzalnim principima odan odravanju mira, sigurnosti i dobrobiti graana, neovisno o njihovoj doktrini, religiji, nacionalnosti, rasi ili spolu.

Kao to e biti pokazano na narednim stranicama, islamski sistem u prolosti nije doveo niti bi u budunosti trebao dovesti do nametanja uskog i ogranienog koncepta ili odreenog miljenja drutvu. To je zato to se s principom doktrinarnog i vjerskog pluraliteta raunalo ve od samog nastanka Ummeta kao sa kljunim politikim principom. Ovdje kur'anski stavci, kako mekkanski tako i medinski, jasno naglaavaju centralni znaaj principa vjerske slobode u islamskom konceptu.

U posljednje vrijeme briga o tome u kakvoj vezi e biti vjersko opredjeljenje s upranjavanjem vlasti nala je puta do redova islamista. Matine islamske grupe postupno prave otklon od ranih koncepata centraliziranog islamskog poretka kako su ga zamiljali rani lideri kao to su Hasen el-Benna i Tekijjuddin en-Nebehani. Voe glavnih islamskih pokreta u Egiptu, Jordanu, Pakistanu, Siriji, Turskoj i Tunisu, da spomenemo samo neke, javno su se izjasnili u korist demokratskog, pluralistikog sistema u kojem je sloboda govora i okupljanja garantirana svim graanima, neovisno o njihovoj politikoj orijentaciji ili vjerskoj pripadnosti.24

24 Raid el-Gannui, El-Hurijjat el-amme fi-l-devle el-islamijje (Ope slobode u islamskoj dravi), (Bejrut: Merkez dirasat el-vahde el-arebijje, 1993), 258.


44

Louay M. Safi

Temeljni principi Medinske draveIdeja islamske drave koju zagovaraju populistiki autori

danas je, kao to sam upravo pokuao pokazati, mjeavina nacionalistike strukture moderne drave s komunalnom/zajednikom (od zajednica, nap. prev.) strukturom historijskog erijata. Koncept drave koji rezultira iz toga je potpuna suprotnost naravi i svrsi politike zajednice koju je utemeljio Poslanik, mir i blagoslov na njega, ili su je historijski razvile kasnije muslimanske generacije. Kratak pregled vodeih principa prve islamske politike zajednice otkriva raskorak izmeu ta dva koncepta islamske drave. Principi i struktura rane islamske politike zajednice su sadrani u Medinskoj povelji (Sahifetu-l-Medine) koja je inila ustavnu osnovu politike zajednice koju je utemeljio Poslanik.25

Medinska povelja je ustanovila nekoliko vanih politikih principa koji su, kada se uzmu skupa, inili ustav prve islamske drave i koji su definirali politika prava i obaveze lanova novoosnovane politike zajednice, muslimana i nemuslimana podjednako, i koji su odreivali politiku strukturu drutva u nastajanju. Najvaniji principi Povelje su:

Prvo Povelja je proglasila da je Ummet politika zajednica, otvorena za sve pojedince odane njenim principima i vrijednostima, spremne ponijeti njene obaveze i odgovornosti. To nije zatvorena zajednica ije je lanstvo, sa svim pravima i garancijama koje sa sobom nosi, ogranieno na odabranu skupinu. Pravo na lanstvo u Ummetu je podrazumijevalo: a) prihvatanje principa islamskog sistema to se ogledalo

25 Za kompletan tekst Povelje vidi Ibn Hiam, Es-Sire en-nebevijje (Biografija Poslanika) (Damask. Dar el-kunuz el-edebijje, n.d.), vol. 1, str. 501-2.


45


u odanosti i podravanju moralnog i pravnog poretka, b) deklariranje privrenosti sistemu kroz praktini doprinos i borbu za ostvarivanje ciljeva islama. Dakle, privrenost i briga za javno dobro su principi koji odreuju lanstvo u Ummetu kao to ih definira prvi lan dokumenta: "Ovo je povelja koju daje Muhammed poslanik (koja e ureivati odnose) izmeu vjernika i muslimana Kureja i Jesriba (Medine) i onih koji ih budu slijedili, koji im se pridrue i koji se s njima budu borili."26

Drugo Povelja skicira opi okvir koji definira pojedinane norme i obim politike akcije unutar novoga drutva, zadravajui osnovne drutvene i politike strukture tada dominantne u plemenskoj Arabiji. Medinska povelja je zadrala plemensku strukturu negirajui istodobno plemenski duh i potinjavajui plemensku lojalnost jednom novom moralno utemeljenom pravnom poretku. Tako je Povelja, proglasivi da je nova politika zajednica "ummet za sebe koji iskljuuje ostale ljude", potvrdila plemensku podjelu, koja je ve bila oiena od plemenskoga duha saetog u sloganu "moja braa bila u pravu ili ne", podvrgavajui je viim principima istine i pravde. Povelja je proglasila da e doseljenici iz Kureja, Benu-l-Haris, Benu-l-Evs i druga plemena naseljena u Medini prema "svojim sadanjim obiajima plaati krvarinu, koju su i do sada plaali, i svaka e grupa otkupljivati svoje zarobljenike".27

Islamsko izbjegavanje da dokine plemenske podjele moe biti objanjeno s nekoliko faktora koji se mogu sumirati u sljedee tri take:

26 Ibid., 501.27 Ibid.


46

Louay M. Safi

a) Plemenska podjela nije bila samo politika podjela, ve i drutvena podjela koja je pripadnicima plemena osiguravala simbiotiki sistem. Zato bi dokidanje politike i drutvene pomoi koju je osiguravalo pleme prije razvoja alternative bio veliki gubitak za lanove drutva.

b) Pored toga to je bilo drutvena grupacija, pleme je predstavljalo ekonomsku zajednicu u harmoniji s pastoralnom ekonomijom dominantnom na Arabijskom poluotoku prije i nakon pojave islama. Plemenska podjela je idealna podjela za pastoralnu proizvodnju s obzirom da ona osigurava slobodu kretanja i migracije u potrazi za paom. Svaka promjena u ovom obrascu zahtijeva prioritetno poduzimanje inicijative za promjenu sredstava i metoda proizvodnje.

c) Moda najvaniji faktor koji opravdava plemensku podjelu unutar okvira Ummeta nakon to je posljednja objava oistila plemenski karakter od njegovog agresivnog i arogantnog sadraja, jeste ouvanje drutva i njegova zatita od opasnosti centralne diktature koja bi se mogla pojaviti u odsustvu sekundarne drutvene i politike strukture te koncentracije politike moi u rukama centralne vlasti.

Stoga je islam prihvatio politiki sistem utemeljen na konceptu Ummeta kao alternativu za razjedinjujui plemenski sistem i zadrao plemensku podjelu nakon to ju je oistio od agresivnih elemenata. Islam je pitanje promjene politike strukture ostavio postepenom razvoju ekonomskih i proizvodnih struktura. Iako je islamska objava izbjegavala bilo


47


kakve arbitrarne direktive iji bi cilj bio momentalno dokidanje plemenskih podjela, ona je otvoreno kritizirala plemenski i nomadski ivot.28

Tree islamski politiki sistem je prihvatio princip vjerske tolerancije utemeljene na slobodi vjere za sve lanove drutva. On je priznao pravo Jevrejima da ive po principima i pravilima u koje su vjerovali: "Jevreji Benu Avfa su jedna zajednica sa vjernicima. Jevreji imaju svoju vjeru a muslimani svoju." Povelja naglaava fundamentalni znaaj saradnje izmeu muslimana i nemuslimana u uspostavi pravde i odbrani Medine od spoljne agresije. "Jevreji moraju snositi svoje trokove a muslimani svoje. Svaka skupina mora pomoi drugoj protiv bilo koga ko napadne potpisnike ove Povelje. Oni se moraju savjetovati i dogovarati." Povelja je zabranila muslimanima da ine nepravdu Jevrejima ili da se svete nad sljedbenicima jevrejske vjere za svoju muslimansku brau ne vodei rauna o principima istine i dobra. "Jevrej koji nas slijedi ima pravo na pomo i jednakost. Njemu se nee initi zlo niti e se pomagati njegovim neprijateljima."29

etvrto Povelja predvia da drutvene i politike aktivnosti u novom sistemu moraju udovoljavati skupu univerzalnih vrijednosti i standarda koji sve ljude tretiraju podjednako. Suverenitet u drutvu nee pripadati vladarima ili nekoj posebnoj grupi, ve zakonu utemeljenom na pravdi i dobru, koji garantira dignitet svih lanova drutva. Povelja opetovano i esto naglaava temeljnu vanost pravde, dobrote i pravinosti, a na razliite naine osuuje nepravdu i tiraniju.

28 Kur'an, Et-Tevbe, 97 i El-Hudurat, 14.29 Ibn Hiam, Es-Sire, 501.


48

Louay M. Safi

"Oni e iz dobroinstva i osjeaja pravde, zajednikog svim vjernicima, iskupiti svoje zarobljenike" odreuje Povelja. "Bogobojazni vjernici e se boriti protiv pobunjenika i onih koji ele iriti nepravdu, grijehe, neprijateljstvo ili korupciju meu vjernicima. Ruka svake osobe bit e protiv njega, ak i ako to bude sin nekoga od njih" stoji u Povelji.30

Peto Povelja je uvela nekoliko politikih prava koja e uivati i pojedinci u medinskoj dravi, kako muslimani tako i nemuslimani, kao to su: a) obaveza da se pomogne ugnjetenim; b) izvan zakona je stavljena krivica po srodstvu koju su esto prakticirala predislamska arapska plemena: "Osoba nee odgovarati za nedjela svoga saveznika"; c) sloboda vjerovanja: "Jevreji imaju svoju vjeru, a muslimani svoju"; d) sloboda kretanja iz i u Medinu: "Ko god eli napustiti Medinu siguran je, i ko god eli ostati u Medini siguran je, osim onoga ko se ogrijeio o nekoga ili je poinio grijeh."31

Religija i drava u historijskom muslimanskom drutvuPotujui uputu objave, Ummet je tokom znaajnog

dijela svoje duge historije potivao princip vjerske i kulturne raznolikosti. Muslimanske vlasti od vremena hulefai-raiduna su titile slobodu vjere i omoguile nemuslimanskim manjinama da prakticiraju svoje vjerske rituale, da ispovijedaju svoju vjeru i da provode svoje vjerske zakone prema autonomnom administrativnom sistemu. Na isti nain Ummet u cjelini potivao je doktrinarni pluralizam s njegovim konceptualnim

30 Ibid.31 Ibid.


49


i pravnim dimenzijama. On se odupro svakom pokuaju da se politika vlast uvue u stavljanje na stranu jedne od rivalskih grupa ili dadne prednost jednoj ideolokoj grupi nad drugom. On je takoer insistirao na umanjivanju uloge drave i ograniavanju njenih funkcija na limitiranu sferu.

Svako ko se odlui prouavati politiku historiju islama vrlo brzo shvati da su sve politike prakse, koje su krile princip vjerske slobode i pluralizma, bile izuzetak od pravila. Naprimjer, nastojanja halife El-Me'muna da nametne doktrinarnu jednoobraznost u skladu s mu'tezilskim tumaenjima te da iskoristi svoj politiki autoritet i podri jednu stranu ukljuenu u doktrinarne razmirice bili su osueni od strane uleme i veine Ummeta. Njegovi napori da postigne doktrinarnu homogenost zabranom i silom su se na kraju sukobili s voljom Ummeta koji je odbio da doktrinarne i teoretske probleme rjeava sabljom. To je prisililo Vasika Billaha, treeg halifu nakon El-Me'muna, da odustane od uloge koju su na sebe preuzeli njegovi prethodnici te da odbaci njihove represivne mjere.

Oito, muslimani su historijski prepoznali da je glavni cilj uspostave nekog sistema stvaranje generalnih uvjeta koji e omoguiti ljudima da ostvare svoje obaveze kao moralni subjekti boanske volje (hulefa'), a ne da silom nametne uenja islama. Mi stoga pojavu organizacija koje prisiljavaju Ummet da slijedi jedno usko tumaenje i koje pozivaju na upotrebu politike vlasti radi prisiljavanja ljudi na pokoravanje islamskim normama vidimo kao rezultat mijeanja uloge i ciljeva Ummeta s ulogom i ciljevima drave. Ummet ima za cilj da izgradi islamski identitet, da osigura atmosferu koja pomae duhovnom i mentalnom razvoju pojedinca te da osigura uvjete


50

Louay M. Safi

u kojima e svako moi ostvariti svoju ivotnu ulogu i ciljeve unutar opeg zakonskog okvira. Drava u meuvremenu ini napore da koordinira aktivnosti Ummeta u svrhu iskoritavanja prirodnih i ljudskih potencijala i mogunosti za prevazilaenje politikih i ekonomskih problema i prepreka koje ometaju razvoj Ummeta.

Pravljenje razlike izmeu opeg i posebnog u erijatu te razlikovanje odgovornosti Ummeta i drave jeste nuno ako elimo izbjei pretvaranje politike moi u mehanizam za promicanje posebnih interesa i ako elimo osigurati da dravne agencije i institucije ne onemoguuju pojedinani i drutveni progres ili ometaju duhovni, konceptualni i organizacijski razvoj drutva.

Razlikovanje civilnog drutva i draveHistorijski, zakonodavne funkcije u muslimanskom

drutvu nisu bile ograniene na dravne institucije. Postojao je itav spektar zakona vezanih za pravna pitanja i na moralnom i na zakonskom nivou. S obzirom da se glavni dio zakona vezanih za ugovorne odnose izmeu pojedinaca odnosi na juristika zakonodavna tijela, sudske slube mogu biti vezane direktno za Ummet, a ne za dravu. Treba naglasiti da je pravljenje razlike izmeu graanskog drutva i drave mogue odrati samo podjelom zakonodavnog procesa na razliite oblasti koje reflektiraju i geografske, i normativne razlike u politikom drutvu.

Vanost diferencirane strukture zakona nije ograniena na njegovu sposobnost da se suprotstavi sklonosti centralizacije vlasti koja karakterizira zapadni model drave. Ona je takoer


51


vana kao garancija vjerskim manjinama. Islamski model treba odrati zakonodavnu i administrativnu neovisnost sljedbenika razliitih religija s obzirom da komunalno zakonodavstvo ne spada pod dravnu vlast. S druge strane, veinski model demokratske drave oduzima vjerskim manjinama njihovu zakonsku neovisnost i insistira na podvrgavanju svih graana jednom pravnom sistemu koji esto odraava doktrinarne i moralne vrijednosti vladajue veine.

Rana muslimanska zajednica bila je svjesna potrebe za razliitim zakonima radi osiguranja moralne autonomije i marljivo je radila na osiguranju jednake zatite pred zakonom kada su u pitanju temeljna ljudska prava. Tako su rani pravnici priznali da nemuslimani koji su sklopili ugovor mira s muslimanima imaju pravo na punu vjersku slobodu i jednaku zatitu zakona kada su u pitanju prava na osobnu sigurnost i imovinu. Muhammed ibn el-Hasan e-ejbani nedvosmisleno kae da kada nemuslimani sklope ugovor o miru s muslimanima: "Muslimani nee prisvajati njihove (nemuslimanske) kue ili zemlju niti e ulaziti u bilo koji njihov dom. Ovo zato jer su oni postali stranka u ugovoru o miru i zato to je Poslanikov izaslanik na Hajberu proglasio da imovina nijednog nemuslimana koji je sklopio sporazum sa muslimanima nije dozvoljena (muslimanima). To je i zbog toga to su oni (nemuslimani) sklopili ugovor o miru s muslimanima kako bi uivali u svojoj imovini kao i muslimani."32

Isto tako, rani muslimanski pravnici su priznali pravo nemuslimana na samoopredjeljenje pa su im dali punu moralnu i zakonsku autonomiju u selima i gradovima pod njihovom

32 Muhammed ibn Ahmed es-Serahsi, erhu Kitabi es-Sijeri l-Kebir (Pakistan: Nasrullah Mansour, 1405AH), 4: 1530.


52

Louay M. Safi

kontrolom. Tako je E-ejbani, autor najautoritativnijeg djela o pravima nemuslimana, insistirao da krani koji su sklopili ugovor o miru (zimme) s muslimanima i tako postali zimmije imaju punu slobodu da trguju svinjetinom i alkoholom u svojim gradovima iako takvo to muslimani smatraju nemoralnim i ilegalnim.33 Meutim, zimmijama je to bilo zabranjeno initi u selima i gradovima pod kontrolom muslimana.

Slino tome, rani muslimanski pravnici su priznali pravo zimmijama da obavljaju javne funkcije ukljuujui funkciju sudaca i ministara. Meutim, s obziom da se sudije moraju pozivati na zakone utemeljene na vjerskim tradicijama razliitih vjerskih zajednica, nemuslimani nisu mogli biti sudije u muslimanskim zajednicama niti je muslimanskim sudijama bilo dozvoljeno da primjenjuju erijat na zimmije. Nema neslaganja izmeu razliitih pravnih kola oko prava nemuslimana da nad njima vladaju njihovi zakoni. Oni su se jedino razili oko toga da li su pozicije koje su obnaale nemuslimanske sudije za prekraje bile sudske po naravi te da li se oni mogu zvati sudijama (judges) ili su njihove funkcije bile isto politike to bi automatski znailo da su nemuslimanski suci, ustvari, politiki lideri.34 El-Maverdi je sa svoje strane napravio razliku izmeu dvije vrste ministarskih pozicija: opunomoeni ministar (vezir tefvid) i izvrni ministar (vezir tenfiz). Razlika izmeu dvije pozicije je u tome to prvi djeluje neovisno od halife dok drugi moe djelovati samo po

33 Ibid.34 Ali ibn Muhammed el-Maverdi, El-Ahkam es-sultanijje (Kairo: Dar el-fikr,

1983/1401), 59.


53


njegovim instrukcijama i u okviru zadatih ogranienja.35 Stoga su rani pravnici dozvolili da zimmija vri funkciju izvrnog, ali ne i opunomoenog ministra.36

No, iako je rano erijatsko pravo priznalo graanska i politika prava i slobode nemuslimanima zimmijama, erijatska pravila su doivjela drastinu reviziju poevi od 8. hidretskog stoljea. To je bio period velikih previranja irom muslimanskog svijeta. To je vrijeme kada su Mongoli pregazili centralnu i zapadnu Aziju nanosei ogromne gubitke raznim dinastijama i kraljevstvima. Tada su razorili i sjedite hilafeta, Bagdad. To je i period krstake kontrole nad Palestinom i obalom Sirije. Na zapadu, muslimanska vlast u paniji se polahko smanjivala. U takvim uvjetima nepovjerenja i sumnje Ibnu-l-Kajjim je u jednom traktatu objavio skup odredbi koje su bile pripisane ugovoru izmeu halife Omera i sirijskih krana.37 Porijeklo ovih odredbi je sumnjivo, ali je njihova svrha bila jasna: poniziti krane zimmije i obiljeiti ih nainom odjevanja i vanjtinom. Meutim, njihov utjecaj je bio ogranien jer su Osmanlije, kao nasljednici Abbasija na mjestu vladajue sile u muslimanskom svijetu, nastavili ranu praksu garantiranja zakonske i administrativne autonomije nemuslimanskim podanicima.

Islam, civilno drutvo i dravaModerna drava se pojavila kako bi zatitila individualnu

slobodu od arbitrarne vlasti i kako bi osigurala da lanovi

35 Ibid.36 Ibid.37 Ibn el-Kajjim, erhu e-urut el-'umerijje (Bejrut: Dar el-ilm li-l-melajin,

1961/1381).


54

Louay M. Safi

politikoga drutva imaju punu kontrolu nad javnim institucijama. Da bi to uinila, moderna drava je nala za nuno da javne institucije oslobodi od kontrole svih ekskluzivnih grupa ukljuujui i organizirane religije. Meutim, uprkos jasne elje pionira sekularne drave da vjerski moral zamijene s graanskom vrlinom kao moralnom osnovom drave, sekularizam je vremenom razvio antireligijske tendencije dovodei do postepene erozije moralnog konsenzusa. Stalna erozija moralnosti i sveprisutna korupcija u modernoj politici prijete da pretvore dravu u instrument u rukama korumpiranih slubenika i njihovih egoistinih tienika.To je prouzroilo pozive za povratak religije i religijski organi- ziranih grupa u politiku arenu. Nigdje ovi pozivi nisu glasnijii jasniji nego u muslimanskom svijetu gdje su islamske vrijednosti historijski imale velikoga utjecaja na politiku zajednice.Naalost, ponovno ujedinjenje, kako ga zamiljaju zagovariva-i islamske drave, esto se predstavlja u grubim i pojedno- stavljenim terminima zbog neuspjeha da se uoi velika briga koju su rani muslimani brinuli kako bi bili sigurni da drava i u svojim ciljevima, i u strukturi uzima u obzir slobodu iinteres svih unutarreligijskih i interreligijskih podjela.To poziva muslimanske mislioce da pristupe novom promilja- nju koje e za cilj imati redefiniranje politikih principa i vlasti.inei to, muslimanski mislioci trebaju biti u potpunosti svje-sni potrebe da nadiu historijske modele politikog organiziranja muslimanskog drutva. Politike strukture i procedure koje su primjenjivali rani muslimani bile su direktno vezane za njihove drutvene strukture, ekonomski i tehnoloki razvoj tepolitiko iskustvo. I dok historijski islamski modeli predstav- ljaju rudnik znanja za savremene muslimane koje oni mogu


55


koristiti, bilo kakva izvodiva formulacija modernog islamskog modela drave, vjerne islamskim vrijednostima i etosu, mora biti rezultat svjeeg razmiljanja koje uzima u obzir strukturu modernog drutva. Ja vjerujem da islamska politika misao moe dati ogroman doprinos rekonstrukciji moralnoga jezgra drutvenoga ivota i ouvanju religijskih tradicija bez rtvovanja principa slobodei jednakosti koje promovira moderna drava. Osnovna zna-ajka islamskog politikog iskustva jesu ogranienja koja je hi- storijsko muslimansko drutvo uspjelo nametnuti ponaanju vladara, te prisustvo ivog i snanog civilnog drutva. Mnoge funkcije koje danas obavlja sekularna drava bile su povjerene civilnim institucijama ukljuujui obrazovanje, zdravstvo izakonodavstvo. Drava se uglavnom bavila pitanjima sigurno-sti i odbrane, te predstavljala posljednju instancu u pitanju ad-ministracije pravde. Ovakvo razumijevanje dravne vlasti vje- rovatno bi oslobodilo vjerske zajednice od intervencije dravei dravnih slubenika sklonih nametanju svojih vjerski uteme- ljenih vrijednosti i ideja svim lanovima drutva ukljuujuii one koji s njima ne dijele neke od tih vrijednosti i ubjeenja.Ideje individualne slobode i jednakosti su inherentne islamskoj politikoj misli i ti principi zahtijevaju da pojedinci imajuosnovne civilne slobode koje prua moderna drava. Meu-tim, oslobaajui civilno drutvo od teke dravne ruke, proi- rujui pojedinane slobode na zajednicu i priznajui moralnu autonomiju drutvenim grupama, drutvene i religijske grupeu islamskoj koncepciji prava (erijat) imale bi kapacitet da za-konski ureuju svoj unutarnji moral i pitanja u svojoj zajed- nici. I dok bi nova sfera slobode steena ovim aranmanom omoguavala pravljenje razlike izmeu graana, jednakost


56

Louay M. Safi

kao kriterij pravde bi se sauvala u novoj sferi javnoga prava i u pristupu javnim institucijama, tj. u pitanjima koja se tiuzajednikih interesa i meuzajednikih odnosa.


57

3EL-MAVERDIJEV POLITIKI MODEL: PRINCIPI

ISLAMSKOG POLITIKOG SISTEMA

Syed A. AhsaniBivi pakistanski ambasador

Zapadnu dominaciju nad muslimanskim zemljama islamski mislioci su, shodno politikom sistemu, ocijenili na tri naina. Apologete se zauzimaju za potpuno usvajanje zapadnog modela demokracije. Tradicionalisti, s druge strane, smatraju da e ovakav pristup dovesti do sekularizacije koja je u suprotnosti s islamskim uenjem. Trea grupa, umjerenjaci, preferiraju srednji put smatrajui da je potrebno iskoristiti uenje Zapada istovremeno se pridravajui osnovnih naela erijata. Ove podjele nisu novina, one su postojale i u vrijeme Abbasija kada su mu'tezile (racionalisti) dali primat razumu. Uspon filozofije u vrijeme vladavine halife El-Me'muna izazvao je strah kod vjerskih uenjaka da bi racionalistiko tumaenje moglo ugroziti Objavu. To je dovelo do pojave dvije struje: ehlu-l-hadis, odnosno tradicionalista, koji su potuno odbacivali razum, i e'arija, koji su ga ograniavali da bi sauvali Objavu od odbacivanja. Maverdi, koji se ovim pitanjem poeo baviti kasnije, nakon to su racionalistika razmiljanja zabranjena, nije pripadao nijednoj od ove dvije struje. On je bio nezavisni mislilac koji se vrsto zalagao za racionalistiku teologiju prema


58

Syed A. Ahsani

kojoj je Objava tiha i ne namee zakone. Njegov najvei doprinos bilo je uvoenje koncepta "politike pravde" u erijat.

Maverdi u svom djelu El-Ahkamu-s-sultanijje tvrdi da erijat nije dovoljan kriterij za pravdu ('adl). On time ukazuje na uvrijeenu praksu meu muslimanskim vladarima da se erijat stavlja na istu razinu s preporukama alima. Alimi su bili zadovoljni ovakvom situacijom i postepeno su prestajali suditi o politici halife. To je dovelo do razdvajanja vjere od politike, indirektno pobijajui gledite da su drava i vjera u islamu nerazdvojne.38 Porijeklo ove ideje lei u praksi poslanika i dravnika Muhammeda, a.s., i pravovjernih halifa, u periodu formiranja islama.39

Medinski ustavMedinski ustav je najstariji ustav za koji se zna u historiji.

Postavio je princip legalnosti, tj. potinjenosti drave vladavini zakona.

Glavne odlike Medinskog ustava1. Teritorija je umjesto plemenskog porijekla postala

osnova za dodjelu dravljanstva. Svi stanovnici, ukljuujui i politeiste i Jevreje, postali su jedna zajednica. (lanovi 20b i 25)

38 Autor nudi podrobnu analizu Maverdijeve obuhvatne politike studije, objanjavajui na koji nain su razliiti uenjaci, prije i nakon Maverdija, razmatrali vezu izmeu razuma i Objave, i kako je politika, ukljuujui i pravdu, povezana sa objavom, te poredei islamsku i zapadnjaku misao. On zakljuuje da su muslimani nakon uticaja zapadne politike misli, u de-vetnaestom i dvadesetom stoljeu, shvatili da postoji potreba da se islamski politiki sistem vie intelektualno orijentie.

39 Mikhael Hanna, Politics and Relevation: Mawardi and after (Edinburgh, UK: Edinburgh University Press, 1995).


59

El-Maverdijev politiki model: Principi islamskog politikog sistema

2. Poslanik je postao predsjednik drave i vrhovna sudska instanca.

3. Odbaena je praksa tiranije i nepravde (lanovi 13, 15, 16, 36 i 47). Uspostavljena je jednakost kao osnovni princip islamske drave (lanovi 15, 17, 19 i 45).

4. Prihvaen je princip pacta sunt servanda (ugovori su obavezujui), u obliku u kojem postoji i u savremenom meunarodnom pravu. Ovim principom omogueno je ostalim plemenima i manjinama da prihvate Medinsku povelju.

5. Posebne mjere su predviene za ubistvo i pruanje utoita kriminalcima. Uspostavljena je odgovornost samo onih koji su poinili zloin i zabranjeno pojedincima da sklapaju zasebne mirovne sporazume s dravnim neprijateljima. Jevreji su imali svoj udio pri podjeli plijena, ali su takoer snosili i dio trokova ratovanja. U tom sluaju, nisu plaali dizju (porez po mukoj glavi porodice).

6. Neki dijelovi tradicije, kao to je naprimjer nagrada za hvatanje ubice, zadrani su na principu 'urfa (obiajnog prava). Na taj nain je iz tradicije preuzeto sve ispravno, a odbaeno neispravno.

7. Ustav je bio sveobuhvatan dokument, koji je pokrivao: pravo, odbranu, planove za napad i borbu u sluaju napada, finansijske izvore, zekat, ugovore i delegiranje.

8. Politiki sistem koji je uspostavljen Medinskim ustavom obuhvatio je legislativnu,40 njenu pravosudnu i izvrnu funkciju, predvidjevi tako savremene dravne sisteme.41

40 Poslanik, a.s., je poglavarima drava i plemena poslao 30 pisama, poslao 80 delegacija, potpisao 33 ugovora i organizovao 85 bitaka i odbrana.

41 Muhammad S. Qureshi, Foreign Policy of Hadrat Muhammad (New Delhi: Kitab Bhavan, 1993).


60

Syed A. Ahsani

Pokuat emo, kroz analizu Maverdijevog modela u kontekstu mu'tezilijske i e'arijske rasprave, opisati principe koji se mogu nauiti i preuzeti iz modela pravednih halifa (el-hulefa'u-r-raidun). Osim toga,

Date post:	17-Jul-2016
Category:	Documents
Upload:	bosnamuslim-media
View:	96 times
Download:	16 times

Muslimanski doprinos svjetskoj civilizaciji - grupa autora

Documents