Povijest MađarskeBARBAT

ZAGREB, 1995.

UREDNIKPéter Hanák

SURADNICIKálmán Benda, László Makkai, Zsuzsa L. Nagy,Emil Niederhauser, György Spira, Károly Vörös

PREVELIDr. Drago Roksandić i Veljka Čolić-Peisker

NASLOV IZVORNIKAPéter Hanák, urednikTHE CORVINA HISTORY OF HUNGARYFROM EARLIEST TIMES UNTIL THE PRESENT DAY© Péter Hanák, 1991Published by Corvina Books, Budapest

IZDAVAČ»Barbat« Zagreb, Nova Ves 77b

ZA IZDAVAČAVladimir Štokalo

UREDNIKDr. Drago Roksandić

RECENZENTIDr. Igor KaramanDr. Drago Roksandić

LEKTORTomislav Salopek

KOREKTORIMirna ŠtokaloVesna Pavković

ISBN 953-181-007-9

IZDAVANJE KNJIGE PRIPOMOGLI SUMinistarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti Republike HrvatskeInstitut Otvoreno društvo – Hrvatska

1

SADRŽAJ

Prepoznavanje poznatog (DR. DRAGO ROKSANDIĆ)

Urednički predgovor

UGARSKA U SREDNJEM VIJEKU

Seoba i stvaranje mađarske državePovijest Karpatskog bazena do kraja rimske vlastiHuni, Teutoni, Avari i Slaveni u Karpatskom bazenuOd Urala do Dunava: mađarska pretpovijestOsvajanje i napadiUtemeljenje države

Srednjovjekovna UgarskaRane promjene u mađarskoj državiUčvršćivanje feudalne državeMađarska kultura u ranomu srednjem vijekuBorbe s barunima (1242.–1308.)Gubitak ugarskih posjeda na JadranuRane borbe s TurcimaPokušaji stvaranja poduavskog carstvaMađarska privreda u srednjem vijekuSeljački rat 1514. i mohačka bitkaGotička kultura u UgarskojRana renesansna kultura u Ugarskoj

UGARSKA NA POČETKU NOVOG DOBA

Podjela Ugarske na tri dijelaPosljedice MohačaUspon Erdelja i dugi ratHumanistička kultura i reformacija u UgarskojBocskai i hajdučki rat za neovisnostNapori Gábora Bethlena radi ugarskog ujedinjenjaSreće i nesreće dvojice RákóczijaVječno kmetstvo i nasljedno plemstvo u doba turske okupacijeKultura u »stoljeću mađarskog pada«

Ponovno ujedinjenje Ugarske u Habsburškom imperiju»Oružje, oružje nam treba i herojska odlučnost«»Krv Zrinskoga plavi Beč...«»Naprijed, kuruci, naprijed!«»Želio bih da naš narod ne ostane u neznanju«»Naši zemljaci su spremni, treba im vođa«»S Bogom za državu i slobodu«»Moja je namjera poduzeti sve za sreću moje domovine«Naseljavanje i preuređenje u XVIII. Stoljeću»Naš život i naša krv«»Svaki je narod postao obrazovan u svojemu vlastitom jeziku«Prvi sluga države

2

USPON KAPITALIZMA U UGARSKOJ

Utjecaj francuske revolucije i doba reformi»Habsburška će nasljedna loza biti prekinuta«»Mađarski građani, zakunimo se na život ili smrt«Napoleonski ratoviPrema dobu reformiIstván Széchenyi i reformni pokret»Sloboda i vlasništvo«Na putu u kapitalizamMađarska kultura u prvoj polovici XIX. stoljećaNacionalna buđenja u Podunavlju

Buržoaska revolucijaIzbijanje revolucije u ožujku 1848.Revolucionarni tabor i kontrarevolucijaPočetak rata za neovisnostSlom Revolucije

Razdoblje apsolutizma i dualizmaGodine despotizma»Nacija će izdržati«Lajos Kossuth u izbjeglištvuNagodbaAustro-Ugarska – imperij proturječjaMađarski ministar na Ballhausplatzu»Ne diraj lava dok spava«»Idemo prema zemlji slobode«»Doba utemeljitelja«Suton romantizmaTisućljećeNarodi i narodne manjine u dualizmuLice UgarskeŽivot siromašnihPotresPočeci radničkog pokreta u Ugarskoj»Paun slijeće«Put u SarajevoIzbijanje rataProblemi na bojišnici – i kod kuće

MAĐARSKA NAKON 1918.

Revolucije 1918. i 1919.Vojni kolaps i revolucija 1918.Prema liberalnoj demokracijiSovjetska RepublikaNade, stvarnost, posljedice

Između dvaju svjetskih ratovaUspon na vlast Horthyjeva režimaPolitička konsolidacija pod Istvánom Bethlenom

3

Velika gospodarska kriza i skretanje udesnoTok i poteškoće vanjske politikeLijeva oporba Horthyjevu režimuEkonomija i društvo u međuratnom razdobljuPromjene u stilu životaValovi iseljavanjaKultura i umjetnostiNa pragu rataMađarska ulazi u drugi svjetski ratPokušaj primirja i izlaska iz rata

Na socijalističkom putuOslobođenje MađarskeNova snagaGospodarstvoPromjene u društvu i životnim uvjetimaKulturni i intelektualni život

Suradnici

Kazalo zemljopisno-povijesnih pojmova

4

Prepoznavanje poznatog

UZ PRVU POVIJEST MAĐARSKE NA HRVATSKOM JEZIKU

»Povijest Mađarske od najranijih vremena do danas« (»The Corvina History oj Hungary from Earliest Times to the Present Day«, Budimpešta: Corvina, 1991.), prva u nas objelodanjena mađarska povijest na hrvatskom jeziku, koncepcijski i urednički djelo je jednoga od najuglednijih suvremenih mađarskih povjesničara, Pétera Hanáka. Izvedena je suradnjom čitave skupine prvorazrednih istraživača, čiji je doprinos razvitku mađarske historiografije u posljednjih pola stoljeća, u područjima vlastitih specijalizacija, odlučujući. Većina njih znatan je dio svojega radnog vijeka provela u Institutu za povijest Mađarske akademije znanosti. Unatoč međusobnim svjetonazornim razlikama, kao i razlikama u shvaćanju »zanata povjesničara«, u svojemu zajedničkome radnome prostoru nedavno preminuli Kálmán Benda te Lászlo Makkai, Zsuzsa L. Nagy, Emil Niederhauser, György Spira i Károly Vörös stekli su kulturu zajedničkoga istraživačkog rada, bez koje su djela poput ovih jednostavno nezamisliva.1 Ovim djelom – znanstvenopopularnom sintezom, koja je izvorno napisana na engleskom jeziku (»One Thousand Years. A Concise History oj Hungary«, Budimpešta: Corvina, 1988), a u međuvremenu prevedena na više drugih svjetskih jezika – suvremena mađarska historiografija i kultura uspješno se predstavljaju u svijetu na način koji nedvojbeno olakšava komunikaciju unutar sve brojnije i multikulturalnije intelektualne zajednice. Djelo svjedoči o naporu da se mađarsku povijest predoči inozemnim čitateljima na inovativan način, koji je tradicija moderne »globalne historije« u Europi i svijetu nametnula kao jedan od najvažnijih kriterija prepoznavanja istraživačke zrelosti neke nacionalne historiografije. Trudeći se mađarsku povijest izložiti u mnoštvu društvenih i prirodnih, ekonomskih i kulturnih, pravnih i političkih, vojnih i diplomatskih međuovisnosti, a dosljedno nastojeći osloboditi vlastite interpretacije bilo kakva naprečac izvedenoga historijskog determinizma, P. Hanák i suradnici nedvojbeno su uspjeli napisati djelo koje će svakog manje ili vise neupućena čitatelja u svijetu približiti povijesnoj baštini mađarskog naroda i potaknuti ga da s još više razumijevanja prati razvojne procese i aspiracije u mađarskoj kulturi i mađarskome društvu. S tog je stajališta ova knjiga primjer kako se i na vrlo ograničenu prostoru mogu pokušati izvesti sinteze s dalekosežnim znanstvenim i kulturnim implikacijama.

U tom su smislu mađarska historiografija i kultura inače već duže vrijeme vrlo poticajne za niz drugih, susjednih nacionalnih kultura, a ovo je samo jedan u nizu izdavačkih pothvata kojima se mađarski stvaraoci ne samo »predstavljaju« Europi i svijetu već i »uključuju« u brojne duhovne kontroverze u suvremenoj europskoj i svjetskoj kulturi u posljednjih četvrt stoljeća. Izvorišta takve tradicije komunikacije sa svijetom mnogo su dublja.2

1 U vrijeme demokratskih promjena u mađarskome društvu godine 1990., kada, dakle, nastaje i ovo djelo, Nacionalni komitet mađarskih povjesničara objelodanio je sedam svezaka zbirke »Études Historiques Hongroises 1990« (urednik Ferenc Glatz), s velikim mnoštvom znanstvenih članaka na više svjetskih jezika, pod sljedećim naslovima: 1. »Settlement and Society in Hungary«, 2. »Ethnicity and Society in Hungary«, 3. »Environment and Society in Hungary«, 4. »European Intellectual Trends and Hungary«, 5. »Reformists and Radicals in Hungary«, 6. »The Stalinist Model in Hungary« i 7. »The Selected Bibliography of Hungarian Historical Science 1985–1989«. Velika većina tekstova pisana je s nastojanjem da se temeljna istraživačka pitanja u mađarskoj historiografiji interpretacijski učine »prepoznatljivima« u dominantnim istraživačkim kretanjima u euro-američkoj historiografiji, a i bibliografija je sročena tako da se već na prvi pogled, po klasifikacijskim kriterijima, mogu uočiti inovacijska kretanja u mađarskoj historiografiji. U tom je smislu i Hanákova sinteza samo jedno od djela slične duhovne inspiracije.2 Na ovom je mjestu potrebno navesti samo neke od naslova kojima se u nas inače malo tko koristi, bez pretenzije za predočavanjem bilo kakve iscrpnije bibliografije sinteza mađarske povijesti objavljivanih na svjetskim jezicima: J. Nadányi, J. Howell, »Florus Hungaricus, or, The History of Hungary and Transylvania«, London, 1664; D. Brenner, »Histoire des révolutions de Hongrie... «, La Haye, 1739; I. Fessler, »Die Geschichten der Ungern und ihrer Landsassen... «, Leipzig, 1815–25; J. Schneller, »Die Geschichte Ungarns«, sv. I–III, Dresden, 1829–1833; P. Teleki, »The evolution of Hungary and its place in European history«, New York, 1923; Gulf Breeze, Fla., 1975; F. Eckhardt, »Histoire de la Hongrie«, Pariš, 1932; D. Kosáry, »A history of Hungary«, Cleveland, New York, 1941; D. Sinor,

5

Otkako je nakon sloma mađarske revolucije godine 1956., uzrokovana sovjetskom vojnom intervencijom, postupno bio započeo proces »liberalizacije« mađarskoga »gulaš-socijalizma«, mađarska se intelektualna elita, a u njoj i povjesničari, nastojala optimalno koristiti dostupnim mogućnostima otvaranja preko granica blokovski podijeljena kontinenta i svijeta. Bila je to gotovo instinktivna reakcija kulturne i znanstvene elite zemlje čija je povijest uvijek bila povijest opstojnosti na granicama svjetova i čija je budućnost bila izvjesnija samo tada kada nijedna od dimenzija mađarske multiregionalnosti u kontinentalnim obzorjima nije bila isključena iz mađarske svakodnevice. Mnogi vidovi toga četvrtstoljetnoga procesa još ni danas nisu dovoljno poznati, ali je činjenica, kada je riječ o historiografiji, da su mađarski (i – dodajmo ovom prilikom objektivnosti radi – poljski) povjesničari ustrajnim objavljivanjem niza najvažnijih svojih radova u vlastitim izdanjima na svjetskim jezicima mađarsku historiografiju i kulturu učinili neprijepornim činiocem multiregionalne istraživačke i kulturne »arhitekture« u Srednjoistočnoj Europi, a danas, poslije godine 1989., mogli bismo reći i mnogo više od toga. U tom se smislu i ova znanstvenopopularna sinteza pojavila kao jedna od posljedica dijaloga s Europom i sa svijetom, koji su započeli znatno prije njezina nastanka i koji svjedoče da se i u duhovno krajnje skučenim okolnostima mogu stvarati djela s europskim referencijama.

U tom se smislu pojavilo i ovo, hrvatsko izdanje, i to prijevodom s engleskog jezika najrecentnijega mađarskog izvornika, prerađena nakon uvođenja sustava višestranačke političke demokracije u Mađarskoj godine 1990.3

Pojava ovoga djela u nas nužno ima mnogo drukčije konotacije nego manje-više bilo gdje drugdje u svijetu, gdje je ono prevedeno i gdje ga se doživljava kao neku vrstu mađarske znanstvenopopularne autopercepcije. Mnogim je čitateljima u nas vjerojatno i nepoznata već naglašena činjenica da je pred njima prva povijest mađarskog naroda ikada objavljena na hrvatskom jeziku, što već samo po sebi mora izazivati čuđenje, ako se uvijek iznova ne uzimaju u obzir ograničenja hrvatske i mađarske tradicije 19. i 20. stoljeća. Osim toga, iako je nekoliko vodećih suvremenih hrvatskih povjesničara u višegodišnjoj komunikaciji s najpoticajnijim mađarskim povjesničarima, a ponajviše su to Mirjana Gross i Igor Karaman, u nas jedva da je sustavnije prevedeno išta što je od trajnije vrijednosti na mađarskoj strani. Dakako, isto se može reći i za hrvatske prijevode na mađarski, ali je to uočiti ipak prije svega obveza mađarskih kolega.4 Iako je u novije vrijeme dosta učinjeno u regionalnoj suradnji povjesničara u zajednici Alpe-Adria, pa i u nekim drugim projektima, bez straha od temeljno pogrešnog zaključka može se ustvrditi da je komunikacija mađarskih povjesničara sa svijetom tekla i teče ponajviše i dalje izvan konteksta mađarsko-hrvatskih/hrvatsko-mađarskih odnosa. A to je ono nad čime se vrijedi zamisliti s obiju strana i zbog čega bi ovu knjigu trebalo shvatiti ne samo kao znanstvenu obavijest, namijenjenu mnoštvu manje ili više stručnih čitatelja ili tek duhovnih znatiželjnika, tj. onih ljudi o kojima možda prije svega i ovisi životnost jednoga kulturnog kruga, nego i kao poticaj da se i s hrvatske, a

»History of Hungary«, New York, 1959; Westpoint, Conn., 1976; K. Eszláry, »Histoire des institutions publiques hongroises«, Pariš, 1959; D. Kosáry, S. Várdy, »History of the Hungarian Nation«, Astor Park, Fla., 1969; I. Barta, E. Pamlenyi, »A history oj Hungary«, Budapest, 1973; London, 1975; P. Sugar, P. Hanák, T. Frank, »A History of Hungary«, Bloomington, 1990. itd.3 K tome, posljednje je poglavlje u hrvatskom izdanju, ono koje se odnosi na razdoblje od godine 1945. do 1990., posebno dopunjeno za ovu priliku u izravnu dogovoru s profesorom Hanákom. U ovom je izdanju svagdje u načelu sačuvano pisanje imena mađarskom grafijom, osim kada je riječ o pojmovima iz hrvatske povijesti, čiji su mađarski nazivi navedeni u kazalima. U osnovnom su tekstu hrvatski pisana i ona mađarska imena koja su tradicijski ukorijenjena u svojemu kroatiziranom obliku (npr. kralj Matijaš). Ako se u tekstu rabio kakav naziv u engleskom obliku, u ovom je prijevodu u načelu prevođen na hrvatski.Posebno treba upozoriti na brojne poteškoće u prevođenju pojmova »Hungary« i »Hungarian«, koji se u hrvatskom prevode i kao »Mađarska« i kao »Ugarska«, odnosno i kao »mađarski« i kao »ugarski«. Dakako da dvojbi nije bilo kada je riječ o mađarskoj povijesti nakon godine 1918. Za čitavo prethodno tisućljetno razdoblje u načelu se slijedilo kontekstualno rješavanje problema, što ne znači da pri tome kadšto nije bilo većih poteškoća.4 Bibliografija radova hrvatskih povjesničara na mađarskom jeziku i mađarskih na hrvatskom, makar za razdoblje od posljednjih pedesetak godina, koliko nam je poznato, još uvijek ne postoji.

6

nadajmo se i s mađarske strane, načini neka vrsta salda u hrvatsko-mađarskoj »uzajamnosti« u historiografiji, dakako, u kreativnome smislu, dakle, s identifikacijom pitanja u kojima je nužna istraživačka suradnja. Takvih, sigurno, nije mali broj. Povijest hrvatsko-mađarskih/mađarsko-hrvatskih odnosa seže u doba seobe mađarskih plemena u Panoniju. Ona traje više od tisuću godina. Kako su Hrvati i Mađari od godine 1102. do 1918. – s više drugih naroda u Srednjoistočnoj Europi – bili povezani što personalnom, a što realnom unijom i kako su opstojali unutar istoga civilizacijskog kruga, nedvojbeno je da jedva da ima pitanja u povijesti jednih koja se na neki način ne bi ticala drugih. Nacionalne ideologije u Hrvata i Mađara isto su tako usporedljive, i to ne samo po svojoj povijesnoj »supstanci« već i po nekima od svojih temeljnih, tipoloških obilježja (»mali« narod »velike« povijesti, državnopravna tradicija, kulturna »misija« na granici svjetova, antemurale christianitatis itd., itd.). Može se donekle reći da su brojne usporedbe aktualne i danas, unatoč svemu što je jedne od drugih dijelilo i dijeli u prošlosti, posebno u 20. stoljeću. U tom je smislu sigurno da su mađarska historiografija i mađarska kultura jedan od onih komunikacijskih prostora koji se svim mogućim nesporazumima pa i nesuglasicama unatoč nadaju kao jedni od potencijalno kreativno najpoticajnijih u razvitku hrvatske historiografije pa i kulture. U tome smislu prije svega treba vrednovati pojavu i ovoga prijevoda.

Baš zato što je riječ o djelu s kojim se mađarska historiografija »reprezentira« u Europi i svijetu, dakle, o djelu koje nam, uz ostalo, omogućuje i da se bez iluzija suočimo s time kako naši mađarski susjedi vrednuju hrvatsku (pa i, šire, južnoslavensku) dimenziju vlastite povijesti, činilo nam se opravdanim započeti ovaj novi ciklus hrvatsko-mađarskih historiografskih dijaloga upravo ovim izdanjem, s punom sviješću da ono, osim zanimanja, može izazvati i različite vrste razočaranja.

Moramo odmah istaknuti da ovo djelo, sa stajališta vrednovanja mađarsko-hrvatskih odnosa u povijesnoj perspektivi, prije svega svjedoči o mnoštvu opterećenja u međusobnim odnosima. Ono to čini i po onome što u njemu piše, ali vjerojatno još više po onome čega u njemu nema.

Kada se iz hrvatske perspektive pak razmišlja o onome što u djelu jest zapisano – čak i neovisno o tome kakva je tko pojedinačno uvjerenja pa i o tome kakvo je čije »moralno« pravo da o otvorenim pitanjima ovoga djela sudi, ako ni po čemu drugom, a ono po kriteriju vlastita doprinosa razvitku hrvatsko-mađarskog dijaloga u historiografiji – vrlo snažno nameće se dojam o posvemašnjoj marginaliziranosti hrvatske »dimenzije« mađarske povijesti. Vjerojatno će biti čitatelja koji će takav odnos mađarskih pisaca prema hrvatskoj povijesti objasniti »sličnostima« u usporedbi niza globalnih procesa u hrvatskoj i mađarskoj povijesti, napose u razdoblju do kraja 18. stoljeća, tj. prije početka procesa modernih nacionalnih integracija na jednoj i drugoj strani. U samu djelu ima više formulacija koje upućuju upravo na takvo zaključivanje.

Potpuno je nepobitno da je u svim takvim slučajevima komparatistika najpouzdaniji vodič u izbjegavanju mogućih »plićaka«, s bitnom napomenom da su i identične strukture i fenomeni u nekome vremenu na jednoj i drugoj strani mogle korespondirati vrlo različitim »posljedicama« zbog vrlo različita prostornoga smještaja Mađara i Hrvata. Geopolitičke, geoekonomske i geo-kulturne realnosti hrvatskog i mađarskog prostora tek su dijelom usporedive. Odnos Hrvata prema Sredozemlju sasvim je različite naravi nego mađarski, kao što je i mađarska komunikacija s jedne strane s europskim Zapadom, kao i s europskim Istokom mnogo izravnije naravi nego u hrvatskome slučaju. Otuda se može reći da su Hrvati i drukčije ušli u zajednicu zemalja pod vlašću Habsburgovaca, a drukčije i izašli nego što je to bio slučaj s Mađarima. Čitajući ovo djelo, postaje jasnijim zašto u hrvatskoj povijesti nije bilo detronizacija Habsburgovaca i zašto ih je u mađarskoj povijesti bilo (npr. 1707., 1849.).

Ako se tipološki, u dugome vremenskom trajanju, uistinu hoće sjedne i s druge strane uočiti sličnosti u društvu, državnopravnim tradicijama, kulturi itd., to doista nije teško, ali je uvijek nužno uočavati i temeljne razlike, čak i tamo gdje su sličnosti prividno najveće. Plemićke »natio croatica« i »natio ungarica« na mnoštvo se različitih načina isprepleću u uistinu sekularnim rasponima, ali je ipak činjenica da tradicionalne hrvatske zajednice u kasnomu srednjem i ranomu novom vijeku ne

7

poznaju tako brojno plemstvo kao što je to bio slučaj na mađarskoj strani, a da ne govorimo o tome da na hrvatskoj strani nikada nije bilo tako moćnih veleposjednika, pripadnika gornjih slojeva plemstva, bez kojih moderno mađarsko društvo nikada ne bi moglo biti onim što je postalo do prve polovice 19. stoljeća. Državno pravo i strukture državne moći na hrvatskoj i mađarskoj strani, koliko god se međusobno na različite načine prožimali i poticali od 12. stoljeća dalje, teško da su ikada bili u odnosima ravnoteža snaga unutar iste državne zajednice. Ono što je u 19. stoljeću s državnopravnoga stajališta postalo bitno i na jednoj i na drugoj strani, bile su upravo razlike jer su se samo iz onoga što je distinktivno i mogle konstituirati moderne nacionalne ideologije. I u ekonomskim strukturama moguće je uočiti brojne paralelizme, ali i goleme razlike u bilo kojem razdoblju povijesti jednog i drugog naroda. Identifikacija hrvatske kulture s katoličanstvom jedna je od najuočljivijih u europskim razmjerima, što se doista ne bi moglo reći za mađarsku kulturu, koja je u svojim modernim ishodištima duboko prožeta iskustvom reformacije. Daljnja je razlika u tome što je rijetko gdje u Europi židovstvo imalo tako značajnog udjela u nastanku moderne nacije kao u mađarskom slučaju. Dok je u hrvatskoj povijesti novoga vijeka komunikacija s islamskim svijetom bila prije svega iskustvo međusobna isključivanja, sve do međusobne »istrage«, u mađarskoj je povijesti, uz kontinuitete konflikata, mnoštvo situacija interesnih povezivanja, i to ne samo u povijesti Erdelja (Transilvanije), gdje je to najuočljivije, a na niz načina možda i presudno za održanje mađarskih državnopravnih kontinuiteta. U razvitku svoje moderne kulture i nacije Mađari se nisu mogli oslanjati na neku širu etnolingvističku zajednicu, kao što su Hrvati mogli u svojem odnosu prema slavenstvu i južnome slavenstvu, ali su bili i pošteđeni brojnih dvojbi o svojem identitetu s kojima su se hrvatske elite regionalno znale suočavati u različitim razdobljima novovjekovne hrvatske povijesti. Mogli bismo navesti i mnogo drugih pojava i procesa na jednoj i drugoj strani koji čine vrlo složenima svaki pokušaj razumijevanja hrvatsko-mađarskih/mađarsko-hrvatskih odnosa.

No, isto to pitanje hrvatsko-mađarskih paralelizama može se i drukčije tumačiti čitajući ovo djelo. U poglavlju o mađarskoj ranoj renesansnoj kulturi hrvatska je sastavnica reducirana do neprepoznatljivosti. Tako su Ivan Vitez od Sredne i Janus Pannonius jednostavno Mađari. Nikola je Zrinski, prema ovom djelu, tek iz obitelji hrvatskog podrijetla, a gotovo po svemu ostalom on je Mađar i u djelu nema nikakve naznake da bi on i u hrvatskoj povijesti istoga razdoblja mogao biti jedna od najznačajnijih osobnosti. Otuda je i moguće da se upravo s njim u vezi o banskoj vlasti u Hrvatskoj u djelu piše kao o »lokalnoj«. Hrvatski je kontekst magnatske urote nakon Vasvárskog mira godine 1664. gotovo potpuno izostao, što uistinu dovodi u pitanje i čitavu interpretaciju ovoga toliko presudnog događaja i u mađarskoj i u hrvatskoj povijesti. Hrvatska Pragmatička sankcija uopće se ne spominje. (Uostalom, sva pitanja zajedničke državnopravne povijesti od godine 1102., koju se nota bene i ne spominje, do godine 1918. mogla su biti i preciznije interpretirana, ako već nisu pogrešno izložena.) Itd., itd. S dosta sigurnosti može se uopćiti stav da u ovome djelu nije iskorištena mogućnost da se multikulturalizam ugarskoga plemstva, a posebno interkulturalizam u slučaju gornjih slojeva mađarskoga i hrvatskoga plemstva u kasnomu srednjem i ranomu novom vijeku, pa i poslije, primjerenije interpretira.

Na sličan je način moguće slijediti jedno za drugim svako pitanje u ovom djelu koje izravno tangira i mađarsku i hrvatsku povijest, ali to doista ne bi imalo smisla.5 O hrvatsko-mađarskim sukobima godine 1848. može se ponešto i pročitati, neovisno o tome koliko možemo prihvatiti ponuđene interpretacije, ali se o revoluciji iste godine u Hrvatskoj ne može naći gotovo ni slova, tako da i svi ostali navodi u knjizi nužno dobivaju drukčiji smisao. Činjenica da se o Nagodbi godine 1868. u djelu mogu naći samo dvije oskudne rečenice sigurno u nas neće nikoga »oduševiti«. Dakle, ako ga ne objavljujemo u prijevodu da bismo se obavijestili o onome što je s hrvatskoga stajališta ponajvažnije, treba reći da ovo djelo dolazi pred hrvatsko čitateljstvo prije svega zato da bi ono bilo u mogućnosti upoznati se s kulturom mišljenja u suvremenoj mađarskoj

5 Među rjeđim grubljim pogreškama svakako je najuočljivija ona u vezi s tvrdnjom da su Bosna i Hercegovina, koje je Austro-Ugarska anektirala godine 1908., bile »područje naseljeno Srbima«!

8

historiografiji te da bi moglo potaknuti i sadržajniju i dugoročniju radnu komunikaciju između hrvatske i mađarske historiografije – doista u obostranu interesu. Podrazumijeva se da će mnogi čitatelji u nas – ne samo stručnjaci – posegnuti za djelima poput »Pregled povijesti hrvatskoga naroda« Ferde Šišića ili »Povijest hrvatskoga naroda« Trpimira Macana, da spomenemo samo po jedno starije i novije sintetičko djelo, provjeravajući brojne interpretacije u Hanákovoj sintezi sa stajališta spoznaja u hrvatskoj historiografiji. Moguće je pretpostaviti da sličnih primjedaba, poput ovih koje se postavljaju u hrvatskome kulturnome krugu, može biti i s raznih drugih strana, u drugim kulturnim krugovima, koji se s mađarskim manje ili više prožimaju.

No, vjerojatno će u nas biti i onih čitatelja ove knjige koji će prevladavajući odnos pisaca prema hrvatskoj povijesti doživjeti prije svega kao izraz brojnih insuficijencija u modernome historiografskom poznavanju hrvatsko-mađarskih/mađarsko-hrvatskih odnosa. Kolike mogu biti nedoumice s tim u vezi iz hrvatske perspektive najbolje svjedoči recentno iskustvo s javnom kritičkom raspravom o dnevničkim »Zapiscima iza kulisa hrvatske politike« Isidora Kršnjavog (Sv. I.–II., Zagreb: Mladost, 1986; priredio dr. Ivan Krtalić), kada se nasuprot krajnje pojednostavljenu stereotipu o banovanju Dragutina Khuen-Hédervárija (1883.–1903.), bilo nužno suočiti s nizom činjenica o modernizaciji hrvatskoga gospodarstva i hrvatske kulture upravo u to doba i to i djelatnošću i takvih kontroverznih osoba kao što je to bio i Izidor Kršnjavi. Očito je da modernizacijski procesi, koji imaju i svoje nacionalne, ali i brojne druge implikacije, iziskuju mnogo složenije istraživačke modele i metodološke inovacije, kako u hrvatskoj, tako i u mađarskoj historiografiji. Manje ili više različiti nacionalni interesi od kraja 18. do kraja 20. stoljeća korespondiraju s manje ili više različitim nacionalnim ideologijama i njima korespondentnim nacionalnim stereotipima, mitovima itd. Nijedna ni druga historiografija nisu bez nemalih udjela u tim procesima, ali su i jedna i druga najpozvanije njegovati i kritičku kulturu mišljenja i o međusobnim odnosima i poticati međusobnu suradnju u rješavanju nerijetko vrlo složenih historiografskih pitanja.

Upravo s toga stajališta moguće je najbolje uočiti slabije strane prevedene znanstvenopopularne sinteze. Ona je možda najslabija tamo gdje je mogla biti najjača, a to je u dosljednijoj uporabi upravo onih istraživačkih spoznaja po kojima su suvremena mađarska kultura i historiografija i stekle svoj zavidni status u euro-američkoj kulturnoj zajednici. Kada čovjek jednom pročita raspravu Istvána Biboa »Bijeda istočnoevropskih malih država« ili Jenő Szücza »Oris triju povijesnih regija Evrope«, a obje su se nedavno pojavile u hrvatskom prijevodu (Bibo – Huszár – Szücz, »Regije evropske povijesti«, Zagreb: Naprijed, 1995.), ne može a da se i u ovom slučaju ne zapita gdje je u ovoj znanstvenopopularnoj sintezi mađarske povijesti dosljednija primjena srednjoistočnoeuropskoga regionalnoga pristupa i u komparatističkom i u multidisciplinarnome smislu, na temelju koje bi se brojna pitanja mađarskih odnosa s brojnim susjedima u povijesnoj perspektivi mogla uspješnije rješavati. Kada, s druge strane, čovjek pročita neko od fundamentalnih djela Györgya Ránkija i Ivana Berenda, poput »Europske periferije i industrijalizacije 1780–19í4.«, prvi put objelodanjena u Budimpešti godine 1982. na engleskom jeziku, također se nužno mora pitati koliko se nakon pojave takvih radova, koji uvelike mijenjaju ukorijenjene predodžbe u modernizaciji srednjoistočnoeuropskih prostora uopće i može sugestivnije pisati bilo mađarsku, bilo bilo koju drugu povijest u regiji s bilo kojega tradicionalističkoga stajališta.

Da ne bi bilo nesporazuma! Ove primjedbe ni u kojem slučaju ne smjeraju k obesmišljavanju samoga pojma nacionalne povijesti. Dapače, njihov je cilj proširivanje interpretacijskih mogućnosti u obzorjima nacionalnih historiografija, u ovom slučaju i hrvatske i mađarske. Nacije su povijesne pojave dugoga vremenskog trajanja i, kao što su dugo nastajale, tako će se i dugo transformirati u svojim »zrelim« obličjima, a tako će dugo i nestajati onoliko koliko takvi procesi uopće budu povijesno otvoreni. Budućnost nacionalnih historiografija u Srednjoistočnoj Europi ili na Sredozemlju u stvaralačkom će smislu ponajviše ovisiti o umijeću da se otvorena pitanja, u kojima svaka od njih »interferira« s nizom susjednih nacionalnih historiografija, rješavaju na način koji će poticati primjenu komparativnih metoda i istraživačkih modela u regionalnim ili transregionalnim

9

razmjerima. Sinteze nacionalne povijesti, poput ove koja je pred nama, u tome procesu imaju vrlo značajnu ulogu. Malo nas koja druga historiografska forma može toliko jasno suočiti s bitnim epohalnim pitanjima i temeljnim istraživačkim izazovima kao što to mogu sinteze. Njihova je uloga napose velika u interkulturalnoj komunikaciji. Otuda i opravdanost njihova prevođenja i kritičke rasprave o njima. Dakle, komunikacijska otvorenost sve je bitnija pretpostavka istraživačke inovativnosti i kreativnosti unutar bilo koje nacionalne historiografije.

Još je jedno stajalište važno imati na umu. Kao što smo već na stanovit način i rekli, procesi hrvatske i mađarske nacionalne integracije od kraja 18. stoljeća do godine 1918., modernizacije jednoga i drugog društva itd., silno su bili opterećeni otvorenim pitanjima, a nerijetko i sukobima. U pitanju su, sjedne strane, nacionalnoideologijske raspre u sjeni neravnopravnih odnosa između nacionalnih elita i struktura moći na ugarskoj/mađarskoj i hrvatskoj strani od kraja 18. do početka 20. stoljeća, koje su na različite načine uvelike utjecale na oblikovanje modernih mentaliteta i načina mišljenja na objema stranama. Godina 1918. u tom je pogledu imala krajnje ograničeni učinak. Golema literatura, nastala na objema stranama o razdoblju 1790.–1918. o tome svjedoči na način kojega danas intelektualne većine ni s hrvatske, kao ni s mađarske strane, uveliko nisu svjesne. Uza sve što sadržavaju, ti su tekstovi ipak pretežno napisani na mađarskom i hrvatskom jeziku, a već su time i rijetko kome s »druge« strane dostupni za komparativna istraživanja. Nepoznavanje »drugog« jezika u onih koji bi se takvim istraživanjima inače mogli baviti po svojoj profesionalnoj vokaciji toliko je veliko da utemeljenije hrvatsko-mađarske komparatističke studije nužno moraju čekati »bolje dane«. Danas nema onoga kulturnog jedinstva koje se nekoć, u dugom vremenskom trajanju, reproduciralo u zapadnokršćanskoj zajednici latinskog jezika, a moderni engleski ili njemački jezik samo djelomično u tome smislu može biti nadomjestak – očito uzrokujući i posrednička zakašnjenja i posredničke nesporazume, tako da autentičnija hrvatsko-mađarska/mađarsko-hrvatska komunikacija u historiografskim istraživanjima uvelike ovisi i o učenju »drugog« jezika. Izazovi su očigledno mnogo veći no što smo to obično spremni prihvatiti. Prijevod »Povijesti Mađarske« Pétera Hanáka i suradnika prinos je suočavanju s njima bilo da je riječ o stručnjacima, bilo da je riječ o studenticama i studentima koji se za takva suočavanja tek pripremaju. Knjiga je, na kraju krajeva, namijenjena svima u hrvatskoj kulturnoj javnosti koji su svjesni koliko je upravo zbog vlastita povijesnog iskustva važno suočiti se s jednim mađarskim stajalištem koje se na njega izravno odnosi.

U Zagrebu, rujna 1995.Dr. Drago Roksandić

10

Urednički predgovor

József Attila: UZ DUNAV

... Kao da već sto tisuća godinaGledam ono što otprve zapazim.Trenutak, i tu je vremena puninau očima sto tisuća predaka, i u mojim.

Vidim što oni ne vidješe, jer su morali tadkopat, ubijat, grlit i činit sve što treba.I oni, u prah pretvoreni, vide sadono što ja ne vidim, ako već priznat treba.

Kao radost i tuga se poznajemo.Prošlost je moja, a sadašnjost njihova.Olovku mi drže dok pjesmu pišemo,a ja ih ćutim uz sjećanja ova.

(prijevod: Ivo Škrabalo)

Povijest mađarskog naroda, koji se u sadašnju svoju domovinu doselio prije više od tisuću godina, nerazmrsivo je povezana s Karpatskim bazenom i rijekom Dunavom, koja teče kroza nj. Knez Árpád, vođa mađarskih osvajača, odabrao je otok Csepel – na sredini rijeke – za središte svoje vlasti, a potonji mađarski kraljevi utemeljivali su boravišta na uzvisinama duž riječnog toka – u Esztergomu, Visegrádu, i, napokon, u Budi.

Činjenica da su Mađari u tijeku stoljeća preživjeli toliko mnogo iskušenja i jada povijesno je postignuće samo po sebi, kao što je to i činjenica koja stvara povijest. Mađari nisu došli u Srednjoistočnu Europu kao pljačkaši, nego kao narod kojeg su nomadi natjerali potražiti novu domovinu. Nije bila njihova namjera uništiti stare kulture ili napredujuće države – zapravo, ništa takvo i nije postojalo u Karpatskom bazenu u devetome stoljeću. Željeli su se stalno naseliti i prihvatiti druge kulture, kao i osigurati prihvaćanje vlastite. Nisu željeli prisvojiti Podunavlje samo za sebe i isključivo ga naseliti. Željeli su se izmiješati sa zatečenim slavenskim, gepidskim i avarskim stanovništvom, a to su s vremenom i učinili. Knez Géza, kralj Stjepan i njihovi nasljednici izgradili su zemlju od vrlo različitih etničkih sastavnica, postupno stvarajući zajednički dom koji je stoljećima davao zaštitu protiv mongolskih hordi, turske vojske i drugih napadača.

Za Mađare Dunav znači mnogo više od rijeke koja obiluje vodom i ribom – rijeke u kojoj je jesetra dopirala sve do Pešte čak i sredinom prošloga stoljeća. On im je više od važnoga plovnog puta duž kojega su teglenice natovarene trgovačkom robom mogle biti odvučene sve do delte Dunava. Osim toga što prenosi robu, stoku, oružje, ljude i ideje, rijeka je stekla i simboličnu važnost. Postala je veza između Istoka i Zapada, između dunavskih država i naroda od Schwarzwalda do Crnog mora. Pojam Dunava kao važnoga trgovačkog i prometnog puta također je stekao i politički sadržaj kao čimbenik povezivanja naroda. Nije slučajno što su od sredine 19. stoljeća svi ambiciozni a neuspjeli planovi o konfederaciji koja bi uključivala Poljake, Mađare, Rumunje, Južne Slavene i Nijemce bili u vezi s Dunavom.

U više od tisuću godina povijest mađarskoga naroda zbivala se u prostoru razgraničenu i prema zapadu i prema istoku, ali istodobno otvorenom utjecajima iz obaju smjerova. U svojoj povijesti Mađarska je i most između Istoka i Zapada, kao i otok te zemlja posredovanja između jednog i drugog. Ugarska je nekoć bila ponosno carstvo s mnoštvom ambicioznih planova, a poslije okrnjena i potisnuta zemlja. U isto vrijeme Mađari su bili i tlačitelji i tlačeni. Gotovo jedanaest stoljeća Slovaci, Turci, Mađari, Rumunji i Nijemci kovitlali su se u zajedničkom vrtlogu, kao u

11

izmučenu umu velikoga pjesnika Attile Józsefa. Različiti etnički sastojci nadahnjuju i podupiru jedni druge u stvaranju materijalnih dobara i u poticanju duhovnog napretka. Uza sve to, s vremena na vrijeme, oni i štete jedni drugima i svojim kulturama.

Nakon svih tih godina i nakon nedavne prošlosti, koja je vodila u bezizlaz, dunavskom području i cijelome čovječanstvu dugujemo sretniju budućnost.

Svi suradnici na ovome djelu pokušali su predočiti veličinu mađarske povijesti. Ali kao što upozoravaju na njezine najviše domašaje, isto tako priznaju i počinjene pogreške, pomažući da se time patnje iz prošlosti pretvore u mir sadašnjih i budućih naraštaja.

Péter Hanák

12

UGARSKA U SREDNJEM VIJEKU

SEOBA I STVARANJE MAĐARSKE DRŽAVE

Povijest Karpatskog bazena do kraja rimske vlasti

Karpatski je bazen bio naseljen tisućama godina. U svojoj je povijesti svjedočio o naseljavanju, seobama i o borbama susljednih naroda. Ostaci iz tih povijesnih razdoblja još se i danas pronalaze. Neke građevine koje su podignute u predmađarskim vremenima još postoje. Zajedničkim naporima naroda koji su na ovom području živjeli tisućama godina pretvorene su njegove šume i stepe u zemlju pogodnu za ljudski život.

Jedno od najstarijih praljudskih nalazišta u Europi iskopano je u Vértesszólőšu, u Mađarskoj, prije otprilike četvrt stoljeća. Prije otprilike 400.000 do 500.000 godina lovci su živjeli pored termalnih vrela, a ostaci životinjskih i ljudskih stopala pronađeni su u alkaloidnome blatu i primjereno konzervirani. Nakon dugoga razdoblja, prije oko 100.000 godina nova vrsta ljudskih bića, tzv. neandertalski čovjek, lovio je mamute i medvjede na prostoru koji danas uključuje i Mađarsku. Prva ljudska bića naše vrste stigla su u ovo područje s jugoistoka prije nekih 50.000 godina. Njihove su alatke od obrađena kremena savršene, a frule s tri rupe koje su također otkrivene sugeriraju da su umjeli svirati. Činjenica da su spaljivali svoje mrtve u nekoj ceremoniji (ukrašavali su tijela crvenom bojom koja je predočavala krv i prema tome život) upućivala bi na njihovu vjeru u život nakon smrti. Kod Lovaša, nedaleko od Blatnog jezera, također je pronađeno nalazište tvari upotrebljavanih za izradu boja. Spomenuti su narodi lovili i krupne životinje, napose irvase, ali je postupno povišenje temperature i vlažnosti natjeralo te životinjske vrste, koje su voljele suho hladno vrijeme, da se pomaknu sjevernije. Od životinja koje su se nekada lovile, u ovom su području ostali turi, bizoni, jeleni, divlje svinje i mrki medvjedi.

Prije oko 10.000 godina klima je u Karpatskom bazenu bila gotovo ista kao i danas. Listopadne šume i stepe izmjenjivale su se jedne s drugima, a južnije je bilo šikara, kestena, vinove loze i smokava. Promjene u prirodnoj sredini prisilile su stanovništvo Karpatskog bazena da prijeđe na stočarstvo i uzgoj žitarica oko 5000. pr. Kr. Pšenicu, ječam, ovce i koze donijeli su u to područje ljudi koji su stizali s Balkana, a stoka i svinje pripitomljeni su od autohtonih divljih vrsta. Oko 4000. pr. Kr. neolitička kultura proširila se preko Podunavlja prema sjevernijim i zapadnijim europskim područjima. To je uključivalo uzgoj stoke, obradu zemlje, tkanje i pletenje, kao i lončarstvo i gradnju kuća.

Pridošlice s jugoistoka, koje su donijele ove novosti sa sobom, dijelom su se asimilirale sa zatečenim mjesnim stanovništvom, a dijelom su nastavile sa seobama. Njihovi su potomci s vremena na vrijeme bili potiskivani natrag, dok su novi valovi naroda uvijek iznova pristizali s jugoistoka. Tako je Karpatski bazen bio velika talionica naroda, u koju su jedni za drugima pristizale pridošlice sa zapada, istoka i juga. Ti su narodi sa sobom ili donosili nova kulturna dobra ili uništavali zatečena. Oni su također stvarali i cvatuće kulture, koje su opstojale različito vrijeme.

Neolitičko doba u Karpatskom bazenu trajalo je oko tri tisuće godina, a slijedilo ga je bakreno doba, koje je opstalo samo nekoliko stoljeća. Nova je tehnologija stigla s pripadnicima naroda koji je došao kolima s četiri kotača, koji su potjecali s Balkana. Njihova su kola vukli volovi, a naseljenici su se uspješno koristili obilnim mjesnim nalazištima bakra. Oni nisu izrađivali samo alatke nego i oružje od kovine koju su iskopavali. S jugoistoka je stigao još jedan val naroda. Oni su sa sobom donijeli tehniku izlijevanja u bronci, a cvjetanje mjesne brončane kulture privuklo je nove naseljenike s istoka. Potonje su etničke skupine zauzvrat u Karpatski bazen dovele pripitomljenog konja.

Vojna aristokracija brončanog doba, koja je živjela u utvrdama od nabijene zemlje, bila je dobro naoružana, kitila se zlatnim ukrasima i upravljala pukom. Oko 1000. pr. Kr. Iliri i Tračani sa zapada, a Skiti s istoka donijeli su praksu upotrebe željeza. Mjesna brončana kultura, koja se

13

temeljila na obilnim sirovinama i vrijednosti obrtničkog umijeća, nije bila u potpunosti potisnuta pa je tek sredinom prvoga stoljeća pr. Kr. željezo ušlo u opću uporabu u Karpatskom bazenu. Tome su na zapadu najviše pridonijeli Kelti, a na istoku Dačani.

Početkom nove ere, Karpatski je bazen kulturno povezan s Grčkom i Rimom, a te su veze potrajale oko četiri stoljeća. Takav je razvoj bio posljedica rimskog osvajanja Prekodunavlja i Erdelja, koji su postali dijelovi rimskih pokrajina Panonije, odnosno Dacije. Dolazak rimske vlasti bio je obilježen početkom uporabe pisma u mjesnim prilikama, kao i uvođenjem monumentalne kamene arhitekture i gradskog načina života te pojavom vinograda na obroncima panonskih brda i počecima kršćanstva. Tragovi rimske nazočnosti mogu biti nađeni u ostacima amfiteatara, akvedukata, hramova, bazilika, kapela i sarkofaga, kao i u objektima pronađenim oko njih. Rimska su naselja postojala u Aquincumu (sada Obuda), Sophinae (sada Pečuh), Scarabantia (sada Sopron), Savaria (sada Szombathely) i Gorsium (sada Tác). Daljnje su potvrde stari oblici kratkih noževa, koji su uporabljivani u erdeljskom vinogradarstvu i kult ranih kršćanskih mučenika, koji se na kraju proširio čitavom Europom. Ne bi se smjelo zaboraviti sv. Martina, koji je bio rođen u Savariji, a poslije je živio u Galiji i na kraju postao svetac-zaštitnik Francuske. Prema tome, nekoliko je stoljeća Karpatski bazen bio civilizirano područje. Tek je poslije, uoči velikih seoba, iznova potonuo u barbarstvo.

Huni, Teutoni, Avari i Slaveni u Karpatskom bazenu

Mađarski kroničari srednjega vijeka smatrali su Hune i Mađare jednim te istim narodom. Prema tim kroničarima, Arpád je svoja presizanja prema Karpatskom bazenu i njegovu stanovništvu temeljio na činjenici da je to područje nekoć pripadalo njegovu prethodniku Attili. Prema istim kroničarima, Szekleri su bili zadnja hunska skupina koja je ostala u tome prostoru i pridružila se osvajačkim Mađarima. Premda je pitanje ipak mnogo složenije, stav o hunsko-mađarskom srodstvu ne može biti u potpunosti napušten, kao što je to neko vrijeme bilo u mađarskih povjesničara.

Huni su govorili jednim turkijskim jezikom i došli su iz sjeverozapadne Azije. U svjetskoj su povijesti poznati ne samo po svojim velikim vojnim poduhvatima već i po izumu stremena, što je jahanje učinilo sigurnim i poslije je postalo tehničkom osnovom srednjovjekovnoga europskog vite-štva. Huni su prešli Volgu godine 375., a Mađari, koji su živjeli u dolini donje Volge, postali su njihovi podložnici. Huni su pokorili Ostrogote, koji su živjeli na sjevernim obalama Crnog mora, a Rimljani su u petom stoljeću napustili Panoniju. Veliki je hunski kralj Attila nakon toga prešao u Tiszántúl, koji su prije naseljavali Sarmati. Rimljani su napustili Daciju mnogo prije nego što su se tamo naselili germanski Vizigoti nakon godine 271. Vizigote, koji su pred hunskim napadom prebjegli na Balkan, tamo su zamijenili Gepidi, drugo germansko pleme.

Tri velike zemljopisne cjeline Karpatskog bazena – Prekodunavlje, Velika ravnica i Erdelj – pod hunskom vlašću najprije su bile jedinstvena politička cjelina. U isto je vrijeme Karpatski bazen postao ishodište velikih vojnih pothvata koje je vodio Attila. Ovi su hunskoga kralja (često zvanog »Bič Božji«) odveli ravno u Zapadno Rimsko Carstvo, najprije u Rim, a potom u Galiju, gdje se kod Catalaunuma zbila bitka u kojoj se borilo dvanaest naroda. Nakon Attiline iznenadne smrti godine 453. podloženi germanski narodi digli su se na oružje protiv svojih hunskih gospodara. Preživjeli su se Huni povukli u područje između Dona i Volge. Od njih su potekli Kazari, koji su zajedno s drugim narodima vladali nad Onogurima (tj. nad »Deset Naroda«), plemenskim savezom koji je uključivao i Mađare. Vladari Mađara i podunavskih Bugara poslije su napustili onogursku skupinu. Budući da su Attilu smatrali svojim pretkom, moguće je pretpostaviti da su oba naroda primala svoje vladare iz hunske kraljevske obitelji u doba kada su Mađari i podunavski Bugari još živjeli zajedno.

Više od stoljeća Karpatski je bazen bio pod vlašću germanskih plemena. U to je doba Prekodunavlje bilo pod vlašću Ostrogota, a Gepidi su nastavili živjeti u istočnim područjima. U područje naseljeno Ostrogotima provalili su Langobardi, a ovi su otišli u Italiju. Langobardi su se

14

potom našli u poteškoćama jer su se upleli u krvavi rat s Gepidima i samo uz pomoć drugoga osvajačkog naroda iz srednje Azije, Avara, mogli su ih pobijediti. Nakon toga Langobardi su otišli u Italiju. Godine 568. Bayan, ratoborni avarski kralj, postao je vladar u Karpatskom bazenu. Slavenska plemena koja je doveo sa sobom on je naselio po okolnim planinskim predjelima, a Gepidi, ostavši bez svojih vođa, asimilirali su se s tim Slavenima.

Uz arheološka nalazišta, sjećanje na te slavenske naseljenike sačuvalo se samo u etniku tót. On potječe od riječi teut, u značenju »narod«, sšo je bilo ime kojim su se sami koristili. (Slučajno su tót rabili Mađari da bi označili svakoga izvornog govornika slavenskih jezika u Karpatskom bazenu.)

Dva i pol stoljeća Avari su se zadržali u Prekodunavlju, u Velikoj ravnici i Erdelju, kao jedinstvenoj političkoj cjelini. Premda je njihova hegemonija bila ozbiljno ugrožena slavenskim ustankom, oni su iznova osnaženi skupinom bugarsko-turskih plemena koja su u to područje došla godine 670. Sve više mađarskih arheologa danas vjeruje da su ti novi naseljenici mogli biti Mađari ili, bolje, Szekleri. Iako arheološki nalazi potvrđuju ovu teoriju, još nema dokaza da su ti došljaci govorili flnsko-ugarski jezik, tj. da su oni uistinu bili Mađari.

Odakle su, dakle, stigli Mađari, narod, koji je govorio takvim jezikom?

Od Urala do Dunava: mađarska pretpovijest

Jezikoslovci se već odavno slažu s tim da su preci mađarskog naroda pripadali najistočnijoj, ugarskoj skupini ugro-finskih naroda. No, precizna geografska lokacija ugro-finske domovine i dalje je predmet rasprava. Mnogo se godina smatralo da je bila smještena između srednje Volge i Urala, sjeverno od rijeke Kame. Trebalo je da tamo žive zajednički preci ugro-finskih govornika do 2000. pr. Kr. U novije vrijeme, međutim, pronađeni su i jezični i arheološki dokazi koji su potkrijepili mišljenje da su Ugro-Finci lovili i ribolovili s obiju strana srednjeg Urala. Sada su Ugro-Finci lovili slijedeći irvase i losove iz zapadnih područja, ljeti vlažnih i bogatih travom, a zimi prekrivenih debelim snijegom, do istočnijih, više suhih bregova. Koristili su se sanjkama koje su vukli psi, a također i skijama, da bi se u vrijeme kada im je nestajalo hrane vratili na ljetna ispasišta. Ugro-Finci su prelazili Ural, na kojem su neke stijene u trećem tisućljeću pr. Kr. bile iscrtane prizorima koji su prikazivali scene iz lova. Služili su se i čamcima u estuarskim zaljevima Tobola i Kame. Oko 4000. pr. Kr. ovi su se narodi još uvijek koristili obrađenim kremenom, ali su u to doba imali i glineno posuđe ukrašeno riječnim pticama. Ugro-Finci su patku držali svetom životinjom. Bilo je to zato što je, prema jednome starom mitu, koji je sačuvan u Kalevalí, svijet nastao od jajeta takva stvorenja.

Oko 2000. pr. Kr., zbog porasta broja stanovnika, zapadni se, finski ogranak pomaknuo prema Volgi i poslije prema Baltičkom moru. S druge strane, Ugri, koji su bili preci Mađara, ali i Ostjaka i Vogula, širili su se prema jugoistočnome uralskom pobrežju, prema dolinama velikih rijeka u tim područjima. Tamo su naseljenici prešli s lova i ribolova na obradu zemlje i, ponajviše, na uzgoj životinja. Riječi »konj«, »sedlo«, »povodac« i »bič« iste su u svim ugarskim jezicima. U mađarskom tehén (krava), tej (mlijeko), nemez (pust) i szekér (dvokolica) perzijske su riječi koje sve potječu od perzijskih naroda koji su živjeli u području Arala, a ti su narodi upoznali pretke Mađara s civilizacijom bakrenog i brončanog doba. Ubrzo nakon toga ugarski su narodi stvorili vlastitu brončanu kulturu, u kojoj su nastajala umjetnička djela kojima je prikazivan njihov novi način života, a time i obogaćivan svijet njihovih vjerovanja. Konj je bio važan simbol u toj umjetnosti. Uistinu, konj je prikazivan kao sveta životinja, ali je ipak bio i žrtvovan.

Postavši narod nomada-konjanika, Ugri su napustili planinska područja i spustili se u stepe. Proširili su se i prema sjeveru oko 200 do 300 km i raspršili se izvan šuma, uz porast temperature u razdoblju od 1500. do 1000. pr. Kr. Da bi izmakli novonastaloj suši, prema sjevernim su se šumama kretali Voguli i Ostjaci. Kada je nakon 800. pr. Kr. klima iznova postala hladna i vlažna, našli su se okruženi oživjelom tajgom pa je irvas zamijenio konja u njihovoj domovini uzduž rijeke Ob.

15

Mađari su ostali u stepama koje su se iznova zazelenjele negdje u isto doba, nakon što je prošlo razdoblje pojačane sušnosti. Ovi su narodi postali stočarski, a u njih je uočljivo da su uz mađarsku riječ kard (mač), nazivi nekih predmeta primljeni od Skita. Među njima su i glasoviti luk, vjerski kult jelena te česti prikazi te životinje. Dok simbol konja nije nestao, simbol pripitomljene divlje patke bio je zamijenjen orlom grabljivcem. U to je doba prevladala uporaba željeza, a tada se i narod koji se nazivao »Mađarima« odvojio od ostalih Ugara. Potonje se vjerojatno dogodilo kada su Mađari prešli preko Urala u područje današnje Baškirije (negdje nakon 500. pr. Kr.). Ovdje su postali susjedima novim stranim narodima Perzijancima, Alanima i turskim Bugarima. Prema novijim lingvističkim pretpostavkama, današnja riječ »Mađar« stvorena je da bi se Mađari razlikovali od tih naroda. To je učinjeno spajanjem ugro-finskog mon (govoriti) i er (čovjek). Drugi su se narodi također nazivali »onima koji govore«, a strance su pak smatrali nijemima (néma). U ovom je to slučaju mađarska riječ nemét (Nijemac), koja je slavenskog podrijetla.

Iako su »oni koji govore«, tj. Mađari, čini se bili svjesni neke vrste etničkog identiteta, susjedni narodi nisu dugo ostali »nijemi«. Riječi koje su Mađari preuzeli od susjednih jezika otkrivaju da su pod utjecajem tih plemena oni doživjeli odlučujuću društveno-ekonomsku preobrazbu. Neki Bugari, a napose skupina Onogura, koja se naselila pokraj Mađara nakon 700., od Alana s Kavkaza naučila je koristiti se plugom. Da su to umijeće prenijeli Mađarima, vidi se iz mađarskih riječi eke (plug), sarló (srp), búza (pšenica), drpa (ječam), isto kao i ökör (vol), tinó (bik), borjú (tele) itd., koje su oni dobili od Alana. Premda Mađari vjerojatno nisu napustili uporabu motike pri obradi tla, upotreba pluga s volovskom vučom otvorila je put prema naprednijoj poljoprivredi, kao i prema mogućnosti trajnijeg naseljavanja. Iako su Mađari nastavili piti kumis (fermentirano kobilje mlijeko), oni su sada, pod bugarskim utjecajem, pili i vino koje su pravili od vlastita grožđa. Uz ovčje, oni su jeli i ono meso koje stalno naseljem najviše jedu, svinjsko (disznó) i kokošje (tyúk), što su također preuzeli od Bugara. Ljeti su Mađari živjeli u šatorima, a zimi u kolibama u svojim stalnim staništima duž velikih rijeka. Od Alana su Mađari dobili zakrivljenu sablju, a od Bugara oklop i stremen. Na taj su način nastale stalno naoružane skupine ratnika koje su se okupljale oko svojih vođa i koje su se borile strelicama i sabljama. Ti ratnici više nisu živjeli od svojega vlastitog rada, nego od ratnog plijena i rada robova, skupljanih u stranim zemljama. Slijedeći bugarski obrazac, klanovi su bili okupljeni u vojnim jedinicama nazivanim plemenima. Kao što navode riječi Ungarn, hongrois, vengier itd., mađarska su plemena vjerojatno privremeno pripadala onogurskoj plemenskoj zajednici, koja je živjela u području Dona nakon 500. i koja je bila podložena Kazarskom kaganatu. Nakon zbacivanja kazarske vlasti, neka su mađarska plemena iselila, oko 500., u Levediju, u donskom području. Nekoliko naraštaja poslije, pod pritiskom Pečenega, oni su prešli u Etelkoz, područje između Dnjepra i Donjeg Dunava. Prije mongolske invazije na Ugarsku godine 1241. mađarski dominikanac Julian posjetio je Baškiriju. Tamo je našao Mađare koji su ostali nakon seobe, ali su se oni konačno asimilirali među svojim susjedima.

Osvajanje i napadi

I kroničari i historiografija smatrali su Arpáda čovjekom koji je sam vodio osvajanje Karpatskog bazena godine 895.–96., unatoč činjenici da suvremeni bizantski i njemački pisci govore o djelovanju dvaju mađarskih prinčeva, Arpáda i Kurszána. Štoviše, iz islamskih i bizantskih izvora poznato nam je da su vlast nad Mađarima, a bio je to slučaj i s Avarima i s Kazarima, dijelile tri osobe: kende, zapovjednik ratnika, gyula i harka. Prema mađarskim kroničarima, Kurszán je bio kende, a Tétény harka. (Kroničar Anonymus tvrdi da je harka bio Tuhutum.) Prema tome, Arpád je morao biti gyula, glavni vojni zapovjednik, što objašnjava zašto ga tradicija smatra središnjom pojavom u osvajanju.

Godine 895., kada su Pečenezi prešli Don i iznenadili Mađare, većina je mađarske vojske bila zauzeta ratom s Bugarima. Glavnina mađarskih snaga bila je rasuta duž donjeg Dunava i Tise, tako da su Mađari kod kuće bili bez primjerene zaštite. Arpád i njegov sin Levente bili su vani, s

16

većinom snaga, a pečeneški napad prisilio je preostalo stanovništvo da se skloni u erdeljske planine. Arpádovje otac, Almos, dobrovoljno umro jer nije mogao zaštititi zemlju svojega naroda. Etelkoz (međuriječje), kako su ga zvali, bilo je zadnja mađarska domovina prije osvajanja današnje Mađarske. U sljedećih nekoliko godina Mađari su se ujedinili s tri plemena Kabara (vjerojatno Szeklera), koji su im se bili pridružili. Ojačani borcima koji su se vratili iz rata protiv Bugara, Mađari su se pripremili za napad. Potisnuli su Bugare iz Velike ravnice i iz Erdelja, izbacili Franke iz Prekodunavlja te oslobodili zapadne dijelove potonje Gornje Ugarske od moravske kontrole. No, godine 904., Kurszán, glavni mađarski vođa, pao je kao žrtva bavarske prevare: bio je pozvan na mirovnu gozbu na kojoj su i on i njegova pratnja ubijeni. Mađarska je tradicija takvu smrt smatrala Božjom kaznom, tako da je Kurszánova obitelj lišena prava na vrhovnu vlast. Kurszánovo je mjesto preuzeo Arpád. Da bi osvetila Kurszánovu smrt, mađarska je vojska porazila bavarsku, koje je vođa poginuo u bitki. Osvajanje je time bilo zapravo završeno. Karpatski je bazen time došao pod mađarsku vlast.

Ubrzo nakon osvajanja, Mađari su poduzeli mnoštvo pljačkaških pohoda na Zapad. U svojim međusobnim ratovima, talijanski i njemački vladari često su pozivali Mađare da im budu saveznici i plaćali im za njihove usluge. Razbijeno unutrašnjim sukobima, Karolinško Carstvo bilo je isprva nesposobno da se obrani u sukobu s posebnom mađarskom konjaničkom taktikom. Poput drugih konjaničkih nomada, Mađari su izvodili munjevite napade kojima su slijedila lažna povlačenja, sa svrhom da zavaraju protivnika i smanje njegovu pozornost. Mađari bi se tada vraćali i zasipali neprijatelja kišom strelica. U bliskoj borbi, koja bi potom uslijedila, mađarski su ga konjanici dokrajčivali. »Gospode, spasi nas od mađarskih strelica«, molili su redovnici talijanskih, njemačkih i francuskih samostana. To je bilo beskorisno sve dok njemački kralj Henrik nije uzeo brigu na sebe. Godine 933. njemačka je konjica, ojačana i preuređena, prvi put porazila Mađare kod Merseburga.

Mađarski plemenski vladari, poput suvremenih čeških, poljskih i ruskih vladara, izdržavali su svoje vojne snage stranim novcem i ratnim plijenom. Njihove su zemlje obrađivali robovi stranoga podrijetla, kojih su se odbijali odreći. U posljednjemu velikom naporu, Bulcsú, harka plemenskog saveza, vodio je niz napada protiv zapadnih zemalja. Da bi se osigurao od opasnosti s juga, Bulcsú je otišao u Bizant godine 948. i tamo se pokrstio. No, godine 955. Mađari su pretrpjeli težak poraz kod Augsburga, kada je Oton I., njemački kralj i poslije utemeljitelj Svetoga Rimskog Carstva, uništio najveći dio mađarske vojske, zarobivši i ubivši Bulcsúa i princa Léla (Lehela). Ovaj je poraz dovršio njihove prodore na Zapad. Godine 970. Pečenezi su ubili ruskog kneza Svjatoslava, koji se sa svojom vojskom vraćao kući, nakon što je neuspješno bio pokušao zauzeti Carigrad. Mađari su bili njegovi saveznici i sada su se morali, poput svojih slavenskih susjeda, prilagoditi jednom od snažnih susjeda Svetom Rimskom Carstvu ili Bizantu. U oba slučaja Mađari su se morali pridružiti zajednici kršćanskih naroda.

Taj je proces, ipak, bio usporen zbog socio-političkog uređenja Mađara i, u manjoj mjeri, zbog njihovih poganskih vjerovanja. Mađarsko je društvo bilo utemeljeno u krvnome srodstvu i klanskom uređenju. Svaki je klan bio pod vodstvom klanskog vođe (fő), koji je svoju vlast izvodio ne samo iz bogatstva nagomilana u pothvatima nego i iz velikog broja robova koji su radili na njegovoj vlastitoj zemlji, koja je njegovom voljom bila izdvojena iz zajedničke klanske zemlje. Važni su bili i ratnici, jobbágys, koji su mu dugovali poslušnost, kao i činjenica da je vršio obred u kultu predaka klana. Vojničku slavu klanskog vođe opjevavali su bardi, koji su pak bili usko povezani s klanskim vračevima (táltos), koji su zazivali duhove predaka kada je klanu bila potrebna pomoć. Pleme, koje se sastojalo od pet do šest klanova, bilo je druga vojnička ustanova koja je podupirala vlast moćnih nad siromašnima. Svakom je plemenu bio na čelu plemenski vođa, koji ga je predvodio u pljačkaškim pohodima. Najveće pothvate i vanjska izaslanstva zajednički su vodili glavni zapovjednik ili član njegove obitelji, gyula ili harka.

No, s vremenom su poglavice, napose gyule i harke, nastojale djelovati neovisno o glavnom zapovjedniku. U tome su gyule bili najuspješniji te su u Erdelju za sebe stvorili gotovo neovisnu pokrajinu. Bulcsú je iskazao svoju želju za odvajanjem time što se pokrstio u Carigradu godine

17

948., odvajajući se tako od Arpadovića, koji su bili usmjereni prema zapadnome kršćanstvu. Premda bi se i sam Bulcsú vjerojatno bio svrstao uz Zapad, utemeljujući neovisno Prekodunavlje, poraz kod Augsburga učinio je to nemogućim. Slom ga je ne samo spriječio da utemelji vladarsku lozu nego i stajao samog položaja harke. Samo je jačanje moći glavnog zapovjednika moglo spasiti mađarski plemenski savez od raspada, a mađarski narod od asimilacije među susjednim narodima. U konačnici je slom kod Augsburga olakšao takvo okrepljenje.

Utemeljenje države

Mađarsko osvajanje Karpatskog bazena i susljedno nastajanje češke, poljske i ruske države zatvorili su Istočnu Europu kao izvorište robova za ratnike Karolinškog Carstva. U Zapadnoj Europi kmetstvo je nastalo kada je robovima bilo dopušteno posjedovati zemlju i kada su slobodnjaci bili podvlašteni. Mađarsko je društvo iziskivalo preobrazbu u sličnome smislu pa su Arpádovi nasljednici, slijedeći zapadnjačke obrasce, podložili svoje robove i autohtone Slavene vlastelinstvima (udvarhelys), na kojima su i slobodnjaci bili obvezani na podaništvo. Ratnici iz sedam mađarskih plemena, jobbágys, bili su tada naseljeni kao vlastelinski stražari. Sjećanje na ta plemena sačuvano je u imenima mjesta u raznim dijelovima zemlje (Nyék, Megyer, Kürt-Gyarmat, Tarján, Jenő, Kér i Keszi).

Taksony (955.–972.), Arpádov unuk, izvukao je zaključke iz poraza kod Augsburga i potražio veze sa zapadnim kršćanstvom. Godine 961. zatražio je od rimskog pape da pošalje biskupa. Biskup Zacheus bio je upućen, ali nije mogao i stići do Ugarske jer ga je spriječio njemački kralj Oton I., koji je želio spriječiti uspostavu mađarske biskupije izravno podložene Svetoj Stolici.

Princ Géza (972.–997.) nastavio je unutrašnju politiku svojih prethodnika, kao i dalekovidnu vanjsku politiku. Godine 973., ubrzo nakon što je došao na vlast, Oton II. pozvao je Gézu u Quedlinburg. Oton, koji je tada bio car Svetog Rimskog Carstva, pozvao je i danskog, češkog i poljskog vladara, a njegova je namjera bila iznuditi prisegu vjernosti od sve četvorice. No, Géza je poslao izaslanike koji nisu bili ovlašteni za takvu prisegu, premda su oni prenijeli njegovu dobru volju time što su zatražili od cara da pošalje misionare u Ugarsku. Te je misionare predvodio Bruno, koji je bio posvećen kao »biskup Mađara«. Géza je u svoju vladarsku pratnju uvrstio i nekoliko njemačkih vitezova. Njihova je zadaća bila pripremiti njegove vojne snage za borbu s mogućim zapadnim neprijateljima, kao i protiv bilo kakvih domaćih protivnika. Géza je bio pokršten te je potaknuo i svoju okolinu da slijedi njegov primjer. No, on je smatrao mnogo važnijim slamanje plemenskog otpora. U tome je uspijevao ubrzavajući preseljavanje ratnika, koji su napuštali plemenske granice i ulazili u njegovu službu. Plemenske i klanske vođe time su gubile vojnu osnovu svoje vlasti. Ipak, Géza se nije osjećao dovoljno jakim da bi slomio i vlast gyula u Erdelju, glavnom središtu otpora. Stoga je nastojao privremeno se sporazumjeti s njima.

Vajk, Gézin sin iz braka sa Saroltom, koja je bila kćerka erdeljskog gyule, krštenje kao Stjepan i nakon što je odgojen kao kršćanin, mladić je preuzeo vlast od oca godine 997. Utemeljio je ustanove za društvenu i političku preobrazbu i uredio mađarsku državu. On je klanskim vođama oduzeo brdske utvrde te po dvije trećine zemlje i žitelja. Iz tih su zemalja potekle županije. Njihovi su stanovnici postali »žitelji tvrđava« i »kmetovi tvrđava«, s odgovornošću za gospodarsko i vojno održavanje utvrda. Neki vlasnici preostale klanske zemlje pridružili su se vladarevoj pratnji. Iz nje je nastala elita župana, ispána, imenovanih kraljevih časnika na čelu županija i vojnika koji su služili u vladarevoj redovnoj vojsci. Prijašnji prinčevski posjedi bili su prošireni novima, postavši neovisne gospodarske cjeline. Time je krvno srodstvo prestalo biti temeljni društveni odnos. Svatko je postao vladarev podanik, koji je tada uredio zemlju na potpuno regionalnoj osnovi.

Društvenu i političku preobrazbu trebala je pratiti i ideologijska promjena. Uz pomoć misionara, a, gdje je trebalo, i sile, Stjepan je cijelu zemlju preveo u kršćanstvo. Kršćanstvo nije priznavalo razlike prema društvenom podrijetlu, a kao univerzalistička vjera bilo je uređeno teritorijalno. Crkva je ispunila prazninu nastalu raspadom plemenskih i klanskih odnosa, a Stjepan

18

je naredio da svakih deset sela sagradi župnu crkvu i izdržava svećenika. Županije su približno odgovarale dekanatima. Bilo je deset biskupija, od kojih su dvije (Esztergom i Kalocsa) proglašene nadbiskupijama. Kršćansku su kulturu širili talijanski, njemački i češki redovnici. Dominikanci iz Szentmártonhegya (Pannonhalma) utemeljivali su i nadzirali samostane. Biskup Gellért čanadski, koji je umro smrću mučenika, bio je prvi crkveni pisac u Mađara, premda je sam Stjepan bio prvi Mađar koji je napisao književno djelo, u obliku poduka svome sinu. Pohranjivanje latinskih spisa u mjesnim prilikama započeto je u samostanima.

Stjepan je izvodio svoje veliko djelo uz pomoć i Mađara i stranaca. Naravno, suočavao se i sa snažnim unutrašnjim otporima. U krvavim je borbama porazio svoje rođake (Koppány od Somogya i erdeljski gyula), premda su ga mjestimična uporišta otpora i preživjela. Ustrajni otpor ipak nije mogao dovesti u pitanje činjenicu da je feudalna mađarska država bila stvorena pa ju je i papa formalno priznao šaljući krunu njezinu stvaraocu. Krunidbom godine 1000. Stjepan je postao mađarski kralj. No, nesigurnosti su se počele nazirati kada je legendarni princ Imre nezgodom ubijen u lovu. Vászoly, sljedeći nasljednik, nije bio kršćanin, a bio je pristaša starog poretka. Da bi ga spriječio u traženju njegovih prava, kralj je Vászolyja oslijepio i oglušio ulijevajući mu u uši rastopljeno olovo. Vászolyjevi su sinovi pobjegli iz zemlje, a Stjepan je imenovao Petra Orseola, sina svoje sestre iz braka s mletačkim knezom, za svojega nasljednika.

SREDNJOVJEKOVNA UGARSKA

Rane promjene u mađarskoj državi

Kritično je razdoblje za mađarsku državu nastupilo nakon smrti kralja (sv.) Stjepana I. godine 1038. Neovisnost, pa čak i sama opstojnost mlade mađarske države, bile su ozbiljno dovedene u pitanje.

Nekoliko je razloga bilo za krizu koja se zbila u razdoblju ranog feudalizma. Nezadovoljstvo među podloženim slobodnjacima i nadmetanja između svjetovne i crkvene vlasti vodili su u pobune i zavjere. Novije poredak vrlo opterećivao siromašne te nametao neugodna ograničenja bogatima. Izvana su dvije susjedne sile ugrožavale zemlju. Bile su to Sveto Rimsko Carstvo, koje je već Čehe i Poljake pretvorilo u svoje vazale, te Bizantsko Carstvo, koje je u to doba svladalo bugarsku državu. Oba su imala svojih nakana u Ugarskoj.

Premda su nadareni članovi dinastije Arpadovića bili ljudi velike odlučnosti, često su velike energije ulagali u obiteljske svađe. Prinčevi kuće Arpadovića ponajviše su se borili zbog načela kojima se uređivao red nasljeđivanja. Jedna je struja držala da bi najstariji muški član dinastije trebao naslijediti prijestolje nakon kraljeve smrti, a druga da bi nasljednik trebao biti najstariji kraljev sin. Kada su bili prisiljavani na sporazum, oni su dijelili zemlju između sebe. Veliki dijelovi zemlje padali su pod vlast prinčeva koji su njima upravljali, gotovo potpuno neovisno o kralju. Ipak je volja da se sačuvaju država i narod nadjačala sebičnost i razdore. Kraljevi iz kuće Arpadovića u XI. i XII. stoljeću ustrajno su nastojali osigurati jaku kraljevsku vlast i državnu neovisnost. U tu su se svrhu koristili i vanjskim i unutrašnjim snagama – istim onim snagama koje su koristile osobne ambicije ovih vladara za vlastite probitke.

Vlast nasljednika sv. Stjepana, Petra Orseola (1038.–41. i 1044.–46.), bila je ugrožena pobunom mađarskih feudalnih moćnika, koji su bili ljubomorni na stranca. Petar Orseolo obratio se za pomoć caru Svetoga Rimskog Carstva, koji je tada bio na vrhuncu svoje moći, ali je cijena tome bila priznanje njemačke suverenosti. Zabrinuti zbog neovisnosti zemlje, feudalni su se moćnici obratili prinčevima Andrásu i Leventeu, izbjeglim Vászolyjevim sinovima, tražeći od njih da uspostave red. Prinčevi su naišli na pobunu pogana, koja je izbila s elementarnom snagom i koja je čak tražila život biskupa Gellérta. Nakon što je Petar Orseolo bio zbačen, András je bio krunjen za kralja godine 1046. Andrija I. (1046.–60.) nije želio okretati sat povijesti unatrag te je ugušio pogansku bunu i obnovio državu sv. Stjepana. U svojim je naporima mogao računati na potporu

19

Bizanta, koji je uvijek bio ljubomoran na njemački ekspanzionizam. Andrijin mlađi brat, Bela odbio je njemački napad, bilježeći pobjedu nad invazijskom vojskom.

Andrija I. stvorio je obiteljske veze sa snažnijim njemačkim susjedima, a njegov brat princ Bela iskoristio ih je da bi sebi osigurao prijestolje. Nakon iznenadne smrti Bele I. (1063.) kraljem je postao Salamon. Novi vladar, sin Andrije I. i zet cara Svetoga Rimskog Carstva Henrika IV., vladao je do godine 1074. Bélinim sinovima Gézi i Ladislavu bila su obećana vojvodstva, ali su zbog njemačkih i bizantskih spletki kralj i prinčevi došli u sukob jedni s drugima. Géza (1074.–77.) pobijedio je u toj obiteljskoj svađi, a na svome krunjenju stavio je krunu koju mu je dao bizantski car. Prvo veliko razdoblje kriza u kršćanskoj Ugarskoj završeno je usponom na prijestolje kralja (sv.) Ladislava I. godine 1077. Međunarodne su prilike bile povoljne za novoga vladara. U to je doba izbio spor o investituri između papa i careva Svetoga Rimskog Carstva. Ladislav je stao na stranu papa, s namjerom da se oslobodi njemačkoga pritiska, ali je odbio papu u namjeri da Ugarsku pretvori u vazalnu zemlju, kao što je to već učinio sa susjednom Hrvatskom. Bizant je u to doba bio zauzet borbama s Turcima-Seldžucima i stoga nije mogao zaustaviti Ladislava kada je počeo zauzimati Hrvatsku i Dalmaciju. Ugroženi iz Venecije, bizantskog saveznika, dalmatinski su gradovi s dobrodošlicom prihvatili zaštitu ugarskih kraljeva.

Mađarska su osvajanja na jugu, sigurno, bila suprotna interesima Bizantskog Carstva. Stoga je Bizant poslao svoje saveznike Pečenege protiv Ugarske, ali su oni u svojem napadu bili poraženi. Drakonskim je zakonima Ladislav obnovio unutrašnji mir, koji je bio tako dugo nesiguran. Podupirao je Crkvu, čuvara duhovnog poretka, ne samo izdašnim poklonima nego i kanonizacijom Stjepana, Imre i Gellérta godine 1083. Ladislava je na prijestolju naslijedio njegov nećak Koloman Beauclerc (1095.–1116.). Koloman je završio zauzeće Hrvatske i Dalmacije i porazio ponovne papinske pokušaje da Ugarsku pretvori u vazalnu zemlju. Sam je bio obrazovan čovjek te je svoj dvor otvorio Mađarima koje je ohrabrivao da pišu na latinskom, kao i brojnim sastavljačima zakona te piscima legendi i kronika. U to je doba mađarska romanička umjetnost dosegnula europske standarde, ponajviše u radovima graditeljske škole u Pečuhu.

U ranome XII. stoljeću njemačka je opasnost bila otklonjena od Ugarske, a pape su se pomirile s postojanjem ugarske države. Bizant je također našao prikladnijim poboljšati odnose sa svojim mađarskim susjedom. Kao znak približavanja, Piroška, Ladislavova kćerka, udala se za bizantskog cara. (Otada će se zvati Eiréné, da bi obilježila mir između dviju zemalja.) Nakon njezine smrti, bizantska ju je Crkva kanonizirala, odajući na taj način priznanje njezinu samozatajnom i milosrdnom životu. Piroška je bila prva u nizu princeza dinastije Arpadovića koja je živjela svetačkim životom. No, Piroskin sin, car Manojlo, pokušao je iskoristiti svoje mađarsko podrijetlo kao izgovor da bi zauzeo Ugarsku. Najprije je podupirao pretendente na prijestolje, a potom uzeo mlađeg sina Géze II. kao taoca, uz obećanje da će ga imenovati svojim nasljednikom. Taj mlađi sin, Bela, vladao je Srijemskim Vojvodstvom, Hrvatskom i Dalmacijom, a neposredni je Manojlov cilj bio domognuti se odmah ovih zemalja. No, Manojlo je naišao na snažan otpor u Ugarskoj i konačno je morao odustati od svojega velikog nauma – saveza Ugarske i Bizanta. Godine 1172. princ Bela vratio se u svoj zavičaj da bi popunio prazno prijestolje, okrunivši se kao Bela III. Nakon Manojlove smrti godine 1180. Belaje vratio i južne pokrajine koje su bile otete Ugar-

Ugarska je tako preživjela i drugu veliku političku krizu te nakon gotovo stopedesetgodišnje borbe naučila i svoje zapadne i svoje istočne susjede da je se boje i da je poštuju. Uobičajeno strano mišljenje o Mađarima u to se doba može naći u djelu bizantskog historiografa, a on govori o »mađarskom narodu, koji ima dobre konje, dobro oružje, koji nosi željezo i oklop«. Oni čine »nebrojivo mnoštvo, kao što je neizbrojiv i pijesak na morskoj obali; njihova je odvažnost nenadmašna, a njihova hrabrost nepobjediva. Neodoljivi su u borbi, neovisni, slobodni, hodaju uzdignute glave, vole slobodu i sami su svoji gospodari...«

20

Učvršćivanje feudalne države

Usponom Bele III. (1172.–96.) Ugarska je dobila vrlo nadarena vladara. Bela je bio istaknut političar, k tome dosta sretan što je djelovao u povoljnim međunarodnim prilikama. Sveto Rimsko Carstvo bilo je jako uzdrmano svojim sukobom s Papom, a ništa manje i svojim unutrašnjim oporbama te je odustalo od zahtjeva za suverenitetom nad Ugarskom. Bizant je također bio paraliziran dinastičkim borbama, a njegovi srpski i bugarski podanici digli su se na oružje. Za nekoje vrijeme Bela III. djelovao kao zaštitnik Bizanta, ali je konačno prihvatio neovisnost Srba i Bugara. Bio je to kraj izravnih veza između Bizanta i Ugarske. Sljedeća dva stoljeća Venecija će biti veliki mađarski protivnik i nastojati dobiti Dalmaciju od ugarskoga kralja. Venecija, »kraljica mora«, bila je tada na vrhuncu svojega utjecaja, a njezini ponavljani napadi na dalmatinske gradove ipak su bili osujećivani privrženošću tih gradova Ugarskoj jer su bili zabrinuti za svoju trgovinsku samostalnost. Prekretnica je bila godina 1202., kada su križari, koje je Venecija bila potkupila, zauzeli Zadar, a dvije godine poslije i Carigrad.

Ugarska je bila ojačana snažnim privrednim i društvenim napretkom, ostvarivanim u sve užim vezama s Europom u općem razvoju. No, iz toga će poslije nastati brojne ozbiljne poteškoće. Valovi francuskih i njemačkih naseljenika slijevali su se u Ugarskoj sa zapada, a useljenici iz Francuske širili su i vinogradarstvo sjeverno i istočno od Dunava. Zapadni su naseljenici (hospes) donijeli sa sobom i sustav plodoreda. Uspješnije ratarstvo vodilo je k pojavljivanju gradova. »Latinski« (tj. francuski i talijanski) trgovci u dva najranija takva naselja (Esztergom i Székesfehérvár) bavili su se unosnom trgovinom. Razmjenjivali su vosak, životinjske kože i plemenite kovine iz mađarskih rudnika za zapadnjačke skupocjene izrađevine. Među njima bila su i flandrijska platna, francuski emajlirani brončani predmeti, njemačko oružje i talijanska svila. Esztergom i Székesfehérvár služili su i kao sjedišta kraljevskih dvorova te su u doba Bele III. potrebe kraljevskog dvora uveliko porasle. Sam je Bela već u Bizantu bio navikao na raskošan život, a preko dviju svojih žena Francuskinja navikao se i na zapadnjačku modu. Prije su i kralj i njegova pratnja bivali zadovoljni priprostim predmetima koje su izrađivali obrtnici na kraljevim imanjima. Usluge kuhara, pisara i minstrela, koji su jednom na tjedan dolazili u kraljevski dvor, zadovoljavali su potrebe kraljeva kruga. U to doba Ugarska nije ni imala stalnoga glavnog grada. Kralj je putovao s jednoga svog posjeda na drugi, koristeći se prihodima svakoga od njih na mjestu, kao i dvjema trećinama županijskih prihoda koji su mu pripadali. No, sada je dvor počeo potraživati robu bolje kakvoće. Njih se ili uvozilo iz svijeta ili su ih izrađivali obrtnici koji su se naselili u mađarskim gradovima. Nastao je i sloj profesionalnih časnika. Bela III. imao je stalni dvor, sagrađen u Esztergomu. Bila je to krasna palača u kojoj je mogao čak primiti cara Fridrika I. Barbarossu na način koji je bio primjeren carskome statusu.

Promjene u gospodarskim prilikama i potražnji pratile su promjene u privrednoj strukturi. Počela je uporaba novca. Iako je samo četvrtina godišnjih prihoda Bele III. stizala iz županija, njegov je prihod, od 166.000 maraka (1 marka = oko 200 g srebra), bio znatan čak i po europskim standardima. Bela je tada zatražio samo trećinu županijskih prihoda. Ostatak njegovih prihoda potjecao je od stranih naseljenika, kovanja novca te od rudnika u kojima su se vadili sol i plemenite kovine. Jačanjem tih izvora prihoda slabila je financijska važnost kraljevskih dobara i županija. Kralj je sebi mogao dopustiti da ih se odriče u prilog ambicioznih feudalnih gospodara i ovi su se poslije postupno privikavali skupom načinu života zapadnoeuropskih vitezova. Feudalni gospodari, međutim, nisu bili zadovoljni županskim prihodima, naime, jednom trećinom, a poslije ni dvjema trećinama županijskih prihoda. Željeli su se domoći vlastitih posjeda, kao što je u tome bila uspjela feudalna aristokracija na Zapadu. Takva su nastojanja obilno bila zadovoljena u doba mlađeg sina Bele III., Andrije II. (1205.–35.). Sam je mladi kralj bio vrlo ambiciozan i mnogo je polagao na sjaj oko sebe, a kako se upleo u beznadni rat s Rusijom, odrekao se čak i Zadra u korist Venecije, da bi osigurao njezino sudjelovanje u njegovu križarskom pothvatu (1217.). Andrija je darivao kraljevska i županijska dobra feudalnim gospodarima, a nastale gubitke nastojao je pokriti povećanjem poreza

21

i carinskih pristojbi.Na taj je način robno-novčana privreda dobila jak razvojni poticaj. No, proces se pretvorio u

veliko društveno opterećenje i izazvao opće nezadovoljstvo. I prije zabrinuti zbog zemljišnih stečevina svjetovnih velikaša, vrhovi crkvene hijerarhije shvatili su da su ugrožene njihove stare trgovačke povlastice u trgovini solju i vinom. Nezadovoljstvo je raslo u kraljevoj stalnoj vojsci, među tzv. servientes, koje su izrabljivali velikaši, a isto se odnosi i na pučane, koji su ostajali bez svojih dobara. Braneći svoje interese, servientes su se udružili u pokret širom zemlje. Skupina je plemića vodila taj pokret i oni su godine 1222. prisilili kralja da potpiše »Zlatnu bulu«. Njezino ime potječe od zlatnog pečata kojim je bila ovjerena, a ovim je dokumentom zajamčena zaštita prava servientes pred nasiljima magnata, obećan prestanak financijskih zloporaba te priznato plemićko pravo na pobunu, ako se vladar ne bi pridržavao njegovih odredaba.

Najveći je protivnik politike Andrije II. bio njegov vlastiti sin, koji je poslije vladao pod imenom Bele IV. (1235.–70.). Princ Bela bio je sasvim različit od svojega oca, koji je bio lakomislen i često padao u frivolnost. Bela je bio i iskren vjernik, koji se nadahnjivao svojom sestrom sv. Elizabetom, sv. Franjom i sv. Dominikom. Bela kao da je predosjećao opasnost koja je prijetila Ugarskoj uoči mongolske najezde. Čak i prije nego što se uspeo na prijestolje, Bela je pokušao utvrditi erdeljsku granicu, a poslije krunjenja ulagao je sve napore da obnovi raspadajuće krunske zemlje i županije. No, to ipak nije bio stvaran put u društveni razvoj. Belaje tražio pomoć i izvana. Poslao je dominikanca Juliana u Baškiriju da pozove one Mađare koji su tada još tamo živjeli da se presele u Ugarsku. Poslije je pozvao i Kumane, koje su Mongoli već bili napali, da se presele u njegovu zemlju. Béline su mjere izazvale unutrašnje napetosti, koje su pridonijele uništavajućem porazu godine 1241. Te je godine Bélinu vojsku uništio Batu Khan kod mjesta Muhi, na rijeci Sahó. Mongoli su pljačkali zemlju više od dvanaest mjeseci, a kada su je napokon napustili, ugarska je država morala biti iznova stvarana.

Mađarska kultura u ranomu srednjem vijeku

Mađarsko osvajanje Karpatskog bazena obilježilo je kraj velikih seoba u tom području. Nakon utvrđivanja ugarske države kultura je počela cvjetati. Kraljevsko gospodarstvo, županske tvrđave, biskupska sijela i benediktinski samostani – svi su oni bili i središta rane kršćanske civilizacije.

Materijalna i intelektualna postignuća europske kulture uskoro su našla svoj put do Ugarske. Posljedica je toga bila da je kulturna baština poganskog razdoblja gotovo u potpunosti nestala. Sjećanja na to doba preživjela su samo u pjesmama minstrela, a iz njih su legende o mitskom jelenu, turul, bijelom konju, Lehelovu rogu, Botondovoj bojnoj sjekiri i drugim stvarima ušle u mađarske kronike. Minstrelski su napjevi sačuvani tisuću godina u pentatonskoj pučkoj glazbi, a u XX. stoljeću iznova su ih otkrili Bela Bartók i Zoltán Kodály. Iz prastaroga mađarskog šamanizma sačuvani su mit o drvu života i legenda o šamanima koji su se borili prerušeni u životinje.

Mađarske lijepe umjetnosti u ranomu srednjem vijeku još su uvijek sadržavale štošta iz mađarske baštine iz vremena prije osvajanja. Palmeta, pučki ornamentalni motiv iz vremena osvajanja, kada je bio dubljen u drvetu, rađen od zlata i izvođen na tkaninama, sada je bio rađen i u kamenu. Pod lombardijskim se utjecajem palmeta nastavila razvijati kao klesani lisnati svitak u Pečuškoj graditeljskoj školi. Freske sv. Ladislava u crkvi u Székelyfoldu, u istočnom Erdelju, prikazuju drvo života i borbe životinja. Lijep primjer takva rada može se vidjeti u Erdofuleu.

Što je vrijeme više protjecalo, poganska je baština postupno nestajala iz mađarske umjetnosti i otvarala prostor za europske ideje. U početnom je razdoblju kršćanska kultura dolazila posredovanjima Ceha i Nijemaca. Svećenici, posebno redovnici, i vitezovi iz ovih su je naroda uvodili. No, mađarska je književnost i umjetnost slijedila talijanske i francuske modele. Najranija mađarska graditeljska škola bila je nadahnuta lombardskom umjetnošću, a graditeljske škole kasnog XI. stoljeća u Pečuhu i kasnog XII. stoljeća u Esztergomu bile su pod utjecajem francuskih graditeljskih postignuća. Sve su tri imale utjecaj širom mađarskoga prostora i poticale oponašanja

22

sve do razine najšire narodne prakse. Iako je romanički stil toga doba bio međunarodni, njegovi su detalji zrcalili mađarsku zbilju. Slučajevi o kojima je riječ prikazi su torbi, štapova te posebne vrste mađarskih sandala, koje su remenjem vezane gotovo do koljena. Bila je to uobičajena oprema mađarskih pastira u XII. stoljeću, koja je prikazana na pučkom oltaru katedrale u Pečuhu. (U ranomu srednjem vijeku posebni je oltar bio podignut ispred biskupske cathedra i služio je samo za puk.)

Književnost je bila izrazito crkvena. Obredi, samostanski almanasi, legende o svecima, svjetovna djela, sve je to bilo u rukama jedinih znalaca pismenosti toga doba, benediktinskih redovnika. Baveći se i drugim poslovima, pisali su rane kronike, popisivali zakone sv. Stjepana, sv. Ladislava i Kolomana Beauclerca te sastavljali većinu pravnih akata. Veći samostani i kaptoli, koje je utemeljio sv. Ladislav, bili su ovlašteni izrađivati službene dokumente te su napokon dobili pravo da budu javni bilježnici.

Unatoč svemu tome, kultura nije ostala isključivo crkvena po svojoj naravi. Svjetovno je plemstvo ojačalo svoj položaj i sve više napredovalo, što je imalo za posljedicu da su se širili sekularni sadržaji u kulturi. U XII. stoljeću crkvena je inteligencija, koja se školovala u Oxfordu i u Parizu, unosila u zemlju dvorsku kulturu Engleske i Francuske. U to su vrijeme predmeti svakodnevna života u zapadnjačkom načinu života bili već ukorijenjeni u Ugarskoj. Duge čarape, tunike šivene od flamanske tkanine, oklopi, kacige, ravni mačevi i bojni konji već su bili pronašli svoj put do mađarske elite, bilo preko stranih trgovaca bilo preko zapadnih neprijatelja. »Magister P.« (obično označavan kao Anonymus) bio je važan kroničar u ranom XII. stoljeću. Anonymus, koji je bio i bilježnik Bele III., nije smatrao uvođenje kršćanstva najvažnijom posljedicom Osvajanja. On je ostavštinu poganskog Attile i obiteljske povijesti mađarskih feudalnih gospodara smatrao najvažnijim sadržajima svojega rada, Gesta Ungarorum.

Ipak se sva dvorska kultura nije širila na latinskom jeziku. Vjerojatno je sam Anonymus napisao na mađarskom jeziku prikaz trojanskog rata, što je bio omiljeni sadržaj vitezova toga doba. U svakom slučaju, tada je među magnatima postalo uobičajeno djeci davati imena osoba iz trojanske legende, a Ecsello, Perjámos i Iktár, mađarski ekvivalenti imena Achilles, Priam i Hektor, sačuvali su se u imenima mjesta do današnjeg dana. Slavni zastupnici zapadnjačke dvorske kulture dolazili su u Ugarsku. Provansalski trubadur Vidal i ugledni njemački pjevač Tannhäuser posjetili su Andrijin dvor, kao i Villard d'Honnecourt, najcjenjeniji francuski graditelj svojega doba.

Rano XIII. stoljeće bilo je i razdoblje temeljnih promjena. Svjetovnom je dobu slijedila vjerska obnova, koje su glavni predstavnici bili dominikanski redovnici. Oni su uspjeli pokrstiti Kumane te tragali za Mađarima koji su ostali na Istoku. Važna je bila i sv. Elizabeta, princeza iz kuće Arpadovića, koja se dopisivala sa sv. Franjom te, iznad svega, Bélla IV. i čitava njegova obitelj. Prosjački su redovi sada određivali cijelu narav mađarske kulture, a takav će njihov utjecaj trajati sljedeća dva stoljeća.

Borbe s barunima (1242.–1308.)

Katastrofa koju je činila mongolska invazija ubrzala je promjene koje su već bile započete u privrednom i društvenom razvoju. Stanovništvo krunskih zemalja ili je izbjeglo ili je bilo pobijeno, a isto se odnosilo i na stanovništvo županija u raspadanju. Bela IV. nije imao izbora, osim da opustošene zemlje dade velikašima. Kralj je vjerovao da će magnati iznova naseliti zemlju, i to dijelom oslobođenim kmetovima, privučenima posebnim olakšicama, a dijelom useljenicima izvana.

Naseljenici su i prije dolazili u Ugarsku. Bili su to ponajviše Nijemci (tzv. Sasi), koji su se useljavali u Erdelj. Broj Sasa u zemlji bio je mali sve dok nije prošla mongloska invazija, kada su pristigli mnogi novi. Moravski, rutenski i rumunjski seljaci stigli su zajedno s njima i od toga je doba Ugarska uistinu mnogonarodna zemlja. Privreda je počela cvjetati kada je dotad neobrađivana zemlja, ponajviše pošumljena planinska područja, bila uvučena u proizvodnu maticu. Novo

23

naseljavanje zemlje također je poboljšalo sudbinu mađarskog seljaštva, a mađarski su kmetovi dobili slobode koje su uživali strani naseljenici. Do godine 1300. pojavilo se ujednačeno seljaštvo koje je gospodarilo samostalno, koje je imalo slobodu seljenja te koje je podavanja dugovalo u plodinama. Seljaci su naziv jobbágy nasljedili od slobodnjaka koji su radili kao časnici u ranome feudalnom razdoblju te koji su služili u kraljevskim kaštelima.

Magnati koji su svoje posjede iznova napučili naseljenicima izvana najviše su od toga imali koristi jer je kralj s prilikama bio prisiljen dati im odriješene ruke u daljnjem jačanju njihove moći. Tim je velikašima bilo dopušteno stvarati vlastite vojske iz redova sitnoga plemstva, nekadašnjih servientes. Gradili su utvrde za sebe, koje su izvorno bile zamišljene u višekatnim obrascima. Velikaši su na taj način pridonosili, premda neizravno, obrani zemlje i smanjivali strah od mogućih novih mongolskih napada. Odvojeni od ostaloga plemstva, velikaši ili baruni, kako su se počeli nazivati, sve su više počeli prekidati s kraljevom vlašću. Da bi zaustavio taj proces, Bela IV. je podupirao nastanak nove vrste županija koje su stvarali kraljevski vitezovi, jobbágy i servientes. Nakon 1267. taje nova vrsta županije ustanovila autonomiju sitnoga plemstva, autonomiju koja je imala vojnu potporu županijskog čelnika (ispán).

Kralj je naseljavao strane, prije svega njemačke, »goste« u neke od kraljevskih utvrda, npr. Sopron, Győr i Koloszvár. Ovi koji su pristigli asimilirani su sa zatečenim tvrđavnim stanovništvom i iz te se mješavine uzdiglo mađarsko gradsko, purgersko žiteljstvo. Civis (građanin) iz prethodnog razdoblja postao je sada purger, što je riječ istog značenja, ali njemačkog, a ne latinskog podrijetla. S njima je Ugarska postala jedno od glavnih područja proizvodnje plemenitih kovina u Srednjoj Europi.

Osim sitnoga plemstva i gradskoga stanovništva, Bela IV. je i u Kumanima nalazio potporu kraljevskoj vlasti i nudio im pribježište u Ugarskoj. Kumani su bili nomadi i živjeli su u plemenima. Budući da su muškarci bili vojnici, tvorili su važnu snagu. U svrhu jačanja svojih veza s Kumanima, kraljevska se kuća ženidbeno povezala s njima. Stjepan, nasljednik ugarskoga prijestolja, oženio se kćerkom kumanskog princa, koja je dobila kršćansko ime Elizabeta.

Međutim, napor Bele IV. da uspostavi ravnotežu s barunskim snagama pokazao se bezuspješnim. Njihovi bogatstvo i snaga stalno su rasli. Nisu se oni jedino stalno raslojavali u stranke koje su međusobno ratovale, već su nastojali podvrgnuti svojoj vlasti i velike dijelove zemlje. Iskorištavanje napetosti unutar kraljevske obitelji dugo je bilo vrlo unosno pa su se Bela IV. i njegov sin István, kao žrtve barunskih makinacija, sukobili jedan s drugim i uvukli zemlju u građanski rat. Uzaludno je Margareta, Bélina vrlo pobožna i milosrdna kćerka, nastojala posredovati. Međunarodne su prilike pogoršavale stanje stvari. Godine 1254. izumrla je austrijska dinastija Babenbergovaca, koja je stalno ratovala s Arpadovićima. Béla je bio odlučan spriječiti ekspanzionističke ambicije čeških kraljeva, koji su težili hegemoniji u Istočno-Srednjoj Europi. Zauzeo je Štajersku i postavio svoga sina na vlast. No, nekoliko je godina poslije Ottokar II. zauzeo ne samo Štajersku nego i druge austrijske pokrajine. Ottokar je zatražio pomoć obitelji Kőszegi, koja je bila barunska i posjedovala zemlju duž zapadne ugarske granice. Češki je kralj zatim iskoristio izdajice u Ugarskoj protiv Bele IV., koji se tada iznova bio sukobio s Istvánom.

Nakon očeve smrti sam je Stjepan V. (1270.–72.) pao kao žrtva anarhije koju je njegova vlastita pobuna uveliko ubrzala. Ladislava IV., nazvana »Kuman«, odgojila je njegova majka, ali je desetogodišnji dječak na početku mogao biti samo igračka u sukobima barunskih stranaka. Godine 1278., oni su ga nasilno odveli na ratište kod Dürnkruta, gdje je ugarska vojska pomogla položiti temelje moći i carske vlasti habsburške kuće.

Kada je Ladislav IV. (1272.–90.) odrastao, okrenuo se protiv barunskih stranaka i zatražio pomoć Kumana, naroda kojem je pripadala njegova majka. No, Kumani su još uvijek bili pogani, tako da se Crkva pridružila opoziciji Ladislavu. Kralj je stoga bio sve usamljeniji, a i na kraju je bio ubijen. Budući da Ladislav nije imao nasljednika, naslijedio ga je Andrija III., unuk Andrije II., koji je živio u Veneciji. Ali je i on bio nesposoban prevladati anarhiju koja je umrtvila Ugarsku. Najmoćniji baruni Kőszegi, Máté Csák, László Kán i drugi razdijelili su zemlju u neovisne

24

pokrajine, kojima su vladali kao mali kraljevi. Oni su izdržavali svoje vlastite dvorove, ulazili u saveze sa stranim silama te ignorirali zakonite vladare.

Andrija III. pokušao je upotrijebiti sitno plemstvo protiv baruna i utemeljio jedan od prvih feudalnih sabora u Europi. Premda je to tijelo izglasavalo zakone i isključilo barune iz svoga rada, ono je bilo nesposobno vršiti zbiljsku, efektivnu vlast. Ono je uistinu za duže razdoblje potpuno prestalo djelovati.

Smrću Andrije III. godine 1301. izumrla je muška grana Arpadovića, a odmah nakon toga započela je borba za prijestolje između potomaka Arpadovića preko ženskih loza. Najprije su češki kralj Većeslav II. i princ Oton Bavarski stvorili vlastite stranke, ali nisu uspjeli pridobiti magnatsku većinu. Konačno je papinski kandidat Karlo Robert Anžujski okrunjen za ugarskog kralja godine 1308., iako je i njemu trebalo mnogo vremena da bi iskorijenio anarhiju iz zemlje.

Gubitak ugarskih posjeda na Jadranu

Stoljeće koje je slijedilo izumrću Arpadovića svjedoči i o kraju ugarskoga prodiranja prema Jadranu. Na početku se činilo da će naslijeđem Karla Roberta, koji je pripadao napuljskoj grani dinastije Anjou i koji je preko svoje bake bio potomak dinastije Arpadovića, ojačati veze između Ugarske i Italije. Karlo Robert učvrstio je svoju vlast uz papinu moralnu podršku i novčanu potporu talijanskih bankara. K tome, pokušao je osigurati svoj utjecaj u Italiji, zaručujući svojega mlađeg sina Andriju s Ivanom, nasljednicom napuljskoga prijestolja. No, teški unutrašnji problemi Ugarske onemogućili su Karla Roberta u vođenju aktivne vanjske politike. Tek 1321., nakon što je porazio posljednjega buntovnog velikaša, uspio je učvrstiti svoju premoć u cijeloj Ugarskoj. U godini 1323. Karlo Robert prenio je svoje sjedište iz Temišvara u Višegrad, koji je tada gradilište veličanstvenoga gotičkog dvorca.

Negdje u to vrijeme Karlo Robert sredio je kraljevske financije. Nije čak niti pomislio preurediti zapuštena kraljevska područja. Upravu novoga sustava županija povjerio je županima (ispan), koje je sam imenovao i sucima koje je biralo plemstvo. Od velikaša i plemića općenito, Karlo Robert je zahtijevao samo vojnu službu. Županijske i velikaške vojske, koje su se borile pod svojim vlastitim zastavama, zvale su se banderia. Velikaši su išli u vojnu sa svojim familiares (vazalima), a plemići koji nisu bili upisani u velikašku vojsku borili su se pod zapovjedništvom županijskoga ispana. Ostala kraljevska dobra bila su okupljena oko dvoraca, neovisna o županijskoj upravi. Karlo Robert utemeljio je svoje dohotke u kraljevskim prihodima, koji su bili ubirani i izravno i posredno. Bili su poznati kao regalia, a potjecali su od carinskih nameta, taksa, a, iznad svega, iz kraljevskoga monopola na plemenite kovine. Srebro se dugo iskopavalo u Ugarskoj, a za vladavine Karla Roberta uveliko se razvilo i iskopavanje zlata (Körmöcbánya i Nagybánya). Posljedica je toga bila da je kovanje zlatnoga florina počelo godine 1325.

Vojne i ekonomske reforme zajamčile su unutrašnji red u zemlji, isto kao i povoljne uvjete za trgovinu. Trgovina sa Zapadom dostaje trpjela zbog bečke umješnosti da zapriječi prolazak robe. Godine 1335. u Višegradu Karlo Robert sazvao je vrlo važan sastanak kraljeva Ugarske, Češke i Poljske. Na njemu su vladari zaključili trgovinski sporazum i utvrdili alternativne međunarodne trgovačke putove. Taj je uspjeh pokazao da je Karlo Robert bio sposoban ostvariti dobre političke odnose prije svega sa svojim sjevernim susjedima. Na jugu, međutim, bio je nemoćan spasiti bilo što od naslijeđa Arpadovića. Dalmacija, Hrvatska i Slavonija prihvatile su Karla Roberta kao svojega kralja samo formalno i bile su pod vlašću domaćih upravljača. U negdašnjoj Kumanskoj rumunjske su vojvode, koje su Arpadovići imenovali glavnim časnicima, vladale neovisno o ugarskom vladaru. Vlaška se prva odcijepila, a slijedila ju je Moldavska. Nakon toga, samo ih je labava i često izostala zakletva vjernosti vezivala za Kraljevstvo Ugarsko.

Sin Karla Roberta postao je kralj Ludovik I. godine 1342. Bio je na prijestolju četrdeset godina i doživio da bude nazvan »Veliki« zbog svojih grandioznih zamisli i ambicioznih vojni. Novi kralj ne samo da je želio iznova zadobiti južne pokrajine, koje su se odcijepile, nego je naumio

25

i proširiti ugarsku vlast na Balkanu. Osim toga, Ludovik je žudio za još udaljenijim zemljama. Na osnovi dinastičkih prava, pokušao je dobiti napuljsko prijestolje, a 1370. uspio je osigurati Poljsko Kraljevstvo, baštinu svojega strica. No, pretjerane Ludovikove ambicije u Italiji bile su neprihvatljive i za Veneciju i za Papu. Ugarski je kralj dvaput ratovao protiv Napulja, a s genovljanskom pomoći zaratio je protiv Venecije. Njegove talijanske pobjede ipak nisu mogle osigurati očekivane učinke. Na jugu je uspio osigurati svoju vlast samo u Dalmaciji i u Hrvatskoj, dok su njegove bugarske, srpske, bosanske i rumunjske vazale ubrzo osvojili Turci. Sam je Ludovik zaratio protiv ovih azijskih osvajača koji će poslije još dublje prodrijeti u Europu.

Ludovik I. umro je 1382. bez muškog potomka, a nasljedila ga je njegova kćerka Marija. Godine 1387. njezin je suprug, Žigmund Luksemburški, stupio na prijestolje. Žigmund je morao braniti svoju vlast od napuljskih Anžuvinaca, čiji je kandidat, Karlo Drački, bio okrunjen za ugarskoga kralja 1385., ali i ubijen nekoliko tjedana poslije. Ladislav, Karlov sin, osigurao je mletačko savezništvo protiv Žigmunda, kojemu je Firenca, ljubomorna na mletačku moć, pomogla da zadrži Dalmaciju. Od Firence je Žigmund dobio pomoć odličnoga vojnog zapovjednika i financijskog stručnjaka Filippa Scolarija. No, kada je Medici došao na vlast, Firenca je sklopila savez s Venecijom, a posljedica je toga bila da je Ludovik izgubio svoje talijanske posjede.

Stanje se pogoršalo otomanskim širenjem na Balkanu, koje je sada ugrožavalo ugarske granice. Žigmund Luksemburški (1387.–1437.) pokušao je osigurati ugarsku hegemoniju na Balkanu, ali je njegova mnogonarodna kampanja protiv Turaka završena dalekosežnim porazom kod Nikopolisa godine 1396. Nakon 1420. Žigmund je (tada i češki kralj, a poslije 1433. i car Svetoga Rimskog Carstva) bio zaokupljen gušenjem husitskog ustanka i dovršavanjem borbi s protupapama, iako je bio nesposoban bilo trajno riješiti te probleme, bilo se suprotstaviti otomanskoj opasnosti, kojoj je pokazivao vrlo malo pažnje. Žigmund je ipak postigao jedan važan uspjeh za Ugarsku. Godine 1404. objavio je edikt, Placetum regium, kojim je zabranio objelodanjivanje ili obznanjivanje papskih bula i enciklika bez njegova prethodnog odobrenja. Godine 1428. Žigmund je ponovno poražen u ratu s Turcima, kod Galambóca, iako je već prije bio prisiljen odreći se Dalmacije. Ugarska više nije bila sposobna nastaviti s ekspanzionističkom politikom duž svojih južnih granica. Dapače, morala je ulagati očajničke napore da obrani samu sebe.

Rane borbe s Turcima

Godine 1418. Turci su prodrli u Hrvatsku, a sljedeće su ušli u Erdelj. Kuda god su Turci prolazili, palili su, pljačkali i odvodili stanovništvo. Njihovi su napadi postali učestali i, premda su vojni zapovjednici kralja Žigmunda bili više ili manje uspješni u uspostavljanju obrane Ugarske, stanovništvo na južnim granicama sve je više trpjelo zbog ratovanja. Otuda nije slučajno da je upravo u tim područjima husitstvo, utjelovoljenje protufeudalnog nezadovoljstva, postalo vrlo rašireno. Bezobzirno proganjani od Inkvizicije, neki su husiti prebjegli u Moravsku, gdje je Sveto pismo bilo prevođeno na mađarski. Drugi su se pridruživali erdeljskim seljacima, koji su bili u pobuni protiv pretjerane desetine.

Godine 1437. mađarski i rumunjski seljaci digli su se na oružje, s Antalom Budaijom Nagyem na čelu, protiv svojih tlačitelja, a pravdu su tražili kod kralja Žigmunda. U to je doba ovaj ležao teško bolestan u Moravskoj, a uskoro je i umro. Seljaci su postigli dvije pobjede nad snagama svojega biskupa i plemstva, a pridobili su za sebe i grad Kolozsvár. Unatoč tome, pobijedila ih je Liga od Kápolne, savez mađarskoga plemstva, saskih patricija i szeklerskih vođa.

Takvi unutrašnji sukobi ništa nisu pridonijeli smanjivanju rastuće otomanske opasnosti za zemlju. Jedini je Albert Habsburški (1437.–39.) bio sposoban poduzeti učinkovite mjere s tim u vezi. Albert je obranu južnih granica povjerio Jánosu Hunyadiju, sinu erdeljske zemljoposjedničke obitelji. Hunyadi je kao dijete bio doveden na dvor kralja Žigmunda – suvremenici su ga smatrali njegovim nezakonitim sinom – gdje se od talijanskih plaćenika naučio modernom ratovanju. (On je

26

mnogo naučio i iz husitske borbene vještine.) Osim pomoći mađarskoga sitnoga plemstva i nobilitiranih Rumunja, često je poticao narodne ustanke kao pomoć u svojim ratnim pothvatima. Kralj je obilno nagrađivao Hunyadijeve uspjehe, obdarujući ga i častima i posjedima. U godini svoje smrti Hunyadi je stekao neka dva milijuna hektara zemljišta, postajući tako najveći ugarski zemljoposjednik svih vremena. Ipak, Hunyadi nije trošio svoje velike prihode samo na promicanje svojih političkih interesa. Njegov je dohodak prije svega išao za potrebe obrane države.

Kao erdeljski vojvoda, Hunyadi se već uspješno borio protiv turskog zapovjednika Mezidbega, koji je bio ubijen u dvoboju. Godine 1443. on je krenuo u napad i nakon niza pobjeda samo ga je oštra zima natjerala da se vrati iz balkanskih planina. Novi kralj, poljski vladar Vladislav III. Jagielonski, odnosno, Vladislav I. kao ugarski kralj (1440.–44.), otkazao je svoj ugovor s Turcima, ali je poginuo u bitki kod Varne, odakle se i sam Hunyadi jedva spasio. Vladislava je naslijedio kralj-dijete Ladislav V. (sin Alberta Habsburškog), a Hunyadi je izabran za regenta. Na tom je položaju bio od 1446. do 1453., kada je Ladislav postao punoljetan.

Kao regent, Hunyadi je sve svoje sile usredotočio na ostvarenje svojega velikog nauma – protjerivanje Turaka iz Europe. Pri tome je računao na pomoć balkanskih naroda Srba, Bugara i Rumunja. Potonji su, međutim, toliko bili zastrašeni od otomanskih osvajača da se nisu usuđivali, a nisu se niti mogli odupirati tako odlučno kao Mađari. Stoga je i Hunyadijev veliki pothvat završio teškim porazom u bitki na Kosovu godine 1448.

Borba protiv Turaka nije bila otežana samo zbog neprijateljske brojčane premoći i slabosti na strani saveznika. Međusobni sukobi također su imali svog udjela. U Ugarskoj ranoga XV. stoljeća bila su u porastu nadmetanja između baruna, tj. višeg i nižeg plemstva. Niže je plemstvo tražilo da i ono sudjeluje u vođenju državnih poslova, dajući tako poticaj ponovnom uspostavljanju feudalnog Sabora. Godine 1440. donji je dom, koji je činilo niže plemstvo, osigurao pravo da se očituje o svim budućim saborskim zakonima prije nego što stupe na snagu. Razne barunske skupine, lige, međusobno su se sporile, a nesloga koja je otuda proistjecala dodatno je slabila državno jedinstvo. U to se doba obično događalo da se jedna barunska skupina svrsta na kraljevu stranu, a druga na stranu nižega plemstva. Potonje je nastojalo bogatstvu baruna suprotstaviti snagu koja je potjecala iz njegove brojčane premoći.

Niže je plemstvo podržavalo Hunyadijevu skupinu i zbog toga je protivnička klika Celjskih, Garaija i Brankovića morala čekati svoje vrijeme. Kada je Ladislav postao punoljetan godine 1453., Hunyadijev izuzetni položaj dramatično se promijenio. Morao je odreći se svojega regentstva i zadovoljiti položajem glavnog kapetana Ugarske. Novi kralj, Ladislav, imao je samo trinaest godina i bio je potpuno pod utjecajem svojega ujaka Ulricha Celjskog. Posredovanjem Celjskoga i drugi su protivnici Hunyadijeve struje uživali pristup mladome kralju, što je stvari činilo potencijalno teškima i za samog Hunyadija.

U takvu napetome stanju stigle su vijesti da je sultan Mehmed II., nakon što je zauzeo Carigrad godine 1453., počeo pripremati rat protiv Ugarske. Godine 1456. on je opsjeo Beograd. Hunyadi je razbio opsadu ove važne pogranične tvrđave predvodeći vojsku sastavljenu od plaćenika, nižega plemstva i križara unovačenih među pukom. Hunyadijeva je pobjeda zaustavila otomansko napredovanje za gotovo čitavo stoljeće. U čast te velike pobjede, a s namjerom da potakne daljnji otpor, papa Kalikst III. naložio je svim kršćanskim crkvama da zvone u podne svakog dana, što se održalo do danas. No, odmah nakon Hunyadijeve pobjede, u njegovu je taboru izbila kuga, kojoj je podlegao i veliki vojni zapovjednik. Nakon Hunyadijeve smrti struje Celjskih i Hunyadija povele su jedna protiv druge ogorčenu borbu, a Hunyadijevi pristaše umorili su Ulricha Celjskog. Kralj je utamničio oba Hunyadijeva sina, uz napomenu da je starijem, Lászlu, odrubljena glava, a mlađi Matijaš zadržan je u zatvoru u Pragu. No, Ladislav V. iznenada je umro godine 1457., a zemlja se suočila s problemom izbora novoga vladara.

Pokušaji stvaranja podunavskog carstva

27

Hunyadijevi su bili najsnažnija barunska obitelj u Ugarskoj u to doba te su u savezu s nižim plemstvom prisilili druge velikaše da izaberu Matijaša, jedina preživjela sina pokojnog regenta, za ugarskog kralja. Matijaš Hunyadi, međutim, bio je još uvijek utamničenik Jurja Podiebrada u Pragu pa je njegova majka, Erzsébet Szilágyi, morala platiti veliku otkupninu da bi bio oslobođen. Matijašev ujak, Mihály Szilágyi, tada je zatražio nadoknadu za svoju potporu – položaj regenta i vlast koja je iz toga proistjecala. Međutim, novije kralj odbio pokroviteljske navike svoje obitelji i pouzdao se u savjete Ivana Viteza, odličnoga humanističkog učitelja, kojega je učinio nadbiskupom Esztergoma i kancelarom. Na Vitezov prijedlog on je ojačao kraljevsku vlast spram baruna. Ograničio je i vlast velikaša, birajući svoje časnike među nižim plemstvom, purgerima i, doista, katkad i među seljacima.

Matijaš se nije želio osloniti na privatne barunske vojske. Stoga je unajmio plaćeničke snage, koje su poslije postale poznata »Crna vojska«, podvrgavajući ih svojemu osobnom zapovjedništvu. On je bio prisiljen utemeljiti financije na potpuno novim osnovama. Uvodeći nov sustav oporezivanja te, iznad svega, strogim nadziranjem ubiranja poreza, Matijaš je stvorio zdravu osnovu svojega vladanja. Posljedica svega toga bila je njegova sposobnost da nastavi slijedom svojega slavnog oca i započne vojni pothvat protiv Turaka. Godine 1464. Matijaš je zauzeo bosansku tvrđavu Jajce, ali je zbog iznenadne smrti pape Pija II. izostala obećana pomoć križarske vojske. Stoga Matijaš nije mogao nastaviti borbu.

Iz te je epizode Matijaš izvukao vrlo važnu pouku, a to je da je samo ugarska vojna snaga nedovoljna da bi se zaustavilo otomansko napredovanje. K tome, shvatio je da su slučajni savezi neučinkoviti jer su se mogli raspasti u kritičnome trenutku. Trebalo je da podunavski narodi stvore jedinstveni imperij, koji bi jedini mogao biti dovoljno snažan da se odupre Turcima. Stoga je Matijaš sklopio mir sa sultanom, mir koji je za njegova vladanja samo sporadično bio prekidan turskim prodorima i ugarskim protuudarima. Godine 1479. jedan takav turski udar bio je slomljen, a slomili su ga njegovi vojni zapovjednici Pál Kinizsi i István Báthori. Sukob se zbio između Alkenyéra i Szászvárosa.

Dvadeset posljednjih godina svojega života posvetio je Matijaš nastojanjima da utemelji podunavski imperij, koji je smatrao tako važnim. Uostalom, ideja o takvu imperiju nije bila ništa novo. Već u XIII. stoljeću češki kralj Ottokar II. ulagao je velike napore da ujedini češke, ugarske i poljske zemlje. Žigmund je bio car Svetoga Rimskog Carstva isto kao i ugarski i češki kralj, a austrijski nadvojvoda Albert zadobio je ugarsko i češko prijestolje. Među Matijaševim su suvremenicima car Fridrik III. i članovi jagiellonske dinastije nastavili s politikama koje su težile ujedinjavanju tih zemalja. Matijaš je težio osvojiti Češku, ali su mu se snage Fridrika III. i Jagiellonaca zajednički oduprle.

Mnogi su u Ugarskoj bili mišljenja da su Matijaševe namjere u Ugarskoj bile potaknute osobnim ambicijama i da je zanemarivao tursku prijetnju svojoj zemlji. Druga je kritika bila da će njegovi ekspanzionistički planovi na Zapadu Ugarskoj stvoriti nove neprijatelje u vrijeme kada je otomanska opasnost bila već toliko velika. Nadbiskup Ivan Vitez predvodio je one koji su bili nezadovoljni Matijaševom politikom, ali je njegova zavjera protiv kralja bila otkrivena. Vitez je bio utamničen, a ubrzo nakon toga je umro. Matijaš se, međutim, uputio zbuniti svoje kritičare. Godine 1474. sjedinjene su poljska i češka vojska prodrle u Šlesku i opkolile Breslau, u kojem je bio i sam Matijaš. Opsada je uskoro prekinuta, a mir ugovoren Olomoučkim ugovorom, potpisanim 1478. Njime su Matijaš i Vladislav priznali jedan drugog kao kraljevi Češke, a ta je zemlja bila podijeljena između dvojice vladara. Matijaš je zadržao Moravsku i Šlesku, a Češka je pripala Vladislavu.

Šleska je u to doba bila pokrajina u punom usponu. Breslau, njezin glavni grad, bio je trgovinsko središte Srednjoistočne Europe, a Beč je bio drugi važan trgovački grad u Podunavlju. Matijaš je znao da su ta dva grada opskrbljivala mađarsko tržište stranom robom i da je mnogo mađarskoga zlata tamo otjecalo kao platno sredstvo te je to i bio jedan od razloga zašto ih je Matijaš htio podvrgnuti svojoj kontroli. Matijaš se tako zaratio s Fridrikom III., kojemu je oteo Beč godine

28

1485., premještajući svoje upravno sjedište u taj grad.U to je doba Matijaš bio poznat ne samo kao veliki kralj, već i kao izdašni pokrovitelj

umjetnosti i znanosti. Godine 1476. oženio se Beatricom Aragonskom, kćerkom napuljskoga kralja. Matijaševa je kraljica uvela renesansnu kulturu u budimski kraljevski dvorac. Na postojeću gotičku palaču bila su dograđena vrata, prozori i skulpture u renesansnome stilu. Bili su stvoreni i vrtovi i vodoskoci koji su imali ista obilježja. Utemeljena je izvrsna knjižnica, »Bibliotheca Corviniana«, koja je sadržavala i prekrasno oslikane kodekse, a lončarska radionica u palači radila je raznobojni pribor i pločice. Budim se razvio u gusto naseljen i bogat grad, dostojno središte europskog vladara.

Sjećanje na Matijaša, najvećega ugarskog kralja, nije preživjelo samo zbog njegovih grandioznih političkih planova, uspješnih ratova ili izdašna pokroviteljstva nad umjetnostima. Običan svijet govorio je o njemu kao o »pravednome kralju« dugo nakon njegove smrti. Nije to bilo zato što bi Matijaš pokazivao mnogo obzira za financije svojih podložnika. Sasvim nasuprot, obvezao ih je da plaćaju teške poreze. Ipak, zauzvrat, zbog njihovih žrtava, Matijaš je uveo red i sigurnost. »U ovoj se zemlji nitko ne može osloniti isključivo na svoju moć i potpuno biti siguran u nju. Svatko je ovlašten pridržati, ako je potrebno čak i protiv Nas, svoje pravo... Ovdje se časnici i moćnici ne usuđuju ugnjetavati narod bilo kojom vrstom ropstva zato što znaju da oni sami služe samo određeno vrijeme. A izvor i zaštitnik ovoga pravednoga pravnog sustava nije zakon, nego kralj, koji niti je njegov rob, ni njegov instrument, nego stoji iznad zakona i predsjeda mu.« Tako je sam Matijaš opisao svoje shvaćanje kraljevske vlasti talijanskom humanistu Brandoliniju. Rani Matijašev pokušaj centralizacije vlasti izvođenje u duhu pravednosti. Legende o ovome izvanrednom kralju, koji je prerušen putovao zemljom i prekršitelje pozivao na odgovornost, još uvijek žive u folkloru.

Mađarska privreda u srednjem vijeku

Suvremeni mađarski i strani izvori ističu ugarska prirodna bogatstva u srednjovjekovno doba, a povijesna je Ugarska, sigurno, nudila brojne privredne mogućnosti. U zemlji su se sustjecala tri glavna europska klimatska područja. Bile su to atlantska regija, sa šumarstvom i proizvodnjom žitarica, sredozemna, u kojoj su uspijevali grožđe i smokva, i kontinentalna, koja je davala pašnjake za ispašu. Mađari, isto kao i drugi narodi koji su živjeli u Karpatskom bazenu, dobro su iskorištavali ovu raznolikost.

Sjećanja Abu-Hamida, muslimanskoga trgovca iz XII. stoljeća, opisujući Ugarsku, svrstavaju je među »zemlje u kojima su napredak i obilje ponajveći«. Otto Freizinški, njemački biskup, bio je, sasvim razumljivo, ljut na Mađare zato što su pobijedili njegove zemljake. Ipak je u to doba pisao: »Sudbina može s pravom biti okrivljena, može se i čuditi božanskoj pogrešci da je tim životinjama u ljudskom liku (jer drukčije ne mogu biti nazvana ta ljudska bića) podarena tako divna zemlja.«

Neovisno o tome što su drugi mislili o Mađarima, plodovi njihova rada morali su biti priznati. Već se godine 1300. francuski dominikanac, koji je bio putovao Ugarskom, prisjećao plodnosti njezina tla. »Nekoć se Ugarsko Kraljevstvo nije zvalo Ugarska, nego Moesia i Pannonia. Moesia je dobila svoje ime zbog svojih bogatih žetvi, a Pannonija je dobila svoje zbog obilja kruha. A to je jedino prirodno jer ondje iz dobre žetve slijedi obilje kruha.« (U latinskom, messio znači »žetva«, a panis »kruh«. Puka je slučajnost da izgovor ovih riječi podsjeća na pojmove »Moesia« i »Pannonia« iz rimskih vremena.) Mađari su obrađivali zemlju i u svojoj pradomovini, ali su u Ugarskoj naučili kako uzgajati zob, raž, pšenicu, ječam, premda je poljodjelsko gospodarstvo dugo bilo na drugome mjestu, nakon uzgajanja stoke. Uzorana zemlja dugo se pričinjala kao otočići u moru pašnjaka. Na travnatim prostranstvima Velike ravnice Mađari su uzgajali konje i stoku, a Slaveni i Rumunji, naseljeni u planinskim područjima, uzgajali su ovce i koze.

Početkom XV. stoljeća Bertrandon de la Brocquiére, burgundski vitez, zabilježio je zanimljive napomene o onodobnim mađarskim konjima. »Ima samo nekoliko prodavača konja u Pešti«, pisao je. »Ako bilo tko hoće kupiti dvije tisuće dobrih konja, vjerojatno će to ovdje moći učiniti. Konji se

29

prodaju po deset na broju, a cijena svakoj desetini jest dvije stotine forinti. Vidio sam dva ili tri konja koji su sami vrijedni te cijene. Mnogi su s erdeljskih planina koje okružuju ugarske granice. Ja sam sâm kupio odlična trkaćeg konja, a oni su općenito dostupni osedlani. Obilni i dobri pašnjaci olakšavaju gajenje konja. Ipak je manjkavost mađarskih konja što su odveć nemirni i teški za potkivanje.«

Dugo se općenito vjerovalo da je krupna, dugorožna, sivkastobijela stoka u Ugarskoj bila dovedena u zemlju u vrijeme osvajanja. Nalazišta kostiju iz toga doba otkrila su, ipak, da su do kraja XIV. stoljeća Mađari uzgajali samo male srednjoeuropske crvenkastosmeđe vrste. Siva stoka dugih rogova pojavila se gotovo bez prethodnika, i iz toga (kao i iz susljednih područja odgajivanja ove stoke) razložno je zaključiti da su je doveli Kumani. Slijedeći naseljavanje ovog naroda u Ugarskoj u XIII. stoljeću, ova se stoka proširila zemljom. Novu su stoku uzgajali i purgeri koji su živjeli u trgovištima u Velikoj ravnici. U četrnaestom je stoljeću talijanski kroničar Villani napisao da u Ugarskoj »mnogi uzgajani volovi i krave nisu u uporabi kao tegleća stoka. Otuda oni rastu brzo i postaju debeli na bujnim ispašama. Kolju ih, a njihove kože i mast prodaju na veliko. Meso se kuha u velikim kotlovima, a kada se skuha, soli se i odvaja od kostiju. Suši ga se u pećima ili negdje drugdje i usitnjava do sitnih čestica. Tako ga se pohranjuje.« Na početku su stočne kože i mast bili prodavani vani, a od druge polovice XTV stoljeća sve je veći broj uhranjene mađarske stoke bio u stadima tjeran u Njemačku ili u Veneciju. U XV. stoljeću broj komada stoke koja je bila uključena u tu trgovinu iznosio je više od 100.000 godišnje. Stoka je bila najvažnija mađarska izvozna roba toga doba.

Tokajska su vina bila podjednako poznata. Rimljani su bili prvi koji su proizvodili vino u tokajskom području, a francuski su naseljenici pomogli da se vinogradi prošire prema sjeveru. Velike količine tokajskog vina bile su izvožene u Poljsku. Uzgoj ovaca bila je jedna od važnih grana poljoprivrede. Mađarska meka, vrsta ovce, davala je vunu potrebnu za izradu finih vunenih tkanina. U isto je vrijeme purzsa, koju su uzgajali rumunjski planinski pastiri, čitavo stanovništvo opskrbljivala sirom, kao važnim sastavnim dijelom prehrane.

Ugarska je bila bogata i rudama. Već u XII. stoljeću pisani izvori bilježe rudnike srebra i zlata, kao i soli u Erdelju. Nijemci su bili glavni stručnjaci u ugarskim rudnicima i prije nego što su se na tržištu pojavile plemenite kovine iz Afrike i obiju Amerika, Ugarska je bila glavni europski opskrbljivač zlatom i srebrom. Još je važniji bio ugarski bakar, koji je sadržavao velik udio srebra. Već u XV. stoljeću iskopavanje je bakra bilo mehanizirano, kada je obitelj Thurzó uvela u uporabu vodeni kotač. Poslije su se Thurzóvi sjedinili s Fuggerima, bankarskom obitelji, i zaključivali poslove vrijedne milijune.

Do kraja XVI. stoljeća Ugarska je bila glavni opskrbljivač sirovinama u Europi. Upravo zbog toga, međutim, ostala je industrijski zaostala zemlja. To će poslije imati ozbiljne gospodarstvene posljedice.

Seljački rat 1514. i mohačka bitka

Uspješno ostvarenje dalekosežnih planova kralja Mafijaša zahtijevalo bi i poslušne državne službenike i plaćeničku vojsku. No, slab razvoj gradova u Ugarskoj značio je da kralj nije bio sposoban novčano nagraditi dobre službenike. Zbog toga su vojni zapovjednici dobivali zemljišna dobra kao plaću za svoja postignuća, a časnici vodeće položaje u crkvenoj hijerarhiji. Nasuprot svojim nakanama, Matijaš je na taj način pridonio jačanju velikih zemljoposjeda. U isto su se vrijeme palatin István Szapolyai, vođa tada najsnažnije barunske obitelji i Tamás Bakócz, Matijašev tajnik i győrski biskup, suglasili da za kralja treba da bude izabran onaj tko neće ograničiti prava velikaša. Tako je godine 1490. slabi Wladislas II. naslijedio prijestolje. Wladislas je bio i češki kralj do 1516., ali, da bi ga onemogućili u vladanju, raspuštena je Matijaševa »crna vojska«. Barunske privatne vojske još su jedanput monopolizirale vojnu moć u zemlji. Izdržavali su ih javnim prihodima, prisiljavajući čak i kraljevski dvor da drastično štedi.

30

Wladislas II. okrenuo se crkvenim očima za pomoć protiv baruna. Uzdigao je Tamása Bakócza za svojega povjerenika i imenovao ga nadbiskupom Esztergoma te kancelarom; zapravo, povjerio mu je svu vlast u zemlji. Bakócz je bio pametan, premda i bezobziran, prelat, koji je bio poprilično spreman povećavati svoje bogatstvo svim mogućim sredstvima, a blještavilo Bakóczeve okoline nadmetalo se sa sjajem kraljevskoga dvora. Plemstvo se svrstalo iza Szapolyai u njihovoj borbi protiv Bakócza. Godine 1505. Sabor je izjavio da bi trebalo da »narodni« kralj bude izabran u Ugarskoj, ako Wladislas umre bez nasljednika. Plemstvo je imalo na umu Jánosa Szapolaija, a rastući ugled ovoga velikaša tjerao je kralja i Bakócza da traže savez s Habsburgovcima.

Dok su »narodna« i »dvorska« stranka bile zapletene u sukobu jedna s drugom, raslo je pučko nezadovoljstvo. Običan je svijet bio bez obrane pred moćnicima, naročito purgerima iz trgovišta koja su uzgajala stoku za tržište i proizvodila izvozna vina. Rastuće bogatstvo ojačalo je samosvijest tih ljudi pa su bili teško pogođeni saborskom odlukom da, umjesto dotadašnjeg plaćanja odsjekom, moraju davati devetinu svojih plodova i vina zemaljskome gospodaru. Na taj je način ogorčenje siromašnih seljaka bilo pomiješano s očajem bogatijih. Godine 1513. Bakócz je bio pobijeđen u nadmetanju u izboru pape, a Leo X. (Medici) uspeo se na prijestolje svetog Petra. Da bi ga obeštetio, novi je papa ovlastio Bakócza da povede križarski rat protiv Turaka. Nezadovoljstvo naroda dobit će uskoro snažan izražaj.

U proljeće godine 1514. franjevci, koji su bili ovlašteni upisivati križare, skupili su tako veliku seljačku vojsku da nisu ugrozili samo proljetne poljoprivredne radove nego i sigurnost zemljoposjednika. Franjevci, koji su živjeli u trgovištima i suosjećali s običnim svijetom, zagovarali su ideju seljačkoga kraljevstva, utemeljena u jednakosti bogatstva. Dana 15. svibnja zabrinuti su baruni i plemići natjerali Bakócza da naredi raspuštanje križarske vojske.

U to su vrijeme, međutim, prve jedinice krenule iz Budima preko Velike ravnice. Njihov je odgovor na odluku o raspuštanju vojske bio to što su se okrenuli protiv zemljovlasnika i izabrali Györgya Székelyija (Dózsa), vojnika seklerskog podrijetla, za svojega vođu. Dózsa je došao na glas zbog hrabrosti u sukobima s Turcima i želio je povesti seljačku vojsku u Erdelj. Tamo bi se ujedinile s nezadovoljnim Seklerima i utemeljile pučku državu. No, János Szapolyai, tada već erdeljski vojvoda, upotrijebio je svoju vojsku da presiječe putove koji su onamo vodili. Dózsina je vojska stoga krenula na Temišvar, koji je branio István Báthory, tamiški župan. Szapolyai je požurio u pomoć gradu i 15. srpnja razbio seljačku vojsku. Dózsa je spaljen živ na užarenu željeznom prijestolju, a njegovi suradnici usmrćeni su torturom. Sabor je izglasovao zakon koji je seljake za vječna vremena i beziznimno privezao uza zemlju i oduzeo im pravo da je posjeduju. Seljaci su tada postali kmetovi svojih zemljoposjednika. U sljedećim su stoljećima seljaci bili izopćeni u vlastitoj zemlji, za čiji su razvoj uvelike pridonosili.

Nakon poraza seljačkog ustanka nastavljeni su sukobi između baruna i nižega plemstva. Bakócz i njegovi sljedbenici nastojali su se suprotstaviti rastu Szapolyaijeva autoriteta postižući sporazum o nasljeđivanju između ugarskih Jagiellonaca i austrijskih Habsburgovaca. Kad je umro Wladislas II., njegov je sin Ludovik bio okrunjen za ugarskoga kralja godine 1516. Ludovik II. oženio se Marijom Habsburškom, čiji se brat Ferdinand, s druge strane, oženio Anom Jagiellonskom. Time je bio prekršen zakon iz godine 1505. kojim je izglasovan izbor »narodnog« kralja. Borba između barunske skupine i nižega plemstva postala je tada otvorenijom nego ikada.

Nakon Bakóczeve smrti godine 1521., palatin je István Báthori, najbogatija osoba u Ugarskoj poslije Szapolyaija, postao vođa dvorske stranke. Godine 1525., međutim, Báthorija je potisnuo István Werbőczy, utjecajni predstavnik Szapolyaijeve stranke i sastavljač glasovitog Tripartituma, zbornika ugarskoga običajnoga prava. (Tripartitum je priznavao jednakost baruna i nižega plemstva te navodio njihova prava, ali je uključivao i kaznene mjere protiv seljaštva.) Glasačka moć nižega plemstva srušila je sada Báthorija i učinila Werbőczyja palatinom. Prvo što je novi palatin učinio bilo je da uskrati Fuggerima njihove unosne rudarske povlastice. Rudari, koje više nitko nije plaćao, digli su bunu, koju je Werbőczy ugušio i pobunjenike kaznio. Sukob s Fuggerima imao je kao posljedicu uskraćivanje zajmova u vrijeme kada je turska opasnost bila u porastu.

31

Godine 1521. Sulejman Veličanstveni zauzeo je Beograd, a 1526. započeo je novi rat protiv Ugarske. Ludovik II. mogao je skupiti samo 25.000 ljudi protiv turske vojske koja je imala gotovo 100.000. Ne mogavši čekati 10.000 Szapolyaijevih ljudi, Ludovik II. bio je prisiljen prihvatiti borbu s Osmanlijama na Mohaču (29. kolovoza 1526.). Pod zapovjedništvom Pala Tomorija, kalocskog nadbiskupa, ugarska je vojska napala neprijatelja i bila razbijena udarom turskoga topništva. Bježeći s bojišta, Ludovik se udavio u potoku Csele. Polovica ugarske vojske, uključujući brojne barune i prelate, također je izginula u pometnji. Dani srednjovjekovnoga ugarskoga napretka bili su završeni.

Gotička kultura u Ugarskoj

Arhitektura gotičkoga stila utemeljena je u Ugarskoj sredinom XIII. stoljeća. Prve važnije gotičke građevine građene su za kraljevski dvor, a najranija gotička zdanja koja još uvijek postoje jesu Marijina crkva (danas Matijaševa) i zvonik crkve svete Marije Magdalene u Budimu. Prvu su sagradili njemački purgeri, a drugu njihovi mađarski sugrađani. Kralj Bela IV., koji je izvorno podigao obje crkve, sagradio je i samostan za svoju kćerku Margaretu na današnjem Margaretinu otoku. Od njega je ostalo samo nekoliko fragmenata. Bela IV. u XIII. je stoljeću počeo gradnju dijela budimskoga dvorca, ali su od njega sačuvani samo temelji. Najdojmljiviji primjeri mađarske gotičke arhitekture nalazili su se u središnjem dijelu zemlje, koji je poslije opustošen osmanlijskim invazijama. Dvorci i crkve u ovom su području bili beziznimno porušeni.

U drugoj polovici XIII. stoljeća dvorci svjetovne vlastele bili su još uvijek tvrđavnog oblika. Četrnaesto stoljeće bilježi nastajanje utvrđenih dvoraca s kulama povezanima s vanjskim zidinama. Kraljevske su palače bile najljepši primjer takvih građevina, a nalazile su se u Višegradu, Budimu i Diósgyőru. Svjetovna je vlastela također gradila dvorce, na primjer, Laczifijevi u Tati, a János Hunyadi u Vajdahunyadu u složenijemu stilu kasne gotičke arhitekture.

Evolucija gotičke arhitekture praćena je nastankom novih stilova rezidencijalnih purgerskih i seljačkih zdanja. Purgerske su kuće u XIV. i XV. stoljeću u mađarskim gradovima gledale na ulicu i imale su ukošene krovove. Pod »palačom« na prvom katu, koja je bila na potpornjima, otvarala su se velika vrata. Njima se ulazilo u prostran prolaz, s gotičkim ukrasima s desne i lijeve strane, gdje su se u vinogradara-gostioničara iščekivali gosti-platiše. U isto je vrijeme kuća od jedne prostorije iz ranoga srednjeg vijeka bila zamjenjivana seljačkom kućom s tri prostorije. Prozori takve vrste kuća bili su okrenuti prema ulici, a njezin je ulaz vodio u dvorište. U to se dvorište ulazilo kroz dvorišna vrata (kapiju). Iza ulaza u samu kuću bila je kuhinja s ognjištem. S jedne njezine strane bila su otvorena vrata prema gostinjskoj sobi, koja je bila grijana peći. Peć bi se ložila ugljenom koji se ubacivao s vanjske strane sobe. S druge je strane bila negrijana smočnica. Ovakva vrsta seljačke nastambe bila je raširena čak i među plemićima i purgerima iz trgovišta. Ipak su kuće takva svijeta bile od bolje građe, napravljene od kamena, s lučnim svodovima.

Prosjački su redovi stvarali najljepše primjere gotičke arhitekture u Ugarskoj. Gradovi su uskoro, u drugoj polovici XTV stoljeća, slijedili primjere koje su davali samostani. Najvažnije gradske gotičke crkve, koje do danas postoje, nalaze se u Kassai, Koloszváru i Brassóu. U petnaestom stoljeću postao je uobičajen bazilični tip crkava, napose u trgovištima istočne Ugarske. Najljepši su primjeri crkva u segedskom Donjem Gradu i koloszvárska crkva u Farkasovoj ulici.

Dok je mađarska arhitektura bila pod premoćnim francuskim i njemačkim utjecajem, slikarstvo i skulptura bili su snažno nadahnuti talijanskom umjetnošću. To se jedino i moglo očekivati u doba vladavine kraljeva anžujske dinastije. Osim fresko-slikarstva (npr. prizori iz života sv. Ladislava u Székelyföldu), koje je cvjetalo u XV. stoljeću, mađarske minijature također otkrivaju talijanski utjecaj, napose u Nekcsei Bibliji i u Ilustriranoj kronici (Képes Kronika). Potonje je remek-djelo Miklósa Meggyesija. Početkom XV. stoljeća postalo je vrlo rašireno panelno slikanje, a primjere je moguće vrlo često pronaći u crkvama. Tamás Koloszvári, čiji je rad također pod utjecajem talijanske umjetnosti, bio je najveći majstor ove vrste slikanja, koji je, uz ostalo, oslikao

32

krilnu oltarsku pregradu u Garamszentbenedeku. Danas ga je moguće vidjeti u Esztergomu.Talijanski je utjecaj još očitiji u skulpturi toga doba, ponajprije u radovima braće Koloszvári,

Mártona i Györgyja. Oni su isklesali skulpture kanoniziranih mađarskih kraljeva, koje su nekoć bile postavljene izvan katedrale u Nagyváradu. (Uništili su ih Turci godine 1660.) Ipak je njihova skulptura sv. Jurja, napravljena u Pragu godine 1372., preživjela. To je vrlo rani primjer skulpture postavljene izvan zgrade, a njezin stil prožima realizam s laganim renesansnim utjecajem. Skulpture vitezova i proroka, koje su bile napravljene u budimskome dvorcu oko godine 1440., pokazivale su osobine »sjeverne renesanse«, kakve je imala nizozemska i burgundska umjetnost toga doba. Isto je vrijedilo za djela Pala Locseija, koji je živio na početku XVI. stoljeća.

Dva stoljeća mađarske gotičke umjetnosti bila su pod premoćnim utjecajem prosjačkih redova: dominikanaca i franjevaca. Ti su redovi bili ukorijenjeni u gradovima, a njihove su propovijedi, na pučkom jeziku, ponajprije bile upućene purgerima i bolje stojećim seljacima koji su tamo živjeli. Da bi privukli pažnju onime što su morali reći, uključivali su u svoje govore motive iz starih priča pa su tako brojne istočnjačke pripovijesti postale poznate mađarskom narodu. Bili su prvi odgajatelji mađarskih žena, a tzv. beginas bile su pridružene njihovu redu. Zbog toga je vjerojatno i napisana prva poznata poema na mađarskom jeziku Bogorodičina jadikovka (Omagyar Mária-siralom). U XIV. stoljeću ti su redovi pisali i izvodili većinu legendi, himni, pasija i meditacija, a radeći tako, koristili su svim slojevima mađarskoga društva. Potkraj ovog razdoblja »beginas« su se same bavile književnošću na mađarskom jeziku ili bar prevodile vjerske tekstove na mađarski. (Lea Ráskai i Marta Sövényházi npr.)

Premoć crkvene umjetnosti nije u potpunosti zasjenila rad svjetovne inteligencije. Velik je broj ljudi pohađao sveučilišne studije a da nije namjeravao upustiti se u crkvenu karijeru. Godine 1367. Ludovik Veliki utemeljio je Sveučilište u Pečuhu, ali se ono nije moglo mjeriti sa stranim mjerilima pa je mađarsko svećenstvo nastavilo pohađati strana sveučilišta, prije svega Beč, Prag, Krakov, Bolognu i Padovu. Iz svećeničkih redova birali su se časnici kraljevske kancelarije. Simon Kézai, koji je živio na dvoru Ladislava Kumanskog, bio je prvi koji je izložio stav o hunsko-mađarskoj srodnosti u kronici koju je sastavio. Time je podupirao vladarevu politiku oslonca na poganske Kumane. Sredinom XTV. stoljeća, János Küküllei napisao je izvješće o vladavini Ludovika Velikog i, premda nije sačuvano u svojemu izvornu obliku, legende Toldi i Tar svjedoče da je svjetovna epika također cvjetala u to doba. Dobro poznat, premda kasniji primjer takva rada, jest Bitka kod Šapca (Szabács viadalá).

Rana renesansna kultura u Ugarskoj

Do početka XVI. stoljeća renesansna je kultura bila ograničena na Italiju i malokad je prodirala sjeverno od Alpa. Ugarska je, prema tome, bila u posebno sretnom položaju da je zarana bila središte renesansne umjetnosti, unatoč svojemu zemljopisnom položaju. Dok je u zapadnoeuropskim zemljama gotički stil još uvijek bio prevladavajući, u Ugarskoj su se pojavljivala renesansna ostvarenja usporedo s cvatućom gotičkom umjetnošću. Prirodno, kraljevski je dvor bio prvo takvo središte. Od 1476. dalje, Beatrica Aragonska, druga žena Matijaša Hunyadija, uložila je velike napore da promijeni mađarske običaje i uskladi ih s talijanskim shvaćanjima. Beatrica se odnosila prema mađarskoj kulturi kao barbarskoj, a kralj Matijaš, otvoren prema svemu što je bilo novo i lijepo, podupirao ju je. Sam je Matijaš uskoro počeo sudjelovati u tim inicijativama, uspostavljajući vrlo visoke zahtjeve.

Kamene skulpture i pokućstvo u budimskom i višegradskom dvoru bile su uskoro zamijenjene. Vjerojatno je u to doba uništena predivna gotička fontana u Višegradu, koju su podigli Anžuvinci, i zamijenjena novim renesansnim bazenom, napravljenim od crvenog mramora iz Piszke i ukrašenim prikazima Herkula kao djeteta. Gotičke skulpture u Budimu, koje su bile napravljene prije nekoliko desetljeća, isto su tako bile uklonjene i spaljene u istom razdoblju. Bile su zamijenjene radovima talijanskih majstora. Ipak, nisu samo strani majstori radili u Budimu. Mađari

33

su također bili umiješni za nova umijeća. Talijanska majolička keramika bila je uskoro oponašana u Ugarskoj i Matijaš je mogao otvoriti keramičku radionicu u gradu. Doista, kao što otkrivaju posljednji nalazi, ova je vrsta keramičke umjetnosti također bila utemeljena u Pečuhu.

Mađarski su zlatari manje imali naučiti od renesansnih majstora. Obilujući zlatom i srebrom, Ugarska nikada nije oskudijevala dobrim trgovcima dragim kamenjem. Srebrne izrađevine, od zvona do pokrivala za glave, pronađene su čak i u srednjovjekovnim seljačkim grobovima. Aplikacije od cloisonné porculana umjetnost mađarskih zlatara, koji su inače upotrebljavali međunarodne gotičke motive, tvore napose dojmljivima.

Mjesne su tradicije odolijevale i u panelnome i zidnome slikarstvu. Veliki slikar koji se služio inicijalima M. S. te koji je radio u prvoj polovici XVI. stoljeća i bio upoznat s radovima Albrechta Dürera, Mađara po podrijetlu, nije uzeo od Dürera njegovo renesansno nadahnuće, već njegove gotičke oblike. Okviri prozora, okviri vrata i skulpture u Budimu i u Višegradu izvrsni su ostaci renesansne obrade kamena i skulpture. Isto se odnosi na Bakóczijevu kapelu i Báthorijevu Majku Božju. K tome, brojne gotičke crkve, purgerske kuće, kameni oltari i predmeti pokućstva preživjeli su iz tog doba. Nisu gotički i renesansni stilovi samo postojali jedan pored drugoga, nego je bilo i stanovita miješanja među njima. To se dogodilo i u lijepim umjetnostima i u književnosti.

Kralj Matijaš pozivao je i mnoge humaniste na svoj dvor – ponajviše Talijane. Među njima bili su Antonio Bonfini, povjesničar; Galeotto Marzio, koji je zabilježio kraljeve oštroumne izreke te Naldo Naldi, koji se brinuo i opisao prekrasno ilustrirane kodekse poznate Corvinove knjižnice. Bilo je i mnogo drugih posjetitelja, a među njima i najpoznatiji astronomi toga doba: Regiomontanus i Peuerbach. Stanovit broj Mađara također je predstavljao novi, svjetovni duh u književnosti i u znanostima. Među njima bio je i Ivan Vitez, pisac lijepih pisama i njegov nećakJanus Pannonius, pečuški ijedan od najnadarenijih srednjovjekovnih europskih pjesnika. Potonji je pisao ode o sjajnim Hunyadijevim pothvatima, elegije nad mađarskom zaostalošću, satirične epigrame i lirske pjesme. Posljednje su bile prožete nježnim osjećajima i tankoćutnom ljubavlju za prirodu pa su im se divili i u Italiji.

U isto su vrijeme, međutim, u franjevačkom samostanu u Budimu Pelbárt Temesvári i njegov đak Osvát Laskai žestoko napadali humanističku misao, koju su smatrali bezbožnom i nemoralnom. Ni kralj Matijaš nije bio pošteđen kritika. Tražili su od njega iskrenost vjerovanja »Svetih Kraljeva«, premda u novom obliku predreformacijskom devotio moderna, koju nije zagovarao nitko manji nego takve osobnosti kao Toma Kempenac i Erazmo. Riječi franjevačkih fratara nisu imale utjecaja na kralja, ali su izazvale znatan odziv među purgerima i u redovima nižega plemstva. Doista, budući da su njihove propovijedi bile objelodanjene i na latinskom, ti su franjevci bili čak i sposobni širiti svoja shvaćanja preko ugarskih granica.

Tiskanje knjiga u Ugarskoj također je započelo u doba Matijaševe vladavine. Godine 1473. András Hess postavio je kratkotrajnu tiskarsku prešu u Budimu i objelodanio Chronica Hungarorum. Druga tiskarska preša također je bila u uporabi u Ugarskoj u to doba, ali je brzo prestala raditi. Nove su započele rad tek nakon godine 1536. Kronika Jánosa Thuróczyja, Matijaševa mađarskog povjesničara, bila je objavljena u Brnu godine 1488. Thuróczijev rad, nadahnut narodnim ponosom, koji izjednačuje Mađare s Hunima, uspoređivao je Matijaša s Attilom. Taj je rad uvelike utjecao na shvaćanja mađarskoga plemstva i za mnoga desetljeća odredio poimanje narodne svijesti. Premda je velik broj radova iz vremena kralja Matijaša poslije nestao, ova je ideja prenesena na kasnije naraštaje. Time je u vrijeme nesreća, koje su već uvelike nadolazile, bila zajamčena emocionalna potpora.

34

UGARSKA NA POČETKU NOVOG DOBA

PODJELA UGARSKE NA TRI DIJELA

Posljedice Mohača

Suvremenici su osmanlijsko osvajanje Ugarske doživljavali kao Božju kaznu zbog unutrašnjih nereda, strančarskih razdora, društvene nepravde te moralnog i intelektualnog razvrata. Iako je sve navedeno uistinu slabilo zemlju u njezinoj borbi protiv Turaka, bila je također istina da je Osmanlijsko Carstvo bilo vrlo snažan protivnik. Turci su bili neusporedivo privredno jači, a posjedovali su vojsku koja je bila kudikamo brojnija od ugarske. Samo bi vanjska pomoć mogla osposobiti Ugarsku da se uspješno odupre osmanlijskim nasrtajima.

Kada je Ludovik II. poginuo u bitki kod Mohača godine 1526., budući da nije imao djece, bilo je iznimno važno da novi kralj bude sposoban osigurati primjerenu stranu pomoć protiv Turaka. Niže je plemstvo željelo vidjeti erdeljskog vojvodu Jánosa Szapolyaija kao novoga vladara. Szapolyai je bio zet poljskog kralja Žigmunda I., a Poljska je tada bila na vrhuncu svoje moći i vjerojatno dobar saveznik. Sabor je izabrao Szapolyaija za kralja, s imenom Ivan I., ali se mala skupina baruna, koju je vodio palatin István Báthori, očitovala za austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog. Budući da su i Česi izabrali Ferdinanda za kralja, tradicija zajedničkoga vladara Češke i Ugarske stoga bi se nastavila. Doista, bilo je čak nade da bi s pomoću Ferdinandova brata, snažnoga cara Karla V., Sveto Rimsko Carstvo također moglo ući u borbu protiv Turaka.

Szapolai se ponudio da se oženi Marijom, udovicom Ludovika II. i Ferdinandovom sestrom, ali je bio odbijen. Karlo V. pomogao je Ferdinandu protiv Szapolaija, ali ništa nije učinio protiv Turaka. Ferdinand je tada protjerao Szapolaija iz zemlje, a ovaj je pobjegao u Poljsku te, prikupivši francusku i poljsku pomoć, dobio i potporu sultana Sulejmana II., osmanlijskoga vladara. Godine 1529. sultan je upotrijebio silu da obnovi Szapolaijevu vlast i još više od toga čak je pokušao zauzeti Beč, Ferdinandovo sjedište. U godini 1532. drugo je tursko napredovanje bilo zaustavljeno herojskim naporima Nikole Jurišića, branitelja tvrđave Kőszeg.

Szapolai je umro 1540., a Ferdinand je iskoristio priliku opsjesti Budim. No, biskup György Martinuzzi, regent u zemlji, želio je osigurati nasljedstvo mladom Szapolaijevu sinu Ivanu Zigmundu, koji je bio i biskupov štićenik. Martinuzzi se, prema tome, obratio Sulejmanu II. za pomoć. Godine 1541. sultan je protjerao Nijemce koji su opsjedali Budim, ali ga je potom zauzeo za sebe. Ivan Žigmund, koji je tada postao sultanov usvojeni sin, bio je upućen u Erdelj, zajedno sa svojom majkom, poljskom princezom Izabelom Jagiellonskom. Dio Ugarske koji su zauzeli Turci – trokut Pečuh-Esztergom-Segedin – sada je bio uklinjen između habsburške, zapadne Ugarske i istočne, Szapolaijeve kraljevine.

Ugarska je sada bila podijeljena na tri dijela. Martinuzzi, koji je sada vladao kraljevinom na istoku, držao je do habsburške pomoći kao vitalno važne za ponovno ugarsko ujedinjenje, iako bi snažna vojska bila nužna da svlada neizbježni osmanlijski otpor. Godine 1551. Ferdinand Habsburški, međutim, poslao je vojsku u Erdelj, koja je »bila odveć velika za diplomatsku misiju, a premala da bi dobila bitku«, zapisali su suvremenici. Martinuzzi je zatražio pojačanja i, da bi dobio na vremenu, ušao u pregovore s Turcima. Uplašivši se izdaje, zapovjednik Castaldo ubio je Martinuzzija, ali nije bio sposoban spriječiti tursku odmazdu. Godine 1552. važne su pogranične tvrđave padale pod tursku vlast jedna za drugom. Gradovi Temišvar, Szolnok i Drégely došli su pod turski nadzor. Ipak je tursko napredovanje bilo zaustavljeno kod Egera, gdje je posada, pod vodstvom Istvána Dobóa, pružila herojski otpor.

Godine 1556. bila je obnovljena kraljevina u istočnoj Ugarskoj pod vlašću Ivana Žigmunda, koja je postala osmanlijski protektorat. Uslijedila je borba koja je trajala čitavo desetljeće da bi se utvrdile granice između dviju ugarskih država. István Báthori, varadinski zapovjednik, želio je kompromisnim sporazumom završiti sukob koji je uništavao obje strane. Njime bi se priznala

35

dvojnost kraljevstva, ali bi se u isto vrijeme ratovima razdiranoj Ugarskoj dala mogućnost da se oporavi. No, dok je Báthori pregovarao u Beču, Sulejman II. započeo je napad protiv Várada (1566.). Sultan je obećao Ivanu Žigmundu trostruko proširenje istočne kraljevine, ali je zapravo za sebe zauzeo nove dijelove ugarskog teritorija, koji su uključivali i tvrđavu Gyula, prije u habsburškom posjedu.

No, Sulejmanova kampanja protiv Beča uskoro je zapala u poteškoće, a kod Sigeta Turci su se suočili s odlučnim otporom. Osmanlijska se opsada tvrđave razvukla, a kada je pobjeda bila osigurana, stari je sultan već bio mrtav. U posljednjem je trenutku Nikola Zrinski, zapovjednik Sigeta, prodro iz svoje uništene i zapaljene utvrde na čelu svojih mađarskih i hrvatskih vojnika. Svi su izginuli u bitki koja je tada započela. U međuvremenu je Maksimilijan II. (1564.–76.), Ferdinandov nasljednik, čekao kod Győra s velikom plaćeničkom vojskom, ali se nije obazirao na očajničke pozive Zrinskoga da mu pomogne i da vojsku, koja je bila namijenjena obrani Beča, dovede u opasnost. Tada je habsburška politika prema ugarskim područjima postala jasna, tj. oni su zapadnu Ugarsku smatrali obrambenim područjem radi zaštite svojih nasljednih pokrajina. Bar za neko vrijeme nisu imali namjera protjerivati Turke iz središnjih dijelova Ugarske.

Herojski pothvat Zrinskoga i njegovih vojnika ipak je bio dovoljan po sebi da privremeno zaustavi osmanlijsko napredovanje. Zbog izgubljena vremena u dugotrajnoj opsadi i zbog sultanove smrti, osmanlijska se vojska povukla. Novi je sultan bio nesposoban ponoviti očev napor pa je godine 1568. s Maksimilijanom zaključio mir u Adrianopolisu. Prema odredbama ugovora, sve što je osvojio, ostalo je u osmanlijskim rukama. Crta se razgraničenja između dviju sila ustalila, a obje su strane utemeljile veliku mrežu pograničnih utvrda. Neprijateljstva su bila smanjena do razine uobičajenih čarkanja između habsburških i osmanlijskih snaga i takvo je stanje potrajalo mnogo godina.

Uspon Erdelja i dugi rat

Razdoblje osmanlijskih osvajanja u Ugarskoj ne obilježavaju samo porazi. Ono je obilovalo i pobjedama. Već potkraj XVI. stoljeća izgledalo je da bi Turci mogli biti izbačeni iz zemlje ako bi dvije mađarske države ujedinile svoje snage protiv zajedničkog neprijatelja. Nada u uspjeh takva hrabrog pothvata temeljila se na dvama razlozima. Prvo, Habsburgovci su bili sposobni mobilizirati stranu pomoć, a drugo, mađarska država na istoku također je postala jača.

Godine 1570. Ivan Žigmund (Szapolai), vladar istočnoga kraljevstva, zaključio je Speyerski mir. Njime se odrekao ugarske krune u korist Habsburgovaca i postao erdeljski princ. (Erdelj je tada obuhvaćao zemlje istočno od rijeke Tise.) Njegov nasljednik, István Báthori (1571.–86.), branio je Erdelj od Habsburgovaca i, natječući se s Maksimilijanom, godine 1576. postao poljski kralj. Ipak je preko svojega brata Kristófa, koji je bio imenovan vojvodom, zadržao kontrolu nad Erdeljom, koji je tada bio ujedinjen s Poljskom zbog mnoštva praktičnih razloga. Neko su vrijeme Poljaci uživali prednosti ovoga saveza. Báthori (kao poljski kralj Stjepan) vodio je uspješne borbe protiv ruskog cara Ivana Groznog, velikim dijelom s erdeljskim plaćenicima. Većina njih bili su Szekleri.

Ivan Žigmund je godine 1562. obične Szeklere pretvorio u kmetove i u nekih tridesetak godina jedina je njihova mogućnost društvenog uzdizanja bila vojna služba. Općenito je XVI. stoljeće obilježilo pogoršanje seljačke sudbine u Ugarskoj. U to je doba, i na istoku i na zapadu, ustanovljeno »vječno kmetstvo«. Vojna politika Istvána Báthorija nije samo smanjila kmetsku bijedu nego i položila osnove erdeljske vojske, koja se poslije mogla suočavati s Turcima s nekim nadama za uspjeh.

Godine 1591., nakon duga razdoblja mira, bosanski paša Hasan započeo je opsadu sisačke tvrđave. Time je označen početak obnovljenih neprijateljstava između Habsburgovaca i Turaka. Vojska cara Rudolfa, koju su uveliko činili njemački i mađarski plaćenici, pobijedila je Osmanlije kod Siska 1593., a potom kod Pákozda. Premda su Rudolfove jedinice predale tvrđavu Győr, imale su sve mogućnosti uspješno nastaviti rat. Zsigmond Báthori, novi erdeljski princ, poslušao je savjet

36

svojega ujaka Istvána Bocskaija, varadskog kapetana, koji je shvatio da Erdelj ne može izgledati kao da je proturski u vrijeme kada bi osmanlijska sreća mogla biti na zatonu i kada bi protjerivanjem Osmanlija iz Ugarske kneževina u savezu sa sultanom mogla biti u velikoj opasnosti pred pobjedničkim, habsburškim snagama. S tim je u vezi Zsigmond Báthori uništio protursku struju u Erdelju, obnovio slobode običnih Szeklera i iznudio prisege o vjernosti od vlaških i moldavskih vojvoda. Na taj je način bio sposoban ući u savez s Rudolfom na ravnopravnim osnovama.

Bocskaijeve su szeklerske snage godine 1595. zajedno s rumunjskim i srpskim jedinicama pod zapovjedništvom vlaškog vojvode Mihalja izvele impresivan napad na Turke. Osmanlijski je napad iz Vlaške zaustavljen, a neprijatelj potisnut sve do Dunava. Većina turskih jedinica koja se pokušala spasiti preko mosta u Giurgiu bila je masakrirana. U isto su vrijeme Báthori i kapetani György Borbély i Mózes Székely zauzeli Lippa, Jenő i mnoge druge tvrđave duž Moriša. Plemstvo ipak nije bilo spremno prihvatiti gubitak szeklerske radne snage. S prešutnom suglasnošću Žigmunda Báthorija, plemići su još jedanput szeklerski puk pretvorili u kmetove na tzv. krvavom karnevalu godine 1596. Ostavši bez svojih najvrednijih vojnika, Báthori nije mogao pružiti neku veću pomoć habsburškoj vojsci, koju su Turci tada teško porazili kod Mezőkeresztesa. Pao je i Eger.

Nakon toga je rat gotovo zastao, a Turci su bezobzirno opustošili Veliku ravnicu. Slobodni su se hajduci zauzvrat osvećivali Osmanlijama, zarobljavajući njihove komore i spaljujući najvažnije prijelaze, npr. dravski most kod Osijeka. Premda je Győr preotet Turcima 1598., Kanizsa je pala u njihove ruke 1600. S vremenom su obje strane bile iscrpljene, a sama je zemlja trpjela zbog gubitka stanovništva i pljački.

Izgubivši svaku nadu, Žigmund Báthori odrekao se svojega kneževskog naslova i odlučio Erdelj prepustiti Habsburgovcima. Poslije je ipak promijenio mišljenje i predao prijestolje svojemu rođaku, kardinalu Andrásu Báthoriju. Godine 1599. vlaški je vojvoda Mihalj zauzeo Erdelj uz pomoć prevarenih Szeklera. Premda je tvrdio da djeluje uime Habsburgovaca, on je zapravo težio vlastitu cilju – ujedinjenju Erdelja, Moldavije i Vlaške. Bježeći s poprišta izgubljene bitke, András Báthori bio je ubijen u planinama. Ubili su ga Szekleri. Mihaljevo nasljedstvo bilo je kratkotrajno. Erdeljsko se plemstvo oslonilo na potporu glasovitoga habsburškog generala Georga Baste, koji je porazio Mihalja godine 1601. i potom ga ubio.

Erdeljski plemići nisu bili oduševljeni izgledima da dođu pod habsburšku vlast pa su zaželjeli sklopiti mir s Turcima. Mózes Székely, nekadašnji junak u borbama protiv Osmanlija, čak je želio utemeljiti kneževinu s njihovom potporom. Godine 1603., međutim, Habsburgovci su porazili Székelyijevu vojsku kod Brassóa, a sam Székelyi bio je ubijen. Njegovi su pristaše, među kojima je bio i mladi Gábor Bethlen, pobjegli na tursko područje. Basta se krvavo osvetio nad Erdeljom. Njegovi su plaćenici pljačkali i palili sela. Narod je pobjegao u planine da se spasi od smrti, a glad i kuga zavladali su zemljom. Kada je Basta godine 1604. napustio Erdelj, kneževina je bila u zgarištima. Izgledalo je da su dvije mađarske zemlje iznova ujedinjene, iako po vrlo visokoj cijeni.

Humanistička kultura i reformacija u Ugarskoj

Premda je mađarska kultura nakon 1526. ušla u razdoblje nazatka, ipak je ostalo nešto prostora za razvoj. Utjecaj humanizma i renesanse tada je povezan s utjecajem reformacije. Posljedica je svega toga: europska je kultura mogla doći do punog izražaja u Ugarskoj.

Stoljeće osmanlijske okupacije nije stvaralo uvjete koji bi išli u prilog lijepim umjetnostima. K tome, reformacija se zadovoljavala s manje crkava, a u crkvenoj je umjetnosti odbacivala figuraciju veće kakvoće. Ipak se u to doba počelo širiti toskansko oslikavanje drvenih svodova i quires. Bila je to renesansna »floralna dekoracija«, koja je u to doba postajala sve popularnija i koja je počela dolaziti do izražaja i u zlatarskim radovima. Za razliku od srednjovjekovnih, lijepe su umjetnosti toga doba služile i svjetovnim, kao i crkvenim potrebama. Izuzevši područja pod turskom okupacijom, gdje taj tip kulture nije imao mogućnosti razvoja, cijela je zemlja prihvatila

37

renesansni ukus. Očitovalo se to napose u obradi okvira vrata i prozora, čime su se bavili talijanski i mađarski majstori, kao i u velikoj raznolikosti nadgrobnih spomenika.

Velike graditeljske projekte planirali su i nadzirali talijanski inženjeri. U tom su razdoblju pogranične utvrde bile pojačavane modernim obrambenim strukturama niskim, klinasto oblikovanim »talijanskim« bastionima, koji su služili kao manji ciljevi za neprijateljsko topništvo. Iznimno vrijedne bile su tvrđave u Požunu, Komáromu i Győru, koje je projektirao Pietro Ferabosco, kao i tvrđave u Ersekújváru, Egeru i Szatmáru, koje su projektirali Ottavio i Giulio Baldigara. U Erdeljskoj su Kneževini tvrđave Várad, Szamosújvár i Fogaras pregrađene u talijanskome stilu. Velikaši su pretvarali svoje rezidencije i tvrđave s četverokutnim ili okruglim kutnim bastionima, prikladnim za obrambene svrhe. Dobri su primjeri égervárski i sárvárski domovi Nádasdyijevih, nagybiccseski dom Thurzóvih te domovi Alvinca Martinuzzija i Bethlenovih u Keresdu.

Sárvár je bio poznat i po svojoj tiskari, utemeljenoj 1537. Ondje je godine 1541. tiskana i prva knjiga na mađarskom jeziku. Bio je to prijevod Novog zavjeta Jánosa Sylvestera. Knjige na pučkom jeziku, kao i tiskane riječi općenito, postale su jedno od glavnih oruđa reformacije, a to je vrijedilo i za protureformaciju. U XVI. stoljeću u Ugarskoj je objavljeno oko 850 izdanja u dvadeset tiskara.

Reformacija se počela širiti u desetljeću prije mohačke bitke, iako ne bez otpora. Godine 1523. neki su od sljedbenika novih shvaćanja bili osuđeni na lomaču, a neki su doista i spaljeni. Nakon Mohača, međutim, središnje su vlasti u državi oslabile i, premda su i kralj Ivan i kralj Ferdinand bili pobožni katolici, velika većina stanovništva zemlje postala je protestantska. U Ugarskoj je to bilo moguće jer je velik broj svećenika bio neovisan o kralju. Svaki zemljoposjednik i svako autonomno tijelo, uključujući slobodne gradove, kao i trgovišta s pravima koja su im davali zemljoposjednici, mogli su u svojoj župi imenovati župnika i prosuđivati o njegovoj podobnosti.

Izvorno su njemački i mađarski gradovi zapošljavali protestantske svećenike, ali su poslije i velikaši i plemstvo općenito slijedili njihov primjer. Nije to bilo samo zbog toga što su njihovo izdržavanje i vjerski obredi bili jeftiniji nego i zato što su ovi svojim dokazima uvjerili svoje vjernike. Drugi je razlog što je prilično velik broj franjevaca, članova najpopularnijega crkvenog reda, podržao reformaciju te privukao i svoje sljedbenike. Matijaš Dévai Biro, prvi ugarski protestant (»mađarski Luther«), prije je bio franjevac, kao što su to bili i András Szkhárosi Horvát i Mihály Sztárai, izuzetni pjesnici i propovjednici, koji su stali na kmetsku stranu. Drugi nekadašnji franjevci bili su István Kopácsi, utemeljitelj Sárospatačkog kolegija i vjerojatno čak i István Szegedi Kis, jedan od najranijih i međunarodno utjecajnih kalvinističkih teologa. Kalvinizam se najprije ukorijenio u trgovištima istočne Ugarske i iz tih, ranih središta postupno se širio kroz Tiszántúl. Najpopularniji kalvinistički vođa, Péter Melius Juhász, debrecinski biskup, vodio je žestoke teološke raspre 1560-ih godina s Ferencom Davidom iz Koloszvára. David je zagovarao ideje unitarizma i bio je štićenik Ivana Žigmunda.

Kalviniste je spasio István Báthori, koji je proganjao unitarijance, ali i koji je istodobno pozvao isusovce, započinjući time s protureformacijom. Na svojem dvoru Báthori je stvorio prilike koje su dovele do drugoga procvata humanizma u Ugarskoj. Uz povjesničara Ferenca Forgácha i Pala Gyulaija, politički filozof Frakas Kovacsóczi te Bálint Balassi – najveći mađarski pjesnik XVI. stoljeća – svi su neko vrijeme živjeli na Báthorijevu dvoru.

Bocskai i hajdučki rat za neovisnost

Jedan je od uzroka mađarskih nesreća u to doba jest to što zbog manjka potrebnih gospodarskih i političkih preduvjeta zemlja nije imala stalnu plaćeničku vojsku. »Crna vojska« kralja Matijaša nije potaknula utemeljivanje slične profesionalne sile, a nedostatak uvježbane vojske za otvorene borbe na bojnom polju sigurno je bio opterećenje. Stvoriti takvu vojsku stajalo bi mnogo novca, a mađarski su velikaši više voljeli usmjeravati svoje prihode u svoje vlastite vojske, koje su bile smještene u njihovim vlastitim tvrđavama. Budući da je habsburškim carevima zapadna

38

Ugarska služila kao korisno obrambeno područje koje je štitilo Beč, i oni su, prema tome, bili usredotočeni na jačanje svojih tvrđava. Bez vojske vješte otvorenim borbama bilo je nemoguće protjerati turske osvajače iz Ugarske i to je postalo očito. Habsburgovci su zadržali svoju vlast nad Erdeljom koristeći se bezobzirnom primjenom terora, ali je središnji dio zemlje još uvijek bio pod turskom okupacijom. Najprije je početkom XVI. stoljeća habsburško vojno vodstvo željelo sebi podvrgnuti mađarske hajduke, u kojima je vidjelo opasnost, da bi poslije pokušalo od njih stvoriti jeftinu vojsku. Nekoliko tisuća hajduka zapravo je opremljeno puškama s namjerom da ih se pošalje ratovati protiv Turaka.

(Hajduci su bili seljaci koji su u velikome broju izbjegli s područja uništenih u turskim provalama ili koji su pobjegli od teških životnih uvjeta na plemićkim posjedima. Oni su ili ulazili u plaćeničke službe ili pljačkali sela da bi preživjeli. U protuturskim su se ratovima isticali svojom snagom i žilavošću. Činjenica da nije bilo stalne plaćeničke vojske značila je ipak da bi samo neki od njih mogli postati stalni vojnici.)

Svrha reorganizacije ugarske vojske na tom raskrižju nije bila samo stvoriti vojsku protiv Turaka nego i protiv ugarskih plemića. Habsburška je tiranija u Erdelju i u Kraljevskoj Ugarskoj izazvala oporbu kojom se trebalo baviti. Da bi došli do novca, Habsburgovci, teško zaduženi nakon rata, potaknuli su pokretanje zakonskih postupaka zbog nasljedstva i poslije veleizdaje, usmjerenih protiv mađarskih veleposjednika. K tome, da bi osigurali duhovnu poslušnost u zemlji u kojoj su protestanti bili većina, forsirali su protureformaciju u Ugarskoj, koja je do tada bila pošteđena vjerskih sporova. Godine 1604. general Belgiojoso, kassaški kapetan, zauzeo je luteransku crkvu uime egerskog biskupa, a bila su dogovorena i daljnja oduzimanja. Da bi se utišalo plemstvo, zakonskim aktima prihvaćenima godine 1604. dodan je krivotvoreni XXII. članak. Njime su zabranjene vjerske rasprave u Saboru.

U to je vrijeme izrazito raslo nezadovoljstvo i u višim i u nižim slojevima mađarskoga društva. Seljaštvo su ugnjetavali i Turci i habsburške snage. Slobodnim je hajducima sudbina bila ili iskorjenjivanje ili kmetstvo. Protestanti-podložnici, purgeri i plemići, isto kao i veleposjednici, čija su imanja bila ugrožena – svi su oni Habsburgovce smatrali svojim glavnim protivnikom.

Ustanak je bio neizbježan, samo je nedostajala osoba koja će ga voditi. Gábor Bethlen, mladi vođa erdeljskih izbjeglica na osmanlijskom području, izabrao je Istvána Bocskaija, najvećeg zemljoposjednika u Tiszántúlu. Bocskai je zažalio zbog svoje prijašnje politike povezivanja erdeljske sudbine s habsburškom i bio je spreman preurediti Erdeljsku Kneževinu uz osmanlijsku pomoć. No, njegova je djelatnost bila otkrivena, a general Belgiojoso digao je protiv njega veliku vojsku. Belgiojosove su snage uključivale i 5.000 dobro naoružanih hajduka, koji su imali postati jezgra ugarske stajaće vojske. Ne želeći se boriti protiv vlastita naroda, te su se jedinice pridružile Bocskaiju. Dana 15. listopada 1604., Bocskai je između Almosda i Diószega izveo iznenadni noćni napad i do nogu potukao Belgiojosovu njemačku, valonsku i srpsku vojsku, unatoč brojnoj premoći habsburških snaga. Uspaničeni Belgiojoso pobjegao je u Gornju Ugarsku Bastinoj vojsci, koji mu je požurio u pomoć, ali je također bio uništen u nizu stalnih hajdučkih iznenadnih napada.

Bocskai je zauzeo i Erdelj i Kraljevsku Ugarsku, ali je sklopio mir s Habsburgovcima na traženje ugarskoga plemstva, zadovoljivši se naslovom erdeljskoga kneza, unatoč tome što mu je sultan poslao kraljevsku krunu. Bečkim mirom (1606.) bila su zajamčena prava ugarskog Sabora da prihvaća zakone, potvrđena je vlast časnika koje je izabrao Sabor te potvrđena vjerska sloboda protestanata. Bocskai je na svojim posjedima naselio nekih 10.000 hajduka, a hajdučka su naselja i poslije tamo napredovala. Nakon toga erdeljski su kneževi i ugarska aristokracija osnivali i nova slobodna hajdučka naselja. Stanovnici tih naselja nisu plaćali poreze, niti uživali zemlju pod feudalnim uvjetima. Jedina njihova zadaća bila je vojna služba. Bocskai je obnovio i neke szeklerske slobode i time osigurao velik broj slobodnih seljaka-vojnika za erdeljske kneževe.

No, zbog rane Bocskaijeve smrti (1606.), niti su konačno naseljavanje hajduka, a ni primjena odredaba Bečkog mira bili osigurani. Car Rudolf tvrdoglavo je odbijao suglasiti se sa željama mađarskih »pobunjenika« i hajduci su se stoga iznova digli na oružje. Želeći izabrati vlastitoga

39

narodnoga kralja, htjeli su detronizirati Habsburgovce, ali su ih nadvojvoda Matijaš Habsburški, koji je postigao Bečki sporazum i ugarska aristokracija uvjerili da se, umjesto toga, okrenu protiv Rudolfa. S Rudolfom, prisiljenim da abdicira, Matijaš je izabran za ugarskoga kralja pod imenom Matijaš II. Na Saboru godine 1608. on je proglasio Bečki ugovor. Hajduci koji nisu bili stalno naseljeni pridružili su se mladom Gáboru Báthoriju i godine 1609. pomogli mu da se domogne erdeljskoga prijestolja. Želio je to on sam jer je Bocskaí namjeravao postaviti Bethlena za svojeg nasljednika.

Unatoč političkim burama prvog desetljeća XVII. stoljeća, mađarska umjetnost nije u potpunosti ostala bez izuzetno vrijednih ostvarenja. Najveći je pjesnik toga doba, János Rimay, živio na Bocskaijevu dvoru. Bio je to slučaj i s Istvánom Szamosközyjem, najvećim predstavnikom mađarske humanističke historiografije. Simon Péchi bio je humanistički učenjak koji je utemeljio Sabbtarijansku sektu. Kalvinistički svećenik Kassai Péter Alvinczi pisao je Bocskaijeva priopćenja i polemizirao s protureformacijom. U to je doba isusovac Péter Pázmány počeo svoju karijeru pisca. On je potom postao esztergomski nadbiskup i vratio veći dio ugarske aristokracije u katolicizam. U to je doba i Albert Szenczi Molnár, koji je za Bocskaija radio u inozemstvu, sastavio prvu mađarsku gramatiku i rječnik, djelujući kao jezikoslovac i prevoditelj.

Napori Gábora Bethlena radi ugarskog ujedinjenja

Gábor Bethlen bio je dostojan nasljednik Istvána Bocskaija i nastojao je nastaviti njegovo djelo. Na Bethlenovoj je zastavi Božja zaštitnička ruka, koja drži mač, ispružena da pomogne knezu. Bethlen je doista trebao Božju pomoć da bi postigao svoj uzvišeni cilj: ujedinjenje trodijelne Ugarske pod svojom vlašću i potom obnovu narodnoga kraljevstva.

Bethlen je postao erdeljski knez godine l613., a ušao je u tridesetogodišnji rat šest godina poslije, svrstavajući se uz Bohemiju, koja se pobunila protiv protureformacije cara Ferdinanda II. Od godine 1608. Erdelj je u savezu ne samo s Bohemijom nego i s moravskim, šleskim i austrijskim plemstvom. Uime ugarskih staleža, tada su i protestantski velikaši pozvali Bethlena da ih podupre i povede rat za neovisnost protiv Habsburga. Bethlen je sa svojini saveznicima opsjeo Beč, ali ga je protuudar privremeno primorao da se povuče. Godine 1620. Bethlen je iznova zauzeo Kraljevsku Ugarsku, a 25. kolovoza Sabor u Besztercebányi izabrao ga je za ugarskoga kralja. Bethlen je mudro odgodio svečanost krunidbe, čekajući konačni ishod rata. Na žalost su 8. studenoga bohemijske trupe pretrpjele odlučujući poraz u bitki na Bijeloj Gori. Friedrich, kralj Bohemije, umro je u izgnanstvu, a Ferdinand II. zemlji je oduzeo svaku autonomiju. Vođe se pobune u Bohemiji smaknute, a uskoro nakon toga podvrgnuti su i staleži Moravske, Šleske i Austrije.

Ovi dramatični događaji stvorili su nešto panike i u Ugarskoj, ali je Bethlen nad tim uspješno zadržao kontolu. U Europi se Bethlen sam usudio nastaviti borbu protiv Habsburga, osiguravajući time protestantima vrijeme potrebno da se reorganiziraju. Iako je mirom u Nikolsburgu uspio osigurati autonomiju ugarskih staleža i slobodu vjere, uskoro je dobio priliku sklopiti savez sa zapadnoeuropskim protestantskim silama. Godine 1623., u suradnji s njemačkim protestantima, započeo je nov napad protiv Habsburgovaca. Tri godine poslije, 1626., uslijedila je nova vojna, kao potpora englesko–nizozemsko-danskom savezu. No, mađarski magnati, zastrašeni zbivanjima u Bohemiji, napustili su Bethelnovu stvar i osujetili njegove nakane. Sve što je on na kraju postigao, bilo je pripajanje sedam županija Gornje Ugarske Erdelju.

Ipak je Bethlen postigao međunarodno priznanje svoje države. Dvojica najpoznatijih vojskovođa carske vojske, Dampierre i Buquoy, poginuli su u borbama s njim, a treći, Wallenstein, povukao se pred njim. Za vrijeme njegova života neprijatelj više nikada nije kročio na erdeljsko tlo. Bethlen je osobno vodio svoju hajdučku i szeklersku vojsku i nitko ga nije pobijedio na bojnom polju. Međunarodna slava mađarskih husara potječe iz Bethlenova doba. Knez je bio političar s odličnim smislom za diplomaciju. On je začinjao organizirao protuhabsburške europske koalicije. Najčešće je djelovao neovisno o Turcima, dapače, često se njima koristio za vlastite ciljeve.

40

Kod kuće je Bethlen bio prvi ugarski vladar nakon Matijaša Hunyadija koji je uspijevao uspostaviti središnju vlast u skladu s modernim apsolutističkim načelima. U svojoj ekonomskoj politici slijedio je merkantilistička načela, koja su tada bila aktualna. Iako nije mogao ukinuti ustanovu vječnoga kmetstva, koja je tada bila posvuda raširena u Istočnoj Europi, Bethlen je nastojao zaštititi kmetove od pretjeranih zahtjeva zemljoposjednika, a kmetovskim je sinovima omogućio da pohađaju škole. Dva desetljeća prije Pázmánya, utemeljio je kolegij u Nagyszombatu, odakle ga je najprije premjestio u Kassau, zatim u Koloszvár i napokon u Gyulafehérvár. Nakon Bethlenove smrti, ova znamenita škola trajno je smještena u Nagyenyedu.

Premda je i kolegij i tiskaru i knjižnicu utemeljio radi potpore svojoj kalvinističkoj vjeri, Bethlen je bio krajnje snošljiv u vjerskim pitanjima, imajući u vidu običaje vremena. Pozvao je natrag isusovce, koji su prije bili protjerani iz Erdelja te novčano pomogao prijevod Svetog pisma koji je radio isusovac György Káldi. Bethlen je dopustio erdeljskim katolicima držati svoga crkvenog administratora, a rumunjskim pravoslavnima da imaju svojega episkopa. Rumunjski su svećenici bili oslobođeni feudalnih obveza, a Židovi u Erdelju više nisu morali nositi žutu zvijezdu. Bethlen je čak naselio i skupinu anabaptista, koji su tada posvuda bili proganjani.

Bethlenovi suvremenici nadasve pamte njegov sjajni dvor i veličanstvene graditeljske projekte. Sačuvana izvješća, koja su napisana u to doba, svjedoče o izuzetnoj ljepoti Bethlenove palače u Gyulafehérváru. Nije zaostajala za kraljevskim baroknim palačama svoga doba ni po ukrasima, a ni po kulturnom životu. Na Bethlenovu je dvoru napose kvalitetna bila glazba, a talijanska opera, novost toga doba, odzvanjala je među njezinim zidovima.

Bethlenov odani pomoćnik i potom nasljednik, János Kemény, oplakao je kneza sljedećim riječima: »Ili uopće nije trebao biti rođen ili je trebao živjeti dovijeka.«

Sreće i nesreće dvojice Rákóczija

Gábor Bethlen osigurao je Erdelju unutrašnji mir i obilje te međunarodno priznanje. Takve su prilike bile kada je István Rákóczi I. godine 1630. izabran za erdeljskoga kneza, čime je završena kratkotrajna borba za moć kojom su istjerani Bethlenova udovica Katarina Brandenburška i njegov mlađi brat, István. István Rákóczi svoj je izbor uvelike dugovao hajducima koji su se nakon Bethlenove smrti još jednom našli pod habsburškom vlašću. Oni su s pravom bili zabrinuti da će im palatin Miklós Esterházy, glavni habsburški zastupnik u Ugarskoj, ukinuti slobode koje im je Bocskai bio dodijelio. Stoga su se hajduci digli na oružje protiv habsburških plaćenika, koji su bili upućeni da ih podlože.

István Bethlen, váradski kapetan i David Zólyomi, erdeljski veliki kapetan, vojno su pomogli hajducima i godine 1631. porazili Esterházyjevu vojsku kod Rakamaza. Erdeljsko prijestolje bilo je tada ponuđeno Györgyu Rákóczyju, najbogatijemu kalvinskom magnatu istočne Ugarske. Učinjeno je to s nadom da će on zadržati sedam županija Gornje Ugarske koje je Bethlen bio dobio, ali koje su imale biti vraćene Habsburgovcima nakon njegove smrti. Uistinu bi zadržavanje ovih županija služilo i Rákóczijevim vlastitim interesima jer su se nedaleko nalazila velika obiteljska imanja, sa Sárospatakom u središtu.

Ipak je Rákóczi bio oprezan čovjek. Uz pomoć ajduka dao se izabrati za erdeljskoga kneza, ali je sedam županija prepustio Kraljevskoj Ugarskoj. Zauzvrat je osigurao potvrdu hajdučkih prava. Rákóczy je time sačuvao hajdučku potporu, a u isto je vrijeme mogao osigurati mir s Habsburgovcima koji su bili duboko zaokupljeni složenim zbivanjima nastalima u tridesetgodišnjem ratu u Njemačkoj i nisu se željeli boriti na dvjema stranama. Esterházy je bio ogorčen zbog takva razvoja događaja jer je njegova najživlja želja bila pripojiti Erdelj Kraljevskoj Ugarskoj. No, njegove nade nisu bile srušene samo zbog Ferdinandova nezadovoljstva ili nezadovoljstva umjerenijeg nadbiskupa Pázmánya. Važan je bio i seljački ustanak koji je izbio godine 1631. Vodio ga je Péter Császár, a izazvalo pljačkanje u koje su se upustile plaćeničke jedinice unajmljene da zauzmu Erdelj. Esterházy je morao pretrpjeti još jedno poniženje da gleda

41

kako ustanak guše Rákóczyjeve erdeljske jedinice, a ne njegovi tromi plaćenički zapovjednici.Još se veća opasnost za Rákóczija pomaljala 1636. István, mlađi brat Gábora Bethlena, koji se

teško odrekao prijestolja, dobio je tursko obećanje da će ga postaviti za erdeljskoga vladara. Rákóczy nije bio zbunjen i pozvao je narod na oružje. Hajduci su kod Nagyszalontae porazili tursku vojsku. Sultan je bio prisiljen priznati Rákóczyjevu vlast zbog perzijskog napada i janjičarske pobune.

Učvrstivši svoj položaj, Rákóczy je mogao misliti o nastavljanju Bethlenove politike rata protiv Habsburgovaca. Prilika se ukazala kada su švedske protestantske jedinice uznapredovale toliko daleko da su gotovo ugrozile Beč. Godine 1643. Rákóczy je sklopio savez sa Švedskom, a 1644. započeo rat s namjerom da zauzme kraljevsku Ugarsku. No, on nije bio napose sposoban zapovjednik, a i njegovim je časnicima nedostajao stvarni talent. Tako su i carski plaćenici i Esterházyjeve mađarske jedinice bili sposobni potisnuti ga natrag sve do Kassae. Tu se ratna sreća okrenula, a erdeljska vojska ne samo da je zauzela kraljevsku Ugarsku nego je 1645. prodrla u Moravsku. Pored Brna Rákóczy se povezao sa švedskim vojnim zapovjednikom, Lennartom Torstensonom. Sultan je bio ljubomoran zbog kneževih pothvata i natjerao ga da se vrati kući. Stoga je Rákóczy bio prisiljen potpisati s Ferdinandom III. mir u Linzu. Taj je ugovor potvrdio ponovno sjedinjenje sedam županija koje je bio stekao Bethlen i proširenje prava na vršenje protestantskih obreda i na seljake.

Premda su Györgyu Rákóczyju nedostajali tako uočljivi Bethlenovi politički i vojni talenti, on je vješto i uporno slijedio pravac koji je zadao njegov veliki prethodnik. Rákóczi nije držao tako sjajan dvor, ali je štedio i povećao obiteljsko bogatstvo, premda je i on trošio velike novčane iznose na škole i tiskare. Mogao je to raditi zato što su njegova dva glavna neprijatelja, Habsburgovci i Turci, bili zauzeti na drugim stranama. Rákóczy je stoga imao slobodne ruke ne samo u unutrašnjim poslovima već donekle i u vanjskoj politici.

György Rákóczy II. naslijedio je svojega oca kao erdeljski knez godine 1648. Mlađi je Rákóczy naslijedio očevo prijestolje i veliko bogatstvo, ali ne i njegovu sreću, unatoč tome što su u to doba vodeće osobe u kraljevskoj Ugarskoj prije bile njegovi prijatelji nego protivnici. Tada je Westfalskim mirom zaključen tridesetgodišnji rat i Habsburgovci su svoju pažnju mogli skrenuti prema Ugarskoj, gdje im je cilj bio uvesti apsolutističku vlast po austrijskom modelu. U to isto vrijeme reformske su mjere koje su podupirali veliki veziri iz loze Köprülü zaustavile slabljenje Osmanlijskog Carstva. Ugroženi s dviju strana, magnati kraljevske Ugarske obratili su se Erdelju za pomoć. Protuhabsburška skupina, koju su vodili palatin Pál Pálffy i hrvatski ban Nikola Zrinski, namjeravala je proglasiti Györgya Rákóczyja za kralja, ali je pod utjecajem odanoga svećenstva, nakon smrti Ferdinanda III., Sabor izabrao Leopolda I. (1657.–1705.). Ferenc Wesselény dvije godine prije postao je novi palatin.

György Rákóczy nije obraćao dovoljno pažnje na promjene u međunarodnom položaju Erdelja i uskoro je bio uvučen u loše smišljenu političku igru. Rákóczy je zauzeo dva rumunjska vojvodstva (korak koji je upropastio Gábora Báthorija), a 1657. dao se u pokušaj da dobije poljsku krunu, koju mu je ponudilo nekoliko poljskih magnata. Šveđani su podupirali taj pothvat, ali je Rákóczyju uskraćena potpora njegova patrona, sultana. Porta je poslala Tatare protiv Rákóczyja i te su jedinice na poljskome tlu zarobile gotovo čitavu Rákóczyjevu vojsku. Iako je Rákóczy pobjegao kući s nešto svojih pristaša, sultan mu je oduzeo naslov i prisilio Erdelj da izabere novoga kneza. Tražeći pomoć od Habsburgovaca, Rákóczy je pokušao potaknuti vojni otpor. Beč ne samo da je propustio odgovoriti, unatoč pritisku čak i Zrinskih, nego je, naprotiv, pokazao pakosno zadovoljstvo promatrajući kako propada Erdelj, uporište mađarske neovisnosti. Godine 1658. osmanlijske su jedinice opljačkale Gyulafehérvár i opustošile okolicu. Rákóczy se sukobio s Turcima kod Szászfenesa, nedaleko od Koloszvára, 22. svibnja 1660., gdje. je bio poražen i smrtno ranjen. U kolovozu iste godine u turske je ruke pao Várad, najvažnija pogranična tvrđava. Izgubivši dijelove svojega teritorija i doživjevši privredni slom, Erdelj je izgubio svoju međunarodnu važnost i prestao biti branitelj mađarske narodne neovisnosti.

42

Vječno kmetstvo i nasljedno plemstvo u doba turske okupacije

Sedamnaesto je stoljeće bilo razdoblje borbi za mađarsku neovisnost, iako sloboda nije bila izdašna za svakoga. U doba kada su mađarski magnati i plemići branili svoje povlastice i autonomiju protiv habsburške tiranije i kada su gornji slojevi općenito ulagali velik i popularan napor da zaustave osmanlijsko širenje, seljaštvo je u Ugarskoj prolazilo kroz najveća iskušenja u svojoj povijesti. Mađarski gradski i seoski žitelji bili su žrtve pljački turskih i habsburških plaćenika, ali su se još morali nositi s iznuđivanjima svojih zemaljskih gospodara. U sedamnaestom je stoljeću iznikao sistem »vječnoga kmetstva«. Pod njim su seljaci, koji su nekoć bili slobodni da se sele i udovoljavaju svojim obvezama bilo u plodovima bilo u novcu, postali ovisni o svojim zemaljskim gospodarima i, preko njih, o zemlji. K tome su bili obvezani raditi na plemićevoj vlastitoj zemlji, manor.

Nije to bio samo mađarski razvoj i nije se svatko s njim slagao. Najprije je u Poljskoj i poslije širom Istočne Europe to bio način na koji su zemljovlasnici nastojali doći do žitarica za izvoz. U Zapadnoj je Europi rasla potražnja za žitaricama, a zemljovlasnici su tako mogli iskoristiti svoje zarade za nabavu zapadne luksuzne robe. U Ugarskoj je stanje bilo malo bolje nego u susjednim zemljama. Zbog prijevoznih poteškoća, žito nije bilo izvoženo u inozemstvo i tlaka je najvećim dijelom bila primjenjivana u obradi zemlje. Bilo je teško uzgajati goveda i vino jer je to iziskivalo dosta vrsnog rada. Budući da zemljovlasnici nisu unajmljivali nadničare, vinogradarstvo i uzgoj stoke bili su prepušteni imućnim seljacima i građanima trgovišta. Na taj su način napredovali Debrecen, Tokaj i neka druga trgovišta. Stanovnici tih naselja nisu morali davati tlaku, ali su svoja podavanja isplaćivali u novcu.

Čak i oni koji su patili zbog feudalne tiranije imali su zaštitu u reformaciji. Reformacija, naime, nije zastupala samo slobodu savjesti nego i društvenu pravdu. Od samog su početka protestantski propovjednici, koji su velikim dijelom bili seljačkoga podrijetla, osuđivali tiraniju zemljoposjednika, a mađarski kalvinistički puritanci János Tolnai Dali, Pál Medgyesi, János Apáczai Csere i György Martonfalvy Tóth bili su pod utjecajem engleske revolucije i osuđivali su cjelokupni kmetski sustav. Njihovo je shvaćanje bilo sažeto potkraj XVII. stoljeća riječima Pala Lisznyaija Kovácsa iz Debrecena. U svojoj Magyar Krónika, on je napisao sljedeće: »Naravno, to što Mađari vide kod susjednih Poljaka, naime da jedan dio nacije tako muči druge ljude iste nacije, da bi Mađar tako činio drugom Mađaru, da bi mučio kršćanskoga člana te iste kršćanske zajednice, protivno je Bogu, protivno je Svetom pismu i protivno zakonu svake učene i kršćanske republike na svijetu. Doista, raditi tako, dovoljno je da te Bog isto tako načini podanikom druge nacije.«

Upozorenje je upućeno ugarskim magnatima i plemićima, nad kojima se nadvijala vrlo realna opasnost da će postati habsburški podanici. Ova se dinastija tada pripremala iznova osvojiti zemlju od Turaka. Opasnost je za mađarske gornje slojeve postojala, unatoč tome što su oni i kod kuće i vani vodili tešku borbu za očuvanje svojih povlastica. Njihova je borba u to doba služila i za obranu mađarske narodne autonomije.

Mađarsko je plemstvo bilo razmjerno brojno, obuhvaćajući 4 do 5 % stanovništva zemlje. (U to je doba oko četiri milijuna ljudi živjelo na području Kraljevske Ugarske i Erdelja.) Ipak je velika većina plemića bila sitno plemstvo koje je obrađivalo vlastitu zemlju, imajući samo po nekoliko podložnika i koje se nije osobito razlikovalo od slobodnih hajduka ili građana trgovišta. Dvije stotine bogatih obitelji i dvije tisuće imućnijih posjedovale su veći dio zemlje i imale najveći dio političke moći. U Kraljevskoj su Ugarskoj bogati magnati bili vlasnici latifundija koje su se sastojale od stotina sela i tisuća podložnika. Nisu bile nepoznate ni privatne vojske. Bilo je samo nekoliko predmohačkih aristokratskih obitelji (Báthorijevi, Zrinski, Csákyjevi, Bánffyjevi, Thurzóvi, Erdődyjevi, Homonnaijevi itd.), ali se većina plemića uzdigla na društvenoj ljestvici služeći Habsburzima (npr. Nádasdyjevi, Batthyányjevi, Illésházyjevi, Pálffyjevi, Esterházyjevi i Rákóczijevi. Habsburgovci su stvorili zatvoren društveni red među onima koji su im služili. Dok su

43

u srednjem vijeku bogatstvo i služba uzdizali neke magnate u vodeći sloj, Ferdinand I. stvarao je »nasljednu aristokraciju«. U nekim su obiteljima sinovi uživali nasljedne naslove baruna, grofa te, u iznimnim slučajevima, kneza. Članovi toga nasljednoga plemstva činili su Gornji dom Sabora i uobičajili svoje pravo na visoke državne časti.

Budući da je kraljevski dvor stalno bio u inozemstvu, značajno narodno kulturno središte moglo je nastati samo u Gyulafehérváru, na dvoru erdeljskoga kneza. U Kraljevskoj je Ugarskoj takva kulturna uloga pripadala magnatskim dvorcima. Sagrađeni u renesansnome stilu, ti su dvorci udomljivali ne samo gospodara i njegovu obitelj nego i mlade plemiće i plemkinje, koji su željeli naučiti dvorske manire. Bilo je i vojnika radi obrane dvorca, kao i brojnih kućnih slugu. Brojan puk iz čitave zemlje skupljao se u dvorcima radi krštenja, vjenčanja i pokopa i na taj su način oni služili oblikovanju političkih i estetičkih shvaćanja.

Ukratko, Ugarska je u doba osmanlijske vlasti bila zemlja krajnosti, u kojoj su »vječni podanik« i »vječni aristokrat« bili razdvojeni čitavim svijetom. Ipak je negdje u to doba vanjska opasnost počela stvarati naciju od onih koji su živjeli u zemlji.

Kultura u »stoljeću mađarskog pada«

Od Jánosa Rimayja do Nikole Zrinskog, svi mađarski pjesnici čak i većina mađarskih političara, filozofa i propovjednika opisuju sedamnaesto stoljeće kao »stoljeće mađarskog pada«. Neuspjeh vojnih pokušaja da se izbace Turci, jačanje vjerskih sukoba i strah od potpuna sloma između Habsburgovaca i Turaka nisu pridonijeli jačanju povjerenja u budućnost. Isto je tako i depresija koja je pogodila svjetsku privredu u obliku inflacije i tržišnih poteškoća pojačala neizvjesnost. Suvremenici su bili još zabrinutiji za sudbinu zemlje kada su jasno shvatili koliko je Ugarska zaostala iza razvijenijih zapadnoeuropskih država. Shvatili su prednosti materijalne i duhovne kulture u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Engleskoj. Ipak je njihov očaj bio nadjačan nadom da mađarske boljke mogu biti izliječene. Nadali su se da prikupljanjem izvora, učenjem i radom pad može biti zaustavljen, a mađarska kultura iznova podignuta na europsku razinu.

Buditelji mađarske narodne svijesti iznova su otkrili nastojanja Gábora Bethlena. U Bethlenovo su doba velika većina obrazovanih Mađara bili svećenici, a liječnici, inženjeri, umjetnici i glazbenici morali su biti traženi u inozemstvu. Bethlenov je cilj bio stvoriti svjetovnu mađarsku inteligenciju. Nadao se da će to postići na dva načina. Prvi je bio slanjem studenata na strana sveučilišta, gdje bi oni učili ne samo teologiju nego i filozofiju, pravo i graditeljstvo. Drugi je bio utemeljivanjem Ugarskog kolegija, tiskare i knjižnice u Gyulafehérváru. Bethlen je u svoj glavni grad pozvao i njemačke znanstvenike, uključujući i profesora Alsteda. Ovaj je bio svestrani intelektualac, koji je zagovarao potrebu za praktičnim umijećima i sastavljao enciklopediju na latinskom jeziku da bi to dokazao.

Bethlen je zabranio zemljovlasnicima da sprečavaju kmetske sinove da se školuju. Na taj je način znanje postalo sredstvo društvenog uspona. Godine 1629. Bethlen je u plemićki red uzdigao one svećenike kmetskog podrijetla koji su se u Crkvi uzdigli svojom erudicijom. Fraza »boriti se znanjem i oružjem« u patentnom pismu o podjeljivanju plemstva ovim svećenicima značila je da njihovi sinovi neće moći postati kmetovi ako izaberu da slijede zanimanje svojih očeva, čak i neko svjetovno zanimanje.

Postupno je Bethlenovo vodstvo počelo postizati uspjehe, ponajprije u razvoju školstva. Prvi mađarski zavod bio je utemeljen u Gyulafehérváru, godine 1629., i bio je prethodnik poznatoga kalvinskoga Bethlenova kolegija, koji se konačno smjestio u Nagyenyedu. Kolegij u Gyulafehérváru školovao je velik broj istaknutih znanstvenika reda npr. Jánosa Apáczaija Csere, koji je, slijedeći trag svojega učitelja Alsteda, objelodanio Magyar Encyclopaedia (Mađarska enciklopedija), napisanu mađarski, umjesto latinski. Bila je to sinteza, utemeljena na znanju suvremenika, a izašla je u Utrechtu, u Nizozemskoj, godine 1653. Mađarski je katolicizam slijedio isti trag. Godine 1653. Péter Pázmány utemeljio je sveučilište u Nagyszombatu i ono je prethodnik

44

današnjega budimpeštanskoga Sveučilišta za umjetnosti i znanosti. Pázmányijevo sveučilište imalo je Filozofski i Pravni fakultet, uz Teološki fakultet. Jedan od najvećih predavača svih vremena, Čeh Jan Amos Comenius, postao je pročelnik Kalvinskog kolegija u Sárospataku, na poziv Zsuzsanne Lórántffy, udovice Györgya Rákóczija. U četiri godine provedene u Sárospataku Comenius je obrazovne standarde podigao do sveučilišne razine. K tome je napisao i brojne udžbenike, a među njima i Orbis Sensualium Pictus, u kojem opisuje i svijet vidljivih stvari. Knjiga je prva u nastavu uvela zorno predočavanje i prirodne znanosti uzdigla do razine humanističkih, koje su prije uživale povlašten položaj.

Apáczai je bio prvi čovjek u Ugarskoj koji je širio nauke Kopernika i Descartesa – pionira modernih prirodnih znanosti. On je također zastupao ideje Althusija, utemeljitelja moderne teorije države i znanstvenika koji se zauzimao za načelo narodne suverenosti. Podupirao je englesku revoluciju, koja je srušila feudalizam, otvarajući time put za širenje liberalnih ideja. Sto se tiče drugog dijela Bethlenove izreke, koja se odnosi na borbu oružjem, sjajan primjer pruža Nikola Zrinski koji je, slučajem, također bio pjesnik.

Radovi Apáczaija i Zrinskog obilježuju vrhunac mađarske kulture sredinom XVII. stoljeća. Samo naraštaj prije, vjerski spisi poput Pázmányijeve, Isteni igazságra vezérlő kalauz (Vodič prema božanskoj pravdi, 1613.) i prijevodi psalama Alberta Szenczija Molnára iz godine 1607. bili su najutjecajniji mađarski književni radovi. Apáczaijeva enciklopedija i epske pjesme Zrinskoga bili su pak svjetovni i po sadržaju i po namjeni. S njima je sjeme koje je zasijao Gábor Bethlen počelo davati plodove.

Dok je početkom stoljeća borba između reformacije i protureformacije sputavala snagu naroda, sredinom XVII. stoljeća vodila se bitka za sam opstanak mađarskog naroda. Kultura je sudjelovala u toj borbi. Njezini su predstavnici bili ispunjeni odlučnošću da ne posustanu, unatoč svim poteškoćama, s osjećajima patriotizma i samopožrtvovanja. Rođaci Apáczaijeve supruge, Nizozemke, nastojali su ga odvratiti od povratka kući iz Nizozemske, ali bez uspjeha. Iako nije bio shvaćen u Ugarskoj, bio je i progonjen, Apáczai je ustrajao, izlažući se toliko da je od pretjerana rada i umro u trideset i četvrtoj godini. Zrinski se sarkastično okomio na mađarsko plemstvo, govoreći da bi trebalo da se plemići isele u Brazil ako ne žele obavljati svoju dužnost i braniti svoju zemlju. No, Zrinski je samo namjeravao kritizirati i upozoriti. »Naša plemenita sloboda nije nigdje drugdje, osim u Panoniji«, napisao je Zrinski godine 1661. u svojemu poznatom pamfletu As török áfium ellen való orvosság (Lijek protiv turskog opijuma).

PONOVNO UJEDINJENJE UGARSKE U HABSBURŠKOM IMPERIJU

»Oružje, oružje nam treba i herojska odlučnost«

Pad Várada zapečatio je sudbinu Erdelja. Plodno biharsko područje, koje je tvrđava prije štitila, palo je sada pod osmanlijsku vlast, a isto se dogodilo i s područjem koje se protezalo sjeverno prema Debrecenu. Porta je postavila Mihálya Apafija za vladara smanjene i opustošene kneževine. Nakon nekoliko slavnih desetljeća, Erdelj je izgubio svoju političku važnost.

Stanje nije bilo bolje u Kraljevskoj Ugarskoj. Habsburgovci su još uvijek bili zaokupljeni svojom politikom drugdje po Europi i u skladu s tim uzdržavali su se od bilo čega što bi moglo izazvati Turke. Iako bi carska vojska stala u obranu Beča kada god su ga Osmanlije napadale, ništa nije poduzela u obrani opsjednutih ugarskih tvrđava.

Usred čitave te ranjivosti, opustošenosti i beznađa, grof Nikola Zrinski, najveći mađarski državnik toga doba, stekao je slavu. Njegova je obitelj bila hrvatskog podrijetla pa se u neprestanim borbama s Turcima postupno pomicala od Jadranskog mora prema Međimurju i u Prekodunavlje (Transdanubija), gdje se pomađarila. Sam Nikola Zrinski doživio je bojište u najranijoj dobi i bio je ne samo hrabar vojnik nego i poslije odličan vojni zapovjednik.

Zrinski je smatrao da je izbacivanje Turaka iz Ugarske njegov životni zadatak. Shvatio je da

45

Osmanlijsko Carstvo, kojeg su se nekoć svi bojali, više nije ono staro. »Sigurno je da bi sada bilo vrijeme izbaciti Turke iz ravnoteže, kada bi postojala jaka i opremljena sila«, pisao je Zrinski. Ipak je Zrinski bio vrlo svjestan da će Mađari morati samostalno voditi svoju borbu. Ugarska bi izgubila svoju samostalnost ako bi Habsburgovci vodili rat za izbacivanje Turaka.

Da bi prodrmao iscrpljeno i apatično plemstvo, Zrinski je godine 1651. napisao svoj veliki ep Szigeti veszedelem (Opasnost kod Sigeta). U njemu je proslavio herojsku smrt svojega pradjeda godine 1566. U više rasprava Zrinski je izložio svoja shvaćanja o uređenju vojske i o strategiji. U međuvremenu je dokazivao svoju hrabrost i nadarenost kao zapovjednik u beskrajnim pograničnim sukobima.

Zrinski nije imao ni trideset godina kada je izabran za hrvatskog bana. No, utemeljivanje stalne vojske i ulazak u rat zahtijevali su državnu, a ne lokalnu (sic!) vlast. U skladu s tim, Zrinski je pokušao postati palatin na saboru godine 1655., pri čemu je uživao oduševljenu potporu plemstva. No, Ferdinand III. Habsburški nije imenovao Zrinskog. Postajalo je sve jasnije da Beč nije podupirao planove koje je on zagovarao.

Zrinski je tada postao uvjeren da Habsburgovci ne samo da ne odobravaju istjerivanje Turaka, nego ga u biti i sprečavaju. Godine 1656. napisao je razmišljanja o životu kralja Matijaša, u kojima je on, sin obitelji koja je naraštajima bila odana Habsburgovcima, zagovarao ideju narodnoga kraljevstva. György Rákóczy II. bio je kandidat kojemu je Zrinski davao prednost u izboru za ugarsko prijestolje, ali je pad Erdelja značio da takva nemjera više nije realistična.

Zrinski se nije predao. Sagradio je tvrđavu Novi Zrin radi obrane Međimurja i sjeverozapadnih dijelova Prekodunavlja (Transdanubija). Učinio je to izazivajući Beč, koji se bojao da će gradnja nove tvrđave Turcima biti isprika da započnu nov napad na habsburško područje. Godine 1661. on je napisao svoj najutjecajniji rad, Az török áfium ellen való orvosság (Lijek protiv turskog opijuma). Pamflet je bio očajnički krik, upozorenje i odlučan poziv u boj: »Gle, zovem, gle, vičem, slušajte me, Mađari! Opasnost je ovdje, ovdje ližu plamenovi... Mi, potomci slavnoga mađarskog roda, moramo umrijeti ako treba za naše žene, za našu djecu i za našu zemlju.«

Godine 1663. Turci su izveli još jedan velik napad. Od bečkog se dvora očekivalo da Zrinskog imenuje za glavnog zapovjednika, ali se to nije dogodilo. Samo nakon što je pao Érsekújvár, ključ zapadnih dijelova Gornje Ugarske, bio je nakratko imenovan na to mjesto. U teškim borbama on je obranio Csallóköz, a nakon toga otpočeo glasovitu zimsku operaciju, kada je Podravinom napredovao sve do Osijeka. Tamo je spalio vojni most koji je sagradio sultan Mehmed IV. i tako na više mjeseci presjekao opskrbu Turaka. Zrinski je želio iskoristiti to vrijeme da zauzme tvrđu u Kanizsi, ali ga je u tome spriječio Beč, koji je pošto-poto želio zadržati mir.

Godine 1664. Dvor je imenovao grofa Raimonda Montecuccolija za zapovjednika Zrinskome s naputcima da može intervenirati samo ako tursko napredovanje uistinu ugrozi habsburški glavni grad. Stoga se Montecuccoli nije pomakao kada su osmanlijske jedinice zauzele Novi Zrin, koji se nije mogao braniti bez vanjske pomoći. No, kada je veliki vezir usmjerio svoju vojsku prema Beču, Montecuccoli mu je prepriječio put kod Svetog Gottharda. U borbi koja je uslijedila, osmanlijska je vojska bila stjerana u močvare Rabe, a njezini su ostaci bili prisiljeni pobjeći. Montecuccolijeva pobjeda bila je potpuna.

Ipak se on nije upustio u potjeru za pobijeđenim neprijateljem i nekoliko tjedana poslije bečki je dvor s Turcima sklopio Vašvarski mir. Izgledalo je kao da su Turci pobijedili kod Sv. Gottharda. Mirovni je ugovor potvrdio osmanlijsko posjedovanje mnogih dijelova Ugarske, a među njima i Várada, Ersekújvára i Novoga Zrina. Ogorčenje širom zemlje prisililo je Zrinskog da stupi u vezu s habsburškim neprijateljem, francuskim kraljem Louisom XIV. Nešto kasnije iste te godine ugarski je zapovjednik bio mrtav. Dok je lovio, Zrinskog je ubio divlji vepar.

Tako je ovaj državnik, pjesnik i vojni zapovjednik Nikola Zrinski doživio svoj kraj. Suvremenici su s nevjericom prihvaćali da je bio žrtva nesreće u lovu i bilo je glasina da je bečki dvor naručio ubojicu da ga ubije.

46

»Krv Zrinskoga plavi Beč...«

Kao što smo vidjeli, Vasvárski mir godine 1664. izazvao je dubok potres širom Ugarske. Postalo je očito da je Beč bio spreman žrtvovati mađarske interese ako je na taj način mogao zaustaviti osmanlijsko napredovanje i time dobiti odriješene ruke za svoju politiku u Zapadnoj Europi. Vojnici u pograničnim tvrđavama dobili su izričite naloge da ne odgovaraju na turske provokacije i da se ne osvećuju zbog prepada osmanlijskih posada. Nakon pada Várada, Kanizse i Ersekújvára nijedan dio zemlje nije se mogao osjećati sigurnim pred osmanlijskim pljačkanjima.

Zemlja je bila potpuno bespomoćna i nebranjena. U vrijeme vladavine Mihálya Apafija, Erdeljska Kneževina bila je samo sjena nekadašnje sebe same i nikakva se pomoć nije mogla očekivati s te strane. Susjedna Poljska bila je zaokupljena vlastitim brigama. U takvu očajnu stanju čak su se i vodeći državnici okrenuli protiv Beča i raspravljali kako bi zemlja mogla biti spašena od potpune propasti. Među istaknutim osobama bili su barun Ferenc Wesselényi, ugarski palatin, György Lippay, esztergomski nadbiskup, grof Ferenc Nádasdy, državni sudac, grof Petar Zrinski (Nikolin mlađi brat i hrvatski ban) i Ferenc I. Rákóczi, izabrani erdeljski knez. Svi su bili aristokrati katoličke vjere, odani kralju. (Ferenc Rákóczi bio je zbačen s prijestolja zbog prelaska na katoličanstvo i zbog očeve politike.) Bili su i najveći zemljoposjednici Prekodunavlja (Transdanubija) i Gornje Ugarske.

Razgovori između ovih uglednih ljudi uskoro su se pretvorili u zavjeru. Aristokrati-urotnici pripremali su oružani ustanak i očekivali vanjsku pomoć, prije svega od protuhabsburških sila. Poslali su izaslanstvo na dvor Louisa XIV., tražili veze na poljskom dvoru i uspostavili ih s osmanlijskom vlašću te obećali da će plaćati godišnji danak ako dobiju sultansku pomoć. No, urotnici nisu imali ni jasnih shvaćanja, a ni određenih namjera u pripremi ustanka. Nedostajala im je i strategija za daljnju budućnost. Urotnici su raspravljali o ambicioznim nakanama da uhite cara Leopolda I., a u isto vrijeme nisu zapravo ništa učinili da bi pridobili sitnije plemstvo ili seljaštvo.

Nakon nekoliko godina oklijevanja u tijeku kojih su umrli Wesselényi i Lippay zavjerenici su odlučili godine 1670. podići oružani ustanak. Kao vođa ustanka, Rákóczi je pozvao sjevernougarske županije na oružje. Poziv, ipak, nije urodio uspjehom. Postalo je jasno da ova aristokratska pobuna nije imala potporu ni kod kuće, a ni vani. Prestrašeni zbog toga, Petar Zrinski i njegov zet Fran Krsto Frankopan požurili su u Beč, gdje su sve odali i molili milost. Carska vojska nije imala poteškoća ugušiti urotu. Nigdje nije bilo oružanog otpora.

Bečka je vlada bila uvjerena da urotnike treba iskoristiti za primjer i stoga je odlučila vođe izvesti pred sud. Bilo je to učinjeno u Beču, gdje su se pojavili pred sudom sastavljenim od stranaca. Na osnovi stranih zakona, urotnici su bili osuđeni na smrt, a njihova je imovina bila oduzeta. Zrinskom i Frankopanu odrubljene su glave u Bečkom Novom Mjestu godine 1671., Nádasdyju u Beču. Mária Széchy (»Murányska Venera«, palatinova udovica) ostala je bez imovine i zatvorena je u samostan. Da sitnije plemstvo ne bi pomislilo da će biti kažnjeni samo magnati, glava je odrubljena i Ferencu Bónisu. Ferencu Rákócziju bio je pošteđen život tek uz golemu otkupninu od 400.000 forinti. U njegovu slučaju olakšavajuće su bile i zasluge njegove majke, Zsófije Báthori, koja je bila pobožna katolkinja i koja je uvijek izdašno pomagala isusovce.

Aristokratska urota dala je dobar izgovor Beču da ostvari svoju staru namjeru da napokon ukine ugarsku autonomiju. Koristeći se argumentom da je zemlja proigrala sva svoja prava, Dvor je ukinuo ugarsku ustavnost. Veliki meštar Teutonskog reda, Caspar Ampringen, bio je godine 1673. imenovan ugarskim upraviteljem. Stotine plemića bile su izvedene na sud s optužbom o uroti i, premda je većina na kraju bila oslobođena optužbi zbog nedostatka dokaza, ostali su bez imovine. Oko dvije trećine domaćih vojnika iz posada u mađarskim pograničnim tvrđavama bilo je otpušteno a da nisu isplaćeni te su zamijenjeni stranim plaćenicima.

Zemlja je postala »predstraža Njemstva«, a vladavina terora koju su uveli strani plaćenici teško da se može opisati. Seljaštvu su bili nametani nevjerojatno visoki porezi, iz kojih je, osim toga, trebalo osiguravati izdržavanje vojske. Tada su započeli i otvoreni progoni protestanata, koji

47

su proglašeni pobunjenicima. Vojna je sila bila upotrijebljena da bi im se oduzele crkve i škole. Kalvinistička i luteranska općinska vijeća bila su istjerana. Godine 1674. nekoliko je stotina protestantskih propovjednika bilo izvedeno pred prijeki sud s optužbom da su surađivali s Turcima i ušli u zavjeru protiv cara. Na smrt su bili osuđeni svi oni koji su odbili prijeći na katoličku vjeru ili napustiti zemlju. Smaknuća ipak nisu bila izvršena. Umjesto toga, četrdeset i dvoje propovjednika bilo je pješice protjerano do obale, gdje su prodani kao roblje za veslače napuljskih galija.

Tako okrutna tlačenja i mučenja natjerala su velika mnoštva u bijeg. Plemići, nekadašnji posadni vojnici, purgeri i seljaci radije su se skrivali u desecima tisuća, bježeći na istok, na erdeljsku granicu. Tamo su bili sigurniji pred stranom silom.

»Naprijed, kuruci, naprijed!«

Podrijetlo riječi kuruc vodi do križarskih ratova protiv Turaka, a potječe od latinskog cruciatus. U vrijeme Dózsina seljačkog ustanka naziv je podsjećao na protufeudalne seljačke ratove, a u tom je smislu bio rabljen i u drugoj polovici XVII. stoljeća... S vremenom je novo ime dobila i prohabsburška stranka, protivnica kuruca. Bilo je to labanc, što je možda potjecalo od njemačkog Landsknecht. Izbjeglice duž erdeljske granice uskoro su počele sastavljati vojsku. U tome ih je podupirao Mihály Apafi, erdeljski knez, koji je poslao Mihályja Telekija, kővárskog kapetana, da ih pripremi za obranu. U nekoliko su navrata i napali carsku vojsku, ali nisu postigli nešto osobito.

Stanje se promijenilo kada je devetnaestogodišnji grof Imre Thököly postao vođa tih izbjeglica. Potomak snažne zemljoposjedničke aristokratske obitelji iz Gornje Ugarske, Thököly, imao je četrnaest godina kada su carske snage opsjele dvorac Árva s namjerom da zatoče njegova oca, koji je sudjelovao u Wesselényijevoj uroti. Stari István Thököly umro je za te opsade, ali je njegov sin Imre uspio pobjeći u Erdelj. Od toga doba dalje bio je obuzet željom da osveti nepravde učinjene njegovoj obitelji i u njegovu narodu. Njegova strasna odlučnost bila je udvostručena iznimnim vojnim i diplomatskim umijećima. Umio je naći put do ljudi i bio je rođen vojni zapovjednik.

Godine 1678. kuručka je vojska prešla u napad i u nekoliko mjeseci istjerala carske jedinice (labanc) iz sjeverne Ugarske. Stanovništvo je kuruce dočekivalo kao osloboditelje i pridruživalo im se u tisućama. Osim plemića i otpuštenih tvrđavnih vojnika, ustanku su se pridružili i purgeri iz rudarskih gradova. U manje od dvije godine kuruci su zauzeli cijelu Gornju Ugarsku.

Nakon što je bio izabran za glavnog zapovjednika svoje vojske u Hajdúszoboszlóu, početkom 1680., Thököly je imao zapravo neograničene ovlasti. Njegova je vlast počivala na kuručkim vojnicima, među kojima je uvodio strogu stegu. Pri tome nije bio uvijek uspješan i od početka je bilo mnogo žalbi zbog zlouporaba koje su počinile njegove jedinice. Oženivši se Jelenom Zrinskom, udovicom Ferenca Rákóczyja, Thököly je znatno ojačao, budući da se s pomoću te veze mogao koristiti posjedima Rákóczijevih za potrebe ustanka. Thököly je zadržao dobre odnose s Osmanlijama, tako da ga je na vrhuncu njegove moći, godine 1682., sultan postavio za ugarskoga kralja. Thököly je ipak odbio kraljevski naslov, zadržavajući samo naslov »kneza Gornje Ugarske«. U svakom je slučaju bio skloniji vezama s Francuskom nego s Turcima. Francuski kralj Louis XIV., koji je bio u sukobu s Habsburgovcima, rado je podupirao ustanak.

Bečka je vlada konačno bila prisiljena na uzmak. Sabor godine 1681., koji se sastao u Sopronu, obnovio je državnu ustavnost, grof Pál Esterházy bio je izabran za palatina, a u određenim granicama bila je dopuštena i sloboda protestantske vjere. Beč je težio i miru s Thökölyijem, obećavajući potpunu promjenu politike prema Ugarskoj.

No, Thököly i njegovi sljedbenici nisu vjerovali Habsburgovcima, sumnjajući ne bez razloga u iskrenost njihovih obećanja. U svakom slučaju, bečki ustupci nisu se smatrali dovoljnima. Thököly je mislio da samo stvaranje samostalne države može riješiti problem i stoga je nastavio borbu. Budući da je bio preslab da to ostvari sam te kako nije mogao računati na Francuze, koji su

48

se nagodili s carem, Thökölyje precijenio tursku snagu, što je bio slučaj i s gotovo svima drugima u tadašnjoj Europi.

Godine 1683. veliki je vezir Kara Mustafa na čelu velike vojske krenuo na Beč. Thököly je vjerovao da bi, u slučaju velike osmanlijske pobjede, koju je smatrao gotovo sigurnom, on mogao dobiti čitav teritorij Ugarskoga Kraljevstva. Thököly bi tada utemeljio vazalnu, ali narodnu državu, po erdeljskome primjeru. No, Beč je bio uspješno obranjen carskim snagama uz pomoć poljskoga kralja Ivana Sobjeskog. Napadačke su se snage razbježale i doživjele odlučujući poraz. Shvaćajući sve veću sultanovu slabost, Beč je promijenio svoju politiku. Car Leopold I. sada je odlučio izbaciti Turke iz Ugarske.

Papa Inocent XI. stvorio je Svetu Ligu usmjerenu protiv Turaka. Bio je to savez Habsburškog Carstva, Poljske i Venecije. Godine 1684. labanačka je vojska započela ratovati u Ugarskoj i slomila Thökölyijevu moć, koji je ostao ovisan o osmanlijskoj pomoći. Váradski paša Ahmed ponadao se da će moći osigurati mir ako Thökölyija preda Habsburgovcima te je sredio da ga uhvate. Thökölyje uskoro ponovno bio na slobodi, ali su potpora i kneštvo u Gornjoj Ugarskoj nepovratno otišli. Videći da su Osmanlije nepouzdani saveznici, mnogonarodna kuručka vojska prešla je na carsku stranu i, shvativši da ova ima dobre izglede protiv Turaka, ponudila je usluge u oslobađanju svoje zemlje. Dvor je Thökölyiju uskratio mogućnost sudjelovanja u velikom pothvatu, tako da je on s nekoliko stotina svojih sljedbenika ostao na osmanlijskoj strani. Konačno je bio prisiljen napustiti Ugarsku zajedno s turskim jedinicama. Godine 1685. kuručka je snaga bila ograničena na munkačku tvrđavu, koju je Jelena Zrinska tri godine branila od carske vojske.

Nakon dvomjesečne krvave opsade i budimska je tvrđava u rujnu 1686. bila oslobođena od Turaka. Nakon dvije godine, kršćanska je vojska zauzela i Beograd. Kad je 1690. umro Mihály Apafi, Thökölyje prodro u Erdelj s osmanlijskom i tatarskom vojskom te se nakon pobjede kod Zernyesta dao izabrati za kneza. Nakon nekoliko tjedana, međutim, carska ga je vojska prisilila da zauvijek napusti zemlju.

Nakon još nekoliko godina borbi, princ Eugen Savojski je 1697. izvojevao sjajnu pobjedu kod Sente. Time je zapečaćena sudbina turske vlasti u Ugarskoj. Godine 1699. potpisan je mirovni ugovor u Karlovcima. Poslije 150 godina podčinjenosti, izuzevši temišvarsko područje, Ugarska je napokon bila slobodna od osmanlijskog gospodstva.

»Želio bih da naš narod ne ostane u neznanju«

Od sredine XVII. stoljeća u Ugarskoj je barokna kultura postala premoćna. Budući da je posvuda uspostavljala bliske veze s protureformacijom, isusovci su posvuda podupirali baroknu kulturu i umjetnost. U Ugarskoj je barokna kultura postala nerazlučiva od jačanja crkvene i svjetovne vlasti, usporedo s obnovom nepromjenljiva feudalnog poretka. Istodobno se u čitavu razdoblju osjećao nedostatak mađarskoga kraljevskoga dvora. To bi ohrabrilo kulturne pothvate i usmjerilo ih u jednome smjeru. Pojedine magnatske obitelji imale su vlastite dvorove (Nádasdyijevi u Sárváru, Batthyányijevi u Németújváru, na primjer), ali je njihov utjecaj bio ograničen na neke dijelove zemlje. Dapače, ova su razdvojena središta prije dijelila negoli povezivala narodnu kulturu.

Novi ideali, koji su nastali u renesansi, najprije su došli do izražaja u arhitekturi. Posvuda su bile građene barokne crkve, a i magnatske palače uskoro su bile obilježene znakovima nove mode. Među potonjima najveća je i najljepša bila palača Esterházyjevih u Željeznom (Kismarton, Eisenstadt). Jednostavnost je posvuda bila zamijenjena bogatim ornamentima, koji su se često činili i samodopadnima i čudnovatima. Unutrašnji su zidovi često bili ukrašeni freskama. (U sárvárskom se dvorcu murali koji prikazuju bitke između Turaka i Mađara još uvijek mogu vidjeti.) Ukrasni predmeti od srebra i zlata stavljani su na jarko obojene komade pokućstva i na dugačke prozorske zavjese, izrađene od mletačkog brokata. Stari renesansni stil još je preživljavao u Erdelju, o čemu najbolje svjedoči palača Miklósa Bethlena u Bethlenszentmiklósu.

Prve značajne zbirke slika također potječu iz toga doba. Zbirka srebrnine, zlatnine i dragog

49

kamenja državnog suca Ferenca Nádasdyja, smaknuta 1671., bila je važna u razmjerima čitave Srednje Europe. Glede Nádasdyjeve knjižnice, lako je bilo razumjeti da je carska knjižnica iz Beča uzela iz nje za sebe 459 naslova koji su joj nedostajali u vlastitoj zbirci. U tom je razdoblju utemeljena i glasovita Esterházyjeva zbirka slika, iz koje je poslije potekla i zbirka Muzeja lijepih umjetnosti u Budimpešti. Rijetko cvijeće i ukrasno drveće prikupljano je iz dalekih zemalja u vrtu Györgya Lippayja, esztergomskog nadbiskupa i cijela je knjiga bila posvećena njihovu opisu.

U magnatskim se palačama živjelo veselim društvenim životom. Gozbe, lovovi, obiteljske svečanosti slijedili su s velikom učestalošću jedni druge. Dvorski su orkestri izvodili glazbu, a bile su izvođene čak i opere. Princ Pál Esterházy sam je skladao crkvenu glazbu.

Katolička crkva i Družba Isusova nadzirali su kulturni život u magnatskim dvorcima, premda je katolički utjecaj dopirao mnogo dalje. Isusovci i Crkva općenito su nadzirali školstvo i odgoj plemićkog podmlatka. Pod njihovim su utjecajem bili i sveučilište u Nagyszombatu, koje je bio utemeljio Péter Pázmány, kolegij u Kassi (nakon 1674.) i kolegiji u Grazu i Beču, gdje je studiralo i nešto mladih Mađara. Iako je kultura bila pod crkvenim nadzorom, ipak je ostala usko vezana za stare narodne tradicije.

Književnost je isto tako bila nadahnuta potrebama plemstva i Katoličke crkve. Pjesnici su toga doba gotovo beziznimno bili sluge i pristaše magnata. Njihova je zadaća bila slaviti važne događaje u životu njihovih gospodara i popularizirati njihova politička shvaćanja. Najpoznatiji među ovim piscima bio je István Gyöngyösi, koji se proslavio svojim pripovjednim epom o dvorskom životu kod palatina Ferenca Wesselényija i njegove potonje ženidbe s Marijom Széchy, »murányskom Venerom«. Najveći je dio književnosti na mađarskom jeziku bio vjerske naravi. Uz njih su cvali i polemični spisi i propovijedi.

Lijepe umjetnosti nisu imale mnogo mogućnosti za razvoj u ratnim prilikama i zlatarski obrt je jedini koji je stvarao značajna djela u to doba. Slikarstvo se počelo uzdizati potkraj stoljeća. Njegovi su najznačajniji predstavnici bili János Kupeczky, rođen nedaleko od Požuna i Adam Mányoki, koji je tada upravo započinjao svoju karijeru.

Intelektualni pokreti građanske naravi, u sprezi s protestantizmom, ponajprije su nastajali u Erdelju i u istočnoj Ugarskoj. Veliki kalvinistički kolegiji bili su rasadišta novih ideja, a naročito u Sárospataku, Debrecenu i Gyulafehérváru. Posljednji među njima poslije je premješten u Nagyenyed, nakon što su ga Tatari bili uništili godine 1658. Tisuće protestantskih studenata pohađalo je studije na sveučilištima u Nizozemskoj, Njemačkoj i Engleskoj, gdje su se upoznali s težnjama srednje klase i racionalizmom. U to su se doba Kalvinističkom crkvom počele širiti ideje puritanizma, tražeći demokratičniji unutarcrkveni život. U isto se vrijeme nastankom kartezijanizma bitno povećavalo zanimanje za svjetovna znanja. Godine 1653. János Apáczai Csere napisao je prvu enciklopediju na mađarskom jeziku, sa svrhom da mađarski narod izvede iz neznanja. Apáczai je želio osuvremeniti školsku naobrazbu i demokratizirati javni život. No, njegove su namjere bile osujećene tvrdoglavim otporom plemstva, koje je u svakoj promjeni vidjelo opasnost za svoje povlastice. Borba s plemstvom, vladajućim slojem toga doba, silno je ogorčila Miklósa Tótfalusi Kiša, poznatog tiskara svojega doba, koji je bio stekao i europsku slavu. Unatoč činjenici da zapadnjačke težnje srednje klase nisu mogle uhvatiti korijena u Ugarskoj, spoznaje o suvremenim znanostima, uključujući i istraživanja u prirodnim znanostima, ipak su prodirale u zemlju. Nove su ideje sporo, ispod površine, počele oblikovati javno mišljenje. Čak je i suvremena medicinska znanost doprla do Ugarske djelom Ferenca Pápai-Páriza. No, nakon godine 1670. protureformacija je paralizirala protestantske škole. Kolegij u Sárospataku bio je zatvoren, a njegovi profesori i studenti bili su prisiljeni godinama se skrivati. Nakon 1690. i Erdelj je došao pod habsburšku vlast te je to imalo kao posljedicu da je bila izgubljena mogućnost za bilo kakvu širinu obzorja u mađarskoj kulturnoj politici. Samo se za vrijeme Rákóczijeva rata za neovisnost mogla razvijati izdvojena struja.

50

»Naši zemljaci su spremni, treba im vođa«

Nakon 150 godina osmanlijske vlasti bila je obnovljena ugarska teritorijalna cjelovitost. No, zemlja je morala platiti visoku cijenu za izbacivanje neprijatelja. Turski je jaram bio uklonjen samo zato da bi ga zamijenilo habsburšku ugnjetavanje.

Car Leopold je zaključio da je došlo vrijeme da uništi ugarsku neovisnost i da državu pretvori u jednu od nasljednih zemalja svoje obitelji. Samo godinu dana nakon što je Budim zauzet, Sabor je bio prisiljen na političke ustupke. Godine 1687. odrekao se prava da bira kralja te poništio članak Zlatne bule koji je omogućavao plemićima da se pobune protiv bilo kojega vladara koji bi povrijedio državna prava. Habsburška vlast u Ugarskoj postala je nasljedna, a plemstvo više nije bilo pravno ovlašteno povesti bilo kakvu akciju protiv kralja koji bi prekršio zakon.

Duga desetljeća ratovanja stajala su mnogo novca, koji je najvećim dijelom bio uziman od seljaka. U isto je vrijeme zemlja, koja je tada već stoljeće i pol poprište nasilja, bila gotovo potpuno opustošena. Carsku vojsku, s nekih 60.000 do 80.000 ljudi, zajedno s njezinim konjima, trebalo je hraniti, a vojnici su mjesne izvore smatrali otvorenima za neograničenu uporabu. Cjelokupno stanovništvo nekih područja pobjeglo je u šume i močvare, a nekoć cvatući grad Debrecen osiromašio je zbog stalnoga pljačkanja. Da bi ugušio nemire širom zemlje i došao do još više novca, general Caraffa, uz dopuštenje svojih pretpostavljenih, brojne je plemiće i purgere izveo pred prijeki sud. Nakon kratkih suđenja s izmišljenim optužbama, oni bi bili osuđeni na smrt, a njihova imovina oduzeta.

Habsburgovci su Ugarsku smatrali osvojenom pokrajinom. Carski generali i vojni dobavljači dobivali su dobra veličine županija, a mađarsko je plemstvo moglo vratiti svoja zemljišna dobra nakon predočenja isprava koje su dokazivale vlasništvo te nakon uplate stanovite pristojbe. To je bila uplata za »povrat grba«, tj. u pitanju je bilo grbovlje plemićkih obitelji, a polagana je kod Neoaquistica Commissio. Sve su te mjere bile usmjerene k jačanju apsolutističke vlasti Leopolda I., koji je mislio da »mađarska krv, koja je sklona prevratu i nemiru«, može biti umirena samo pritiskom. Pokrajina Jászkunság bila je dana u zalog Teutonskim Vitezovima, čime su slobodnjaci toga područja bili svedeni na kmetove. U isto to doba, Srbi, koji su se uselili u Ugarsku godine 1689. pod vodstvom pećkog patrijarha Arsenija Čarnojevića, dobivaju široku samoupravu. Tada se i Szentendre (Sentandreja), najvažniji srpski grad sjeverno od Budima, počeo razvijati te tijekom XVIII. stoljeća postao središte srpske kulture u Ugarskoj. Bečki je dvor počeo naseljavati raseljena područja Velike ravnice i Prekodunavlja katoličkim Nijemcima Švabama, kako su postali poznati. Dok su pravoslavni Srbi stekli potpunu vjersku slobodu, ona je bila uskraćena protestantskim mađarskim selima. Činilo se da je zemlja preplavljena različitim samostanskim redovima – doista, suvremene narodne pjesme govore o »vladavini svećenika«.

Opljačkana i potlačena, Ugarska nije mogla pružiti veći otpor. Premda su ovdje-ondje seljaci digli ustanak protiv stranih plaćenika, njihovi su pokušaji da promijene stanje lagano bili slomljeni. Godine 1697. očajni su kmetovi i vojnici pograničnih utvrda, ostavljeni bez ikakve hrane, izveli iznenadni napad na istoku zemlje. Uspjeli su zauzeti Sárospatak i tokajsku utvrdu, ali su, ostavši bez pomoći, nužno bili pobijeđeni od carskih jedinica. U tom je času jedina nada naroda bila polagana u mladog aristokrata Ferenca Rákóczija.

Ferenc Rákóczi II. bio je sin Ferenca Rákóczija I., koji je umro nakon Wesselényijeve urote 1676. i Jelene Zrinski, kćerke Petra Zrinskog, usmrćenoga hrvatskog bana. U dvanaestoj godini bio je odvojen od svoje majke, nakon što se ona konačno predala carskim jedinicama u tvrđavi Munkács (1688.). U nastojanju da ga učini što odanijim Habsburgovcima, bečki je dvor mladog Rákóczija uputio u Bohemiju, gdje su ga odgojili isusovci. Poslije je studirao na Praškom sveučilištu te svoje obrazovanje završio u Italiji. U Beču je mladi Rákóczi živio raspusnim životom mladoga aristokrata, ali se 1694. oženio. Rákóczi je svoju mladu izabrao u njemačkoj obitelji Hessen-Rheinfels, koja je imala prinčevski status i njezinim posredovanjem orodio se s francuskim kraljem. Bračni se par nakon toga preselio na Rákóczijeve ugarske posjede. Mladi je plemić nosio

51

njemačku odjeću, prijateljevao s njemačkim časnicima i bio potpuno odan Beču. Kada su ga pobunjeni seljaci pokušali pridobiti za svoju stvar godine 1697., Rákóczi je pobjegao u habsburški glavni grad.

Ipak je i takvu Rákócziju počeo kopniti entuzijazam za status quo kada se bolje upoznao s ugarskim prilikama. Pri tome je bilo presudno njegovo prijateljstvo s drugim jednim mladim aristokratom, Miklósem Bercsényijem. Isto je tako s njegovom spoznajom da je svatko od njega, najvećega mađarskog zemljoposjednika i aristokrata, očekivao da brani zemlju. S nekoliko drugih plemića na visokim položajima pripremio je urotu protiv Habsburgovaca i obratio se Louisu XIV. s pozivom za pomoć. No, njegovo je pismo francuskome kralju bilo uhvaćeno, a u proljeće godine 1701. on je bio zarobljen u svome zamku u Nagysárosu. Bio je odveden u Bečko Novo Mjesto, gdje su ga zatvorili u istu tamnicu u kojoj je bio smaknut njegov djed. Trebalo je da Rákóczijeva sudbina bude jednaka, ali je on uspio pobjeći u Poljsku. Odatle je pokušao dobiti potporu Francuske i drugih protuhabsburških sila. Rákóczijev poziv za pomoć posvuda je bio odbačen. Nijedna zemlja kojoj se obratio nije se htjela pouzdati u izbjeglicu.

Rákóczi je boravio u tvrđi Brezani, jednom od udaljenijih posjeda svojega poljskog prijatelja, kada je konačno seljačko izaslanstvo iz Tiszaháta stiglo do njega početkom godine 1703. Predvođeni Tamásom Eszeom, seljaci su izvijestili Rákóczija da su »njihovi zemljaci spremni, njima nedostaje samo vođa«. Mladi je princ, koji nije bio stao na stranu seljaka godine 1697. i koji do tada nikada nije ni pomislio da bi vodio kmetsku vojsku protiv Beča, prihvatio Eszeov poziv. Uvjerivši se da je izaslanstvo istinito izvještavalo, Rákóczi je u svibnju 1703. poslao u Ugarsku zastavu s natpisom Cum Deo pro patria et libertate (S Bogom za zemlju i domovinu). U isto je vrijeme proklamacijom pozvao na oružje »svakog pravog Ugrina, plemića ili neplemića«. U lipnju 1703. on je sam krenuo preuzeti zapovijedanje svojim vojskama i započeti rat za neovisnost.

»S Bogom za državu i slobodu«

Kada je u lipnju 1703. Ferenc Rákóczi stigao u sjeveroistočne Karpate, pogranično područje između Poljske i Ugarske, tamo ga je čekalo samo nekoliko stotina ogorčenih seljaka, s Tamásom Eszeom na čelu, koji su ga iščekivali. Kako se ta skupina spuštala s planina, njezina se brojnost povećavala pa je nakon nekoliko tjedana nastala vojska od nekoliko tisuća ljudi. Plemići, uvijek sumnjičavi prema seljacima, povukli su se u svoje tvrđe i oduprli ustanicima. Trebalo je proći neko vrijeme prije nego što su shvatili da se sam Rákóczi posvetio ustanku te da je pobuna bila nešto više od običnog izražavanja nezadovoljstva nižih slojeva. Ujesen 1707. ustanku se pridružilo plemstvo, a slijedili su ga gradovi. Seljačko izaslanstvo Tamása Eszea otprije četiri godine uzrokovalo je narodni križarski rat. Do kraja godine Rákóczijeve su snage zauzele Gornju Ugarsku i središnja područja Velike ravnice. K tome, napredovali su ne samo u Prekodunavlje nego i u Erdelj.

Rákóczijev rat za neovisnost počeo je u vrijeme kada su međunarodne prilike za njega bile povoljne. Godine 1701. izbio je rat za španjolsko naslijeđe, koji je Zapadnu Europu podijelio na dvije suprotstavljene strane. I francuski Bourboni i austrijski Habsburgovci nadmetali su se za baštinu koju su činili Španjolska i njezini prekomorski posjedi. Pomorske sile, Engleska i Nizozemska, podupirale su Leopolda Habsburškog, a Bavarska je podupirala Louisa XIV. Ugarska je stoga bila prirodni saveznik što se tiče Francuske i, doista, Rákóczijeva je najveća nada bila polagana u vojnu suradnju s Francuskom. Nakon početnih uspjeha u ratu za neovisnost, Louis XIV. došao je u doticaj s Rákóczijem pa mu čak novčano i pomogao. Bilo je to dovoljno samo za to da se isplati 5.000 od 70.000 vojnika koji su se borili za Rákóczija. Francuska je novčana pomoć bila više simbolična nego spasonosna.

Prve godine rata u Zapadnoj Europi bile su uspješne za Francusku. U proljeće 1703. francuska je vojska napredovala duž Dunava prema Beču, a kuručka se vojska usmjerila prema tom gradu s istoka. Carski je dvor proživio nekoliko vrlo teških tjedana. Da su se dvije vojske povezale i zauzele Beč, habsburški bi se imperij vjerojatno raspao.

52

No, velike nade Mađara nisu se ispunile. Početkom 1704. kuruci su stigli do austrijske granice, ali Maksimilijan Emanuel, bavarski izbornik i zapovjednik francuske vojske, nije krenuo izravno protiv Beča. Francuzi su, mjesto toga, napredovali prema Tirolu, i upleli se tamo u gerilski rat. Dok su oni iznova postali spremni krenuti na Beč, organizirale su se engleska i nizozemska vojska. U bitki kod Blenheima, Eugen Savojski i knez od Marlborougha zaustavili su francusko napredovanje i izbacili Bavarsku iz rata. Nakon toga su Francuzi bili prisiljeni povući se, a planovi su se o povezivanju francuske i mađarske vojske izjalovili. Beč je bio spašen.

Rákóczi je tada predložio Louisu XIV. da se povezu na Jadranskom moru, u Hrvatskoj. Ni ta namjera nije bila uspješna, a Rákóczi je shvatio da više ne može računati na stvarnu francusku pomoć. Našavši se u teškom položaju, francuski kralj nije bio voljan obvezati se Mađarima. Stoga je Louis odbio stupiti u savez s Rákóczijem, unatoč očitoj uvjerljivosti potonjega. Rákóczi je od godine 1704. bio izabrani erdeljski knez, a nakon Szécsénskog sabora 1705. i ugarski knez.

Rákóczi je jasno shvaćao da će biti malo nade za ostvarenje mađarskih ciljeva, ako mađarska stvar ne postane europskom, a rat za neovisnost bude izoliran. Bilo mu je stalo obavještavati međunarodno javno mnijenje o uzrocima i ciljevima borbe. Da bi se suprotstavio bečkoj neprijateljskoj propagandi, pokrenuo je novine na latinskom jeziku pod naslovom Mercurius Veridicus. Njegovi su se izaslanici, s namjerom da dobiju potporu, obraćali švedskome kralju, posjetili kraljeve Pruske i Danske te pregovarali s poljskim Saborom i Papom. Rákóczi je dobio verbalnu potporu u tim posjetima, ali nikakva materijalna pomoć nije bila ponuđena. Strane vlade općenito nisu bile spremne ući u sukob s Habsburgovcima za mađarski račun. Rákóczi je pokušao i Turke pridobiti za svoju stvar, iznova bez uspjeha. Jedino je ruski car Petar Veliki bio spreman obvezati se na neki način. Rákóczi je zaključio tajni savez s Petrom, ali nije bio sposoban postići iz toga bilo kakvu vojnu prednost. Konačno je postalo jasno da Ugarska ne može očekivati nikakvu vanjsku pomoć u svojoj borbi za slobodu.

S vojnog je stajališta habsburški imperij bio kudikamo jača strana. Rákóczi je ulagao goleme napore da organizira svoje hrabre vojnike, nenavikle na tadašnje konvencionalno ratovanje, kao dobro uvježbane i disciplinirane profesionalne vojnike. Ipak su njegove kuručke jedinice bile nedorasle uvježbanosti svojih protivnika pa su izgubile svaku otvorenu bitku protiv carskih snaga. Pretrpjeli su poraz kod Nagyszombata potkraj 1704. i kod Zsibóa godine 1705., unatoč činjenici da su u tim sukobima bili brojniji od neprijatelja. Takav razvoj naveo je Rákóczija da započne s mirovnim pregovorima s Bečom, najprije u Gyöngyösu, a potom u Nagyszombatu. Posrednici u tim rasprama bili su Englezi i Nizozemci, koji su kao carski saveznici i te kako bili svjesni koliko je 40.000 habsburških vojnika, zauzetih borbama u Ugarskoj, potrebno na zapadnom ratištu. Kraj borbi u Ugarskoj mogao je dovesti do toga da te jedinice budu upućene nekamo drugamo, a da Ugarska bude obvezana dati ratne poreze i oružje za borbu protiv Francuza. K tome su Englezi i Nizozemci imali simpatija za Mađare, koji su se također odupirali katoličkoj protureformaciji. Pregovori su se vukli mjesecima, ali nisu dovodili ni do kakva uspjeha. Kuručki su pobunjenici bili spremni prihvatiti habsburšku premoć, ako budu priznata i zajamčena ugarska ustavna prava. Oni su također zahtijevali vjersku snošljivost u zemlji te njezinu zaštitu na sličan način. Beč je ipak odbio prihvatiti strane zemlje kao jamce erdeljske samostalnosti, na čemu je Rákóczi ustrajavao. Iako je Ugarska bila usamljena u svojoj borbi za slobodu, s Rákóczijevim je naporima bila dovoljno snažna odbaciti mirovne uvjete koji joj nisu bili povoljni. Godine 1707. Onoški je sabor slomio unutrašnji otpor i detronizirao Habsburgovce. Borba se nastavila.

»Moja je namjera poduzeti sve za sreću moje domovine«

Rákóczi je shvatio da je Ugarska bila zaostala u gotovo svakom pogledu, a u svojim je sjećanjima za to optuživao Habsburgovce. Čak i za vrijeme rata za državnu neovisnost on je nastojao ojačati državu i društvo, uvodeći moderne reforme.

U svojoj je mladosti Rákóczi studirao francuske i talijanske radove o teoriji države, a mnogo

53

je čitao i u tamnici u Bečkome Novom Mjestu. Od samog početka on je ulagao napore da utemelji državni apsolutizam, nastojeći oslabiti političku moć aristokracije i poboljšati sudbinu potlačenih. Njegov je program sadržavao i obećanje o oslobođenju kmetova koji se pridruže njegovoj vojsci i, dok su Habsburgovci nastojali podijeliti zemlju, Rákóczi se borio da gradi državno jedinstvo. Da bi isključio vjerske sukobe u zemlji, protestantima je vratio crkve i škole te zajamčio jednak položaj vjerskim sljedbama. Nemađarskim manjinskim skupinama, koje su podupirale rat za neovisnost, bila je zajamčena jednakost s mađarskim pučanstvom.

Na početku su svi Rákóczijevi bliski suradnici bili iz redova sitnoga plemstva. Najbliži mu je za čitava rata bio Pál Ráday, koji je također pripadao tome sloju. Ráday je bio prvi među Rákóczijevim privatnim tajnicima, a poslije voditelj njegove kancelarije te ravnatelj za vanjske poslove. Upravitelj Rákóczijeva dvora bio je također iz sitnijega plemstva, Ádám Vay, kao što je to bio i Pál Lányi, vladin povjerenik za naoružanje. Budući da su u vojsci vlast imali zapovjednici iz aristokratskih obitelji, Rákóczi je vojno vodstvo držao izvan politike.

Aristokracija, predvođena Bercsényijem, uvrijedila se zbog svojega isključenja iz donošenja odluka. Sabor u Szécsényiju, godine 1705., bilježi prvi otvoreni pokušaj magnata da ograniče Rákóczijevu vlast. Tada je stvoreno četveročlano vijeće radi vođenja poslova vlade, a privrednom su vijeću bile odobrene dodatne ovlasti. Aristokracija je bila zastupana u tim tijelima. Ipak je Rákóczi zadržao pravo da donese konačnu odluku. Upravo je ovo posljednje poslužilo kao izgovor onim plemićima koji su se opirali Rákócziju da se žale zbog potpuna nepoštovanja njihovih povlastica. Pri tome su bili ohrabrivani iz Beča, a kršenje plemićkih prava bila je glavna oporbenjačka pritužba na saboru u Ónodu godine 1707.

Rat za neovisnost uzrokovao je ozbiljne novčane poteškoće u zemlji. Prihodi s Rákóczijevih posjeda ni izdaleka nisu dostajali za pokriće troškova, a skupljanje poreza nije bilo jednostavno u osiromašenoj zemlji, već pod oružjem. Do tada su plemići bili izuzeti od oporezivanja, ali je Rákóczi uveo zakon kojim je ta povlastica bila ukinuta. Odredba je značila kršenje starih plemićkih prava.

Kako su ugarske zalihe srebra i zlata bile nedostatne, početkom godine 1704. Rákóczi je uveo kovanje bakra. Industrija je bila u povojima i vrlo zaostala – čak je i vatreno oružje moralo biti kupovano vani, a zbog rata je i trgovina bila paralizirana. Stoga je država bila nemoćna zaštititi vrijednost novog novca. Posljedica je toga bila da su trgovci odbijali prihvaćati bakreni novac, a vojnici, koji su njime bili isplaćivani, bili su u sve težem položaju.

Vojsku su pogađale i posljedice društvenih suprotnosti. Zemljoposjednici su nastojali izvlačiti svoje kmetove iz borbi. Oni su pokušavali prisiliti one koji su bili otišli u vojsku da se vrate na zemlju, dodatno opterećujući njihove obitelji. U prosincu godine 1708., Sabor u Sárospataku izglasao je uredbu kojom se proglašava oslobođenje kmetova koji se bore u ratu za neovisnost, a sam je Rákóczi podijelio posebne povlastice nekim kmetskim selima. No, takve uredbe nisu više mogle obnoviti borbeni moral seljaka.

Godine 1708. kuručka je vojska izgubila odlučujuću bitku kod Trencséna. Dugi je rat uzrokovao iscrpljenost, a privredne su poteškoće otežane izbijanjem epidemije kuge. Dobivši rat na Zapadu, car je mogao slati sve više novih postrojbi u Ugarsku. Posljedica je toga bila da su kuručke snage postupno bile prisiljene sve više se povlačiti u sjeveroistočni dio zemlje.

Rákóczi je ipak vjerovao da sve još nije bilo izgubljeno. Nadao se da će privatnim pregovorima moći uvjeriti cara Petra Velikog da mu odobri vojnu pomoć. Potkraj godine 1710., Rákóczi se uputio u Rusiju, imenujući baruna Sándora Károlyija vrhovnim vojnim zapovjednikom u njegovoj odsutnosti. S Rákóczijevom je dozvolom Károlyi otpočeo pregovarati s grofom Jánosem Pálffyjem, kojega je Josip I. (1705.–1711.) imenovao zapovjednikom carske vojske. Rákóczi je namjeravao iskoristiti te razgovore radi dobivanja na vremenu, ali je Károlyi, shvativši da je vojna situacija beznadna, potpisao Szatmárski mir s Habsburgovcima 29. travnja 1711. Prema njegovim su odredbama kuručki vojnici iznova postali odani vladarevi podanici, koji im je podijelio niz ustupaka. Obećana je amnestija, a Beč se obvezao ne samo zadržati ugarsku feudalnu ustavnost

54

nego i slobodu vjere u zemlji. Prvoga svibnja 1711. kuručke su snage položile oružje.Rákóczi je odbio priznati Szatmárski mir, koji nije jamčio ugarsku državnu samostalnost i koji

je poništio društvena postignuća rata. Otišao je u dobrovoljno izgnanstvo, najprije u Poljsku, a potom na francuski dvor, u Versailles. Odatle je Rákóczi konačno prešao u Tursku, s nadom da će borba za slobodu moći biti obnovljena iz te zemlje. Umro je u Rodostu 1735. Dnevnik, koji je u obliku pisama pisao njegov sluga Kelemen Mikes, pruža dirljiv prikaz Rákóczijevih zadnjih godina, kao i podatke o životu onih koji su ga pratili u izbjeglištvu.

Naseljavanje i preuređenje u XVIII. stoljeću

Josip I. umro je dok se još pregovaralo o Szatmárskom miru, a kao car naslijedio ga je njegov mlađi brat Karlo VI. Novi je vladar bio posljednji muški član habsburške obitelji, a ugarskim je kraljem postao kao Karlo III. (1711.–1740.). Karlo je najprije bio nasljednik španjolskoga prijestolja, ali su izgledi da bi Španjolska i Austrija mogle biti ujedinjene pod istim vladarem uzrokovali uzbunu među drugim europskim zemljama. Da bi sačuvale europsku ravnotežu snaga protiv opasnosti od austrijske hegemonije, Engleska i Nizozemska odrekle su se rata. Mir u Utrechtu (1713.) ograničio je Habsburgovce na njihove dunavske zemlje. Sređivanje unutrašnjih ugarskih poslova postalo je životno važno ako je Austrija željela zadržati svoj status velike sile!

Nakon Rákóczijeva rata za neovisnost Austrija se više nije usuđivala nastaviti Leopoldovu politiku prisilne asimilacije. Teorijski, Ugarska je zadržala svoju autonomiju u Carstvu, ali su stvarno najviša tijela djelovala iz austrijskoga glavnog grada, a njihova je neovisnost bila samo prividna. O glavnim pitanjima odlučivali su Hofkriegsrat (Dvorsko ratno vijeće) i Hofkammer (Dvorska komora), a nijedno od njih nije imalo mađarskih članova. Javna je uprava bila povjerena novoutemeljenome Namjesničkom vijeću u Budimu, s palatinom na čelu. Budući da Karlo III. nije imao muških nasljednika, Sabor je bio prisiljen godine 1722. prihvatiti zakon poznat kao Pragmatična sankcija. Čineći to, priznao je pravo naslijeđa i ženskom lozom Habsburške kuće. Bilo je prihvaćeno »nedjeljivo i nerazlučivo« jedinstvo zemalja ujedinjenih habsburškom vlašću. Ipak je Pragmatična sankcija istodobno potvrdila ugarsku ustavnu samostalnost.

Stotinu pedeset godina turske vlasti i borbe koje su se vodile u tom razdoblju iziskivale su visok danak u ljudskim životima. Stanovništvo Ugarske iznosilo je četiri milijuna kada je Matijaš bio kralj, ali se brojka sada smanjila na tri i pol milijuna. U isto je doba broj europskih žitelja porastao s 80 na 130 milijuna. Razaranja su najviše pogodila mađarsko stanovništvo Velike ravnice i poriječnih ravnica. Neka su južna područja Ravnice, koja su prije bila gusto naseljena, sada postala pustare.

Stanovništvo, koje je prije bilo izbjeglo u Gornju Ugarsku pred Turcima, počelo se vraćati potkraj XVII. stoljeća. Ipak su područja koja su bila opustošena naseljena odlukama Habsburgovaca. Beč je skupljao katolike po Njemačkoj i dovodio ih u zemlju. Takva je politika u nekoj mjeri imala i političke ciljeve, s namjerom da se smanji koncentracija Mađara. Njemačkim su naseljenicima bila osigurana novoizgrađena i potpuno opremljena sela, a bili su oslobođeni poreza godinama napose na krunskim posjedima u Tamiškom području. U XVIII. stoljeću broj je Nijemaca u Banatu, poznatih pod imenom Švabe, prešao milijun. U isto to doba nastala su i njemačka sela na područjima Bakonyja i Vértesa, kao i ona nedaleko od Budima. Iste godine bilježe stvaranje njemačkih skupina u županijama Tolna i Baranja te u Bačkoj.

Došlo je i do masovna spontanog naseljavanja. Južni Slaveni, pod turskim pritiskom, počeli su se pomicati prema sjeveru. Tako su nastala hrvatska sela u Prekodunavlju, kao i neka srpska naselja na jugu. Potkraj XVII. stoljeća 40.000 srpskih obitelji prebjeglo je u Ugarsku ispred Osmanlija i Leopold I. bio im je podijelio brojne povlastice. Dok je car svodio slobodne mađarske seljake Jászkunsága na kmetstvo, čineći sve što je moguće da spriječi protestantizam u mađarskim selima, zajamčio je pune slobode vršenja obreda i široke autonomije pravoslavnim Srbima.

Rumunjski pastiri iz Vlaške također su stigli u Ugarsku u velikom broju bježeći u Erdelj od

55

tiranije mjesnih vlastodržaca koje su postavljale turske vlasti. Slovački su se naseljenici selili iz Gornje Ugarske u okolicu Pešte i u županiju Békéš.

Do kraja XVIII. stoljeća stanovništvo je Ugarske poraslo na osam milijuna. U isto su se vrijeme, međutim, Mađari pretvorili u manjinu. U srednjem su vijeku oni tvorili 80 do 85% stanovništva zemlje, ali je do ovoga doba taj broj pao na 40%. Nastala je mnogonarodna Ugarska, a takav razvoj nije bio nevažan u oblikovanju potonje povijesti države.

Prije je mađarska aristokracija predvodila narodne pokrete, a sada je Beč ulagao velike napore da je pridobije za sebe. Aristokratske su se obitelji u sve većim brojevima doseljavale u habsburški glavni grad i ženidbeno se povezale s austrijskim i bohemijskim velikaškim obiteljima. Malokad su posjećivale svoje mađarske posjede, a njihovi su doticaji s mađarskim narodom gotovo potpuno nestali. Dvor je imao uspjeha u svojim naporima stvaranja najvišega katoličkoga svećenstva iz onih aristokratskih obitelji koje su bile odane dinastiji. Protureformacija je osigurala nov status Crkvi, čineći je privlačnom za plemiće željne karijere. Gornji su slojevi u zemlji sve više podupirali dvorsku politiku.

Činjenica da su Rákóczijevi posjedi bili razdijeljeni isključivo austrijskim i bohemskim obiteljima također je pridonijela slabljenju unutrašnjeg otpora. Sabor je poslušno naturalizirao ove obitelji, a u južnoj je Ugarskoj bila utemeljena prostrana Vojna krajina, podvrgnuta izravno bečkom nadzoru. Ugašena Erdeljska kneževina ostala je odvojena od Ugarske. Mjesto toga, njome se vladalo kao velikim vojvodstvom, podložnim Beču.

Povećano oporezivanje i potreba za radovima na obnovi dodatno su opteretili kmetove. Izrabljivanje koje su trpjeli bilo je gotovo neograničeno. Godine 1735. seljaci su iz Békéske županije udružili snage s nezadovoljnim Srbima u Vojnoj krajini i digli se na ustanak u Rákóczijevo ime. (U povijesti je poznata kao »Perina buna«, tj. »buna Pere Segedinca«, prema imenu srpskog kapetana koji joj je bio na čelu.) Ustanak je bio ugušen, a pokretači nemilosrdno kažnjeni.

Činjenica da je Ugarska bila pošteđena rata sljedeće tri generacije značila je da je zemlja mogla biti iznova izgrađena. Stanovništvo se udvostručilo, a u Velikoj je ravnici obnovljena poljoprivredna proizvodnja. Barokni gradski prizori, koje i danas možemo vidjeti, također su nastali u to doba.

»Naš život i naša krv«

Kralj Karlo III. umro je 20. listopada 1740. i time se ugasila muška loza habsburške dinastije. Naslijedila ga je njegova kćerka Marija Terezija. No, pravo novoga vladara na prijestolje pobile su one sile koje su se željele širiti na račun Habsburgovaca i iz toga je nastao rat za austrijsko naslijeđe. Sklopivši sporazum s bavarskim izbornikom, Friedrich Veliki, pruski kralj, napao je Habsburško Carstvo sa sjevera i zapada. U isto su vrijeme Španjolci i Mlečani započeli napad s juga. Godine 1741. neprijatelj je već bio na austrijskom teritoriju, zauzevši Prag, te se činilo da je habsburškoj vlasti došao kraj. U tim se teškim prilikama Marija Terezija, koja je bila okrunjena za ugarskoga »kralja« u Požunu, u lipnju 1741., obratila Mađarima. Dana 11. rujna plemstvo koje se okupilo u Saboru ponudilo je svoj »život i krv za našega kralja, Mariju Tereziju« (vitam et sanguinem pro rege nostro Maria Theresia). Pojava ugarskih pukovnija obilježila je prekretnicu u sukobu. Neprijatelj je bio protjeran s austrijskog područja, a mirovnim ugovorom koji je uslijedio godine 1742., Habsburgovci su izgubili samo dio Šleske.

Godine 1757., Marija Terezija pokušala je vratiti područja koja je bila prisiljena ustupiti prije petnaest godina. U borbama do kojih je došlo (sedmogodišnji rat), ugarske su se jedinice iznova borile rame uz rame s habsburškima, a husari generala Andrása Hadika čak su zauzeli Berlin. Ipak, borbom nije postignut cilj pa je Sleska pala pod prusku vlast. U prvoj podjeli Poljske, međutim, Marija Terezija dobila je Galiciju i grad Krakov. Poslije je i Bukovina, koja je bila pod osmanlijskom vlašću, bila pridružena zemljama pod njezinome vlašću.

Povjesničari su se često pitali zašto je mađarsko plemstvo, koje se samo naraštaj prije borilo

56

za narodnu samostalnost pod Rákóczijem, sada svrstalo uz Mariju Tereziju. Odgovor leži u činjenici da se svijet znatno promijenio od 1711., kada je potpisan Szatmárski mir. Dvor više nije želio ograničavati plemićka prava i bio je spreman jamčiti gotovo neograničeno uživanje starih povlastica. Takvo je stanje stvari odgovaralo mađarskome plemstvu, koje je zauzvrat bilo voljno dati svoju potporu dinastiji. Znakovito je koliko je plemstvo toga doba bilo zadovoljno u to vrijeme: »Nema života izvan Ugarske.« (Extra Hungariam non est vita.)

Marija Terezija, koje je najviši status bio »kralj Ugarske«, dok je njezin suprug, Franjo Lotarinški, nosio naslov »cara«, bila je jedan od najvećih vladara u toj dinastiji, a svoju je politiku provodila s pažnjom i ženskim taktom. Suvremenicima se činilo da su je u odnosu prema Ugarskoj ravnali dobra volja te čak i simpatije. Iznova je sjedinila trinaest szepeških gradova koji su bili dani Poljskoj, a povratila joj je i Rijeku te Tamiš, koji je prije toga bio pod vojnom upravom. U Beču je uredila jedinicu Ugarske tjelesne straže, koju su tvorili mađarski plemići te je utemeljila i ugarsko odličje (Red sv. Stjepana). Nekoliko je Mađara bilo odlikovano Vojnom medaljom Marije Terezije. Sve je to svjedočilo da je Marija Terezija prekinula s protumađarskom politikom svojih prethodnika.

Cilj je Marije Terezije bio stvoriti dunavski imperij. Budući da je Ugarska tvorila najveću teritorijalnu cjelinu među njezinim posjedima i kako je gotovo polovica njezinih podanika živjela u tim granicama, iznimno je bilo važno da se zemlja razvije i ojača. To nije bilo učinjeno zbog ljubavi za Mađare, već zbog shvaćanja interesa habsburškog imperija.

Mjere Marije Terezije bile su već potaknute duhom prosvjetiteljstva. Njihova je svrha bila jačanje moći Monarhije i države. Anton Wenzel, princ von Kaunitz-Reitberg, kancelar i glavni savjetnik Marije Terezije, imao je važnu ulogu u tome procesu. Ograničavanje crkvene i plemićke moći, zaštita kmetova, primjena mjera društvene skrbi, poticanje razvoja obrazovanja i podizanje kulturne razine – sve je to služilo jačanju središnje vlasti. Tako je bilo i s privrednim mjerama, koje su poslije često bile poricane jer su upotrijebljene tarife da bi se ojačalo austrijsku i bohemijsku industriju, dok je Ugarskoj bila namijenjena uloga opskrbljivača poljoprivrednim proizvodima i sirovinama.

Prirodno da je vladajući sloj bio vrlo ljubomoran na svoje povlastice i, kada je Marija Terezija željela oporezovati plemstvo, Sabor se okrenuo protiv nje. Nakon toga ona je pribjegla vladanju uredbama u Ugarskoj. Godine 1769. objavila je patent koji uređuje kmetska podavanja i tlaku. Samo u jednom području prosvjetiteljstvo nije utjecalo na politiku Marije Terezije, a to je bila vjera. Od početka do kraja njezine vladavine nekatolici su ostali građani drugog reda. Oni su mogli obavljati svoje vjerske obrede samo uz različita ograničenja, ali nisu mogli ući u državne službe. Nešto pravoslavnih Rumunja i Ukrajinaca bilo je prisiljeno priznati Grkokatoličku crkvu, koja je priznavala papinsko vrhovništvo. No, neuspješni su bili pokušaji da se na isto prisile pravoslavni Srbi. Mjesto da podlegnu pritisku, mnogi su se iselili u Rusiju.

S mađarskog je stajališta vladavina Marije Terezije bila razdoblje konsolidacije. U tim je godinama zemlja bila obnovljena, a od razaranja u doba Osmanlija ona je procvjetala.

»Svaki je narod postao obrazovan u svojemu vlastitom jeziku«

U osamnaestom stoljeću kultura je još uvijek bila u rukama svećenstva, koje je nadziralo škole, književnost i umjetnosti. U Ugarskoj je Rimokatolička Crkva uživala jedinstven položaj na račun svojih prostranih posjeda i potpore koju je dobivala od Habsburgovaca.

Barok je bio premoćan umjetnički stil u to doba. Monumentalizam baroknih građevina, unutrašnji sjaj crkava i raskošno bogatstvo oblika, sve je to prikazivalo premoć crkvenih i svjetovnih vlasti. U to su doba bile podignute barokne biskupske i nadbiskupske katedrale zajedno s pomno dotjeranim palačama. U baroknom su stilu bile sagrađene i plemićke palače i crkve u novonaseljenim selima. Domovi zemljovlasničkih slojeva više nisu služili u obrambene svrhe nego za udobnost i rastrošne ukuse. U priličnome broju kuća bilo je kazališta i koncertnih dvorana, u

57

kojima su glumci i glazbenici zabavljali vlasnika i ugledne goste. Sobe su bile namještene skupim pokućstvom i ukrašene skulpturama i slikama. Parkovi oko palača oponašali su vrtove u Versaillesu.

Katolički je barok ostavio svoj pečat u slikarstvu i kiparstvu osamnaestog stoljeća. U Prekodunavlju i u sjeverozapadnoj Ugarskoj crkve su bile ukrašene freskama koje prikazuju biblijske prizore. Austrijanac Franz-Anton Maulbertsch i István Dorfmeister, koji su utemeljili dinastiju slikara, bili su najveći majstori baroknog slikarstva u Ugarskoj. Zidno slikarstvo u palačama velmoža nije više crpio nadahnuće iz narodne prošlosti nego iz klasične mitologije. Radili su ih većinom mađarski slikari, ali je njihova vrijednost često bila vrlo provincijalna.

Jezik učenosti bio je latinski, a narodni jezik, koji je bio počeo cvasti u sedamnaestome stoljeću, izgubio je na svojoj važnosti. Ipak, kada je riječ o pristupu i metodama istraživanja, osamnaesto stoljeće svjedoči o veliku napretku. Struka koja je suvremenicima bila poznata kao Staatskunde (skupni pojam za zemljopis, povijest i etnografiju) znatno se razvila. U svojim Notitiae Hungariae... Mátyás Bél, rektor Luteranske gimnazije u Požunu, objavio je cjelovit pregled zemlje, iako je do 1742. bilo objelodanjeno samo pet svezaka njegova djela. Isusovačka historiografska škola, koja je potekla iz druge polovice stoljeća (Gábor Hevenesi, György Pray i István Katona) prva je počela raditi na osnovi modernoga, kritičkog pristupa izvornoj građi. Isusovački povjesničari, međutim, bili su vrlo pristrani u odnosu spram Habsburgovaca.

Književnost na mađarskom jeziku bila je ponajviše nabožna, pisana za puk. Katolička izdanja objavljivala je isusovačka tiskara u Nagyszombatu, a protestantska su djela izdavana u Debrecenu i u gradovima gornje Ugarske.

Latinski je posvuda bio jezik podučavanja, osim u seoskim osnovnim školama. Većina katoličkih srednjih škola bila je u rukama isusovaca. Oko 1750. Družba Isusova (Societas Jesu) držala je trideset srednjih škola i šest kolegija, a potonji su bili poznati pod imenom akademija. Isusovci su također nadzirali sveučilište u Nagyszombatu, Zanemarivali su osnovno obrazovanje. Podučavanje seljaka nije bilo njihova glavna briga. Pijarističke gimnazije, kojih se broj tada brzo povećavao, značile su suvremeniji pristup obrazovanju. U tim školama bile su podučavane i prirodne znanosti, uz druge predmete. Protestantima je bilo uskraćeno pravo sveučilišnog obrazovanja, ali su njihove gimnazije (Debrecen, Sárospatak, Nagyenued, Papa, Eperjes i Požun) osiguravale vrlo dobru naobrazbu iz teologije i filozofije. Protestanti su značajnu pažnju posvećivali malim seoskim školama, premda su se u ovima učili samo čitanje, pisanje, biblijske pripovijesti i, povremeno, aritmetika.

Vlada je veliku važnost pridavala razvoju školstva. Medicinski je fakultet pridodan Sveučilištu u Nagyszombatu, rudarskoj školi u Selmecu podijeljen je status akademije, a zavod za izobrazbu inženjera utemeljenje u Pešti. Kada je raspušten Isusovački red (1773.), vlada je iz njegovih dobara utemeljila školsku zakladu za pomoć pučkim školama. No, unatoč tim naporima, broj ljudi na selu koji su znali čitati i pisati u Ugarskoj bio je vrlo mali, kao doista i drugdje u Europi. Novi su kulturni pokreti jedva dotaknuli seljaštvo. Ipak, seljaci su sačuvali svoju tradicionalnu pučku kulturu, mađarski jezik i stare napjeve u razdoblju u kojem su plemstvo i srednji slojevi bili zaokupljeni sasvim drugim stvarima.

Agis tragédiája (Agisova tragedija) Györgya Bessenyeija objavljena je 1772. Time je u Mađarskoj započelo prosvjetiteljstvo i izražavanje nacionalnog buđenja u književnosti. Bessenyei, pripadnik Kraljevske ugarske tjelesne straže u Beču, bijaše se upoznao u tom gradu s idejama francuskoga prosvjetiteljstva. U svojim radovima Bessenyei je podupirao stanovite društvene reforme i razvoj narodnog jezika. »Svaki je narod postao obrazovan u svojemu vlastitom jeziku«, glasila je njegova misao. Stvari su počele oživljavati ponajprije u književnosti i potom u politici, a masonske su lože imale vrlo važnu ulogu u tom događanju. Njihovi članovi – velikaši, plemići, čak i stanovit broj građana – na svojim su se skupovima suživljavali s duhom prosvjetiteljstva. Izraženo je mišljenje da su potrebne društvene promjene. U nekoliko desetljeća mađarsko je društvo preobraženo, a zaostalost u kulturi, mišljenju i odnosu prema životu donekle je ublažena.

58

Prvi sluga države

Marija Terezija umrla je 29. studenoga 1780., a naslijedio ju je njezin tridesetdevetogodišnji sin Josip II. Josip je postao sv. rimski car 1765., premda je tada to mjesto jedva bilo išta više od naslova. Njegova majka nije mu dopuštala odveć se baviti poslovima habsburških zemalja. Za dugih godina svoje uloge nasljednika prijestolja Josip je naveliko putovao posvojim zemljama, premda se morao brinuti da ne otkrije svoj identitet. Novije vladar posjetio i Mađarsku, a iskustva i dojmovi koje je stekao bili su važni. Pomogli su mu oblikovati njegova shvaćanja vlasti i reformske planove.

Josip II. odgojen je u duhu prosvijećenog apsolutizma. Sama je sebe shvaćao i kao apsolutnog gospodara Carstva, ali i kao najvećeg slugu svojih naroda. Cilj njegove političke filozofije – poznate kao jozefínizam – bio je stvoriti ujedinjeno i jako carstvo iz mnogojezičnih i uvelike međusobno različitih područja. Želio je stvoriti carstvo sposobno da se nosi sa suparničkim europskim silama. No, modernizacija vlasti sama za sebe ne bi bila dovoljna. Društvene reforme, zamišljene s namjerom da uklone zaostalost, također bi bile potrebne. Budući da je Josip mislio da mase nisu dovoljno zrele da uređuju vlastite poslove, želio je raditi to umjesto njih. Njegovo bezobzirno miješanje izazivalo je otpor čak i tada kada su mu namjere bile dobre. Njegovo je geslo bilo: »Sve za narod, ništa uz pomoć naroda.«

Odmah nakon dolaska na prijestolje Josip II. krenuo je putem reformi. Ženo je ojačati društvo i državu smanjujući moć povlaštenih i dopuštajući slobodniji život nižim slojevima. Josip II. odbio je kruniti se ugarskom kraljevskom krunom, izbjegavajući time obvezu da uzme u obzir povlastice plemstva. Štoviše, Josip je ugarsku krunu, kao simbol prošlih vremena, iz Požuna prenio u bečki muzej. Vladao je dekretima i nije sazivao Sabor. Njegovi su proglasi upravljali pojedincima i društvom od kolijevke do groba, sve do najsitnijih detalja.

Prve su Josipove mjere bile usmjerene prema ograničavanju moći katoličkog svećenstva, koje se pretjerano proširilo. Oduzeo je Crkvi cenzuru, tj. pravo nadzora i zabrane objavljivanja tiskovina i ograničio politička prava biskupa, a isto tako i papino pravo da se miješa u unutrašnje poslove države. Josip je raspustio i sve redovničke redove koji se nisu bavili podučavanjem ili brigom o bolesnicima, koristeći se njihovim dobrima ponajviše za obrazovne svrhe. Godine 1781. izdao je patent kojim je zajamčio slobodu ispovijedanja vjere svojim protestantskim i pravoslavnim podanicima, kojima je time bilo omogućeno da popunjavaju i više državne položaje. Papa Pio VI. osobno se obratio Josipu II. u Beč da bi ga uvjerio da izmijeni svoje dekrete, ali bez uspjeha. Josip II. bio je revni katolik, a njegova politika nije potjecala iz nedostatka vjere, nego prije iz praktičnih obzira. Car je shvatio da država neće moći bez stručnosti i rada nekatolika te da vjera ne bi smjela ograničavati prava građana.

Premda je njegova vjerska politika naširoko pozdravljena u društvu, upravne reforme Josipa II. stvorile su nezadovoljstvo u redovima plemstva. U interesu jedinstva Carevine, Josip II. je ukinuo ugarsku autonomiju. Činovnike u Ugarskoj sada je imenovao vladar, zemlja je bila podijeljena u deset upravnih jedinica, a svaka od njih s opunomoćenikom na čelu. Još nepopularniji, bar što se tiče plemstva, bili su dekreti Josipa II. izdani radi zaštite kmetova. Josip je ukinuo manorijalno sudstvo u kome su sami zemljovlasnici izricali presude svojim kmetovima. Kažnjavanje batinama bilo je isto tako ukinuto. K tome, kmetovima je bila dopuštena sloboda kretanja, a čak je i pojam »kmet« bio službeno napušten. U isto vrijeme, Josip II. je počeo s pripremama za oporezivanje plemstva. Naredio je da zemlja bude izmjerena, a tome je slijedio opći popis stanovništva i dobara. Vladine mjere, međutim, pobudile su pretjerana očekivanja među seljacima. Rumunjski kmetovi s vlastelinstva Zalatna, u Transilvaniji, godine 1784. digli su se na oružje. Pod vodstvom Horiae i Closcae, ustanak je podiglo nekih 20.000 kmetova protiv upravitelja posjeda i zemljovlasnika. Josip II. je bezobzirno ugušio seljački ustanak i – zastrašivanja radi – seljačkim vođama izlomio je kosti na kotaču.

Vladareve vjerske i društvene reforme antagonizirale su i Crkvu i plemstvo, ali su širi izazovi

59

tek slijedili. Godine 1784. njemački jezik proglašenje službenim jezikom posvuda u Habsburškoj Monarhiji, a s tom se mjerom čitav mađarski narod okrenuo protiv Josipa II. Jezik javne uprave, pravosuđa i višeg obrazovanja, u skladu s odgovarajućim dekretima, također se promijenio. Narod se ujedinio u svome ogorčenju. Josipovo nastojanje da ponijemči zemlju osjetno je pridonijelo potonjoj obnovi mađarske književnosti, mađarskog jezika i mađarske narodne baštine.

Provođenje reformi Josipa II. pokazivalo se sve težim. Carevi problemi izmiješali su se s drugim zbivanjima. U godini 1788., Josip II. je započeo ratni pohod protiv Turaka, koji nije bio uspješan. Tome je bila posljedica porast unutrašnje oporbe, a obvezno isporučivanje proizvoda bilo je osujećivano na mnogim mjestima. Godine 1789. u Francuskoj je izbila revolucija, a nacionalni ustanak zbio se u Nizozemskoj, udaljenoj habsburškoj pokrajini. U Ugarskoj se plemstvo otvoreno počelo zavjerenički udruživati. Godine 1790., nekoliko tjedana prije svoje smrti, Josip je opozvao sve svoje reforme, s izuzetkom dekreta o vjerskoj snošljivosti, o monaškim redovima i o ukidanju vječnog kmetstva.

60

USPON KAPITALIZMA U UGARSKOJ

UTJECAJ FRANCUSKE REVOLUCIJE I DOBA REFORMI

»Habsburška će nasljedna loza biti prekinuta«

Iako je Josip II. opozvao većinu svojih naredbi, to nije bilo dovoljno da smiri nezadovoljstvo u njegovim zemljama. Njegova je smrt poslužila samo pojačavanju loših raspoloženja, a povratak Svete krune iz Beča u Budu, u veljači 1790., bio je gotovo poput trijumfalne povorke. Krunu je pratila neslužbena vojska plemića odjevenih u mađarske narodne nošnje. Čitava su sela izlazila iz kuća da prate događaj, a u Győru je sam biskup predvodio skupljeno građanstvo. U Pešti i Budi grmjeli su topovi, a čitav je grad slavio. Stare mađarske nošnje vađene su iz škrinja, mađarski su se plesovi pojavili na balovima, a veselilo se uz zvukove Rákóczijeva marša.

Ugarska je slavila »novopronađenu slobodu«. Županijsko je uređenje bilo obnovljeno, negdašnji činovnici vratili su se na svoja mjesta, a katastarski su dokumenti bili javno spaljeni. Pokret je vodilo niže plemstvo, koje je vjerovalo da je stiglo vrijeme da se obnovi samostalna mađarska država. Njegov vođa, Péter Ócsai Balogh, iskazao je zahtjeve nižega plemstva. U njima je ključni stav bio da je Josip II., odbivši da bude krunjen, povrijedio društveni ugovor između ugarske nacije i Habsburgovaca te na taj način i prekinuo nasljednu lozu. Nacija je time stekla pravo zaključiti novi ugovor i izabrati novoga kralja. Kandidat nižega plemstva za prijestolje bio je sin pruskog vladara, a najradikalniji članovi pokreta bili su već uspostavili veze s dvorom u Berlinu. Ovi su reformisti napravili nacrt novog ustava, prema kojem bi niže plemstvo imalo istaknutu ulogu. To bi plemstvo imalo zakonodavnu vlast u Saboru, a između saborskih zasjedanja zemljom bi upravljao senat, koji bi oni tvorili. Prema tome bi kraljevska vlast postala nominalna.

Vodeće skupine plemstva, među njima i dio višega plemstva, bile su za prosvijećene reforme. No, za razliku od Josipa II., oni ih nisu podređivali imperijalnim potrebama, nego su ih željeli ostvariti u skladu s mađarskim težnjama. Ipak, veći je dio plemstva razmišljao kratkovidno, u granicama svojih uskih interesa, drugim riječima, htijući sačuvati svoje povlastice. Postupno su konzervativci prevladali, Dok su oni sanjali o republici pod vlašću gornjih slojeva, kmetovi i građani gubili su sve više na značenju u njihovim planovima. Bilo je među njima i takvih koji su smatrali da je neograničena vlast nad njihovim kmetovima prirodno pravo. Tako je i Szabolcska županija zaključila: »Sudbina je htjela da su neki rođeni kao kraljevi, drugi kao plemići, a svi ostali kao sluge.«

Novi je vladar bio Leopold II., mlađi brat Josipa II. Leopold je naslijedio prijestolje u teškomu vremenu. Austrijska Nizozemska bila je na rubu odcjepljenja, plemići su se u Mađarskoj naoružavali, a bilo je nezadovoljstva i na poljskim područjima. Rat protiv Turaka ostao je nedovršen, a stari habsburški suparnik, pruski kralj, postrojavao je svoje jedinice duž šleske granice, obrazlažući to vojnim vježbama. Habsburško Carstvo iznova je bilo na rubu raspada.

Leopold je prije toga vladao u Toskanskome Velikom Vojvodstvu i tu je zemlju pretvorio u zemlju utemeljenu na prosvjetiteljskim shvaćanjima. Poput svojega brata, Leopold je držao do reformi, premda mu je bilo stalo i cio obzirnijega pristupa. U Ugarskoj je Leopold sazvao Sabor i najavio da želi ustavno upravljati zemljom. U isto je vrijeme počeo izolirati mađarski plemićki reformni pokret od moguće vanjske potpore. Leopold je sklopio mirovni ugovor s Turcima i s nešto gubitka na ugledu sporazumio se s pruskim kraljem (Reichenbaška konvencija, 1790.). Tako je mađarskome plemstvu bila uskraćena potpora dviju sila koje su je imale mogućnosti dati, a carska je vojska bila oslobođena svojih vanjskih obveza. Vijesti o sporazumima i činjenica da su se carske jedinice uputile prema Mađarskoj imali su smirujući utjecaj na Sabor. Više nije bilo govora o izboru novoga kralja, a zahtjevi plemstva postupno su napušteni. U studenome 1790. Leopold II. bezuvjetno se okrunio kraljevskom krunom. U isto je vrijeme nadvojvoda Alexander Leopold, četvrti kraljev sin, poslušno izabran za palatina, najvišega habsburškog dužnosnika u zemlji.

61

Leopold II. znao je kako uplašiti plemstvo, a njegovi su tajni povjerenici prije toga ohrabrili seljaštvo da se digne protiv svojih zemaljskih gospodara. U isto vrijeme i također na poticaj njegovih povjerenika, gradovi su također zahtijevali samoupravu i zastupstvo na Saboru. Leopold je iskoristio i nemađarske manjine, čija se nacionalna svijest sada budila. Ustanovio je samostalnu Ilirsku kancelariju za Srbe i sazvao Srpski narodni sabor u Karlovcima. U Transilvaniji je Leopold podržao rumunjske nacionalne zahtjeve. Sve su te mjere natjerale mađarsko plemstvo da iznova ocijeni svoj položaj. Utjecaj francuske revolucije bio je važan pri uvjeravanju većeg dijela plemstva da mora iskovati savez s vladarom protiv nižih društvenih slojeva.

Ipak je Sabor 1790.–1791. prihvatio važan zakon. Ponovno je počelo da je »Ugarska (...) slobodna i samostalna država«, kojom treba upravljati u skladu s njezinim vlastitim zakonima i običajima, posredovanjem neovisnih tijela vlasti. Vjerska sloboda, zajedno s terezijanskim i jozefinskim kmetskim dekretima, bili su kodificirani.

U ljeto 1791. Leopold je vjerovao da je došlo vrijeme da nastavi s reformama. On to nije namjeravao učiniti objavljujući dekrete, nego legalnim sredstvima, privoljavajući Sabor da djeluje u skladu s njegovim željama. Stvaranje ustavne monarhije bilo je Leopoldov ideal, a iznad svega htio je uvesti seljačko zastupstvo u Sabor. No, njegova iznenadna smrt 1. ožujka 1792. prekinula je te ambiciozne planove.

»Mađarski građani, zakunimo se na život ili smrt«

Stupanje na prijestolje Franje I. obilježilo je početak novog doba u bivanju Habsburške Monarhije i Ugarske. Dok su Josip II. i Leopold II. željeli uvesti promjene nadahnute prosvjetiteljstvom, Franjo je bio uvjereni konzervativac. Uz poodmaklu francusku revoluciju, habsburška je politika bila uvjetovana i strahom od sličnih događaja kod kuće. Dok je Leopold pokušavao radikalima »ukrasti grmljavinu« uvođenjem reformi, Franjo se spremao skršiti protivnike postojećeg poretka. Leopold je želio da seljaštvo bude zastupljeno u Saboru, a Franjo je stvorio vladu sastavljenu od konzervativnih aristokrata. Upornošću nenadarenog, odbijao je poduprijeti čak i sitne promjene. Izgradio je policijsku državu, u kojoj su doušnici djelovali posvuda. Doista, često je čak i sumnja o simpatijama prema građanskim nastojanjima bila povod kaznama. Da bi odvratio pozornost od domaćih problema, Franjo je ušao u rat protiv Francuske Republike.

Za to je doba nezadovoljstvo raslo i u Ugarskoj. Napose je inteligencija, konačno izgubivši feudalnu narav i ojačavši, sve više izražavala svoje pritužbe. Gorčina intelektualaca bila je sada, k tome, pomiješana s pojačanom odlučnošću, nadahnutom francuskom revolucijom. Bila je to dosta raznolika skupina s obzirom na društveno podrijetlo, ideologiju i shvaćanja. Bila je suglasna u jednome, naime, da je postojeće stanje neprihvatljivo i da mora biti promijenjeno.

Inteligencija je saveznika nalazila u onom dijelu nižega plemstva koje je vjerovalo da je rastući apsolutizam štetan i državnim interesima i njezinoj samostalnosti. Ovaj dio plemstva želio je prihvatiti stanovite reforme. Suradnja između plemstva i inteligencije bila je prije svega utemeljena u masonskim ložama, koje su osiguravale uvjete za raspravu.

Za neko vrijeme nezadovoljstvo je ostalo ispod površine. U gradovima su se otvarale čitaonice i klubovi u kojima su se intelektualci mogli okupljati i čitati Le Moniteur, službeno glasilo francuske revolucije. Najuglednija pojava među tim intelektualcima bio je József Hajnóczy, koji je služio kao reformski alispán pod Josipom II., a koji je, kao neplemić, svoj posao izgubio godine, 1790. Hajnóczy je bio čovjek velike erudicije, koji je u tisku isticao da je stanje u Ugarskoj nepodnošljivo i da su reforme od nemjerljive važnosti. No, nitko u to doba nije mislio o poduzimanju mjera za promjenu stanja.

Sve se to promijenilo početkom 1794., kada je Ignjat Martinović (Ignác Martinovics) postao vođa nezadovoljnika. Martinović je studirao kao franjevac, a poslije je postao vojni svećenik. Nakon toga radio je kao profesor fizike na Sveučilištu u Lvovu (Lembergu). Martinović je bio

62

nadaren i kultiviran čovjek, koji je gajio goleme ambicije i kojemu je istodobno nedostajalo umijeće samoobuzdavanja. Budući da nije bio zadovoljan svojim učenjačkim postignućima, težio je i političkoj karijeri pa je godine 1791. ušao u tajnu Leopoldovu službu. Radi pokrića, Leopold ga je imenovao dvorskim kemičarem i szászvárskim gvardijanom, ali je njegova stvarna zadaća bila putovati zemljom i izvještavati o prevladavajućim raspoloženjima. Martinović se nadao da bi, služeći vladaru, mogao odigrati vodeću ulogu u izvođenju promjena u Ugarskoj, ali je Leopoldova smrt osujetila njegove naume. Novi vladar, Franjo I., nije vjerovao Martinoviću i odmah ga je otpustio. Uskoro je Martinović postao vođa onih o kojima je prije toga izvještavao vlasti. Među njima bila je i skupina nezadovoljnih intelektualaca koji su se okupljali oko Hajnóczyja i koji su željeli vidjeti demokratski preobražaj Ugarske.

U proljeće 1794. Martinović je utemeljio dva tajna društva. Prvo, Društvo reformatora, okupljalo je nezadovoljne plemiće. Glavna je svrha toga Društva bilo utemeljenje samostalne republike u Ugarskoj, a u isto vrijeme zastupalo je umjerene društvene promjene. Drugo je bilo Društvo slobode i ravnopravnosti, a tvorili su ga mađarski jakobinci, zastupnici radikalnih promjena. Nakon preuzimanja vlasti od Društva reformatora, potonje je imalo uvesti postignuća francuske revolucije. Naravno, Društvo reformatora nije trebalo biti upućeno u postojanje svojega vjerojatnog nasljednika. Martinović je imenovao vođe tih tajnih društava. U Društvu reformatora bili su to grof Jakab Sigray i Hajnóczy, a bivši husarski kapetan János Laczkovics i mladi radikal Ferenc Szentirmay u Društvu slobode i ravnopravnosti. Trebalo je da plemstvo ima odlučujuću ulogu u prvom dijelu dvofazne borbe, a seljaštvo udrugom,. Urotnici nisu imali jasnih planova o postrevolucionarnom razdoblju, a oblikovanje tih ciljeva bilo bi inače teško, imajući na umu razinu razvoja mađarskoga društva u to doba. U svakom slučaju, seljacima – na koje se računalo kao na saveznike – ništa nije bilo priopćeno o zavjeri.

Nakon nekoliko mjeseci organiziranja, dva su društva okupila oko tristo članova. U ljeto 1794., međutim, bečka je policija uhitila Martinovića u povodu neke druge zavjere. Istražiteljima je otkrio pojedinosti o mađarskoj zavjeri. Premda Beč nije bio potpuno zatečen, reagirao je panično. Vlada je u Mađarskoj izvela pedeset ljudi pred sud, optužujući ih zbog veleizdaje. Svatko tko je bio svjedok ili tko je tajno prisegao, smatranje krivim. Pravila su kaznenoga postupka pooštrena, a obrani su vezane ruke. Zaplašeni je sud okrivljenima izrekao osamnaest smrtnih presuda, od kojih je sedam izvršeno. Martinović i četvorica vođa smaknuti su 20. svibnja 1795. Trećeg lipnja slijedili su ih Sándor Szolártsik i mladi pravnik Pál Őz, pod izlikom da nema nade da bi ikada mogli promijeniti svoja shvaćanja. Ostali su osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne, a među njima i najbolji predstavnici tadašnje mađarske književnosti – Ferenc Kazinczy, János Batsányi, László Szentjóbi Szabó i Ferenc Verseghy.

»Trebalo je stvoriti primjer koji će uplašiti zemlju«, pisao je poslije Kazinczy. Ipak, težnja napretku nije mogla biti uništena u ljudskim srcima. U devetnaestom stoljeću mađarski reformni pokret nastavio je tamo gdje su mađarski jakobinci bili stali.

Napoleonski ratovi

U vrijeme smaknuća vođa mađarskih jakobinskih pokreta, Europa je već bila u ratu. Ipak, borbe između francuskih revolucionarnih i vojski tzv. prve koalicije vođene su u sjevernoj Italiji i Porajnju, daleko na zapadu od Mađarske. No, stanje se promijenilo nakon što je godine 1796. general Bonaparte preuzeo zapovjedništvo nad francuskim snagama u Italiji. Zadavši teške udarce Austrijancima, Francuzi su potkraj iste godine bili u prilici da nameću mir Beču. Habsburgovci su se branili.

Sljedećih su godina Engleska i Austrija nastojale organizirati saveze protiv Francuske, ali su ove bile osuđene na vojne poraze. U to je doba Napoleon zabilježio najveće pobjede i postao car Francuza. Sveto Rimsko Carstvo formalno je ukinuto godine 1806., a stvoreno je Austrijsko Carstvo. Neprijateljstva su se proširila na Srednju i Istočnu Europu (Napoleon je dvaput zauzeo

63

Beč), ali su borbe zaustavljene Požunskim mirom, kada je rat, godine 1805., dosegao zapadne granice Ugarske. Godine 1809. francuska je vojska uistinu ušla u Ugarsku, ali je samo razmjerno uski pojas Prekodunavlja doživio borbu i okupaciju. Napoleonov je pad počeo tek 1812.–1813., nakon poraza u ruskom pohodu, a 1815. bio je poražen.

Francuski su ratovi trajali gotovo dva desetljeća i prirodno je da su imali velik utjecaj na politički život u Ugarskoj. Mali dio plemstva, koji je odrastao u doba prosvjetiteljstva, zajedno s dijelovima građanstva i inteligencije, suosjećao je s Napoleonom, čak i tada kada je postalo jasno da ne slijedi demokratski put dosljedne buržoaske transformacije. U tome je sloju odbojnost spram feudalnih prilika bila kudikamo snažnija nego bilo kakav osjećaj razočaranja. Dániel Berzsenyi je pisao: »Napoleon je obećao slobodu, dušu doba, ali nije održao riječ. Njegov je pad bila osveta 'stvari čovječanstva'.« Pjesnikove riječi, međutim, nisu mogle smanjiti Bonapartinu privlačnost. Ne može biti ni dvojbe da su čak i potkraj osamnaestog stoljeća drugi dijelovi plemstva još uvijek namjeravali produžavati njihovu borbu. U skladu s tim, velike su nade polagali u vjerojatno slabljenje habsburške moći. No, dok su u privatnim razgovorima i na županijskim skupštinama snažno i iskreno kritizirali dvorsku politiku, prije ili kasnije shvaćali bi da s Habsburgovcima dijele i zajedničke interese. Velik je dio plemstva od samog početka ispravno osjetio da su Napoleonove pobjede značile ozbiljnu opasnost za feudalni poredak i za feudalne povlastice. Nije to bilo stajalište samo desetaka tisuća osiromašenih plemića, koji su najvećim dijelom živjeli seljačkim životom, nego i velike većine velikaša.

Reakcija seljačkoga mnoštva prema Napoleonovoj pojavi ne može biti jasnije određena, premda je do njega nedvojbeno stigao stanovit broj obavijesti o zbivanjima u svijetu. One su stizale u sela posredovanjem priča povratnika iz ratova, koji su se konačno vraćali ili su dolazili na dopust. Ipak, svijest o tim zbivanjima u to doba nije imala posljedica.

Promjena plemićkih političkih shvaćanja objašnjava zašto je Napoleonov poziv Mađarima godine 1809. ostao gotovo bez ikakva odgovora. Tada je on Mađarskoj ponudio mogućnost prekida s Austrijom, a ta je prilika bila propuštena. Od početka do kraja napoleonskih ratova ugarski sabori bili su više nego spremni poduprijeti svaku želju Dvora, bilo da je bila riječ o novčanim izdacima, dobrima ili o novim regrutima. Doista, plemići su bili voljni čak i sami sudjelovati u borbama. Njihov je udjel imao oblik levées en masse, financiranje na njihov vlastiti trošak i uključivao je borbu pod zastavama, u pješaštvu ili u konjaništvu. Najbogatiji su se obvezivali da će osigurati potpuno opremljene vojnike, kojih je broj ovisio o veličini njihovih posjeda. Mnogi osiromašeni plemići bili su i dobrovoljci, opremljeni iz ratnih poreza koje su županije raspisivale među poreznim obveznicima. Levées en masse plemstva godine 1797., 1800. i 1809. digle su oko 135.000 ljudi, ali je samo posljednja od njih imala utjecaja u ratu, pilo je to u bitki kod Győra, gdje je carsku vojsku, pod zapovjedništvom tradicionalno nenadarenih časnika, bila teško porazila francuska vojska koja je nadirala iz Italije u Ugarsku. (Taj su udio Francuzi smatrali važnim jer je njemačko ime Győra – Raab – upisano na Arc de Triomphe u Parizu.) Premda nisu bile primjereno uvježbane, mađarske su se jedinice dosta dugo hrabro tukle. Ipak, kao i u slučaju prethodnih levées en masse, demoralizirane su bile činjenicom da je oružje koje su dobile od Armije bilo zastarjelo i slabe kakvoće. Vojni poraz levées en masse iz godine 1809. na neugodan je način osvijetlio sve slabiju moralnu osnovu poreznog izuzeća plemstva. Pridonio je i znatnom porastu svijesti o anakronizmu koji su označivale feudalne prilike.

Izrazi lojalnosti od mađarskoga plemstva, nisu, međutim, uklonili nedostatak povjerenja s bečke strane. Dvor je na levées en masse gledao kao na nastojanje da se utemelji neovisna plemićka vojska, a ne samo kao na izraz solidarnosti. Istodobno je Beč smatrao nespojivim s apsolutističkom politikom toga doba da vladar bude prisiljen pregovarati sa svojim podanicima na saboru i da bi potonji mogli izražavati suglasnost s njegovim željama samo pod uvjetom da dobiju nešto zauzvrat. Čim je Dvor osjetio da mu pomoć plemstva više nije potrebna (godine 1809. Napoleon se oženio kćerkom cara Franje, a godine 1813. njegova je zvijezda počela tamnjeti), počeo je zanemarivati feudalne ustavne forme i isključivati plemiće iz politike.

64

Od 1814. dalje Beč je pojačano nadzirao zbivanja. Bečki je kongres osnažio položaj Dvora nakon Napoleonova pada. Kongres je svoje zaključke utemeljio na konzervativnim i proturevolucionarnim mjerilima, a Sveta alijansa – koju je potaknuo ruski car, a ponajviše podržali apsolutistički vladari Austrije i Pruske – uskladila je vojna i politička jamstva za održanje novoga statusa quo. Bilo kakva množina sile, ipak, nije mogla prikriti da nova poravnanja neće moći potrajati.

Prema dobu reformi

Slom Napoleonove moći, konzervativna teritorijalna i politička nagodba u Europi te stvaranje Svete alijanse odlukama apsolutističkih sila, sve je to učinilo Habsburgovcima suvišnim da surađuju s mađarskim plemstvom, u skladu s odredbama feudalne ustavnosti. Dvor je nedvojbeno imao dobrih razloga opredijeliti se za autoritarniji pristup. Nakon godine 1800., izdavanje je papirnoga novca bilo jedini način na koji su Habsburgovci mogli financirati svoje vrlo skupe ratove. No, budući da je taj novac gubio svoju vrijednost, inflacija je brzo rasla. Da bi izbjegao stečaj, Beč je bio prisiljen poduzeti drastične mjere. Godine 1811. papirni je novac devalviran 80 posto, a 1816. još 60 posto. Bilo je to katastrofično za mađarsko plemstvo. Značilo je bezobzirno cijeđenje skromnih bogatstava koje je ta klasa akumulirala u povećanoj, ratom omogućenoj trgovini. S tim u vezi već godine 1812. plemstvo je opovrgnulo pravo vladara da izdaje papirni novac bez odobrenja Sabora i pokušalo je izbjeći učinke devalvacije.

Beč, međutim, više nije ni sazivao Sabor nakon 1812. Umjesto toga, vratio se vladanju posredovanjem dekreta, odbacujući prosvjede županija. Mađarska je iznova bila preplavljena »dostavljačima« preuređene tajne policije. Županije su podvrgavane povećanu pritisku vlasti, a 1822, kralj je objelodanio naredbu kojom je propisao plaćanje poreza u srebrnome novcu. Premda je ta mjera prije svega pogodila seljaštvo, posredno je dodatno smanjila plemićke prihode. Kada je Beč godine 1821. zatražio hitno dizanje rezerve od 27.000 regruta, većina županija otvoreno je odbila postupiti u skladu s naredbom. Beč je zaključio da će biti teško suprotstaviti se rastućem otporu, koji je prijetio paralizom čitave državne uprave. Pribjegao je stoga prijetnjama, podmićivanju, čak i vojnoj sili tamo gdje je bilo potrebno. Pjesnik Ferenc Kölcsey napisao je riječi mađarske nacionalne himne 22. siječnja 1823., i to na vrhuncu sukoba. Prizivajući predodžbu slobode, koja ne može cvjetati »iz krvi mrtvih«, pjesnik je istaknuo anakronizam i slabost potpuno zastarjelih prava u promijenjenu svijetu, naznačujući time potrebu za novim političkim nazorima.

Uskoro je došlo vrijeme za to. Beč je, unatoč svojoj teško ostvarenoj pobjedi, morao shvatiti da će se u Ugarskoj još uvijek morati obraćati na županije zbog mnoštva razloga. Prema tome, on njima nije mogao upravljati ako je želio sačuvati feudalni društveni poredak. Sazivanje Sabora i odustajanje od primjene uvredljivih naredbi bilo je bitno za sređivanje stanja. U skladu s tim, Sabor je sazvan godine 1825., poslije trinaestogodišnjeg razdoblja. Bila je to pobjeda mađarske države nad apsolutizmom, podsjetivši na trijumf godine 1790., nakon smrti Josipa II. Dvadeset godina poslije, kancelar Metternich označio je početak svojih muka s Ugarskom, i to s godinom 1825. Liberalna mađarska historiografija razdoblje koje je tada počelo opisuje kao doba reformi. Početno dvojbeno pitanje o zakonitosti papirnog novca više nije moglo biti predmetom rasprave i nije bilo izgleda da bi žrtve devalvacija mogle biti obeštećene. Ipak, Mađarska je s Napoleonovim ratovima ušla u maticu europske privrede i tada je bila očita rastuća strana potražnja za mađarskim žitom, vunom, čak i duhanom. To je potaknulo nove političke zahtjeve plemstva, koji su se očitovali u dvama glavnim saborskim zaključcima – o utemeljenju Akademije znanosti i o otvaranju obnovljene rasprave o reformi. Te je rasprave imao voditi reprezentativni odbor, uz ovlaštenje da ispita i prijedloge koji su izvorno bili napravljeni početkom 1790., a koje je Beč tada odgodio.

Utemeljenje Akademije znanosti (nakon čega je ime grofa Istvána Széchenyija postalo nerazlučivo vezano s nacionalnim reformnim pokretom) pokazalo je da je dio plemstva i velikaša

65

želio staviti znanost svojega vremena u službu mađarskog razvoja. Odbor, sastavljen od osamdeset i jednog člana (koje je imenovao Sabor), raspravljao je o prijedlozima dvije i pol godine, praćen u čitavoj zemlji. Na kraju su različite ideje i prijedlozi bili oblikovani u konzervativnom duhu. Javno mišljenje, međutim, očekivalo je više od toga, zahtijevajući da prijedlozi budu razmotreni širom zemlje, na razini županija. Do ljeta 1830. bilo je već dosta sugestija, koje su sve težile poboljšanju prijedloga, a potkraj godine Beč je bio prisiljen suglasiti se s objavljivanjem odborskog izvještaja i raspravom u županijama. Sada je jedino nedostajao jedinstveni koncept oko koga bi sve moglo biti organizirano. To je uskoro bilo osigurano i ubrzo postalo glasovito: 28. siječnja 1830. bio je objelodanjen Széchenyijev Hitel (Kredit).

István Széchenyi i reformni pokret

Činjenica da je u prvoj polovici 19. stoljeća Mađarska postupno ulazila u maticu europskoga privrednog života dokazala je zemljovlasnicima da im je u premoćno agrarnoj zemlji širenje poljoprivredne robne proizvodnje nudilo dobre mogućnosti povećanja bogatstava. No, ona je istodobno otkrila koji su preduvjeti za to nužni, tj. bolja obrada zemlje zajedno s razvijenijim stočarstvom. Za to su prisilni rad kmetova i tadašnje umijeće stočara bili nedovoljni. Uskoro je postalo jasno da je, sjedne strane, bolji rad moguće očekivati samo od slobodnih nadničara i da, s druge strane, mađarskim zemljovlasnicima ne nedostaje samo kapital potreban da bi redovno isplaćivali najamne radnike, nego da im manjka i mogućnost dobivanja kredita koji bi omogućili takve isplate. Razlog nedostatka kredita bio je u odredbi koja je isključivala zapljenu zemljišnih dobara mađarskoga plemstva kao sredstvo naplate dugova. Prema srednjovjekovnoj ustanovi nasljeđivanja (koja potječe iz 1351.), takva su dobra bila neotuđiva dokle god je bio živ neki član obitelji vlasnika. No, kapital je bio životno važan za razvoj privrede i to je bila istina za industriju, trgovinu i bankarstvo, isto tako kao i za poljoprivredu. Kredit je bio potreban, a nije ga bilo moguće očekivati dokle god zemlja ostane neuporabljiva kao jamstvo zajmova.

Grof István Széchenyi bio je prvi koji je skrenuo pažnju na to pitanje. Godine 1825. dao je godišnji prihod sa svojih posjeda radi utemeljenja znanstvenoga društva, Akademije znanosti. Széchenyijevi nisu bili nepoznati po svojoj javnoj odvažnosti. Istvánov otac, Ferenc, darovao je godine 1802. svoju privatnu zbirku knjiga i umjetničkih predmeta narodu, polažući time temelje Széchenyijevoj knjižnici i Narodnom muzeju, a godine 1797. njegov je ujak, grof György Festetics u Keszthelyju osnovao Georgikon, prvi poljoprivredni školski zavod na europskom kontinentu. István Széchenyi počeo je svoj zreli život kao armijski oficir, ali je nakon napoleonskih ratova napustio vojnikovanje i počeo upravljati svojim prostranim posjedima. Njegov privatni život i intimni svijet oblikovao je romantizam, premoćni svjetonazor njegova doba. Privrednim pitanjima, međutim, Széchenyi se bavio čitajući zapadnoeuropske ekonomske pisce. S njihovim se djelima upoznavao putujući po svijetu. Kada je neka mala bečka banka odbila njegovu molbu za malim zajmom, mogao je uočiti koliko takav postupak osvjetljuje temeljni problem mađarske privrede. Széchenyijev Hitel u skladu je s tim predlagao ukidanje neotuđive baštine, kao prvi korak prema kreditnoj vjerodostojnosti mađarskih zemljovlasnika.

Poslije je Széchenyi uspoređivao feudalni poredak s pletenom čarapom koju je moguće rasplesti čim se rasplete prva očica. Zapravo, u Hitelu Széchenyi ide i dalje od ukidanja neotuđive baštine i iznosi prijedloge koji neizbježno vode k buržoaskoj preobrazbi. Oni su uključivali potpuno odvajanje plemićke od seljačke zemlje, ukidanje devetine, koja je bila isplaćivana u plodinama od kmetskih uroda, ukidanje cehova, utvrđivanje maksimalnih cijena i ukidanje unutrašnjih carina. Ekonomski i institucionalni razvoj ipak nije bio cilj po sebi. Taj razvoj, kako ga je Széchenyi shvaćao, služio je samo nacionalnome blagostanju, koje je pretpostavljalo i »mnoštvo obrazovanih ljudi«.

Széchenyijev je pristup bio novost u mađarskoj politici. On nije samo postavio probleme na dosljednije građanski način nego je predložio i reforme koje nisu bile tek namjeran izazov vlastima.

66

Prema općemu priznanju, bitno pitanje – nedostatak kredita – bio je problem koji se prije svega ticao velikih zemljovlasnika, drugim riječima, skupina koje nisu bile prisiljene na opoziciju. Széchenyi je smatrao da su veleposjednici – nedvojbeno najmoćnija skupina u mađarskoj politici – moguća vodeća snaga preobrazbe. No, sama činjenica da je Hitel tražio rješenje izvan feudalnog poretka bila je dovoljna da potakne oštre napadaje s nekoliko strana. Godine 1831. Széchenyi je odgovorio, ponajprije na Taglalat grofa Józsefa Dessewffyja kao kritiku Hitela, objavljujući Világ (Svjetlo), čime je razjasnio one dijelove Hitela koji su pobuđivali nesporazume. Iste je godine Széchenyi napisao Stádium, u kojem je iznio dvanaest prijedloga za osnovni program transformacije. Smatrao je da odobravanje kredita mora biti neovisno o društvenom položaju stranke. Nasljedno pravo, koje je ograničavalo tržišne slobode u prometu zemljom, trebalo je biti ukinuto, zajedno s pravom državne blagajne na nasljeđivanje nakon izumrća obitelji. Pravo na posjedovanje zemlje moralo bi biti podijeljeno i neplemićima, a svatko bi trebao biti izjednačen pred zakonom. Plemstvo, a ne samo seljaštvo, trebalo bi pridonositi troškovima rada županijske uprave i slanja zastupnika u sabor. Feudalne su prepreke industriji i trgovini morale biti uklonjene, a mađarski je proglašen službenim jezikom javne uprave. Namjesničkom vijeću, koje je upravljalo zemljom iz Bude, valjalo je dati šire ovlasti da bi se ograničilo bečko upletanje u zemaljske unutrašnje odnose. Savjetovanja i suđenja moraju postati javna. Sve je to bilo mnogo više nego reforma, bar što se ticalo vlasti, pa nije bilo iznenađenje što su cenzori uskratili dozvolu za objavljivanje knjige. Ipak, Stádium je bio tiskan u inozemstvu i krijumčaren u zemlju. U studenome 1833. bili su zaplijenjeni primjerci otkriveni u Ugarskoj, doduše, odveć kasno. Za manje od desetljeća Széchenyijevje program postao jedini reformski model

Széchenyi nije bio zadovoljan otvaranjem problema samo na teorijskoj razini. Poticao je i sudjelovao u mnoštvu konkretnih gospodarskih pothvata. Njegove su djelatnosti bile velikog opsega, od organiziranja izložbi konja – sa svrhom da promiču plemenitije pasmine – do potpore dunavskome brodarstvu i gradnje budapeštanskog Lančanog mosta preko istoimene rijeke. Most je sagrađen između godine 1842. i 1848. zajedničkim kapitalističkim ulaganjem. Széchenyi je bio dioničar u Peštanskim valjaonicama (1846.), prvim visokokvalitetnim parnim strojevima u zemlji. Széchenyi nije organizirao samo te, moderne, smione pothvate, nego je bio i jedan od najvećih dioničara u njima. U Pešti je bio vlasnik vrijednih stambenih zgrada, kojima je cijena rasla kako je grad rastao. Do godine 1848. veći je dio njegovih prihoda potjecao iz kapitalističkih izvora nego iz feudalnih obveza. Da bi unaprijedio svoje poslove, potkraj 1840-ih godina postao je član tijela koje je nadziralo ugarsku javnu upravu. Kao takav prihvatio se državnog nadzora nad radovima na regulaciji ne samo rijeke Tise (da bi se spriječile poplave) nego i Dunava kod Željeznih vrata. Cilj je ovih projekata bio povezati područja proizvodnje žitarica u Velikoj ravnici s domaćim i stranim tržištima. No, suradnja s vladom, čak izbjegavanje sukoba, bili su sve nepoželjniji i sredinom 1840-ih Széchenyijeva je popularnost pala. To ipak nije moglo izmijeniti činjenicu da je 1830. Hitel ponudio uvjerljivu analizu i sve većih mađarskih problema i oblikovane prijedloge za njihovo rješavanje. Premda to Széchenyi nije izrijekom rekao, u pitanju je bila kriza čitava feudalnog poretka, iz koje je jedini izlaz bio razvoj. To je bila odlučujuća spoznaja, a njezina se istinitost pokazala nekoliko mjeseci poslije. Uoči godine 1831. epidemija kolere, seljački ustanak koji je izbio u Gornjoj Ugarskoj te strašni događaji koji su uslijedili osvijetlili su velike napetosti među masama, napetosti koje su najmanjim slabljenjem državnog poretka mogle izbiti svom silinom. To je liberalne zastupnike buržoaske transformacije uvjerilo da moraju nastaviti Széchenyjevim stopama.

»Sloboda i vlasništvo«

Széchenyjevi su prijedlozi bili jedini mogući odgovor na rastuću krizu feudalizma u Ugarskoj. U dugoročnoj perspektivi čak su se i tradicionalistički usmjereni velikaši-zemljovlasnici, koji su raspolagali velikim prihodima sa svojih dobara, na kraju mogli nadati da će davati kredite.

67

Széchenyi je bio član političke elite koja je upravljala Austrijskim Carstvom, a njegove reformske ideje nisu uključivale radikalnu transformaciju postojećega političkog poretka. Doista, Széchenyi je računao na vladinu potporu u ostvarivanju svojih planova. Velika većina mađarskih plemića-zemljovlasnika nije bila zadovoljna njegovim odgovorima. Novi naraštaji nižega plemstva bili su sve ugroženiji zbog sloma svojih posjeda, a ni njihovi prihodi ni veličina posjeda nisu omogućili bilo kakvo veće ulaganje. To je plemstvo, dakle, osjetilo da mora preuzeti kontrolu nad cijelom zemljom ako uistinu želi iskoristiti mogućnosti koje je davao privredni napredak koji se tada zbivao. Čim bi to osigurali, preraspodijelili bi mjesta u vlastima. I što je još važnije, promjene bi bile uvedene i u porezni sustav, koji je otežavao tržišnu prođu njihovih proizvoda. Ipak bi taj put konačno vodio k potpunoj negaciji habsburškog apsolutizma – cilju o kojemu se godine 1790. moglo samo maštati. Kao što su se u 18. stoljeću plemići-sljedbenici reformi koristili ideologijom prosvjetiteljstva da bi poduprli svoje zahtjeve, tako su i njihovi potomci sada upotrebljavali liberalnu ideologiju, koja je obilježavala tada u razvoju učvršćene zapadnoeuropske sustave. U većini reformnih prijedloga, koji su iskrsavali u tako velikoj raznolikosti u raspravama godine 1828., pojavljivale su se ne samo antiapsolutističke nego i liberalne ideje i zahtjevi usmjereni spram buržoaske preobrazbe.

Iskustvo ustanka iz godine 1831. u dijelu plemstva koje je zastupalo reforme razvilo je svijest o potrebi široke seljačke potpore u slučaju sukoba s Bečom. S tim ciljem na umu stvorili su strategiju »usklađivanja interesa«. Njome su plemići pokušali otvoriti mogućnost ponajprije seljacima koji su raspolagali zemljom, tj. kmetovima s malim zemljišnim česticama, da gotovim novcem jednom zauvijek isplate svoje feudalne obveze. Tako bi ti seljaci postali slobodni, a zemljovlasnici bi došli do novca. »Sloboda i novac« – tako je pjesnik Kölcsey definirao zajedničke interese koji su svakog žitelja vezivali za njegovu zemlju.

Mogućnost primjene reformnih planova pojavila se na Saboru godine 1832. do 1836. Središnje je pitanje bilo prihvaćanje reformnih zakona koji će uzeti u obzir zaključke do kojih se došlo u prethodnim županijskim raspravama. Zastupnici reformi učinili su pokušaj da dalje razviju preporuke pristigle iz odbora, da im daju više liberalnoga duha i da izglasuju zakone koji će tome biti primjereni. Ipak je Beč uspio osujetiti nade reformista. Pritom se mogao osloniti na tradicionalno konzervativni Gornji dom, čija je većina bila odana habsburškoj dinastiji i na osiromašeno niže plemstvo. Njihovi su predstavnici u Donjem domu bili nagovoreni da utječu na to da se izmijene naputci zastupnicima – sljedbenicima reformi. Pobjeda ipak nije bila bez nedoumica.

Dogodilo se da je tradicionalna plemićka oporba Beču dobila nov, sasvim različit i opasniji oblik. Sada se u Saboru pojavila svjesno liberalna politička skupina koja je bila sklona buržoaskoj preobrazbi te koja je bila sposobna čvrsto i dosljedno zastupati reformnu opozicijsku politiku. Moguće je spomenuti tri takve osobe. Prvi i najugledniji bio je barun Miklós Wesselényi, erdeljski plemić koji je u politiku ušao kao Széchenyijev prijatelj i sljedbenik, ali se uskoro okrenuo protiv vlasti. Uskoro je postao najutjecajniji i najodlučniji poticatelj liberalne oporbe. U knjizi naslovljenoj Balítélek (Nesporazumi) opredijelio se za buržoasku preobrazbu, kao i za ekonomske i političke promjene. Pjesnik Kölcsey bio je sposoban oblikovati središnja pitanja reforme s neusporedivom lucidnošću, dok je mladi Ferenc Deák, odličan taktičar, otkrivao unutrašnja proturječja sustava i koristio se njima za unapređivanje reformističke stvari. Oko ovih vodećih političara okupljala se velika skupina mladih oporbenjačkih zastupnika.

Napokon, često jetke i oštre raspre između Sabora i vlade bile su prvi put iznošene pred javnost. Lajos Kossuth, mladi pravnik iz Zemplénske županije, o zbivanjima u Saboru i napose o stavovima koji su tamo bili zastupani izvješćivao je u svojim Országgylési tudósítások (Saborskim izvješćima). Objavljivao ih je u obliku privatnih pisama da bi izbjegao cenzuru. Kossuthovi napori nisu bili bez posljedica: sve više ljudi bilo je obaviješteno o važnim aktualnim pitanjima.

Bilo je to previše za Beč. Dana 2. ožujka 1835. umro je Franjo I., a naslijedio ga je njegov mentalno retardirani sin Ferdinand V. Mala vladajuća klika, pod Metternichovim nadzorom, nastavila je poduzimati sve što je bilo moguće da bi zadržala rigidni apsolutizam. U svibnju 1836.,

68

nekoliko dana nakon zatvaranja Sabora, vođe mlađih zastupnika bile su uhićene i osuđene na višegodišnje zatvorske kazne, a Kossuthu je bilo zabranjeno nastaviti sa svojim Törvényhatósági Tudósítások (Općinska izvješća) u kojima je pisao o općinskim vlastima i o lokalnoj upravi. Kada je prkosio toj uredbi, u svibnju 1837., i sam je bio osuđen na četiri godine tamnice. Nakon suđenja zbog izdaje, započeta 1835., a koje je trajalo četiri godine, Wesselényi je također bio poslan u zatvor na tri godine.

Zemlja je iznova bila u ogorčenosti i strahu, premda to stanje neće dugo potrajati.

Na putu u kapitalizam

Pokret nacionalnih i socijalnih reformi zabilježio je svoje prve velike uspjehe u Saboru godine 1839./40. Prihvaćenje zakon prema kojem su se kmetovi mogli otkupljivati zajedno s česticama svoje zemlje. Zakon o novčanicama jamčio je sigurnost kreditorima, bili su stvoreni preduvjeti za trgovinski i industrijski razvoj u kapitalističkome smislu, a Židovima je – prije toga bez prava – bilo dopušteno slobodno se naseljavati u gradovima i ulaziti u poslove u trgovini i u industriji. Kao posljedica ustrajnih i umješnih napora reformske oporbe, politički zatvorenici bili su oslobođeni u svibnju godine 1840. Wesselényi, sada slijep i László Lovassy, vođa mladeži koji je duševno obolio, nisu se vratili u politički život. Novi vođa pokreta, Lajos Kossuth, trijumfalno se vratio i odmah postao glavni govornik oporbe.

Oporbena borba pod Kossuthovim vodstvom može biti podijeljena u tri razdoblja i vođena je u trima različitim forumima. Počela je na stranicama »Pesti Hírlapa«, lista koji je Kossuth prvi put objelodanio u siječnju 1841. Bile su to prve moderne političke novine u Ugarskoj, a nisu samo obavještavale nego i služile kao sredstvo agitacije i okupljanja. List je imao suradnike i u unutrašnjosti. Iznimno dobro obaviješten, Kossuth je pisao dojmljive članke o mnoštvu različitih tema: od siromaštva, podrumskih stanova u Pešti, tamničkih uvjeta i nepravdi do prešnih privrednih pitanja gradnje željeznica i rješenja pitanja tarifa. Kritizirao je i rugao se, ali istodobno i predlagao rješenja. Zagovarao je opće ukidanje kmetskih podavanja te ukidanje plemićkih povlastica, uključujući izuzeće od oporezivanja. Glavni cilj Kossuthova programa bilo je stvaranje građanskoga srednjega sloja i time osiguranje mogućnosti ustavnog i neovisnoga nacionalnog opstanka. U tu je svrhu bilo potrebno tragati za politikom usklađivanja interesa plemstva, srednjega sloja i seljaštva.

Suprotnost koja nastaje između Széchenyija i Kossutha 1840-ih godina nije se ticala ponajprije pitanja prvenstva poljoprivrednog spram industrijskog razvoja, čak ni poretka u kojem bi modernizacija i neovisnost imale biti ostvarene. Raspra se odnosila na »metodu« i taktiku. Széchenyi je pod time prije svega razumijevao ugarske odnose s Bečom. On je želio uvesti reforme u suradnji s vladom, a ne suočavajući se s njom. Kossuth je znao da se istinska promjena mogla zbiti samo suprotstavljajući se apsolutizmu. Napokon, »metoda« je počela označavati sukob između umjerenijeg, tj. aristokratskog puta u buržoasku transformaciju, i onoga radikalnijeg, liberalnijeg.

Godine 1843. apsolutistička je vlada smijenila Kossutha s njegova uredničkog mjesta. Ipak to nije moglo zaustaviti oporbeni pokret u njegovu velikom napredovanju. Na Saboru 1843.–1844. mađarski je bio proglašen službenim jezikom u državi. U godinama koje će uslijediti Kossuth će organizirati reformni pokret na novom području – ekonomskom, utemeljujući Védegylet, sa svrhom da bojkotira stranu, tj. austrijsku, robu i potakne razvoj mađarske industrije. Kossuth je također pokušao stvoriti društvo za gradnju tvornica i trgovačko društvo, ali su ova bila malog učinka. U toj privrednoj i političkoj borbi Kossuth je razvio svoja shvaćanja o samostalnome tarifnom području.

U trećoj fazi, u proljeće 1847., oporba se udružila u političku stranku. Kao odgovor na konzervativni program iz jeseni 1846. Ferenc Deák sročio je »Proklamaciju opozicije«. Ona je bila potaknuta s Kossuthove strane, a služila je kao stranački program. Njezini su se glavni zahtjevi odnosili na oporezivanje svih društvenih skupina, jednakost pred zakonom, ukidanje kmetstva s državnim obeštećenjem, slobodnu prodaju plemićkih zemljoposjeda, slobodu tiska, uvođenje parlamentarne vlade i odgovornog ministarstva te na savez Erdelja i Ugarske, a to su zahtjevi koji

69

su poslije kodificirani u ožujku 1848.Oporbena je stranka dobivala potporu nekih od najboljih političara, pisaca i učenjaka,

reformne generacije koja se odlikovala intelektualnim sposobnostima, hrabrošću i moralnim integritetom. Jedan od njezinih vođa bio je Ferenc Deák, čiji je nacrt kaznenog zakonika bio jedan od najnaprednijih u njegovu dobu. Druga istaknuta pojava bio je pisac, učenjak i političar baron József Eötvös. Dva njegova romana – »Seoski pisar« (A falu jegyzője), koji je otkrio feudalnu zaostalost, i »Ugarska 1514.« (Magyarország 1514-ben), koji je prepričao povijest o seljačkom ustanku Györgyja Dózsae – imala su velik učinak. Eötvösov je krug uključivao pisca Zsigmonda Keményja i povjesničara Lászlóa Szalayja, a obojica su bila zagovornici centralizacije i kapitalizma. Grof Lajos Batthyány bio je sljedeći istaknuti oporbeni vođa. On, njegov rođak grof Kázmér Batthyány, Károlyijevi i Andrássyjevi, patriotski liberalni aristokrati, kao i većina nižega plemstva, podupirali su reforme.

Za najogorčenijih borbi 1840-ih godina postalo je jasno da će bečka vlada osujetiti svaki pokušaj zbiljskih promjena i da je bila suprotna mađarskom napretku i narodnome preporodu. U isto vrijeme konzervativci, sada udruženi u političku stranku da bi se suprotstavili liberalnim reformistima, nisu mogli ponuditi ni smislen program, a niti postići neki učinak. Vladi sklona skupina postupno je bila izolirana. Time su stvari postale jednostavnijima za Kossutha i oporbu.

Napokon, uspjeh oporbe potjecao je i iz činjenice da je uoči privrednog poleta 1840-ih sve više Mađara željelo modernizaciju i građanski razvoj. Zemljoposjedničko plemstvo u borbi s privrednim poteškoćama, neplemićka inteligencija, urbano i ruralno malograđanstvo, nastajuće industrijsko i poljoprivredno najamno radništvo, kao i židovski purgeri u usponu, svi su bili ujedinjeni u želji za reformama. Najrazličitije su se skupine okupljale iza Kossuthova programa, svi oni, zapravo, kojih su opstanak i prilike bili ugroženi zastarjelim feudalnim i apsolutističkim poretkom. Književnost, glazba, umjetnosti – sve je to izražavalo iščekivanje radikalne promjene. »Mlada Mađarska«, krug mladih pisaca s revolucionarnim pjesnikom Sándorom Petőfijem na čelu, u tom pogledu zaslužuje poseban spomen.

Ujesen godine 1847. posljednji feudalni sabor sastao se u Požunu, i to u vrijeme kada su privredne poteškoće, napetosti i sve veće nezadovoljstvo prožimali čitavo društvo.

Mađarska kultura u prvoj polovici XIX. stoljeća

Europska politika i europski privredni razvoj sudjelovali su u potkopavanju feudalnih osnova i apsolutističkoga političkog poretka u Ugarskoj. Prije svega kao posljedica ekonomskog razvoja, rasla je potražnja za primjenom stanovitih modernih znanstvenih otkrića za industrijske i druge potrebe, unatoč činjenici što su još uvijek uvelike nedostajali preduvjeti za neovisni znanstveni i tehnički napredak, isto kao i novac i odgovarajući stručnjaci. Ipak su značajni uspjesi postignuti na Peštanskom sveučilištu u poljoprivrednim znanostima (uključujući botaniku i zoologiju), u hidraulici i u medicini. Godine 1828. Ányos Jedlik napravio je električni motor, a 1832. Bolyaisevi su otkrili apsolutnu geometriju. Oba su izuma bila vrlo važna za znanost u međunarodnim razmjerima, iako zbog zaostalih tehničkih prilika u Ugarskoj nisu mogla biti praktično primijenjena kod kuće. U isto vrijeme, međutim, društvene znanosti i kultura razvijali su se brzo, kao i kultura u najširemu značenju pojma.

Odlučujuće kulturno postignuće toga doba bila je obnova mađarskog jezika, koja je počela potkraj XVIII. stoljeća. Na tragu nove orijentacije u društvu i privredi počela su se širiti obzorja prosječnog čovjeka. Novi predmeti i pojave ulazili su u svagdanji život, usporedo sa sve složenijim odnosima. Savršenstvo novih industrijskih izrađevina, promjene u poljoprivredi, prva moderna djela na mađarskom jeziku o trgovini i znanostima – sve je to zahtijevalo da mađarske istoznačnice budu pronađene za nebrojeno mnoštvo novih pojmova. U isto vrijeme postajalo je sve jasnije u stalno sve prostranijemu svijetu da su ljudi nesposobni precizno iskazati složenije i proturječnije osjećaje ljubavi, strasti, žalosti i radosti. Budući da su takve mogućnosti bile ukorjenjenije u razvijenijim

70

dijelovima Europe, nije teško uočiti da je jezična obnova ljude posredno učinila upoznatijima s uvjetima koji su prevladavali u tim zemljama. Zato je obnova jezika izazvala ogorčenu borbu, koja je trajala desetljećima, između onih koji bi bili zadovoljni samo povećanjem rječnika i onih – predvođenih Ferencom Kazinczyjem – željnih da uvedu ukus, vrijednosti i osjećajnosti srednjega sloja obnovom jezika i ponašanja.

Obogaćen desecima tisuća novih riječi i izraza u prvoj polovici XIX. stoljeća, mađarski je jezik postao pogodan ne samo za izražavanje novih ideja u privredi i u znanostima nego i za prihvaćanje novih književnih vrsta. To je piscima omogućilo da svojim čitateljima prenesu nove osjećajnosti, zajedno s idealima prosvijećenosti i romantičnog ponašanja. U ranom XIX. stoljeću mađarski pisci i pjesnici već su stvarali izuzetna djela: János Batsányi, Mihály Csokonai Vitez, Mihály Vörösmarty, Ferenc Kölcsey i Ferenc Kazinczy – svi su oni snažno pridonijeli mađarskoj literaturi. Najbolja mađarska drama do današnjih dana, Bánk bán Józsefa Katonae, napisana je u to doba. Književnost je još uvijek izražavala političke zahtjeve, izglede, povijesnu svijest, mentalitet pretežno plemićkog čitateljstva, ali je nosila i pečat piščeva društvenog podrijetla. U to su doba pisci većinom potjecali iz sitnoga plemstva, općenito iz njegova osiromašena dijela.

No, kulturna se promjena nije ograničavala na velike književne pojave i njihovo obrazovano čitateljstvo. Ona je počela prožimati i niže društvene slojeve. Brzo širenje pismenosti bilo je pri tome glavni katalizator. Zakonski akt Marije Terezije o obrazovanju iz 1777. (Ratio educationis) težio je tome da uredi osnovno obrazovanje za narod, tako da je znatno porastao broj seljaka koji su mogli čitati. Drugi Ratio educationis (1806.) obvezao je djecu da redovito pohađaju školu, iako to za neko vrijeme još nije bilo ostvareno. Naravno, svatko tko je išao u školu nije postao i pismen, ali je stanovit broj ljudi ipak od toga imao koristi. Upravo su takvim osobama bile namijenjene primitivno oslikane jeftine publikacije, koje su se stale umnožavati na prelasku u XLX. stoljeće. To je razdoblje također svjedočilo o rođenju novinstva na mađarskom jeziku u Mađarskoj. Rano devetnaestostoljetno kazalište na mađarskom jeziku odgovaralo je novim društvenim zahtjevima i počelo čak i nepismene upoznavati s novim načinima ponašanja i osjećanja. Nakon utemeljenja nekih pokrajinskih kazališta (Kecskemét, Miskolc, Székesfehérvár itd.), prvo kazalište na mađarskom jeziku u Pešti bilo je otvoreno godine 1837. Putujuće kazališne družine pokušale su zadovoljiti potrebe za svojim uslugama u unutrašnjosti zemlje. Kao posljedica toga, od sredine 1840-ih godina dalje počeli su nastajati radikalniji mentalitet i oblikovaniji ukusi seoskog i malograđanskog te dijelom i neplemićkoga intelektualnog stratuma podrijetlom iz srednjega staleža. Taj sloj, koji se razvijao u razdoblju privrednog uspona, stvorio je osobnosti koje su počele imati važnu ulogu u određivanju književnog razvoja, a u to su se vrijeme Sándor Petőfi i János Arany pojavili na književnoj pozornici. Glas književnosti stizao je do sve šireg čitateljstva preko nekoliko različitih vrsta književnih i kulturnih časopisa, a prve su popularne drame doživljavale vrlo uspješne scenske prikaze. Zahvaljujući dobrim prijevodima nisu samo Shakespeareova, Schillerova i Moliéreova djela dopirala do mađarskih kazališta već i one drame koje su prikazivale moderni "europski svijet srednjega staleža. Nastajao je kult glumca, kao i uloge primadona.

Prva četvrtina devetnaestog stoljeća uzrokovala je i promjenu u mađarskome glazbenom životu. Ponajprije se među urbanim srednjim slojevima i među uspješnim plemstvom proširio interes za suvremenu europsku glazbu. Bečka glazbena kultura, u to doba na svojemu vrhuncu, utjecala je i na mađarsku. S druge strane, tih se godina razvio poseban mađarski glazbeni stil, verbunkos. On je uskoro postao iznimno popularan, obraćajući se i plemstvu i seljaštvu. Tragovi njegova utjecaja također mogu biti uočeni i u klasičnim žanrovima današnje mađarske glazbe. Napokon, novi su se elementi općenito pojavili u pučkoj glazbenoj kulturi. Prateći povećanu društvenu pokretljivost, novi motivi, koji su često potjecali iz dalekih zemalja, dodavani su prije zatvorenome seoskom melosu pa se pojavio novi tip pučkih pjesama. Nakon četvrt stoljeća neuspjelih pokušaja, godina 1844. svjedoči o rođenju prve moderne mađarske opere Hunyadi László Ferenca Erkela (koji je uglazbio i nacionalnu himnu). Hunyadi László doživio je velik trijumf, ne samo zbog svoje domoljubne teme.

71

Sirenje građanskih običaja uzrokovalo je pojavu potražnje i sklonost lijepim umjetnostima. Broj je umjetnika i kupaca umjetničkih djela rastao. Židovi ruralnih plemićkih građevina bili su ukrašavani portretima i bakrorezima, a čak su se i u seljačkim kućama ubrzano umnožavale slike, premda su one najvećim dijelom bile primitivne. U 1830-ima pojavila se produhovljenija umjetnost. Prvi njezini majstori, Brocky i Marko, uskoro su otišli živjeti u inozemstvo, ali je Miklós Barabás stekao slavu u Mađarskoj, ponajviše svojim portretima. K tome, romantično povijesno slikarstvo, koje je svoj vrhunac doživjelo tek nakon godine 1849., također se sporo pojavljivalo. Izložbe koje je pripremalo Peštansko umjetničko udruženje pokušavale su širiti suvremeni europski umjetnički ukus, a to su radili i prvi galeristi u glavnome gradu. Ilustracije u knjigama i časopisima pridonosile su tome procesu. U tim je godinama kipar István Ferenczy, koji je studirao u Rimu, stvorio prva velika djela mađarskoga neoklasičnoga stila.

Lice mađarske arhitekture također se mijenjalo usporedo sa skromnim i povremenim privrednim usponima. Sve više novih kuća, ponajviše aristokratskih palača, gradskih kuća, seoskih plemićkih zdanja, a u nekim mjestima čak i seljačkih nastambi, svjedočio je o utjecaju neoklasičnoga stila, vodeće suvremene umjetničke mode. Isto može biti rečeno i za crkve i, općenito govoreći, za javne građevine koje su podizane u to doba. Veliki mađarski arhitekti toga doba (napose Mihály Pollack i József Hild) sagradili su impresivne građevine (npr. Narodni muzej, Vijećnica peštanske županije i Vigadó) u Pešti, koja je tada bila središte nacionalne privrede, kulture i državne uprave. Oni su također oblikovali impresivne trgove, kao i čitave ulice. Atraktivni neoklasični kompleksi zgrada oblikovani su i u nekoliko županijskih središta.

Različite sastavnice svjesno mađarskoga nacionalnog razvoja koji je tada nastajao u kulturi bile su povezane politički svjesnim nastojanjem koje je u to doba poduzelo prve korake da potakne građansku preobrazbu. Takvo je nastojanje svjedočilo o prvenstvu »nacionalnog« elementa i ono je od kulture očekivalo da izrazi i objasni, što je u isto vrijeme bilo i koncept i zahtjev. Zahtjev je bilo teško odrediti, ali se mogao povezati s povijesnim istraživanjima, s otkrićima izvora i nastankom sinteza, što se radilo već od sredine XVIII. stoljeća. Suvremena mađarska kultura stoga je postala uočljivo historicistička po svojoj prirodi. Nacionalna himna i Szózat (Apel) bile su pjesme koje su isto toliko sažimale mađarsku povijest koliko i ona glazbena i umjetnička djela koja su izborom tema i analogija sadašnjost pokušavala objasniti poviješću. Upravo da bi se izašlo u susret takvim potrebama, Mihály Horváth napisao je červerosveščanu povijest Ugarske 1842.–1846.

Bliska međupovezanost između kulture i politike prvoj je davala na popularnosti i važnosti, a drugoj na prodornoj snazi, olakšavajući njezino pučko razumijevanje. Bio je to odlučujući preduvjet za uspjeh široko zasnovane političke borbe usmjerene prema kapitalističkom razvoju.

Nacionalna buđenja u Podunavlju

Proces koji se zbivao među Mađarima u to vrijeme i kojemu je posljedica nastanak moderne mađarske nacije zbivao se i među nemađarskim narodima u Ugarskoj. Dakako, bilo je mnogo razlika u načinima kako se to zbivalo.

Te su razlike bitno potjecale iz socijalnih struktura pojedinih narodnosti. Samo su Hrvati bili slični Mađarima s obzirom na to kakvo su društvo imali, i, u svakom slučaju, i suvremenici su Hrvate smatrali različitima od ostalih. Hrvatsko je društvo snažno podsjećalo na mađarsko, sa svojom znatnom zemljoposjedničkom aristokracijom, brojnim sitnim plemstvom i brojnim seljaštvom. Neki hrvatski seljaci nisu ni bili kmetovi, već slobodnjaci koji su obrađivali svoju zemlju u nadoknadu za vojnu službu u vojnokrajinskom području.

U Erdelju je saksonsko društvo po svojoj naravi bilo temeljno gradsko, premda su ga feudalne povlastice činile zatvorenim. U mađarskim su se područjima njemački srednji gradski slojevi već počeli asimilirati, a seljačke mase još nisu bile dotaknute nacionalizmom u početnom usponu.

Rumunji, Srbi, Slovaci i Ruteni temeljno su bili određeni činjenicom da se njihovo plemstvo, uživanjem feudalnih povlastica, asimiliralo u mađarsko plemstvo te činjenicom da je mađarizacija

72

počela utjecati i na njihove narodne jezike. Većina su bili seljaci koji su živjeli kmetskim životom, ali su postojali i gradski niži srednji slojevi. Sto se tiče Srba i Rumunja, mali je dio služio, kao slobodni seljaci, u području Vojne krajine. Srbi su, naselivši slobodne kraljevske gradove duž glavnih trgovačkih putova, najvećim dijelom postali trgovci. Naselili su se i u južnim područjima, u Bačkoj i u Banatu. Srpski su purgeri dosegnuli stanovit napredak, napose nakon regulacije Dunava i Željeznih vrata. S tim u vezi je rijeka postala glavni trgovački put prema istoku, na štetu putova koji su vodili preko Erdelja. Taje promjena osigurala poslove srpskim naseljima.

Premda brojno mala, inteligencija, a napose svećenstvo, imali su odlučujuću ulogu u životu nacionalnih manjina. Na stanovit su način i Istočna pravoslavna i Grčka katolička crkva bile kao nacionalne Crkve tih naroda. U srpskom je slučaju Pravoslavna crkva imala iznimno važnu ulogu. Povlastice koje su bile dodijeljene godine 1690. omogućile su sazivanje crkvenih sabora, koji su, sastajući se s vremena na vrijeme, djelovali i kao politički forumi. Srpski narodni sabor, održan u Temišvaru, u rujnu 1790. prvi je put postavio zahtjev za teritorijalnom autonomijom ove posebne etničke skupine. Za političku i svjetovnu ulogu toga sabora indikativno je i to da su u njegovu radu sudjelovali i srpski oficiri iz Vojne krajine. Godine 1842. Sabor u Karlovcima je Josifa Rajačića izabrao za metropolita. Rajačić će poslije postati važna osoba, u vrijeme revolucije godine 1848.

Srpska je inteligencija bila prva koja je proglasila svoje odcjepljenje od Mađara i pripadnost drugoj naciji. Vjerovala je da je ta nacija oduvijek postojala, da je bila uspavana i da treba da bude probuđena. U tom su smislu čak i suvremenici govorili o nacionalnom buđenju i oživljavanju.

Prva i najvažnija zadaća u tom buđenju bilo je stvaranje nacionalnog jezika koji bi mogao biti upotrijebljen za obraćanje narodu i čijom bi ga uporabom bilo moguće učiniti svjesnim pripadnosti naciji. Na početku toga razdoblja nijedna narodnost nije raspolagala nacionalnim književnim jezikom. Slovački su luterani upotrebljavali srednjovjekovni češki kao svoj književni jezik, katolici su se koristili različitim dijalektima, a Srbi su miješali ruski s pojedinim srpskim riječima, što su oni nazivali slavenosrpskim. Potkraj XVIII. stoljeća grkokatolički rumunjski svećenici počeli su uzdizati narodni govor na razinu književnog jezika, čisteći ga od riječi nelatinskog podrijetla. Sto se Hrvata tiče, Ljudevit Gaj prihvatio je za hrvatski književni jezik dijalekt koji je bio najbliži srpskom, a koji je Vuk Stefanović Karadžić već bio uzdigao na razinu srpskoga književnog jezika. Zbog konzervativizma srpskih purgera bilo je teško osigurati priznanje novom jeziku, ali je slave nosrpski postupno ipak nestajao iz uporabe. Nakon stanovitoga eksperimentiranja, L'udovit Stúr pretvorio je srednjoslovački dijalekt u slovački književni jezik. Jezici koji su tada nastali ostali su književni jezici tih naroda do danas. Samo su zaostaliji Ruteni tada bili nemoćni stvoriti vlastiti književni jezik. Pjesništvo, pripovijetke, romani i drame nastajali su u novome srpskom književnom jeziku, a počeli su se oblikovati i obrisi nacionalne kulture. Godine 1826. Srbi su u Pešti utemeljili Maticu srpsku, društvo za javno prosvjećivanje, koje je poslije poslužilo kao model i drugim slavenskim narodima. Matica je srpska prije svega bila zaokupljena njegovanjem srpskog jezika, a objavljivala je i književna djela. Urbani je srednji sloj bio vrlo poduzetan među Srbima. Godine 1791. stvorio je Srpsku gimnaziju u Karlovcima te drugu u Novom Sadu, devetnaest godina poslije. Godine 1812. u Sentandreji, glavnome srpskome crkvenom središtu, bila je utemeljena učiteljska škola.

Književna su se djela isto tako bavila poviješću vlastita naroda, premda je historiografija uzdizala i nekadašnju slavu nacionalnosti. Dobar je primjer za to kronika koju je napisao Rumunj Gheorghe Sincai. Slovak Ján Kollár pjevao je o velikoj prošlosti i o tužnoj suvremenosti Slavena u dojmljivoj zbirci soneta »Kći slave« (Slávy dcera), da bi potaknuo njihovu samosvijest. Teorije o slavnoj prošlosti također su služile njezinu isticanju. Na primjer, Slavenima se govorilo da potječu od Skita, a Rumunji su nastojali dokazati svoje čisto romansko podrijetlo. Povjesničari svake narodnosti isticali su pravo svojega naroda na zemlju koju je tada naseljavao. Sredinom XVIII. stoljeća Jovan Rajić je napisao povijest raznih slavenskih naroda, baveći se napose Bugarima, Hrvatima i Srbima. Taj je posao završio 1768., a djelo je bilo objavljeno u Beču 1791.–1795. Dopunjeno je izdanje objelodanjeno u Budimu 1823., svjedočeći o tadašnjem zanimanju za srpsku

73

povijest. Rajić je također vjerovao u srodstvo Skita i Slavena. Neovisno o tome, međutim, on je ulagao velike napore da svoje djelo utemelji na izvornim dokumentima, prema kojima je u stanovitoj mjeri imao kritički pristup.

Jezični i književni ciljevi ostvarivani su i utemeljivanjem posebnih kazališta narodnosti. No, zbog nepovoljnih prilika, to se tada ograničavalo na dramatičare-amatere i putujuće kazališne družine. Srbi su također imali takve glumačke skupine koje su putovale između gradova naseljenih Srbima i koje su se kazališnim predstavama koristile u naporu da uzdignu nacionalnu samosvijest.

U tim je desetljećima kulturni razvoj, koji je poticala inteligencija, nedvojbeno postigao stanovit uspjeh, iako je tada još uvijek dosezao samo do nižih gradskih srednjih slojeva. Ipak, treba se osvrnuti na taj kulturni razvoj, na njegova postignuća i na posebne identitete narodnosti o kojima je riječ. Dapače, tada se već mogao postaviti zahtjev da jezicima narodnosti bude zajamčen isti status kao i mađarskom.

Hrvati su bili u povoljnijemu položaju jer su imali vlastite feudalne ustanove (županije i zemaljsku skupštinu – Sabor). Hrvatski su zastupnici sudjelovali i u radu ugarskog Sabora. Otuda je hrvatski narodni pokret bio prvi koji je istaknuo politički zahtjev, naime, uklanjanje ugarskih vlasti iz područja naseljenih Hrvatima. Hrvatske su vođe držale da je njihov narod odveć slab pa su uime svih Južnih Slavena istaknuli ideju »ilirizma«. Ona je zagovarala stvaranje zajedničke južnoslavenske države, naravno, u granicama Habsburške Monarhije. Godine 1832. grof Janko Drašković, hrvatski Szécheyi, napisao je djelo Dissertatio iliti razgovor u kojem je pokrenuo raspravu i o društvenim problemima.

Premda u manjoj mjeri, Srbi su također bili u povoljnijemu položaju nego većina drugih narodnosti u Ugarskoj. Nije to bilo samo zbog vjerske autonomije koju su uživali. Činjenica da su najvećim dijelom živjeli ili u slobodnim kraljevskim gradovima ili u Vojnoj krajini značila je da ih nisu pogađale mađarizatorske mjere županijskih vlasti. Prosperitetni srpski trgovci bili su zastupljeni u gradskim magistratima u južnoj Ugarskoj, čak i u tamošnjim županijskim upravama. U 1840-im godinama nastaje Omladina, udruženje srpskih studenata sa sveučilišta i gimnazija, koje je imalo važnu ulogu u podizanju političke i lingvističke svijesti. Važne skupine Omladine djelovale su u Pešti, Požunu i u Segedinu. Zanimljivo je sa stajališta srpskoga nacionalnog razvoja da je od početka XIX. stoljeća dalje velik broj intelektualaca i raznovrsnih časnika, podrijetlom iz južne Ugarske, radio u državnim službama i u kulturnim ustanovama Kneževine Srbije, koja je postojala izvan granica Habsburške Monarhije. Ta embrionalna srpska država bila je još uvijek dio Osmanlijskog Carstva, ali je uživala velike samoupravne ovlasti.

U cjelini su nacionalni pokreti prije godine 1848. bili premoćno kulturne naravi, a njihov je glavni zahtjev bila slobodna uporaba njihovih nacionalnih jezika.

BURŽOASKA REVOLUCIJA

Izbijanje revolucije u ožujku 1848.

Kada je car Ferdinand u studenome 1847. otvarao Sabor u Požunu, nitko nije mogao zamisliti da će to biti posljednji feudalni sabor u mađarskoj povijesti.

Neprijeporno, oni zagovornici buržoaskog razvoja koji su se pojavili u Požunu da sudjeluju u Saboru iščekivali su više nego ikada prije. Uživali su malu, premda nedvojbenu, većinu u Donjem domu, a prvi put tamo je bio nazočan i Lajos Kossuth, kao glavni govornik oporbe. Nitko s konzervativne strane u Donjem domu nije mogao ugroziti njegov utjecaj. Premda su konzervativci još uvijek posjedovali većinu u Gornjem domu, bilo je i tamo moćnih zagovornika promjena, predvođenih grofom Lajosom Batthyányjem, predsjednikom oporbene stranke.

Ipak, sve to nije koristilo. Kako su mjeseci pretjecali, množili su se znakovi da će liberalna opozicija još jednom propustiti postići rješenje hitnih dvojbenih pitanja, uključujući i najhitnije – potrebu ukidanja kmetstva. Sabor je godine 1840. omogućio kmetovima da otkupe svoju slobodu i

74

česticu zemlje, ali je vrlo malo kmetova pronašlo novac da se oslobodi na taj način. U prvim mjesecima rada Sabora nije samo otpor konzervativaca onemogućavao stvarna postignuća. Činjenica da liberali nisu djelovali dosljedno i usklađeno bila je isto tako važna prepreka.

Većina srednjega plemstva borila se s teškom novčanom oskudicom. Ti ljudi, prema tome, nisu imali izbora, osim da se suprotstave ideji o oslobođenju njihovih kmetova bez naknade, bar dotle dok se ne osposobe na neki način nadomjestiti gubitke koje je takva mjera podrazumijevala. Drugim riječima, prije nego što dođe do općeg oslobođenja kmetova, trebalo je da bude uvedena ekonomska politika koja bi ohrabrivala domaće poduzetništvo i brzo povećala unutrašnje tržište. Takva bi ekonomska politika poljoprivrednim proizvođačima stvorila mnogo povoljnije poslovne izglede i povećala profitabilnost.

No, uvođenje takve politike bilo je nepojmljivo toliko dugo dok zemaljska vlada nije bila u rukama liberalne oporbe. Sa svoje pak strane, liberali su mogli samo razmišljati o ideji kako da ponude političku moć nakon oslobođenja kmetova, kako bi u nastaloj borbi za vlast seljačke mase mogle stati na njihovu stranu, a ne protiv njih. Ovo proturječje, neizbježno u prilikama zemljovlasništva, imalo je paralizirajući učinak čak i na najbolje među liberalnim političarima.

Takvo je bilo stanje stvari do ožujka 1848., kada su zbivanja iznenada doživjela potpunu promjenu. U prethodnim tjednima revolucionarnije val preplavio polovicu Europe i prelio se u Habsburšku Monarhiju. Beč je 13. ožujka postao poprište strašne revolucionarne djelatnosti, kao i Pešta, Milano i Venecija nekoliko dana poslije. Ovaj iznenadni obrat u događajima stvorio je mogućnost mađarskim liberalima da se odmah pokušaju domoći domaće političke vlasti, čak i bez prethodna osiguranja potpore seljačkih masa. Kossuth i njegovi sljedbenici bez oklijevanja su iskoristili tu priliku: 15. ožujka poslali su saborsko izaslanstvo u Beč, koje se vratilo nakon dva dana. Dvor bijaše izdao reskript kojim je Batthyány imenovan ministrom predsjednikom, uz obećanje da je vladar spreman u sljedećim tjednima sankcionirati sve zakone koje Sabor prihvati.

Ipak su liberalne vođe bile i te kako svjesne da prije ili poslije moraju poduzeti korake kojima će pridobiti naklonost seljaštva. U skladu s tim Sabor je već 15. ožujka izrazio svoju potporu oslobođenju kmetova, uz uvjet da državna blagajna preuzme čitavu obvezu obeštećenja zemljovlasnika. Bila je to ključna odluka koju je trebalo donijeti jer su radikali okupljeni oko Petőfija u Pešti ubrzo demonstrirali. Da bi izvršili javni pritisak na Sabor, u dvanaest točaka saželi su svoje glavne liberalne zahtjeve. Oni su bili izrečeni radikalnije nego ikada prije. (Iako su, na primjer, zahtijevali oslobođenje kmetova, uopće nisu spomenuli bilo kakvu naknadu zemljovlasnicima.) Kada su vijesti o bečkim nemirima doprle do Pešte, Petőfi i njegova skupina krenuli su u revolucionarnu akciju. U nekoliko sati mobilizirali su gradski puk, isto tako kao i desetke tisuća seljaka, koji bijahu preplavili grad da bi sudjelovali u narodnome blagdanu Svetog Josipa. Bez prethodna dopuštenja cenzora tiskali su »Dvanaest točaka«, kao i Petőfijev Nemzeti dal (Narodna pjesma), ustanovljujući time slobodu tiska u jednom danu. Nakon toga su prisilili peštansko Općinsko vijeće i Namjesničko vijeće – najviše tijelo odgovorno za javnu upravu u Ugarskoj da odobre njihove zahtjeve. Napokon, uspjeli su osigurati da iz zatvora bude pušten Mihály Táncsics, radikalni političar, zastupnik seljaštva.

Primivši vijesti o zbivanjima u Pešti, Sabor je 18. ožujka objavio da kmetovi moraju biti odmah oslobođeni obveze izvršavanja svojih kmetskih podavanja, unatoč tome što naknada zemljovlasnicima neće odmah uslijediti. Tako je Sabor konačno riješio seljačko pitanje. Ova krajnje važna odluka u Požunu, međutim, bila je samo prva među mnogima koje će pratiti jedna drugu u brzome slijedu i tako stvoriti okvir preobrazbe. Zakoni izglasovani u Saboru uključivali su i odredbe o utemeljenju zakonodavne vlasti na predstavničkoj osnovi, o stvaranju odgovorne vlade, o potpunoj političkoj samostalnosti Ugarske u Carstvu, o jednakosti plemića i neplemića pred zakonom, o ukidanju cenzure, o ustanovljenu Narodne straže, o općemu i razmjernom oporezivanju, o ukidanju crkvene desetine i o ponovnu sjedinjenju Ugarske i Erdelja. Izglasavajući takve zakone, Sabor je milijunima ljudi koji su živjeli u Ugarskoj omogućio da krenu putem blagostanja, unatoč brojnim njihovim međusobnim razlikama u interesima, i da se udruže u stvaranju modernoga

75

društva.

Revolucionarni tabor i kontrarevolucija

Nakon zatvaranja posljednjega feudalnog sabora većina članova Batthyányjeve vlade dala se na posao u uvjerenju da će primjena ožujskih zakona teći prilično glatko. No, bila je to previše optimistična procjena, prije svega zato što je bila utemeljena na podcjenjivanju kontrarevolucionarnih nada Dvora. Premda je Kruna bila prisiljena povući se u ožujku, ona je još uvijek raspolagala znatnim sredstvima moći (uključujući vojsku) i ni u kojem slučaju nije bila voljna ožujsku nagodbu prihvatiti kao konačnu.

Nedvojbeno je protuhabsburški tabor u Ugarskoj u to doba bio mnogo jači nego što bijaše potkraj 18. stoljeća i zbog toga zemlja više nije mogla biti potisnuta u pređašnje stanje ugnjetavanja.

No, protuhabsburška skupina još uvijek nije raspolagala s dovoljno moći u Ugarskoj da bi osigurala takvu ustaljenu mjeru vladine samostalnosti kakvu je nedvojbeno mogla u ožujku. U isto doba, poteškoće koje su prolazno zaokupljale Habsburgovce trenutno su prikrivale kontrarevolucionarnu opasnost. Od ožujka dalje najbolje jedinice carske vojske bile su sputane u djelovanju bitkom za neovisnost koju su vodile sjeverno talijanske pokrajine, koje su se borile za puno odcjepljenje. Osim toga, uskoro su u samom Beču izbila masovna revolucionarna gibanja. Čak ni te poteškoće nisu utjecale na Krunu da promjene u Ugarskoj prihvati kao stalne. Sasvim suprotno, tajna dvorska konferencija odlučila je već 26. ožujka, neovisno o tome što je Kruna privremeno morala pokazivati prijateljsko lice prema Batthyányjevoj vladi, da će, »čim dođe vrijeme«, isto tako biti izvršen pritisak na Ugarsku.

Batthyányjeva vlada već se morala hvatati u koštac sa sve većim brojem domaćih problema. Ponovno umnožavanje dvojbenih seljačkih pitanja bilo je jedna od najvećih poteškoća. Premda su u početku seljaci bili zahvalni zbog ukidanja kmetstva, poslije ih je sve veći broj počeo zahtijevati izuzeća koja nisu bila doslovno feudalna, osobne obveze u vezi s korištenjem zemljom izvan njihovih »urbarijalnih« posjeda. Zahtjevi su često bili praćeni borbenim sabotažnim pokretima i pokušajima da se zauzme zemlja. S druge strane, vlada nije mogla praviti daljnje ustupke seljaštvu, koji bi značili nova opterećenja za državnu blagajnu. Uskoro je postalo očito da će zbog ograničenih financijskih izvora čak i plaćanje naknada za ukinuta feudalna podavanja zahtijevati mnogo više vremena nego što se očekivalo, a to je prilično pritisnulo duhove zemljovlasničkoga plemstva. Prema tome, političko vodstvo revolucije za neko se vrijeme strogo oduprlo seljačkim težnjama. To je zauzvrat imalo oprečan učinak na seljaštvo i iznova se pojavila stvarna mogućnost da će liberalno plemstvo prije ili poslije izgubiti naklonost i potporu seljačkih masa.

Brzo zaoštravanje pitanja narodnosti, međutim, otvorilo je još veći problem za vladu. Premda je većina liberalnih i radikalnih političara pozdravila vijesti o ožujskim zakonima (za razliku od desnoga krila pokreta), oni su od samog početka zahtijevali da nemađarskom žiteljstvu bude zajamčena puna ravnopravnost. Vlada je pak htjela suglasiti se samo s kulturnim i vjerskim zahtjevima i odbila je traženja da se nemađarima prizna da su sinovi posebnih narodnosti i da se zajamči službeni status jezicima narodnostima na područjima na kojima su živjele. Kao posljedica toga, oni političari narodnosti koji su u početku bili podržali mađarsku revoluciju su se vrlo brzo okrenuli protiv nje. Budući da su ti političari odmah poduprli zahtjeve seljaštva, taj se sloj brzo svrstao iza njih. Bilo je to istina u slučaju onih čiji se položaj – na primjer, hrvatskih, srpskih i rumunjskih krajišnika – nije bio poboljšao kao posljedica oslobođenja kmetova u ožujku. Osim toga, ti su seljaci odmah počeli isticati nacionalne parole, koje su prije izražavale samo osjećaje političara koji su tvrdili da ih zastupaju. Kao posljedica toga stanje se ubrzano i neopozivo pogoršavalo. U lipnju se zbio srpski ustanak u južnoj Ugarskoj, a u jesenskim mjesecima Hrvati, Slovaci i Rumunji također su se digli na oružje protiv mađarske revolucije.

Sve lošije stanje s narodnostima prisililo je vladu da već u svibnju počne pripremati naoružane jedinice za obranu revolucije. Bila je uistinu hitna potreba za tim.

76

U tijeku ljeta Habsburgovci su postupno učvršćivali svoj položaj, a u ranom kolovozu carske su vojske bile uspjele svladati borbu za neovisnost u Lombardiji. U međuvremenu, Kruna je također u Austriji uvela parlamentarnu vladu i napravila više drugih ustupaka. Ove su mjere imale kao posljedicu da je pridobiveno austrijsko građanstvo koje je u ožujku igralo revolucionarnu ulogu i koje se brinulo zbog mogućnosti mađarskog odcjepljenja. U kolovozu, dakle, Habsburgovci su bili spremni poduzeti aktivne korake protiv revolucije u istočnom dijelu svojeg carstva.

Početak rata za neovisnost

Sredinom kolovoza čak su i najumjereniji političari u Batthyányjevoj vladi shvatili da će se zemlja uskoro naći na raskrižju. Do tada su to bili isticali samo Petőfi i nekolicina drugih radikala. Trebalo je da Ugarska ili dobrovoljno odustane od najvažnijih stečevina ožujske revolucije ili se obveze teškom zadaćom obrane tih stečevina, ako treba i oružjem. Čak i u to doba Batthyány je učinio posljednji pokušaj da razriješi sporove. Ministar predsjednik putovao je u Beč, namjeravajući ponuditi, kao krajnje stajalište, znatno sužavanje samostalnosti ugarske vlade.

Određenije, Batthyány je namjeravao predložiti ukidanje razdvojenih austrijske i ugarske obrane i ministarstava financija te njihovu zamjenu zajedničkim austro-ugarskim ministrima. To bi nedvojbeno bilo primjereno relativnoj ravnoteži koja je tada postojala među suprotstavljenim stranama. Takva je nagodba tada već bila neprihvatljiva Dvoru, isto tako kao što bije, s velikim nadama u ožujskim danima, bili odbacili mađarski liberali. Zbog toga se Batthyány 10. rujna morao vratiti u Ugarsku neobavljena posla. Sljedećeg su dana jedinice carske vojske smještene u Hrvatskoj upale u Mađarsku. Bile su pod zapovjedništvom general-potpukovnika baruna Josipa Jelačića, hrvatskog bana i časnika potpuno odana dinastiji.

Liberalno plemstvo, koje je bilo nagovoreno da oslobodi kmetove samo s nadom da će Ugarska dobiti samoupravu, bilo je sada prisiljeno suočiti se s izazovom koji se pojavio. Batthyányjeva je vlada dala ostavku. Prvi predstavnički sabor, koji se okupio u lipnju, prenio je vlast na Odbor narodne obrane(?), koji je po sastavu bio ljevije usmjeren nego što je bila Batthyányjeva vlada. Odbor i njegov predsjednik, Kossuth, počeli su mobilizirati stanovništvo. Napori su bili usredotočeni na seljaštvo, koje je prethodnih mjeseci izgubilo podosta iluzija.

Na iznenađenje mnogih, akcija je bila uspješna. Samo četiri dana nakon što je Jelačić upao u Mađarsku Parlament je izglasovao rezoluciju kojom se ukida obveza seljaka da plaćaju desetinu od vlastitih vinogradarskih proizvoda. Time je stvorena neutemeljena nada među seljaštvom da će mu biti zajamčene daljnje olakšice ako učini uspješan napor u obrani revolucije. Nadalje, među pukom se širio strah da bi, u slučaju poraza revolucije, mogle biti dovedene u opasnost ne samo reforme utemeljene u smislu Ožujskih zakona nego i da bi moglo biti opozvano oslobođenje kmetova. Osim takvih utjecaja, mađarsko je seljaštvo bilo pod utjecajem vatrenih nacionalnih parola, kojima je prije bio sklon samo vodeći politički sloj. One su iznenada postale uvjerljive seljaštvu zbog činjenice da su se nemađari prvi digli na oružje protiv mađarske revolucije.

Vojne snage revolucije natjerale su 29. rujna Jelačića, kod Pákozda, na povlačenje. Sredinom prosinca, ipak, glavnina carske vojske, pod zapovjedništvom feldmaršala princa Windischgráetza, krenula je protiv Mađarske. Ovom prilikom, neprijatelj je uspio zauzeti ne samo Budu i Peštu nego i Kolozsvár, u Erdelju. Ipak, to nije bio kraj otpora. Odbor narodne obrane, sada u Debrecenu, nastavio je organizirati nove borbene jedinice i uskoro su njegovi napori urodili dramatičnom promjenom vojne situacije. Pod zapovjedništvom poljskog generala Berna revolucionarna Erdeljska armija započela je protunapad i, nanijevši teške udare carskoj vojsci od Csucsa do Nagyszebena, u tri mjeseca oslobodila gotovo čitavo erdeljsko područje. Potkraj ožujka 1849. glavnina mađarske vojske započela je s napadom u okolici Egera. Pod zapovjedništvom generala Görgeija, te su snage ostvarile sjajne pobjede kod Hatvana, Tápióbicske i Isaszega i očistile područje između Dunava i Tise. Nakon toga, nastavile su napredovati duž lijeve obale Dunava, oslobođajući pritom tvrđu Komarom, koja je bila pod opsadom od prosinca, i prisiljavajući neprijatelja na povlačenje. Carska

77

je vojska napustila Peštu bez borbe, i povukla se do kraja travnja 1849. sve do zapadne granice.No, sigurno je da od toga doba dalje vojni uspjesi iz proljeća 1849. nisu služili učvršćenju

revolucije, nego njezinu slabljenju. Činjenica da je mađarska vojska uspjela natjerati neprijatelja na povlačenje, ali i da ga nije uspjela teško poraziti, neizbježno je stvorila pat-poziciju. Nijedna strana nije mogla postići odlučujuću vojnu pobjedu nad drugom, a iz toga je proistjecalo da nijedna nije mogla nametnuti svoju volju drugoj. Stanje je postupno uvjerilo plemstvo da bi trebalo dići ruke od ideje o nastavku borbe radi čuvanja svih postignuća ožujske revolucije i mjesto toga pokušati postići nagodbu s Habsburgovcima na osnovi međusobnih ustupaka. Prije je takvo stajalište bilo ograničeno na parlamentarnu desnicu i Görgeija. Uzaludno je bilo to što su radikali i prisebniji liberali upozoravali na to da Beč nije pokazivao spremnost da pregovara. Prema njima, pokušaji pomirenja morat će izazvati razočaravajući učinke. Većina je liberala bila čvrsto uvjerena da su prethodni uspjesi mađarske vojske bili dovoljna osnova za početak mirovnih pregovora.

Drugoga prosinca 1848. osamnaestogodišnji Franjo Josip postao je austrijski car i početkom ožujka 1849. oktroirao apsolutistički »ustav« svojim zemljama – ustav u kojem je Mađarsku, Erdelj (odvojen od prethodne), Hrvatsku i Vojnu krajinu svrstao među one zemlje »Austrijskog Carstva« koje su imale samo privid autonomije, Odgovarajući na taj njegov samovoljni korak, Ugarski se sabor opredijelio za prilično ambivalentan slijed mjera. Na Kossuthov prijedlog 14. travnja detronizirana je Habsburško-lorraineska kuća, a pod pritiskom debrecenskog građanstva proglasio je Mađarsku potpuno samostalnom državom. S druge strane, bila mu je uskraćena izvršna vlast, koja je bila prenesena na novu vladu pod vodstvom Bertalana Szemerea. Ovaj je zagovarao nagodbu s Bečom, što je bila politika većine zastupnika u parlamentu.

Slom Revolucije

Dosljedniji i predaniji zagovornici preobrazbe ocjenjivali su unutrašnje političke promjene uza sve veću zabrinutost. Sve su više zaključivali da bi se novom povoljnom razvoju, usporedivu s onim prošlog rujna, moglo nadati samo ako revolucija uspije proširiti svoju pučku osnovicu. No, za to je preduvjet bilo što je moguće brže zadovoljavajuće rješenje seljačkoga i nacionalnoga problema. Među seljaštvom bilo je sve više znakova razočaranja. Bilo je to sasvim razumljivo, imajući na umu da su dvije stvari postale jasne u mjesecima koji su protekli od rujna 1848. Prvo, da Beč, koji nije želio navući bijes njihova milijunskoga mnoštva, nakon svega, neće opozvati oslobođenje kmetova i drugo, da vodstvo revolucije, sastavljeno od plemstva takvog kakvo je bilo, ne namjerava nastaviti putem za koji se činilo da ga je izabralo s rujanskom odlukom o ukidanju vinske desetine.

U proljetnim mjesecima, radi toga, stanovit broj revolucionarnih radikala predložio je parlamentu da brzo odluči o ukidanju feudalnih podavanja, koja su još uvijek bila ozbiljno opterećenje za seljaštvo. U svibnju i u lipnju Mihály Táncsics, koji je u tom pogledu bio pristaša najradikalnijih mjera, iznio je zahtjev da svi posjedi s više od 2.000 hold (863 ha ili 2 133 jutra) i u posjedu svjetovnih zemljoposjednika treba da budu oduzeti i podijeljeni onima kojima zemlja treba. No, većina liberala odbacivala je prijedloge te vrste, čak i najumjerenije. Činjenica da su seljački zahtjevi ostali potpuno nezadovoljeni dodatno je pogodila revoluciju.

Još ozbiljniji problem bilo je potpuno neriješeno pitanje narodnosti. Pokazatelj njegovih razmjera bili su bezbrojni opljačkani gradovi i sela u područjima s miješanim stanovništvom i tisuće bezobzirno pobijenih civila. Zbog toga su uskoro ne samo mnogi radikali nego i liberali došli do zaključka da je pomirenje potrebno. U travnju su predstavnici vladajućih krugova počeli pregovarati s Iancuom, vođom ljevice rumunjskoga nacionalnog pokreta i zapovjednikom rumunjske ustaničke vojske u Transilvaniji. U svibnju su mađarski predstavnici razgovarali s barunom Kušlanom, uglednim hrvatskim liberalom, a početkom lipnja, sa Stratimirovićem, vođom srpskih liberala. No, ti su pregovori bili neuspješni. U proljeće godine 1849. mađarska je vlada napustila svoju dotadašnju politiku i navijestila spremnost da zajamči općinsku autonomiju stanovništvu

78

nemađarskih područja, ali je i dalje odbijala priznati da nemađarski narodi tvore zasebne nacije. Liberalne vođe mađarske revolucije do kraja su zanemarivale mišljenje što su ga izrazili Albert Pálfi, član »Ožujske mladeži« i grof László Teleki, vodeća ličnost oporbe i tada pripadnik krajnje ljevice, da bi mađarska revolucija morala priznati zasebne nacionalnosti i isto tako zajamčiti im teritorijalnu autonomiju, pretvarajući time zemlju u saveznu republiku, ako hoće spriječiti pobjedu reakcije.

Napokon, u srpnju je mađarska vlada promijenila svoju nacionalnu politiku. Sredinom mjeseca, Balcescu, najnepristraniji revolucionarni vođa u Vlaškoj godine 1848. i tada izbjeglica u Mađarskoj, sporazumio se s Kossuthom. Ovaj je priznao zasebnu nacionalnost rumunjskog naroda í Rumunjima – na veliko Iancuovo zadovoljstvo – zajamčio samoupravu na razini županija u kojima su bili većina. Potkraj mjeseca parlament je ista prava protegnuo na svaku nacionalnu manjinu u zemlji. Postupivši tako, utemeljio je, bar u teoriji, znatnu promjenu odnosa snaga između snaga revolucije i reakcije.

U to su doba dani mađarskoj revoluciji bili odbrojani. Proljetne vojne operacije uvjerile su Habsburgovce da neće moći poraziti Mađare bez podrške. Ta spoznaja nije navela Beč, kao što je mađarska »stranka mira« bila očekivala, da sklopi sporazum na osnovi uzajamnih ustupaka, nego da zatraži pomoć od ruske vojske, »žandara Europe«. Na zahtjev Franje Josipa, velika ruska sila pod zapovjedništvom feldmaršala princa Paskieviča upala je u Mađarsku u lipnju 1849. U suradnji s carskim jedinicama, sada pod zapovjedništvom generala barona Haynaua, te su sile ugušile mađarsku revoluciju. Za manje od dva mjeseca nakon što je došao u Mađarsku, 13. kolovoza 1849., princ je mogao izvijestiti cara Nikolu I.: »Mađarska leži pred nogama Vašeg veličanstva...«.

RAZDOBLJE APSOLUTIZMA I DUALIZMA

Godine despotizma

Neuspjeh mađarskog rata za neovisnost godine 1849. pratile su vojna okupacija i krvave represalije. General Haynau izvršavao je presudu revoluciji, koju su donijeli car i njegova vlada. »Glavne ću izdajnike objesiti..., časnike koje su prešli Mađarima osudit ću na smrt. Iščupat ću korov iz korijena i dati primjer cijeloj Europi kako treba kazniti pobunjenike, te kako se red, mir i spokojstvo mogu osigurati za cijelo stoljeće«, hvalisao se Haynau. Tijekom tamnih jesenskih dana godine 1849. smjenjivale su se egzekucije. Dana 6. listopada pred streljačkim se strojem našao grof Lajos Batthyány. U Aradu je izvršena smrtna kazna nad trinaest generala, istinskih junaka. Imena Lajosa Aulicha, Jánosa Damjanića, Arisztida Dessewffyja, Ernőa Kissa, Káro-lyja Knezića, Vilmosa Lázára, Györgyja Lahnera, Károlyja Leiningen-Wester-burga, Józsefa Nagy-Sándora, Ernőa Pöltenberga, Józsefa Schweidela, Ignáca Töröka i Károlyja Vécseya podsjećaju na to da su se Mađari, Nijemci i Srbi zajedno borili i zajedno umirali za slobodu.

Egzekucije su pratile nesmiljene kazne. Mnogi sudionici revolucije utamničeni su u lancima i u krajnje lošim uvjetima. Konfiskacija imovine i prisilno novačenje u vojsku bili su uobičajeni postupci. U slijepoj želji za osvetom habsburška je tiranija daleko prekoračila one granice unutar kojih bi bila moguća neka vrsta pomirenja. Ako je rat za neovisnost stvorio junake, ono što se dogodilo poslije stvorilo je žrtve koje nacija nikada nije zaboravila.

Nakon 1849. Ugarska je podijeljena: Erdelj je izdvojen, a stvorene su Krunske zemlje pod nazivom Srpska Vojvodina i Temišvarski Banat. Područje središnje Ugarske podijeljeno je na pet područja koja su najprije imala vojnu upravu, a poslije su njima upravljali područni főispáns i tzv. zemaljski upravitelji koji su im bili podređeni. Nadvojvoda Albrecht, carev stric, postavljen je na čelo okupirane i pripojene zemlje. Stvarna je moć, međutim, bila u rukama Alexandra Bacha, bečkog ministra unutrašnjih poslova. Njegovi ljudi, vojska tzv. Bachovih husara, preplavila je zemlju.

Poražena je Ugarska tako »pacificirana« vojnom okupacijom i potpunim političkim, upravnim

79

i gospodarskim podređivanjem Habsburškome Carstvu. Namjera svega toga bila je da se Ugarska kazni; smatralo se da je ona pobunom protiv habsburške dinastije proigrala svoja ustavna prava. Postupak prema Ugarskoj nije ni u kojem slučaju bio izuzetan: on je odmjeren svim narodima Carstva. Gorka ironija toga vremena bila je u tome što je narode lojalne habsburškoj dinastiji snašlo isto ono što je Mađarima odmjereno kao kazna: nesmiljena tiranija i lišavanje prava. Od reformi iz 1848. habsburški apsolutizam prihvatio je samo oslobađanje kmetova i jednakost pred zakonom. Ukinute su sve ostale tečevine konstitucionalizma i slobode. Nacionalna autonomija obećana 1849. ustavom iz Olomoutza, nije bila na vidiku. Zapravo, i sam je ustav odgođen, a zadnjih dana 1851. proglašenje neograničeni carski apsolutizam.

Mladi car Franjo Josip bio je sin ambiciozne nadvojvotkinje Sofije i učenik Metternicha i Felixa von Schwarzenberga. Odgojen je u autokratskoj atmosferi koju je obilježavala udaljenost od naroda i ravnodušnost prema nacionalnim težnjama. Franjo Josip držao je da je mu je Bog dodijelio vlast. Bio je to osrednji vladar, neodlučan i hladan, zapravo tip dosadnog birokrata, ali radin i odan dužnosti. Pokušao je učvrstiti strogo centralizirano Carstvo oslanjajući se na veliku i naizgled moćnu vojsku, discipliniranu državnu birokraciju, snažnu žandarmeriju i policiju, te cijelo mnoštvo špijuna i obavještajaca. Želio je germanizirati narodne manjine u sastavu Carstva i sačuvati apsolutističku vlast koju je uveo. K tome je potvrdio privilegije Katoličke crkve u konkordatu iz godine 1855. Velika većina Mađara mrzila je apsolutizam i protivila se Bachovu režimu.

Premda je dvorska aristokracija ostala u dobrim odnosima s Habsburgovcima, nepokolebljivo konzervativna skupina utjecajnih političara iz redova plemstva bila je nezadovoljna birokratskom centralizacijom, odbacivanjem staroga ugarskog ustava i prezirnim odbijanjem njihove službe. Mali broj plemića, najviše onih osiromašenih, prihvatio je služenje apsolutizmu, premda se još veća skupina hrabrih domoljuba trudila pripremiti ustanak. U godinama nakon poraza počelo je tajno organiziranje u Pešti, Transdanubiji i u gorju Matra, a posebice u Erdelju. Računajući na Kossutha i njegove drugove koji su bili u egzilu, urotnici su namjeravali pokrenuti iznenadni svenarodni ustanak. No, austrijske su vlasti otkrile te tajne urote i osudile njihove vođe. Nakon toga zabranjeni su čak i bezazleni društveni događaji poput plesnih zabava. Većina imućnih zemljoposjednika i sitne vlastele izabrali su put pasivna otpora. Povukli su se na svoja imanja, nisu ulazili u državnu službu, odugovlačili su s plaćanjem poreza i, gdje god je bilo moguće, varali vlast.

Glavni je cilj bio »prezirati apsolutizam, ne znati ništa o njegovim robovima, kao da ne postoje«. »Austrijanci se ne trebaju osjećati nigdje (u Mađarskoj) kao kod kuće... Oni trebaju biti i ostati stranci u ovoj zemlji... Treba ih društveno izolirati... neka budu poput okuženih koje svi izbjegavaju, ljudi kojih se svi boje.« Pasivni otpornije značio samo povlačenje iz javnog života nego i nedostatak ambicije za modernizacijom i izgradnjom građanskoga društva. Pasivnije otpor stoga kao politika bio nezadovoljavajući, imajući u vidu teške uvjete koje je stvorio apsolutizam. Veći dio nacije nastavio je uzgajati sjeme posijano u ratu za neovisnost. Tijekom 1857. pjesnik János Arany napisao je »Pjesnike Walesa«; aludirao je pritom na posjet Franje Josipa Ugarskoj: »Oko njega tišina gdje god pošao u njegovim velškim zemljama preko granice.«

»Nacija će izdržati«

Haynauov i Bachov »mir« nije potrajao ni desetljeće. Apsolutizam se pokazao slabom, tuđinskom i zastarjelom građevinom. Njegov unutrašnji temelj bio je krajnje uzak i, osim nešto poslušnih birokrata i dvorskoga plemstva, mogao se osloniti samo na oružanu silu. Takva je tvorevina bila osuđena na kratkovječnost u Europi gdje se već proširio liberalni parlamentarizam i gdje su se planovi za ujedinjenje Italije i Njemačke ticali i daljnjeg opstanka Habsburškog Carstva. Prvi je udar došao izvana 24. lipnja 1859. Toga su dana Italija i Francuska nanijele težak poraz Austriji kod Solferina. Austrija je izgubila Lombardiju koja se pridružila Pijemontu; ravnoteža Habsburškog Carstva bila je narušena. Na tragu poraza, velikom je silinom eksplodiralo nezadovoljstvo u Ugarskoj i u drugim zemljama. Franjo Josip pokušao je obuzdati bujicu

80

uklanjajući s položaja Bacha i premještajući nadvojvodu Albrechta, te obećavajući koncesije. Ti potezi nisu umirili pučanstvo Monarhije. Dana 15. ožujka 1860. prvi se put slavila godišnjica revolucije. Studenti su se sukobili s policijom. U toj situaciji stari su konzervativci, oporbeni elementi najbliskiji Habsburgovcima, ponudili plan za umjereno novo uređenje. Što je još važnije, još se jednom čuo glas Istvána Széchenyja. Nakon živčanoga sloma on je u rujnu 1848. otišao u duševnu bolnicu u Döblingu kraj Beča. Kada se oporavio, bio je užasnut vidjevši štetu koja je učinjena desetljećem apsolutizma i tužnu sudbinu svoje zemlje. Kada se Bach 1857. u nepotpisanu pamfletu hvalio dostignućima pacifikacije u Ugarskoj, Szécheny se prihvatio pera. Njegova nesmiljeno točna i ironična kritika apsolutizma objavljena u Londonu 1857. odbacila je bilo kakvu primisao o njegovim »civilizirajućim« učincima. Bečkoj policiji nije promaklo Széchenyjevo obnovljeno javno djelovanje. Dana 2. ožujka 1860. pretražili su njegov stan u Döblingu i zaprijetili mu. Dana 8. travnja krajnje ojađeni Szécheny počinio je samoubojstvo. Njegova je smrt izazvala narodnu žalost i novi val otpora.

Toga značajnog ljeta 1860., kada su Garibaldijevi crvenokošuljaši oslobodili sjevernu Italiju i kada su mađarski domoljubi već zamišljali Kossuthove i Garibaldijeve legije zajedno duž obala Dunava i Tise, Franjo Josip bio je prisiljen učiniti značajne koncesije. U Listopadskoj diplomi, koja se zasnivala na planu konzervativaca, narodima svojega carstava podario je ustav. Bio je to pokušaj da se apsolutistička vlast učini umjerenijom uvođenjem određenih mjera ustavnosti. Listopadska je diploma utemeljila Reichsrat s vrlo ograničenim utjecajem i s određenim brojem imenovanih članova. Car je želio uvesti umjereni centralizam dajući ograničenu autonomiju provincijama i umiriti Mađare djelomično obnavljajući sustav kakav je postojao prije 1848. Taj je pokušaj, međutim, bio osuđen na propast. Glavnina mađarske javnosti željela je više od toga, zahtijevajući ponovno uvođenje tečevina godine 1848. Taj se osjećaj izražavao na javnim skupovima u provinciji i prilikom političkih izbornih kampanja. Ni austrijska buržoazija nije bila zadovoljna Listopadskom diplomom. Ona je istodobno tražila veću ustavnost i jaču centralizaciju.

Veljački Patent pojavio se u veljači 1861. On je povećao ovlasti i snagu Reichsrata, ali je istodobno pojačao centralizam. Novi je ustav izazvao još jače prosvjede u Ugarskoj, posebice u vrijeme izbora za Sabor koji su se održavali u rano proljeće. Beč je očekivao da će Sabor koji se sastao 6. travnja 1861. prihvatiti novi Ustav i izbor zastupnika u Reichsrat. No, Sabor je bio zadojen duhom 1848. Franjo Josip nije bio okrunjen za ugarskoga kralja i većina zastupnika nije ga priznavala ugarskim legitimnim suverenom. Oni su stoga željeli jednostavnom rezolucijom odbaciti carevu službenu objavu. Tu je frakciju vodio László Teleki, istaknuti političar i Kossuthov prijatelj. (Teleki je zapravo uhićen u inozemstvu, u Dresdenu, gdje se bio sastao s prijateljicom, ali je u Ugarskoj oslobođen.) Skupina koja se okupljala oko Ferenca Deáka priznavala je Franju Josipa kao vladara de facto i željela je na njegovu objavu odgovoriti tradicionalnom peticijom. U danima prije glasovanja Teleki je počinio samoubojstvo. Neki su njegovi sljedbenici to shvatili kao simbolično upozorenje da bi trebali podržati ideju peticije, koja je ostavljala otvoren put kompromisu. Dvije Deákove peticije bile su pravna i politička remek-djela obrane ustava iz 1848. »Vaša Visosti«, piše u jednoj od njih, »kao kralj Ugarske... (Vi) ne-možete svojevoljno, bez našega pristanka ukinuti bilo koji dio našega sankcioniranog prava.« Nepovredivost mađarske neovisnosti i ustava bila je u uskoj vezi s priznavanjem prava na sukcesiju: »Mi ne možemo žrtvovati... ustavnu neovisnost zemlje... bilo kakvoj argumentaciji ni bilo kojem interesu, i mi na tome inzistiramo kao na temeljnom preduvjetu našega narodnog opstanka.« Puna obnova stečevina 1848. bila je za Beč neprihvatljiva, jer je on inzistirao na politici integracije. Sabor je raspušten u kolovozu 1861., a apsolutistička je vlast obnovljena. Svečano prosvjedujući protiv represije i sloma zakonitosti, zastupnici su se mirno razišli. Pravni otpor nije prerastao u revolucionarni ustanak, a u tome je imao udjela i nepovoljan razvoj međunarodnih odnosa. Italija nije počela novi rat protiv Austrije, pa Ugarska nije mogla računati na vanjsku potporu. Kossuth koji je organizirao oporbu u inozemstvu i predvodio Mađare u progonstvu, preporučio je da se odbace pregovori. Istodobno je zemljovlasničko plemstvo strahovalo od seljačkog nezadovoljstva u vrijeme kada se razmatralo ponovno uvođenje tlake.

81

Zabrinjavali su i obnovljeni nacionalni pokreti nemađarskih naroda i njihovi sve jači zahtjevi za autonomijom. Vodeći sloj koji je organizirao mađarsku borbu bio je tako izoliran i u zemlji i izvan nje.

Zemljovlasničko plemstvo prema tome nije imalo izbora; moralo se vratiti pasivnu otporu i čekati. I ovoga je puta Deák, izdavši upozorenje nakon raspuštanja Sabora, odredio smjer: »Ako mora biti, nacija će izdržati... ono što oduzmu sila i moć, vrijeme i dobra sreća mogu vratiti. Obnavljanje onoga čega se sam narod odrekne uvijek je teško i neizvjesno.«

Lajos Kossuth u izbjeglištvu

Nakon poraza rata za neovisnost, otomanska je vlada ponudila utočište za Kossutha i nekoliko tisuća njegovih sljedbenika. Kossuth i mala skupina njegovih pristaša najprije su boravili u Sumli, koja je nakon toga pripala Bugarskoj. Poslije, u proljeće 1850. Kossuth je poslan u Kütahyu u Anadoliji zato što su ruska i austrijska vlada tražile njegovo izručenje. Gotovo posve izoliran od vanjskoga svijeta, Kossuth je radio na organiziranju novog ustanka i na izradi novoga, demokratskog ustava. Napokon, u rujnu 1851. iz prognanstva ga je izbavila američka fregata »Mississippi«. Bila je to simbolična gesta koja je pokazivala da uživa simpatije europske i američke javnosti.

Junaku narodne neovisnosti priređena je oduševljena dobrodošlica u talijanskim, francuskim i engleskim lukama. Njegov dolazak u London, Manchester i Birmingham pratili su iskazi velika poštovanja. Njegovo putovanje u Sjedinjene Države od prosinca 1851. do srpnja 1852. donijelo mu je još više počasti i priznanja. Na značajnim primanjima u New Yorku, Philadelphiji i u Bostonu Kossuth je nazvan »Demostenom moderna vremena«, »mađarskim Georgeom Washingtonom«, pa čak i »najvećim čovjekom nakon Isusa Krista«. U likovima Washingtona i Kossutha ljudi su vidjeli prvake zapadne, odnosno istočne borbe za slobodu. Početkom 1852. Kossuth je primljen u Senatu i u Predstavničkom domu američkog Kongresa, kao prvi Mađar koji je doživio tu čast. U svojemu ciceronskom govoru pred Senatom Kossuth je tražio da SAD aktivno podupre mađarsku borbu za slobodu. Ipak, odvažni san u to vrijeme još nije mogao biti ostvaren; Bijela kuća Kossuthu nije ponudila više od uljudnih riječi. No, za šestomjesečna boravka u Americi, Kossuth je stekao golemu popularnost i značajno novčano zaleđe.

U prvim godinama svojega izgnanstva Kossuth je organiziranje ustanka i nastavak rata za neovisnost držao glavnim prioritetima. Smjestio se u Londonu i održavao bliske veze s Mazzinijem i ostalim vodećim europskim revolucionarima. Iz Londona je poticao tajno organiziranje u Ugarskoj, ali nije shvaćao da suvremenici malokada odmah shvate promjene povijesne klime da je vrijeme revolucija i ustanaka prošlo prije mnogo godina. Samo niz neuspjeha i ozbiljnih gubitaka naveo ga je da shvati da će morati čekati pravi trenutak, trenutak kada habsburški apsolutizam bude poljuljan kod kuće i izvana. To se dogodilo potkraj 1850-ih godina, kada je u sjevernoj Italiji izbio francusko-austrijski rat. Taj je sukob mađarske političke emigrante ispunio novim poletom, pa su 1859. Kossuth, László Teleki i György Klapka stvorili Mađarski nacionalni direktorij (Magyar Nemzeti Igazgatóság), neku vrstu izbjegličke vlade. Kossuth je zaključio sporazum s francuskim carem Napoleonom III., prema kojemu će, u zamjenu za francusku potporu, to tijelo organizirati mađarsku legiju u Italiji. Kossuth, Teleki i Klapka tada bi dali znak za ustanak u Ugarskoj, ali tek kada se francuske i pijemontske snage zaista pojave na teritoriju Moharhije. No, nakon dvije važne francuske pobjede (kod Magente i Solferina) rat je iznenada završio bez ujedinjenja Italije i bez pomoći koja bi bila pružena Mađarskoj. Italija je bila u vrenju; Kossuth je zato najprije otišao u Genovu, a potom u Torino da bi bio blizu pozornice na kojoj su se odvijali odlučni događaji.

Velik broj mađarskih časnika i vojnika sudjelovao je u Garibaldijevoj akciji oslobađanja sjeverne Italije 1860. Hrabro su se borili protiv napuljskih trupa u osvajanju Palerma i u okršajima oko Napulja. István Türr unaprijeđen je u generala i postao je jedan od Garibaldijevih zamjenika. U to je vrijeme Kossuth zaključio vojni savez s Cavourom, pijemontskim premijerom koji je upravljao

82

pogonskim kotačem talijanskog ujedinjenja. U ljeto 1860. vanjska pomoć Ugarskoj postala je stvarna mogućnost. Osim toga, revolucionarno organiziranje i otpor u samoj zemlji znatno su napredovali pod Kossuthovim nadzorom. Sljedeća je godina, međutim, donijela razočaranje. Još jedan rat protiv Austrije nije započeo, Cavour je umro, a na kraju je raspuštena i Mađarska legija.

U tijeku treće faze svojeg djelovanja u egzilu, Kossuth svoje nade nije vezao uz obećanja velikih sila, nego uz zajedništvo malih podunavskih naroda. Nakon što su Klapka, Teleki i drugi razgovarali s rumunjskim i srpskim političarima, Kossuth je 1862. objelodanio plan Dunavske konfederacije. U sklopu takve konfederacije Rumunjska, Srbija, Hrvatska i Mađarska imale bi zajedničke vanjske poslove, obranu i ekonomska pitanja. Savezno bi vijeće bilo odgovorno za to, a kontrolirao bi ga savezni parlament. »Jedinstvo, razumijevanje i bratstvo između Mađara, Slavena i Rumunja to su moje najvruće želje, moj najiskreniji savjet. To je zalog sretne budućnosti svakog od tih naroda.« U svakom slučaju, u zadanim međunarodnim i u domaćim političkim uvjetima plan je bio neprovediv.

Budući da Kossuthova utopija nije ponudila realističnu alternativu, većina mađarskih političara postupno je prihvatila ideju pomirenja s Austrijom na bazi kompromisa.

Godine 1866. Prusija je izazvala Austriju zbog pitanja hegemonije u njemačkim poslovima. Brze i dojmljive pobjede pruske vojske navele su Kossutha da se nada pruskoj vojnoj pomoći. Nadao se i da će se Austrija raspasti. Kada je zaključen mir, Kossuth je uporabio svu svoju energiju da bi spriječio kompromis između Austrije i Ugarske. U nizu studija, članaka i pisama on je tvrdio da je vezivanje sudbine Ugarske za Habsburško Carstvo, koje je osuđeno na propast, ravno nacionalnom samoubojstvu. »Ugarska će biti lomača na kojoj će neumoljiva povijesna logika spaliti austrijskog orla«, ustrajao je on. Čak i u posljednjem trenutku, u svibnju 1867., Kossuth je zaklinjao svojega nekadašnjega prijatelja Ferenca Deáka da još jednom razmisli i da ne uvlači zemlju u pogodbu u kojoj ona više neće biti gospodar svoje sudbine.

Nakon Nagodbe 1867. Kossuth se postupno povukao iz aktivne politike. Zakopao se u botaniku i astronomiju, sređivao svoje spise i tješio se poviješću. Njegova nekadašnja žarka želja da dovede stvar do kraja iščezla je na južnim obroncima Alpa i na obalama Ligurskog mora, gdje je tražio majčinu dušicu i srčanicu. Tu i tamo progovorio bi o neovisnosti i slobodi. »Kazaljke sata pokazuju prelaženje vremena, ali ne upravljaju njime«, rekao je. »Moje je ime kazaljka sata, ono pokazuje vrijeme koje će doći,... ako je sudbina namijenila ikakvu budućnost mađarskom narodu. Ta budućnost ima ime: slobodna domovina za slobodne građane Mađarske.«

Nakon 45 godina u izbjeglištvu, Kossuth je umro u Torinu 20. ožujka 1894. Njegov se pokop pretvorio u veliku nacionalnu demonstraciju, tipičnu za to vrijeme.

Nagodba

Premda je revolucija 1848, u središnjoj Europi bila poražena, revolucionarni se proces nezadrživo probijao naprijed. Dvije su stvari postupno postale jasne. Prva, da je nemoguća konsolidacija apsolutizma koji je kočio napredak, i druga, da je njegovo zbacivanje revolucionarnim načinom podjednako nemoguće. U svemu tome bitni su bili i procesi ujedinjenja koji su se odvijali pod dinastičkim vodstvom najprije u Italiji, a potom u Njemačkoj. Posebno je važno, međutim, bilo to što je ruski-car ugušio poljski revolucionarni ustanak 1863., a liberalna je Europa, puna simpatija za revolucionare, to samo promatrala. I Austrija je osjećala nužnost promjena, ali ni konstitucionalizam uveden u zapadnom dijelu carstva, a ni blijedi pokušaji da se pridobiju »pouzdane« nacije, nisu donijeli željene rezultate. Austrija je bila sve izoliranija, a njezine su financije bile zbrkane. Štoviše, Ugarska, »zemlja« koja se odupirala, nije se mogla ni pod kojim uvjetima integrirati u imperijalnu građevinu. U bečkim se političkim krugovima postupno učvrstila ideja da treba postići neku vrstu sporazuma s Mađarima da bi carstvo opstalo.

Volja da se razmotri mogućnost kompromisa jačala je i u mađarskome političkom vodstvu, u zemljovlasničke klase i u građanstvu. Sudbina je Poljske služila kao upozorenje, a prijetila je i

83

mogućnost njemačkog ujedinjenja. Njemačka se ujedinila pod pruskim vodstvom, s Ottom von Bismarckom na čelu, i postojala je mogućnost da proguta zapadnu polovicu Habsburškog Carstva. U tom bi slučaju Mađarska bila ukliještena između dviju velikih sila, Njemačke i Rusije. Istaknuti političari tog razdoblja bili su vrlo svjesni zemljopisnog položaja Mađarske: zemlju su lako mogle progutati Njemačka i Rusija, prva slijedom politike Drang nach Osten (Prodor na istok), a druga šireći se na zapad pod zastavom panslavizma. Deák i njegovi sljedbenici vjerovali su da je ne samo nemoguće u tim okolnostima srušiti Habsburško Carstvo nego da takav razvoj događaja nije ni poželjan. Bolje je, držali su oni, ostati u okviru ustavne monarhije i postići sporazum s njezinim vladarima nego postati plijenom dviju ekspanzionističkih sila kao neovisna, ali slaba država.

Prognani je Kossuth u Torinu došao do korjenito drukčijih zaključaka. On je smatrao da se Mađari radije moraju nagoditi s nacionalnim manjinama nego s velikim silama ili s Habsburgovcima. Kossuth je svoju zamisao uobličio u već spomenutu nacrtu Podunavske konfederacije. Premda ideološki značajan, taj je plan u to vrijeme bio i utopijski i neprovediv. Ne samo da su mu se protivile velike sile nego i oni kojih se najizravnije ticao. Odbacilo ga je mađarsko javno mišljenje, pa čak i većina Kossuthovih pristaša.

U međuvremenu su i ekonomske prilike dobile na značenju. Tržište se otvorilo, što je bilo posljedica gradnje željezničke pruge i želje da se sudjeluje u velikome europskom napretku koji je u isto vrijeme vodeći sloj učinio spremnim optirati za kompromis koji je bio vidljiv u nagodbama postignutim između Austrije i nacionalnih manjina, poput pridobivanja erdeljskih Rumunja. Liberali koji su se u Mađarskoj okupljali oko Deáka pozdravljali su stoga inicijative za nagodbu koje su najprije došle od austrijskih liberalnih zastupnika, a potom i od samog dvora. Tijekom više mjesečnih tajnih pregovora Deák je razradio uvjete koje je u pogodnom trenutku na Uskrs 1865. objavio u slavnome članku. Ako bi Beč priznao teritorijalnu cjelovitost Ugarske i zakone iz 1848., te imenovao odgovornu mađarsku vladu, Deák bi bio spreman pristati da Austrija i Ugarska imaju zajedničke vanjske poslove i obranu.

Kao znak dobre volje, Franjo Josip suspendirao je Veljački patent iz 1861. i sazvao ugarski Sabor za kraj 1865. U vrijeme dok je zasjedao Sabor, izbio je rat između Austrije i Prusije u lipnju 1866. Bismarck je zamislio upotrijebiti pruske snage da bi izgurao Austriju s njemačkoga prostora prije nego što ga se ujedini pod vlašću Berlina. Dana 3. srpnja Austrija je pretrpjela veliki poraz kod Sadowe (Königgrätz) i bila je prisiljena pristati na mir pod Bismarckovim uvjetima.

Poraz kod Sadowe imao je odlučno značenje za Habsburško Carstvo. Duboko potreseno, ono je moglo vratiti ravnotežu i vlast samo sporazumom s Mađarima. Napokon, nakon mnogo prepirki i brojnih modifikacija, Deákovi su prijedlozi prihvaćeni. Carstvo se moralo pretvoriti u dualističku državu s dva središta, Bečom i Budimpeštom. Trebalo je stvoriti zajednička ministarstva vanjskih poslova i obrane, kao i zajedničko ministarstvo financija koje bi namirivalo njihove troškove. Trebalo je formirati dvije odvojene vlade i dva zasebna parlamenta. Nagodba (Ausgleich) je rođena. Zajedničke bi poslove nadgledalo izaslanstvo koje bi imenovala dva parlamenta. Carine i trgovinski savez između Austrije i Ugarske, kao i povelju Austrijsko-mađarske banke imale bi obnavljati obje vlade i oba parlamenta svakih deset godina. Austrijsko Carstvo trebalo je da postane Austro-Ugarska Monarhija.

Dana 17. veljače 1867. Franjo Josip imenovao ugarsku odgovornu vladu s grofom Gyulom Andrássyjem na čelu, prijašnjim izgnanikom, osuđenim 1851. u odsutnosti na smrt. Nakon dugih rasprava 29. svibnja Sabor je izglasovao Nagodbu velikom većinom. Kossuthova su brojna upozorenja bila uzaludna. On je Nagodbu vidio kao »smrt nacije«, jer će njome Ugarska »tegliti tuđe interese«. U svibnju 1867. Kossuth je napisao svoje slavno »Kasandrino pismo«, u kojemu stoji da će Nagodba mađarske susjede pretvoriti u njezine neprijatelje i da će »onemogućiti zadovoljavajuće rješenje nacionalnog pitanja...« Kossuth je znakovito dodao: »... Europske komplikacije koje su očito na pomolu učinit će našu zemlju metom suparničkih ambicija.« Vodeće skupine zajedno s pretežitim dijelom srednje klase, nisu slušale Kossutha. Pozdravili su Nagodbu i pomirenje koje je ona nagovijestila. Dana 8. lipnja Franjo Josip i njegova žena Elizabeta, koja je

84

osobno suosjećala s Mađarima, okrunjeni su uz veliku pompu u crkvi svetog Mafijaša u Budimpešti. Čudnovatom ironijom povijesti, ugarsku je krunu na glavu Franje Josipa stavio Andrássy, husarski pukovnik, sada odjeven u uniformu husarskog generala, koji je 1851. osuđen na smrt, a čiju je tjeralicu nakon smrtne presude potpisao sam car. Slavilo se posvuda.

Austro-Ugarska – imperij proturječja

Austro-Ugarska Monarhija bila je prostrana: pružala se od švicarskih Alpa do snijegom pokrivenih planina Brassóa, od dalmatinske obale do poljskih Karpata zapravo i više od toga, sve do lukovičastih kupola Lemberga. Prostor Monarhije prelazio je 600 tisuća četvornih kilometara; u vrijeme nagodbe imala je 35 milijuna stanovnika, a u vrijeme-izbijanja prvoga svjetskog rata 50 milijuna. U pogledu teritorija i stanovništva bila je to treća europska sila, ali glede političkog utjecaja tek na petome ili šestome mjestu. U Austrougarskoj javne su ustanove bile »carske«, »kraljevske« ili »carske i kraljevske«. U njemačkom je to »kaiserlich und königlich«, skraćeno k. u. k., pa je Robert Musil, poznati pisac Austro-Ugarskog Carstva govorio o »Kakaniji«, a Heinrich Benedikt, povjesničar koji je dobro poznavao prilike, o »carstvu kontradikcija«.

Površno gledajući, Austro-Ugarska je izgledala kao ustavna država. Na njezinu su se području mogli razaznati skromni znakovi napretka, dobre ceste, privlačni gradovi, škole i vojarne, birokratski aparat koji je bdio nad građanima i velika vojska na koju su se trošila golema sredstva, ali koja je, unatoč tome, bila među najslabijima u Europi. Carstvo je obuhvaćalo jedanaest naroda. Unutar njegovih granica živjeli su Nijemci, Mađari, Česi, Slovaci, Poljaci, Ukrajinci, Rumunji, Srbi, Hrvati, Slovenci, Talijani i desetak manjih etničkih skupina poput Židova koji su govorili jidiš, višejezičnih Cigana, Armenaca, Bugara i srpsko-hrvatskih Muslimana. Austro-Ugarsko Carstvo bilo je zaista moderni Babilon naroda, a što su ti narodi postajali obrazovaniji, to su se manje međusobno razumjeli.

Država se službeno zvala Austro-Ugarska Monarhija, premda se o njoj obično govorilo kao o Austriji, zbog čega su Mađari stalno negodovali. Oni su držali da je carstvo savez dviju neovisnih država u kojemu je Ugarska stajala nasuprot »ostalim zemljama njegova veličanstva«. Te druge zemlje, kao što je svima poznato, nisu imale zajedničko ime._ Nisu bile poznate pod imenom »Austrija« jer bi Česi, Poljaci i Južni Slaveni to odbili, a vodeći austrijski krugovi također nisu rabili to ime jer je ono upućivalo na napuštanje ideje o jedinstvenom carstvu. Tako je Cislajtanija, nemađarski dio carstva, nazvana »kraljevstvima i provincijama predstavljenima u Reichsratu«. Dva su dijela Carstva pristajala, kako je rekao Musil, »kao crveno-bijelo-zeleni kaput uz crno-žute hlače; kaput je sam po sebi bio u redu, ali hlače su bile tek polovica crno-žutog odijela rasparenog 1867«. S određenim sarkazmom moglo bi se reći da je Carstvo bilo jedino biće u svjetskoj povijesti koje je »umrlo od vlastite neopisivosti«.

Carstvo se tako sastojalo od dviju država, s dvije vlade, dva parlamenta i dva odvojena sustava javne uprave. Dvije polovice carstva često su se uzajamno ometale i paralizirale mjere druge polovice, premda se nisu mogle miješati u »unutrašnje poslove« druge strane. Jedinstvo carstva predstavljao je njegov vladar Franjo Josip,i zajednički ministri vanjskih poslova, obrane i financija. Budući da nisu bili odveć opterećeni poslom, ti su ministri vladali i Bosnom i Hercegovinom nakon okupacije godine 1878. Zajednički ministri nisu činili vladu i bili su odgovorni samo za svoje portfelje, prije svega caru-kralju. Zasebne vlade, »austrijska« i ugarska, imale su malo utjecaja na vanjske poslove, a još manje na vojsku. Zajednički ministri nisu mogli imati nikakav ustavni utjecaj na unutrašnje poslove bilo koje polovice Carstva. Posljednju riječ u važnim pitanjima uvijek je imao Franjo Josip, vrhovni vojni zapovjednik, a imenovanja su i dalje bila njegov prerogativ. Unatoč burnoj javnoj raspravi, habsburška je dinastija uglavnom sačuvala svoju prijašnju apsolutističku vlast, i premda je Austro-Ugarska imala liberalni ustav, »vladalo se u klerikalnom duhu«. Iako su građani bili jednaki pred zakonom, svi se nisu smatrali građanima. Parlament se obilno koristio svojom slobodom i zato je većinu vremena bio raspušten.

85

Proglašavanjem izvanrednoga stanja bilo je moguće vladati dekretom. No, »svaki put kada se hvalio apsolutizam, Kruna bi naredila ponovnu uspostavu ustavne vlasti«.

Ozbiljni antagonizmi sve su više napinjali socio-ekonomsku strukturu Carstva. Unatoč procvatu kapitalizma, održala se moćna aristokracija. Vodeći su aristokrati posjedovali imanja koja su obuhvaćala polovicu površine zemlje i imali su vojsku nadstojnika i poljoprivrednih radnika koji su se o njima brinuli. Materijalni i duhovni posjedi Katoličke crkve bili su isto tako netaknuti, kao i njezin politički utjecaj.

Mađarsku javnu upravu i dalje je uglavnom držalo plemstvo. Sjajni gradovi Beč, Budimpešta i Prag, sa svojim sveučilištima, klinikama, trgovinama, automobilima i željeznicom, bili su u oštroj suprotnosti spram rezultata stoljetne nazadnosti i opresije u seoskim područjima Galicije, Bukovine, Gornje Ugarske, Erdelja i Dalmacije. U unutrašnjosti su živjeli milijuni bezemljaša i siromaha, od kojih je velik broj bio primoran emigrirati.

Nacionalno je pitanje bilo u korijenu većine antagonizama unutar Austro-Ugarskog Carstva. Poljaci su imali najviše privilegija, a Česi su bili najbogatiji, premda također podčinjeni austrijskoj hegemoniji. Mađarska je vladajuća klasa 1868. postigla sporazum s Hrvatskom. Njime su Hrvati dobili široku autonomiju i pravo na vlastiti parlament. Drugi su narodi imali još manja prava i sada su bili izvrgnuti ojačanu političkom i kulturnom ugnjetavanju. Osim očuvanja glavnih utvrda apsolutizma i feudalizma, strukturu Austro-Ugarskog Carstva obilježavao je i sustav hijerarhijske ovisnosti među narodima. To je olakšavalo primjenu načela vladavine »divide et impera«. No, nestabilnost do koje su dovele nacionalne napetosti potkopavala je naizgled solidnu zgradu dvojne monarhije od samog početka.

U vrijeme Nagodbe, kao i nakon nje, pojavio se plan federativnog rješenja, koje bi pristajalo nacionalnoj strukturi Carstva. Godine 1871. Hohenwartova je vlada izradila plan kompromisa s Česima. Prema tom planu, Češka bi u trijalističkom uređenju dobila isti status kao Austrija i Ugarska. Toj su se zamisli, međutim, protivili, austrijski i mađarski vladajući krugovi, a i njemački kancelar Bismarck. Od ideje na kraju nije bilo ništa.

Mađarski ministar na Ballhausplatzu

Grof Gyula Andrássy Stariji (1823.–1890.) bio je izdanak poznate plemićke obitelji i miljenik sreće. Imao je samo 25 godina kada je u revoluciji 1848. imenovan poglavarom županije Zemplén. Sudjelovao je u ratu za neovisnost, a bio je nazočan i bici kod Schwechata. Andrássy je promaknut u pukovnika kada ga je Kossuth poslao u diplomatsku misiju u Carigrad. Prisiljen da ode u izgnanstvo, više je godina proveo u Parizu, gdje je živio bogato i u središtu javne pozornosti. To što je 1851. u znak mržnje obješena njegova lutka učinilo ga je još popularnijim u visokome društvu. Ovaj naočit aristokrat, koji je bio i hrabar vojnik, sjajan jahač i očaravajuće duhovit kozmopolit, postao bi popularan gdje god bi se pojavio. Njegova bogata obitelj priskrbila mu je napokon carevo pomilovanje, pa se mogao vratiti u domovinu.

Godine 1858. Andrássy se vratio u Mađarsku i u godinama ustavnog eksperimentiranja ušao u javni život kao zagovornik nagodbe i Deákov pristaša. Svoje drugove, zatim cara Franju Josipa i njegovu ženu Elizabetu, pa čak i samog Deáka oduševio je svojim privlačnim nastupom i diplomatskim umijećem. Deák nije bez razloga Andrássyja preporučio za mjesto premijera. U njemu je vidio »državnika kojega je poslala providnost«. Što je zapravo Deák mislio pod »providnošću«? Andrássy je, sigurno, bio spretan političar i diplomat, premda su mnogi suvremenici držali da je riječ o čovjeku značajnog talenta, ali ne i o geniju. Sigurno je da je mnogo dugovao svojemu obiteljskom zaleđu, društvenom rangu i domoljubnoj prošlosti. No, Andrássyjev najveći posjed bila je sposobnost da stekne povjerenje i simpatije carskog para koji je živio u hladnoj atmosferi Hofburga. Providnošću se možda mogu nazvati i kvalitete koje su u mladoj kraljici probudile duboku naklonost prema nekadašnjemu Kossuthovu časniku, »lijepom obješenom čovjeku«. Dan nakon austrijskog poraza kod Sadowe Elizabeta je preporučila Franji Josipu da

86

Andrássyja imenuje ministrom vanjskih poslova, ili bar ministrom za Ugarsku, »jer je sada najpotrebnije da se smire prilike u zemlji«.

Kao ugarski premijer Andrássy se pokazao vrijednim najvećih očekivanja. Postigao je teritorijalno jedinstvo zemlje, ponovno pripojio Erdelj i Vojnu krajinu, te utemeljio zasebnu ugarsku vojsku. Ovo posljednje bilo je veliko dostignuće dvadeset godina nakon rata za neovisnost, premda se vojska bitno razlikovala od svoje prethodnice iz 1848.–49. Promijenjeni su znakovlje i zastava, ali njezina opremljenost i borbena spremnost daleko je zaostajala za »zajedničkom« carskom i kraljevskom vojskom. Andrássyjeva je vlada iskovala sporazum s Hrvatima i organizirala javnu upravu, zajedno sa sudstvom. Isto tako, poticala je i pomagala gradnju željeznice i gospodarski razvoj.

Donošenje važnih zakona povezano je s imenom teoretičara i pisca baruna Józsefa Eötvösa. U Zakonu o narodnostima iz 1868. stajalo je da, politički, ugarski državljani pripadaju »jedinstvenoj ugarskoj naciji«, što znači da se nije priznavalo nacionalno postojanje i pravo na autonomiju nemađarskih naroda. Ipak, bio je to, prema tadašnjim standardima, liberalan zakon. Narodnostima je jamčio slobodnu uporabu materinskog jezika na nižim stupnjevima sudskog postupka, javne uprave i obrazovanja. Također im je davao slobodu kulturnog i političkog organiziranja. Zakon o obrazovanju iz iste godine učinio je obveznom osnovnoškolsku naobrazbu i stavio je pod državnu kontrolu. Ipak, taj zakon nije ništa promijenio u pravu narodnosti na obrazovanje na materinskom jeziku ili u njihovu pravu na uporabu vlastitog jezika.

U isto je vrijeme vlada ugušila seljački pokret u Panonskoj nizini i u Transdanubiji. Radničkim vodama koji su demonstrirali u korist Pariške komune sudilo se zbog izdaje. Vlasti su raspustile demokratske krugove, disciplinirale one vojne udruge koje su podržavale duh 1848., čak su željele zabraniti bilo kakvo javno izricanje pozitivna suda izagnanom Kossuthu. To je pomoglo jačanju liberalnog sustava koji je štitio interese zemljoposjednika i gornje srednje klase, i time istodobno pridonosio konsolidaciji Austrougarskog Carstva.

Godine 1871. u Dvorani ogledala u Versaillesu proglašeno je Njemačko Carstvo. Njemačko jedinstvo bilo je stanovita prijetnja Austro-Ugarskoj, i u toj osjetljivoj situaciji Franjo Josip postavio je Andrássyja za ministra vanjskih poslova. Nekada se Andrássyjevo imenovanje pripisivalo njegovu pronjemačkom stavu, premda činjenice upućuju na to da on početkom 1870-ih godina uopće nije volio Bismarcka. Mađarski premijer, koji je njegovao tradicije vanjske politike iz 1848., držao je carističku Rusiju glavnim neprijateljem. Andrássy je isprva smatrao da je njegova glavna zadaća gurnuti Rusiju u pozadinu; Bismarck ju je, s druge strane, želio uvesti u europske poslove.

Andrássy je u početku pokušavao stupiti u savez s Engleskom, ali nije uspio. Shvativši, međutim, stvarnost europske ravnoteže moći, odlučio je promijeniti politiku. Savez ruskog, njemačkog i austrijskog cara kao utvrda konzervativnog poretka bio je jedino jamstvo sigurnosti Monarhije, Preselivši se u ministarstvo vanjskih poslova u Beču, Andrássy je išao stopama Metternicha i Beusta. Brže od svojih prethodnika shvatio je da Austro-Ugarska nema što tražiti na Zapadu: njezina nacionalna politika i ekspanzionističke ambicije smjerale su prema Balkanu.

Izvorno se Andrássy nije protivio težnjama malih balkanskih naroda za 1 autonomijom, ako te težnje ne bi potkopale status quo i dovele do ruske prevlasti na tom području. Jedan po jedan balkanski su se narodi tada dizali protiv otomanske tiranije, a godine 1877. Rusija se latila oružja da im pomogne.

U rusko-turskom ratu te godine sultanovo raspadajuće carstvo pretrpjelo je potpun poraz. Sanstefanskim mirom iz 1878. Rusija je dobila Besarabiju i najveći dio Kavkaza. Bugarska, koju se uglavnom smatralo ruskom marionetskom državom, dobila je ne samo potpunu neovisnost nego i egejsku obalu. Došao je Andrássyjev trenutak; uspio je stvoriti jedinstvenu frontu Engleske, Njemačke i Francuske, koje su bile nezadovoljne izgledima za naglo rusko širenje u jugoistočnoj Europi.

Andrássyje postigao svoj najveći uspjeh na Berlinskom kongresu 1878. Velike su sile srezale ruske aneksije i umanjile ruski utjecaj na Balkanu. Kao protumjera glede onoga što je ostalo,

87

ovlastile su Austro-Ugarsku da okupira Bosnu i Hercegovinu, dvije južnoslavenske zemlje koje su do tada bile pod turskom vlašću. To je područje bilo prvi teritorijalni dobitak Carstva od 1815., i iako je okupacija provedena tek nakon ozbiljnih gubitaka i znatnih borbi, ona je ipak bila dobitak. Andrássy je znao brzo iskoristiti povoljan razvoj događaja i učvrstiti međunarodni položaj Monarhije. Godine 1879. zaključio je obrambeni vojni savez s Njemačkom. Prema tome Dvojnom savezu, Njemačka je bila obvezna pružiti vojnu pomoć Austro-Ugarskoj ako je napadne Rusija.

Tako je Andrássy djelomično uspio postići svoj vanjskopolitički cilj uspostavljanja protuteže ruskom širenju u jugoistočnoj Europi. Cijena koju je za to morao platiti bila je razmjerno visoka. Mađarsko javno mišljenje protivilo se okupaciji Bosne i Hercegovine. Proslavenski je osjećaj izbrisao sjećanje na nekadašnju otomansku okupaciju Ugarske i doveo do vala simpatija za Tursku, koji je prodro čak i u Donji dom parlamenta. S druge strane, vladajući krugovi u Beču nisu bili skloni Dvojnom savezu s Njemačkom i ta se antipatija proširila i na Hofburg. Andrássyju je pala popularnost u narodu, a izgubio je i povjerenje vladajućih krugova.

Andrássyje sporazum s Njemačkom.po.tpišao.2, listopada 1879., a Franjo Josip smijenio ga je sljedećeg daha.

»Ne diraj lava dok spava«

Čim je umro »čovjek kamenoga srca«, carski upravitelj grofovije Bihar, njegovi su se sinovi zakleli na vjernost revoluciji i ratu za neovisnost. Obitelj Baradlay iz snažnog romana Mora Jókaia oblikovana je prema stvarnoj obitelji Tisza. Stariji sin László Tisza umro je na bojnom polju u Moru, a mlađi je sin Kálmán, fizički slabiji, služio revolucionarnoj vlasti do samoga kraja. Izdržao je nevolje egzila, priključio se velikim prosvjedima protiv progona protestanata i sudjelovao u borbama za uspostavu ustavnosti. Nitko nije mislio da će ovaj suhonjavi, teško opisivi kalvinist, čije su naočale i debeli brk činili da izgleda mnogo stariji no što je zaista bio, jednog dana postati stranački vođa.

Tisza je svoju političku poziciju stekao nizom za druge nesretnih okolnosti i nacionalnih nedaća. Nakon što je njegov ujak László Teleki počinio samoubojstvo, Tisza je postao vođa oporbe u Saboru iz 1861., a nakon toga i vođa narodnog otpora. Nije se priključio Deáku nakon njegova zaključenja Nagodbe, smatrajući da je napravio previše ustupaka i time postao odveć nepopularan. »Ako prihvatimo Nagodbu«, rekao je u ožujku 1867., »vjerujem da ćemo biti sretniji i imati manje problema. Mi, koji živimo u našoj zemlji danas, uživat ćemo veću slobodu, ali ćemo onemogućiti ponovnu uspostavu pravno neovisne Ugarske.« Tisza nije bio protiv same Nagodbe, nego radije protiv uvjeta pod kojima je postignuta. Kao vođa lijevog centra u parlamentu, Tisza je 1868. izdao stranački program, »Biharske točke«. U njemu je pozvao na ukidanje izaslanstava i zajedničkih ministarstava. Također je zahtijevao stvaranje neovisne vojske, zajedno s potpuno neovisnim mađarskim financijama i trgovinom.

Tisza i njegova stranka nisu dugo ostali u oporbenim klupama. Rastuća unutrašnja oporba u godinama nakon Nagodbe, zahtjevi manjih naroda za neovisnošću, prijeteći razvoj događaja na Balkanu, stalni deficit i ozbiljne novčane poteškoće, sve je to potkopavalo vladajuću Deákovu stranku. Problem je pogoršavala činjenica da to i nije bila prava politička stranka, već prije savez frakcija koje su dijelile političku vlast. Nakon Andrássyjeva odlaska u Beč, Eötvösove rane smrti (1871.) i umirovljenja boležljiva Deáka, stranka se počela raspadati. Kada je situacija postala toliko opasna da je mogla ugroziti i čitav dualistički sustav Tisza je došao kap spas. Njegova se stranka stopila s vladajućom strankom u proljeće 1875. i on je uskoro postao premijerom. Suvremenici su ga optuživali da je »odbacio Biharske točke« i postao prebjeg. Novije premijer odbacivao te optužbe uz obrazloženje da je njegova domoljubna zadaća preuzeti nadzor nad zemljom u razdoblju krize. »Zemlja« je Tiszi značila posjede zemljišnoga plemstva, a »domoljubna zadaća« je označavala zaštitu dualističkog sustava koji je mogao najbolje sačuvati postojeći politički poredak i koji je, prema Tiszi, osiguravao i opstanak mađarskog naroda.

88

Kao premijer od 1875. do 1890., Tisza je pokazao sjajnu sposobnost taktiziranja u preživljavanju krize i u izbjegavanju zamki koje bi ugrozile dualizam. Po cijenu dosta velikih žrtava, doveo je u red državne financije i obnovio ekonomsku nagodbu 1877. i 1887. Unatoč jakoj oporbi u javnosti, podržao je i okupaciju Bosne i Hercegovine. Kako je to sve mogao učiniti u višenacionalnoj zemlji s pretežito seljačkim stanovništvom i uz postojanje snažne narodne oporbe vlasti?

Ime Kálmána Tisze povezano je s učvršćivanjem političkog sustava dualističke države. Građansko je pravo bilo krajnje ograničeno još od prvoga rješenja 1848., a ovisilo je o imovini i stupnju obrazovanja. Ipak, sa stajališta sustava, broj seljaka i pripadnika niže srednje klase koji su imali pravo glasa bio je prevelik. Da bi spriječio pristaše oporbe da budu izabrani u parlament, Tisza je spretno preinačio izborna ograničenja, uvodeći »izbornu geometriju« koja je favorizirala vladajuću stranku. Zbog toga su se u izbornome procesu javljali agitacija za mjesta u javnoj upravi, podmićivanje glasatelja, korupcija, opijanje i zastrašivanje ljudi. U vrijeme dok se sastajao Donji dom, vladajuća je stranka uvijek imala većinu među 413 članova. Ipak, nije bilo dovoljno da vladajuća stranka može brojčano nadmašiti sve ostale u parlamentu. Vladine je zastupnike trebalo ukalupiti, učiniti ih pokornima, a Tisza je znao kako to učiniti. Lijepim riječima, strogom disciplinom, imenovanjima i općenitom patronažom, Tisza je vladajuću stranku podčinio sebi. Parlamentarni su zastupnici slijedili vođu, »generala Tiszu«, kao vojnici: zbog toga su razloga suvremenici o njima govorili kao o »Mamelucima«. Usto, Tisza je na položaje na državnoj, zemaljskoj i gradskoj razini postavljao sinove osiromašena zemljoposjedničkoga plemstva u sustavu javne uprave koji se neprestano širio. Zahtijevajući određen stupanj profesionalizma od tih namještenika, ojačao je javnu upravu, a time i vladu. U provinciji je doveo u red žandarmeriju, a u glavnom je gradu učvrstio policijske snage.

Što je onda bila svrha parlamentarizma? Zašto se toliko isticala ustavnost? Zar apsolutizam nije bila prikladnija politička forma? Odgovor je da je ustavnost bila bitna za austrougarski dualizam, kao posljedica borbe protiv habsburškog apsolutizma. Konstitucionalizam je štitio Ugarsku od Beča u isto vrijeme legalizirajući vlast koju je nad Mađarima, jednako kao i nad nemađarima, vršio vodeći mađarski politički sloj. »Svaki narod ima ideal koji je ključan za njegovo postojanje. Mađarska je... preživjela prije svega odanošću svojem ustavu.« Taj ideal treba utkati u »monumentalnu zgradu koja će biti izgrađena za dva parlamentarna doma«, rekao je Tisza 1883., kada su izglasovana sredstva za gradnju nove zgrade parlamenta.

U tijeku Tiszina premijerskog mandata ojačao je netolerantni nacionalizam, na društvenoj razini, kao i na razini vlasti. Tisza je ukinuo Slovačku kulturnu udrugu, slomio političke pokrete među narodnostima koje su težile autonomiji, njihove vođe sudski progonio, te jačao obrazovnu politiku mađarizacije. Bio je neosjetljiv za probleme socijalne politike, što je bio zahtjev novoga vremena. Na radnički je pokret gledao kao na proizvod »okorjelih« agitatora, ali je u isto vrijeme bio uvjeren da je polufeudalna ovisnost poljoprivrednih radnika o zemljovlasnicima prirodna. Za Tiszu je to bila stoljetna veza između gospodara i sluge, nešto što je pokušao sačuvati i zakonodavnim putem.

Tijekom Tiszine vladavine nije bilo većih reformi. Quieta non mgvere, ne diraj lava dok spava, bilo je njegovo načelo vladavine. U tijeku 80-ih godina 19. stoljeća, »sretnog vremena mira«, izgledalo je da se to načelo uspješno primjenjuje u praksi.

Postojao je jedan problem, samo jedan s kojim Tisza nije mogao izaći na kraj, problem zajedničke vojske. Carska i kraljevska vojska bila je država u državi. Ona je još uvijek Mađarsku tretirala kao osvojenu provinciju i iskazivala je malo štovanja mađarskim nacionalnim tradicijama i neovisnosti. Javno mišljenje, koje se sporo prilagođavalo dualizmu, nije se moglo pomiriti s prisutnošću njegove silničke vojske. Svakodnevno je dolazilo do incidenata u kojima su sudjelovali časnici Carske i kraljevske vojske, što je javnost držalo u stanju stalne napetosti. U takvom je ozračenju Tisza početkom 1889. iznio nove prijedloge o ugarskoj vojsci. Uz prijedlog da se ona ojača, različite su točke ograničavale pravo parlamenta da je nadzire, a propisivao se ispit iz

89

njemačkog jezika za časnike.Prijedlozi su izazvali opću viku, a pratile su je nebrojene demonstracije. Na kraju ih je vlada

bila prisiljena modificirati, ali je, unatoč tome, izgubila ugled. U roku od nekoliko tjedana godine 1889. pokazalo se koliko je krhko i površno bilo desetljeće mira. Kossuth, koji je povučeno živio u Torinu, osjećao je »spontano pulsiranje narodnih težnji«. Da bi postale povijest, trebala im je samo povoljna klima. »Kada je sve rečeno i učinjeno, veliki povijesni problemi ne mogu se suzbiti. Treba ih riješiti«, pisao je Kossuth početkom 1890.

U ožujku 1890. Kálmán Tisza otišao je s vlasti.

»Idemo prema zemlji slobode«

Stigla je najmirnija godina iz »sretnoga vremena mira«: bučne kampanje za parlamentarne izbore, ekstravagantne proslave, mahnita poslovna aktivnost, spektakularni stečajevi, ozloglašene kartaške igre, galantne pustolovine i tajni dvoboji. Gornje su klase uživale poslijenagodbeni napredak. Zašto se brinuti zbog dvanaestosatnoga radnog dana, desetaka tisuća radnika ili zbog neopisive bijede nekoliko milijuna poljoprivrednih slugu i nadničara? Koga je bilo briga za nekoliko desetaka radnika koji su se povremeno sastajali u kutovima radionica ili u jeftinim gostionicama da bi organizirali i osnivali društva? Zapravo, samo policiju, i to s primjernom temeljitošću. Nakon što je prošao šegrtovanje, radnik bi ili otputovao u inozemstvo na neko vrijeme ili se zapošljavao. Ako bi pristupio nekoj udruzi za uzajamnu pomoć, odmah je postajao objekt policijske pozornosti. Čuvari zakona i poretka posebno su se bojali radnika koji su se upravo vratili iz inozemstva. Sigurno je da su tamo mogli izučiti zanat, ali su se mogli upoznati i sa socijalističkim idejama, vrlo opasnim idejama, bar što se tiče budne policije.

Prije Nagodbe postojalo je samo nekoliko desetaka radničkih udruga za uzajamnu pomoć. One su pomagale radnika ili njegovu obitelj u slučaju hraniteljeve bolesti ili smrti. U ustavnom poretku radničko se organiziranje nije moglo spriječiti i množile su se udruge za samopomoć i samoobrazovanje. One koje su se pod maskom tih problema bavile politikom i zaštitom radničkih interesa zvale su se sindikatima.... Nakon Nagodbe, one su bile osnova na kojoj se razvio radnički pokret. Osnovano 1868., Általános Munkásegylet (Opće radničko udruženje) bilo je prva kišobran-organizacija za takve udruge i radničke kružoke. To je udruženje tijesno surađivalo sa svojim njemačkim i austrijskim pandanima.

Prema prvoj povelji, cilj je Općeg radničkog udruženja bilo »intelektualno unapređivanje radničke klase, čuvanje njezinih materijalnih interesa i njezin razvoj u smislu osposobljavanja radnika ne samo za to da budu korisni članovi države već da postanu građani koji su u stanju uživati u prednostima njezina liberalnog ustrojstva«. Udruženje je željelo izvesti radničku vojsku robova iz »Egipta nadnice« i odvesti je u »obećanu zemlju«. Zvijezda vodilja u to je vrijeme bio Ferdinand Lassalle. Nije prošlo dugo i osnovana je mađarska sekcija Prve internacionale, širilo se Marxovo učenje, a unutar udruženja organizirali su se i socijaldemokrati.

U samo nekoliko godina Udruženje je ojačalo u Budimpešti i u industrijskim gradovima u provinciji. Mihály Táncsics, glasovit demokrat i član parlamenta, pristupio je Općemu radničkom udruženju, kao i određen broj intelektualaca koje su tištali socijalni problemi. Udruženje je bilo posebno aktivno u vrijeme Pariške komune. Organiziralo je uspješne štrajkove i demonstracije te priredilo pogrebne povorke nakon poraza komunara. Zbog tog je razloga država optužila vođe Udruženja za »veleizdaju«. Sudilo se Károlyju Farkasu, metalskom radniku i jednom od organizatora Internacionale, zatim Antalu Ihrlingeru, tiskarskom radniku, Andrásu Esselu, metalskom radniku, te Viktoru Külföldiju i Lajosu Szvobodi, novinarima. Zsigmond Politzer, sveučilišni student i novinski urednik, također je bio pod istom optužbom, zajedno s još 22 osobe. Iako je samo Politzer osuđen, djelovanje je Udruženja zaustavljeno. Opće radničko udruženje raspalo se godine 1872.

Nakon poraza Pariške komune, širom Europe-počela je kampanja protiv radnika-socijalista i

90

radničkih organizacija. U Ugarskoj su podzemne struje pokreta preživjele u malobrojnim sindikatima koji nisu istupali u javnosti, a socijalističke je ideje zagovarao socijalistički tisak. Godine 1873. počela je izlaziti Munkás Heti-Krónika, koju je slijedio list »Népszava« 1877. Ekonomski slom 1873. i duga recesija koja je slijedila također su ometali pokret, koji se oporavio tek potkraj 70-ih godina. U njegovu je oživljavanju ključnu ulogu odigrao Leó Frankel, jedan od vođa Pariške komune koji se 1876. vratio u Ugarsku i koji je postao jedan od pokretača socijalističkog tiska. Iskusan revolucionar i školovani marksist, Frankel je jasno vidio što treba učiniti: povezati ekonomsku i političku borbu i brojčano ojačati pokret. Zajedno sa svojim drugovima osnovao je Magyarországi Általanos Munkáspárt (Opću mađarsku radničku stranku) godine 1880. To je u osnovi bila socijaldemokratska stranka, premda zbog vladine zabrane nije mogla uzeti takvo ime. Partijski je program otvoreno formulirao socijalistički cilj: nacionalizaciju zemljoposjeda i svih sredstava za proizvodnju, ukidanje kapitalističkog sustava nadnica i oslobođenje radnika.

Mađarska opća radnička stranka nije, zapravo, postigla ništa važno, jer okolnosti nisu tome pogodovale. Za 80-e godine bio je karakterističan mir i Tiszina vlada dobro je pazila da buntovni proleterski agitatori ne bi uznemiravali miran život posjedničkih klasa. Sama radnička klasa tek je prolazila kroz razdoblje formiranja; po brojnosti je jedva dosezala 100 tisuća, a bolje plaćeni kvalificirani radnici činili su glavninu organiziranih.

Potkraj stoljeća tri su čimbenika olakšala jačanje radničkog pokreta. Prvo, industrijalizacija Ugarske ubrzala se u tijeku prethodnih dvaju desetljeća. Budimpešta i okolna regija posebno su se brzo razvijali, a s industrijskim razvitkom rasla je i populacija industrijskih radnika. U nekoliko desetljeća glavni su grad okružile tvornice koje su ispuštale guste oblake dima. Drugo, u 80-im godinama pala je poljoprivredna proizvodnja, pa se bitno pogoršao položaj poljoprivrednoga stanovništva. Siromaštvo, nezaposlenost i beznađe života na zemlji, sve je to učinilo ljude spremnima prihvatiti socijalističke ideje koje su sada prodrle i na selo. Treće, socijalistički je, pokret napredovao širom Europe. U mnogim zemljama socijalističke su se stranke formirale na nacionalnoj razini. U ljeti 1989., na stoti rođendan Francuske revolucije, predstavnici socijalista sastali su se u Parizu da bi osnovali novu međunarodnu organizaciju. U Parizu se još jednom čula Marseljeza, ovoga puta sa socijalističkim tekstom. U Beču, Pragu i Budimpešti složno je odjekivalo:

Kapital neće vladati nad nama.On koji živi u prošlosti bit će poražen.Mi idemo prema zemlji slobode.Pravda je naš cilj...

»Doba utemeljitelja«

Ugarska je utemeljena nekoliko puta. Utemeljio ju je kralj Stjepan I. nakon mađarskog osvajanja Karpatskog bazena, te Béla IV. nakon mongolske invazije 1241. Modernu Mađarsku utemeljila je generacija Széchenyja, Kossutha i Deáka. Njih su slijedili drugi, s lopatama, industrijskom opremom i poslovnim duhom. Ta je posljednja skupina osnovala banke i tvornice, sagradila željezničke pruge, gradove i vodovode. Razdoblje od pola stoljeća nakon Nagodbe bilo je doba takvih osnivača.

U razdoblju dualizma između 1867. i 1918. ugarsko je stanovništvo naraslo s 15,4 milijuna na 21 milijun. Obrađene su površine narasle s 25 milijuna na 27 milijuna hektara. Iskrčena je i isušena velika površina zemlje, rijeke Tisa i Dunav regulirane su, močvare u Ecsedu isušene. Na početku tog razdoblja četvrtina je obradive površine bila neobrađena, a na kraju tog razdoblja samo 8 posto. Budući da se obradiva površina povećala za trećinu, i budući da je prosječan prinos povećan dva do tri puta, žetva se utrostručila. Proizvodnja se pšenice povećala od 14 na 42 milijuna kvintala,

91

proizvodnja krumpira od 8,5 na 50 milijuna kvintala, a proizvodnja šećerne repe s 2,3 na 16 milijuna kvintala. Budući da je zemlja trošila samo polovicu vlastite proizvodnje žita, godišnje se do 1900. izvozilo 15 do 20 milijuna kvintala. Žito se sve više slalo u inozemstvo u obliku finoga brašna. Sirenje i napredak mlinarske industrije u Ugarskoj osnivali su se na golemoj proizvodnji žita. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća Budimpešta je imala najveću mlinarsku industriju na svijetu, a tek potkraj stoljeća pretekli su je američki gradovi

Nova poljoprivredna oprema i strojevi pomagali su razvoj te gospodarske grane. Proširila se uporaba parne mlatilice za žito, a mnoštvo je novih strojeva uvedeno u obradu zemlje i žetvu. Kao primjer možemo navesti čelični plug, oranje na parni pogon i mnoštvo sitnijih pomagala.

U tijeku više desetljeća napretka mađarska je poljoprivreda bila dovoljno snažna da može konkurirati prekomorskom žitu, premda su uzgajivači bili teško pogođeni padanjem cijena koje je trajalo dva desetljeća. Mađarsko je vinogradarstvo preživjelo napade filoksere koja je potkraj stoljeća uništila divne vinograde, smanjujući berbu grožđa na četvrtinu nekadašnje. Kriza je pobijeđena nakon smjene stoljeća, kada su zasađeni novi vinogradi. Da bi se spriječio pad profitabilnosti žita, počeo je intenzivan uzgoj stoke. U tom se razdoblju stočni fond povećao od 4,5 na 6,2 milijuna grla unatoč činjenici da je izvoz stoke za klanje porastao između dva i tri puta. Što je još važnije, siva dugoroga stoka koja je cijelu godinu provodila na otvorenom uglavnom je zamijenjena uzgojem crvenopjegavih krava, koje su proizvodile mnogo kvalitetnoga mlijeka. Rezultat toga bilo je golemo povećanje dnevne proizvodnje. Tijekom tih desetljeća udvostručio se broj svinja, pa je u dobrim godinama dosezao sedam milijuna. Klanje svinja zimi postalo je nacionalni običaj, nešto kao posebna prigoda.

Uzlet poljoprivrede potaknuo je razvoj komunikacija i kreditnih olakšica. Kronični nedostatak kredita i kvalitetna transporta, oko čega je gorko jadikovao Széchenyi 1830., sada je postao stvar prošlosti. Dok su u vrijeme rata za neovisnost postojale samo dvije željezničke linije, jedna za Vác ijedna za Arad, između Nagodbe i godine 1913. dužina se željeničkih pruga povećala s 220 na 22 tisuće kilometara. Prevezeni se teret povećao s 3,5 na 72 milijuna tona, a broj putnika s 3,5 milijuna na 200 milijuna. Dok je 1867. u Ugarskoj djelovalo tek šezdesetak malih kreditnih ustanova s ukupnim kapitalom od 700 milijuna kruna, u vrijeme prije prvoga svjetskog rata utemeljena je mreža koja je obuhvaćala 5.000 ustanova, i koja je raspolagala s više od 13 milijardi kruna. Pet najvećih banaka imalo je ključnu ulogu u ugarskoj ekonomiji.

Unatoč smetnjama koje su činile zajednička carinska zona i snažna konkurencija austrijskih i čeških poduzeća, proces se industrijalizacije u Ugarskoj ubrzavao. Kao što se i moglo očekivati s obzirom na prirodne resurse, prehrambena je industrija najviše napredovala, posebice mlinovi, industrija šećera i proizvodnja alkoholnih pića. Strojogradnja je bila na razini drugih dijelova Carstva. Napredak je Ugarske bio posebno impresivan u modernim granama proizvodnje, električnoj i kemijskoj industriji, u kojima je startala istodobno sa svojim zapadnim susjedima.

Činjenice i podaci govore sami za sebe. Nakon Nagodbe novi su poslovi bujali kao gljive nakon kiše: u Ugarskoj je bilo 170 industrijskih dioničkih društava i nekoliko stotina privatnih tvrtki. U njima je radilo manje od 100.000 zaposlenih. Do kraja stoljeća bilo je 2.700 registriranih industrijskih pogona koji su zapošljavali 300.000 radnika i imali godišnju proizvodnju u vrijednosti od 1.500 milijuna kruna. Sljedeće desetljeće i pol svjedočilo je o još dinamičnijem napretku: prije samog rata radilo je 5.500 tvornica, a u njima 600.000 radnika, s godišnjom proizvodnjom od 3.300 milijuna kruna. Na početku tog razdoblja u industriji su bili angažirani strojevi snage 9.000 konjskih snaga, a na kraju su industrijski strojevi imali 900.000 konjskih snaga, što je povećanje od 100 puta. Posebno se brzo industrijalizirala Budimpešta, koja je imala tramvaje, željezničke kolodvore, velike tvornice, dim i radnu snagu. Stanovništvo industrijskih predgrađa Újpest, Kispest, Erszébetfalva i Csepel koja su nedavno bila samo polja naraslo je od četvrt milijuna na više od milijuna u tijeku pola stoljeća. Fizički su radnici činili više od 40 posto te populacije.

Ugarski narodni dohodak triput se povećao u tijeku tog razdoblja, a godišnja stopa rasta od 2,5 posto bila je značajna čak i po međunarodnim mjerilima. Ona je pokazivala da je Ugarska,

92

nekada zaostala poljoprivredna zemlja, postala poljoprivredno-industrijska zemlja koja se brzo razvija.

Koji su društveni čimbenici stajali iza ovoga velikoga skoka naprijed? Na prvome mjestu treba spomenuti vodeći liberalni sloj koji je prepoznao nužnost i korisnost modernizacije i ohrabrio razvoj kapitalizma. Gábor Baross, koji je osnovao Ugarsku državnu željeznicu i tako stvorio moderni transport u zemlji, bio je jedan od njih. Na drugome mjestu, tu je bila velika skupina sjajnih poslovnih ljudi i poduzetnika koji su vodili velike poslove. Ti ljudi nisu bili sentimentalni filantropi. Oni su grubo eksploatirali i tlačili radnike, ali su bar nešto postigli. Henrik Haggenmacher utemeljio je proizvodnju piva i, do određene mjere, mlinarsku industriju; Sándor Hatvani-Deutsch šećerane; Manfréd Weiss kompleks tvornica »Csepel«; Léo Goldberger vodeću tekstilnu tvornicu u zemlji. Inženjeri, tehničari, izumitelji i velik broj odanih eksperimentatora, dali su bitan prinos napretku. U tim relacijama treba posebno spomenuti Andrása Mechwarta, sjajnoga glavnog inženjera tvornice »Ganz«; Tivadara Puskása, izumitelja telefonske komunikacije; Károlyja Zipernowskyja, Ottóa Bláthyja i Miksa Dérija, izumitelja transformatora; Donata Bánkija, izumitelja turbine; Jánosa Csonku, koji je izumio rasplinjač, i stotine drugih.

I na kraju, premda ne i najmanje važno, priznanje za ovaj veliki skok naprijed mora se odati i industrijskim radnicima, poljoprivrednim radnicima, i seljacima koji su se bili primorani prilagoditi kapitalističkoj radnoj disciplini, koji su učili obrte, koji su se upoznali s materijalima i koji su zaista znali što znači raditi. Njihovo umijeće i marljivost izgradili su modernu Ugarsku.

Suton romantizma

U tijeku razdoblja reformi i revolucije, te nakon toga u teškim godinama apsolutizma, nacionalna svijest i javno raspoloženje bili su posve u duhu romantizma. Petőfijeve pjesme, Barabásove i Madarászove slike, Erkelove opere (Hunyadi László i Bánk ban) bile su odgovarajući umjetnički izraz borbi u ratu za neovisnost, i radosti i tuge. Sumnje koje su se pojavile nakon poraza, te traženje smisla ljudske egzistencije formulirane su u Az ember tragédiája (Ljudska tragedija), duboko filozofskom komadu koji je 1860. napisao Imre Madách. Čak je i János Arany, koji je pripadao popularno-pučkoj skupini, od romantizma crpao nadahnuće za epove i balade koje je pisao u tom razdoblju.

Godina 1867. označila je kraj revolucionarne faze. Veći dio vladajućih klasa pomirio se s Nagodbom i tako se uselio u historicističku javnu zgradu austro-ugarskog dualizma. Stigla je otrežnjavajuća epoha postavljanja temelja i izgradnje. Barun Jószef Eötvös, istaknuti pisac, mislilac i ministar obrazovanja, postavio je temelje kapitalističkoga obrazovnog sustava. Agoston Trefort nastavio je njegovo djelo na tom području. Tijekom tog razdoblja broj se osnovnih škola povećao s 13.000 na gotovo 17.000, a standardi su bitno unaprijeđeni. Broj se učitelja udvostručio, a udio se državnih i mjesnih škola povećao s 3,5 posto na 28 posto svih škola. Dok u vrijeme Nagodbe polovica ukupnoga broja od 1.1 milijun djece u školskoj dobi uopće nije išla u školu, 1914. samo 10–15 posto djece nije pohađalo školu. Broj učenika srednjih škola također se udvostručio. Na početku tog razdoblja jedino se mađarsko sveučilište, dosta provincijsko, proširilo, a utjecajni političari i ljudi znanosti utemeljili su modernu mrežu fakulteta, Medicinski fakultet i budimpeštanske umjetničke akademije stekle su visok ugled u Europi. Tehničko sveučilište u Budimpešti osnovano je 1871. Godinu dana poslije otvoreno je i Sveučilište Franje Josipa u Kolozsváru, a na kraju tog razdoblja nastala su i sveučilišta u Debrecinu i Požunu. Tih su godina osnovane Akademija lijepih umjetnosti (1872.) i Muzička akademija (1875.), da se i ne spominju fakulteti pravnih i veterinarskih znanosti, muzeji, knjižnice, te niz budimpeštanskih i provincijskih kazališta koja su nastala nakon otvaranja Narodnog kazališta u razdoblju reformi.

Sve u svemu, kulturni su standardi bitno unaprijeđeni: udio nepismenih u ukupnome stanovništvu pao je s dvije na jednu trećinu. Ipak, kulturni su se sadržaji vrlo sporo mijenjali. U poeziji se popularno-pučka tendencija koju su utemeljili Petőfi i Arany nastavila u djelima

93

netalentiranih epigona, dok je romanopisac Mór Jókai pisao i popularizirao romantična djela. Njegovi romani A Rab Ráby (Neobična priča o Rab Rábyju), Egy magyar nábob (Mađarski Krez), Kárpáthy Zoltán, Az új föídesúr (Novi zemljoposjednik), A kőszívű ember fiai (Sinovi čovjeka kamena srca), Az arany ember (Čovjek zlatnog dodira), Fekete gyémántok (Crni dijamanti), izrazili su najfinije domoljubne i junačke vrline. U to spada i strasna ljubav prema slobodi, nesebičnost i viteštvo. Jókaievi su romani bili prirodno prošarani bezbrojnim anegdotama, veseljem i domoljubnim bolom. Taj je pisac postao popularan kao nitko prije njega. On je bio više od pisca, izdavača i političara: bio je predstavnik nacije, najveći pripovjedač i prosvjetitelj tijekom pola stoljeća. U tom je razdoblju bilo mnoštvo lijepih i plemenitih stvari, ali i velikih samoobmana. Bilo je to razdoblje koje bi bilo imalo više koristi od trijezne samospoznaje nego od romantizma.

Jókaijev istaknuti nastavljač Kálmán Mikszáth također je počeo pišući kratke priče i uzbudljive pripovijesti u romantičnoj tradiciji: Tóth atyafiak (Slovački prostak), A jó palócok (Dobri Palots), Szent Péter esernyője (Kišobran Svetog Petra), Beszterce ostroma (Opsada Besztercea). U tim je djelima radnja izatkana oko anegdota i velikih prevara koje su stožer radnje.

Poslije, međutim, Mikszáthove anegdote postaju gorče i okreću se protiv dekadentna i razuzdana plemstva. Kratke priče i romani koje je pisao potkraj stoljeća često su portretirale, u satiričnu raspoloženju, propadanje nekada moćnoga mađarskoga plemstva.

Romantizam je cvjetao i na pozornici, i to ne samo onoj Narodnog kazališta. U kazalištima u kojima su velik uspjeh postizali popularni komadi romantizam je također bio omiljen. Suosjećajno portretiranje života običnih ljudi smjeralo je prema romantičnoj idili, čak i u kasnim radovima začetnika tog žanra, Ede Szigligetija i Jószefa Szigetija. Sedamdesetih godina 19. stoljeća popularni su se kazališni komadi pretvorili u seljačke »mjuzikle« s pjesmom i plesom koji su uljepšavali pozadinu pretvaranja seljaštva u građanstvo i predstavljali spektakularnu i patvorenu bliskost s folklorom. Sve što se može reći o toj produkciji jest to da je Lujza Blaha, »mađarski slavuj«, postigla njome slavu. Glede slave i bogatstva mogla je parirati velikim dramskim umjetnicama, glumicama Mari Jászai i Emiliji Márkus.

Tri su desetljeća slavne povijesne slike Viktora Madarásza, Bertalana Székelyja, Mora Thana i Gyule Benczúra obnavljale domoljubni entuzijazam mađarske povijesti, a to su činile velikom umjetničkom snagom. Ipak, čak je i u slikarstvu počela blijedjeti privlačnost romantizma. Nije bilo slučajno što je vrlo popularni slikar poslijenagodbenog razdoblja bio Mihály Munkácsy, koji je upotrebljavao naturalističke tehnike i čije žanrovsko slikarstvo Siralomház (Prokleta ćelija) i Tépéscsinálók (Tkalci) te slike s povijesnom i religijskom tematikom Krisztus Pilátus előtt (Krist pred Pilatom) i Milton sadrže i neke dojmljive realistične elemente. U njegovim kasnim radovima, poput »Dolaska Mađara« i »Ecce homo« čak ni njegova sjajna slikarska vještina nije mogla prikriti ispraznu teatralnost kasnog romantizma. Istinski moderan slikar fin de sièclea bio je tada gotovo nepoznati Pál Szinyei Merse, koji je u svojim velikim slikama Majális (Svibanjski piknik) i A csalogány (Slavuj) otkrio zrak, svjetlost i boju istodobno s francuskim im-presionizmom.

Ferenc Liszt, veliki genij tog doba, radio je do sredine 80-ih godina prošloga stoljeća. Njegove mađarske rapsodije, mađarske skice, i csárdás učinili su mađarsku glazbu poznatu širom svijeta, a utrli su put i uporabi narodne glazbe u skladanoj glazbi. Ferenc Erkel bio je još uvijek aktivan na početku tog razdoblja, premda njegove nove opere »Dózsa György« i »Brankovics György« (Đurađ Branković) nisu stekle popularnost. Glazbeni se život potkraj stoljeća istrošio i Mađarima je bilo teško izabrati između zapadnjačke glazbene kulture i novoskladane pseudonarodne mađarske pjesme.

Mađarska kultura s kraja 19. stoljeća nestalna je slika. Unatoč važnim dostignućima masovnog obrazovanja i utemeljenju mreže kulturnih ustanova, na mnogim su se područjima vidjeli znakovi stagnacije i opadanja. Doduše, ljudi velikog talenta poput Jókaia, Erkela, Munkácsyja i posebno Liszta uveli su i održali visoke umjetničke standarde. Ipak, klasa koja je njegovala kulturu, nekadašnje zemljišno plemstvo, bila je u opadanju zajedno s nacionalnim romantizmom. Romantično je sunce još uvijek sjalo, ali već se bližio suton.

94

Potkraj ovog razdoblja Budimpešta je postala velegrad. Imala je znatnu srednju klasu, inteligenciju europskog izgleda, i radničku klasu. Ti se slojevi više nisu zadovoljavali zastarjelim ukusima i praznom kulturom plemstva koje je bilo okrenuto prošlosti.

Tisućljeće

Oko 1890. počelo se događati nešto važno. Snažni premijer Kálmán Tisza izgubio je vlast, a oporba je u zemlji ojačala. Osnovana je Socijaldemokratska stranka i socijalističke ideje prodrle su i u udaljena sela Panonske nizine. Krvave su pobune izbile u grofovijama Békés i Csongrád, u »olujnom kutku« jugoistočne Ugarske, a gradovi Orosháza, Békéscsaba i Hódmezővásárhely bili su zapleteni u svoje nemire. Bezemljaši i sirotinja, primjerice nadničari i žeteoci, tražili su više nadnice, bolje uvjete rada i prava. Ti su ljudi stvorili socijalističke organizacije i zakleli se na vjernost crvenoj zastavi. Prva reakcija vlasti bila je proglašavanje izvanrednoga stanja u Panonskoj nizini i primjena sile. Ipak, pokušala je primijeniti i suptilniji pristup. U to vrijeme ministar financija Sándor Wekerle počeo je dovoditi u red državne financije, nastavljajući svoje djelo i kada je postao premijer 1892. Prihvaćajući zlatni standard, stabilizirao je austro-ugarsku zajedničku valutu, krunu. (Jedan američki dolar bio je tada 4.935 kruna.) Te su godine svjedočile o posljednjem oživljavanju mađarskih liberalnih tradicija koje su potjecale iz doba reformi, i unatoč žestoku protivljenju Franje Josipa, Bečkog suda, utjecajnih konzervativaca i vodećega svećenstva, Wekerleova vlada bila je u stanju ishoditi značajne liberalne zakone. Ozakonjenje građanski brak i uvedena je državna registracija rođenih, vjenčanih i umrlih. Usto, zajamčena je sloboda vjeroispovijesti, poput jednakosti judaizma s ostalim vjerama.

Wekerle je dobro vodio ekonomsku politiku, a usto je bio i popularan, kao što se može reći i za Dezsőa Szilágyija, liberalnog ministra sudstva velike erudicije. Isto vrijedi i za grofa Albina Csákyja, ministra obrazovanja. Vrlo je cijenjen bio i ministar prometa Gábor Baross, koji je gradio pruge i koji je umro 1892. Unatoč tome, Wekerleova vlada trajala je samo dvije godine. Na pogrebnoj svečanosti Lajosa Kossutha 2. travnja 1894. došli su do izraza stvarni osjećaji narodnog nezadovoljstva. U isto su vrijeme i Rumunji svijetu iskazali svoje nezadovoljstvo kada su studenti bukureštanskog sveučilišta izdali memorandum o lošem položaju svoje subraće u Ugarskoj. Sve konzervativne skupine, političke stranke i vjerske sekte sada su se okrenule protiv Wekerlea. Njegova tolerantna i liberalna politika postala je neprihvatljivo općenita, pa je i sam car bio nezadovoljan. Ravnoteža prošlosti bila je narušena: .1,4,. siječnja. 1895. barun Dezső Bánffy imenovan je premijerom.

Godine 1896. slavilo se tisuću godina mađarskog osvajanja Dunavskog bazena. Svečanosti, za koje se zemlja pripremala cijelo desetljeće, odvijale su se s velikom pompom, a služile su i zato da vrate ravnotežu i prikriju probleme.

Zemlja je sada gledala u proteklo tisućljeće puno bitaka. Smještena na europskom raskrižju, među većim narodima, često je i sam njezin opstanak bio u pogibelji. Mađarska pozicija među državama, narodima i kulturama uvijek je bila periferna i to je dovodilo do potlačivanja. Unatoč svim povijesnim mijenama, Mađari su se istodobno borili za opstanak, prihvaćanje europske kulture i vlastito prihvaćanje. Na kraju 19. stoljeća Ugarska je mogla pogledati unatrag na razdoblje mira obilježeno gospodarskim napretkom, grozničavom izgradnjom i kulturnim postignućima. Nacija je zaista s ponosom mogla obilježiti tisuću godina svoje povijesti i pola stoljeća svojega kapitalističkog razvoja.

Organizatori su tih svečanosti, ipak, pretjerali s ponosom, kao i vlasti, službene institucije i tisak. Događaji su se uskoro pretvorili u razmetanje velikoga stila. Fin de siècle upotrijebio je tisućljeće da bi popularizirao državnu moć i da bi u kamenu, željezu i riječima obnovio iluziju o mađarskom carstvu.

U ponoć na Silvestrovo 1895. zvona su istodobno zvonila u cijeloj zemlji. Svaki grad i svako selo bez obzira na veličinu, slavili su obljetnicu. U travnju je parlament na svečanoj sjednici

95

komemorirao mađarsko osvajanje Karpatskog bazena, zahvaljujući providnosti, princu Árpádu i Franji Josipu za njihov milostiv doprinos. Dana 2. svibnja kralj je usred velikoga sjaja i u nazočnosti glavnih dostojanstvenika Austro-Ugarskog Carstva otvorio tisućljetnu izložbu u današnjemu gradskom parku, koja je bila zamišljena i postavljena posebno za tu prigodu. Izložba je svakako bila impresivna i pokazivala je veliki mađarski gospodarski i kulturni napredak, kao i njezino relativno bogatstvo. Učinak je izložbe pojačan brojnim važnim objektima koji su tada otvoreni. Nagykört (Veliki bulevar) otvorenje za promet, proradila je prva električna podzemna željeznica u Europi, a otvorenje i Most Franje Josipa (današnji Most slobode). Istodobno je počela obnova kraljevske palače u Budimu i Trga heroja, gdje su sagrađeni memorijalna kolonada i Muzej lijepih umjetnosti. Jedna sjajna proslava slijedila je drugu. Misa zahvalnosti uz Lisztovu »Krunidbenu misu« održana je u crkvi svetog Matijaša, u tijeku koje se naciji obratio prestolonasljednik.

Dana 8. lipnja obilježena je godišnjica krunidbe kralja Stjepana I. To je bio posebno grandiozan događaj. Predstavnici grofovija i gradova pojavili su se u pratnji konjanika, zajedno s članovima aristokracije u mađarskim svečanim nošnjama. Zajedno s predstavnicima institucija i udruženja, ta je povorka krenula budimpeštanskim ulicama noseći zastave i transparente. U novoformiranu parlamentu na obalama Dunava Dezső Szilágyi govorio je o značenju jedinstva nacije i kralja. To je, prema njegovu mišljenju, vječno jamstvo drevne slobode i jedinstva mađarskog naroda.

Nešto poslije, Franjo Josip, kojega su pratili srpski i rumunjski kralj, otvorio je usavršeni Đerdap (dunavski tjesnac koji je bio zajednička granica Austro-Ugarske, Srbije i Rumunjske). Plovidba kroz taj tjesnac bila je opasna dok mađarska vlada nije poboljšala uvjete. Sud i diplomatski zbor veći su dio godine proveli u Budimpešti, gdje se održavalo i godišnje zasjedanje izaslanstava. Zaista se činilo da je oživjelo idilično Kraljevstvo kralja Matijaša. Ipak, blještava svjetla tisućljetne svetkovine pogažena su ujesen i u novoj se godini sve nastavilo po starom. Godina 1896. donijela je burne parlamentarne izbore i političke bitke, uz jačanje radničkog pokreta. Sljedeće su godine zaredali štrajkovi među žeteocima i pojačana je aktivnost seoskih socijalista u Panonskoj nizini i u Tiszántúlu. Otuda se pojavio i prvi program za podjelu zemlje osiromašenom seljaštvu. Taj razvoj nije prošao nezapažen: ruralne su socijaliste žandari hvatali i odvodili u zatvor, a vođe pokreta industrijskih radnika policija je protjerala iz glavnoga grada. Socijalistički je tisak bio zabranjen, a štrajkovi žetelaca zakonski su zabranjeni.

Siromašni slojevi, radnici i nacionalne manjine mrzili su čvrstorukaška rješenja Bánffyjeve vlade, i snažno su se i odlučno suprotstavili. Parlamentarnoj se oporbi također nije sviđala Bánffyjeva okrutna politika, a i sama je od nje trpjela. Parlament je oborio Bánffyja potkraj 1898.

Mađarska je u 20. stoljeće ušla s gomilom neriješenih socijalnih i nacionalnih problema. Do toga vremena čitavo Habsburško Carstvo bilo je potkopano proturječjima koja su prijetila i samom njegovu opstanku.

Narodi i narodne manjine u dualizmu

Još od srednjega vijeka sedam naroda: Slovaci, Rusini, Rumunji, Nijemci, Srbi, Hrvati, Mađari i neke raštrkane manjine živjeli su jedni pored drugih u Ugarskoj. Već smo vidjeli kako su susjedski suživot tih naroda i njihov savez protiv Turaka završeni širenjem habsburške vlasti. Habsburško je Carstvo bilo višenacionalnu, a vlast je držala njemačka vladajuća klasa koncentrirana u Austriji. Od 18. stoljeća u Europi je napredovao nacionalizam; nacionalna je svijest tih naroda jačala, a nacionalne su kulture procvale. S vremenom su čak i mali narodi željeli stvoriti vlastite nacionalne države, i takav je razvoj imao ozbiljne posljedice za Habsburško Carstvo. Sukobi među tim narodima zaoštrili su se od 1848. do 1849. i u vrijeme mađarske revolucije. Pobjedom Austrije, zajedničko neprijateljstvo među nenjemačkim etničkim skupinama stvorilo je određen osjećaj zajedništva među njima, premda su problemi ostali neriješeni, čak i u godinama austrijskog

96

apsolutizma.Nagodba je 1867. stvorila novo stanje. Glavni razlog zašto su mađarski vladajući krugovi ušli

u taj savez s Habsburgovcima i austrijskim vladajućim krugovima bilo je očuvanje vlastitih teritorija i političke moći. Nagodba je također služila očuvanju mađarskog gospodstva nad nemađarskim manjinama koje su živjele u Ugarskoj. Tijekom pregovora koji su doveli do Nagodbe, a još više nakon što je ona stupila na snagu, politički vođe nemađarskih naroda prosvjedovali su protiv sporazuma koji je uzeo u obzir samo austrijske i mađarske interese. Doduše, 1868. Ugarska je donijela Zakon o narodnostima koji je imao zaštititi nemađare u zemlji, a iste je godine postignut i sporazum s Hrvatima, koji su tada mogli uživati ograničenu autonomiju unutar Ugarske. Ipak, Zakon o narodnostima bio je uglavnom mrtvo slovo na papiru, a tek mnogo godina poslije mađarsko veleposjedničko plemstvo i mađarska javnost prihvatili su neznatne ustupke Hrvatima. Drugi su narodi i dalje izražavali svoje nezadovoljstvo. Glavna je pritužba bila da zakonodavstvo nakon Nagodbe nije uspjelo priznati zasebne narodne identitete i dati autonomiju i politička prava koja bi njome bila zajamčena.

Pitanje nije bilo u tome hoće li se narodima dopustiti da napisu peticiju na srpskom, hrvatskom, slovačkom, rumunjskom ili njemačkom, nego »hoće li na osnovi samouprave sela, gradovi i grofovije nositi pečat zasebnih narodnih identiteta«, smatrao je srpski liberal Mihajlo Polit. Drugim riječima, cilj mora biti autonomija manjina i nijedan građanin ne smije biti »strancem u vlastitoj zemlji«. Pod učvršćenim dualističkim sustavom političke stranke narodnih manjina imale su malo izgleda za uspjeh. Premda su se manjine smjele koristiti svojim materinskim jezikom i razvijati vlastita ekonomska i kulturna udruženja, vladajući mađarski nacionalizam sve je više prodirao u obrazovanje. Nakon nekoliko godina neuspješnih napora, stranke koje su predstavljale narodne manjine ugasnule su. Prva je bila rumunjska, a slijedile su je ostale. Stranke su postale pasivne, sužavajući svoju aktivnost na područje kulture i očuvanje nacionalne ideje.

Posljednja četvrtina 19. stoljeća ipak je donijela važne promjene u gospodarskoj situaciji i socijalnoj strukturi narodnih manjina. Moderne kapitalističke metode u poljoprivredi, zajedno s modernim prometom i bankovnim olakšicama dosegnule su središnje i južne žitorodne ugarske krajeve. U isto su vrijeme stigle i ostale popratne pojave industrijalizacije i civilizacije. Do smjene stoljeća planinska istočna periferija i Erdelj također su se otvorili. U 25 godina koje su prethodile izbijanju prvoga svjetskog rata čak su i te rubne regije doživjele širenje mreže željezničkih pruga. Nastali su industrijski koncerni, a banke su se utrostručile ili učetverostručile i glede broja i glede raspoloživa kapitala. S gledišta i ekonomskog i političkog razvoja, treba posebno spomenuti slovačku Tatru, rumunjsku Albinu i Victoriu te srpske kreditne zadružne mreže. Nova industrijska naselja i industrijska područja cvjetala su u Slovacima naseljenoj gornjoj Ugarskoj, kao i u Banatu i sjevernom Erdelju.

Zbog ekonomskog razvoja srednja je klasa postala snažnija među nacionalnim manjinama, a u manje razvijenim područjima srednja se klasa pojavila prvi put. Rast te klase značio je početak pretvaranja seljaštva u građanstvo, a pojavila se i radnička klasa. Unatoč značajnom razvoju rumunjsko i rusinsko društvo ostalo je pretežno agrarno. Udio Rumunja, odnosno Rusina zaposlenih u industriji bio je 8, odnosno 5 posto. Samo 4,5 posto Rumunja i 1 posto Rusina živjelo je u gradovima. Razvoj građanstva više je uznapredovao u slovačkom, srpskom i hrvatskom društvu. Samo 70 do 75 posto tih naroda radilo je u poljoprivredi, a udio je zaposlenih u industriji, trgovini i prometu porastao na 15 do 20 posto. Pismenost je najveća bila među Srbima, Slovacima i Hrvatima: inteligencija tih naroda imala je važnu ulogu. Srbi su imali priličnu zemljovlasničku klasu i imućnu srednju klasu, Slovaci su isto tako imali razvijenu srednju klasu, a Hrvati su imali cjelovitu socijalnu strukturu. Budući da su im nedostajali zemljovlasnička aristokracija i sitno plemstvo, društva manjih naroda bila su demokratičnija od mađarskog. Njihova je srednja klasa bila manje sklona prihvatiti vrijednosti nižega plemstva, i bila je bliža nižoj srednjoj klasi i seljaštvu. U isto vrijeme buržoazija u tim etničkim skupinama nije bila glavni neprijatelj i tlačitelj seljaštva i radničke klase: to je obilježje pripadalo velikim austronjemačkim, i posebice mađarskim

97

zemljoposjednicima i kapitalistima općenito. Posljedica je toga bila da je manjim narodima bilo lakše iskovati nacionalno jedinstvo da bi se suprotstavili vladi i vladajućim krugovima nego samim Mađarima.

Velike gospodarske promjene, strukturna transformacija društva i sve dublja kriza dualističkog sustava na prelasku stoljeća bili su povoljni uvjeti za borbu nacionalnih manjina. Takozvani Memorandumski proces iz 1894. u kojemu su sudjelovali vođe Rumunjskoga narodnog odbora uzrokovao je znatne nesuglasice. Taj proces, kao i kongres narodnih manjina održan u Budimpešti 1895., pokazao je ne samo oživljavanje nego i snagu nacionalnih osjećaja među nemađarima. Početkom dvadesetog stoljeća sve stranke manjinskih naroda postale su aktivnije i jače su se uključile u politički život. Iza ove promjene skrivala se smjena generacija i sudjelovanje novih klasa u politici: položaje u Crkvi i u hijerarhiji srednje klase preuzeli su demokratskiji i svjetovniji elementi. Iznad svega stranke manjinskih naroda sada su nastojale proširiti narodnu bazu svojih glasača i steći potporu radnih klasa. Slijedom toga u njihovim su se novim programima isticale gospodarske i društvene reforme, te demokratska i politička prava. Zahtjev za nacionalnom neovisnošću nije bio prenaglašen, i to je, u svakom slučaju, u prvim godinama dvadesetoga stoljeća izgledalo kao udaljeni cilj. Želja da se Austro-Ugarsko Carstvo pretvori u federaciju izgubila je važnost, a nigdje se nije otvoreno govorilo o odcjepljenju.

U slovačkom pokretu redakcija lista »Hlas« označivala je orijentaciju prema Česima, narodu koji je bio pod austrijskom, a ne mađarskom vlašću. Te su novine podržavale Pavola Blahoa i Vavroa Šrobára, dok je Milan Hodža izašao s programom Demokratske seljačke stranke, a Andrej Hlinka s alternativom u obliku Katoličke narodne stranke. U vrijeme njegova oživljavanja Rumunjski su narodni odbor vodili Aurel Vlad, Alexandru Vaida-Voievod i Teodor Mihali, premda su tu ulogu sve više preuzimali pisac i pjesnik Octavian Goga i istaknuti političar Iuliu Maniu. Radikalna stranka, popularna među Srbima, slijedila je populističko-seljačku liniju Jaše Tomića. Što se tiče stranaka, Hodžina i Tomićeve surađivale su sa snagama mađarske demokracije. Hrvatsko-srpska koalicija formirana 1905. predložila je savez s mađarskom oporbom i održavala je s njom dobre odnose. No, kada je oporba u mađarskoj osvojila vlast nastavljajući nacionalističku politiku prijašnjih vlada, stanje se promijenilo. Godine 1908. Austro-Ugarska je pripojila Bosnu i Hercegovinu (područje naseljeno Srbima), a nova mađarska vlast to je podržala. Mađarsko neprijateljstvo prema autonomnoj državi Južnih Slavena kojoj bi baza bila neovisna Srbija time je jasno iskazano.

Premda nacionalne stranke srednje klase nisu bile u stanju doći čak ni do privremena sporazuma, postojala je tijesna suradnja radnika i seljaka različitih narodnih skupina. Slovački, srpski, rumunjski i mađarski radnici borili su se rame uz rame u Seljačkoj socijalističkoj stranci Istvána Várkonija protiv zajedničkih tlačitelja. Pokret je bio organiziran tako da pokrije cijelu zemlju i izazove štrajkove među žeteocima. U Ugarskoj, za razliku od Austrije, održalo se jedinstvo Socijalističke stranke i sindikalnog pokreta, čak i kada su u okviru Socijalističke stranke početkom 20. stoljeća formirane zasebne slovačka, rumunjska i srpska sekcija i agitacijski odbori.

U tijeku tog razdoblja kultura manjinskih naroda prošla je kroz velike promjene. Najvažnije je to što su se bitno proširili pismenost i osnovno školovanje. Kulturna udruženja poput Matice slovenske imale su važnu i naprednu ulogu. Nakon zabrane ove posljednje, lokalna udruženje poput rumunjske »Astre« i Matice srpske nastavile su svoju borbu. Ona su uspješno njegovala jezike i književnosti svojih naroda, proučavale povijest i ohrabrivale narodnu umjetnost. Tisak manjinskih naroda također je bio djelotvoran: prije prvoga svjetskog rata bilo je 15 rumunjskih, 15 srpskih i hrvatskih i 13 slovačkih dnevnih novina, kao i nekoliko književnih i znanstvenih časopisa, koji su izlazili unutar ugarskih granica. Zahvaljujući najviše tome razgranatome kulturnom djelovanju rasle su kulturna razina i nacionalna svijest manjinskih naroda. Oni su bili sve spremniji za vrijeme kada će prvi svjetski rat stvoriti preduvjete za nacionalnu neovisnost i nove saveze.

98

Lice Ugarske

Tisućgodišnje su svečanosti bile događaj uglavnom za mađarske više klase, a sudjelovanje običnih ljudi u proslavama bilo je gotovo zanemarivo. Društvo koje je u dvadeseto stoljeće ušlo u slavljeničkom i optimističnom raspoloženju bilo je kapitalističko glede temeljnih društvenih odnosa i strukture zaposlenih. Mađarsko je društvo steklo u osnovi građanski karakter, premda su preživjeli ostaci feudalizma u obliku aristokracije i sitnoga plemstva. U takvome društvu glavna crta podjele nalazi se između viših klasa i puka, ali ovdje se mogla zamijetiti i razlika između povijesnog dijela više klase i novopridošlih u tu klasu.

Na vrhu društvene piramide stajala je aristokracija, sastavljena od bogatih zemljoposjednika obdarenih prinčevskim, grofovskim, barunskim naslovima. Dodjeljivanjem i darovanjem plemićkih položaja u razdoblju između Nagodbe i prvoga svjetskog rata znatno se povećao broj obitelji koje su nosile plemićke naslove, premda su prije samo tri obitelji nosile prinčevski naslov, 91 grofovski naslov i 113 barunski naslov. Šest stotina obitelji imalo je posjede veće od 600 hektara (oko 1.500 akri). Stotinu osamdeset i četiri obitelji imalo je posjed veći od 6.000 hektara (oko 15.000 akri); ti su se veliki posjedi tada zvali latifundije. Plemstvo je još uvijek zauzimalo vodeće položaje u političkom životu, vojsci, diplomaciji, a mnoštvo aristokrata imalo je ulogu počasnih direktora velikih tvrtki. Plemstvo je živjelo odvojeno od ostalih društvenih slojeva. Živeći u udaljenim ladanjskim kućama ili u gradskim rezidencijama, zabavu je tražilo u vlastitim klubovima, sklapajući brakove isključivo unutar vlastite klase. Kao klasa lojalno je podupiralo habsburšku dinastiju. U socijalnome smislu najbliže aristokraciji bilo je niže seosko plemstvo koje je imalo 100 do 150 hektara zemlje po obitelji i koje je čvrsto pripadalo gornjoj klasi mađarskoga društva na nacionalnoj i lokalnoj razini. Te su zemljovlasničke klase uživale najveći društveni prestiž, a njihovi su članovi popunjavali važna mjesta u vladi i u javnoj upravi.

Ipak, mnoge sitnoplemićke obitelji izgubile su u tijeku ovog razdoblja dio ili čak čitave svoje posjede. Onaj dio seoskog plemstva koji nije bio u stanju prijeći na kapitalističku poljoprivredu teško je mogao gospodarski opstati na svojim imanjima, pa je napustio poljoprivredu. Zaostajući u procesu buržuizacije, oni su se zaposlili u javnoj upravi. Zapravo, regrutiranje nižega plemstva na te položaje bilo je toliko masovno da je ta klasa postala potporanj birokratskog aparata koji je kapitalistička Ugarska u to vrijeme trebala. Niže je plemstvo u velikoj mjeri popunilo i redove inteligencije, što se odrazilo na karakter i izgled toga sloja. Pogled na svijet nižega plemstva združivao je plemićko samoljublje sa snažnom povijesnome sviješću. Bilo je tu i domoljubnih osjećaja, koji su se sve više pretvarali u nacionalizam, te ljubav prema slobodi prvog naraštaja reforme koji su se brzo pretvarali u konzervativizam. Antidemokratsko stajalište zemljoposjednika također je bilo izrazito, zajedno s vrijednosnim sustavom koji je isticao zasluge zemljovlasništva, poljoprivrede, političkoga djelovanja i javne uprave. Cijenile su se i intelektualne karijere. No, sve vrste javnih službi poput poslovnog ili trgovačkog djelovanja bile su neomiljene, o fizičkom radu da se i ne govori.

Veliki dio srednje klase i, poslije, niže srednje klase, bilo je njemačkog podrijetla ili porijeklom iz drugih narodnih skupina. Ti su ljudi činili većinu bijelih ovratnika i intelektualaca početkom dvadesetoga stoljeća, a oponašali su izgled i način života nižega plemstva. Na kraju tog razdoblja broj zaposlenih u spomenutim zanimanjima prelazio je 300.000, a zajedno s članovima obitelji, taje sredina obuhvaćala milijun ljudi. Ne samo politički utjecaj već i sama veličina činila je ovu skupinu važnim čimbenikom mađarskoga društva.

Tijekom ovog razdoblja najbogatiji i najutjecajniji dio srednje klase (mala skupina bankara, tvorničara i velikih poduzetnika) dostigao je velike zemljovlasnike na vrhu društvene piramide. Podrijetlom mnogi od tih ljudi nisu bili etnički Mađari, jer takva poduzetnička srednja klasa nije ni mogla izrasti iz još uvijek postojećega feudalnog društva u zaostalim i poljoprivrednim područjima Ugarske. Obično su poduzetnici bili Židovi koji su se naselili u Ugarskoj u prvoj polovici 19. stoljeća ili Nijemci, poslovni ljudi ili tehnički stručnjaci koji su u Ugarsku došli između 1800. i

99

1900., premda su neki bili mađarizirani potomci, grčkih, srpskih i armenskih trgovaca koji su se u zemlju doselili u 18. stoljeću. Golemo bogatstvo tih ljudi bila je obilata naknada za njihovo nisko podrijetlo. Za vladavine Franje Josipa nekoliko stotina takvih obitelji steklo je plemićke titule, a oko pedeset obitelji, među kojima 28 židovskih, steklo je rang baruna. Većina je kupovala posjede, palače i pretke za svoje potomstvo. Tako su oni postali pravi mađarski aristokrati koji su odijevali mađarsku svečanu nošnju i nosili počasni mač u svečanim prigodama.

Viša srednja klasa tako se asimilirala s tradicionalno vodećim klasama u javnom životu, i društvenom životu više klase. No, u poslovnim aktivnostima sačuvala je svoje građanske vrline, čiji su dio podjednako bili surovo stjecanje i akumulacija, kao i stroga radna etika, odličan poslovni smisao i upuštanje u poslovni rizik. Istaknuti industrijalci i bankari bili su Zsigmond Kornfeld, Leó Lánczy, Manfréd Weiss, Sándor Hatvany-Deutsch, Henrik Haggenmacher, Leó Goldberger, obitelji Fellner, Brüll i njihovi suradnici. Ti su ljudi bitno pridonijeli modernizaciji mađarskog gospodarstva, razvoju modernoga bankovnog sustava i industrije.

Najveći dio srednje klase činili su trgovci, sitni proizvođači, glumci, te fakultetski obrazovani stručnjaci. U tijeku tog razdoblja oni su postali brojniji, bogatiji i posjednici sve većih površina zemlje. To nije vrijedilo samo za Budimpeštu nego i za trgovinska i industrijska središta širom zemlje. Ti su članovi srednje klase sebi priskrbili važne položaje, premda je njihova moć da utječu na važne političke i ekonomske odluke ostala ograničena.

Što je, dakle, činilo jedinstvenom tu »srednju klasu«, koja se sastojala od tako različitih elemenata? Jedna važna stvar koja ih je ujedinjavala bila je njihova odvojenost od radničke klase i od srednjega sloja nemađarskih narodnih skupina. Dosljedno tome, svi su oni vidjeli svoj interes u održanju dualističkoga ugarskoga državnog i društvenog sustava. To je samo po sebi bilo nedovoljno da ih ujedini, a vlasništvo i blagostanje kao obilježja srednje klase također ih nisu mogli držati zajedno.

Određen rang, položaj i bar svjedodžba o završenoj srednjoj školi bili su preduvjeti za pristup mađarskoj srednjoj klasi. Tome treba dodati poseban pogled na svijet i ostentativno iskazivanje tradicionalnog domoljublja. Jedan od elemenata kohezije srednje klase bila je i sve veća uniformnost načina života, koji je, prema jezgrovitu opisu suvremenika značio stan s tri sobe, kod kuće pripravljeni i dnevno svježe posluženi ručak, putovanje željeznicom i kućnu poslugu. To su, uz dobro obrazovanje za djecu, bili statusni simboli srednje klase.

Masa zaposlenih pripadnika niže klase, gotovo milijun ljudi, također je pripadalo građanskome društvu. Pojam »niža srednja klasa« obuhvaćao je sloj koji se uvelike razlikovao po zanimanju, prihodima i društvenom položaju. Ta se skupina protezala od izglednih obrtnika koji su imali pomoćnike u postolarskim radionicama i dućanima, do siromašnih nižih činovnika i vojnih dočasnika. Unutar niže srednje klase mogla se jasno razaznati crta podjele između pravih malograđana sa svojim vlastitim radionicama, dućanima, kućom i možda komadićem zemlje ili vinograda i onih koji su izlazili iz toga kruga živeći od vlastita tjelesnog rada. Proširio se jaz između sloja trgovaca na malo i sitnih proizvođača na jednoj strani i deklasiranih elemenata, žrtava kapitalizma, na drugoj strani. Preostali članovi cehova na dnu niže srednje klase činili su ostatak te posebne društvene skupine, koja je izgledala konzervativna. Budući da su bili bez vlastite svijesti i vrijednosnog sustava, nisu imali strukturne kohezije.

Ispod niže srednje klase bili su na društvenoj ljestvici smješteni radnici i siromašno seljaštvo, milijunske narodne mase.

Život siromašnih

Tko su bili mađarski siromasi? Oni koji nisu imali ni zemlju ni bogatstvo, ni osiguranu egzistenciju, već su živjeli na tuđemu strništu – tako je to vidio Lajos Kiss, stručnjak za život ovih ljudi. Godine 1900. mađarske su siromahe tvorila 2 milijuna nadničara i poljoprivrednih slugu, kao i oko 500.000 sićušnih vlasnika čije majušne parcele nisu bile dovoljne da bi od njih živjeli. Stotine

100

tisuća sitnih posjednika koji su imali lošu zemlju, a nisu imali stoku ili poljoprivredne strojeve, također se može ubrojiti u tu kategoriju.

Potkraj 19. stoljeća, u vrijeme velike poljoprivredne depresije u Europi, život siromašnih bio je krajnje težak zbog niskih cijena žita i sve većih poreznih opterećenja. Neki sitni posjednici pokušavali su popraviti svoj položaj uzgojem stoke, ali je to zahtijevalo rad cijele obitelji. Druga je alternativa bila dioničarstvo u poljoprivredi, s uvjetima koji su se polako pogoršavali, s mlađim sinom ili kćeri u ulozi nadničara. Tijekom posljednje četvrtine 19. stoljeća pritisak siromaštva otjerao je seoske siromahe u nadničarstvo koje je trajalo od ranoga proljeća do kasne jeseni. S druge strane, ti su ljudi zimi bili bez posla, što je bilo djelomično ublaženo ako je smočnica bila puna hrane, a otežano glađu ako je bila prazna.

Vanjski uvjeti seljačkog života mijenjali su se sporo i vrlo postupno. U naprednijim područjima Transdanubije i Panonske nizine sušeno blato postupno se zamjenjivalo opekom kao građevnim materijalom, a crijep je potiskivao krov od slame i trske. Peć s dimnjakom bila je velika inovacija. Kuhinja je tako prestala biti zadimljena, čime je postala pogodna za stanovanje. Željezni su štednjaci također u ovom razdoblju ušli u opću uporabu, bitno mijenjajući i kuhanje i grijanje.

Od toga doba prijašnja dnevna soba, do tada uvijek prenapučena, izgubila je svoju uobičajenu funkciju i postala prostorija samo za posebne prilike. Kuhinja je preuzela ulogu središta obiteljskog života, služeći svim mogućim namjenama od kuhanja do spavanja, te kao poprište susjedskih čavrljanja.

Promijenile su se i navike vezane za prehranu. Uz pšenični i raženi kruh (koji su se konzumirali ovisno o regiji i nacionalnosti), te baškote i palentu, krumpir je sada postao glavna narodna hrana. Prije je ovčetina bila najuobičajenija vrsta mesa, ali sada je svinjetina zauzela njezino mjesto. Razlog tome bio je što su se svinje mogle uzgajati na malim parcelama zemlje, i premda daju manje mesa, od njih se može dobiti mnogo masti, slanine i dimljenih kobasica. Na prelasku stoljeća samo najsiromašniji nisu klali svinje.

Monotoniju rada olakšavali su važni blagdani. U tim su prilikama seljaci oblačili svoja najbolja odijela – svoje narodne nošnje. U devetnaestom je stoljeću bijela široka lanena odjeća zamijenjena slikovitom šarenom nošnjom, a iznad svega izvezenim folklornim ogrtačem, izvezenim košuljama, jaknama, suknjama i pokrivalima za glavu. Naravno, s vremenom je konfekcijska odjeća prodrla čak i u najudaljenija sela; pamučne suknje, radna odijela i kratki kaputi samo su neki primjeri. Ipak, obični radni dan obilježavali su postupci i odjevni predmeti podrijetlom iz grada. Svečane su zgode iznosile na vidjelo »narodnu« odjeću i osobne predmete koji su vrlo očito upućivali na seljački status. U drugoj polovici 19. stoljeća pojavile su se najljepše regionalne folk-kulture: Matyó, Kalotaszeg, Kalocsa i mnoge druge.

Oštra suprotnost između urbanizirani]ega svakodnevnog života seljaka i njegove svjesno čuvane narodne kulture nije bila samo etnografski kuriozitet, nego je upućivala na dvojnost seljačkog načina života, na njegovu sve veću stagnaciju i krizu. Većina sitnih seljaka nije uspjela postati tržišno orijentiranim proizvođačima na isti način kao što se deklasirani elementi nesposobni da nađu posao u industriji nisu uspjeli integrirati u radničke slojeve.

Veliku masu seoskog proletarijata činili su sezonski radnici, žeteoci, fizički radnici koji su radili na gradnji cesta i pruga, te sluge na gospodarstvu. Njihov se broj popeo početkom 20. stoljeća na 2 milijuna, a brojeći i članove njihovih obitelji, brojka je prelazila 4,5 milijuna ljudi. Seoski sluge obično su bili za gospodarstvo vezani ugovorima na nekoliko godina. U praksi se to često pretvaralo u angažman koji je trajao cijeli život: imanje je trebalo stalnu radnu snagu i ugovori su se uzastopno obnavljali ako su slugin rad i ponašanje nailazili na zadovoljstvo gospodara. Naknada seoskih slugu sastojala se od malo novca, od plaće u naturi i od male parcele. Sluga je imao nabrojene dužnosti: radni dan tih ljudi trajao je od svitanja do zalaska Sunca, a o stoci se trebalo brinuti i nedjeljom i na blagdane. Slugina je žena bila dužna izražavati zahvalnost poslodavcu svojega muža s nekoliko tjedana neplaćenog rada, kao i izvršavanjem različitih malih usluga. Seoski sluga nije smio napuštati imanje bez dopuštenja, nije smio primati goste, i bio je pod

101

nadzorom župana i upravitelja vlastelinstva. Za seoskoga slugu radni je vijek počinjao u ranome djetinjstvu, kada je bio svinjarov pomoćnik i završavao u najboljem slučaju ulogom predradnika na imanju. Tijekom stoljeća na imanju se razvio zatvoren hijerarhijski sustav koji je bio jednako tako svjestan razlika u položaju, i osjetljiv na njih, kao što je bila i visoka aristokracija. Na dnu hijerarhije bili su nadničari, iznad kojih dolaze kočijaši, najprije volovskih, a potom konjskih zaprega. Iznad njih stajali su livrirani kočijaši, najprestižnija od tih triju skupina. Nakon njih dolazili su poljodjelci, s konjušarima i pastirima na vrhu. Obrtnici, kovači, kolari i ljudi koji su upravljali poljoprivrednim strojevima činili su zasebnu kastu; njima se obraćalo s »gospodine« i nisu se miješali sa seoskim slugama.

»Narod puste« živio je u velikom siromaštvu i nazadnosti – jedući, radeći i malo govoreći. Većina je živjela u kućama koje su nalikovale na štale, a od početka 20. stoljeća u nastambama za seoske sluge koje je dijelilo više obitelji, obično dvije ili četiri. Tek nakon 1900. počele su se graditi bolje nastambe za sluge. One su sadržavale odvojen prostor za svaku obitelj, ali sa zajedničkom kuhinjom. Pokućstvo se sastojalo od daščanih postelja, slamarica i sanduka. Uobičajena prehrana seoskog sluge sastojala se od mrkve, luka, kruha, palente i slanine, s malo mesa i kolača na blagdane.

Žetvu i mlaćenje žita obavljale su ekipe koje su nazivali »žetelački odredi«, i koji su regrutirani posebice ljeti. Oni su se zapošljavali na dva ili tri mjeseca, a dobivali su desetinu uroda u novcu. Od početka 20. stoljeća, međutim, udio je žetelaca pao na jedanaestinu ili dvanaestinu. Naguran u nekoliko mjeseci, posao žetelaca bio je krajnje naporan. Što se tiče ostatka godine, mogli su biti sretni ako bi našli posao na nekoliko tjedana kao nadničari na poslovima kosidbe, izgradnje ili sječe drva. Kao radnici-migranti, žeteoci nisu bili u bliskoj vezi s imanjem ili upraviteljem. Njihov je život bio nesigurniji i teži od života seoskih slugu, ali su u isto vrijeme bili slobodniji. Njihovo je mišljenje bilo manje ograničeno od mišljenja seoskih slugu, a imali su i izraženiji poduzetnički duh. Ti su seoski nadničari bili prvi koji su otišli u grad da nađu sezonski posao; oni su se prvi naselili u gradskim industrijskim predgrađima i prvi su se otputili trbuhom za kruhom u druge zemlje.

Potkraj 19. stoljeća emigracija iz Ugarske dobila je zamah. Tijekom 25 godina koje su prethodile prvome svjetskom ratu Ugarsku je napustilo dva milijuna ljudi, pretežno sitni posjednici i poljoprivredni radnici. Njihova je početna namjera bila najčešće uštedjeti novac da bi kupili zemlju u Ugarskoj, a četvrtina ih se zaista i vratila u domovinu. Neki su stekli zemlju, neki su kupili kuće. Ali milijun i pol ljudi emigriralo je zauvijek, najviše u SAD i Kanadu. Ipak, samo trećina tih ljudi bili su Mađari. Ostali su bili Slovaci, Rusini, Nijemci i Hrvati. Iseljeni Mađari težili su se držati na okupu, većinom u blizini Ohioa, Michigana, Clevelanda, Detroita i Pittsburgha, kamo su otišli raditi u rudnike.

Novi svijet, nova domovina, novi jezik, nova kultura, nov način života – sve je to zadalo dosta nedaća prvom, pionirskom naraštaju mađarskih emigranata. Razumljivo, pokušavali su ostati zajedno, težeći očuvanju zajednice na koju su bili navikli, njegovali su svoj materinski jezik i ljubav za svoju domovinu.

Potres

Brzi glasnici iz Beča donijeli su 5. listopada 1905. tajne naredbe armijskim snagama u Požunu, Budimpešti, Kassi, Temišvaru, Nagyszebenu i u Zagrebu. Snage su imale zauzeti ugarski glavni grad i ključne točke u unutrašnjosti. No zašto je Franjo Josip želio krenuti u rat protiv ugarske polovice carstva?

Kriza je zapravo počela u siječnju 1905. Liberalna vlada grofa Istvána Tisze izgubila je na izborima i završilo se trideset godina liberalne vladavine. Oporbene su stranke dobile većinu u parlamentu i formirale blok neprijateljski raspoložen prema premijeru. Te su stranke tražile koncesije koje su caru bile neprihvatljive, i iz toga je nastala kriza vlade. Tisza više nije imao

102

većinu u parlamentu, a car-kralj nije želio dopustiti da pobjednička oporba formira vladu u kojoj bi dominirala Stranka neovisnosti. Ustavna mašinerija dualizma bila je paralizirana.

Najudaljeniji uzroci krize zadirali su u kraj 19. stoljeća. Bogati veleposjednik i direktor banke Kálmán Széll mogao je kao premijer osigurati samo nekoliko godina mira (1899.–1903.). Kriza u odnosima Krune i Ugarske izvirala je iz staroga problema vojske. Kad je Széllova vlada predložila svoj zakon o vojsci 1903., nacionalna je oporba objavila program u kojem se tražilo da jezik zapovijedanja u svim ugarskim postrojbama bude mađarski i da mađarski nacionalni grb bude uključen u znakovlje Carske i kraljevske armije. Kada su ti zahtjevi bili odbačeni, oporba je pribjegla opstrukciji rada parlamenta. Ta je taktika bila toliko uspješna da nije mogao biti izglasan proračun, i u svibnju 1903. zemlja je došla u stanje ustavnog vakuuma poznatog pod nazivom »ex lex«. Ujesen 1903. Franjo Josip je u svom govoru u Chlopyju jasno upozorio mađarsku oporbu da neće tolerirati ni potkopavanje jedinstva zajedničke vojske ni povredu njegovih carskih prerogativa. Kada je to rezultiralo padom još jedne mađarske vlade, Franjo Josip zatražio je od grofa Istvána Tisze, poznatog po svojoj čvrstoći, da formira novu vladu.

Sin moćnog premijera Kálmána Tisze, István Tisza, odrastao je u razdoblju kada je liberalizam već bio u padu i kada je vlast samo trebalo provoditi, a ne boriti se za nju. Od svojeg je oca naslijedio politički talent; od svog strica grofa Lajosa Tizse njegov naslov, a od svoje obitelji svoje aristokratsko samoljublje. Na prelasku stoljeća vladajuća je stranka tražila vođu te odlučila da Istvána Tiszu učini političarem. Tisza, revni kalvinist koji je vjerovao u svoje poslanje, smatrao je sebe političkim Herkulom koji će ponovno uspostaviti red i zakonitost, te počistiti Augijeve štale od dekadentnog parlamentarizma. Od 1903. dalje Tisza se ozbiljno pozabavio opstrukcijom u parlamentu. Nakon privremena uspjeha manji parlamentarni udar u studenome 1904. ostavio ga je izoliranog. Mnogi članovi njegove vlastite stranke suprotstavljali su se njegovim prisilnim metodama, a oporba, koju je Tisza stalno izazivao, širom zemlje zahtijevala je njegovu ostavku.

U toj su situaciji – pogoršanoj alarmantnim vijestima o revoluciji u Rusiji – održani izbori u siječnju 1905. Ti su izbori nanijeli težak poraz do tada vladajućoj stranci.

Stvari su učinjene još složenijima činjenicom da su, usred političkog meteža, radnici također počeli svoju borbu. Njihov je cilj bio unaprijediti radne uvjete koji su se pogoršali u tijeku ekonomske depresije u prethodnih nekoliko godina. »Cijela je zemlja potresena do srži... Radnici u radionicama, tvornicama i na gradilištima obustavili su rad«, pisao je list »Népszava«. Nezadovoljstvo je raslo tijekom proljeća i ljeta 1905. Došlo je do velikih štrajkova, a jedan je od njih obuhvatio 20.000 radnika u glavnom gradu. A nakon toga, u ljeto, došlo je do štrajka žetelaca koji se proširio na južnu Transdanubiju. Takav razvoj događaja, potpomognut demonstracijama, činio je situaciju eksplozivnom.

Pod tim okolnostima zemlja se nije smjela ostaviti bez djelotvorne vlade i čvrste političke vlasti. U nedostatku boljih mogućnosti car Franjo Josip imenovao je 1905. premijerom svojega omiljenog vojnika, Gézu Fejérváryja. On je prije bio ministar obrane i zapovjednik Ugarske kraljevske garde. Donji je dom odmah prosvjedovao, a nezadovoljstvo javnosti bilo je veliko. Nakon što je Fejérváryjevoj neustavnoj vladi izglasano nepovjerenje u parlamentu, parlament je objavio da će pokrenuti tradicionalni oblik narodnog otpora koji postoji još iz feudalnih vremena. To je značilo da grofovije neće prikupljati poreze, da neće davati svoj godišnji broj novaka, te da se neće pokoravati vladinim naredbama. U ljeto 1905. takvu su ideju podupirali konzervativni zemljoposjednici i svećenstvo, koji su patili pod liberalnom vladavinom.

Pod teškim pritiskom, vlada je prihvatila prijedlog Józsefa Kristóffyja, ministra unutrašnjih poslova: da se narodnom otporu treba suprotstaviti uvođenjem izbornih reformi i reformi sustava socijalne skrbi. Čineći to, vlada bi mogla računati na potporu Socijaldemokratske stranke, organizirane mase radnika koja je imala nekoliko stotina tisuća članova, radikalne inteligencije i političara iz redova nacionalnih manjina. Dana 15. rujna pred parlamentom su se odigrale velike demonstracije u kojima je 100.000 radnika zahtijevalo pravo glasa i slobodno sindikalno organiziranje. Kao odgovor na to, oporba je planirala 10. listopada podnijeti vlastite zahtjeve – tog

103

dana, naime, trebalo je da se nakon odgađanja ponovno sastane parlament. Nije se bojao da bi zbog toga ministarstvo rata u Beču moglo izdati vojne naredbe. One su bile pripremljene unaprijed i imale su biti provedene u slučaju pobune.

No, ništa se nije dogodilo 10. listopada 1905. Premda su vođe oporbene koalicije glasno prosvjedovali, oni su isto tako tražili od svojih pristaša da sačuvaju ustavnost i podupru miroljubive napore. Javno su prekorili ispade kojima su radikalni narodni elementi pokazivali svoj borbeni duh. Oporba viših klasa pokazivala je očitu želju za pregovorima i kompromisnim rješenjem, a njihovu želju za pregovorima povećali su revolucionarni događaji u Rusiji, carev »Listopadski manifest« kojim je uvedeno opće pravo glasa, te moskovski ustanak u prosincu. U tome su smjeru upućivale i demonstracije do kojih je u to vrijeme došlo u Beču i koje su konačno dovele do daljnjih izbornih reformi u Austriji. Najprije su se vođe oporbe povukli sa svojih prijašnjih pozicija i objavili da bi bili zadovoljni načelnim priznanjem pravednosti mađarskih vojnih zahtjeva. Kada je, međutim, Franjo Josip vojnim sredstvima raspustio parlament u veljači 1906. i zaprijetio uvođenjem apsolutističke vlasti, vođe su oporbe došli do uvjerenja da bi trebalo prihvatiti stajalište Krune.

U travnju 1906. oporba je zaključila tajni pakt s Franjom Josipom u kojemu je potpuno odustala od svojih zahtjeva i pristala formirati vladu na osnovi sporazuma o nagodbi iz 1867., napuštajući svoje zahtjeve za vojnim i drugim nacionalnim ustupcima Ugarskoj. Obećala je da će obnoviti ekonomsku Nagodbu kada istekne, a to je zapravo i učinila 1907. Oporba se također poduhvatila uvedbe demokratskih izbornih reformi, ali to obećanje

Kriza vlade 1905. do 1906. završila je naizgled bez rezultata, jer nisu postignuti ni nacionalni ustupci ni demokratske reforme. Nekih je rezultata ipak bilo – naime, izašla je na vidjelo prava narav oporbe. Njezina kapitulacija pred Franjom Josipom i njezine četiri godine na vlasti pokazale su da se zemljoposjednici i srednja klasa koji su joj pripadali ne razlikuju od stare vladajuće stranke. Manipulirali su narodom tradicionalnim nacionalnim geslima, a njihova je vlast bila nedemokratska i šovinistička. Ni potlačeni slojevi, a ni nacionalne manjine nisu mogle ništa očekivati od oporbe. Kriza je ipak imala jednu dobru posljedicu: snage demokracije, stvarna nacionalna i socijalna oporba sustavu postala je organiziranija, jača, i postigla je određen stupanj kohezije.

Počeci radničkog pokreta u Ugarskoj

Mađarski je radnički pokret postao organizirana snaga potkraj stoljeća. U svojim počecima doživio je teške progone, posebice pod surovom Bánffyjevom vlašću (1895.–1899.), kada je gotovo stotinu radnika ubijeno, nekoliko stotina zatvoreno ili deportirano iz glavnoga grada, a brojna sindikalna udruženja i seoski radnički kružoci raspušteni. U svakom slučaju, upravo tih godina radnici su vodili svoju najuporniju i najtežu borbu. Godine 1897. rudari su počeli veliki štrajk u industrijskoj regiji Resica i Anina, dok je 10.000 građevinskih radnika učinilo isto u Budimpešti. Godine 1897. do 1898. štrajkali su žeteoci, a val je nemira zahvatio Nyírség, u Tiszántúlu i na jugu Panonske nizine. U travnju 1904. došlo je do prvog željezničkog štrajka u Ugarskoj. Iduće godine val je štrajkova zahvatio zemlju, a 1906. proširio se sve do Miskolca, Temišvara, Rijeke i Nagyvárada.

Organiziranje radnika u sindikate odigravalo se brzo. Sindikati su se formirali u svim strukama, a Sindikalno vijeće formirano je 1899. kao kišobran-organizacija. I Sindikalno vijeće i sindikate vodila je Socijaldemokratska stranka, i to se vodstvo učvrstilo oko smjene stoljeća kada su stranku vodili Ernő Garami, Jakab Weltner i Dezső Bokányi. Nakon 1908. bivši učitelj Zsigmont Kunfi postaje najutjecajniji voda stranke. Vodstvo Socijaldemokratske stranke čvrsto je zagovaralo revoluciju kao konačni cilj stranke, zajedno sa stvaranjem socijalističkog društva. I premda je vodstvo stranke isticalo revolucionarni karakter pokreta, u praksi je željelo slijediti reformistički put – prilagođavajući se centrističkoj liniji između revizionista desnog krila i lijevih revolucionarnih trendova međunarodnoga radničkog pokreta. Glavni zahtjev socijaldemokrata bilo je pravo glasa. Drugi zahtjev bila su građanska prava; zatim nacionalna jednakost; ukidanje privilegija;

104

nacionalizacija rudnika, šuma i crkvenih zemljoposjeda; ukidanje povjerbina (neotuđivih čestica).Taj je program bio u skladu s uvjetima koji su vladali u razvijenim zapadnim kapitalističkim

zemljama, i unatoč činjenici što je on uspio steći potporu mađarskih radnika, nije uspio zahvatiti dva pitanja temeljna za mađarski razvoj. Mađarska socijaldemokracija odbacila je ideju podjele zemlje jer je osjećala da bi to bilo suprotno znanstveno utvrđenoj tendenciji o koncentraciji sredstava za proizvodnju u veće jedinice. Vodstvo stranke ostalo je kruto na svojim stajalištima, čak i kada je seljački pokret otvoreno zahtijevao zemlju za milijune seoskih siromaha. »Ljudi trebaju kruh, ne zemlju«, bila je stranačka parola prvih godina dvadesetog stoljeća, ali to je bilo prikladnije za samoopravdavanje, nego za osvajanje siromašnih masa na selu.

Program Socijaldemokratske stranke nije se otvoreno očitovao o tome treba li Ugarska biti republika, ni o tome treba li zemlja dobiti veće ustupke od Beča. Pitanja samoodređenja manjina i plan osnivanja federacije, koji je već bio prihvaćen u Austriji, također su ostali neodređeni. Program je ipak spominjao »potpunu autonomiju«, »izbore za sva tijela i položaje« i »ukidanje svih nasljednih službi i naslova«. Takav način izražavanja ostavljao je mnoge nejasnoće. Nije rečeno tiče li se to Franje Josipa i znači li »potpuna autonomija« neovisnu mađarsku državu ili samoodređenje za nacionalne manjine. Ne samo da je program ignorirao takva temeljna pitanja mađarskoga političkog života, nego se socijaldemokrati ni u praksi nisu uspjeli uhvatiti u koštac s tim osjetljivim problemima. Zapravo je stranka svoje cjelokupne napore usredotočila na postizanje općeg i tajnog prava glasa. Toj je svrsi podčinila sve svoje ostale ciljeve, planove, želje, pa čak i ekonomsku borbu radnika, koju je vodila i poticala.

Premda se ni socijaldemokratski program ni radnički pokret nisu bavili vrlo važnim pitanjima demokratske preobrazbe i nacionalnog samoodređenja, socijalističke ideje imale su znatan utjecaj u narodu, oblikujući u tome procesu njihovu svijest. U oporbi prema službenom liberalno nacionalističkom i desničarskome konzervativnom političkom i pojmovnom sustavu, stvorena je socijalistička kontrakultura. Nju je obilježavala radnička solidarnost, nove ideje, socijalistička književnost i kazalište, glazba, pjesma i duh zajedništva u socijalističkim udrugama. Socijalistička kontrakultura privlačila je stotine tisuća ljudi, premda članstvo u organiziranom pokretu nije prelazilo 200.000 ljudi, čak ni u tijeku najuspješnijih razdoblja. Radnički je pokret imao posebno velik utjecaj na radikalnu inteligenciju koja se pojavila početkom 20. stoljeća.

Godine 1900. mladi sociolozi, pravnici i politički publicisti osnovali su list »Huszadik Század« (Dvadeseto stoljeće), a godinu dana poslije Udruženje za društvene znanosti. Cilj je bio istraživati mađarsko društvo da bi se otkrili uzroci mađarske nazadnosti, te da bi se identificirao smjer koji vodi prema razvoju. Društvo je organiziralo temeljite rasprave i pokrenulo sociografsku zbirku Magyarország felfedezése (Otkrivajući Mađarsku). Ona je otkrivala, jednu za drugom, teške posljedice sustava veleposjeda i vladavine zemljišne aristokracije. Na to se upozoravalo kao na izvor siromaštva za većinu ljudi, kao na antidemokratski politički sustav, te tlačenje nacionalnih manjina. Ta je radikalna skupina osnovala ultraradikalnu skupinu slobodnih zidara, Ložu Martinović, te ohrabrivala stvaranje Galilejeva Kruga, koji je organizirao izvanredne tečajeve za radnike i pokušavala poticati oživljavanje intelektualnog života. Jedna od vodećih intelektualnih figura bio je Oszkár Jászi, a uz njega su stajali suradnici eruditi Pál Szende, Gyula Rácz i Ervin Siabó; ovaj je posljednji raskrstio sa socijaldemokracijom.

Skupina se u organiziranu obliku pojavila u lipnju 1914., kratko prije izbijanja prvoga svjetskog rata, pod imenom Nacionalna građanska radikalna stranka. Program je uključivao ukidanje feudalnih ostataka, reformu zemljoposjeda, ljudska prava, neovisni porezni sustav, zaštitu državnih interesa i jednakost narodnih manjina. Kao zakašnjeli zagovornici prosvjetiteljstva, radikali su socijalističke ideje prihvatili kao udaljeni cilj i surađivali su s radničkim pokretom. Zajedno su došli do nove interpretacije domoljublja »Tamo gdje je pravda, tamo je domovina!« Oni su vjerovali da nacionalna autonomija, koja je bila prisilno zaustavljena i reducirana na parolu, mora biti povezana s programom društvene obnove. Ponovno su formulirali ideju »zemlja i napredak«, koja je bila poznata iz doba reformi. Riječ »zemlja« značila je zemlju cijelog naroda, a

105

»progres« je značio društveni napredak. Zbog toga su ih zvali »Drugim naraštajem reformista«.Potkraj prvog desetljeća 20. stoljeća, ljevičari razočarani konzervativnim nacionalnim vođama

Stranke neovisnosti pridružili su se Radikalnoj skupini. Ti ljudi nisu težili ni političkoj karijeri ni ministarskim položajima, već su izvorno predstavljali tradiciju 1848. Njihov vođa Gyula Justh bio je stari borac za neovisnost i upravo je on napravio prelazak od koalicije zemljoposjednika, javnih dužnosnika iz redova sitnoga plemstva i klera prema ideji narodnog domoljublja i ljevičarskih ideala. Tu je promjenu smjera podupirao i mladi aristokrat grof Mihály Károly, koji je u političku arenu ušao 1910. i uskoro postao vođom političara koji su se zauzimali za neovisnost.

Mađarska je demokracija polako i zakašnjelo izronila iz krugova ljevičarskih političara koji su se zauzimali za neovisnost, socijalista i radikalnih intelektualaca. To se dogodilo prekasno da bi se spriječio prvi svjetski rat i njegove posljedice, premda na vrijeme da bi dala perspektivu obnove razboritim i naprednim sastavnicama nacije.

»Paun slijeće«

Ugarska je na prelasku stoljeća bila slikovita zemlja. Bila je podjednako otvorena strancima i stranim utjecajima, pa je stoga njezina kultura bila bogata i mijenjala se. Tisućljetni spomenik, obnovljena kraljevska palača, te golema neogotička zgrada parlamenta, sva su ta zdanja iskazivala nacionalnu tradiciju. Godine 1896. nastala je prva palača u stilu art nouveau, Muzej primijenjene umjetnosti Ödöna Lechnera. U isto je vrijeme Simon Hollósy zajedno sa svojim učenicima osnovao novu slikarsku školu u Nagybányai, a otvoreno je i Kazalište komedija, dom moderne europske glume. Mađarsko se društvo prestrukturiralo, sa značajnim jačanjem građanstva, pa je i njegov znanstveni i umjetnički život postajao složeniji. Uz tradicionalnu romantičnu i popularnu neoklasicističku kulturu plemstva, pojavili su se i novi, urbani pravci vezani uz srednju klasu, kao i populistička kretanja. Slojevitost i fermentiranje kulturnog života najjasnije se očitovalo u književnosti.

Nacionalnu tradiciju na najvišoj je razini nastavio pisac starije generacije Kálmán Mikszáth. Ipak, u romanima koje je pisao u prvom desetljeću 20. stoljeća – primjerice u Különös házasság (Neobičan brak) i A fekete város (Crni grad) – nekadašnji anegdotalni i veseli ton Mikszáthove naracije sve je više zamjenjivala gorka i oštra kritika društva. Nacionalnu je tradiciju razvodnio Ferenc Herczeg da bije učinio prikladnom za čitateljstvo niže srednje klase, i upravo je on propadajućemu plemstvu pridao osobine srednje klase, popularizirajući ih u kratkim pričama i člancima u listu »Új Idők«. Romanopisac Géza Gárdonyi približio je nacionalnu tradiciju narodu, najviše svojim lijepim povijesnim romanima.

List »A Hét« kojega je izdavao Jószef Kiss bio je prva publikacija namijenjena srednjoj klasi u velikome gradu. Tihi prekid s aristokratskom tradicijom bio je sve očitiji u radovima pisaca koji su suosjećali s gradskom sirotinjom i potlačenima. To se posebno odnosilo na radove Sándora Bródyja, pisca koji je utro put novoj književnosti. Ferenc Molnár i Jenő Heltai, obojica dobri naratori i dramski pisci, bili su najbliže duhu budimpeštanske srednje klase.

Premda se Ferenc Molnár nije preokupirao ozbiljnim problemima mađarskoga društva i nije bio uzbunjen slutnjom prijeteće katastrofe, on je, s rafiniranom ironijom, osvijetlio i otkrio svijet više klase svojega vremena. Uz to, bio je to veliki majstor scene i njegovi su komadi bili puni iskričava duha. Premda možda manje talentiran, Jenő Heltai bio je toplija osoba od Molnára.

U poeziji, tradicionalno istaknutom žanru mađarske književnosti, ništa zaista vrijedno nisu stvorili ni predstavnici popularno-narodne tradicije ni predstavnici novoga, urbanog senzibiliteta. Nositelj revolucionarnih promjena u književnosti bila je radikalna demokratska inteligencija, koja je ostavila dojam pojavom literarne scene Endrea Adyja. Ady je bio istaknut pjesnik 20. stoljeća, a njegovo značenje nije bilo samo literarno. Ne samo da je obnovio tematiku i jezik mađarske poezije nego je radikalno promijenio njezin odnos prema narodu i naciji. Ady je formulirao novu nacionalnu ideju radikalnoga reformističkog naraštaja. U svojoj je poeziji otkrio do tada skrivene

106

dubine običnoga mađarskog čovjeka. U Adyjevim se poemama mogu čuti jezik, glas, patnje i pobuna protestantskoga svećenika, zajedno s dvorskim pjesnicima i kurucima koji su živjeli skrivajući se.

Endre Ady bio je pjesnik mađarske duše, a istodobno i prorok mađarske sudbine. Svojim pjesništvom, vjerom i djelima ubrzo je stekao i prijatelje i neprijatelje. Ady je bio ključna osoba mađarskoga književnoga svijeta u Habsburškom Carstvu. Oko njega su se okupljali inovativni, stvaralački duhovi, a njegova je zasluga što su Ernő Osvát i barun Lajos Hatvany osnovali literarni časopis »Nyugat« (Zapad). »Zapad« je poslije stekao veliku slavu jer su se oko njega okupljali najpoznatiji pisci i pjesnici tog razdoblja. Pridružio im se Zsigmond Móricz, Adyjev prijatelj, koji je oživio popularnu narativnu prozu. Među ostalim pripadnicima toga kruga bili su pjesnik Mihály Babits, majstor forme, koji je naginjao intelektualnoj ekskluzivnosti i čija je umjetnost bila udaljena od Adyjeve. Mihály Babits nastavljao se na baštinu Jánosa Aranyja. Još jedan pisac iz kruga okupljenog oko »Zapada« bio je Dezső Kosztolányi, pjesnik vrlo sklon zapadnjačkom impresionizmu. Među ostalima, bili su Arpád Tóth, pjesnik nježnog jezika koji je suosjećao s narodom; Gyula Juhász, koji je povezao tradiciju s pobunom, i Frigyes Karinthy, satiričar s filozofskim okvirom mišljenja, koji je također imao smisao za apsurdno i groteskno. Krug oko »Zapada« privukao je i one umove koji su bili daleko od materijalizma i radikalne ljevice. Među njima bili su Dezső Szabó, Bela Balázs i György Lukácz, veliki filozof tog vremena. Lukácz je u početku bio idealist, a Ady ga je usmjerio prema novom, naprednom mađarskom duhu.

Glazbenu tradiciju romantičnog razdoblja početkom 20. stoljeća nastavio je Jenő Hubay, a poslije ju je modernizirao talentirani mladi glazbenik Ernő Dohnányi. Djelovanje Opere i Filharmonijskog društva profinilo je glazbeni ukus njihove obrazovane publike, kojaje dolazila iz uskoga sloja mađarskoga društva. Većina srednje i niže srednje klase strasno je slušala operete. Najviše su voljeli bečke valcere Johanna Straussa, »Ciganskog baruna« (Cigánybáró), a poslije Ferenca Lehára i njegovo duhovito i živahno djelo »Vesela udovica« (Víg özvegy). Uskoro su Victor Jacobi, Jenő Huszka i Imre Kálmán napravili peštansku starosjedilačku operetu »Kraljica čardaša« (Csárdáskirálynő), koja je otada najpopularnija. Plemstvo, čiji je ukus sve više postajao sličan ukusu srednje klase, više je voljelo popularne napjeve u mađarskom stilu, sentimentalne skladbe Lóránda Frátera i Piste Dankóa, te melankolične, katkad živahne, ciganske glazbe, koja je mogla lako rasplakati i razveseliti. To je uskoro dalo zamah nastajanju tzv. popularnih komada temeljenih na seoskom životu 19. stoljeća, koji su sadržavali pjesme skladane posebno u tu srhu. Još jedan iz tog trenda proizašao rad bio je »Ivan Vitez« (János Vitez) kada je Pongrác Kacsóh uglazbio stihove Jenőa Heltaia.

Razliku između zapadne glazbene kulture i mađarskog običaja pjevanja popularnih pjesama umanjila su dva mlada glazbenika i teoretika Bela Bartók i Zoltán Kodály. Ta dva mađarska genija proizašla su iz nacionalnog romantizma, ali su uskoro otkrili čisti izvor, izvornu petotonsku narodnu pjesmu. Odlazili su na studijska putovanja da bi prikupljali odavno zaboravljene i zanemarene mađarske, slovačke i rumunjske narodne pjesme koje su nakon toga prilagođavali novim izražajnim formama moderne europske glazbe. Bartokova opera »Dvorac Modrobradog« i baleti »Drveni princ« i »Čudesni mandarin« arhaični su narodni žanr uveli u carstvo profinjene glazbe. Poput Adyjeve poezije, Bartokova je glazba izražavala boli i čovječnost pojedinca koji pripada 20. stoljeću, u ovom slučaju mađarskom narodu koji pati. Bartokova i Kodályjeva djela potaknula su veliku ofenzivu umjetničkih i političkih konzervativaca, ali su unatoč tome postavila temelj mađarskoj glazbenoj kulturi.

Prelazak stoljeća označio je i potpuno novu epohu u povijesti mađarskih lijepih umjetnosti. Doduše, početak te epohe nije označavala pojava velikih genija, ali su svejedno stvorena djela značajne vrijednosti. Kao i u književnosti, glazbi i kazalištu, i u lijepim umjetnostima bila je vidljiva tročlana podjela kulture i ukusa. Tradicionalni krugovi odbacivali su inovacije, uključujući i rani impresionizam Pala Szinyeia Marsea, a čak i veliki majstori poput Gyule Benczúra i Bertalana Székelyja nisu bili skloni novim kretanjima. Inovacije u krilu srednje klase bile su škola iz

107

Nagybánye i iznad svega Károly Ferenczy svojim slikama. Oni su bili nadahnuti francuskim impresionizmom i obdareni smislom za svjetlo i zrak.

Art nouveau prelaska stoljeća nadahnuo je slikarstvo Jánosa Vaszaryja i posebice Józsefa Rippl-Rónaia, istaknutog umjetnika školovanog u Parizu. Iz kruga inovatora probila se mala avangardna skupina poznata kao »Osmorica«. Ona je okupljala slikare koji su dijelili naglašeno konstruktivističku viziju Károlyja Kernstoka. Mnogi njezini članovi konačno su raskinuli s tradicionalnom izražajnom formom i prešli na apstraktnu umjetnost.

U tom su krugu bila i dva iznimno nadarena umjetnika toga vremena – Tivadar Csontváry Kosztka i Lajos Gulácsy – koji se ne mogu svrstati ni u jednu od navedenih kategorija. Obojica su slikala čarobnu stvarnost koja se nalazi iza vidljivog svijeta. Pune simbola, Csontváryjeve biblijske scene težile su izgubljenom zajedništvu i identitetu, kao i Gulácsyjev svijet iz snova, Naconxypan, sa svojim bezvremenim stanovnicima s drugoga svijeta.

Tijekom ovoga razdoblja mađarski je znanstveni život također bujao. Učeći od Nijemaca – a poslije i od Francuza i Britanaca – društvene su se znanosti brzo razvijale. Isto je vrijedilo za pravne i povijesne znanosti – obje tradicionalno popularne u Mađarskoj – a također i za lingvističku i književnu povijest. Novi je napredak nastao utemeljenjem prirodnih znanosti. Loránd Eötvös postao je slavan ne samo zbog svojeg otkrića uporabe njihala u geološkim istraživanjima nego i svojim teorijama mjerenja sile teže i magnetizma. Uz Eötvösa, i dijelom pod njegovim vodstvom, pojavila se i prva velika škola mađarske matematike, koja se proslavila u imenima Gyule Kőniga, Józsefa Kürscháka, Lipóta Fejéra i Frigyesa Riesza. Taje škola stvorila velike znanstvenike poput Jánosa Neumanna, koji je bitno unaprijedio teoriju broja i skupa; Leó Szilárd i Jenő Winger, koji su obojica bili izvrsni nuklearni fizičari. U tom se razdoblju, uza svjetski poznatu medicinsku školu u Beču, pojavila i budimpeštanska Medicinska škola. To se dogodilo zahvaljujući izvrsnim liječnicima poput Frigyesa Korányia, Jánosa Balassa, Endrea Hőgyesa i drugih.

To se dogodilo kao da je obiljem velikih talenata na svim poljima umjetnosti i znanosti neka viša sila htjela nadoknaditi stoljeća mađarske osrednjosti. Početak 20. stoljeća svjedočio je pojavi mnoštva izvrsnih pisaca, umjetnika i znanstvenika. »U bici koja se vodi intelektualnim oružjem pobjeda je već njihova«, pisao je 1907. Endre Ady. »Doći će vrijeme kada će oni pobijediti i u političkoj bici. To će biti ponovno rođenje Mađarske.«

To je vrijeme zaista došlo, premda ne onako kako su predvidjeli Ady i njegovi suradnici prije prvoga svjetskog rata. Mnogi vodeći mađarski intelektualci, umjetnici i mislioci ubijeni su u borbama ili su doživotno obogaljeni. Poraz u ratu i neuspjeh dviju revolucija koje su slijedile slomili su duh većine preostalih, tjerajući ih da ili potraže utočište u inozemstvu ili da žive zaboravljeni u domovini.

Put u Sarajevo

Politička kriza 1905., praćena nesmiljenom klasnom borbom i nacionalnim otporom širom zemlje, u određenoj je mjeri razbistrila političku situaciju. Nakon trideset godina nacionalna je oporba napokon došla na vlast – ali se ništa nije promijenilo. To se dogodilo unatoč činjenici što je Stranka neovisnosti, koja je 1906. osvojila većinu mjesta u parlamentu, bila stjecište nacionalnih želja i nada. Ustavna je stranka obećala nacionalne reforme, a Katolička narodna stranka socijalne. To se, međutim, nije dogodilo za vrijeme Wekerleove vlade (1906.–1910.) koju su podupirale te stranke. Doduše, zemljoposjednici su dobili visoke cijene poljoprivrednih proizvoda kao što im je bilo obećano, a srednja je klasa dobila znatnu novčanu potporu za razvoj industrije. Isto tako, uvedeni su novi propisi prema kojima je radila administracija i njihove su plaće porasle. Štoviše, nacionalističko javno mišljenje bilo je umireno novim zakonom o obrazovanju koji je smjerao mađarizaciji. No, važne nacionalne reforme – uvođenje mađarskog kao službenog jezika u mađarsku vojsku, stvaranje neovisne carinske zone i uvođenje općega prava glasa – nisu provedene. Godine 1906. car Franjo Josip čak je pristao na uvođenje općega prava glasa, ali to nije ništa

108

promijenilo. Ujesen 1907. Wekerleova je vlada zadnji put obnovila ekonomsku Nagodbu s Austrijom, premda su ugovoreni uvjeti bili nepovoljni za Ugarsku.

U vladi je bilo velikih imena. Njezin je član bio grof Gyula Andrássy mlađi, mislilac, pisac i stranački vođa; grof Albert Apponyi, talentiran govornik; Ignác Darányi, poljoprivredni stručnjak; grof Aladár Zichy, sin osnivača Katoličke narodne stranke; Ferenc Kossuth, sin Lajosa Kossutha, koji je, međutim, bio blijeda sjena svojega slavnog oca. Vrijeme dok je negdašnja oporba bila na vlasti bacilo je svjetlo na pravu prirodu mađarske politike. Stvarna alternativa tradicionalnom liberalizmu nije bio konzervativni liberalizam, koji je predstavljala oporba, već radikalna demokracija.

Seljaštvo i niža srednja klasa to su sada počeli uviđati. Godine 1906. András Áchim osnovao je svoju Seljačku stranku u Békéscsabi, i to je bio prvi put da je politička stranka povezala pitanje političke demokracije sa zahtjevom za podjelu zemlje. Uzalud su Áchima lišili mjesta u Parlamentu i uzalud su ga klevetali, optuživali i napadali. Popularnost njegove stranke brzo je rasla u unutrašnjosti zemlje u »Olujnom kutku«, kao i u Panonskoj nizini. Godine 1908. na stranački kongres u Cegléd došli su predstavnici 400 mjesta, među kojima je bilo i dosta nemađara. Taj kongres, u tijeku kojega je otkriven spomenik velikome seljačkom vođi Györgyu Dózsi, prihvatio je program kojim se zahtijevala podjela zemljoposjeda većih od 1.000 hektara. Napokon, mađarska viša klasa više nije mogla tolerirati Áchima: u svibnju 1911. ubila su ga dva sina Endrea Zsilinszkyja uz izgovor da je zlostavljao njihovu obitelj.

U Transdanubiji István Nagyatádi Szabó osnovao je Stranku nacionalne neovisnosti i malih posjednika '48., o kojoj se obično govorilo kao o »Stranci malih posjednika«. Ta je stranka prihvatila umjereniju platformu od Áchimove Seljačke stranke. Nije sasvim odbacila sustav veleposjeda, ali je tražila ukidanje neotuđivih posjeda, pravedniju raspodjelu zemlje i opće pravo glasa. Premda je Stranka malih posjednika bila manje radikalna od Áchimove stranke, također je težila demokratskoj preobrazbi.

Unutar Stranke neovisnosti Gyula Justh i njegovi lijevo usmjereni pristaše izražavali su svoje razočaranje vodstvom. Poduprt dijelom niže srednje klase koja je gajila ideale iz 1848., kao i seljacima i intelektualcima, Justh je raskinuo s vodstvom stranke, Ferencom Kossuthom i grofom Albertom Apponyijem, te 1909. osnovao novu stranku. Ona je tražila opće pravo glasa i postupno je priznala da su neizbježne alijansa s radikalima i zemljišna reforma. Takav je razvoj događaja značio velik korak naprijed. Justhova stranka, pisao je Oszkár Jászi, bila je uvijek stranka seljaka, obrtnika i siromašnih intelektualaca, ali se zahvaljujući Justhovim naporima vratila izvornome programu Lajosa Kossutha iz 1848.

Od samog početka koalicijska je vlada stajala na vrlo klimavom i nesigurnom tlu. Godine 1909. raspalo se njezino unutrašnje jedinstvo i ona je pala 1910., nakon ne odveć uspješna razdoblja na vlasti. Te ju je godine zamijenila stara liberalna skupina pod vodstvom grofa Károlyja Khuena-Héderváryja i Lászlóa Lukácsa. Obojica su bila pristaše Istvána Tisze, sada reorganizirani u Nacionalnu stranku rada (Nemzeti Minukapárt). Nakon poraza 1905. Tisza se povukao iz javnog života da bi ponovno razmotrio političke i društvene prilike u zemlji. Kada je antagonizam prema njemu počeo jenjavati, vratio se na političku pozornicu s novim pristupom. Tisza je sada uvidio da pravi neprijatelj postojećega društveno-političkog poretka nije parlamentarna oporba, nego sve jači demokratski i socijalistički narodni pokreti. Prema tome, najvažnija zadaća vladajuće klase jest da sačuva netaknutu svoju vlast i imovinu. To je bio Tiszin glavni cilj, a ne dobro funkcioniranje parlamentarnog sustava.

Godine 1910. Tisza je učinio velik napor da okupi posjedničke klase i konzervativne snage. Nije isključio pregovore s vođama hrvatske i rumunjske nacionalne manjine i nije se libio uporabe sile da bi slomio parlamentarnu opstrukciju. U svibnju 1912. Tisza je bio izabran za predsjednika Donjeg doma, što je među oporbom odjeknulo vrlo negativno. Dana 23. svibnja u glavnom su gradu izbile masovne demonstracije, demonstranti su gradili barikade da bi se suprotstavili policiji i žandarima na konjima koji su poslani da ih rastjeraju. Prevrtali su se tramvaji i na kraju je pozvana

109

vojska da uspostavi red. Vlada je surovo ugušila ovaj val nemira, koji nije zahvatio samo Budimpeštu nego i provinciju. Tisza je prisilno utišao svoje protivnike u parlamentu i progurao zakon o vojsci koji je dugo bio sporan, zajedno s nacrtom zakona kojim se pripremalo za rat.

U to vrijeme, naime, sukob koji se ticao i Habsburškog Carstva nije bio daleko. Godine 1912. članice Balkanskog saveza (Grčka, Bugarska, Srbija i Crna Gora) spremale su rat protiv Otomanskog Carstva da bi se jednom zauvijek otresle turske vlasti. Balkanski savez postigao je brz i značajan uspjeh; turska je vojska bila poražena, a Turska gotovo sasvim istisnuta iz Europe. Austro-Ugarska je bespomoćno gledala kako neprijateljstva preplavljuju područje južno od njezinih granica, nemoćna da intervenira. Ali prvi balkanski rat nije donio mir na to područje. U prepirci oko plijena ostale su se savezničke zemlje okomile na Bugarsku i borbe su ponovno počele. Smatralo se da su Bugarska i Austro-Ugarska prijateljske zemlje, ali Bugarska nije dobila pomoć. Drugi je balkanski rat završio teškim porazom Bugara i značio je velik udarac ugledu Austro-Ugarske,

Bukureštanski mir u kolovozu 1913., kojim je završen drugi balkanski rat, lišio je Bugarsku plodova prethodnih pobjeda, a Srbiju povećao i ojačao. Štoviše, ojačana je i Rumunjska, koja se također priključila borbama, a naglašena je i sramota Monarhije. Snažne i samosvjesne države pojavile su se na južnim i istočnim granicama Austro-Ugarske; nakon što je poražena Turska, one su se mogle okrenuti protiv carstva na Zapadu. Male balkanske države mogle su isto tako računati na potporu Francuske i Rusije, velikih sila. Nasuprot tome, Trojni savez kojemu je pripadala Austro-Ugarska, gubio je čvrstoću. Italija se udaljila od saveza, a Njemačka nije bila spremna dati punu, potporu austrougarskom širenju na Balkanu.

Tako su prilike za Austro-Ugarsku potencijalno postale vrlo teške. Balkan je mogao eksplodirati svakog časa, a nacionalizam tamošnjih naroda prijetio je samom opstanku multinacionalnog carstva. Srbi, Rumunji, Talijani, svi su oni željeli neka područja Monarhije kako bi stekli puno nacionalno jedinstvo. Kod kuće se još uvijek vodila borba za opće pravo glasa i parlamentarnu kontrolu kada se sjena svjetskoga rata nadvila nad Mađarsku i cijelu Europu.

Izbijanje rata

Neizbježno je napokon stiglo s revolverskim hicima. Dana 28. lipnja 1914. Gavrilo Princip, srpski student, ubio je u Sarajevu nadvojvodu Franju Ferdinanda – habsburškog prestolonasljednika – i njegovu suprugu. Događaji koji su pratili posjet Franje Ferdinanda bosanskome glavnome gradu, od svečane povorke do ubojstva, od početka zveckanja oružjem do izbijanja rata, poznati su gotovo svakome. Ipak, mnogi na sve to i dalje gledaju kao na slučajne događaje. Istina je, međutim, da sudbina nije u Sarajevu bila ni slijepa ni anonimna. Ona je proizišla iz imperijalizma velikih sila, koji je godinama postajao sve raspušteni]i.

U početku je vijest o ubojstvu izazvala više senzaciju nego bijes. U svojoj ljetnoj rezidenciji u Ischlu car i kralj Franjo Josip primio je vijest s rezignacijom, kao volju pravednoga Boga. Tako je bilo i s ugarskim premijerom grofom Istvánom Tiszom koji je boravio na svojem imanju Geszt. No, strana koja je zagovarala rat, a posebice agresivni zapovjednik glavnoga stožera Conrad von Hötzendorf, željeli su iskoristiti suosjećanje koje je izazvalo ubojstvo u sređivanju računa sa Srbijom. Uskoro je Beč dobio zeleno svjetlo od Berlina i pripreme su za rat počele.

Premda su događaji sami po sebi dobro poznati, isto se ne može reći za uzroke, njihovu povezanost i skrivene motive koji su ležali iza vidljivih akcija. Netko s pravom može upitati zašto se odmah nije krenulo u napad, jednom kada su se vojni i diplomatski vođe Austro-Ugarske odlučili za rat i kada su dobili podršku Njemačke. Odgovor leži u protivljenju Istvána Tisze, istoga onog političara koji se poslije toliko strastveno posvetio borbi svoje zemlje. U početku je Tisza smatrao da je međunarodna ravnoteža snaga krajnje nepovoljna za Austro-Ugarsku, vjerujući da je Bugarska, jedini pouzdani saveznik Monarhije na jugu, potpuno iscrpljena balkanskim ratovima. Također je držao da Njemačka iskazuje znakove simpatije prema Rumunjskoj koja bi mogla, strahovalo je mađarsko vodstvo, prodrijeti u Erdelj.

110

Tisza je odolijevao gotovo dva tjedna, ali su ga austrijski i njemački političari, zajedno s vojnim zapovjednicima, napokon uvjerili da je sazrelo vrijeme da Centralne sile krenu u rat. Svako bi odgađanje služilo interesima Antante, sastavljene od »neprijatelja« – Francuske, Britanije i Rusije. Štoviše, uvjerili su ga da će Rumunjska ostati neutralna u bilo kakvom sukobu.

No u čemu je zapravo protivnost Austrije spram Srbije? Na čemu je Beč utemeljio svoj ultimatum? Austrija je tvrdila da je Srbija odgovorna za agitaciju protiv Monarhije, i usto za sve terorističke akte unutar njezinih granica. Jesu li te optužbe bile istinite? Je li srpska vlada znala za zavjeru koja je dovela do nadvojvodina ubojstva?

Srpski premijer Pašić u cijelosti je opovrgnuo takve tvrdnje. Godine 1924. jedan je od njegovih ministara priznao – a činilo se da njegovo priznanje podupiru i određeni dokumenti – da je srpska vlada zaista znala za plan ubojstva, da mu se protivila, ali da je bila nemoćna spriječiti ga. Štoviše, zbog napetih domaćih prilika, nije se usudila upozoriti Beč.

Čini se da je srpska vlada doista u određenoj mjeri odgovorna za to što nije upozorila Austriju. U svakom slučaju, u srpnju 1914. vlada u Beču nije toga uopće bila svjesna. Zapravo, posebni povjerenik-istražitelj upućen u Sarajevo izvijestio je da nema dokaza koji bi potvrđivali navodno sudioništvo srpske vlade u događaju. Ukratko, vodeći austro-ugarski političari skicirali su i odaslali neprihvatljiv ultimatum 23. srpnja vjerujući da je srpska vlada nevina.

No, Pašićeva vlada nije odbacila ozbiljne zahtjeve ultimatuma samo dva dana poslije zato što je bila nevina. Stvarnije razlog bio taj što su je Rusija i Francuska nukale i ohrabrivale da to učini. Kada je francuski predsjednik Poincaré 20. srpnja posjetio Sankt-Petersburg i Francuska i Rusija – računajući na potporu britanskih prijatelja – vjerovale su da će se, ako izbije rat s Njemačkom i njezinim saveznicama, pokazati da je ravnoteža snaga u tome trenutku na strani Antante. Posljedica svega toga bila je da je sarajevski atentat uskoro dobio važnost koja je nadilazila uske dinastičke interese. Odnos između male Srbije i trulog Austro-Ugarskog Carstva postao je ključna točka spora između dvaju blokova svjetskih sila. Atentat na Franju Ferdinanda bio je tek iskra koja je zapalila staru bačvu s barutom.

Ni nestabilnost međunarodnih neprilika ni uzajamni antagonizam velikih sila ne može, kako god bilo, zasjeniti odgovornost pojedinaca u tim događajima. Rat su, ipak, planirala i započela ljudska bića. Sigurno je, međutim, da najveća odgovornost počiva na strani Monarhije, uključujući Franju Josipa, koji je, kako je formulirao u općoj zapovijedi vojsci, »sve odvagnuo i o svemu dobro promislio«, ali koji je u stvarnosti bio podložan pritisku svoje vojske i njemačkog generalštaba. U tome smislu dio se krivice mora pripisati i Istvánu Tiszi, koji, unatoč tome što je realistično procijenio ravnotežu sila i vjerojatne posljedice agresije, nije glasovao protiv objave rata i nije dao ostavku kada je on objavljen. Njemački vojni i politički vode (uključujući i cara Wilhelma I), koji su obećali potporu tijekom razdoblja krize, također snose dio odgovornosti.

Naravno, sedamdeset godina poslije pitanje krivnje nije glavni zadatak povjesničara. Mnogo je važnije jasno prikazivanje uzroka i posljedica sukoba i cjelovito razumijevanje sustava kojemu su ekspanzionizam i rat bili inherentni. Austro-Ugarsko Carstvo objavilo je rat Srbiji 28. srpnja 1914.; iste je noći Dunavska flota počela bombardirati Beograd. Dana 30. srpnja Rusija i Austro-Ugarska počele su istodobno mobilizaciju jedna protiv druge. Dva dana poslije, 1. kolovoza, Njemačka je proglasila mobilizaciju i objavila rat najprije Rusiji, a dva dana potom i Francuskoj. Petog kolovoza Austro-Ugarska je objavila rat Rusiji, a istog je dana Britanija objavila rat Njemačkoj. Tjedan dana poslije u ratnom su stanju bili anglo-francuski savez i Austro-Ugarsko Carstvo.

Već tada je izvješće o pištolju Gavrila Principa bilo potpuno zaglušeno bukom marširajućih vojski, zvukom pušaka i eksplozijom carstava.

Problemi na bojišnici – i kod kuće

Vijesti o objavi rata primljene su u Mađarskoj s neočekivanom eksplozijom domoljubna oduševljenja. Posvuda su se pripremale šarene i bučne svečanosti ispraćanja vojnika u rat – za koji

111

su svi vjerovali da će biti kratak. Ipak, burni entuzijazam ranih dana ubrzo je potkopan teškim i ponižavajućim porazima u prvih nekoliko mjeseci. Neodgovarajuće pripremljene i loše vođene vojske Carstva trpjele su poraz za porazom. Ofenziva Monarhije zaustavljena je u Srbiji, a na istočnoj fronti napredovanje se pretvorilo u povlačenje budući da je ruska armija nadirala preko Karpata. Jedino uz vojnu pomoć Njemačke Austro-Ugarska je mogla zaustaviti ofenzivu Rusije u zimi 1914./15., probiti se na rusku frontu u svibnju 1915., te napredovati na srpskom teritoriju. No, ulazak Italije u rat na strani Antante umanjio je vrijednost tih vojnih uspjeha, i to stoga što je Austro-Ugarska sada morala preraspodijeliti svoje efektive na još jedno bojište, jer su Talijani pokušali napredovati u jugozapadno planinsko područje Monarhije.

Centralne su sile (Njemačka, Austro-Ugarska, Turska, a od listopada i Bugarska) tijekom 1915. postigle značajne uspjehe na istočnoj bojišnici i na Balkanu. Ipak, nisu to bile u stanju okrenuti sebi u korist.

Već sljedeće godine golema je ruska ofenziva vratila bojišnicu natrag na austro-ugarski teritorij, i to je napredovanje potaknulo Rumunjsku da uđe u rat protiv Centralnih sila. U kolovozu 1916. rumunjske su trupe ušle na područje Erdelja – da bi ih odmah potisnule austro-ugarske snage potpomognute Nijemcima. Poslije su njemačke snage okupirale veći dio Rumunjske.

Godine 1917. sve teži položaj Centralnih sila olakšanje ruskom revolucijom zbog koje se Rusija povukla iz rata. Taj je dobitak, međutim, uskoro poništen ulaskom u rat Sjedinjenih Država na strani Antante. Nakon toga, unatoč njemačkim taktičkim pobjedama na zapadnoj fronti i austro-ugarskima u ratu protiv Italije, nadmoć neprijatelja, i materijalna i vojna, postupno je postala nedostižna. Do kraja 1917. Carstvo je, trpeći ozbiljne poraze i teške gubitke od samog početka rata, već bilo sasvim iscrpljeno. U armiji su se počeli pojavljivati demoralizacija, dezerterstvo i pobune.

Civilno stanovništvo iza crta bojišnice također je proživljavalo teške dane. Većina velikih tvornica prešla je na ratnu proizvodnju i bila je pod vojnom kontrolom, podvrgnuta vojnoj disciplini. U prvim godinama rata javljale su se nestašice osnovnih artikala, a crno je tržište cvjetalo. U 1916. proizvodnja krušnih žitarica pala je na dvije trećine prijeratne proizvodnje, a 1918. na samo polovicu. Vlada je uskoro uvela prisilan otkup poljoprivrednih proizvoda, stoke i konja – a pribjegla je i rekvizicijama. Premda je seljaštvo bilo teško pogođeno tim mjerama, to nije riješilo problem opskrbe gradskoga stanovništva.

Životni uvjeti radništva ozbiljno su se pogoršali 1915. Sirom zemlje nedostajalo je hrane i goriva. Što je još gore, glave obitelji, oni koji su izdržavali obitelj, bili su u velikome broju slučajeva na bojištu. Posvuda se oplakivalo mrtve i jadikovalo zbog obogaljenih ili zarobljenih. Oni s fiksnim prihodima patili su najviše. Obujam novca u optjecaju u tijeku rata povećao se 15 puta, a problem brzo rastuće inflacije otezanje rastom ratnih zajmova, i to osam puta. Ratne udovice, siročad, obogaljeni veterani, primali su upravo toliko pomoći da ne skapaju od gladi. Prema tadašnjim procjenama, realna zarada kvalificiranog radnika pala je na polovicu svoje prijeratne razine, a zarada službenika i nadničara pala je na 40 posto svoje vrijednosti iz 1913.

Rastuće nezadovoljstvo naroda uvelike je ohrabrilo antiratne aktivnosti socijaldemokrata i radikalnih ljevičara. Zauzvrat, ti su muškarci i žene pojačali svijest i antimilitarističko raspoloženje radnika pa su oni sa simpatijama primili antiratnu kampanju Mihályja Károlyija u parlamentu 1916. Unatoč vojnoj disciplini, štrajkovi su izbili naviše mjesta, a 1917., prvi put tijekom rata, slavio se Prvi svibnja. Čežnja za mirom koja je ispunila sve slojeve stanovništva nezadrživo se širila pod utjecajem februarske i oktobarske revolucije 1917. u Rusiji – i kao posljedica sve jače socijalističke agitacije. Ta je čežnja počela zahvaćati i vojnike na bojištu, potičući vlade zaraćenih zemalja da iznesu mirovne prijedloge.

Dana 21. studenoga 1916. umro je Franjo Josip. U skladu s njegovim životom, njegov je pogreb bio hladan i gotovo birokratski. Monarhova je smrt označila skori kraj Carstva i cijele epohe. Njegov nasljednik Karlo (kralj Karlo IV. od Ugarske) vladao je samo dvije godine, a bio je slaba i lakovjerna osoba. Premda je Karlo uvidio da samo obuhvatne reforme i momentano zaključenje mira mogu spasiti njegovo carstvo u toj očajnoj situaciji, puka dobra volja u toj

112

odlučnoj fazi nije bila dovoljna. Reforme su ostale na razini obećanja, a Karlovi slabašni i neodlučni mirovni pokušaji bili su osuđeni na propast. Njegov najveći potez u očima naroda bilo je otpuštanje omraženog Tisze, koji je tvrdoglavo odbacio promjenu smjera. Premda su bili fleksibilniji, Tiszini nasljednici nastavili su njegovu ratnu politiku i, u konačnici, nikakve se bitne promjene nisu dogodile u Austro-Ugarskoj sve do konačna kraha.

Borbe su se nastavljale – unatoč snažnim prosvjedima masa. U tijeku zime 1917./18. gladovali su i vojnici na fronti i njihove obitelji kod kuće. Kao i prije, vlast je suzbijala štrajkove, pobune i prosvjede. Nastavljanje rata bio je osnovni način održavanja mira kod kuće – uz pomoć žandarmerije i policije 1918., no, te su tradicionalne metode postale sve nedjelotvorni]e. Pisma koja su konfiscirali vojni cenzori odavala su opću bijedu, ogorčenost i snažnu želju za mirom. »Ovo nije život«, pisala je seljanka iz Mezőgyána svojem mužu ratnom zarobljeniku ujesen 1917. »Plačući zaspivamo, plačući se budimo, plačući jedemo, razmišljajući zašto se zemlja ne otvori pod nama i ne proguta nas.« A o bogatima: »Neka Bog pošalje rat onima kojima još nije dosta ovoga krvoprolića, i neka i njih učini beskućnicima.«

Stanje je postalo još nestabilnije u tijeku dugoga, vrućeg ljeta 1918.

113

MAĐARSKA NAKON 1918.

REVOLUCIJE 1918. I 1919.

Vojni kolaps i revolucija 1918.

Svaki događaj posljednje godine rata primaknuo je malo bliže neizbježni raspad Austro-Ugarskog Carstva. To su ubrzali vojna situacija, unutrašnji raspad i politika Antante.

Dana 8. siječnja 1918. američki predsjednik Woodrow Wilson obratio se Kongresu sa svojih slavnih »14 točaka«. Govoreći o »narodima Austro-Ugarske«, rekao je da im treba »dati najslobodniju priliku za autonomni razvoj«. Beč i Budimpešta željeli su osigurati opstanak carstva i prihvatljiv mir na osnovi Wilsonovih 14 točaka. Sa svoje strane političari koji su predstavljali nemađarske narode držali su da im 14 točaka pruža priliku za odcjepljenje i teritorijalno proširenje novih država koje će se poslije pojaviti. Te su države već jamčili tajni sporazumi i obećanja dogovoreni tijekom rata, koji su podrazumijevali slaganje talijanskih, čehoslovačkih, rumunjskih i južnoslavenskih zahtjeva.

U sovjetskoj Rusiji Lenjinova je boljševička vlada 3. ožujka zaključila separatni mir s Njemačkom u Brest-Litovsku. Kao posljedica toga Njemačka je mogla rasporediti značajne snage na zapadno bojište. Deseci tisuća zarobljenih mađarskih vojnika borilo se u ruskome građanskom ratu na strani boljševika, a sudjelovali su i u borbama protiv intervencionističkih snaga. U ožujku je Bela Kun formirao mađarsku sekciju Ruske komunističke partije (boljševika).

Kod kuće nije bilo dana bez štrajkova i demonstracija kojima su se tražili kraj rata, opće i tajno pravo glasa i demokratizacija. U skladu s bečkom inicijativom, u siječnju je organiziran trodnevni opći štrajk. U veljači su se u Kotoru pobunili vojnici Carske i kraljevske mornarice. Pobuna je ugušena po naredbi kontraadmirala Miklósa Horthyja.

Dana 20. svibnja 1918. izbila je velika vojna pobuna u Ugarskoj koju su vlasti uspjele ugušiti nakon čitava dana teških borbi. Dezertera je bilo sve više. Ministar policije raspustio je kružok »Galilej«, organizaciju intelektualaca i mladih ljevičara, a protiv njegovih vođa, među kojima je bila i Ilona Duczynska, podignute su optužnice. Vlada Sándora Wekerlea pokušala je dati ostavku, najprije u siječnju, a potom više puta u tijeku godine. No, Karlo IV. i njegovi savjetnici odbili su povjeriti vlast oporbi, koja se tada okupljala oko Mihályja Károlyija.

Dana pak 8. travnja vođe nacionalnih manjina objavili su zajedničku rezoluciju u Rimu o tome da oni koje zastupaju više ne žele ostati unutar Austro-Ugarskog Carstva. To je pridonijelo konačnoj odluci Antante da prihvati francusku ideju o stvaranju »cordon sanitairea«. U praksi je to značilo da će raspadajuću Austro-Ugarsku zamijeniti neovisne liberalne države koje će izolirati revolucionarnu Rusiju stvaranjem »zaštitnog pojasa« uzduž njezine zapadne granice; one će isto tako zatvoriti put eventualnu budućemu njemačkom ekspanzionizmu. U veljači 1916. češki su i slovački političari u emigraciji osnovali Čehoslovačko nacionalno vijeće, a od rujna 1918. i druge su nacionalne manjine Carstva formirale slična tijela.

U međuvremenu su mađarske postrojbe Carske i kraljevske armije trpjele teške poraze na talijanskoj fronti. Imena Piave, Isonzo i Doberdo ostavila su neizbrisive tragove u sjećanju tog naraštaja. Dvadesetog lipnja radnici MAV-a, velike tvornice strojeva, demonstrirali su u Budimpešti protiv uzaludna ratnog uništavanja i krvoprolića, te protiv metoda kojima su se koristili vojni zapovjednici u tvornici. Snage poretka koje su poslane na lice mjesta otvorile su na njih vatru, a kao odgovor na to val štrajkova još je jednom preplavio zemlju. U mnogim su mjestima stvoreni radnički savjeti, organizacije do tada nepoznate mađarskome radničkom pokretu.

Početkom kolovoza 1918. Antantine su vojske izvršile proboj i pobjedonosno su napredovale na zapadnom i balkanskom bojištu. U rujnu je kapitulirala Bugarska, a polovicom listopada slijedila ju je Turska. Pod zapovjedništvom Francheta d'Espereya francuska Istočna armija napredovala je prema Ugarskoj.

114

Beč je tada napravio posljednji očajnički napor da spasi situaciju. Šesnaestog listopada Karlo IV. proglasio je Austriju saveznom državom. Preživjevši dan prije pokušaj atentata, 17. listopada, István Tisza obratio se mađarskom parlamentu jednostavno objavivši: »Izgubili smo rat.« S obzirom na to da je on to rekao, bila je to prava bomba.

Dana 25. listopada – mnogo kasnije nego nacionalne manjine – i Mađari su u Budimpešti osnovali Mađarski nacionalni savjet pod vodstvom Mihályja Károlyja. Njegov program uspostave mađarske neovisnosti u dvanaest točaka skicirao je Oszkár Jászi. Taj je program sadržavao i trenutno potpisivanje mira, uvođenje općeg i tajnog glasovanja, zemljišnu reformu, te priznanje prava nacionalnim manjinama. Smatralo se gotovom činjenicom da će kralj imenovati Károlyja premijerom koji će zamijeniti Wekerlea, koji je ponovno ponudio ostavku, posebice zato što je do tada relativno malo političara i organizacija – među njima budimpeštanska policija – prešla u Nacionalno vijeće. Ipak, novim je premijerom postao grof János Hadik. U znak prosvjeda 28. listopada narod je marširao iz Starog grada do Budimskoga dvora zahtijevajući da se Károly imenuje premijerom. Na Lančanom mostu sukobili su se demonstranti i redarstvene snage.

Toga istog dana u Pragu je proglašena Čehoslovačka Republika. 29. listopada Hrvatska se pridružila novoj južnoslavenskoj državi koja se formirala, a dan nakon toga Privremena narodna skupština u Beču proglasila je Austriju neovisnom državom. Premda je austro-ugarska armija još uvijek ratovala protiv Talijana, samo Carstvo bilo je već gotovo sasvim srušeno.

U noći s 30. na 31. listopada budimpeštanske su ulice bile preplavljene vojnicima i civilima koji su u početku pozdravljali Nacionalno vijeće smješteno u hotelu »Astor«. Poslije je, međutim, masa zauzela javne zgrade, sprečavajući odlazak u provinciju snaga lojalnih Károlyju, te uhvatila vojnog zapovjednika Budimpešte. Kao i u ožujku 1848., oslobođeni su politički zatvorenici. Astra i rozeta zamijenile su otrgnute znakove na vojničkim uniformama, a pojavili su se i u zapučcima civila. Premda astra obično simbolizira smrt, u proljeće 1918. ona je pozdravljala novo proljeće.

»Mi tada nismo željeli osvojiti vlast, željeli smo organizirati naše snage, pisao je Károly u svojim memoarima 1923., »ali u međuvremenu je nastala prava revolucija«. U tom je trenutku i sam car morao uzmaknuti: 31. listopada zatražio je od Károlyja da formira novu vladu.

Popodne toga istog dana nekolicina naoružanih vojnika i radnika upala je u gradsku kuću grofa Istvána Tisze u Hermininoj ulici i, nakon kratke izmjene riječi, ubila bivšeg premijera. U svijesti ljudi Tisza je predstavljao čitav dualistički sustav i politiku koja je zagovarala rat. Srdžba naroda dugo je kipjela protiv njega, a u njegovoj su smrti suvremenici vidjeli pravednu ruku povijesti.

Revolucija je trijumfirala, i prvi put nakon 1848., formirana je neovisna mađarska vlada. Činilo se da kolaps dualističkog sustava utire put demokratizaciji Mađarske i skladnijemu zajedničkom životu različitih naroda Dunavskog bazena. No, naslijeđe prošlosti prepriječilo se na tom putu; nitko u to vrijeme nije mogao ispravno procijeniti koliki će napori biti potrebni da se on raščisti.

Prema liberalnoj demokraciji

Imenovanje Mihályja Károlyija premijerom u jesen 1918. primljeno je s nezabilježenim oduševljenjem i općim odobravanjem. Nikada prije jedan mađarski državnik nije imao zadaću voditi naciju u tako tragičnim i teškim okolnostima. Svi su od njega očekivali da Mađarskoj osigura povoljan tretman i pravedne uvjete mira. Ta opća nada proistjecala je iz činjenice da se u Mađarskoj Károlyi smatrao osobom koja ne samo da simpatizira Antantu nego je s njom i povezana.

Velike su sile, međutim, držale Mađarsku poraženom zemljom, a novu su vladu smatrale naprosto nasljednicom stare. Nisu posebno cijenile ni njezinu liberalno-demokratsku narav ni proantantsku usmjerenost. U vrijeme Károlyjeve vlade došlo je do teritorijalnog dijeljenja Mađarske, pod uvjetima koji su uzrokovali duboku pometnju u čitavu mađarskome društvu. Prihvaćanje te činjenice time je postalo još teže.

115

Dana 3. studenoga 1918., tjedan dana prije Njemačke, austrougarska je vojska s Talijanima potpisala primirje u Padovi. No, Franchet d'Esperey, glavni zapovjednik Antantinih snaga na Balkanu, nije priznao valjanost toga sporazuma na svojem dijelu bojišta. Slijedom toga, Károlyjeva je vlada 13. studenoga potpisala vojnu konvenciju s Franchetom u Beogradu. To je bila prva prilika u kojoj su pobjednici priznali postojanje neovisne Mađarske i njezine vlade. Za razliku od sporazuma o primirju od 3. studenoga, vojnom je konvencijom ustanovljena demarkacijska crta između Mađarske i njezinih neprijatelja unutar granica povijesne države.

To nije bio jedini događaj koji je potkopao povjerenje u vladu. Dolijevajući ulje na vatru, Rumunjska, Čehoslovačka i Jugoslavija potpuno su ignorirale taj sporazum. Čak i prije potpisivanja Beogradske konvencije, crtu su prešle najprije čehoslovačke, a potom i rumunjske snage – s punim blagoslovom Pariza. Unatoč oštrim prosvjedima Károlyjeve vlade koji su popraćeni ograničenim otporom, zaustavili su se tek u siječnju 1919. Granice njihova napredovanja grubo se poklapaju s konačnom mađarskom granicom na tom području. U međuvremenu su se rumunjske i jugoslavenske snage sukobile oko Banata. Francuske su snage morale intervenirati i okupirati Segedin.

Kod kuće je konsolidacija bila razmjerno spora, velikim dijelom i zbog neuspjeha pregovora s Antantom. Károlyjeva je vlada sada revoluciju smatrala završenom i jedino je željela postupno provesti ustavne reforme. No, industrijski radnici, mali posjednici, siromašni seljaci i mnogi ratni zarobljenici koji su se vratili iz sovjetske Rusije smatrali su da je ona tek počela. Za njih je to bio tek uvod u drugu revoluciju – revoluciju na tragu one sovjetske. Premda su se u Budimpešti uspješno održavali red i zakonitost, u provinciji su se događali napadi na javne zgrade, pljačke trgovina, a neki državni službenici i žandari istjerani su ili čak linčovani. Često je dolazilo do oružanih sukoba. Samo uvođenje opsadnoga stanja moglo je spriječiti plimu revolta.

Spontano nezadovoljstvo uskoro je dobilo svrhu i smjer. Dana 24. studenoga 1918. osnovana je Mađarska komunistička partija pod vodstvom Bele Kuna. Komunistička je partija imala politički program i organizacijski okvir; njezina je popularnost među radnicima, demobiliziranim vojnicima i nezaposlenima brzo rasla. Komunisti su željeli buržoasku demokraciju pretvoriti u diktaturu proletarijata.

Unutar Socijaldemokratske stranke, glavne snage koja je podupirala koalicijsku vladu, sve je više jačalo lijevo, prokomunističko krilo. Unutar pak Károlyjeve vlastite Stranke neovisnosti, pa čak i unutar same vlade mišljenja su se razlikovala ne samo što se tiče politike nego i što se tiče načina njezine provedbe. Skupina Károlyjevih pristaša napustila je Stranku neovisnosti jer su smatrali da je vlada preslaba u sukobu s revolucionarnim lijevim krilom. U isto vrijeme desničarske skupine koje su podržavali pripadnici prijašnjih vladajućih krugova, srednje klase, i posebice vojni časnici, nisu željele razvoj buržoaske demokracije, već povratak staroga konzervativnog sustava. Pod vodstvom grofa Istvána Bethlena, erdeljskog aristokrata, i Gyule Gömbösa, visoka vojnog časnika, i oni su se počeli organizirati protiv Károlyjeva režima.

Vlada je stoga provodila svoj program u vrlo teškim okolnostima. Dana 16. studenoga, uz veliku svečanost, proglašena je neovisna Mađarska i prihvaćena republikanska državna forma. Dana 11. siječnja 1919. Mihály Károlyi postao je prvi mađarski predsjednik. Zakonodavstvo je ovlašteno da uvede opće i tajno pravo glasa, te da jamči slobodu tiska, okupljanja i udruživanja. Počela je demokratizacija javne uprave, i na sugestiju Jenőa Varge u ožujku 1919. odlučeno je da se osnuje zasebno ministarstvo koje će početi provoditi nacionalizaciju. Oszkár Jászi, Oszkár Asbóth, Gyula Szekfü, Marcell Bene-dek i drugi, svi su bili sveučilišni profesori. Intelektualni i književni kružok »Nyugat« utemeljio je Akademiju Vörösmarty koje je prvi predsjednik bio Endre Ady. Nakon njegove smrti 27. siječnja 1919. naslijedio ga je Zsigmond Móricz. Među članovima umjetničkog odbora Narodnog sovjeta bili su József Rippl-Rónai, Ödön Márffy, Károly Lyka, Mihály Babits, György Lukács, Gyula Krúdy, Lajos Kassák, Ferenc Molnár, Bela Bartók, Zoltán Kodály, Ernő Dohnányi, Jenő Hubay i ostali.

No, ni povećanje nadnica ni pomoć za nezaposlene nisu omogućili običnim ljudima da vežu

116

kraj s krajem. Uz nestašice hrane i ostale robe, ni energenata nije bilo dovoljno. Industrija je bila paralizirana i nemoćna ponuditi nova radna mjesta. Izbjeglice koje su dolazile iz okupiranih mađarskih krajeva trebale su hranu i smještaj, a to je u danim okolnostima bilo ozbiljno opterećenje. Da bi stvari bile još gore, epidemija gripe je uzimala žrtve.

Dana 16. veljače prihvaćenje vladin zakon o zemljišnoj reformi. Zsigmond Móricz točno ga je opisao kao zakon od povijesne važnosti. No, podjela zemlja koju je on imao pokrenuti počela je samo na jednom od Károlyijevih imanja. Seljaci, gladni zemlje, reagirali su tako da su sami preuzeli vlasništvo nad velikim posjedima. Seljaci su držali da je kolektivno vlasništvo prvi korak prema podjeli zemlje pojedinim seljacima, unatoč činjenici da su i socijaldemokrati i komunisti zagovarali kolektivnu poljoprivredu.

Vlada je bila nemoćna spriječiti takav razvoj događaja, kao što je bila nemoćna spriječiti istjerivanje s položaja novoimenovanih vladinih povjerenika. Uprava nekih gradova (primjerice Székesfehérvár i Szekszárd) i nekih županija (primjerice Hajdú-Békés i Barcs) prešla je u ruke tzv. direktorija.

Károlyijeva vlada nije uspjela postići sporazum s nemađarskim narodima. Oszkár Jászi je prije iznio zamisao »Dunavskih sjedinjenih država« ili »Istočne Švicarske«. To bi bila federacija demokratskih država unutar koje bi postojala autonomija nacionalnih manjina. Mađarski su nacionalisti, kao i vođe susjednih zemalja, odbacili tu ideju. Budući da su vođe bili neprijateljski raspoloženi i budući da je Budimpešta izgubila vlast nad manjinama, pregovori za provedbu toga plana bili su onemogućeni.

Početkom 1919. Károlyijeva je vlada napala svoje kritičare slijeva i zdesna. Učinjeni su pokušaji da se potkreše desna oporba, te da se likvidira komunistički pokret. Dana 21. veljače 1919. zatvoreni su Bela Kun i pedesetčetvero komunističkih vođa pod izlikom uličnih demonstracija i oružanih incidenata. Kratko nakon toga došlo je do demonstracija na kojima se zatijevalo njihovo oslobađanje. Károlyi im je ipak omogućio tako velikodušne zatvorske uvjete (primjerice, da budu u zasebnoj zgradi i da mogu neograničeno primati posjete) da su Bela Kun i njegovi drugovi mogli nadzirati pokret iz zatvora. Planirali su srušiti vladu 23. ožujka, ali je to na kraju učinila Pariška mirovna konferencija.

Da bi se pomoglo francuskoj i britanskoj intervenciji protiv sovjetske Rusije, na mirovnoj je konferenciji odlučeno da se stvori neutralna zona uzduž mađarsko-rumunjske granice. Pisanu predstavku o tome Károlyiju je 20. ožujka 1919. predao francuski pukovnik Vix, saveznički predstavnik u Budimpešti. Prema uvjetima iz »Vixove note«, kako se poslije nazivala, mađarska je vlada morala povući svoje snage oko pedeset kilometara prema zapadu. Budući da nije htjela pristati na te uvjete, a nije bila u položaju da pruži oružani otpor, Károlyijeva je vlada dala ostavku.

Socijaldemokratski i komunistički vođe, koji su već nekoliko dana pregovarali, sada su brzo dovršili sporazum. Dvije su se stranke imale ujediniti i preuzeti vlast. Károlyi je bio spreman ući u novu vladu, ali to nitko od njega nije zatražio.

Sovjetska Republika

Dana 21. ožujka 1919. Revolucionarnije sovjet preuzeo vlast i Mađarska je proglašena sovjetskom republikom. Bela Kun postao je narodni povjerenik (ministar) vanjskih poslova, ali je zapravo bio šef nove vlade. Mađarska je ušla u savez sa sovjetskom Rusijom i istodobno pozvala radništvo susjednih zemalja da se priključi zajedničkoj borbi protiv imperijalističkih sila i buržoazije.

Mladi komunistički pokret pod Lenjinovim vodstvom računao je na val revolucija u srednjoj Europi koji bi se onda imao proširiti i na pobjedničke zapadne zemlje. »Revoluciju smo utemeljili na svjetskoj revoluciji«, rekao je Bela Kun 27. ožujka 1919. Zakratko je izgledalo da je to očekivanje opravdano; 13. travnja sovjeti su – privremeno – zavladali i u Bavarskoj.

Diktatura proletarijata prihvaćena je u Mađarskoj bez otpora; prihvatili su je čak i oni koji se

117

nisu slagali s njezinim domaćim programom. Razlog tome leži u njezinu odbijanju Vixove note.I središnja i lokalna vlast došle su pod kontrolu radničkih sovjeta. Tvornice, rudnici i

prometna poduzeća koja su zapošljavala više od 20 ljudi prešli su u državno vlasništvo. Nacionalizirane su i banke i druge novčarske ustanove, pa čak i trgovina na veliko i malo. Crvena je garda bila zadužena za održavanje reda i zakona kod kuće, a postojali su planovi za stvaranje Crvene armije. Škole su podržavljene da bi se dovršio proces odvajanja crkve i države. Napravljeni su dalekosežni planovi na području javnog obrazovanja. Mađarski intelektualci europskog renomea sudjelovali su u kulturnom životu sovjetske republike: György Alexics, Lajos Fülep, Károly Mannheim, Irén Dienesné Götz, koja je studirala kod Madame Curie, Bela Balázs, Lajos Kassák, Tibor Déry, Milán Füst, Géza Gárdonyi, Frigyes Karinthy, Dezső Kosztolányi, Anna Lesznai, Alexander Korda, Beni Ferenczy i mnogi drugi. U početku je za kulturne i znanstvene poslove bio zadužen Zsigmond Kunfi, ali poslije je tu ulogu preuzeo György Lukács.

Dana 4. travnja svi srednji i veliki posjedi prešli su »u vlasništvo proleterske države«. Nije bila isplaćena naknada vlasnicima. Raspodjela je zemlje, međutim, zabranjena: vlada je držala da je to jedini način da se zajamči proizvodnja dovoljnih količina hrane i spriječi »širenje« seoske sitne buržoazije. Nacionalizirana su imanja bila organizirana kao državna poljoprivredna dobra u 1980-im godinama. Tamo gdje je to bilo neizbježno, dodijeljene su male parcele za gradnju kuća. To, međutim, nije ublažilo duboko razočaranje seljaštva. Još jednom bezemljaši nisu dobili zemlju, a seljaci koji su imali zemlju strahovali su da će im uskoro biti oduzeta. Ozbiljna posljedica toga bila je da poslije seljaci nisu pristali prodavati svoje proizvode za tzv. bijeli novac, obveznice koje je izdavala sovjetska republika. Kontrarevolucija je to poslije mogla iskoristiti sebi u prilog.

Delegati na Pariškoj mirovnoj konferenciji bili su šokirani razvojem događaja u Mađarskoj, a među političarima i vojnim stručnjacima vodile su se žestoke rasprave o njihovim uzrocima. Anglo-američko stajalište bilo je da veliki dio krivnje leži u francuskom pokušaju da proširi utjecaj svojih ovisnih zemalja. Konačno je general Smuts poslan u Budimpeštu da procijeni situaciju na licu mjesta, te da nagovori mađarsku vladu da prihvati neznatno modificiranu neutralnu zonu. U međuvremenu je francusko vojno vodstvo, uz aktivnu vojnu suradnju Praga i Bukurešta, organiziralo vojni napad na Mađarsku.

Premda je Smuts bio sklon prijedlogu Bele Kuna da se sazove međunarodna konferencija o ekonomskoj budućnosti Dunavskog bazena, nije bio ovlašten potpisati sporazum. Kun i njegovi drugovi odbacili su pak novi prijedlog o neutralnoj zoni, nadajući se da će njihova nepopustljivost dovesti do daljnjih pregovora.

Nije bilo vjerojatno da bi bilo kakvi pregovori mogli voditi do nekih novih granica povoljnijih za Mađarsku i da bi mogli osigurati opstanak sovjetske republike. Postojanje diktature proletarijata bilo je posve suprotno željama pobjednika, koje su uključivale i najveće moguće zadovoljenje teritorijalnih zahtjeva što su ih postavili mađarski susjedi, te izolaciju sovjetske Rusije. Ukratko, saveznici dugoročno nisu mogli dopustiti sovjetskoj republici da opstane. Daljnji su događaji pokazali da su pobjednici samo manevrirali. Mađarska vlada nije zapravo mogla učiniti ništa presudno.

Dana 16. travnja počela je rumunjska ofenziva, a 27. je slijedio čehoslovački upad. Tek djelomično organizirana, mađarska je Crvena armija potisnuta. Dana 1. svibnja rumunjske su se snage zaustavile u Szolnoku, a čehoslovačke u Miskolcu, ali unatoč tome situacija je izgledala katastrofalnom.

U međuvremenu su Budimpešta i ostala neokupirana područja slavili 1. svibnja. Vlada i Središnji radnički sovjet stalno su zasjedali, a Bela Kun pokušavao je različite diplomatske inicijative. I napokon je kriza riješena. Vlada se održala i počela je organizirati obranu zemlje. Pod zapovjedništvom takvih izuzetnih vođa poput Vilmosa Böhma, Auréla Stromfelda, Jenőa Landlera i drugih mađarska je Crvena armija pokrenula kontraofenzivu već 20. svibnja. Nadali su se da bi im proboj na sjevernom bojištu mogao omogućiti da se spoje sa sovjetskim snagama.

Nastojanja Crvene armije bila su uspješna. Dana 6. lipnja mađarske su snage ušle u Kassu

118

(danas Košiće u Češkoj), a deset dana poslije u Eperjesu (danas Prešov) proglašena je Slovačka Sovjetska Republika. Ratovanje je bilo velik teret organiziranu radništvu koje je činilo Crvenu armiju. Cijela je zemlja bila izvrgnuta velikim naprezanjima. Različite kontrarevolucionarne skupine lako su mogle iskoristiti nastale poteškoće. Te su skupine izazivale štrajkove i pobune u gotovo svim dijelovima zemlje, a 24. lipnja osjetile su se dovoljno jakima da pokušaju osvojiti vlast u Budimpešti. Ipak, središnje i lokalne snage porazile su sve kontrarevolucionarne pokrete. Kao posljedica toga, srpanj je protekao bez ozbiljnih izazova za sovjetsku vlast.

U međuvremenu su se predstavnici konzervativne Mađarske viših klasa okupili oko grofa Istvána Bethlena u Beču. U Segedinu, sada pod francuskom okupacijom, major Gyula Gömbös organizirao je tzv. Nacionalnu armiju pod vrhovnim zapovjedništvom admirala Miklósa Hortyja. Nacionalnu su armiju vodili reakcionarno raspoloženi časnici iz vremena Carstva. Izražavajući šovinizam i antisemitizam, ti su ljudi bili krajnje desno krilo kontrarevolucije.

Za Francusku je bilo krajnje neugodno što njezine male saveznice vojnim napadom nisu uspjele srušiti sovjetsku republiku. Odustajući na neko vrijeme od vojnih akcija, francuski premijer Clemenceau krenuo je u diplomatski napad. Njegov najveći uspjeh bila je nota koja je u Budimpeštu stigla s mirovne konferencije 13. lipnja. Bile su dogovorene nove granice u Srednjoj Europi i u noti su one iscrpno izložene. Istodobno su se pozivale zainteresirane strane da položaj svojih snaga prilagode novim granicama. Nakon vruće rasprave, Revolucionarna je vlada odlučila pristati na njih, i Crvena se armija smjesta povukla sa svojih izbočenih položaja na sjeveru. No, susjedne su zemlje potpuno ignorirale notu, odbijajući da se i same povuku. Pristajući na naputke iz Pariza, Mađarska je učinila taktičku pogrešku i početkom srpnja na mirovnoj su konferenciji počele pripreme za odlučnu vojnu intervenciju. To se, međutim, sporo odvijalo i mađarska je vlada mogla upotrijebiti notu kao osnovu za pregovore kojima bi dobila na vremenu. Povlačenje vojske vodilo je u opću demoralizaciju i stavilo je Revolucionarnu vladu u beznadan položaj. U tijeku srpnja sindikati, radništvo i drugi dijelovi pučanstva shvatili su da bi Mađarska morala riješiti svoje sporove s Antantom.

Tijekom svojeg napredovanja početkom godine rumunjske su trupe zauzele područje istočno od Tise. Svojom notom od 13. lipnja Mirovna je konferencija priznala da je to mađarsko područje, ali se rumunjske snage nisu povukle. Nakon nekoliko neuspjelih prosvjeda, Revolucionarna je vlada odlučila pokrenuti ofenzivu ne bi li istjerala Rumunje iz tog područja. To je bila odluka koja je nedvojbeno ubrzala propast sovjetske republike. Iskoristivši potpuno svoju razmjernu snagu, rumunjska je armija potisnula natrag mađarske snage. Ovoga se puta Rumunji nisu zaustavili na Tisi, nego su napredovali dalje prema Budimpešti.

Dana 1. kolovoza 1919. u tijeku konačne, dramatične sjednice budimpeštanskoga Središnjeg radničkog sovjeta objavljena je ostavka Revolucionarne vlade. Za mandatara nove vlade imenovanje sindikalni vođa Gyula Peidl. Između 3. i 4. kolovoza rumunjska je vojska ušla u Budimpeštu: diktaturi proletarijata u Mađarskoj došao je kraj.

Nade u brzo širenje revolucije ostale su neispunjene. Pokazalo se da izolirana diktatura proletarijata u maloj zemlji poput Mađarske ne može odoljeti usklađenim vanjskih napadima.

Pokušaji koji su se odvijali tijekom 1918. i 1919. da se društveni i politički problemi Mađarske riješe unutar buržoaske demokracije, a potom u socijalističkom okviru, nisu uspjeli. Ipak, sjećanje na dvije revolucije živjelo je u Mađarskoj tijekom međuratnih godina, kao i sjećanje na područja izgubljena na kraju rata.

Nade, stvarnost, posljedice

S ove vremenske distance nije lako procijeniti stajališta mađarskih pisaca, umjetnika i intelektualaca prema sovjetskoj republici, koja je slijedila neuspjeh Károlyijeve vlade i opću deziluzioniranost politikom Saveznika. Njihova su stajališta uglavnom odražavala idealistična očekivanja i gotovo mesijanski smisao za misiju tipičan za to vrijeme, a ne realističnu procjenu

119

stvarnih mogućnosti. Nedostajalo je i svjesno prihvaćanje stvarnoga značenja diktature proletarijata. U ožujku 1919., ipak, pojavila se određena svijest o poteškoćama i sukobima.

Dana 16. travnja 1919. Gyula Krúdy je pisao: »Nema razloga za strah od budućnosti, nova Mađarska, cvijetu ljudskih težnji i ideala nastao iz revolucionarnog žara. Neka stari svijet bude srušen, uništen, neka nestane.« Zsigmond Móricz dijelio je Krúdyjevo oduševljenje: »Komunizam, kojega su se bojali naivni sanjari jer su u njemu vidjeli zatvor i falansteriju, donijet će sjajno doba autentičnog procvata osobe... počinje istinski, sretan, stvaran ljudski život.«

Sloboda stvaralačkog rada i sudjelovanje u javnom životu nisu bile povlastice samo Lajosa Kassáka i njegovoga kruga, te socijalističkih pisaca, aktivista i umjetnika. Kulturna i znanstvena politika Zsigmonda Kunfija i Györgyja Lukácsa bila je liberalna čak i prema standardima sredine 1980-ih godina.

Iskustvo godina 1918. i 1919. nije ostavilo svoj biljeg samo na djelima i karijerama zrelih, afirmiranih intelektualaca, već i u umovima Gyule Illyésa i Lászlóa Németha – u to vrijeme gimnazijalaca, i budućih pisaca. Sve je to utjecalo i na Pétera Veresa, člana Radničkog sovjeta i još jednog pisca. Događaji su utjecali čak i na one koji se nisu nužno identificirali ni s jednom od dviju revolucija.

Junački napor cijele zemlje da se na neki način suprotstavi neprijateljskome svijetu koji je okružuje impresionirao je veliki krug ljudi. Oszkár Jászi, dosljedni pristaša buržoaske demokracije koji nikada nije komunizam smatrao mogućim rješenjem, nije otvoreno kritizirao sovjetsku republiku – premda je očekivao da će ona dovesti do vojne intervencije, kontrarevolucije i gubitka tečevina buržoaske demokracije. (Zapravo, strah od kontrarevolucionarnog terora natjerao je Jászija da 1. svibnja 1919. napusti zemlju.) Mihály Károlyi ostao je u zemlji do srpanjske krize, i čak je pokušavao pomagati vladi. Károlyi je bio više nego voljan surađivati s Belom Kunom i komunistima iz izbjeglištva. Štabni časnik Aurél Stromfeld nije služio samo buržoaskoj demokraciji već je vodio velike vojne uspjehe Crvene armije. Ni Rudolf Andorka, Géza Lakatos, Ferenc Szombathelyi, Dome Sztójay i Henrik Werth, sve istaknuti ljudi u Horthyjevom režimu, nisu odbili služiti domovini.

Od socijalističkih je vođa emigrirao samo Ernő Garami. Jenő Hamburger, Jenő Landler i ostali istaknuti ljevičari očitovali su se za komuniste prije 21. ožujka. Péter Agoston, Vilmos Böhm i Zsigmond Kunfi također su prihvatili diktaturu proletarijata.

Osjećaj misije sovjetske republike proširio se i na ideju da bi trebalo da Mađarska ima ulogu posrednika između Istoka i Zapada, te da bi bilo dobro da pokuša proširiti revoluciju. »Danas smo mi mađarski proleteri prethodnica borbe za oslobođenje koja potječe iz Rusije«, pisao je list »Tata-Tóváros Kurir« 30. ožujka 1919.

Jesu li onda uvjeti bili idealni? Nikako. Ono što se očekivalo da će se dogoditi u proljeće 1919. nije ispunjeno, slično kao što su se i nade ujesen 1918. pretvorile u razočaranje. Revolucija se nije dalje širila i nije bila u stanju uspostaviti izravan dodir sa sovjetskom Rusijom. Zemlja se u travnju morala suočiti u upadom stranih snaga, a životni su se uvjeti pogoršali prije nego poboljšali. Pokazalo se da je diktatura proletarijata upravo ono na što upućuje njezin naziv, te da ne preza od uporabe terora kada smatra da je to nužno. Károlyi i njegovi drugovi također su željeli da njihova revolucija bude »bez krvi«, ali su u studenome pribjegli sili u naporu da sačuvaju red i zakonitost. Sovjetska republika bila je od prvoga trenutka odlučna uporabiti silu, a kad se to smatralo prikladnim, podrazumijevalo se i uzimanje talaca. Nije oklijevala da pošalje Tibora Szamuelyja, Otta Korvina i sigurnosni odred kojega su se svi bojali (»Lenjinovi dječaci«) da uguši štrajkove i ustanke.

Komunisti su vjerovali da se komunistički režim može mnogo brže uvesti u Mađarskoj nego u Rusiji. Činjenica da je Mađarska bila gospodarski i društveno razvijenija od Rusije značila je, mislili su, da se mogu zanemariti očekivane mjere poput raspodjele zemlje seljacima. Također su mislili da će nacionalni problemi u Mađarskoj i u Dunavskom bazenu nestati uspostavom međunarodne, i stoga jedinstvene diktature proletarijata.

120

Težeći očuvanju teritorijalne cjelovitosti Mađarske, Károly i njegovi suradnici nisu bili u stanju suprotstaviti se okupacijskim snagama bilo diplomatskim bilo vojnim sredstvima. Sovjetska vlada koja se notom obratila susjednim zemljama: »Priznajemo bez rezervi vaše nacionalno-teritorijalne zahtjeve«, poslala je, međutim, Crvenu armiju sve do Košica i Prešova u nadi da će se revolucija proširiti.

Politički sukobi koji nisu riješeni stapanjem socijaldemokratske i komunističke partije počeli su se jače iskazivati. Situacija je bila još složenija zbog činjenice da linija podjele nije nužno ležala između samih partija. Komunist József Révai tražio je ukidanje sindikata; Tibor Szamuely, Ottó Korvin i Mátyás Rákosi zagovarali su čvrstu diktaturu; dok su Ervin Sinkó i Jenő Landler sumnjali u uputnost takve politike. Jenő Hamburger bio je isto toliko protiv ideje raspodjele zemlje koliko i njegovi kolege komunistički narodni komesari.

Beli Kunu je dopalo da posreduje između različitih nijansi socijaldemokracije i komunizma. On je bio dovoljno fleksibilan da postigne kompromis čak i u najkritičnijim situacijama i da spriječi podjele koje bi ugrozile samu vlast.

Revolucionarna vlada bila je prisiljena priznati da je do srpnja u znatnoj mjeri izgubila potporu u zemlji. Bezemljaši nisu dobili zemlju, seljaštvo je bilo pogođeno rekvizicijama, a svagdanji kruh trgovaca i obrtnika više nije bio tako siguran. Štoviše, ukidanje poreza na zemlju dovelo je do neželjenih učinaka, kao i prisilna prohibicija alkoholnih pića širom zemlje. Ukidanje vjeronauka u školama također nije prihvaćeno s odobravanjem. Sindikalni su vođe pojačali uvjerenje radnika da »diktatura treba da bude ublažena« i da Mađarska »treba da postigne sporazum s Antantom«. Ipak, radnička moć koja je isključila komuniste nije mogla potrajati. Potkraj svibnja splasnulo je oduševljenje većine pisaca i umjetnika koji su podupirali režim i deziluzioniranost se proširila u njihovim redovima. Unatoč sumnjama i ogradama, oni se ipak nisu okrenuli protiv sovjetske republike.

Utjecaj događaja iz 1918. i 1919. bio je širok i proturječan. Nekoliko istaknutih socijaldemokratskih voda, poput Jenőa Landlera i Jenőa Varge, postali su komunisti, a nakon propasti sovjetske republike Stromfeld se pridružio lijevome krilu radničkog pokreta. Nakon kolovoza 1919. pojavile su se nesuglasice između mađarskih komunista i socijaldemokrata u vezi s uzrocima njihova zajedničkog neuspjeha. Spor oko ispravne strategije i taktike postao je još žešći nego prije, a ušao je i u oštre prijepore unutar Komunističke internacionale. Komunisti su se rascijepili na Kunovu i Landlerovu frakciju. Kunova je frakcija zagovarala ekstremni tip komunizma koji je Lenjin odbacio kao »dječju bolest«.

Međunarodni komunistički pokret pridavao je veliku važnost činjenici da je mađarska sovjetska republika nastala bez potrebe za oružanom borbom. U Mađarskoj je, međutim, značajan segment buržoazije i inteligencije poslije okrenuo leđa čak i buržoaskoj demokraciji, jer su događaji iz 1918. i 1919. mnoge naveli na pomisao da je diktatura proletarijata samo njezina prirodna posljedica. Tako nije bila diskreditirana samo diktatura proletarijata nego i liberalizam. U tijeku 1930-ih godina ideje za reformu mađarskoga društva i unapređenje mađarskog položaja u Europi nosile su u određenom smislu pečat takve ideje. Zagovornici radikalnih promjena tražili su »treći put« između Zapada i Istoka, između komunizma i buržoaske demokracije. Čak i kontrarevolucija koja je poslije izašla kao pobjednik nije se mogla osloboditi te baštine: postojanja temeljenog na negiranju obiju ideologija. Njezin se autoritet u početku iskazivao sredstvima neograničena terora, a potom zakonskim i administrativnim metodama, propagandom i slično. U izgnanstvo nisu bili natjerani samo komunisti, socijaldemokrati i umjereni socijalisti, već i istaknuti predstavnici buržoaskog liberalizma i radikalizma. Oni koji su se u domovini borili za demokraciju pretrpjeli su tako nenadoknadiv gubitak. Mađarsko je društvo platilo visoku cijenu neuspjela eksperimenta iz 1919., koji je neizbježno oslabio političku oporbu Horthyjevu režimu.

Unatoč tome, pod kontrarevolucionarnim režimom takva je oporba uspjela postići ono što nije mogla u danima carstva: zastupljenost u parlamentu i u lokalnoj vlasti. Prilika za to bila je ustupak koji je režim morao učiniti ako je želio potrajati. Komunistički je pokret bio, međutim, stavljen

121

izvan zakona i potisnut u podzemlje. Unatoč nepovoljnim uvjetima partija i pokret ne samo da su preživjeli 25 godina Horthyjeva režima već su sačuvali i sjećanje na sovjetsku republiku.

Sjećanje na ono što se dogodilo 1918. i 1919. potrajalo je u razdoblju koje je slijedilo. No, domaći i međunarodni razvoj događaja u tijeku među-ratnog razdoblja imao je važnu ulogu u procjeni tih događaja. Kada su zagovornici radikalnih promjena počeli skicirati plan nove Mađarske početkom četrdesetih godina, vrlo je malo njih smatralo da je Károlyjeva buržoaska demokracija model koji treba slijediti. S druge strane, pristaše socijalizma gledali su na sovjetsku republiku više kao na inspirativan povijesni presedan nego kao na nacrt budućnosti.

IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA

Uspon na vlast Horthyjeva režima

Premda je kontrarevolucija pobijedila i premda je uživala potporu saveznika, njezina je konsolidacija bila sporija i teža no što je to itko očekivao.

Nakon što se Peidlova tzv. sindikalna vlada bila primorana povući, István Friedrich je 7. kolovoza 1919. postavio novu vladu u Budimpešti. No, kontrarevolucionarna vlada, koja je formirana u Segedinu u vrijeme sovjetske republike, nastavila je djelovati zahtijevajući svoj udio u vlasti. Kontrarevolucionarno se vrhovno zapovjedništvo ubrzo premjestilo iz Segedina u Siófok u Transdanubiji, a nedugo nakon toga njegov vođa Miklós Horthy postao je najvažnija ličnost u kontrarevolucionarnoj skupini. Suparnička je vlast počela masovnu i okrutnu kampanju odmazdi na područjima kojima je upravljala. Ta je kampanja bila usmjerena protiv onih koji su sudjelovali u objema revolucijama, a odredi pod vodstvom Pala Prónaya, Gyule Ostenburga Moraveka, Ivana Héjjasa i drugih, provodili su pogrome Židova. Prvi put u mađarskoj povijesti osnovani su zatočenički logori u kojima su muškarci i žene bili godinama zatvoreni bez suđenja. Rumunjske su vlasti provodile slične odmazde u područjima pod svojom kontrolom.

Zbog nesklona međunarodnog reagiranja ovaj »Bijeli teror«, kako se nazivao, stvorio je poteškoće kontrarevoluciji. Grof István Bethlen, njegovi kolege, a poslije i grof Albert Apponyi, vođa mađarskoga mirovnog izaslanstva u Parizu, tražili su ponovno uspostavljanje zakonitosti.

No, tek nakon intervencije velikih sila u mađarskoj je prijestolnici formirana službena vlada koja je bila prihvatljiva za Antantu. Nakon posjeta britanskog diplomata Sir Georgea Clerka Budimpešti, premijerom je 4. studenoga 1919. postao Károly Huszár. Savez takozvanih kršćanskonacionalnih stranaka osigurao je u parlamentu većinu glasova Huszárovoj vladi, premda su tamo bile zastupljene i socijaldemokratska i liberalna oporba. Nakon što su se obogatile otimačinom, rumunjske su se postrojbe povukle iz Budimpešte i, poslije, u ožujku 1920., iz Tiszántúla. Sukladno željama Antante, novi mađarski politički sustav morao je biti utemeljen na parlamentarnoj demokraciji i legalnome djelovanju socijaldemokrata i liberalne oporbe. Uz te pretpostavke mogao je biti stvoren mnogo liberalniji sustav nego što je to bio slučaj, ali Saveznici nisu bili osobito zainteresirani da to potiču.

Miklós Horthy i njegova vojska ušli su 16. studenoga 1919. u Budimpeštu. U siječnju 1920., u skladu s Clerkovim željama, na osnovi širokoga prava glasa i tajnoga glasovanja održani su opći izbori. Socijaldemokratska je stranka bila, međutim, zastrašivanjem primorana na neaktivnost, a odred Ostenburg-Moraveka ubio je socijaldemokratskog novinara Belu Somogyija i njegova kolegu Belu Bacsóa. Istraga što ju je vodio ministar unutarnjih poslova Ödön Benicky otkrila je odgovornost vrhovnog zapovjedništva, ali nije poduzeta nikakva daljnja mjera. Pod vodstvom Istvána Nagyatádi Szabóa Stranka sitnih posjednika postala je najveća politička stranka u parlamentu. Unatoč nepovoljnim uvjetima, Nacionalna demokratska stranka Vilmosa Vászonyija, koja je predstavljala buržoasku oporbu, također je osvojila mjesta u novom parlamentu.

Saveznici i mađarski susjedi inzistirali su da mađarsko prijestolje ostane slobodno. Oni su držali da bi povratak Karla IV. ili izbor drugoga mađarskog kralja bili korak k obnovi Austro-

122

Ugarskog Carstva. No, to nije značilo da je trebalo da Mađarska ostane republikom.Novije parlament sada ponovno uspostavio instituciju monarhije. Za to su postojala dva

razloga. Monarhija je ne samo jamčila pravni kontinuitet već je isto tako opravdavala buduće pretenzije na izgubljene kraljevske teritorije. No, nije smjelo biti kralja, pa je ponovno uvedena funkcija namjesnika.

Dana 1. ožujka 1920., dok su se naoružani časnici nalazili u zgradi, parlament je za regenta izabrao pedesetdvogodišnjeg Miklósa Horthyja. Premda je izabran velikom većinom glasova, ni Horthyjeva naobrazba, ni njegova dotadašnja karijera nisu ga činile podobnim za ovu dužnost. Njegova su politička stajališta odlikovali nepokolebljivi konzervativizam, protusovjetski osjećaj i snažna želja za povratkom izgubljenih teritorija. Isprva, Horthyjeva je glavna potpora dolazila iz njegove vojske i časničkih odreda, ali je već nakon kratka vremena bio kadar prihvatiti političku konsolidaciju za koju se zauzimao grof István Bethlen. Horthy je bio ličnost koja je održavala ravnotežu među sukobljenim elementima unutar režima, istodobno služeći kao njegov simbol.

Bližilo se potpisivanje mirovnoga sporazuma, a njegovo je prihvaćanje bilo nuždan preduvjet da bi Horthyjeva vlast bila međunarodno prihvaćena. Igrom slučaja, režim koji je bio primoran potpisati taj sporazum bio je isti onaj koji je njegovu reviziju držao okosnicom svoje politike.

Mađarsko mirovno izaslanstvo u Parizu, što ga je predvodio grof Albert Apponyi, zahtijevalo je izmjene sporazuma i održavanje plebiscita u spornim područjima. Saveznici su, međutim, odbacili bilo kakve ustupke, pa je dokument potpisan 4. lipnja 1920., u palači Trianon u Versaillesu.

Prema Trianonskome sporazumu, novoj je državi ostalo samo 30 posto mađarskog teritorija i 40 posto stare ugarske kraljevine. Svaki treći Mađar sada je živio u nekoj stranoj državi, a oko polovica ih je bila u kompaktnim etničkim cjelinama odmah iza novih granica. Sporazum je ograničavao mađarsku vojsku na 35.000 ljudi (zrakoplovstvo nije bilo dopušteno) i regulirao uporabu luka, vodenih putova i željeznice. Osim toga, trebalo je da se gradnja novih pruga nadzire, a Mađarska je bila dužna platiti ratnu odštetu. Važan dio Mirovnoga sporazuma bila je tzv. točka o manjinama, po kojoj su sve etničke manjine u novim državama imale ista prava kao i većina. No, vlade kojih se to ticalo nisu poštovale tu točku, pa su se prava mađarske manjine posvuda kršila. Snažno protivljenje Trianonskom sporazumu potjecalo je iz nametnute diobe mađarske nacije i teške situacije etničkih Mađara. Svi dijelovi društva i sve političke stranke – uključujući i radničke – bili su jedinstveni u odbacivanju Trianona. Javno je mišljenje, međutim, bilo podijeljeno što se tiče stupnja i oblika revizije kojoj bi trebalo težiti. Za razliku od nacionalista, koji su željeli vratiti sva područja, socijaldemokrati i lijevo krilo liberala tražili su samo povratak pretežito mađarskih područja. Komunisti su pak očekivali da će proleterska revolucija poništiti Trianonski sporazum.

Grof Pál Teleki 19. srpnja postao je premijerom. Želeći ojačati položaj tradicionalno vladajućih klasa, krupnih zemljoposjednika i industrijalaca, poticao je konzervativnu političku konsolidaciju. Teleki je uveo čvrste mjere kako bi potisnuo ekstremne vojne elemente koji su još uvijek proganjali osumnjičene revolucionare. Kako bi dao oduška antisemitizmu i djelomice olakšao probleme srednje klase, Teleki je uveo tzv. numerus clausus, mjeru koja je ograničavala broj Židova među sveučilišnim studentima. Također je započeo razgovore sa socijaldemokratskim vođama kako bi umirio radnički pokret. Uveo je ograničenu zemljišnu reformu da bi ublažio seljačko nezadovoljstvo i to mu je uspjelo prijenosom sigurnosti i položaja što proistječu iz zemljišnoga vlasništva na još dva milijuna ljudi. Telekijeva mjera nije znatno utjecala na model zemljišne raspodjele i njome je bilo obuhvaćeno samo 7 posto zemlje – mnogo manje nego u susjednim zemljama koje su nakon prvoga svjetskog rata provele programe zemljišne reforme utemeljene na podjeli velikih imanja koja su nekada bila u austrijskim i ugarskim rukama. Najveća pogreška mađarske zemljišne reforme bila je u tome što nije uspjela bitno povećati broj malih i srednjih seoskih imanja koja su se mogle održati u životu i što nije ograničila tlačiteljsku prevlast latifundija. Sukladno zemljišnoj reformi, članovi Vitézi Rend (Viteškog reda) također su dobili zemlju. Taj je red osnovao Horthy, a obuhvaćao je časnike i vojnike koji su se istaknuli u vojnoj službi. Svaki je Vitez dobio »vitešku parcelu«, a vjernost je dugovao samome Horthyju.

123

Unatoč svojim postignućima, Teleki nije bio kadar premostiti jaz između prohabsburških legitimista i »slobodnih birača« koji su se zauzimali za izbor nacionalnog monarha. Karlo IV. je 26. ožujka 1921. bezuspješno pokušao vratiti svoje prijestolje, a spor oko toga tko treba da bude kralj ostao je neriješen. Ostale hitne zadaće obuhvaćale su osnivanje političke stranke vladajuće elite, učinkovito i trajno suzbijanje ekstremnoga desnog krila i normalizaciju stanja u sindikatima i u socijaldemokratskoj stranci. Ostali su prioriteti bili stvaranje posttrianonskoga nacionalnog gospodarstva i formuliranje neovisne mađarske vanjske politike. Opseg i složenost ovih zadaća izvirali su iz uvelike izmijenjenih političkih i gospodarskih prilika u zemlji.

Politička konsolidacija pod Istvánom Bethlenom

Grof István Bethlen obnašao je dužnost mađarskog premijera od 14. travnja 1921. do 19. kolovoza 1931. Premda je njegova politička karijera započela još 1901., prije pada carstva nije obnašao nijednu državnu dužnost. Bethlen je postao ključna ličnost kontrarevolucionarnog razdoblja. Bio je ne samo izvrstan taktičar nego i državnik s vizijom i najistaknutiji političar Horthyjeva razdoblja.

István Bethlen uspješno je izlazio na kraj s čitavim nizom problema bitno važnih za učvršćenje i stabilizaciju režima. Karlo IV. ponovno je 20. listopada 1921. došao u Mađarsku i po drugi put pokušao vratiti svoju krunu. Koristeći se time uzrokovanim nemirima, kao i prijetećim gibanjima u susjednim zemljama, Bethlen je odobrio zakon kojim se Habsburškoj kući oduzima prijestolje. To je bila odlučujuća pobjeda nad legitimizmom. S pomoću vješte diplomacije osigurao je Mađarskoj povratak Pečuškog područja koje je Jugoslavija zauzela unatoč Trianonskom sporazumu. Na osnovi plebiscita iz prosinca 1921., Sopron i pripadajuće područje vraćeni su Austriji.

Bethlen je stvorio politički savez koji nije obuhvaćao samo krupne zemljoposjednike, financijere i industrijalce, nego i plemstvo, vojne časnike i civilne činovničke elemente srednje klase. Otuda je, u usporedbi sa stanjem prije 1918., vladajuća skupina bila veća i šira. Godine 1923., Bethlen je iz državne stranke silom potisnuo Gömbösa i njegove rasističke sljedbenike. Od toga vremena pa do 1944., ekstremno desno krilo bilo je – najvećim dijelom – u oporbi.

Bethlen je 1922. povezao određeni broj političkih skupina u parlamentu kako bi stvorio jedinstveni državni blok. Tako stvorena Stranka jedinstva apsorbirala je i time eliminirala Stranku sitnih posjednika koja se zauzimala za šira politička prava i radikalniju zemljišnu reformu. Dok su u susjednim zemljama seljačke stranke, slične sitnoposjedničkoj, imale u to vrijeme važnu ulogu, mađarskom će seljaštvu nedostajati vlastita neovisna stranka sve do 1930. Bethlen je također postigao sporazum sa Socijaldemokratskom strankom. U zamjenu za neke ustupke, socijaldemokratima je dana veća sloboda djelovanja i mjesto u ustavnom sustavu. Komunistička je partija zabranjena Zakonom III iz 1921. i njezino je djelovanje u idućem razdoblju bilo službeno proganjano.

Bethlen je uveo izborni sustav koji je ograničio veličinu biračkog tijela. Budimpešta i još dvanaest gradova sada su uživali tajno glasovanje, a u preostalom je dijelu zemlje vraćeno otvoreno glasovanje sa svim mogućnostima zastrašivanja i drugih zloporaba. Tijekom tog razdoblja Stranka jedinstva imala je u parlamentu apsolutnu većinu i bila je poslušna premijeru. U to se vrijeme međunarodno nastojanje da se ojača izvršna moć na račun zakonodavne nadzorne uloge očitovalo i u Mađarskoj, što je pogodovalo Bethlenovim ciljevima.

Kao i druge nove države osnovane u Trianonu, Mađarska se također morala oslanjati na inozemne kredite kako bi stabilizirala svoje gospodarstvo, osnovala zasebnu nacionalnu banku i uvela vlastiti novac. To je bilo nužno kako bi se uklonila inflacija i potaknuo gospodarski oporavak. Početkom ožujka 1924. Bethlen je, poglavito uz potporu Britanije i Italije, isposlovao zajam koji je jamčila Liga Naroda. U svibnju te iste godine osnovana je Nacionalna banka Mađarske. Dana 1. siječnja 1927. stara novčana jedinica, kruna, zamijenjena je novim i stabilnim pengom, pri čemu je

124

jedna zlatna kruna vrijedila 1,16 penga. Bethlen i njegov ministar financija Tibor Kállay također su se zauzimali za razvoj industrije uz aktivno sudjelovanje vodećih – poglavito židovskih – novčarskih i poslovnih krugova.

U tijeku druge polovice desetljeća Bethlen je gradio na svojim postignućima. Obnovio je prije ukinuti Gornji dom Parlamenta kako bi postigao protutežu glasovanjem izabranom Donjem domu ako bi ovaj pokazao sklonost ekstremizmu. Bethlen je nastavio ograničavati područja ovlasti mjesnih vlasti na županijskoj i općinskoj razini. Njegove su mjere na tom području uvelike ograničavale autonomiju Budimpešte, uporišta snažne oporbe. Kako bi se popunile pukotine, proširena je moć središnje vlasti, kao i dužnosti i odgovornosti iz središta kontroliranih javnih službi.

Istodobno, vladini zakoni socijalne zaštite donijeli su korist gotovo milijunu ljudi. Između 80 i 90 posto gradske radne snage imalo je koristi od njih. Uvedene su obvezna mirovina, invalidnina i druge socijalne mjere, ali se one nisu odnosile na seoski proletarijat. Vlada je 1928. modificirala protužidovske propise numerus clausus, koji su Židovima ograničavali ulazak na mađarska sveučilišta i slične ustanove.

Grof Kuno Klebelsberg, ministar za vjerska pitanja i prosvjetu, primijenio je Bethlenovu opću politiku na svojem području. Želeći dokazati superiornost mađarske kulture, uveo je stipendiranje mađarskih studenata u inozemstvu. Osnovao je mađarske institute izvan zemlje (na primjer, Collegia Hungarica u Beču i Berlinu i Accademia Reale d'Ungheria u Rimu) koji i danas djeluju. Također je osnovao Biološki institut u Tihanyju. Osim toga što je razvila mrežu srednjih škola, Bethlenova je vlada do 1930. iz državnog proračuna potrošila 48 milijuna penga na gradnju osnovnih škola, što je više od ukupnog iznosa koji su ga za to potrošile sve Mađarske vlade između 1869. i 1918. (iznos koji odgovara svoti od 46 milijuna penga). Do 1930. sagrađeno je pet tisuća učionica osnovnih škola, kao i mnogo novih stanova za učitelje.

Nakon što je postao premijerom, Bethlen je zadobio povjerenje velikih sila, osobito Britanaca, jer je izgledalo da prihvaća odredbe mirovnoga sporazuma. Potkraj desetljeća, međutim, kada je konsolidacija bila završena, Bethlen je otvoreno izjavljivao kako revizija trianonskih granica treba da bude svrhom mađarske vanjske politike. Ovo se vremenski poklapalo s kritikom Trianona na Zapadu; Daily Mail Lorda Rothermerea čak je počeo kampanju »Pravda za Mađarsku«. Godine 1925. protivljenje Bethlenove vlade Trianonu uvuklo ju je u veliki skandal. Otkriveno je da je u Mađarskoj bilo iskovano nekoliko milijuna francuskih franaka kako bi se financirala propaganda za reviziju sporazuma. Odanost revizionističkoj politici potaknula je Bethlena da 1927. zaključi prijateljski sporazum s Mussolinijevom fašističkom Italijom, koji je on želio razviti u mađarsko-talijansko-njemački savez.

Slom Wall Streeta u listopadu 1929. izazvao je, međutim, lanac događaja koji će premijera dovesti do pada. Propast američke burze rezultirala je toliko dubokom gospodarskom krizom da su se Bethlen i njegova vlada 19. kolovoza 1931. povukli. U to vrijeme nitko nije ozbiljno pomišljao da bi Bethlenov odlazak s položaja mogao biti trajan.

Nije lako jednom riječju ili frazom opisati sustav koji je stvorio Bethlen, sustav koji je potrajao sve do njemačke okupacije Mađarske 1944. Bethlenova je struktura počivala na ravnoteži između triju skupina unutar vladajuće elite, ravnoteže koja se mijenjala u tijeku Horthyjeva režima. Promjene su se očitovale u razlikama među politikama različitih vlada; ravnoteža je omogućila socijaldemokratima i lijevome krilu srednje klase da budu predstavljeni u parlamentu i na mjesnoj upravnoj razini sve do 1944. – što je bilo nemoguće u bilo kojoj drugoj zemlji pod nacističkom vlašću. Unatoč tome, funkcioniranje političkog sustava u Mađarskoj spriječilo je mogućnost pomaka ulijevo. Premda je osiguravao povoljnije uvjete za pomak udesno tijekom cijelog razdoblja, Bethlenov je poredak onemogućavao ekstremnoj desnici da sama dođe na vlast. Štoviše, kada je uz njemačku pomoć ekstremna desnica doista došla na vlast, čitav se sustav srušio.

Bethlen je stvorio krutu i konzervativnu političku strukturu. Njegov je režim uporabljivao tradicionalne ustavne forme i državnu praksu, ali ih je od samog početka lišio njihova normalnog

125

djelovanja. Osim toga, Bethlen nije oklijevao primijeniti nove autoritarne i diktatorske metode. S druge strane, njegov je režim ostavio širok prostor za samoorganiziranje društva i za izražavanje mišljenja. Početkom 1930-ih u Mađarskoj je bilo više od 14.000 udruga, a izlazilo je na stotine dnevnih i tjednih listova i časopisa.

Velike sile i države članice Male Antante ne samo da su Bethlenov politički sustav smatrale prihvatljivim već su mu i pomagale u teškim situacijama. Za velike sile Bethlenov je režim bio jamstvo da neće doći do revolucije, ni do habsburške restauracije. Štoviše, sa stajališta susjednih zemalja, Bethlenov je režim bio poželjniji od demokracije. Tim bi zemljama bilo teže sučeliti se s revizionističkim zahtjevima koje bi postavila demokratski izabrana mađarska vlada.

To je bio razlog zašto socijaldemokratska oporba i oporba srednje klase nisu bile kadre dobiti potporu bilo velikih sila bilo Male Antante za liberalizaciju sustava ili za Bethlenovo uklanjanje. Tijekom pregovora o zajmu i u vrijeme afere iskovanih franaka bilo je nekoliko pokušaja uklanjanja premijera.

U to je vrijeme glavna optužba lijeve oporbe bila da je državna stranka, premda u višestranačkom sustavu, odveć moćna i time onemogućava njegovo dobro funkcioniranje. Nadalje, bilo je nemoguće promijeniti vladu na britanski način, s pomoću glasačke kutije. Nakon 1933., međutim, zbog međunarodnih i domaćih promjena, napori su se usredotočili na očuvanje Bethlenove strukture i sprečavanje dolaska na vlast diktature nacističkog tipa.

Velika gospodarska kriza i skretanje udesno

Osim gospodarskih, velika je kriza uzrokovala i dugoročne političke posljedice. Kao odgovor na rastuću nezaposlenost i pad proizvodnje na objema stranama Atlantika pojavile su se nove metode vladanja. Državna se intervencija proširila. Pod New Dealom Franklina D. Roosevelta Amerika je također prihvatila mjere koje su ograničile neke tradicionalne slobode.

Kriza je pogodila Mađarsku 1930.–1931., nešto kasnije nego neke druge zemlje, a problemi koje je donijela također su bili kasnije riješeni. Dva su bila razloga tom zakašnjenju. Prvo, početni rezultati gospodarske stabilizacije očitovali su se tek dvije ili tri godine prije krize. Drugo, poljoprivredni izvoz, od odlučujuće važnosti za mađarsko gospodarstvo, bio je doslovce obustavljen.

Seljaštvo je zapalo u dugove, proizvodnja klonula, a oko 600.000 ljudi postalo je suvišno na zemlji. Industrijska je proizvodnja pala 40 do 80 posto, a zaposlenost je u industriji 1932. bila 30 posto niža nego 1928. Opći pad životnoga standarda srednje klase pratio je novi fenomen – »hiperprodukcija« intelektualaca i činovnika. To je dovelo do porasta broja nezaposlenih stručnjaka, koji su morali tražiti povremene poslove. Nije bilo neobično zateći ih kako čiste snijeg na ulicama, a mogli su se vidjeti među stalnim posjetiteljima javnih kuhinja. Tek u tijeku ekonomskog zamaha koji je prethodio drugome svjetskom ratu mađarsko gospodarstvo i društvo bili su kadri oporaviti se od nedaća i gubitaka koje je donijela velika kriza.

Naravno, nezaposlenost je dala zamah radničkom pokretu, a djelatnost je Komunističke partije ojačala. U Budimpešti su 1. rujna 1930. održane masovne demonstracije, a izvan grada organizirano je nekoliko marševa gladi. Socijalistički radnički pokret nije imao gotovo nikakva dodira s osiromašenim seoskim stanovništvom, a razne su desničarske organizacije imale znatan, i sve veći utjecaj. Razne religijske sekte koje su nudile utjehu za patnje ovoga svijeta ponovno su postale vrlo popularne.

Razvoj događaja 1930-ih sve je više usmjeravao pozornost na položaj mađarskog sela i neprilike siromašnog seljaštva. Tzv. reformistička generacija, u kojoj su bili mladi intelektualci i popularni pisci, beznadno se okrenula nazadnim životnim uvjetima na selu – uvjetima bez izgleda na poboljšanje. Godine 1930. osnovana je Neovisna stranka sitnih posjednika. Tu su stranku vodili ugledni političari – Tibor Eckhardt, a poslije Zoltán Tildy i Endre Bajcsy-Zsilinszky.

Kriza, s pratećom nezaposlenošću i masovnim siromaštvom, stvorila je preduvjete za nastanak

126

novih nacionalsocijalističkih stranaka u Mađarskoj. Njih su podupirali srednja klasa, posebice njezini donji slojevi, i časnici. Te su stranke privlačile i nekvalificirane, politički neobrazovane radnike koji su se slijevali u gradove.

Pokazatelj meteža u vladajućim krugovima bilo je postavljanje grofa Gyule Károlyija za Bethlenova nasljednika na dužnosti premijera. Károlyi, stari segedinski vođa i daljnji rođak prvoga mađarskog predsjednika, formirao je novu vladu 24. kolovoza 1931. Károlyi je isprva bio voljan uključiti u vladu članove liberalne oporbe srednje klase, ali se to nije dogodilo. Što se tiče masovnih pokreta, Károlyi je nakon eksplozije na vijaduktu Biatorbágy, zbog koje se bečki ekspresni vlak srušio u dolinu, uveo prijeki sud, i dva su komunistička čelnika, Imre Sallai i Sándor Fürst, pogubljeni. Unatoč tim mjerama, Károly nije bio kadar spriječiti plimu nezadovoljstva pa ga je na mjestu premijera naslijedio Gyula Gömbös, 29. rujna 1932. Vladajućaje elita od Gömbösa očekivala snažnu vlast i povratak reda i zakona.

Na vlast je u Njemačkoj 29. siječnja 1933. došao Hitler. Otada je međunarodna klima u Srednjoj Europi bila temeljito izmijenjena, a ekstremna desnica u Mađarskoj dobivala je inozemnu potporu. Sve je to Gömbösevu dolasku na vlast davalo zlokoban izgled. Doduše, Gömbös nije kao premijer mogao nastaviti svoju dotadašnju ekstremističku politiku rasne zaštite, ali, iako nije donosio antižidovske zakone, ipak je nastojao provesti društvenu transformaciju sličnu onoj u Mussolinijevoj Italiji. To je poticao i nacrt Narodnoga radnog plana od 95 točaka koji je premijera držao nadzornikom državnog aparata, ohrabrivao militaristički duh i nastojao da se organizira korporacijski sustav.

U gospodarskim poslovima Gömbös je postigao nedvojbene rezultate. (Mjere ograničenja u vanjskoj trgovini dio su njegove gospodarske politike.) No, kada je počeo širiti intervenciju na područje politike i društva, Gömbös je naišao na snažan otpor. Njegov pokušaj ukidanja budimpeštanske samouprave doveo je do stvaranja »Saveza za zaštitu ustava«, koji je obuhvaćao ne samo oporbene stranke ljevice nego i većinu kršćansko-nacionalnih skupina. Pod kolektivnim pritiskom nekih članova vlade, konzervativnih političkih krugova i lijeve oporbe, Gömbös je bio primoran napustiti svoj plan pretvaranja Stranke jedinstva, do tada slične nekakvome klubu, u masovnu organizaciju fašističkog tipa, koja bi, u skladu sa svojom totalitarističkom prirodom, sebi podčinila državni i javni upravni aparat. Gömböseva je reformistička politika u nekim aspektima imala prednosti i nekim je skupinama iz srednjih slojeva donijela blagi društveni napredak. Gömbös je uveo mjere socijalne skrbi i započeo velike graditeljske projekte. Tijekom njegova premijerskog mandata srušena je zapuštena četvrt Taban blizu budimpeštanske kraljevske palače i sagrađen Nacionalni športski plivački bazen. No, gledano u cjelini, Gömbösevo razdoblje nije bilo zadovoljavajuće. Ono je potaknulo promjene u sastavu i političkom opredjeljenju časnika i službenika upravnog aparata koje su dovele do jačanja progermanskog osjećaja, što će u tijeku drugoga svjetskog rata imati ozbiljne posljedice. Pod Gömbösevom se vladom također dogodilo da se Levente, paravojna organizacija mladih, pretvorila u ozbiljan pokret, a raslo je i djelovanje raznih veteranskih i streljačkih udruga. Gömbös se odlučno razračunavao s radničkim pokretom, pa je 1933., među ostalima, uhićen János Kádár.

Vlada se 1934. našla u središtu ozbiljna međunarodnog skandala. Uspostavilo se da je Italija bila pokrovitelj ubojstva jugoslavenskoga kralja Aleksandra u Marseillesu i da su se članovi hrvatskoga ustaškog pokreta odgovorni za njegovo ubojstvo, uz Gömbösevo prešutno odobrenje, djelomice pripremali u Mađarskoj.

Gömbös je bio prvi inozemni vođa koji je posjetio Hitlera nakon što je ovaj došao na vlast, a cijelo vrijeme dok je bio na premijerskoj dužnosti nastojao je ojačati mađarsko-njemačke veze. Istodobno je, međutim, nastojao osigurati Budimpešti ulogu posrednika između Berlina i Rima i iskoristiti prednosti takve uloge za svoju politiku teritorijalnih revizija. Kako je predložena njemačka aneksija Austrije izazvala zabrinutost u Mađarskoj, a suprotstavio joj se i sam Mussolini, mađarska je vlada odigrala aktivnu ulogu u kovanju talijansko-austrijsko-mađarskog saveza.

Gömbösev je pokušaj stvaranja totalitarne države propao, a njegova smrt 1936. olakšala je

127

vladajućim krugovima, koji su se bojali pretjerana skretanja udesno, određivanje novoga smjera vladine politike. Horthy je 10. listopada 1936. za premijera postavio konzervativnog Kálmána Darányija.

Nakon Bethlenova razdoblja može se uočiti kolebanje u politici mađarskih vlada. Kad god bi približavanje Njemačkoj i popustljivost prema Strelastom križu i ostalim ekstremističkim strankama desnice dostigli opasne razmjere, dogodila bi se smjena vlade i nastao bi određeni uzmak na prijašnja stajališta. U stvarnosti, međutim, nije bilo moguće spriječiti opće okretanje državne politike prema savezu s Njemačkom u vanjskoj politici i skretanje udesno kod kuće.

Tok i poteškoće vanjske politike

Na ciljeve i mogućnosti neovisne mađarske vanjske politike utjecali su mnogi čimbenici. Jedna od glavnih odrednica bila je da male zemlje koje su nastale na ruševinama Austro-Ugarske nisu ni pojedinačno, pa čak ni skupno, imale snagu i međunarodni ugled koji je uživalo Habsburško Carstvo. Ekonomski i politički, te su države bile pod utjecajem svojih većih i snažnijih susjeda. Tako je njihova sudbina postala nerazdvojno povezana s ravnotežom moći među većim europskim nacijama.

Nakon revolucije iz 1918.–1919. i potpisivanja Trianonskog sporazuma mađarska je vanjska politika bila vođena težnjom za ostvarivanjem teritorijalne revizije. No, s obzirom na to da je Mađarska bila preslaba da to izvede sama, bili su joj potrebni pogodni vanjski saveznici. Istodobno, zadaća vanjske politike bila je osigurati opstanak kontrarevolucionarnog režima kod kuće. Mađarska nije mogla dobiti pristup međunarodnoj areni samo potpisivanjem Trianonskog sporazuma. Tražilo se i odricanje krune Habsburgovcima i ulazak u Ligu naroda. Susjedne države i Francuska protivile su se njezinu pridruživanju Ligi, ali je, unatoč poteškoćama koje su stvarale, Mađarska postala njezin član u rujnu 1922.

Od 1920. dalje, Čehoslovačka, Rumunjska i Jugoslavija zaključile su bilateralne sporazume i tako stvorile savez »Male Antante«. On je bio posvećen očuvanju statusa quo u srednjoj Europi i izoliranju Mađarske, te onemogućavanju namjera mađarskih revizionista. U početku pod utjecajem Rima, savez je na kraju dospio pod zaštitu Francuske i postao instrumentom francuske vanjske politike. Ta okolnost, zajedno s činjenicom da je Britanija još 1919. pružila punu potporu kontrarevolucionarnom režimu, imala je neobičan učinak na britansko-mađarske odnose. Britanija je na svoj način podupirala Horthyjevu Mađarsku i na različite načine pomagala Budimpešti. Liberalni političar Ruzstem Vámbéry zgodno je upozorio na jedan od razloga za to. Prema njegovu mišljenju, Mađarska je za Britaniju bila »protuteža francuskom utjecaju u Srednjoj Europi«.

Premda su Trianon i postojanje Male Antante onemogućili blisku francusko-mađarsku suradnju, veze između tih dviju zemalja 1930-ih godina ipak su postojale. Buržoaska je ljevica posebno zagovarala jačanje tih veza kako bi se spriječile mađarska protalijanska i pronjemačka usmjerenost. Francuski su zajmovi odigrali važnu ulogu u ponovnoj izgradnji mađarskoga gospodarstva nakon krize.

Odnosi s većinom susjednih zemalja ostali su napeti, a u tijeku dvadesetih, kada je socijaldemokracija imala priličan utjecaj na austrijsku politiku, nisu bili vrlo bliski ni s Bečom. S druge strane, Mađarska je učinila nekoliko pokušaja poboljšanja odnosa s Jugoslavijom. Glavna je svrha tih napora bila želja Mađarske da slomi Malu Antantu. Povijesna tradicija, nepostojanje raspri i sličnosti između dvaju režima, sve je to pridonijelo održanju dobrih dnosa između Mađarske i Poljske.

David Lloyd George, vođa britanskog izaslanstva na Pariškoj mirovnoj konferenciji upozorio je ostale predstavnike na vjerojatne posljedice njihove odluke iz 1919. Prema njegovu mišljenju, sporazum u svojemu postojećem obliku postavlja osnovu mogućeg saveza nezadovoljnih država koje žele reviziju, i koji bi, uz ostale, uključio Njemačku i Mađarsku. Vanjska politika Horthyjeva režima bila je usmjerena točno tako, premda ne uz isključenje drugih pravaca i ne od samoga

128

početka.Mađarska vlada nije težila bliskim vezama s Weimarskom Njemačkom, i kada je Bethlen na

kraju pokušao poboljšati te odnose, postigao je prilično malo. Put do Berlina prolazio je kroz Rim. S gospodarske točke gledišta postojali su dobri razlozi za to i, u međuvremenu, iluzija o mađarskoj posredničkoj ulozi između Italije i Njemačke bila je zaboravljena.

Tek potkraj 1920-ih, nakon ostvarenja političke konsolidacije i stabilizacije gospodarstva, Horthyjev je režim imao priliku voditi neovisnu vanjsku politiku. Postojao je samo jedan put koji je bio otvoren za mađarsku vladu: godine 1927. Bethlen je zaključio prijateljski sporazum s Mussolinijevom Italijom i to je također bio prvi veći diplomatski korak Horthyjeva razdoblja.

Hitlerov dolazak na mjesto kancelara brzo je izmijenio međunarodnu ravnotežu sila, a time i smjer mađarske vanjske politike. Brz porast vojne snage Reicha nakon 1933. bio je praćen silovitim nagonom da se Versailleski sporazum – taj njemački »Trianon« koji je bio nerado potpisan 1919. – odbaci. Njemačka je sada težila teritorijalnoj ekspanziji i, premda je to ojačalo progermansku struju u Mađarskoj, u umjerenijim krugovima porasla je i zabrinutost što se tiče očuvanja mađarske neovisnosti u unutrašnjoj i vanjskoj politici. Dok je službena politika težila k ostvarenju mađarskih revizionističkih ciljeva udruživanjem snaga s Nijemcima, socijalistička i građanska oporba snažno su se tome suprotstavile.

Britanija i Francuska isprva su odbacivale njemačku težnju k teritorijalnom širenju i, sve dok je Italija bila značajna protuteža Berlinu, mađarske su vlade nastojale svoju politiku orijentirati prema Italiji. Od 1938. dalje sve se to, međutim, promijenilo. Međunarodni je položaj Njemačke jačao, kao i njezin utjecaj u Podunavskom bazenu, pa se mađarska vanjska politika sada ponovno postavljala iza Njemačke kako ne bi propustila priliku za reviziju. Mirovna politika Britanije i Francuske također je odigrala određenu ulogu u tome, dajući na znanje da Njemačka neće doživjeti otpor zapadnih demokracija – bar ne u bliskoj budućnosti. Odluke mađarske vanjske politike bile su također motivirane činjenicom da su mađarski poljoprivredni izvoznici našli pogodna tržišta u Njemačkoj, a ne u Italiji.

U ožujku 1938., uz prešutni pristanak Italije, Hitler je pripojio Austriju, čime je Njemačka dobila zajedničku granicu s Mađarskom – izazivajući kod posljednje opravdanu zabrinutost. Nakon Anschlussa, kasnije iste godine uslijedio je Münchenski sporazum koji je sankcionirao njemačko pripajanje češkog teritorija od životne važnosti za sigurnost čehoslovačke države. Britanija i Francuska odbacile su cjelokupni poslijeratni mirovni poredak kao i svoju dotadašnju politiku. Horthyjev je režim za uspjeh većine svojih revizionističkih zahtjeva imao zahvaliti Münchenskom sporazumu, premda samo posredno, a utjecaj toga uspjeha, koji je bio prilično prenapuhan masovnom propagandnom kampanjom, nedvojbeno je bio uvećan činjenicom da su se promjene granica, koje su poglavito slijedile etničko načelo, postizale mirnim putem. Režim je bio kadar uvećati svoj revizionistički trijumf čak i nakon izbijanja drugoga svjetskog rata, premda Mađarska nije odmah postala njemački vojni saveznik.

Često su mađarske vanjskopolitičke poteze inicirali Rim ili Berlin. Primjer je uspostava mađarsko-sovjetskih diplomatskih odnosa, što je Bethlen pripremio u prvoj polovici 1920-ih, ali na koje je Horthy u to vrijeme stavio veto. Poslije, 1934., upravo po Mussolinijevu savjetu Gömböseva je vlada uspostavila diplomatske veze sa Sovjetskim Savezom. Ove su, na Hitlerov prijedlog, bile ojačane nakon potpisivanja nacističko-sovjetskog pakta, u kolovozu 1939. S obzirom na to da se to uklapalo u njemačke ratne pripreme, Berlin je 1940. odobrio zaključenje Sporazuma o vječnome prijateljstvu između Jugoslavije i Mađarske.

Grof Pál Teleki, koji je u veljači 1939. preuzeo premijersku dužnost, nastojao je, kada je u rujnu izbio drugi svjetski rat, zadržati Mađarsku izvan sukoba. Njegova je vlada, međutim, te iste godine potpisala Pakt protiv Kominterne, uperen protiv Sovjetskog Saveza, koji su 1936. najprije zaključile Njemačka i Japan. Mađarska je 20. studenoga 1940. potpisala Trojni pakt – službeni savez Njemačke, Italije i Japana, sklopljen oko dva mjeseca prije. Ukratko, veze Mađarske s Njemačkom i silama Osovine postajale su sve čvršće.

129

Nastojanja da se Mađarska održi izvan rata su propala, kao što su doista i bila osuđena na propast. Telekijevo samoubojstvo 3. travnja 1941. nije moglo vratiti vladu s revizionističkog puta što ga je odabrala i koji je vezao Mađarsku za njemačku politiku. Mađarska je vojska sudjelovala u njemačkom napadu na Jugoslaviju (11. travnja 1941.), a visoki vojni zapovjednici, posebice Henrik Werth, čelnik njemačkoga glavnog stožera, zahtijevali su mađarsko dobrovoljno sudjelovanje u Hitlerovu ratu protiv Sovjetskog Saveza. Uzaludno je sovjetska diplomacija preko Józsefa Kristóffyja, mađarskog veleposlanika u Moskvi, pokušavala odvratiti Bárdossyjevu vladu od poduzimanja toga kobnog koraka, nudeći joj čak i potporu u njezinim teritorijalnim težnjama prema Erdelju. Unatoč svemu tome, 27. lipnja 1941., mađarske su postrojbe prešle sovjetsku granicu, samo nekoliko dana nakon prvoga njemačkog napadaja.

Ulazak u rat protiv Sovjetskog Saveza nužno je slijedio iz smjera što ga je mađarska vanjska politika samoj sebi postavila i odveo je zemlju u propast. Mađarska je postala podređena njemačkome ratnom stroju, a gubitak cjelokupne Druge mađarske armije na rijeci Don (siječanj-veljača 1943.) bilo je uzaludno žrtvovanje ljudskih života. Utemeljena na revizionizmu i podupiranju kontrarevolucionarnog sustava, mađarska je vanjska politika po svojoj naravi bila nepogodna za normalizaciju odnosa sa susjednim zemljama. Savez s Italijom neizbježno je doveo do obveza prema Nijemcima, rata sa Sovjetskim Savezom i na kraju, do neprijateljstva s Britanijom i Sjedinjenim Državama. Sve se to dogodilo unatoč činjenici – koju je Teleki bio shvatio – da, kada rat završi, Mađarska neće moći zadržati teritorije koje bi u ratu vratila.

J. F. Montgomery, američki veleposlanik u Budimpešti, opisao je odnose Mađarske s Njemačkom kao odnose »neradog saveznika«. To je, međutim, bio samo dio istine. Iz same prirode mađarske vanjske politike slijedilo je da se mađarske vlade nisu samo nevoljko prilagođavale njemačkim željama. Mađarske revizionističke pretenzije nisu bile posve zadovoljene dvjema Bečkim odlukama, te su joj očekivanja daljnjih teritorijalnih dobitaka nalagale interes da zadovolji Hitlera. Doista, općenito zadovoljstvo Njemačke raznim mađarskim vladama objašnjava zašto Hitler nije, sve do 19. ožujka 1944., držao nužnim okupirati ovu zemlju.

Utrka Mađarske i Rumunjske za Hitlerovu naklonost bila je važan element u mađarsko-njemačkim odnosima. Budimpešta je željela ishoditi dodatne teritorije od Rumunjske, a Bukurešt je želio vratiti područja koja su već bila izgubljena u korist Mađarske. To je poslužilo Njemačkim ciljevima i Hitler se nije skanjivao iskoristiti suprotstavljenost dviju zemalja. Na osobnom nivou, međutim, Führer je bio mnogo naklonjeniji rumunjskom maršalu Antonescuu nego admiralu Horthyju.

U nekim pitanjima Mađarska je doista pokazivala nevoljkost da pristane uz Nijemce. Telekijeva je vlada 1939. otvorila granice za oko 100.000 poljskih izbjeglica, među njima i poljskim postrojbama s oružjem. Te su pridošlice dobile posao u Mađarskoj, čak su imali i vlastite škole – čije su svjedodžbe poslije bile službeno priznate u poslijeratnoj Poljskoj. Mađarska je također pružila utočište francuskim ratnim zarobljenicima koji su prebjegli preko granice iz Njemačke. Unatoč glasnim i opetovanim zahtjevima, mađarske su vlade sve do njemačke okupacije odbijale zatvarati Židove u getoe ili ih deportirati. Nakon uništenja mađarske Druge armije na Donu, Kállayeva je vlada odbila slati nove veće snage na bojišnicu. Napokon, upravo ta nevoljkost i nastojanje da se režimski brod spasi za poslijeratno razdoblje bili su poticaj za mirovnu inicijativu 1943., kada su – pod Kállayevom vladom – započeti tajni pregovori sa Saveznicima.

Lijeva oporba Horthyjevu režimu

Od prvih dana kontrarevolucionarnog režima jačala je lijeva oporba. Ona je kritizirala vladinu politiku s demokratskoga stajališta i tragala za demokratskim putovima promjene, premda joj je nedostajalo socijalno, ideološko i organizacijsko jedinstvo. Hitlerov uspon na vlast potaknuo je, međutim, neke korake k ujedinjenju, koji su poslije, u potrazi za putem izlaska iz drugoga svjetskog rata, dobili veći zamah.

130

Dakako, najvažniji i najradikalniji element lijeve oporbe Horthyjevu režimu bio je radnički pokret. On je bio podijeljen. Nakon zbacivanja sovjetske republike raspao se savez između komunista i socijaldemokrata i te su dvije stranke nanovo postale zasebne cjeline, premda su u Horthyjevu razdoblju samo socijaldemokrati mogli djelovati legalno. Glavni komunistički vođe (Bela Kun, Jenő Landler itd.) otišli su u izgnanstvo, zajedno s centristima i lijevim socijaldemokratima koji su se istaknuli tijekom revolucije. Komunistička partija bila je teško pogođena stavljanjem izvan zakona i okrutnim progonima. Naneseni su joj ozbiljni gubici opetovanim uhićenjima, zatvaranjima i čak pogubljenjima. Tijekom tog razdoblja pogubljeni su istaknuti komunistički čelnici poput Imre Sallaija, Sándora Fürsta i Zoltána Schönherza. No, unatoč svim tim poteškoćama, Komunistička je partija bila kadra reorganizirati svoje redove, premda je u tijeku cijelog razdoblja imala malo članova. Osim nekoliko ćelija, nije imala nikakvu stvarnu organizacijsku strukturu. Ostavljanje međunarodnih razlika po strani, smirivanje dogmatizma unutar međunarodnoga radničkog pokreta, potreba za borbom protiv nacizma i politika Narodne fronte nastala iz svega toga – omogućila je komunistima da sastave program prilagođeniji domaćoj situaciji. Premda je taj program kao glavni cilj i dalje postavljao zbacivanje Horthyjeva režima, više nije govorio o uspostavi diktature proletarijata kao kratkoročnom cilju, a odgovarajuću važnost pridavao je i raspodjeli zemlje.

Od sredine 1930-ih dalje vodeći komunisti u Mađarskoj nastojali su udružiti, ili čak inicirati, one poglavito ljevičarske mjere koje su težile uspostavi široke nacionalne platforme protiv nacizma i mađarske desnice. Potkraj tog razdoblja, kada je buduća uloga Sovjetskog Saveza u Podunavlju postajala očitom, vladajući su se krugovi također pokušali odnositi prema Komunističkoj partiji kao prema ozbiljnoj političkoj snazi. Stranačko se vodstvo formiralo u dvije skupine: na one u Sovjetskom Savezu (Bela Kun, Ernő Gerő, György Lukács, Mátyás Rákosi i József Révai) i one kod kuće koji su prihvaćali sav rizik što ga je donosio ilegalni rad (Ferenz Donáth, Lajos Fehér, János Kádár, Gyula Kállai, Gábor Péter, László Rajk, István Szirmai i Sándor Zöld). Sukladno načelima Kominterne, politički smjer partije određivala je moskovska skupina.

Socijaldemokratska stranka činila je lijevo krilo legalne oporbe, premda su vodeće položaje u njoj popunjavale osobe nižih sposobnosti od onih što su protjerane u izgnanstvo. Politika je te stranke, međutim, bila određena realističnim pristupom situaciji. Ona je uzimala u obzir potrebu koegzistiranja s Horthyjevim režimom na dugoročnom temelju i shvaćala činjenicu da barem u doglednoj budućnosti neće biti moguće srušiti sustav oslanjajući se samo na unutrašnje snage. U međuratnom razdoblju Socijaldemokratska je stranka odigrala istaknutu ulogu u organiziranju (posebno kvalificiranih) industrijskih radnika i činovnika. Legalnost te stranke i njezina široka organizacijska mreža ostavljala je prostor za ilegalnu komunističku djelatnost; zapravo, komunisti su se koristili tima organizacijama kako bi uspostavljali kontakt s radnicima. Tijekom cijelog razdoblja snaga socijaldemokratske stranke počivala je na njezinoj uskoj vezi sa sindikatima, čije se članstvo u međuratnim godinama kretalo između 100.000 i 150.000, a nijedna druga politička stranka ili organizacija nije se mogla pohvaliti tako masovnom potporom. Socijalistički sindikati i, donekle, socijaldemokratska stranka bili su glavna područja ilegalne aktivnosti Komunističke partije. Premda je težila radikalnoj promjeni u političkom sustavu, socijaldemokratska stranka nije željela revoluciju, te se odvojila od komunista. Komunisti su pak, sve do sredine 1930-ih držali socijaldemokrate »socijalnim fašistima«. Tek polagano i sa zakašnjenjem komunistički su čelnici bili kadri slijediti obvezne taktičke direktive Kominterne.

Legalnost djelovanja nije štitila Socijaldemokratsku stranku od državnog i policijskog ometanja, niti je organizatore štrajkova spašavala od uhićenja. Socijaldemokrati su nastavili svoju kulturnu djelatnost među radnicima i predvodili vrlo aktivan športski pokret. Unatoč brojnim lažnim optužnicama i drugim oblicima proganjanja, stranački je list Népszava izlazio sve do ožujka 1944. Tijekom drugoga svjetskog rata kulturni se program, organiziran u sindikalnim prostorijama, smatrao političkim skupom.

Od 1930-ih dalje mlađa generacija unutar Socijaldemokratske stranke postajala je sve

131

utjecajnijom. Ljudi poput Árpáda Szakasitsa, koji je 1939. postao stranački glavni tajnik, i Györgya Marosána tvorili su konzistentniji ili lijevi dio organizacije i zauzimali su mjesto pored Károlya Peyera i umjerenog vodstva. Druge dvije zapažene ličnosti u stranci bile su Illés Mónus i Anna Kéthly.

Dugo su ideološke, taktičke i osobne razlike između dviju radničkih stranaka sprečavale njihovu suradnju. No, nacistička okupacija Mađarske 1944. približila je bivše neprijatelje i dovela do zaključenja službenog saveza među njima. Nakon oslobođenja Mađarske od Nijemaca na tom je savezu utemeljena središnja politička vlast.

Unatoč brojčanoj slabosti lijeve oporbe Horthyjevu režimu, nositelji liberalne demokracije bili su važna protuteža sustavu. Njihov je stav odražavao političke poglede mađarske buržoazije i njezino tumačenje dviju revolucija. Njihove su mogućnosti, međutim, bile ograničene činjenicom da su najsposobniji i najistaknutiji vođe bili protjerani. Drugi veliki nedostatak bio je taj što su desničari i propaganda krajnje desnice za revoluciju i Trianon okrivljavali ne samo radnički pokret, nego i liberalizam i demokraciju. Stoga što je u liberalnoj oporbi bilo mnogo Židova, antisemitsko raspoloženje u zemlji bila je još jedna loša okolnost za lijeve snage.

Cilj Nacionaldemokratske stranke, koju je predvodio Vilmos Vázsonyi, a nakon njegove smrti njegov sin János, nije bio ukidanje privatnoga vlasništva, već prije transformacija kapitalističkog poretka u Mađarskoj, sukladno zapadnoeuropskim načelima. Isto je vrijedilo za Kossuthovu stranku, koju su vodili Vince Nagy, Rusztem Vámbéry i Rezső Rupert, kao i za stranku Károlya Rassaya. Ova je posljednja bila poznata pod nekoliko naziva i od 1930-ih dalje najvažnija je od triju spomenutih. Kao Stranka građanske slobode ona je uspostavila čvrste veze najprije s Bethlenom, potom s Miklósem Kállayem.

Ovim se strankama mora odati priznanje za njihovu upornu borbu za veću ravnopravnost, za otpor diktatorskim mjerama i oduzimanju prava. Njihova su se politička stajališta izražavala na stranicama Esti Kurir-a, Újsag-a, Világ-a i Magyar Hírlap-a.

U tijeku 1930-ih ljevica je postala snažnija i udružila se s novim političkim strujama – prije svega s onima što su se zanimale za interese seoskog stanovništva i rješavanje nacionalnih problema. Uz Neovisnu stranku sitnih posjednika iz 1930., 1939. osnovana je Narodna seljačka stranka. Ova je imala mnogo članova, simpatizera radničkog pokreta i Komunističke partije. U tijeku drugoga svjetskog rata vodeći članovi ovih dviju stranaka bili su u prvim redovima javnog života. Primjeri su Endre Bajscy-Zsilinszky, Tibor Eckhardt, Ferenc Nagy, Zoltán Tildy, István Dobi, Imre Kovács i Bela Varga.

Bitan prinos oblikovanju javnog mišljenja i jačanju oporbe režimu dali su sociolozi i narodni pisci zainteresirani za seoski život. To su Ferenc Erdei, Géza Féja, Gyulla Illyés, János Kodolányi, László Németh, Zoltán Szabó, Péter Veres i drugi. Njihov je utjecaj bio toliko dubok da se može i danas osjetiti. Osjetljivost suvremenih pisaca za društvene probleme i iluzorna narav Gömbösevih reformi navele su Lajosa Zilahyja da u travnju 1936. osnuje Új Szellemi Front. Ubrzo je većina narodnih pisaca koji su podupirali Gömböseve reforme shvatila da su premijerovi ciljevi posve drukčiji od njihovih.

Nova ljevica, koja je djelomice bila sastavljena od mlade komunističke inteligencije, organizirala je 15. ožujka 1937. Ožujsku frontu, sumirajući svoje zahtjeve u dvanaest točaka, kao podsjetnik na revoluciju iz 1848. U biti, te su točke bile preinačeni zahtjevi lijeve oporbe režimu. Dok su liberalna demokratska srednja klasa i socijaldemokrati stavljali jači naglasak na postizanje političkih prava, Ožujska fronta i narodni pisci u prvi su plan istaknuli nacionalne ciljeve i zahtjeve sela.

Na Božić 1941., u izdanju Népszavae, spisi antifašista, socijaldemokrata i komunista poput Marcella Benedeka, Gyule Szekfüja, Arpáda Szakasitsa i Gyule Kállaija, pojavili su se jedni kraj drugih. To je svjedočilo o sve većem jedinstvu oporbe, i upravo ta veća suradnja dovela je 1942. do nastanka antidržavnog Odbora za povijesne spomenike.

U tijeku drugoga svjetskog rata, a posebice na njegovu kraju, uloga je lijeve oporbe jačala.

132

Ona je prosvjedovala protiv ulaska Mađarske u rat, a poslije je tražila prekid s Njemačkom. Godine 1943. Neovisna stranka sitnih posjednika udružila se sa socijaldemokratima, a komunisti su formirali legalnu »Stranku za mir«. Tijekom 1944., također je osnovan savez između socijaldemokrata i komunista. Lijeva oporba organizirala je otpor njemačkim okupacijskim snagama i, nakon što je Horthy smaknut, vladavini marioneta mađarskih nacista, Strelastih križara. Tijekom svibnja 1944. osnovala je Mađarsku frontu, a poslije Mađarski odbor za nacionalno oslobođenje. U tim su organizacijama Endre Bajcsy-Zsilinszky, Vilmos Tarksay, János Kiss, György Pálffy, László Sólyom, Lajos Fehér, György Markos i ostali riskirali živote kako bi organizirali otpor. Dobitnik Nobelove nagrade Albert-Szent Györgyi i skupine iz srednje klase koje su se okupljale oko njega, također su se priključile pokretu otpora. Od 1944. do 1945., naoružane mađarske snage otpora pomogle su da se Nijemci i njihovi saveznici iz Strelastih križeva izbace iz zemlje.

Borbe i žrtve pokreta otpora, koji se borio za uspostavu nove Mađarske, svjedoče o činjenici da je još uvijek bilo muškaraca i žena koji su imali pravu želju za demokracijom.

Ipak, antifašistička lijeva oporba nije bila u stanju postići prodor, te pokrenuti i okupiti iza sebe većinu mađarskih građana. Tijekom 1944., oporba je još uvijek bila podijeljena. U kampanji za političku demokraciju, uvjetima na selu nije posvećena pažnja koju su zasluživali. Oporbeni program pučkoga pokreta isticao je nacionalnu neovisnost, a to ga je neizbježno udruživalo s desnim nacionalistima – i s njihovim viđenjem mađarske prevlasti u Podunavskom bazenu. U korijenu razlika unutar lijeve oporbe leži sukob shvaćanja o poslijeratnoj budućnosti Mađarske. Cjelokupno oporbeno lijevo krilo željelo je promjenu režima, ali je samo manjina željela ići dalje od toga – do ukidanja privatnoga vlasništva i provođenja socijalističke transformacije. Kao i drugdje u Europi, oružani se otpor javio u Mađarskoj tek kad su Nijemci okupirali zemlju. U Mađarskoj je bilo vrlo malo vremena za organiziranje oružanog otpora, a sovjetska je armija prešla granicu već u rujnu 1944. Podijeljena ljevica, čije je gotovo cijelo vodstvo bilo uhićeno, nije bila kadra poraziti Horthyjev režim, njegovo pronjemačko vodstvo i Njemačku armiju. Ljevica naprosto nije bila dovoljno snažna da bi spriječila da Strelasti križevi 16. listopada 1944. preuzmu vlast.

Ekonomija i društvo u međuratnom razdoblju

Teritorijalni gubici što ih je Mađarska pretrpjela 1919. imali su ozbiljne gospodarske posljedice. Izgubljeni su mnogi prirodni resursi, a struktura industrije postala je još iskrivljenija nego u vrijeme carstva. Mađarska ekonomija postala je mnogo ovisnija o svjetskoj privredi i zbog toga je vanjska trgovina postala presudna. Pod vladavinom Habsburga srednja Europa bila je integrirana ekonomska cjelina, čiji su različiti dijelovi bili međuovisni. Trianon nije sadržavao odredbe o uspostavi ekonomskih veza između nove Mađarske i njezinih susjeda, a poslije su i politički čimbenici radili protiv takvih veza. Mađarska je mogla pretežito izvoziti poljoprivredne proizvode, a Njemačka je za njih bila najbolje potencijalno tržište. Njemačka je postupno postala najveći kupac mađarskih poljoprivrednih proizvoda, a 1938. kupila je polovicu ukupnoga mađarskog izvoza. Nakon Trianona, u srednjoj su Europi zavladali protekcionizam i izolacionizam kako su različite zemlje pokušavale ojačati i konsolidirati svoje nove ekonomije. Mađarska u tome nije bila iznimka, a gospodarski uvjeti toga vremena zahtijevali su znatnu vladinu potporu industriji. Zbog toga su uloga i utjecaj krupnog kapitala jačali među vladajućim skupinama. Nacionalno udruženje industrijalaca, Udruženje banaka i štedionica i Mađarsko nacionalno poljoprivredno udruženje imali su odlučnu ulogu u oblikovanju ekonomske politike. Do kraja dvadesetih godina industrijska je proizvodnja dosegla razinu iz 1913., a u jednom ju je razdoblju čak premašila 12 posto. Prosječna stopa ekonomskog rasta Europe u cjelini bila je dvostruko veća.

Laka se industrija razvijala najbrže. Broj se radnika u tekstilnoj industriji upeterostručio, a industrija konzervirane hrane postala je konkurentna na svjetskome tržištu. Nastale su nove industrijske grane, a stare su se modernizirale. Već početkom dvadesetih godina u zapadnoj polovici

133

zemlje počela je proizvodnja sirove nafte i boksita. Proizvodnja aluminija počela je uz pomoć Njemačke, a proizvodnja se električne energije utrostručila. Dizelske lokomotive i motorna kola, koji su se proizvodili u Mađarskoj, prodavali su se čak i u Sjedinjenim Američkim Državama. Kemijska industrija (primjerice Pet Nitrogen) bila je jedna od najmodernijih i najdinamičnijih u zemlji, kao i farmaceutska industrija (primjerice Chinoin i Gedeon Richter). Izvrsne je rezultate postizala i elektroindustrija. Dobri su primjeri za to voltmetar Ottóa Bláthyja, kriptonske žarulje i Orionovi radioprijamnici. Zbog opće razine razvijenosti mađarske industrije i tehnologije, helikopter Oszkára Asbótha i turbina Györgyja Jendrassika nisu se mogle proizvoditi u Mađarskoj.

U tijeku međuratnog razdoblja Mađarska je postala neznatno industrijaliziranija zemlja, ali je njezina industrijska proizvodnja još uvijek dosezala tek 48 posto europskoga prosjeka. Štoviše, proizvodnja malih radionica činila je četvrtinu ukupne industrijske proizvodnje zemlje.

U poljoprivredi je obradivo zemljište činilo 60 posto ukupne zemljišne površine. Premda su se prinosi po hektaru povećali, manjak kapitala i kredita onemogućio je ozbiljniji razvoj.

Godine 1938. u zemlji je bilo samo 7.000 traktora, a nakon velike ekonomske krize stočni je fond 1938. još bio ispod razine iz 1925. U drugim područjima istočne i srednje Europe poljoprivreda se razvijala brže nego u Mađarskoj. Razlozi poput ekonomske krize nakon prvoga svjetskog rata, velike ekonomske krize 1929. i niske potražnje proizašle iz niskoga životnog standarda pučanstva, uzrokovali su presporo širenje domaćega tržišta.

Što se tiče gustoće željezničke mreže, Mađarska je bila sedma u Europi. U međuratnom razdoblju na glavnoj pruzi od Budimpešte do austrijske granice počele su voziti električne lokomotive. Uvedeno je i civilno zrakoplovstvo, a budimpeštansku uzletište Ferihegy bilo je jedno od najvećih u Europi.

Općenito govoreći, ritam ekonomskog razvoja između dvaju ratova bio je sporiji nego u razdoblju između 1867. i 1918. Ipak, između 1920. i 1941. udio industrije u nacionalnom dohotku porastao je od 30 na 36 posto. U Austriji je tijekom istog razdoblja ta brojka prešla 50 posto, ali je na Balkanu iznosila samo 20 do 25 posto. U cjelini gledano, poljoprivredni karakter Mađarske neznatno je ublažen. Nacionalni dohodak per capita 1937.–1938. bio je samo 120 dolara. To je bila tek polovica europskoga prosjeka, te između trećine i četvrtine zapadnoeuropskoga nacionalnog dohotka. Sve je to Mađarsku uvrstilo među srednje razvijene zemlje.

Sporazum iz Trianona također je donio promjene u socijalnoj strukturi, promjene koje su pojačane procesima koji su se odvijali sljedećih 25 godina. Udio je zaposlenih u industriji, trgovini i transportu rastao, a udio je poljoprivrednoga stanovništva padao. No, oni koji su radili na zemlji još su uvijek tvorili gotovo polovicu stanovništva. Rastao je broj radnika koji su obavljali nemanualne poslove, što je dijelom bila posljedica velikog useljavanja pripadnika srednje klase iz područja koja je Mađarska izgubila, a dijelom množenja birokracija. Trećina nemanualnih radnika radila je u javnoj upravi.

Mađarska društvena struktura izgledala je kao piramida na vrhu kojem su bile dvije skupine. Prvu je tvorilo 500 aristokratskih i veleposjedničkih obitelji (primjerice Zichy, Pallavicini, Festetics i Esterházy), a drugu oko pedeset obitelji financijskih kapitalista (primjerice Chorin, Kornfeld, Perényi, Vida, Weiss).

Karakter je srednje klase bio određen time što je uključivala nešto više od 12.000 obitelji pripadnika sitnoga plemstva, viših državnih službenika, te viših vojnih časnika. Njihov je financijski položaj bio slabiji od položaja zemljoposjednika, ali se to izjednačivalo njihovom prevlašću u državnom aparatu i u lokalnoj upravi. Oni su držali ključne položaje u vojsci, a i većina političara tog razdoblja dolazila je iz njihovih redova. Državni službenici i časnici podrijetlom iz sloja nižega plemstva, zajedno s onima pučkog podrijetla, strogo su se pridržavali formi i sjaja života više klase. Mnogi su zagovarali rasizam, simpatizirali s ekstremnom desnicom, te vršili pritisak u smjeru pronjemačke politike.

Broj gradskih poslovnih obitelji u višoj srednjoj klasi bio je približno isti kao broj obitelji sitnoga plemstva i viših državnih službenika. Te su buržoaske obitelji bile mnogo snažnije nego što

134

bi pokazivao njihov društveni ugled ili politička moć. Premda su u osnovi podržavali sistem, činjenica da su mnogi od njih bili Židovi udaljavala ih je od ekstremno desnih stajališta. U isto vrijeme, na njihovu su potporu u određenoj mjeri mogle računati stranke liberalne oporbe.

U heterogenoj masi gradske niže srednje klase oko 300.000 do 350.000 obrtnika i trgovaca činili su skupinu privredno samostalnih. Više od 60 posto njih radili su sami, čak i bez pomoćnika, pa njihova toliko hvaljena neovisnost nije bila više od iluzije. Životni standard tog dijela društva nije bio toliko dobar kao što su mnogi mislili. Mlađi nemanualni radnici i mlađi časnici živjeli su uglavnom razmjerno skromno, ali su bar imali redovitu plaću te poslije državnu mirovinu.

Brz porast broja obrazovanih profesionalaca i slobodnih intelektualnih profesija bio je nova pojava u međuratnom razdoblju. Razvoj tehnologije, obrazovanja i zdravstvene politike uzrokovao je sve veće zahtjeve učitelja, inženjera i liječnika. Zaoštravanje socijalnih napetosti unutar slojeva inteligencije bilo je još jedna tipična crta toga vremena. Početkom tridesetih godina dramatičan porast nezaposlenih profesionalaca postao je ozbiljan problem. Manjak izgleda za zaposlenje učinio je neke intelektualce sklonima prihvaćanju desnog radikalizma, koji se dosta proširio u njihovim redovima. Zbog tipičnih obilježja mađarskoga građanskog razvoja i politike Horthyjeva režima, većina se židovskih intelektualaca bavila slobodnim profesijama, jer su im zapravo svi drugi društveni kanali bili zatvoreni. »Promjenu straže« tražili su ne samo pripadnici kršćanske inteligencije nego i čitava kršćanska srednja klasa. Ciljalo se na uklanjanje Židova s važnih položaja, što je postalo jedan od zahtjeva političkih pokreta i stranaka krajnje desnice.

Čak i na vrhu društvene piramide postojala je dvojna slojevitost, a to je bilo još prisutnije unutar srednje klase. Postojale su dvije skupine – »povijesni« ili »tradicionalni« elementi i, odvojeni od njih, krugovi povezani s kapitalističkim razvojem. Tijekom čitava Horthyjeva razdoblja istodobno postojanje i odvojenost tih skupina postajali su sve očitiji. Prilično visok broj Židova u drugoj spomenutoj skupini bio je važan razlog te odvojenosti. Slično tome, uspješan obrtnik, poslovni čovjek ili trgovac nije se po društvenom ugledu mogao mjeriti sa zemljoposjednikom ili državnim službenikom, čak i ako su ovi posljednji bili siromašniji. Podrijetlo i društveni položaj više su se cijenili od bogatstva stečena industrijskim poduzetništvom ili trgovinom. Prije 1918. gimnazijsko obrazovanje i časnički patent bile su dvije najvažnije ulaznice u mađarsko visoko društvo. Nakon 1918., međutim, gimnazija je postala nešto običnije, a socijalno podrijetlo onih koji su je završili različitije. S tim u vezi pao je i prestiž koji je donosila gimnazijska svjedodžba, pa je ona sama po sebi postala nedovoljnom za pristup u više društvo. U isto se vrijeme neznatno proširio i krug onih koji su se uspijevali probiti u časnički zbor. Posljedica je toga bila da se mađarska viša klasa proširila, premda polagano i neznatno.

Na dnu društvene piramide bili su gradski proletarijat i seljaštvo. Gradski je proletarijat tvorilo više od milijun ljudi, a obuhvaćao je industrijske radnike i rudare. Skupina bogatih seljaka imala je oko 50.000 pripadnika; to su bili vlasnici većih farmi. Tristo tisuća seljaka bili su zemljovlasnici koji su mogli živjeti od svoje zemlje. Idućih 200.000 bili su sitni posjednici koji se nisu mogli uzdržavati svojim komadićem zemlje. Uz njih je bilo oko 780.000 poljoprivrednih radnika i nadničara. Oni nisu imali vlastite zemlje i bili su najsiromašnija seljačka skupina.

Neki ostaci feudalizma i dalje su postojali u Mađarskoj između dvaju ratova. Društveni prestiž aristokracije nadmašivao je prestiž svih ostalih slojeva, a mentalitet srednje klase razvijao se sporo, posebice kada je riječ o seljaštvu. Podrijetlo, naslovi i rang bili su mnogo važniji od individualnog postignuća i uspjeha. Kastinska je diskriminacija postojala u načinima pozdravljanja, obraćanja i općenito u društvenom životu. Nakon dviju revolucija, država, obrazovne ustanove i Crkva nastojali su ojačati načelo autoriteta.

Sva društva trebaju određen stupanj stabilnosti da bi mogla postojati, ali mađarsko je društvo između dvaju ratova bilo gotovo okamenjeno. Nedostajalo je prilika za društveni uspon, a društvena je pokretljivost bila vrlo ograničena. Sinovi najbogatijih seljaka mogli su ući u državnu upravu i mogli su studirati na poljoprivrednoj visokoj školi, ili čak na sveučilištu. Sinovi sitnih seljaka mogli su postati učitelji ili svećenici. Za najniži sloj, poslovi u državnoj pošti ili željeznici, te u

135

žandarmeriji i policiji nisu nudili samo priliku za napredovanje nego i državnu mirovinu. Siromašni težaci slijevali su se u gradove da bi ondje obavljali polukvalificirane ili nekvalificirane poslove – kao čuvari, domaći sluge ili kuriri. U redovima inteligencije ipak se pojavila vrlo značajna, premda nevelika, skupina koja je potjecala iz seljačkih redova.

Prema tome, tek vrlo polako, i uglavnom tek nakon 1930., uske mogućnosti vertikalnoga društvenog uspona počele su labaviti društvenu strukturu, proširujući tako osnovicu za građanski razvoj. Prirodni napredak toga procesa zaustavljen je drugim svjetskim ratom, te u određenoj mjeri iskrivljen antižidovskim zakonima koji su mu prethodili.

Promjene u stilu života

Životni uvjeti različitih društvenih klasa bili su određeni vrstom rada koju su obavljali i prihodom koji se time mogao steći, a zapravo i time jesu li uopće imali posao. Nezaposlenost nije pogađala samo industrijsku radnu snagu već i intelektualce iz srednje klase i sloj radnika bijelih ovratnika. Puna je zaposlenost postignuta samo u tijeku ekonomskog booma izazvana drugim svjetskim ratom. Problem nezaposlene srednje klase »riješen« je potrebom za državnim službenicima koji bi činili administraciju vraćenih teritorija, uvođenjem opće vojne obveze, te propisima koji su iz profesija i nekih drugih zanimanja uklanjali Židove.

Radni dan u industriji trajao je od osam do dvanaest sati. Mehanizacija i uvođenje električne energije unaprijedili su radne uvjete, posebno u krupnoj industriji. U poljoprivredi je, međutim, mlaćenje žita bilo gotovo jedina mehanizirana operacija, a rad je ispunjavao čitav dan. Službenici u ministarstvima i uredima radili su između devet sati i podneva, a katkad su u uredima ostajali i poslijepodne.

Godine 1941. 40 posto Mađara živjelo je u gradovima, a 71 posto imalo je električnu struju u svojim domovima.

Urbanizacija je bila razmjerno neujednačena. Dok je stanovništvo Budimpešte naraslo naviše od milijun ljudi, drugi su mađarski gradovi dosezali tek 100.000 stanovnika. Između 1930. i 1941. u Budimpešti je sagrađeno 46.000 novih stanova, među njima i mnoštvo »malih gradskih stanova«, kako su ih zvali. Neki veliki industrijski koncerni, među kojima Mađarske željeznice i Ganz-Mávag, gradili su stanove za svoje radnike. Budući da su se ti stanovi obično sastojali od jedne sobe, a katkad im je nedostajala i osnovna udobnost, primjerice kupaonica, nisu se nikako mogli nazvati luksuznima. Dio udobnih stanova srednje klase mogao se u Budimpešti naći u zgradama koje su nosile stilske značajke Bauhaus-arhitekture. Njihova vrijednost nije bila toliko u broju soba koliko u razini udobnosti i praktičnosti koju su omogućavali. Sirotinjske četvrti iz vremena nakon prvoga svjetskog rata, koje su slučajno nosile imena habsburških nadvojvotkinja (Augusta, Žita, Maria-Valeria) još su uvijek postojale u Budimpešti u vrijeme drugoga svjetskog rata.

Tijekom tridesetih godina mjesečna plaća od 200 do 400pengősa smatrala se dovoljnom za udoban život. O tome je govorila vesela pjesmica iz tog vremena »S dvije stotine svaki mjesec / ne moraš se brinuti«. Tijekom tridesetih godina fiksirana je minimalna nadnica industrijskog radnika i uveden i 48-satni radni tjedan – propis koji je, međutim, ostao na snazi samo do drugoga svjetskog rata. Prosječna mjesečna plaća tvorničkog radnika bila je, međutim, stotinu pengősa, a kvalificirani su radnici zarađivali 200 pengősa mjesečno. Na selu, početkom velike ekonomske krize, jednodnevna je nadnica iznosila jedan pengő, a općeproširena praksa bilo je plaćanje u naravi.

Godine 1930. propisi o socijalnom osiguranju obuhvatili su milijun ljudi, a u Budimpešti i u pokrajinskim gradovima sagrađene su nove bolnice. Broj stanovnika po jednom liječniku bio je otprilike na europskoj razini. Zdravstvena je zaštita pokazivala znakove poboljšanja čak i na selu.

Budući da se sve veća pozornost pridavala obrazovanju i gradnji škola, nepismenost je sada iznosila između polovice i trećine razine iz 1914., a broj se studenata udvostručio. Sve je to nedvojbeno bilo povezano s neupitnim, premda nejednolikim, općim poboljšanjem životnih uvjeta. Kvaliteta svakodnevna života bila je bolja u gradu nego na selu. Vodovod je postojao samo u 25

136

gradova, a i u njima, s iznimkom Budimpešte, uglavnom samo u središnjim četvrtima. U Budimpešti, Miskolcu, Debrecinu i Pečuhu vozio je tramvaj. Autobusni se promet širio u glavnom gradu, a prvi su semafori postavljeni 1928. Premda je broj taksija brzo rastao, posebice u Budimpešti, na ulicama su se još mogli vidjeti zaprežne dvokolice i fijakeri. Privatni su se automobili smatrali luksuzom i tridesetih godina u cijeloj ih je zemlji bilo jedva nešto više od trinaest tisuća. S druge strane, broj vlasnika bicikala i motocikala, prijeko potrebnih u seoskim područjima, brzo je rastao. Motocikli i motocikli s prikolicom bili su vrlo popularni u to vrijeme i mogu se usporediti s današnjim malim obiteljskim automobilom.

Promjene u načinu odijevanja i modi izmijenile su izgled ljudi. To se manje ticalo muškaraca nego žena, ali značajna promjena u muškoj modi bio je suton uškrobljena ovratnika na košulji. Tradicionalno se odijelo održalo, ali se pojavila i športska moda. Ženska je moda morala voditi računa o tome da tisuće žena radi u tvornicama, trgovinama, uredima. Premda se na selu održala tradicionalna nošnja, gradske žene više nisu nosile duge suknje i steznike. Linije haljina postale su jednostavnije, a jedan od razloga za to bila je oskudica tekstila. Konfekcija, premda još u začetku, također je pridonijela standardizaciji ženskog odijevanja. Duga kosa iščezla je zajedno s dugim suknjama; u početku ju je zamijenio dječački stil »Eton«, a poslije stil koji se koristio izumom trajne ondulacije. Dama se nije smjela pojaviti na ulici bez šešira i rukavica, premda je mogla nositi športske hlače do gležnja – a to je donedavno bilo nezamislivo.

U gradovima su se sve više otvarali specijalizirani dućani. Do druge polovice 30-ih godina lanac delikatesnih trgovina Meinl – koji je imao 33 ogranka u Budimpešti – djelovao je u 22 grada i sela. U Budimpešti i u 14 pokrajinskih gradova postojale su trgovine cipela Del-Ka. Godine 1926. u Budimpešti je otvorena prva velika moderna robna kuća »Korvin«. Unutra su pokretne stube prevozile kupce na gornje katove. Budimpeštanski su dućani mogli izdržati usporedbu s berlinskim, münchenskim i bečkim. Ipak, u provinciji je trgovina mješovitom robom ostala glavni način opskrbe, a u Budimpešti su mali dućani i dalje imali veliku važnost. Tijekom tridesetih godina specijalizirane su se trgovine počele pojavljivati u seoskim područjima.

Pojavili su se novi oblici zabave i rekreacije, a i stari su postali popularniji u svim slojevima pučanstva. Za Božić 1922. otvoreno je operetno kazalište u Budimpešti. Mađarski je radio počeo emitirati 1. prosinca 1925. U to je vrijeme na 10 tisuća ljudi dolazio 21 radioprijamnik, a do 1938. taj je broj narastao na 462. Poslije 1931. filmski studio Hunnia počeo je proizvoditi zvučne filmove, a kino-dvorane otvorene su u gradovima i u većim selima. Gramofon je postao vrlo popularan, ali je nadilazio prosječne obiteljske mogućnosti. Sportovi poput pješačenja na izletima postali su zabavom masa između dvaju svjetskih ratova. Tenis, mačevanje i jedrenje (tzv. bijeli športovi) ostali su samo za bogate, a plivanje, pješačenje i nogomet bili su dostupni svakome. Natjecateljski športovi također su nudili siromašnima priliku za uspon na socijalnoj ljestvici. Usto, športski klubovi koji su sve više bujali odražavali su i poticali društvenu, a do neke mjere i političku segregaciju. Skupine oduševljenih navijača koje su se okupljale oko najpoznatijih nogometnih klubova imale su različita obilježja. Različiti sveučilišni športski klubovi imali su obilježje isključivosti kršćanske srednje klase, a športski klub »Ferencváros« privlačio je nižu srednju klasu i poluproletarijat – od kojih su neki bili skloni ekstremno desnim političkim stajalištima. »Mađarski športski klub« (MTK) imao je potporu srednje klase i židovskih krugova – dok nije bio zabranjen. Između dvaju ratova Socijaldemokratska stranka stvorila je vlastitu športsku mrežu u kojoj su sudjelovali tvornički radnici i službenici, ali i intelektualci. Sport i izleti bili su dobro pokriće za djelovanje radničkog pokreta, posebice za ilegalne sastanke. U »Turističkome društvu ljubitelja prirode« bilo je mnoštvo socijaldemokrata, komunista i slobodnih zidara. Pješačenja i izleti u prirodi često su se pretvarali u politička okupljanja.

U tijeku međuratnog razdoblja Budimpešta je postala »Grad užitka«. Kupke »Palatinus« i »Margaretin otok«, kupalište »Széchenyi« u gradskom parku, te »Gellértove kupke« i »Gellértov hotel« sagrađeni su u glavnome gradu prije drugoga svjetskog rata. »Gellértove kupke«, sa svojim strojem za pravljenje valova, bile su posebno popularne.

137

Putovanje vikendom i blagdanima bio je nov običaj koji se brzo proširio među srednjom klasom. Provoditi praznike u Mađarskoj bilo je isto tako popularno kao i putovati u inozemstvo. Dvadesetih godina veliki prostor oko Blatnog jezera podijeljen je na male parcele na kojima su sagrađene vikendice, što je uskoro postalo vrlo moderno. Razvoj Blatnog jezera potaknuo je razvoj lokalne trgovine i omogućio nova radna mjesta. U svakom slučaju, Siófok, Balatonföldvár, Balatonlelle, Balatinfüred i Tihany postali su odmarališta različitih društvenih skupina. Tijekom ranih dvadesetih godina godišnji broj turista bio je 50.000, a potkraj tridesetih taj se broj popeo na 200.000.

Kavana je bila sastavni dio gradskog života, a često i središte književnog života te mjesto gdje su se vodile političke rasprave. Osim klubova u koje je zalazila viša klasa, postojali su i obrtnički kružoci i udruge, radnički kulturni centri, te seoske čitaonice, uz klubove za momke i klubove za djevojke, koji su služili oživljavanju društvenog života i života u zajednici.

Tijekom tog razdoblja čitanje novina poprimilo je masovnije razmjere. Do godine 1938. izlazile su stotine dnevnih novina, ilustriranih magazina i novina. Među njima bili su 8 Órai Ujság, Friss Ujság, Esti kurir, Tolnai Világlapja i drugi. Fotografije i nove teme koje je donosio list Szinházi Élet (koji se bavio kazališnim temama) bile su popularne u svim društvenim slojevima, a list Magyar Uri Asszonyok Lapja čitale su žene iz srednje klase.

Od početka tridesetih godina pojavili su se nedvojbeni znakovi poboljšanja životnoga standarda i modernizacije. No, taj je razvoj imao ograničenu vrijednost, a budući napredak onemogućen je ulaskom Mađarske u drugi svjetski rat, što je donijelo značajne ekonomske posljedice, uključujući veliku inflaciju i sve veće nestašice hrane i druge robe. Standardizirajućim učinkom mode, utjecajem radija, kina, te smanjenjem razlika u životnom standardu, ublažile su se crte podjele među različitim slojevima, ali nisu nestale.

Valovi iseljavanja

Između dvaju svjetskih ratova iseljavanje iz Mađarske teklo je u nekoliko valova. Time je zemlja izgubila neke od svojih najboljih umova na polju znanosti i intelektualnog života. Oni koji su javno zagovarali demokraciju i socijalizam također su bili prisiljeni otići.

Suzbijanje dviju revolucija, bijeli teror koji je to pratio i učvršćenje konzervativnoga desničarskog političkog režima natjeralo je mnoge Mađare u emigraciju. Drugi je razlog bila činjenica da su mnogi suvremenici osjećali da je Mađarska u bezizglednoj situaciji, što je pridonijelo tome da i njihova vlastita situacija djeluje beznadno. Ekonomska kriza, galopirajuća inflacija i trajna masovna nezaposlenost ranih dvadesetih godina zaista su učinile da budućnost ne izgleda obećavajuće. Slijedom toga, nisu odlučili otići samo oni koji su sudjelovali u revolucijama, odnosno oni odani buržoaskoj demokraciji i socijalizmu. Mladi profesionalci i intelektualci, kao i sitni vlasnici, kvalificirani radnici i seljaci bezemljaši, također su osjećali da su strane zemlje za njih prikladnije mjesto. Mnogi su seljaci otišli zbog ekonomskih razloga: kod kuće nisu mogli skrpati kraj s krajem.

Nekoliko tisuća mađarskih rudara i industrijskih radnika našlo je posao u belgijskim i francuskim rudnicima (primjerice u Lensu i Pas-de-Calaisu) te u velikim tvornicima u pariškim predgrađima (Billancourt i Boulogne-sur-Seine). Početkom dvadesetih godina, poteškoće u prilagodbi, potreba da zaštite svoje interese, te demokratska uvjerenja potaknuli su emigrante da u Parizu osnuju mađarsku sekciju Lige za ljudska prava koju su mnogo godina vodili Mihály Károly i njegova žena Katinka Andrássy. Ernő Bóta, jedan od onih koji su se u jesen 1919., kada je trijumfirala kontrarevolucija, bili prisiljeni iseliti, igrao je važnu ulogu u osnivanju te sekcije.

Za razliku od razdoblja dualizma, nakon 1919. iz Mađarske se više iseljavalo zbog političkih nego iz ekonomskih razloga. Nisu se iseljavale samo ključne političke figure, nego i velik broj manje poznatih komunista, socijaldemokrata i liberala. Prije 1918. većina mađarskih iseljenika odlazila je u Ameriku, ali je između 1918. i 1938. velika većina političkih emigranata ostajala u

138

Europi. Tijekom 20-ih godina SAD su primile oko 30.000 mađarskih ekonomskih emigranata.Nisu svi koji su u to vrijeme napuštali zemlju putovali na Zapad. Komunistima i onima koji

su bili u službi mađarske sovjetske republike utočište i spas od progona pružio je Sovjetski Savez. Upravo je tamo ekonomist Jenő Varga stekao međunarodnu reputaciju. Bela Kun, György Lukács, Máté Zalka i drugi zauzeli su različite položaje u međunarodnome komunističkom pokretu u okvirima Treće Internacionale. Komunistički azilanti u Sovjetskom Savezu, među njima Mátyás Rákosi, Imre Nagy, Jósef Révai i Zoltán Vas, imali su važnu ulogu u širenju antifašističke svijesti među mađarskim vojnicima zarobljenima na istočnoj bojišnici. Ti su ljudi nakon oslobođenja Mađarske 1945. postupno postali utjecajni.

Politički uvjeti u Mađarskoj i slabi izgledi za kreativan rad nagnali su mnoge mađarske znanstvenike, i s područja društvenih i s područja prirodnih znanosti, da nakon 1919. odu u druge zemlje. Sociolozi Karl Mannheim i Karl Polányi, estetičar i teoretičar umjetnosti Arnold Hauser, matematičar Pál Dienes, svi su oni potražili svoju šansu u inozemstvu. Emigrirali su i John von Neumann, stručnjak u teoriji broja i računalnoj znanosti, fizičari Edward Teller, Leó Szilárd, Eugene Wigner i Theodore von Kármán. Svi su oni dali značajne prinose na svojim poljima. Povijest britanskog, pa čak i svjetskog filma ne bi se mogla napisati a da se ne spomene braću Korda, posebice Alexandera. Bela Balázs bitno je pridonio estetici filma. Istaknuti mađarski umjetnici poput Marcella Breuera i Lászlóa Moholy-Nagyja priključili su se skupini Bauhaus u Njemačkoj. Beni Ferenczy, Sándor Bortnyik, Károly Kernstok, József Nemes Lampérth, Bela Uitz i drugi poznati mađarski umjetnici, također su bili prisiljeni otići u inozemstvo na duže ili kraće razdoblje. Ista je sudbina snašla i Ferenca Molnára, vrlo popularnoga dramskog pisca.

Iseljenici su obično najprije odlazili u Beč. Tamo su mnogi započeli svoje studije. Iz Beča je većina otišla na njemačka sveučilišta da bi dovršila svoju naobrazbu. U razdoblju Weimarske Njemačke kulturni je život bujao i mađarski su umjetnici dobro iskoristili tamošnje poticajno ozračje. Neki su otišli i dalje, u Italiju i u Francusku. Hitlerov dolazak na vlast 1933. uzrokovao je odlazak mađarskih iseljenika iz Njemačke, a širenje nacističkog utjecaja na druge zemlje (primjerice na Austriju i Čehoslovačku) navelo ih je da napuste i te zemlje. Neki su otišli u Veliku Britaniju i u Sjedinjene Američke Države. Neki su zapravo tamo bili pozvani na osnovi svojih intelektualnih postignuća.

Godine 1938. Austrija je pripojena Njemačkoj, i nakon toga mađarske su vlasti uvele antižidovske zakone, strože od svih koje je zemlja ikada imala. To je dovelo do novog vala iseljavanja. Ovoga puta iseljavalo se u Veliku Britaniju, Sjedinjene Države i u Južnu Ameriku, posebice u obje Amerike, jer se činilo da one pružaju veću sigurnost. Godine 1940. u New York se iselio Bela Bartók s obitelji. Bartókovi visoki umjetnički i moralni standardi onemogućili su mu da ostane u zemlji makar samo kao promatrač, te da tako na određen način iskupljuje sustav koji je poticao pad i uništenje ljudskih vrijednosti. Među onima koji su u inozemstvu stekli međunarodnu reputaciju bili su dirigenti Antal Dorati i György Šolti. Umjetnici za čiji je rad bio nužan mađarski jezik živjeli su u inozemstvu od danas do sutra. Dobar je primjer za to poznata zvijezda mađarskog filma, glumac Gyula Kabos.

Iz Oberlina u američkoj saveznoj državi Ohio Oszkár Jászi činio je velike napore da pomogne svojim zemljacima. Služeći se svojom reputacijom i svojim brojnim poznanstvima u SAD, učinio je mnogo da bi ishodio američke ulazne vize za mađarske političke azilante – unatoč činjenici što su tada bile na snazi stroge useljeničke kvote.

U međuratnom razdoblju mnogo se ljudi iseljavalo iz središnje i istočne Europe u bogatije zemlje. To je omogućavalo bolji život, a poslije i sklonište od nacizma. Mađarska je, međutim, bila jedina zemlja koju je napustila veća skupina političkih emigranata, a od samog početka Mihály Károlyi bio je priznat njihovim vođom. Najprije u Francuskoj, a potom u Britaniji, on je okupljao političke izbjeglice i osnovao Mađarsko vijeće u Engleskoj, kojega je zadaća bila raditi na uspostavi demokratske Mađarske. Károlyi je u tijeku drugoga svjetskog rata bio spreman stvoriti izbjegličku vladu, a pokušavao je organizirati i mađarske vojne postrojbe koje bi se borile na strani saveznika;

139

njihovi bi se pripadnici regrutirali iz mađarskih snaga zarobljenih na istočnoj fronti. No, saveznici su zbog političkih i vojnih razloga spriječili oba smjera djelovanja, pa Mađari koji su se suprotstavljali pronacističkoj usmjerenosti svoje zemlje nisu imali priliku koju su imali čehoslovački i poljski emigranti u Britaniji i u Sovjetskom Savezu.

Premda su mađarski politički emigranti bili podijeljeni na mnogo struja, oko jedne su se stvari slagali: naime, da imaju dužnost objaviti svijetu antidemokratski karakter Horthyjeva režima. Tijekom drugoga svjetskog rata učinili su zajednički napor da Mađarsku izvedu iz rata, da stvore novu, demokratsku Mađarsku, te da pridonosu skladnim odnosima među narodima Dunavskog bazena. Neki su se s oružjem u ruci borili protiv nacista. Mađari se nisu borili samo u redovima Crvene armije, te uz bok sovjetskih partizana, nego i u sklopu američke armije, u redovima De Gaulleove Slobodne Francuske, te u francuskom Pokretu otpora.

Pretežita većina mađarskih iseljenika, bez obzira na životnu dob, društveni položaj i politička uvjerenja, sačuvala je za boravka u inozemstvu svoj kulturni identitet i veze s domovinom, čak i kada su se suprotstavljali njezinu političkom režimu.

Kultura i umjetnosti

Unatoč vrlo nepovoljnim okolnostima i odljevu intelektualnih i umjetničkih talenata u inozemstvo, mađarski je kulturni život u međuratnom razdoblju bio vrlo bogat i slikovit. Različiti naraštaji radili su zajedno, a razna umjetnička kretanja mirno su koegzistirala. Raznolike društvene spone i iskustva vodećih intelektualnih ličnosti utjecali su na umjetnost i poglede umjetnika na njihovu društvenu ulogu. Unutar pojedinih umjetničkih grana uspijevala je široka lepeza žanrova. Održala se veza s intelektualnim kretanjima u drugim europskim zemljama, a i sami su ih Mađari obogaćivali. Istodobno su konzervativizam i akademizam obilježavali službenu kulturnu i znanstvenu politiku. Prema tome, najkreativni]i su umjetnici bili prisiljeni izići iz službenog okvira, premda je i on imao svoju publiku.

Unutar granica nove države kulturna se uloga Budimpešte znatno povećala. Manja intelektualna središta nastala su, ipak, i u Debrecinu, Segedinu i u Pečuhu.

Težnje naprednih dijelova srednje klase početkom dvadesetoga stoljeća, kao i iskustvo dviju revolucija i njihovih posljedica, ostavili su pečat na djelima mađarskih pisaca i umjetnika. U mnogim je zemljama porastao interes za društvenu problematiku, a u Mađarskoj je ona u književnosti i umjetnosti dobila posebno značenje. Pitanja životno važna za Mađarsku, za budućnost Mađarske, te interpretacije mađarskog i europskog identiteta okupirali su svakog intelektualca. Posebna intelektualna i ideologijska uloga književnosti nije se ograničavala samo na Mađarsku, premda su joj tamošnji uvjeti između dvaju ratova dali dodatnu važnost. To objašnjava golem utjecaj povijesne analize pod naslovom »Tri generacije« (Három nemzedék) Gyule Szekfüa. Szekfüjeva kasnija istraživanja o tome gdje je Mađarska pogriješila bila su podjednako utjecajna kao, primjerice, radovi Dezsőa Szabóa. Szabóovo djelo »Zbrisano selo« (Az elsodort falu) treba posebno istaknuti. Istaknuta uloga književnosti objašnjava utjecaj narodnih pisaca, premda se njihove ideje nisu ni u kojem slučaju podudarale. Lásló Németh i drugi govorili su o mađarskom »srednjem putu« između sovjetskog sustava i kapitalističkog modela. Ta zamisao mađarske uloge i tzv. srednjeg puta između Istoka i Zapada nije od tada prestala izazivati žučne rasprave.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova bilo je značajno za mađarsku književnost. Upravo je tada naraštaj intelektualaca okupljen oko Nyugata bio na vrhuncu svoje kreativnosti, a među njima su bili i Mihály Babits i Zsigmond Móricz, koji nisu bili samo autori, nego i izdavači novina. Tom su krugu pripadali i pisci Dezső Kosztolányi, Gyula Krúdy, Frigyes Karinthy, Lajos Nagy – da imenujemo samo neke. Nova se generacija pojavila potkraj 20-ih godina: Attila József, László Németh, Gyula Illyés, Lőrinc Szabó, Tibor Déry, Péter Veres i mnogi drugi. Sljedeći val pisaca pojavio se u tijeku 30-ih godina: Miklós Radnóti, Zoltán Jékely, Zoltán Zelk, István Vas i Sándor Weöres. Tijekom dvadesetih godina književna je »avangarda« svagdje bila u opadanju: kada se

140

Lajos Kassák 1926. vratio u Mađarsku iz inozemstva, taj tip pisanja već je bio izašao iz mode.Kao posljedica rastućeg interesa za društvo i politiku, književnost se dijelom

»sociologizirala«. Lajos Nagy snažno je pisao o gradu, a sociolozi i narodni pisci, stručnjaci za seoski život na dirljiv su način otkrivali bijedu sela. Djela »Ljudi Puszte« Gyule Illyésa, »Gradska kronika« Pétera Veresa, »Olujni kutak« Géze Féjea, »Pijesak nošen vjetrom« Ferenca Erdeija, »Napirlitano siromaštvo« Zoltána Szabóa i »Tiha revolucija« Imre Kovácsa govorila su o tome što se događa na selu.

Velika većina mlađih pisaca držala je čak i Nyugat konzervativnim, pa su pokrenuli vlastite časopise. Tako su Attila József, Pál Ignotus, Ferenc Fejtó" i Zoltán Gáspár pokrenuli časopis Szép Szó; Pál Gulyás, Imre Németh, György Sárközi, Lajos Fülep i László Németh osnovali su časopis Válasz; László Németh pokrenuo je časopis Tanú. Gyula Illyés i Aladár Schöpflin pokrenuli su Magyar Csűlag kao nasljednika Nyugata. Pisanje Sándora Máraija i Lajosa Zilahyja ocrtavalo je mentalitet građanske klase. Ferenc Herczeg, službeni književni doajen toga razdoblja, hranio je nostalgiju sitnoga plemstva.

Tradicionalno visoke standarde mađarskoga glazbenog života u međ-ratnom su razdoblju podržavali Bela Bartók i Zoltán Kodály. Značajne prinose dali su i Leó Weiner, Lajos Bárdos, Ernő Dohnányi, János Ferencsik, Ede Zathureczky, Mihály Székely, Endre Rösler i Mária Basilides.

Službena kulturna politika prema lijepim umjetnostima podupirala je konzervativno-nacionalni akademizam i neobarokni eklekticizam. Unatoč tome, stvaralaštvo je na tom polju u tom razdoblju bilo vrlo raznoliko. U slikarstvu su Jószef Rippl-Rónai, Bela Czóbel i Adolf Fényes slijedili ranu postimpresionističku školu. Skupini Szentendre pripadali su Jenő Barcsay, Lajos Vajda i Dezső Korniss. Najistaknutije figure Alföldske škole bili su Gyula Rudnay, József Koszta, István Nagy i János Tornyai. István Szőnyi, Aurél Bernáth, Róbert Berény i Odön Márffy vratili su se tradicijama Nagybányaske škole, dokje József Egry hodao stazama Osmorice. Vilmos Aba-Novák i Pál Molnár C. pripadali su tzv. Rimskoj školi. U kiparstvu su Beni Ferenzy, Ferenc Medgyessy (koji su imali afiniteta za narodne teme) i drugi, stvarali sjajna djela. Noémi Ferenczy stvorila je potpuno nov stil u umjetnosti tapiserije. Gyula Derkovits bio je istaknut predstavnik socijalističkog ekspresionizma i neorealizma koji je proistekao iz njega. Sredinom 30-ih godina nastala je »Skupina socijalističkih lijepih umjetnosti«. Oko nje su se okupljali slikari i kipari, od Istvána Désija Hubera do Endrea Szöllősija i Tibora Vilta, predstavnici različitih umjetničkih pravaca. Avangardni arhitekti Farkas Molnár, József Fischer i Lajos Kozma imali su snažan utjecaj na mlade pripadnike svoje profesije.

Društveno i politički angažirani umjetnici često su dolazili u sukob s režimom. Protiv narodnjačkih pisaca i sociologa podignute su optužnice, a izložba Skupine za socijalističku lijepu umjetnost zabranjena je 1942.

Kazalište je u međuratnom razdoblju doživljavalo buran razvoj. Uz mađarske komade, u mađarskim su se kazalištima na pozornicu postavljala klasična strana djela i moderni komadi. Mária Lázár, Margit Makay, Mária Mezei, Anna Tőkés, Irén Varsányi, Andor Ajtay, Gyula Csortos, Gyula Hegedüs, Zoltán Makláry, Imre Ráday i Artúr Somlay u tom su razdoblju postali legendarne ličnosti povijesti mađarskog kazališta.

Zbog jednostranosti državne potpore i nedostatka mecena najveći je dio umjetnika živio u teškim materijalnim prilikama; mnogi pisci i pjesnici nisu mogli živjeti od svojeg rada. Premda je nakon sredine 30-ih godina interes za knjige, slikarstvo, koncerte i kazalište u narodu porastao, zanimanje za umjetnost ipak je bilo ograničeno na manjinu. Inteligencija i obrazovana srednja klasa bili su tržište za umjetničke proizvode, ali ukusi i zahtjevi tog dijela javnosti tek su se marginalno poklapali s težnjama istaknutih umjetnika toga vremena: »Čudesni mandarin« Bele Bartóka stekao je međunarodnu reputaciju izvan Mađarske. Uobičajena čitalačka publika više je voljela Zsolta Harsányija, Ferenca Herczega, Sándora Máraija i Lajosa Zilahyja nego sociološke studije sela.

Elita i masovna kultura većinom se nisu poklapale. Različiti društveni slojevi na različite su načine pristupali kulturi. Djela, autori, ustanove i inicijative koje su pokušavale premostiti jaz

141

između umjetnosti i publike stekle su posebnu važnost. Tridesetih godina mađarski pisci i pjesnici – uključujući popularne pisce i pjesnika Attilu Józsefa – često su se pojavljivali na mađarskom radiju. Géza Supka, urednik i izdavač časopisa »Literatura«, ali također i arheolog i poznati radikalni pisac, organizirao je 1929. prvi mađarski Dan knjige. Društvo János Vajda organiziralo je predstave u kojima su sudjelovali Mária Basilides, Vilma Medgtyaszay, Erzsi Palotai, Tamás Major i Hilda Gobbi. Mnogi su od njih redovito glumili za radničku publiku. Socijalistički radnički pokret također je imao ulogu u popularizaciji umjetnosti među običnim ljudima. Indikativna je činjenica da je Attila József držao seminare.

Godine između dvaju svjetskih ratova bile su doba visokih kulturnih i intelektualnih postignuća. Najveći je problem, kojega su umjetnici bili bolno svjesni, bio u tome što je broj ljudi »potrošača« umjetnosti bio manji nego što su oni željeli.

Na pragu rata

Razdoblje između 1938. i 1940. u mađarskoj je povijesti bilo vrijeme čudnovate mješavine procesa i osjećaja. Raskošne svečanosti organizirale su se usred prijetećih međunarodnih događaja, a bučna su se slavlja odvijala unatoč teškoj zabrinutosti za budućnost.

Godine 1938. slavila se 900. godišnjica smrti kralja Stjepana, osnivača mađarske države koji je poslije proglašen svecem. Ta je godina proglašena godinom svetog Stjepana, a u svibnju je u Budimpešti održan 34. euharistijski kongres Rimokatoličke crkve. Nakon toga su organizirane svečanosti. U Stjepanovu glavnom gradu Székesfehérváru održana je posebna svečana sjednica parlamenta. Na Dan sv. Stjepana, 20. kolovoza, u Budimpešti je održana procesija »Svete desnice«, u kojoj su sudjelovale vodeće državne ličnosti. (»Sveta desnica« je balzamirana desna ruka sv. Stjepana.) Navečer je priređen bogat vatromet. Sve su te svečanosti dobile posebno, dijelom političko značenje.

Dok se Mađarska sjećala sv. Stjepana, izgledi za mir u Europi nisu bili nimalo ohrabrujući. Osokoljen politikom umirivanja koju su vodile Britanija i Francuska, Hitler je u ožujku 1938. pripojio Austriju Njemačkom Reichu. Dok je Strelasti križ objavljivao »1938. je naša«, mnogi su se Mađari bojali da se njemačka vojska neće zaustaviti na granici. U obraćanju preko radija namjesnik Horthy pokušao je umiriti naciju tvrdeći da će se nepokolebljivo suprotstaviti svakom narušavanju mira.

U ožujku 1938. premijer Kálmán Darányi oprezno je nagovijestio što bi se moglo dogoditi. U govoru koji je održao u Győru objavio je da njegova vlada pokreće petogodišnji program (tzv. Győrski program) koji uključuje i potrošnju od milijardu pengősa na vojsku i vojnu industriju. U to je vrijeme malo ljudi shvaćalo što to znači. Naravno, povećanje troškova nekoje vrijeme imalo pozitivne posljedice: nestalo je nezaposlenosti, a životni su se uvjeti zamjetno poboljšali.

U rujnu 1938. Britanija, Francuska, Italija i Njemačka zaključile su Münchenski sporazum. Prema njegovim odredbama, područje Sudeta u Čehoslovačkoj pripojeno je Njemačkoj. To je bio velik gubitak za Čehoslovačku: na tom je području živjelo tri milijuna etničkih Nijemaca, ali tu su bile i glavne utvrde češke vojske, zbog čega je ostatak zemlje postao neobranjiv. Ali Hitler nije bio zadovoljan tim ograničenim dobicima: u ožujku 1939. Nijemci su okupirali Češku i Moravsku, a u Slovačkoj su postavili fašistički marionetski režim. München je otvorio put širenju Trećeg Reicha u Istočnu Europu.

Mirovni ugovor koji se primjenjivao u Europi nakon prvoga svjetskog rata sada je potpuno propao. To je imalo duboko djelovanje na cijelo mađarsko društvo. Uspomene na komadanje povijesnoga mađarskog područja još su bile žive, a Horthyjeva politička propaganda djelotvorna. Činjenica da su zapadne sile popustile pred nacističkim zahtjevima uzrokovala je šok i zbunjenost podjednako u liberalnim i u socijalističkim oporbenim krugovima.

Mađarska vanjska politika, koja se zasnivala na želji da se zbaci trianonski poredak, bila je spremna poduprijeti sile Osovine. Zemljovid Europe crtao se ponovno, i Mađarska je mogla

142

profitirati da su arhitekti novog poretka bili blagonakloni prema njezinim težnjama. U unutrašnjoj politici vlast je također bila spremna načiniti ustupke Berlinu da bi učvrstila dobre odnose i unaprijedila svoje interese što se tiče teritorijalne revizije. Između 1938. i 1941. Mađarska je zaista dobila neka izgubljena područja – čak i bez potrebe za velikim vojnim djelovanjima. Nakon Münchenskog sporazuma, Prva bečka odluka od 2. studenoga 1938. vratila je Mađarskoj južne pogranične dijelove Slovačke. U tim su područjima Mađari bili večina stanovništva, a ona su sadržavala gradove Komáron, Érsekujvár, Losonc, Kassa, Ungvár i Munkács. Prva bečka odluka bila je velik uspjeh mađarskih vlasti, jer se mađarski teritorij povećao za 11. 927 četvornih kilometara. Idući teritorijalni dobitak slijedio je uskoro. Nakon što su Nijemci u ožujku 1939. okupirali Češku i Moravsku, mađarska je vojska ušla u potkarpatsku Ukrajinu. Mađarska je tako stekla kontrolu nad gornjim tokom Tise, te granicu s Poljskom.

Pod pritiskom Njemačke i nacista sada je počelo ograničavanje prava Židova. U svibnju 1938. šezdeset mađarskih pisaca, umjetnika, znanstvenika i javnih ličnosti – kršćana – prosvjedovalo je protiv toga. Taj poziv – »Savjesti nacije!« – potpisali su Bela Bartók, Imre Csécsy, József Darvas, Noémi Ferenczy, Zsigmond Móricz, Aladár Schöpflin, Géza Supka, Árpád Szakasits i Lajos Zilahy.

Doneseni su zakoni koji su ograničavali broj Židova na javnim radnim mjestima, te njihova glasačka i ženidbena prava. Židovi su isključeni iz vojne službe, a umjesto toga mogli su biti raspoređeni u radne postrojbe. Židovski članovi autonomnih tijela razriješeni su funkcija. Od 1939. rasa, a ne religija, određivala je status nekog čovjeka; antižidovski su zakoni pogađali 6, 2 posto stanovništva, što je više od postotka Židova koji su 1941. kao takvi klasificirani prema kriteriju religije. Premda mađarski rasni zakoni nisu bili tako surovi kao nacistički Nürnberški zakoni, oni su svejedno ozbiljno uzdrmali mađarsku ustavnost.

Mađarska je vlast osigurala posebne povlastice za njemačku nacionalnu manjinu koja je živjela u Mađarskoj. Poslije je ovlastila njemačke vlasti da te ljude organiziraju u Volskbund, te da ih novači u SS-postrojbe.

Dana 1. rujna 1939. njemačka je vojska ušla u Poljsku i drugi je svjetski rat počeo. Budući da njemačka vlada nije vršila pritisak na Mađarsku da bi se pridružila napadu, mađarskoj je vladi bilo lakše zemlju držati izvan neprijateljstava. Grof Pál Teleki, sada po drugi put premijer, odbio je surađivati s Njemačkom i mađarske željezničke pruge nisu uporabljene za prijevoz njemačkih snaga i opskrbe. U isto vrijeme Teleki je otvorio granice poljskim izbjeglicama; Mađarska je uspjela ostati izvan rata.

Činilo se kako činjenica da Mađarska sada ima veći teritorij opravdava Telekijevu politiku i vladajuće krugove. Budući da je Sovjetski Savez ponovno zauzeo rumunjsku Besarabiju, i budući da je Teleki bio spreman upotrijebiti oružje da bi ponovno dobio Erdelj, Njemačka i Italija – da bi se izbjegao sukob – donijele su Drugu bečku odluku 30. kolovoza 1940. Njome je sjeverni Erdelj (43.591 četvorni kilometar) vraćen Mađarskoj. Na tom su području gradovi Nagyvárad i Kolozsvár, zajedno s Székelyföldom na istoku. Mađari su na tom području činili 51,4 posto stanovništva, što je značilo ukupno 1.123.216 Mađara. Brojka je povećana za 60.000 ljudi koji su se doselili iz južnog Erdelj a. U isto vrijeme područje pripojeno Mađarskoj napustilo je 200.000 Rumunja, koji su se odselili u preostali dio svoje zemlje. Na mađarskoj je strani promjena režima bila popraćena zločinima, na koje je rumunjska Maniu-garda s velikom okrutnošću spremno odgovorila južno od crte razgraničenja. Sve je to smanjilo oduševljenje erdeljskih Mađara, presretnih zbog pripojenja matičnoj zemlji. Mađarske su vlasti progonile ljevičarski socijalistički pokret na novostečenom području, i počele tamo primjenjivati rasne zakone. Kao što se već dogodilo kada je Mađarska pripojila slovačka pogranična područja, vladajuće položaje u sjevernom Erdelju popunjavali su službenici koji su dolazili s područja unutar trianonskih granica. No, unatoč svemu tome, mađarsko stanovništvo Erdelja držalo je daj e promjena povoljna s nacionalne točke gledišta.

Druga bečka odluka još je više otrovala ionako loše odnose između Mađarske i Rumunjske. To je u isto vrijeme pomoglo Hitleru da, usmjerujući ih jednu protiv druge, obje zemlje podčini njemačkome ratnom stroju.

143

Opći pomak udesno, uspjesi u reviziji granica, te neograničena propaganda Strelastog križa pokazali su rezultate na izborima 1939. Lijeva je oporba, forsirajući promjenu izbornog zakona, uspjela osigurati da se u cijeloj zemlji provedu tajni izbori, ali u političkoj klimi toga vremena od toga su imali koristi vladajuća stranka, Strelasti križ i nacionalsocijalisti. Krajnja desnica dobila je mnogo više mjesta u parlamentu nego što su socijaldemokrati ili Stranka malih posjednika dobili ikada prije. Sada je Strelasti križ bio najjača oporbena snaga u parlamentu.

Unatoč skretanju u desno i savezu s Njemačkom, mađarska situacija bitno se razlikovala od ostatka Europe pod nacističkom okupacijom. To pokazuje i činjenica da je Mađarska primala poljske i francuske izbjeglice. Isto tako, unatoč antižidovskim zakonima, životi mađarskih Židova nisu bili izravno ugroženi prije njemačke okupacije zemlje u ožujku 1944. Zapravo, mnogi su Židovi iz susjednih zemalja, gdje je bila započela njihova deportacija i likvidacija, prebjegli u Mađarsku. U početku su ratna stvarnost i patnje koje ona donosi izgledali daleki. U prvo vrijeme očite su bile samo prednosti saveza s Njemačkom i uspjesi u revizionističkoj politici. No, u proljeće 1941. situacija se izmijenila.

Pod jakim Hitlerovim pritiskom Horthy i njegov glavni stožer odlučili su sudjelovati u planiranu napadu na Jugoslaviju – unatoč »Paktu o vječnom prijateljstvu« koji je Mađarska zaključila s Beogradom 12. prosinca 1940. Teleki je smatrao da je to koban korak i nije ga bio spreman odobriti. U noći s 2. na 3. travnja počinio je samoubojstvo, priznajući tako neuspjeh svoje politike i odgovornost za promjenu politike nakon koje je Mađarska ušla u rat. »Prekršili smo našu riječ«, pisao je Horthyju u svojemu oproštajnom pismu. »Stali smo na stranu hulja«... »Bit ćemo pljačkaši leševa! Najgori narod.«

Teleki je planirao svoje samoubojstvo kao gestu, i antinacistički krugovi tako su ga i razumjeli. Vijest o tome izazvala je priličnu međunarodnu senzaciju, što su primijetili i neki vodeći državnici, uključujući Winstona Churchilla. No, Telekijeva smrt nije mogla promijeniti osnovni smjer mađarske politike.

Mađarska ulazi u drugi svjetski rat

Na premijerskom položaju Telekija je naslijedio Lásló Bárdossy. Po nalogu njegove vlade mađarska je vojska 11. travnja prešla jugoslavensku granicu i okupirala Baranju i Bačku, trokut između rijeka Dunava i Drave. Okupirala je i Međimurje i Prekomurje. Tim se akcijama Mađarska povećala za još 11. 417 četvornih kilometara, te dobila milijun novih stanovnika, među kojima je bilo 370.000 Mađara. Oko 150.000 nemađara, koji su se u ta područja doselili nakon 1918., protjerano je. Više se nije moglo govoriti o mirnome teritorijalnom širenju, a bilo je jasno, čak i u vladajućim krugovima, da treba platiti visoku cijenu za savezništvo s Njemačkom.

Velika je Britanija tada prekinula diplomatske odnose s Mađarskom. Britanski ministar vanjskih poslova Eden rekao je odlazećem mađarskom ambasadoru Györgyju Barczi: »Ako zemlja nije gospodar vlastite sudbine i dobrovoljno se odriče svoje neovisnosti, bar ne bi trebala zaključiti sporazum o prijateljstvu koji će poslije pogaziti. Recite svojima u Mađarskoj da će Britanija to pamtiti u vrijeme kada se bude zaključivao mir.«

Do 1941. Hitler je pripremao napad na Sovjetski Savez. Ovaj je posljednji učinio nekoliko poteza kako bi nagovorio Mađarsku da ne ulazi u rat na strani Njemačke. Sovjeti su vratili mađarski barjak zarobljen u ratu za neovisnost 1849., a u zamjenu za mađarsku neutralnost bili su spremni poduprijeti mađarske aspiracije prema Erdelju.

Dana 22. lipnja počeo je njemački napadaj na Sovjetski Savez. Slovačka i Rumunjska odmah su se dobrovoljno pridružile napadu. Mađarska je vlada pak čekala na pogodan izgovor. Prilika se ukazala kada je, kako se navodilo u službenome priopćenju, sovjetski zrakoplov izveo bombaški napad na gradove Kassa, Munkács i Rahó. Antisovjetsko stajalište inherentno Horthyjevu režimu i uzaludna nada u očuvanje vraćenih teritorija doveli su do toga da je Mađarska ušla u rat protiv SSSR-a samo pet dana nakon početka njemačkog napada.

144

Unatoč početnom uspjehu na istočnoj fronti, Njemačka je armija zahtijevala aktivnu potporu svojih saveznika. Talijanska i rumunjska vojska napredovale su do rijeke Don, a u siječnju 1942. mađarska je vlada poslala Drugu mađarsku armiju u Rusiju. Te su snage – ukupno oko 200.000 vojnika i prateće službe – stigle na položaje u ljeto 1942., a stavljene su pod njemačko zapovjedništvo.

Početkom siječnja 1942. njemačka i mađarska vojska ubile su oko 5.000 mađarskih i jugoslavenskih državljana (većinom židovskog podrijetla) kao odmazdu za navodno partizansko djelovanje. Počinitelji toga zločina u to su vrijeme izbjegli kazni, ali je nakon rata Ferenc Szombathelyi, zapovjednik glavnoga stožera u vrijeme krvoprolića, izručen Jugoslaviji, gdje je i pogubljen.

Krenuvši u napad na Jugoslaviju i objavivši rat Sovjetskom Savezu, premijer László Bárdossy ispunio je svoju kobnu ulogu, a 9. ožujka 1942. na položaju premijera naslijedio ga je Miklós Kállay. U početku je Kállay nastavio politiku svojega prethodnika, ali se uskoro upustio u neke vrlo osjetljive manevre. Kállay je namjeravao raskinuti savez s Njemačkom na pogodan način i kada za to bude vrijeme, te postići sporazum sa zapadnim saveznicima i osigurati da se Horthyjev režim održi i nakon rata.

U tijeku rata državna intervencija u ekonomiju poprimila je do tada nedosegnute razmjere, a industrijska i poljoprivredna proizvodnja morala je prije svega zadovoljavati vojne potrebe. Većina je tvornica proglašena »ratnim postrojenjima«, trgovina poljoprivrednim proizvodima proglašena je državnim monopolom, a uveden je i nov sustav obvezne isporuke. Ipak, nestašica hrane i drugih dobara bila je sve veća, a ni uvođenje racioniranja nije riješilo taj problem. Crno je tržište cvjetalo.

Mađarsko je gospodarstvo bilo podređeno njemačkim interesima i zahtjevima. U godini 1942. 90 posto mađarske proizvodnje boksita i 50 posto proizvodnje nafte otišlo je u Njemačku. Neke su industrije proizvodile više za Njemačku nego za mađarsku armiju. Stanje je bilo slično i kada je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji. Uz čitav višak hrane koji je proizvodila Bačka, većina mađarskog kukuruza, pšenice i uljarica išla je u Njemačku. Štoviše, Njemačka nije ni plaćala za te proizvode. Njemački dug Mađarskoj narastao je 1941. na 326 milijuna pengősa. Ukratko, Hitlerov rat dijelom je financirala Mađarska.

Nakon što je Mađarska ušla u rat, kod kuće su uvedene posebne mjere. Zabranjena su politička okupljanja, uvedena je cenzura tiska, a slušanje stranih radijskih postaja strogo se kažnjavalo. S komunistima se obračunavalo prijekim sudom i određen broj istaknutih komunističkih vođa osuđen je na duge zatvorske kazne. Komunist Zoltán Schönherz pogubljen je 1942., a uhićeni su članovi prezidija Komiteta za povijesne spomenike.

Unatoč svemu, nakon 1941. protivnici režima okupljali su se oko različitih oporbenih organizacija, žigošući rat te tražeći da se raskine savez s Njemačkom i da Mađarska iziđe iz rata. Ti su ljudi dobili ohrabrenje ujesen 1942. Savezničke su snage zaustavile do tada nesmetano napredovanje njemačkih armija i krenule u protunapad. U studenome 1942. Britanci su porazili Rommelovu armiju kod El Alameina, a američke su se snage iskrcale u sjevernoj Africi. Kratko nakon toga Crvena je armija okružila i uništila njemačku Šestu armiju kod Staljingrada. Taje sovjetska pobjeda bila odlučna za ishod rata.

U siječnju 1943. sovjetske su snage poduzele uspješnu ofenzivu uzduž rijeke Don i u tim je borbama uništena mađarska Druga armija, stacionirana na području Voronježa. Po borbenoj spremnosti i sposobnosti mađarske su snage daleko zaostajale za Crvenom armijom. Zbog neprijateljskog ponašanja Nijemaca, poražene mađarske snage izgubile su 150.000 ljudi prilikom neorganizirana povlačenja. Mađarska je vlada pokušala prikriti katastrofu kod Voronježa i umanjiti njezine razmjere. Samo oni koji su slušali Radio-Kossuth s bazom u Moskvi, ili BBC, saznali su istinu.

Nakon uništenja mađarske Druge armije, Kállayevaje vlada odbila poslati nove snage na istočno bojište, unatoč njemačkome pritisku. U vrijeme kada se već nazirao kraj rata, Kállay je težio izgraditi borbeno spremne snage, i njegova je vlada poslala diplomatske prijedloge Zapadu

145

pokušavajući pripremiti put za primirje i izlazak zemlje iz rata.

Pokušaj primirja i izlaska iz rata

Godine 1943. planovi vladajućih krugova i ideje politički svjesne javnosti bili su pod utjecajem mađarskog iskustva iz prvoga svjetskog rata. Mnogi su očekivali da će se Zapadni saveznici još jednom iskrcati na Balkanu i brzo stići do mađarske granice, omogućujući zemlji da prijeđe na njihovu stranu. Nisu željeli vidjeti Mađarsku po drugi put na strani gubitnika, i nisu željeli da zemlja u vrijeme potpisivanja primirja bude vojno iscrpljena; djelotvorne i spremne oružane snage kod kuće mogle bi spriječiti da se ponovi 1918.–1919. S iznimkom komunista, antinacistička i antinjemačka oporba nije željela revoluciju.

Horthy-Kállay-Bethlenova skupina i većina liberalnih političkih stranaka u kojima su bili poznati protivnici režima poput Károlyja Rassaya željeli su izvesti Mađarsku iz rata i sačuvati, koliko god je to moguće, postojeće političko ustrojstvo. Ali premda su sve antinacističke skupine podupirale i odobravale Kállayeve pregovore i predloženi prekid savezništva s Njemačkom, većina je željela više od toga. Radničke stranke, većina u Stranci malih posjednika, Narodna seljačka stranka, te liberalni radikali i demokrati, svi su oni tražili temeljite reforme – uključujući podjelu zemlje, ograničavanje krupnog kapitala, te sveobuhvatnu demokratizaciju političkog života.

Od siječnja 1943. dalje predstavnici Kállayeve vlade vodili su pregovore sa zapadnim saveznicima u Istambulu, Stockholmu i Švicarskoj. U Budimpešti je otvoren poseban ured na čijem je čelu bio Horthyjev mlađi sin, Miklós Horthy. U tom, prijelaznom razdoblju Horthy i Kállay dali su istaknute uloge nekim oporbenim ličnostima, primjerice Károlyju Peyeru, Zoltánu Tildyju, Károlyju Rassayu. Nadali su se da bi Mađarska mogla zadržati područja koja je pripojila od početka 1938. ako se povuče iz rata. Horthy, Kállay, Bethlen i drugi željeli su da se ta promjena tabora provede neovisno o Sovjetskom Savezu. Samo jedna osoba, nobelovac Albert Szent-Györgyi, vodio je pregovore za račun onog dijela mađarske oporbe koji je želio promjenu režima. On se susreo s britanskim predstavnicima koji su ga poštovali kao čelnika moguće privremene vlade. Ipak, mađarska vlada, a ne mađarska oporba, imala je moć da potkopa njemačka ratna nastojanja raskidajući savez s Njemačkom i prekidajući vrijedne isporuke robe.

U početku je mađarske nade potaknulo savezničko iskrcavanje na Siciliji i uhićenje Mussolinija po uputama talijanskog monarha, kralja Vittoria Emanuellea III. Ipak, napredovanje je anglo-američkih snaga u Italiji zaustavljeno i Nijemci su okupirali Rim. Mussolini je oslobođen iz zatočeništva i formirao je svoju vladu na sjeveru zemlje.

Devetog rujna 1943. Britanci su predstavnike Kállayeve vlade upoznali s uvjetima primirja, koje bi stupilo na snagu kada britanske i američke snage stignu na mađarsku granicu. Do tada je Mađarska morala pružiti uvjerljive dokaze da je prekinula savez s Berlinom. To je bilo sukladno zahtjevima antinjemačke oporbe u zemlji koja je tražila od vlade da stupi u akciju. Vjerujući da je kraj rata nadohvat ruke, uvjeren u sigurni njemački poraz, i strahujući od posljedica moguće njemačke okupacije, Kállay je odlučio pokušati dobiti na vremenu. Mađarska je čekala ishod na bojnome polju.

Njemačka je obavještajna služba saznala za mađarske pregovore sa Zapadom: Hitler je više puta tražio Kállayevu ostavku – i deportaciju Židova. Strelasti je križ bio spreman preuzeti vlast. Strahujući da bi započeto angloameričko vojno napredovanje prema Mađarskoj moglo otvoriti put Kállayevoj vladi da prijeđe na stranu saveznika, Hitler je naredio da se provede »Operacija Margareta«. Buran susret Hitlera i Horthyja u Klessheimu blizu Münchena 18. ožujka 1944. završio je namjesnikovim pristankom da Njemačka okupira Mađarsku.

Dana 19. ožujka 1944. njemačka je vojska ušla u Mađarsku, a njemački ambasador Edmund Veesenmayer postao je Reichov opunomoćenik u Mađarskoj.

Premda su domaći politički krugovi strahovali od moguće njemačke okupacije, bili su iznenađeni i nepripremljeni kada se ona zaista dogodila. Zagovornici prekida veza s Njemačkom

146

nisu bili jedinstveni. Nijedna skupina nije imala oružane snage. Mađarska je armija ostala pasivna. Nitko nije naredio otpor. Službeno, okupatori su morali biti primljeni kao prijatelji.

Čim je Mađarska okupirana, počela su uhićenja nacističkih protivnika na osnovi prije toga sastavljenih popisa. Političari iz krugova radničkog pokreta i građanske oporbe zatočeni su zajedno s vođama antinjemačke oporbe iz vladajućih krugova. Tijekom ožujka i travnja 1944. zatvoreno je oko 3.000 ljudi; većina je odvedena u njemačke koncentracijske logore.

Kállayeva je vlada sada dala ostavku. Bivši je premijer našao utočište u turskom veleposlanstvu, ali u jesen je i on uhićen. Ključna mjesta u vladi i u drugim političkim tijelima zauzeli su pronacistički političari. Sve su političke stranke i organizacije, osim one s krajnje desnice, raspuštene, a sve su nenacističke novine zabranjene. U svibnju su mađarski Židovi zatvoreni u geta, a tijekom ljeta odvedeni su u logore smrti. Premda su budimpeštanski Židovi izbjegli toj sudbini, oko 50 posto mađarskih Židova umrlo je u Auschwitzu i u drugim logorima smrti.

Horthy je ostao namjesnikom za vrijeme tih događaja, a mađarski državni aparat i dalje je funkcionirao. Uhićenja i deportacije nisu provodili samo Nijemci već uglavnom žandarmerija i pronacistički javni dužnosnici. U mnogo slučajeva stanovništvo, vjerske zajednice i organizacije demokratske oporbe štitili su progonjene i pružali im utočište. U tome je veliku ulogu odigrao švedski diplomat Raoul Wallenberg.

Nakon njemačke okupacije Mađarske i u skladu s prethodnim najavama, anglo-američki zrakoplovi počeli su bombardirati zemlju. Budimpešta je proživjela svoj prvi veliki zračni napadaj 3. travnja 1944. Užasi rata napokon su stigli i do pozadine.

Kao i drugdje u Europi, pokret otpora pojavio se u zemlji tek nakon njemačke okupacije. Komunisti su u tome odigrali važnu ulogu: za razliku od socijaldemokrata i antinjemačkih građanskih snaga oni su imali 25 godina iskustva u tajnu organiziranju. Antinacističke snage organizirale su različite skupine koje su provodile vojne operacije i činile sabotaže. Noseći imena poput »Szir«, »Marót«, »Laci« i »Szent-György«, izdavale su pamflete pozivajući na oružani otpor i pripremale lažne dokumente za progonjene. Domet tog otpora bio je, međutim, u velikoj mjeri umanjen činjenicom daj e većina potencijalnih vođa i organizatora u ožujku uhićena. Dana 27. srpnja u oružanom sukobu s mađarskom policijom ubijen je Endre Ságvári, istaknuti član komunističkog pokreta. Unatoč tome, formiranje izvršni odbor Mađarske fronte s Árpádom Szakasitsom kao predsjednikom. Članovi Fronte bili su komunisti, pristaše Stranke sitnih posjednika, ali i političari legitimističkog uvjerenja. György Pálffy predsjedao je vojnom komitetu Komunističke partije.

Kada su sovjetske snage 23. kolovoza prešle rumunjsku granicu, zbačen je pronacistički režim maršala Antonescua i Rumunjska je prešla na savezničku stranu. Ti su događaji, uz sovjetsko napredovanje na mađarski teritorij u rujnu, imali odlučan utjecaj na Horthyja i njegovu svitu. Prihvativši napokon činjenicu da ne mogu računati na ulazak zapadnih saveznika u zemlju, odbacili su svoje antisovjetsko stajalište. Dana 28. rujna u Moskvu je otišlo izaslanstvo na pregovore o primirju.

Mađarsko je izaslanstvo 11. listopada u sovjetskome glavnom gradu potpisalo preliminarni ugovor o primirju. Izlazak iz rata i prekid odnosa s Njemačkom sada su postali jasne mogućnosti. Dana 15. listopada budimpeštanski je radio emitirao Horthyjevu objavu primirja. Za trenutak je val radosti preplavio zemlju.

No, provedba sporazuma i neutralizacija mogućega njemačkog protivljenja nisu bili prikladno politički i vojno pripremljeni. Horthy je čak izvijestio Hitlera o planu za primirje, i Njemačka je, prema tome, bila u stanju reagirati. Mađarski vladajući krugovi žalosno su propali na ovoj povijesnoj kušnji; cijenu njihove neodgovornosti i diletantizma platio je narod.

Ne nailazeći na ozbiljan otpor, njemačka je vojska zauzela strateške točke i vojna postrojenja u glavnome gradu, uključujući i Budimsku tvrđavu. Služeći se Horthyjevim sinom kao taocem, ucijenili su njegova oca da imenuje Ferenca Szálasija »Vođom naroda«, kako bi se stvorio privid

147

pravnog kontinuiteta. Szálasi, bivši časnik i voda Stranke strelastog križa, postao je simbolom nacističke sile u Mađarskoj. Nakon što su Horthy i njegova obitelj prebačeni u Njemačku, vlast je prešla u ruke pokreta Strelastog križa, koji je bio spreman do kraja služiti Hitlerovoj Njemačkoj.

NA SOCIJALISTIČKOM PUTU

Oslobođenje Mađarske

Ujesen 1944. sovjetske su postrojbe prešle mađarsku granicu i ušle u županije Békés i Csongrád. U žestokim borbama postrojbe Druge i Treće ukrajinske fronte potisnule su njemačke i mađarske snage prema zapadu. U listopadu 1944. područje Debrecina bilo je poprištem pustošećih tenkovskih bitaka, kao i područje Székesfehérvára u ožujku 1945., kada su njemačke snage krenule u posljednji veći protunapad u drugome svjetskom ratu, sjeverno od jezera Balaton. Do Božića 1944. sovjetske su snage okupirale Budimpeštu, i želeći grad poštedjeti užasa opsade, poslale dva časnika (s bijelom zastavom) da ponude predaju grada. Njemački je zapovjednik grada, međutim, odbacio tu ponudu – bacivši tako mađarsku metropolu u dvomjesečnu bitku koja će je opustošiti. Zemlja je sada bila podijeljena na dva dijela – jedan koji je oslobodila sovjetska armija i drugi u rukama Strelastog križa.

Na svojem području koje se neprestano smanjivalo, Strelasti je križ uveo strahovladu, koja je najviše pogodila Budimpeštu. Uspon na vlast Strelastog križa praćen je još jednim valom uhićenja, a budimpeštanski su Židovi zatvoreni u geta. Tisuće su pogubljene ili su podlegle teškim uvjetima i maltretiranju. Pripadnici zatočeničkih radnih logora selili su se prema zapadu, uglavnom pješice. Većina je na kraju ubijena.

U listopadu 1944. komunisti i socijaldemokrati dogovorili su se da stvore zajedničku frontu. To je imalo odlučnu važnost jer nije samo ojačalo otpor Nijemcima, nego je također postavilo temelje mađarskoga poratnog života. Sporazum se odnosio ne samo na borbu protiv nacista i njihovih pomagača već i na izgradnju demokratske Mađarske. U studenom je formiran oslobodilački komitet Mađarskog narodnog ustanka s Endre Bajcsy-Zsilinskym na čelu. Generallajtnant János Kiss bio je zadužen za ratne operacije. Mađarska je fronta poslala svoje predstavnike u Moskvu. Partizanske su skupine, kao i partizani koji su radili u pomoćnim postrojbama za uspostavu zakonitosti, uspješno djelovale. Digli su u zrak kip Gyule Gömbösa u Budimu, a bombardirali su i »Kuću odanosti«, sjedište Strelastog križa. U mnogim su mjestima partizani sprečavali prijevoz industrijske i medicinske opreme u Njemačku. Bolnice, crkvene organizacije i svećenički redovi pružali su utočište proganjanima. Stanovništvo Csepela odbilo je izvršiti naredbe o evakuaciji.

Gestapo i Strelasti križ nemilosrdno su se obračunavali s mađarskim domoljubima. Generallajtnant János Kiss, pukovnik Jenő Nagy i kapetan Vilmos Tarcsay uhvaćeni su i pogubljeni. Za Božić 1944. pogubljeni su i Endre Bajcsy-Zsilinszky, István Pataki i Barnabás Pesti.

Bježeći pred nadirućom sovjetskom vojskom, Nijemci i pripadnici Strelastog križa odnijeli su sa sobom mnogo toga što je bilo važno za zemlju. Postrojenja, medicinske zalihe, umjetnička blaga, te hrana, odvezení su željeznicom. Mađarska kruna, kraljevske insignije i takve nacionalne relikvije poput Svete desnice sv. Stjepana odnesene su iz Mađarske. Većina vodećih ljudi države i javne uprave izbjegla je u inozemstvo, kao i mnoštvo običnih građana koji su strahovali od borbi.

Neprijateljstva su u Mađarskoj trajala 194 dana, a zadnje njemačke vojne postrojbe istjerane su iz zemlje tek 13. travnja 1945. Nakon surovih uličnih borbi peštanski je dio metropole oslobođen 18. siječnja 1945., a Budim je morao pričekati do 13. veljače. Budimska dobrovoljačka pukovnija pod zapovjedništvom Oszkára Variházyja i sama je skromno pridonijela oslobađanju Budimpešte. Partizanske skupine, poput onih koje je vodio Pál Maléter, potpomagale su sovjetsku vojsku.

U oslobođenim dijelovima Mađarske počelo je organiziranje demokratskih skupina. Život se normalizirao koliko je to bilo moguće. Dana 2. prosinca 1944. u Segedinu su Socijaldemokratska

148

stranka, Nezavisna stranka malih posjednika, Narodna seljačka stranka, te Građanska demokratska stranka osnovale Frontu mađarske neovisnosti, a podržavali su je komunisti koji su se vratili iz Moskve. Do 20. prosinca 230 članova Privremene narodne skupštine izabrano je u 45 mjesta.

Privremena narodna skupština sastala se 21. prosinca 1944. u kapeli Kalvinističkog učilišta u Debrecinu. Sljedećeg je dana izabrana Privremena narodna vlada s Belom Dálnokijem Miklósom na čelu, generalom koji je prešao u sovjetsku vojsku. Ustavno gledano, demokratska transformacija Mađarske počela je osnivanjem te vlade koju su saveznici priznali kao faktičnu vlast, predstavnika mađarskog naroda.

Jedna od najranijih i najvažnijih akcija nove vlade bila je objava rata Njemačkoj – 28. prosinca 1944. Počelo je i organiziranje vojske, jer se željelo poslati diviziju koja bi pomogla sovjetskim snagama. No, ispalo je tako da se ta divizija nikada nije našla na bojištu.

Nova snaga

Nakon što je oslobođena cijela Mađarska i provedeni izbori u studenome 1945., Mađarskom je upravljala koalicijska vlada koju su činile četiri vodeće stranke Fronte za neovisnost. Ipak, od samoga početka odlučnu je ulogu imala Mađarska komunistička partija koju je sada vodio Mátyás Rákosi.

Premda su programi četiriju koalicijskih stranaka nastali prije oslobođenja imali mnogo zajedničkog, oko bitnih su se pitanja duboko razlikovali. Ako je riječ o obliku vlasti koji bi trebalo uspostaviti u Mađarskoj, stajališta su išla od parlamentarne demokracije do diktature proletarijata. Ta različitost stajališta unutar koalicije neizbježno je dovela do napora da se promijeni unutrašnja ravnoteža snaga, kao i do neslaganja oko politike i metode njezine provedbe. Na tu političku borbu nisu utjecali samo domaći uzroci; razvoj događaja izvan zemlje bitno je utjecao na političku pozornicu u zemlji. Ratno savezništvo Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza raspadalo se i ustupalo mjesto sukobu na relaciji Istok–Zapad. Na zbivanja u zemlji znatno su utjecali početak hladnog rata, kao i staljinistička politika i njezina afirmacija u Istočnoj Europi.

U ožujku 1945. vlada je izdala dekret o zemljišnoj reformi. To je bio korak koji je imao povijesnu važnost u uklanjanju okova prošlosti. Prvi put u mađarskoj povijesti sva je zemlja bila podijeljena seljacima. Proces je započeo velikom svečanošću 29. ožujka 1945. u Pusztaszeru u županiji Csográd; podijeljeno je 35 posto čitave zemlje – gotovo 3,2 milijuna hektara. Šezdeset posto te zemlje dobile su 642 tisuće seljačkih obitelji, a na preostaloj su površini stvorena državna i uzorna gospodarstva. Devedeset posto onih koji su dobili zemlju bili su seoski sluge, vlasnici malih komadića zemlje i seljaci bezemljaši. Zemljišna reforma provedena u Mađarskoj bila je jedna od najradikalnijih u razdoblju nakon 1945., a smjerala je dalje od konačna uklanjanja feudalizma.

Koalicijska je vlada riješila ustavni oblik mađarske vlasti, pitanje koje nije bilo riješeno od 1918. Zakon I. iz 1946. ukinuo je monarhiju i proglasio Mađarsku republikom.

Koalicija je sada trebala potpisati Mirovni sporazum kojim bi se zaključio drugi svjetski rat, a Mađarska suočila s posljedicama politike Horthyjeva režima i političkog pogađanja među saveznicima. Dokumentom koji je potpisan u Parizu 10. veljače 1947. obnovljene su granice Mađarske iz 1937., ograničena je snaga njezine vojske i određeno je da plati 300 milijuna američkih dolara uime reparacija. Sporazum nije uključivao članke koji bi se ticali zaštite prava etničkih manjina. Saveznici su prihvatili načelo »kolektivne odgovornosti«, koje je bilo nepravedno i s pravnog i s humanitarnoga stajališta, i primijenili ga i na Nijemce i na Mađare u Dunavskom bazenu. Kao posljedica toga, primjerice u Čehoslovačkoj, stanovništvo mađarske nacionalnosti bilo je lišeno svih građanskih prava. Neki su deportirani da bi zauzeli mjesto Nijemaca koji su istjerani iz Sudeta, a drugi su – njih oko 100 tisuća – silom iseljeni u Mađarsku. U isto je vrijeme mađarska vlada, pokoravajući se odluci saveznika, ali i uz značajnu domaću potporu, protjerala većinu etničkih Nijemaca koji su živjeli u Mađarskoj, i ne samo one koji su za vrijeme rata bili pripadnici Volksbunda. Sve je to ozbiljno opterećivalo politiku vlade i cijelo društvo. Jedan od glavnih razloga

149

bilo je to što je stari režim desetljećima držao nacionalne zahtjeve tabu-temom, a napuklina između stvarnosti i ideologije postala je sasvim vidljiva u razdoblju nakon 1948.

Usprkos prilično nepovoljnim okolnostima, oslobođenje je otvorilo put za narodnu kreativnost i talent. Širom zemlje spontano su se osnivali komiteti. Sastavljeni od lokalnih demokratskih i socijalističkih elemenata, slobodni od bilo kakva središnjeg nadzora, bili su u stanju preuzeti političku vlast; potpuni kolaps aparata javne uprave značio je da novi komiteti mogu izvršavati zadaće koje su prije bile rezervirane za nacionalnu i lokalnu vlast. No, ponovnom uspostavom središnje vlasti ta su obećavajuća demokratska tijela eliminirana.

Narodna demokratska društvena i politička preobrazba počela je uz narodnu potporu i aktivno sudjelovanje pretežite većine Mađara – što je činjenica koju su pokazali izlazak na opće izbore i njihov ishod ujesen 1945. No raznolikost političkog života, kao i njegova otvorenost, trajala je vrlo kratko. Mađarska komunistička partija koju su vodili Mátyás Rákosi (koji se upravo vratio iz Moskve), Ernő Gerő, József Révai i Mihály Farkas nametnula je Mađarskoj staljinistički politički model. Podupirali su ga prisutnost sovjetske armije te sovjetski interesi na tom području i sovjetski politički utjecaj (što su sve saveznici priznavali). Prelazak iz demokracije u diktaturu podupirala je međunarodna klima koja je nastala na tragu pogoršanja odnosa između Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika, stvarajući ratnu atmosferu na objema stranama.

Komunistička je partija sustavno s političke pozornice istisnula sve stranke i skupine koje se nisu uklapale u staljinistički model. Pritom se nisu služili samo uobičajenim političkim sredstvima nego su pribjegavali i suđenjima uz izmišljene optužnice, uhićenjima, iseljavanju pod pritiskom i deportacijama – utirući tako put za narodnu revoluciju koja je izbila 1956. Određen broj socijaldemokratskih vođa složio se s komunističkim ciljevima u mnogo aspekata, i ne želeći da ih se isključi iz političke vlasti, podupirali su komuniste protiv građanskih i demokratskih stranaka i skupina. »Stapanje« socijaldemokrata i komunista u lipnju 1948. – koje se dogodilo u ozračju rastućih sumnji i nepovjerenja – zapravo je značilo kraj Socijaldemokratske stranke. Novostvorena stranka uzela je ime Mađarska radnička partija (Magyar Dolgozók Pártja).

Kao rezultat sličnoga procesa ujedinjena radnička partija u kojoj su dominirali komunisti monopolizirala je s vremenom vlast ne samo u Mađarskoj nego i u susjednim zemljama. Svagdje su u to vrijeme socijaldemokrati maknuti iz vodstva tih partija. Demokracija na osnovi koalicije zamijenjena je u Mađarskoj monolitnim, centraliziranim i birokratiziranim sustavom sovjetskog tipa, koji je uveo tuđinske ustanove i metode vladanja. Između 1947. i 1953. uhićenje i zatvoren velik broj građanskih političara, intelektualaca, seljaka, radnika i svećenika. Većina pučanstva »oslobođene« Mađarske zapravo nije bila slobodna.

Obilježja promjena i tempo kojim su se događale prilagođavali su se interesima moći i sigurnosti Sovjetskog Saveza: staljinističko je vodstvo smjeralo uspostavi homogena i krutoga bloka u Istočnoj Europi. Dosljedno tome, poistovjećivanje sovjetskog sustava sa socijalizmom unaprijed je isključivalo bilo kakvu mogućnost afirmacije nacionalnog interesa ili značajki. Sve je to Mađarsku pogodilo napose teško, jer zemlja nije mogla učiniti čak ni ono čime su se hvalisale Čehoslovačka i Rumunjska – obje su, naime, »asimilirale« svoje etničke manjine.

Uvođenje staljinističkog sustava vodilo je na međunarodnoj razini do prekida odnosa s Jugoslavijom, a kod kuće uporabi prisilnih i nezakonitih postupaka – sve pod izlikom »neprestanog zaoštravanja klasne borbe«. Takva je politika pogađala i same komuniste, uključujući i neke od njihovih vođa.

Nakon uklanjanja direktora tvrtki koje su imale međunarodne veze, organizirani su sudski procesi kojima je osiguran velik publicitet. To je rezultiralo pogubljenjem Lászlóa Rajka, Györgyja Pálffyja, Lászlóa Sólyoma, te Andrása Szalaia, Jánosa Kádára, Gyule Kállaia, Árpáda Szakasitsa; ostali su zatočeni (uključujući kardinala primasa Józsefa Mindszentyja i Jószefa Gró-sza, nadbiskupa Kalocse).

Godine 1953. ukazala se nova prilika da režim poboljša svoje metode vladanja i upravljanja. Staljinova smrt 5. ožujka 1953. dovela je do »odmrzavanja« u Sovjetskom Savezu, što je pokrenulo

150

i procese u Mađarskoj. Kao posljedica toga, Imre Nagy, predstavnik reformističkoga krila komunista, postao je premijerom. Ipak, utvrda staljinističkog dogmatizma bila je još jaka, pa je 1955. Nagy ne samo maknut s mjesta premijera nego i izbačen iz Mađarske radničke partije. Diktatura koja je sada obnovljena pod Rákosijevim vodstvom odbila je obratiti pozornost na rastuću napetost, čak ni nakon 20. kongresa Sovjetske komunističke partije (na kojemu je Hruščov objelodanio Staljinove zločine), i nije željela priznati da su nužne reforme. Pritom su komunisti na vlasti ignorirali očevidno nezadovoljstvo koje je iskazivala radikalna inteligencija u krugu oko Petőfija, okupljajući se i zahtijevajući Rákosijev odlazak s položaja. Nezadovoljstvo je jasno pokazano i na sprovodu Rajku i drugovima nakon njihove rehabilitacije.

Neizbježna eksplozija uslijedila je 1956. Nezadovoljstvo koje je raslo mnogo godina i koje je proželo sve društvene slojeve eksplodiralo je u revolucionarnoj pobuni koja je pomela sistem koji su predstavljali Rákosi i Gerő, diktatorske metode i tiraniju tajne policije. Pokretačka sila ustanka iz 1956. bila je želja za uspostavom demokracije, zajedno s političkom i nacionalnom slobodom. Narod je želio obnoviti mađarsku nacionalnu suverenost, te spriječiti da zemlja i njezini stanovnici budu zatočeni u tuđinskom i na propast osuđenu političkome glibu. Imre Nagy ponovno je postao premijer koji se želio vratiti svojemu programu iz 1953. i učvrstiti političku demokraciju stvarajući višestranački sustav, završiti prisilnu kolektivizaciju poljoprivrede, te dopustiti stvaranje radničkih savjeta na širokoj narodnoj osnovi. Nagyjeva je vlada poslije formulirala i ostale zahtjeve (primjerice, neutralnost Mađarske), koje bi bilo prilično nemoguće postići, čak i nakon konsolidacije vlasti. Mađarsku radničku partiju, sada zahvaćenu zbrkom, zamijenila je Mađarska socijalistička radnička partija koju su osnovali Imre Nagy, János Kádár i njihovi drugovi.

Događaji u Mađarskoj 1956. bili su, bar što se tiče međunarodnoga javnoga mišljenja, donekle zasjenjeni sueskom krizom. Nijedna zapadna sila nije željela intervenirati. Revolucija koja je počela 23. listopada poražena je i spriječena sovjetskom vojnom i političkom intervencijom, koja je pobijedila 4. studenoga. Razbijanje revolucije u cijelosti su podržali kineski vođe, te neke susjedne zemlje. János Kádár napustio je vladu Imre Nagyja i 4. studenoga objavio stvaranje nove vlade u gradu Szolnoku. Nova je vlada zatražila sovjetsku pomoć. Prema mišljenju nekih, Kádárova je akcija dala legitimitet zbacivanju Nagyjeve vlade.

Tek vrlo polako i postupno narod je prihvatio Kádárov režim, koji je trajao od 1956. do 1988. Tijekom toga razdoblja nekoliko stotina tisuća Mađara napustilo je zemlju, a novije režim surovo kaznio one koji su aktivno sudjelovali u revoluciji – bez obzira na to jesu li bili političari ili pripadnici inteligencije. Godine 1958. pogubljeni su Imre Nagy, Miklós Gimes, Pál Maleter i József Szilágyi, a Géza Losonczy umro je u zatvoru. Ostali članovi Nagyjeve vlade osuđeni su na dugogodišnju robiju, kao i tisuće manje poznatih ljudi. Suđenja, zatočenja i pogubljenja nastavljena su i u 60-im godinama. I poslije su proganjani oni koji su kritizirali režim.

Novije poredak tako uspio relativno brzo učvrstiti svoju vlast. Isto tako, Kádárov je režim, iskorištavajući povoljne uvjete u svjetskoj ekonomiji, u tijeku 1960–tih godina uspio znatno poboljšati životni standard. Napuštajući svoju prijašnju dogmatsku nepopustljivost, stvorio je opušteniju političku klimu. Kádár je objavio: »Onaj tko nije protiv nas, taj je uz nas«, proširujući tako društvenu bazu političkog sustava. Počeo se oblikovati konsenzus, koji se dijelom temeljio na popuštanju »klasne borbe«, a dijelom na materijalnu napretku depolitiziranih masa. Unutar takozvanoga socijalističkoga bloka, mađarsko je političko rukovodstvo bilo malokada kritizirano, a smatralo se reformističkim.

Kádárov je režim bio vrlo aktivan u razvijanju mađarskih međunarodnih veza i u promicanju suradnje Istoka i Zapada. U tu je svrhu slijedio politiku koja je težila popuštanju napetosti. Aktivno je sudjelovao u oblikovanju načela zapisanih u Helsinškom sporazumu.

Ipak, proces demokratizacije koji je na početku izgledao ohrabrujuće u usporedbi s 50-im godinama, sada je zastao. Režim je izgubio fleksibilnost, a politički je život i dalje obilježavala hegemonija Mađarske socijalističke radničke partije. Unatoč reformskim eksperimentima, u gospodarstvu se nastavio sustav planskih direktiva, a korupcija je postala rasprostranjena. Veliki su

151

zajmovi služili kao potporanj staroj strukturi zajedno s njezinom birokracijom, umjesto da se olakšaju modernizacija i razvoj infrastrukture. Mađarska je bila upletena u gospodarske pothvate unutar Savjeta za međusobnu ekonomsku pomoć (SEV) koji su išli protiv njezinih interesa.

Zbog svega toga, Kádárov je režim do 80-ih godina izgubio dragocjen dio svoje socijalne baze. Kombinacija promjena u svjetskoj ekonomiji i pogrešnih odluka mađarske ekonomske politike izbrisala je dotadašnja postignuća. I zbog političkih i zbog ekonomskih razloga među stanovništvom se proširilo nezadovoljstvo. Sve je to vodilo slomu tzv. Kádárovog režima i mirnom prelasku, ili povratku na višestranački sustav početkom 90-ih godina.

Gospodarstvo

Obnova ekonomije, uz njezinu preobrazbu, počela je 1945. – u vrijeme kada su uvjeti za to bili krajnje složeni.

Ratna šteta procijenjena je na 22.000 milijuna pengősa, odnosno 5 milijardi američkih dolara, što iznosi pet nacionalnih dohodaka zemlje iz godine 1938. Oko 40 posto mađarske nacionalne imovine razoreno je u ratu, 74 posto budimpeštanskih zgrada oštećeno je u tijeku borbi, a Nijemci su u povlačenju srušili sve mostove na Dunavu. Trianonska Mađarska izgubila je u ratu ukupno više od pola milijuna ljudi, vojnika i civila. Taj broj uključuje mrtve, ranjene, ratne zatvorenike, nestale, te ubijene Židove.

Obnova je, zajedno s ponovnim pokretanjem proizvodnje i opskrbe, počela silnim žarom. Od samog početka obnovljeno je gospodarstvo bilo pogođeno ograničenjima nametnutim privatnom poduzetništvu – na primjer, bankama i industriji. Dobar pokazatelj brzine obnove jest podatak da je godišnja stopa rasta 1946./47. bila 76 posto. Između 1946. i 1947. još je uvijek iznosila 30 posto.

Dana 1. kolovoza 1946. zaustavljena je inflacija, a pengős zamijenjen novom, stabilnom valutom, forintom. Rudnici su ugljena nacionalizirani, a glavne su banke stavljene pod državni nadzor. Točno godinu dana poslije, 1. kolovoza 1947., počeo se ostvarivati trogodišnji plan, što je još više proširilo državnu intervenciju u gospodarstvu i uvelo nove metode u poslovne transakcije. Godine 1948. tvornice i banke bile su nacionalizirane. Usto, privatne su radionice i privatna trgovina na malo gotovo sasvim iskorijenjene.

Nova ekonomska politika nije, međutim, vodila dovoljno računa o mogućnostima zemlje. Težila je autarhiji i bila je pod velikim utjecajem vojnih razloga proizašlih iz drugoga svjetskog rata. Oni su nametali tempo razvoja koji je nadmašivao mogućnosti gospodarstva i društva. U gospodarskome razvoju prioritet je imala industrija, posebice teška industrija. Godine 1948. industrijska je proizvodnja dosegnula razinu iz 1938., ali je proizvodnja lake i prehrambene industrije bila znatno ispod te razine. Stvari su u poljoprivredi stajale još lošije, jer se tamo urotilo više čimbenika da bi razinu proizvodnje spustili još niže. Prinosi su bili 10 do 20 posto niži nego u godinama 1937.-38. Čak i u 1949. proizvodnja robe široke potrošnje dosegla je tek 75 posto svoje prijeratne razine.

Početak petogodišnjega plana 1. siječnja 1950. značio je uvođenje novog sustava upravljanja nacionalnom ekonomijom utemeljenom na obveznim »planskim ciljevima« i centraliziranoj proizvodnji i upravljanju. Plan nije dopuštao neovisnu inicijativu i to je iskrivilo motivaciju. Takav sustav ekonomskog rukovođenja zahtijevao je potpuno restrukturiranje poljoprivrede i ukidanje malih seljačkih posjeda: od prosinca 1948. počela je prisilna kolektivizacija zemlje.

U tijeku razdoblja između dvaju svjetskih ratova mađarsko je gospodarstvo bilo poljoprivredno-industrijskog tipa, a sama industrija imala je relativno manju ulogu. No, nova gospodarska strategija težila je pretvoriti Mađarsku u industrijsku zemlju u kojoj bi poljodjelstvo imalo drugotnu ulogu. Sukladno tome, 48 posto investicija išlo je u industriju, a u poljoprivredu tek 13 posto. U samoj je poljoprivredi motivacija seljaka padala, uzrokujući smanjenje prinosa. Planski ciljevi u proizvodnji hrane nisu dosegnuti i to je uzrokovalo ozbiljne prekide u opskrbi. Poljoprivrednici u kooperaciji i seljački posjedi bili su podvrgnuti prisilnom otkupu poljoprivrednih

152

proizvoda koji je poduzimala država, i to se strogo provodilo. Posljedica je toga bilo veliko nezadovoljstvo seljačkoga stanovništva, a u isto je vrijeme opskrba poljoprivrednim proizvodima općenito bila nezadovoljavajuća. Do sredine 1950-ih godina realne su nadnice pale više od 20 posto, mjesto da porastu 50 posto, kako je bilo planirano.

Napetosti koje su se akumulirale u gospodarstvu bile su presudan razlog političke revolucije godine 1956.

Nakon konsolidacije političkog sustava poslije revolucije 1956., revidirana je ekonomska politika, a metode su planiranja modernizirane. No, sveobuhvatna i korjenita reforma koja se protezala na cijeli sustav gospodarskog upravljanja počela je tek godine 1965. To je dovelo do stvaranja Novoga ekonomskog mehanizma koji je počeo djelovati u siječnju 1968. Nova ekonomska politika realističnije je procijenila ekonomske mogućnosti, smanjila forsirani tempo investiranja, i ponudila bolje stimulanse. Više je resursa sada stavljeno u službu proizvodnje robe široke potrošnje i poduzeti su koraci radi rasta životnoga standarda stanovništva. Razvoj industrije više nije bio takav prioritet, a više pozornosti nego prije posvećivalo se razvoju poljoprivrede i gradnji infrastrukture. Osim toga, nova je politika ulagala znatna investicijska sredstva u modernizaciju poljoprivrede, napuštajući ideju da bi trebalo da Mađarska teži gospodarskoj samodovoljnosti.

Ispravljanjem metoda planiranja poljoprivredna je kooperacija postala slobodnija, a poljoprivredna i industrijska poduzeća dobila su više neovisnosti. U novom sustavu upravljanja uloženo je više truda nego prije da se tržišni uvjeti usklade sa zahtjevima potrošača. Ekonomske veze s drugim zemljama postale su važnije, a uspostavljene su i veze sa zemljama izvan socijalističkoga bloka. Uz proizvodnju po licenci, zaredale su nove pojave u mađarskoj ekonomiji, uključujući suradnju sa stranim tvrtkama u proizvodnji, trgovini, te u uporabi stranih stručnjaka i kapitala u razvoju uslužnog sektora. (Posljedica je takve politike bilo i poboljšanje hotelske mreže.) Korjenito je izmijenjen cjelokupan karakter mađarske industrije, a promjene su odražavale međunarodna kretanja. (Primjerice, razvile su se telekomunikacije i kemijska industrija.) Prirodni plin i sirova nafta postali su važni izvori energije, a da bi se izbjegao manjak električne energije, sagrađena je prva mađarska nuklearna elektrana. Jačala je vanjska trgovina, izvoz industrijske robe i instrumenata. Isti je slučaj bio s izvozom sirovina i poljoprivrednih dobara. Uz državni i kooperativni sektor, koji su dominirali ekonomijom, znatno su ojačali različiti oblici privatnog poduzetništva, koje je popunjavalo pukotine u proizvodnji državnog i kooperativnog sektora, a najviše ga je bilo u uslužnim djelatnostima: popravci, trgovina na malo, ugostiteljstvo i drugo.

Između 1958. i 1961. poljoprivreda je ponovno kolektivizirana (prijašnje su zadruge raspuštene u vrijeme revolucije 1956.). Šok koji je to uzrokovao ublažen je s dva desetljeća napretka koja su slijedila. Ovoga je puta najveću važnost imala proizvodnja. Nije se forsirala brza kolektivizacija i nije se provodila prisilno kao prije. Sada je kolektivizirano 77 posto mađarskoga poljoprivrednog zemljišta, s državnim dobrima koja su zauzimala 16 posto obradive zemlje. Prinosi su znatno porasli, kao i zamah mehanizacije. Do 1965. broj traktora po jedinici obradive površine premašio je broj u Grčkoj i u Španjolskoj. Do te godine žetva je potpuno mehanizirana, kao i druge veće operacije obrade zemlje. Između 1931. i 1940. upotrebljavalo se 5 kilograma umjetnog gnojiva godišnje po holdu, a ta je brojka do početka sedamdesetih godina više nego utrostručena. Bitan porast stočnog fonda od šezdesetih godina dalje rezultirao je boljom ravnotežom stočarstva i ratarstva. Kućna gospodarstva, kao i specijalizirane poljoprivredne kooperacije kojih su članovi u njima radili dio dana, postali su značajan izvor opskrbe stanovništva hranom. Opći porast motivacije radnika i veća neovisnost kooperacija bitno su unaprijedili ne samo ekonomske rezultate i opskrbu nego i raspoloženje javnosti. Slabljenje napretka potkraj 70-ih i početkom 80-ih godina pogodilo je čitavo društvo, a njegove posljedice nisu bile ograničene samo na poljoprivredu i seljaštvo.

Zamisao ekonomske reforme i metode kojima se ona provodila manje su utjecali na industriju nego na poljoprivredu. Najveći je napredak bio vidljiv u strukturi industrije, upravljanju, regulaciji i

153

razvoju. Napredovanje infrastrukture zaostajalo je za zahtjevima vremena i zanemarivano je. Isto se može reći i za zdravstvo i socijalnu skrb kojima se, sukladno načelima koja je objavio režim, imala posvetiti veća pozornost. Pod velikim unutrašnjim i vanjskim pritiskom, ekonomska je reforma zastala početkom 70-ih godina, a nije se uspjela pokrenuti čak ni poslije svjetske recesije iz toga razdoblja. Mađarski je vanjski dug rastao, a sve se više kapitala odlijevalo iz poljoprivrede. Do početka 80-ih godina nacionalna se ekonomija našla u ozbiljnoj krizi. Kriza se širila i produbljivala, zasjenjujući djelovanje i mogućnosti nove demokratske vlade koju je početkom 90-ih godina vodio József Antall.

Promjene u društvu i u životnim uvjetima

Čitavo se mađarsko društvo izmijenilo nakon drugoga svjetskog rata; ni jedna društvena klasa ili sloj iz međuratnog razdoblja nisu ostali u starom obliku ili u starom položaju. Dvije suprotstavljene klase mađarskoga društva iz razdoblja prije 1945. potpuno su iščezle. Izgubivši temelj egzistencije, veliki zemljoposjednici i kapitalisti koji su prije imali moć prestali su postojati u svojemu prijašnjemu svojstvu. Mnogi su napustili zemlju; ostali, posebno naraštaj njihove djece, ostali su i prilagodili se novim uvjetima. Brojna klasa seoskih slugu i ostalih seljaka bez zemlje također je nestala, budući da ih je podjela zemlje podigla u rang malih posjednika. Godine 1949. 90 posto ljudi koji su živjeli od poljoprivrede bili su privatni zemljoposjednici.

Srednja klasa sastavljena od sitnoga plemstva, koja je imala tako važnu ulogu u prijeratnoj Mađarskoj, također je nestala. Najviša mjesta u vladi, javnoj upravi i u ekonomiji sada su se popunjavala iz redova radnika i seljaka. Opća je tendencija bila da se fizički radnici promiču na vodeće intelektualne funkcije. Do početka 60-ih godina u managementu i upravi radilo je 40 posto profesionalaca radničkog podrijetla i 26 posto iz seljačkih obitelji.

U obrazovanju su bivši proleteri također uživali mnogo bolje mogućnosti. Prije 1945. samo 4 posto učenika srednjih škola i 4 posto sveučilišnih studenata bili su radničkog podrijetla. Te su brojke narasle na 44, odnosno 33 posto u razdoblju od 1945. do 1960. Brojčana snaga radničke klase brzo je porasla u kratkom razdoblju, a broj se radnika u državnoj industriji i graditeljstvu udvostručio u razdoblju od godine 1950. do 1970. Taj je veliki porast neizbježno izmijenio i unutrašnji sastav radničke klase. Sada su u nju uključeni i različiti deklasirani elementi i, što je najvažnije, brojni seljaci koji su postali višak na selu. Šezdesetih godina polovica mađarskih radnika bila je seljačkog podrijetla. Politika smještanja industrije u određena područja bitno je pridonijela pojavi skupina radnika, njih više od 300 tisuća ukupno, koji su svakodnevno putovali na posao prevaljujući pritom znatne udaljenosti. Većom decentralizacijom industrije i sve većim napretkom poljoprivrednih kooperacija broj se takvih radnika poslije dosta smanjio.

Privatno farmerstvo u tradicionalnome smislu gotovo je sasvim nestalo. Privatni se poljoprivrednik ili pridružio kooperaciji ili posve napustio poljoprivredu. Među onima koji žive od poljoprivrede privatni su farmeri na kraju kolektivizacije tvorili 5 posto. Ipak, bivši sitni posjednici koji su se pridružili kooperacijama bili su svjedoci značajnih promjena. Prijašnje razlike u društvenom položaju na selu postupno su nestale kako se mijenjao sam rad. Rast mehanizacije zahtijevao je drugu vrstu rada i oblikovao je nov sustav vrednovanja rada na zemlji. Najniži prestiž imale su različite vrste uzgoja usjeva koji je još uvijek zahtijevao fizički rad i koji je gotovo isključivo zapošljavao žene. Većina poljoprivrednih poslova pretvorila se u kvalificirani rad koji je zahtijevao posebnu poduku. Činjenica da su farme u kooperaciji obavljale i prateće poslove, uglavnom industrijskog karaktera, značila je da njihovi članovi ne obavljaju samo poljodjelski posao.

Kao posljedica nacionalizacije koja je provedena 50-ih godina, promijenio se položaj samostalnih obrtnika i trgovaca kojih je između dvaju svjetskih ratova bilo oko 350 tisuća. Ti su ljudi postali članovi industrijskih kooperacija, tvornički radnici, ili službenici u javnom sektoru. Samo je nekolicina uspjela sačuvati svoj neovisan status, i to samo u malobrojnim granama

154

uslužnog sektora. Nakon pokretanja Novog ekonomskog mehanizma sve je više samostalnih obrtnika i trgovaca otvaralo radionice, pretežno u uslužnim djelatnostima, kao ugostitelji, krojači ili trgovci na malo.

Ipak, broj onih koji su samostalno zarađivali u strukturi zaposlenih bio je gotovo zanemariv: dva do tri posto.

Od prvoga svjetskog rata sve su se više zapošljavale mađarske žene. Taj se proces u posljednjih 40 godina toliko ubrzao da su 1981. žene činile gotovo 45 posto svih zaposlenih. U nekim su zanimanjima žene potpuno prevladale (primjerice školstvo, sudstvo, neke medicinske struke). Činjenica da se tako velik broj žena zaposlio izvan kuće nije utjecala samo na gospodarstvo nego i na tradicionalni obiteljski život.

Na strukturne promjene u mađarskome društvu jasno upućuju promjene koje su se dogodile u zapošljavanju. Godine 1981. 40 posto svih zaposlenih radilo je u industriji. Nešto više od 20 posto radilo je u poljoprivredi, ali ne isključivo u »seljačkim« zanimanjima. Gotovo 10 posto zaposlenih radilo je u trgovini. Sve to govori o velikim i mnogostranim promjenama. Godine 1941. gotovo polovica svih zaposlenih u Mađarskoj još je uvijek radila u poljoprivredi, a industrija i graditeljstvo zapošljavali su nešto više od 23 posto aktivnoga stanovništva. Od 60-ih godina dalje raste broj zaposlenih u uslužnom sektoru, a ne više u industriji. Takav je razvoj promijenio način života Mađara, a na promjene su utjecali i modernizacija općenito, vladine mjere, tendencije i moda, te novi običaji.

Nesigurnost egzistencije i strah od nezaposlenosti koji su prije pogađali mnoge, dugo nisu postojali, a vratili su se u drugoj polovici 80-ih godina. Uglavnom su bili pogođeni radnici velikih i neprofitabilnih industrijskih poduzeća. Nakon određena broja godina radnoga staža muškarci mogu otići u mirovinu sa 60, a žene s 55 godina života. Mnogo veći broj ljudi uživao je socijalnu sigurnost i besplatnu zdravstvenu zaštitu u tijeku proteklih desetljeća nego što je bio slučaj u 30-im godinama.

Uvođenje 48-satnog radnog tjedna bilo je u 80-im godinama nadopunjeno prelaskom na petodnevni radni tjedan. Mehanizacija, zajedno sa zdravstvenim i zaštitnim propisima učinila je rad znatno lakšim. Istodobno, teški je fizički rad osjetno reduciran. Prema posebnim propisima koji se tiču cjelokupnoga društva, zaposlena majka ima pravo na trogodišnju odsutnost s posla za svako dijete. Tijekom toga razdoblja prima redoviti mjesečni prihod od države. Taj je propis nedavno protegnut i na oca, koji sada može ostati kod kuće i s djecom nakon prve godine djetetova života.

Sve je veći priljev stanovništva u gradove, a u unutrašnjosti istodobni priljev stanovnika iz zabačenih krajeva u sela. Urbanizacija, prije usredotočena na Budimpeštu, sada je proširenija u cijeloj zemlji. Između 1931. i 1980. broj onih koji žive u glavnome gradu rastao je mnogo sporije od rasta ukupnoga gradskoga stanovništva. Ipak, oko petine mađarskoga stanovništva živi u Budimpešti, a više od polovice u gradovima i u gradskim naseljima. Taj je proces povezan s politikom naseljavanja koju je provodila središnja vlast, a koja je namjerno manja sela ostavljala nerazvijenima. Ta su se sela stopila sa susjednima, a njihova su stara imena ukinuta. Slično je nasilno nestala većina karakterističnih gospodarstava u Panonskoj nizini. Godine 1949. 17 posto ljudi živjelo je na udaljenim posjedima, odvojeno od većih zajednica. Do sredine 70-ih godina taje brojka pala na 7 posto. Prednosti i udobnosti što ih je donijela moderna tehnologija postale su dostupne svima. Godine 1980. električnu struju imali su gotovo svi Mađari, a 65 posto kuća imalo je tekuću vodu. Gotovo polovica naselja u zemlji imala je vodovod. Tradicionalne štednjake na drva i ugljen zamijenili su električni ili plinski štednjaci. Proširila se uporaba stroja za pranje rublja, kao i električnoga hladnjaka, radija i televizije. Godine 1960. u zemlji je bilo samo 104 tisuće televizora, a dvadeset godina poslije bilo ih je gotovo tri milijuna.

Poboljšanje životnih uvjeta odrazilo se i na prehranu. Čini se da Mađari još uvijek žele jesti više, a prehrambene su navike i dalje dosta vezane uz tradiciju. Između godine 1934. i 1938. prosječna godišnja potrošnja mesa per capita bila je nešto manje od 34 kilograma, a 1980. ta je brojka dosegla 73 kilograma. U istom je razdoblju godišnja potrošnja šećera po stanovniku porasla

155

od 10,5 na 35 kilograma. Ugljikohidrati i masti tvore glavninu prosječnoga dnevnog unosa od 3.054 kalorije. No, zdravije prehrambene navike polako prodiru zahvaljujući većoj zdravstvenoj prosvijećenosti i modnim kretanjima.

Bavljenje rekreacijskim aktivnostima i odlazak na godišnji odmor pripadalo je načinu života srednje klase još u doba između dvaju ratova. Takvi su običaji prošireni na radništvo preko sindikalnih, tvorničkih i radničkih odmarališta. Sirenje motorizacije učinilo je ljude pokretljivijima i potaknulo je širenje domaćeg i inozemnog turizma. Godine 1930. bilo je na mađarskim cestama tek nešto više od 13 tisuća automobila, a 1983. taj je broj iznosio 1,2 milijuna. Sport (najviše nogomet) koji je 50-ih godina služio kao način izražavanja entuzijazma i šansa za društveni napredak, postao je glavni način osvježenja od svakodnevnih poslova. Čak i tzv. bijeli športovi (mačevanje, tenis i jedrenje), prije rezervirani za više klase, postali su masovna navika.

Činjenica je da je životni standard milijuna ljudi dosegao razinu nezamislivu u međuratnom razdoblju. Ipak, promjene koje su to omogućile istodobno su stvorile poteškoće. Promjene u socijalnom položaju i načinu života imale su dramatičan učinak i na one koji su se uspeli na društvenoj ljestvici i na one koji su izgubili prijašnje položaje. Društvenu su konsolidaciju pratili smanjenje društvene pokretljivosti, kao i počeci zatvaranja nekih slojeva. Partijski i državni aparat naglo se množio, a vodeći ljudi državnog, političkog i ekonomskog života počeli su konstituirati posve novu društvenu skupinu. Oni i njihova okolina bili su okruženi povlasticama na svim područjima, na račun većine građana. Nejednakosti su se alarmantno umnožavale i do kraja 80-ih godina siromaštvo je ponovno postalo dominantan čimbenik u životu sve većeg dijela stanovništva. Žrtve su toga procesa bili uglavnom mladi ljudi i umirovljenici.

Kulturni i intelektualni život

Drugi svjetski rat nije uzrokovao samo velika materijalna razaranja već je također znatno oštetio književni i intelektualni život. Slikar Imre Amos te pisci György Bálint, Gábor Halász, Miklós Radnóti i Antal Szerb nestali su kao pripadnici radnih bataljuna. Oni koji su preživjeli holokaust pisali su o svojim užasnim iskustvima desetljećima nakon toga. Ipak, u proljeće 1945. istaknuti mađarski intelektualci oduševljeno su udružili snage da bi stvorili posve novu kulturu, dostupnu svim ljudima.

U kolovozu 1945. vlada je izdala dekret čiji je cilj bio učiniti obrazovanje dostupnim svima i podići kulturnu razinu stanovništva. Uvedena je obvezna osmogodišnja osnovna škola. Godine 1948. škole su nacionalizirane, uključujući i one koje su do tada vodile vjerske institucije. Budući da je obrazovanje odvojeno od Crkve, vjerski je odgoj u školi postao fakultativan. Da bi se normalizirali odnosi Crkve i države, zaključeno je više sporazuma. Prvi je bio sporazum s Kalvinističkom crkvom, a posljednji s Rimokatoličkom. Vjerske sekte koje su prije tolerirane, sada su službeno priznate. Crkve su dobile određenu novčanu potporu od države i dopušteno im je da imaju devet vlastitih teoloških učilišta, kao i 13 srednjih škola. Godine 1951. osnovan je Državni ured za crkvena pitanja. Sve je to uzrokovalo napetost između vjernika i režima, te između Crkve i države.

Reformom školskog sustava obrazovanje je postalo besplatno na svim razinama. Stara, četverogodišnja srednja škola (koja je slijedila nakon četverogodišnjega osnovnog obrazovanja) zamijenjena je različitim tipovima srednje stručne škole. Premda je gimnazija, zamišljena da omogući cjelovito opće obrazovanje, i dalje postojala, izgubila je mnogo od svoje privlačnosti. Pripremljeni su novi udžbenici i nastavni programi za sve obrazovne ustanove na svim razinama. Godine 1945. svi su fakulteti otvorili svoja vrata ženama. Mreža narodnih sveučilišta nastala 40-ih godina, zajedno s novim sustavom primanja na sveučilište, omogućila je mladim seljacima i radnicima da nastave svoje školovanje na višim razinama. Na večernjim i dopisnim tečajevima mogli su diplomirati i oni koji su se u međuvremenu zaposlili. Godine 1949. ograničena je autonomija sveučilišta, a stari nastavnički kadar zamijenjen novim. U isto je vrijeme mreža

156

narodnih sveučilišta lišena opreme – iz političkih razloga.U početku je školovanje pučanstva spektakularno unaprijeđeno, pa je broj učenika srednjih

škola, primjerice, utrostručen u usporedbi s godinom 1938. No, budući da su ekonomske poteškoće rasle, vlast je smanjivala fondove koji su bili namijenjeni obrazovanju. To je, uz ostale čimbenike, pogubno djelovalo na obrazovanje i na uvjete u kojima se ono stjecalo.

Dotadašnja su dvojnost i podjela kulture nestali. Za početak, nova je kulturna politika priznala one umjetnike i vrijednosti koji su u međuratnom razdoblju bili službeno nepoželjni. Kultura je postala javni posao, briga cijelog naroda. Već u ljeto 1945., kada su uvjeti bili još daleko od dobrih, održanje tradicionalni dan knjige. Godine 1948. ustanovljena je Kossuthova nagrada, a 1950. uvedeni su naslovi »Istaknuti umjetnik« i »Zaslužni umjetnik« koji su se dodjeljivali kao priznanje pojedincima za njihovo stvaralaštvo.

Kulturni život druge polovice 40-ih godina bio je izrazito bogat i slikovit. U dnevnome književnom životu vladala je zamjetna raznolikost. Bilo je tu komunističkih pisaca, zagovornika socijalizma, narodnjaka, pripadnika međuratnog Nyugat-naraštaja, te onih koji su pripadali »urbanom« krilu liberalnih demokrata. Među tim su piscima bili Lajos Kassák, Lajos Nagy, Gyulla Illyés, László Németh, Pál Szabó, Péter Veres, Lőrinc Szabó, Milán Füst, Tibor Déry, István Vas, László Cs. Szabó, Sándor Márai i Lajos Zilahy. U likovnim su umjetnostima različite škole predstavljale različite stilove i izraze: škola Szentendre, Europska škola, dotadašnja Skupina socijalističkih umjetnika i druge. Godine 1947. Mađarska je postala članom UNESCO-a, što je proširilo njezine međunarodne kulturne i znanstvene veze.

Od kraja 40-ih godina dalje problemi mađarskoga političkog života utjecali su i na područje kulture i znanosti. I u tim je područjima ojačala središnja kontrola. Bile su vidljive posljedice političke i ideološke borbe, nedostatka umjetničke samosvijesti, interpretacije socijalističkog realizma te površnog razumijevanja kulturne problematike. Rezultati su bili širenje stereotipiziranog rada, prazni formalizam i monotonija. Postalo je nemoguće prikazati stvarne društvene i individualne sukobe. To, međutim, nije bilo stanje stvari koje se odnosilo isključivo na Mađarsku, već samo dio općega procesa koji se u to vrijeme odvijao u Istočnoj Europi. Pedesetih je godina mađarsku kulturnu politiku vodio Jószef Révai.

Godine 1949. mnogi su časopisi prestali izlaziti, a različite su umjetničke skupine raspuštene. Osnovane su centralizirane organizacije koje su okupljale pisce, slikare, kipare, arhitekte i druge. Umjetničke su rasprave dobile političko značenje i mogle su imati ozbiljne posljedice za one koji su sudjelovali u njima. Piscima i slikarima uskraćivale su se prilike da objavljuju i izlažu svoje radove. Držeći da je stanje beznadno, mnogi su napustili zemlju, uključujući Lászlóa Cs. Szabóa, Sándora Máraia i Lajosa Zilahyja. Upravo zbog tog razloga kreativni umjetnici i intelektualci imali su istaknutu ulogu u političkoj i intelektualnoj obnovi koja je sredinom 50-ih zahvatila čitavo društvo.

Nakon 1956. sređivanje odnosa između režima i umjetnika napredovalo je mučno i polako. Sjedne strane, režim je primjenjivao oštre mjere protiv intelektualaca i pisaca, a, s druge strane, u znatnoj je mjeri popuštao pritisak dogmatizma i shematizma. Tri elementa kulturne politike – potpora, tolerancija i zabrana – bila su dobro usklađena u demoraliziranju i sprečavanju kontrakulturnih pojava. Unatoč svemu tome, režim je ipak omogućio uvjete u kojima se mađarski intelektualni život još jednom mogao pridružiti matici svjetske kulture. Njegova relativna liberalnost vidjela se u širenju stvaralačke slobode, objavljivanju knjiga, te u politici prema kazalištu i izložbama.

U toj su atmosferi zenit dosegla životna djela Gyule Illyésa i Lőrinca Szabóa. U isto su se vrijeme razvili pisci poput Istvána Örkényja, Zoltána Zelka i Sándora Weöresa. Među piscima čije su karijere nakon 1945. doživjele uzlet nalaze se László Nagy, János Pilinszky, Sándor Csoóri i Ferenc Juhász. Iza njih novije naraštaj – primjerice Péter Esterházy, Péter Dobai i György Spiró – već bučno zahtijevao sličnu slavu.

Mađarski su se romanopisci i dramatičari s velikim interesom okrenuli prema onim temama iz nacionalne prošlosti koje su danas aktualne (poput povijesnih drama Illyésa i Németha). U nekim se

157

radovima istraživala odgovornost mađarskog naroda za ono što se dogodilo između dvaju svjetskih ratova, primjerice »Hladni dani« Tibora Cseresa. Ostali su otkrili dramatična iskustva 50-ih godina, primjerice »Vlasnik ergele« (Ménesgazda) Istvána Gálla, te djela Erzsébet Galgóczi. Svesci izdanja djela »Otkrivajući Mađarsku« istodobno odražavaju interes za književnu sociografiju i suvremenost.

Izvrsni novi mađarski kazališni komadi postavljeni su na pozornicu. Dugo zaboravljeni i namjerno ignorirani autori i djela (primjerice Milán Füst i »Mojsije« Imrea Madácha) ponovno su otkriveni. »Mačja drama« (Macska-játék) i »Obitelj Tóth« Istvána Örkényja doživjeli su velik uspjeh u zemlji i u inozemstvu, čak i u SAD. Poslijeratno je razdoblje dalo velik broj izvrsnih glumaca i glumica: Margit Dayka, Mária Sulyok, Margit Lukács, Klari Tolnay, Elma Bulla, Ferenc Bessenyei, Ferenc Kállaí, György Kálmán, Lajos Őze, Sándor Pécsi i Lajos Básti.

Mađarskoj su umjetnosti bitno pridonijeli i slikari Endre Bálint, Ignác Kokas, Bela Kondor, Dezső Korniss, Ferenc Martyn i Jenő Barcsay, zajedno s kiparima Miklósom Borsosom, Józsefom Somogyijem, Erzsébet Schaár, Imre Vargom i Tiborom Viltom. Priznanje i prihvaćanje umjetnika kao što je Tivadar Csontváry Kosztka obogatilo je mađarsku likovnu umjetnost. Mađarska nacionalna galerija, osnovana 1957., zajedno s galerijama i muzejima koji su otvoreni u mnogim gradovima u unutrašnjosti, učinili su umjetnost mnogo dostupnijom širokim slojevima stanovništva.

Jedno od velikih dostignuća glazbenog života jest i to što je djelo Bele Bartóka Mađarskoj ne samo priznato nego se i visoko vrednuje. Među mađarskom je koncertnom publikom vjerojatno mnogo onih čije je školsko glazbeno obrazovanje utemeljeno na Kodályjevoj metodi. Ta je metoda učenja glazbe uvedena u mnogim zemljama, od Kanade do Australije. Kodályjev seminar u Kecskemétu redovito su pohađali strani učitelji glazbe. Uz to što su skladana mnoga nova djela (skladatelja Pala Kadose, Andrása Mihályja, Zsolta Durkóa i Györgyja Kertága), mađarska je opera (sa Sándorom Szokolayem i Emilom Petrovicsem) nedavno doživjela obnovu. Više se mađarskih opernih pjevača proslavilo u inozemstvu (Eva Marton, Sylvia Sass i Ilona Tokody), kao i neki instrumentalisti (Zoltán Kocsis i Dezső Ranki). Svake se godine organiziraju koncerti u bivšoj palači Esterházy u Fertődu, gdje je stvarao i sam Haydn. Ti su koncerti prilika za impresivni međunarodni debut mladih glazbenika. Mađarski je glazbeni život dodatno obogaćen obnovom koncertne dvorane Vigadó u Budimpešti. Još jedno postignuće jest obnova Budimpeštanske opere u njezinu punome sjaju da bi se obilježila stogodišnjica njezinog postojanja.

Poput operete, koja je uvijek imala mnogo poklonika, nove glazbene vrste poput mjuzikla i rock-opere stekle su svoju publiku. Popularnost prve mađarske rock-opere, čija je tema Stjepan, prvi mađarski kralj, nadmašila je sva očekivanja.

Film, umjetnost 20. stoljeća, dobio je u Mađarskoj nakon 1945. posebnu ulogu. Pojavili su se režiseri koji su bili u stanju prikazati probleme mađarske prošlosti i sadašnjosti, istodobno i na način da ih može prihvatiti široka publika. Budući da su pretežito željeli služiti stvari nacionalnog samoosvještenja, oni su na ekran prenijeli događaje i sukobe od općeg interesa. Novi val mađarskog filma počeo je filmom Géze Radványija »Negdje u Europi«, a slijedili su ga filmovi Zoltána Fábrija, Miklósa Jancsóa, Andrása Kovácsa, Marte Mészáros, Istvána Szabóa i drugih. Tijekom godina mađarski je film doživio velik uspjeh u inozemstvu. Miklós Jancsó bio je prvi mađarski režiser koji je stekao međunarodnu reputaciju. Najveći uspjeh mađarskog filma jest nagrada Oskar za najbolji strani film, koji je dodijeljen filmu »Mefisto« Istvána Szabóa.

Posljednjih desetljeća crtani i animirani filmovi postali su neovisna grana kinematografske umjetnosti. Tome su posebno pridonijeli radovi Otta Fokyja, Gyule Macskássyja i Józsefa Neppa. Film Ferenca Rófusza »Muha« dobio je Oskara u kategoriji kratkih animiranih filmova.

Nakon rata mađarska se arhitektura suočila s golemom zadaćom. Uz cjelokupnu obnovu koju je trebalo provesti, bila je opterećena i krutim idejama koje su se odnosile na dizajn. Još jedan problem bila je nesrodnost stvari kao što su montažni blokovi zgrada i tehnologija koja je pratila gradnju. Svi su ti čimbenici paralizirali maštu mađarskih arhitekata, a gradnja golemoga broja stambenih zgrada uz ograničena novčana sredstva stavila je u drugi plan estetske zahtjeve.

158

Mađarske gradove i sela preplavila je monotona uniformnost. U posljednje vrijeme, ipak, stvari se mijenjaju na bolje – estetski kriteriji ponovno su postali važni u arhitekturi i općenito u urbanizmu. O novome pristupu svjedoče novosagrađeni hoteli u Budimpešti i u Keszthelyju, te glazbeni centar u Kecskemétu.

Redoviti i plodonosni dodiri uspostavljeni su s mađarskim piscima i umjetnicima koji već mnogo godina žive izvan zemlje. Među njima su György Cziffra, Amerigo Tot, Victor Vasarely, László Cs. Szabó i Győző Hátar. Mađarski intelektualni život sačuvao je i vezu s kulturnim razvojem Mađara koji žive u susjednim zemljama, kao i s onima koji su razasuti po svijetu.

Kao što smo vidjeli, u prijašnjim je stoljećima mađarska povijest obilovala dramatičnim preokretima i nestalnostima prilika. Dvadeseto je stoljeće, međutim, stvorilo korjenito novu situaciju. Nakon prvoga svjetskog rata Mađarska, koja je dugo dominirala Karpatskim bazenom, ušla je u red malih europskih država. Povijesna se Mađarska raspala. Oko tri milijuna Mađara ostalo je odvojeno od matične zemlje, a u susjednim su zemljama postali manjina – u sve složenijim uvjetima. Mađarska je nacionalna manjina postala najbrojnija europska manjina dvadesetog stoljeća.

Kao posljedica novih uvjeta stvorenih Trianonskim mirom sudbina je zemlje postala uvelike podložna utjecaju međunarodne ravnoteže snaga koju su kreirali međusobni odnosi većih država. Mađarska se našla u stanju ograničene suverenosti, a čak i njegovo održanje zahtijevalo je stalne napore. Mađarska je postala suverena država tek kada su je 1991. napustile sovjetske okupacijske snage. Društvo do tada nisu opterećivali samo pogrešna politika, te ekonomske i druge nevolje, već i briga za opstanak etničkih Mađara koji žive izvan zemlje. Ostvarenje poslijeratnoga programa, nazvanog socijalističkim, te društvena i politička obnova, vodili su u jednopartijsku diktaturu Komunističke partije, a životni su se uvjeti pučanstva pogoršavali. Revolucija 1956. odražavala je želju društva za stvaranjem demokratskoga političkog režima i moderniziranjem mađarskog gospodarstva. Taj pokušaj nije uspio, ali se nakon toga politička diktatura morala izmijeniti, »omekšati«. Osim toga, opće i rastuće nezadovoljstvo u društvu, te različiti podzemni oporbeni pokreti zajedno s tzv. reformskim komunistima potkopali su komunistički režim u tijeku 80-ih godina. Godine 1989. i 1990. konačno se dogodila zbiljska promjena: Mađarska je, uspostavivši mirnim prelaskom višestranački parlamentarizam, postala demokratska zemlja. U tijeku dugih desetljeća nacija je bila prisiljena voditi neprestanu borbu ne samo za puko održanje već i protiv pogibelji od izolacije i gubitka dodira s Europom. Nova, demokratska Mađarska, koja iza sebe ima desetstoljetnu državnu tradiciju, smatra sebe dijelom Europe, a takvom je smatra i Europska zajednica.

Nakon četiri desetljeća totalitarnog režima Mađarska je pred novom, demokratskom budućnošću, pred gospodarskom i društvenom modernizacijom. Ti ciljevi zahtijevaju mnogo napora i borbe. Pripovijest ovdje ne završava, već samo njezino prepričavanje – u vrijeme kada se nadamo da nastaje cijelo novo poglavlje mađarske povijesti.

159

SURADNICI

Péter Hanák rođen je 9. kolovoza 1921. Nakon što je diplomirao na budimpeštanskom sveučilištu Péter Pázmány (danas Sveučilište Loránd Eötvös), postao je članom Instituta za povijest Mađarske akademije znanosti. Godine 1980. Péter Hanák voditelj je Katedre kulturne povijesti na Sveučilištu Loránd Eötvös; također je i gostujući profesor na više stranih sveučilišta – među ostalim, na sveučilištima Columbia, Yale i Rutgers.

Objavljeni su radovi profesora Hanáka brojni i raznovrsni. Među njima su »Povijest mađarske pamučne industrije« iz 1964., »Ugarska u dunavskoj monarhiji« iz 1984., »Dunavski patriotizam Oszkára Jászija« iz 1985., te »Vrt i radionica«, studija o Beču i Budimpešti fin de sièclea iz 1988.

Ostali suradnici koji su radili na ovoj knjizi – s izuzetkom nedavno preminulog Kálmána Bende, Zsuzsa L. Nagy, László Makkai, Emil Niederhauser, György Spira i Károly Vörös – svi su afirmirani povjesničari u Institutu za povijest Mađarske akademije znanosti.

160

KAZALO ZEMLJOPISNO-POVIJESNIH POJMOVA

Poslijeratnom (1918.) preinakom mađarskih granica mnogi su njeni gradovi i sela pripojeni susjednim državama. Pored mađarskih naziva naselja koja se više ne nalaze u njenom sastavu u zagradi su navedena njihova aktualna imena i zemlja kojoj pripadaju.

AdrianopolisAlkenyér (danas Sibot, Rum.)ÁlmosdAlvinc (danas Vinţul de Jos, Rum.)Anina (danas Anina, Rum.)AquincumArad (danas Arad, Rum.) 147, 169Árva (danas Oravský Podzámok, Sl.)AugsburgAuschwitz

BalatonföldvárBalatonfüredBalatonlelleBečBečko Novo MjestoBékéscsabaBeogradBerlinBesztercebánya (danas Banska Bystrica, Sl.)Bethlenszentmiklós (danas Sânmiclăuş, Rum.)BiatorbágyBirminghamBlenheimBolognaBoston, Mass.Brassó (danas Braşov, Rum.)Brest-LitovskBrezan (danas Breziny Sląskie, P.)Brünn (danas Brno, ČR)BudimBudimpeštaBukurešt

CarigradCatalaunumCeglédChlopyCincinnati, OhioCleveland, OhioCsucsa (danas Ciucea, Rum.)

Čanad (danas Cenad, Rum.)

161

DebrecenDetroit, Mich.DiósgyőrDiószeg (danas Sládkovičovo, Sl.)DoberdoDöblingDrégelyDürnkrut

Ecsedi MarshesEgerEgervárEperjes (danas Prešov, Sl.)Erdőfüle (danas Filia, Rum.)Érsekújvár (danas Nové Zámky, Sl.)Esztergom

FertődFirencaFogaras (danas Făgăraş, Rum.) 70

Galambóc (danas Golubac, Sr.)Garamszentbenedek (danas Svátý Benedik, Sl.)GenovaGiurgiuGorsiumGrazGyöngyösGyőrGyulaGyulafehérvár (danas Alba Iulia, Rum.)

HajdúszboszlóHatvanHelsinkiHódmezővásárhely

IsaszegIschlIstanbul vidi Carigrad

Jajce (danas Jajce, BiH)Jenő (danas Ineu, Rum.)

KalocsaKanizsa/NagykanizsaKápolna

162

Karlowtzi (Karlóca, danas Srijemski Karlovci, Sr.)Kassa (danas Košice, Sl.)KecskemétKeresd (danas Cris Mur, Rum.)KeszthelyKlessheimKolozsvár (danas Cluj-Napoca, Rum.)Komárom (danas Komárno, Sl.)Kosovo poljeKotorKöniggratz vidi SadowaKörmöcbánya (danas Kremnica, Sl.)KőszegKővar (danas Vărai, Rum.)KrakowKütahya

Lemberg (danas Lvov, Rus.)LensLinzLippa (danas Lipova, Rum.)LondonLosonc (danas Lučenec, Sl.)LovasLvov vidi Lemberg

MagentaManchesterMerseburgMezőgyán 205MezőkeresztesMilanoMinneapolis, Minn.MiskolcMohačMórMoskvaMuhiMünchenMunkács (danas Mukačevo, Rus.)Murány

Nagybánya (danas Baia Mare, Rum.)Nagybiccse (danas Bytca, Sl.)Nagyenyed (danas Aiud, Rum.)Nagysáros (danas Velký Šariš, Sl.)Nagyszalonta (danas Salonta Mare, Rum.)Nagyszeben (danas Sibiu, Rum.)Nagyszombat (danas Trnava, Sl.)

163

Nagyvárad (danas Oradea, Rum.)Nándorfehérvár vidi BeogradNapuljNémetújvar (danas Güssing, A.)New York CityNikopolisNikolsburgNürnberg

Oberlin, OhioOlomoutz (danas Olomouc, ČR)OnodOrosházaOsijek (mađ. Eszék, danas Osijek, Hr.)Oxford

PadovaPákozdPalermoPápaParisPas-de-CalaisPečuh (mađ. Pecs)Peć (mađ. Ipek)PeštaPétPhiladelphia, Penn.Pittsburg, Penn.Požun (mađ. Pozsony, danas Bratislava, Sl.)PragPusztaszer

Quedlinburg

Rahó (danas Rahov, Rus.)RakamazReichenbachResica (danas Reşiţa, Rum.)RijekaRim Rodostó

Sabaria/Savaria/SzombathelySadowaSan StefanSankt PetersburgSarajevoSárospatakSárvár

164

Scarabantia/Scarbantia vidi SopronSchwechatSegedinSelmec (danas Banska Štiavnica, Sl.)SentaSigetSiófokSisakSolferinoSopronSpeyerStaljingradStockholmSumlaSveti GotthardSzamosújvár (danas Gherla, Rum.)Szászfenes (danas Feneşul Săsesc, Rum.)Szászváros (danas Orăstie, Rum.)Szatmár (danas Satu-Mare, Rum.)SzécsénySzékesfehérvárSzekszárdSzentendreSzentmártonhegy/PannonhalmaSzolnok

TápióbicskeTataTemišvar (mađ. Temesvár, danas Timişoara, Rum.)TihanyTokajTorinoTrencsén (danas Trenčin, Sl.)Trianon

Ujvidék (danas Novi Sad, Sr.)UtrechtUngvár (danas Ushgorod, Rus.)

VácVajdahunyad (danas Hunedoara, Rum.)Várad vidi NagyváradVarnaVasvárVenecijaVersaillesVértesszőlősVišegradVoronjež

165

WeimarWroclav

ZadarZagrebZalatna (danas Zlatna, Rum.)Zernycst (danas Zărneşti, Rum.)Zsibó (danas Jibou, Rum.)

Željezno (mađ. Kismarton, danas Eisenstadt, A.)

Kratice

A. AustrijaČR Češka RepublikaHr. HrvatskaP. PoljskaRum. RumunjskaRus. RusijaSl. SlovačkaSr. Srbija

166