Podrška Splitsko-dalmatinske županije i Grada Splitalokalnim zadrugama
Duplančić, Dorina
Master's thesis / Diplomski rad
2021
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:044241
Rights / Prava: In copyright
Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-09
Repository / Repozitorij:
ODRAZ - open repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
DIPLOMSKI RAD
Podrška Splitsko-dalmatinske županije i Grada Splita lokalnim zadrugama
Studentica: Dorina Duplančić
Mentorica: Izv.prof.dr.sc Jasmina Božić
Zagreb, veljača 2021.
SAŽETAK
U ovom diplomskom radu bavimo se zadrugama i podrškom koju im lokalna vlast pruža
na području Splitsko-dalmatinske županije. Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi
osiguravaju li Splitsko-dalmatinska županija i Grad Split podršku lokalnim zadrugama.
Točnije, zanimalo nas je koji oblik podrške zadrugari primaju od strane lokalnih vlasti, a
koji im nedostaje da bi uspješnije poslovali. Proveli smo kvalitativno istraživanje putem
studije slučaja na uzorku od osamnaest sudionika od kojih je dvanaest predstavnika radno
aktivnih zadruga, a preostalih šest sudionika predstavljali su lokalne vlasti i korporativni
ured Zadružnog saveza Dalmacije. Predstavnici zadruga su kao glavne poteškoće navodili
financije, nedostatak informacija i edukacije, birokraciju te zakone koji se često
mijenjaju, korupciju te nedostatak poslovnog prostora. Lokalna vlast je svjesna važnosti
zadruga za razvoj lokalnog, ali i državnog gospodarstva, no da bi do tog razvoja došlo
zadrugama je potrebna veća količina podrške.
Ključne riječi: zadruge, podrška, lokalna vlast, zadružno poduzetništvo
SUMMARY
In this thesis, we deal with cooperatives and the support provided by local authorities in
the Split-Dalmatia County. The main goal of the research is to determine whether the
Split-Dalmatia County and the city of Split provide support to local cooperatives.
Specifically, we were interested in the form of support that cooperatives receive from
local authorities, and what types of support they lack in order to operate more
successfully. We conducted a qualitative study through a case study on a sample of
eighteen participants of which twelve were representatives of working cooperatives, and
the remaining six participants were represented by local authorities and the corporate
office of the Cooperative Association of Dalmatia. Representatives of cooperatives cited
finances, lack of information and education, bureaucracy and frequently changing laws,
corruption, and lack of office space as the main difficulties. The local government is
aware of the importance of cooperatives for the development of the local and state
economy, but in order for this development to take place, cooperatives need a larger
amount of support.
Keywords: cooperatives, support, local government, cooperative entrepreneurship
Sadržaj
1. UVOD ........................................................................................................................ 1
2 TEORIJSKO ODREĐENJE ZADRUGA ...................................................................... 3
2.1 Karakteristike i načela zadruga ................................................................................ 7
2.2 Povijest zadruga ....................................................................................................... 9
2.3 Tipologija zadruga ................................................................................................. 12
2.3.1 Poljoprivredne zadruge ................................................................................... 14
2.4 Zadruge u Europskoj uniji ..................................................................................... 16
2.5 Socijalna ekonomija i zadruge u Italiji .................................................................. 17
2.6 Socijalna ekonomija i zadruge u Austriji .............................................................. 17
2.7 Socijalna ekonomija i zadruge u Francuskoj .................................................... 18
2.9 Zadruge i zadružni pokreti do 1. svjetskog rata ................................................ 19
2.10 Zadruge između dvaju svjetskih ratova ............................................................ 20
2.11 Zadruge između Drugog svjetskog rata i 1990. godine ....................................... 20
2.12 Zadruge od osamostaljenja Hrvatske do danas .................................................... 22
2.13 Zakon o zadrugama ............................................................................................. 23
2.14 Važnost zadrugarstva za pojedinca ...................................................................... 26
3.METODA ..................................................................................................................... 28
4.CILJEVI ISTRAŽIVANJA, ISTRAŽIVAČKA PITANJA I PROTOKOL
INTERVJUA ................................................................................................................... 31
5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA ................................................................................. 34
5.1 Intervjui s predstavnicima zadruga ........................................................................ 34
5.1.1 Financije .......................................................................................................... 34
5.1.2 Nedostatak informacija i edukacije ................................................................. 37
5.1.3 Konzultanti ...................................................................................................... 41
5.1.4 Zakoni i birokracija ......................................................................................... 41
5.1.5 Korupcija ......................................................................................................... 42
5.1.6 Prostori ............................................................................................................ 43
5.1.7 Nedostatak radne snage ................................................................................... 45
5.1.8 Ocjena podrške lokalne zajednice ................................................................... 45
5.2 Intervjui s predstavnicima lokalnih vlasti i Zadružnog saveza Dalmacije ............ 51
5.2.1 Podrška koju lokalna vlast pruža zadrugama .................................................. 54
5.2.2 Načini informiranja lokalnih zadruga ............................................................. 56
5.2.3 Važnost zadruga za regionalni razvoj ............................................................. 59
6.ZAKLJUČCI I PREPORUKE ..................................................................................... 62
POPIS LITERATURE .................................................................................................... 67
1
1. UVOD
Ovaj diplomski rad bavi se zadrugama kao organizacijama građana koji žele
poboljšati svoje životne uvjete kroz socijalnu integraciju i gospodarsku aktivnost.
Njegova je svrha utvrditi osiguravaju li Splitsko-dalmatinska županija i Grad Split
podršku lokalnim zadrugama. Preciznije, intervjuiranjem i članova zadruga i predstavnika
lokalnih institucija, cilj nam je dobiti što konkretnije podatke o tome u kojoj se mjeri ta
podrška pruža, u kojim oblicima, koliko je zadruge koriste, je li ona primjerena potrebama
zadruga, postoje li neki oblici podrške koja im je potrebna na lokalnoj razini, a nije im na
raspolaganju, koliko su podrške učestale, dostupne i kvalitetne. Istražit ćemo opće podatke
zadruga te ćemo pokušati otkriti prepreke koje sprječavaju zadruge u njihovom razvoju i
saznati karakter istih (politički, financijski…). Zanima nas uloga samih zadruga u odnosu na
lokalni i regionalni razvoj kao i uloga lokalnih i regionalnih institucija na razvoj zadruga na
području Splitsko- dalmatinske županije i grada Splita. Pokušat ćemo obrazložiti utjecaj koji
je zadružna organizacija imala na razvoj zajednica u Hrvatskoj, kao i sudjelovanje
građana u tim poduzećima u nastojanjima za poboljšanjem njihove ekonomske i socijalne
situacije. Uz to se, kao dio općeg okvira, nameće i proučavanje ruralnih problema te se
pokušava uspostaviti veza s problemima razvoja, usredotočujući se na to kako su se ti
procesi odvijali u Hrvatskoj u njezinom povijesnom razvoju, ali i u trenutnim uvjetima.
Naš je cilj na što vjerodostojniji način prikazati važnost zadruga za razvoj lokalnog i
državnog gospodarstva te isto tako ukazati na probleme koji sprječavaju razvoj zadruga,
a samim time i razvoj gospodarstva na lokalnoj i državnoj razini. Isto tako želimo
istaknuti oblike podrške od strane lokalne vlasti prema zadrugama koji su trenutno u
njihovom odnosu prisutni te one koji to, nažalost, nisu ili su pak pruženi u nedovoljnoj
mjeri.
U posljednja dva desetljeća 20. stoljeća pravo na razvoj predstavljalo je važan korak
ka cjelovitoj definiciji globalnog pojma ljudskih prava (Jurišić, 1999). S novom erom
nastalom nakon pada Berlinskog zida i dubokih promjena koje se događaju u svijetu
pokazalo se da ozbiljne nejednakosti, kako unutar zemalja, tako i među zemljama, imaju
uzrok u socijalnim napetostima (ibid: 73). Ti strukturni sukobi, uzrokovani politikama
prilagodbe koje se nametnuli globalizacija i neoliberalizam pogoršavaju se i sprečavaju
razvoj i postizanje pristojne kvalitete života i zadovoljenja potrebe za osnovnim ljudskim
pravima.
2
U Hrvatskoj je razvoj u posljednjim desetljećima zaostajao iz različitih razloga, jedan
od njih je i povijesno-ekonomsko nasljeđe zaključeno relativno neuspješnom i
nedovršenom tranzicijom na tržišno gospodarstvo (Mesarić, 2001). Novi koncepti
razvoja, više zasnovani na nacionalizmima, regionalizmima i lokalizmima orijentirani su
na potpuno zadovoljenje potreba društva, kako materijalnih, tako i nematerijalnih.
Produktivna organizacija još nije jako raširena ni razvijena u Hrvatskoj, prije svega jer ne
postoje politike koje bi podržavale ovakve inicijative, djelomično i zbog negativnog
povijesnog iskustva u vremenu kada je u Hrvatskoj razvijan socijalistički model
gospodarstva (ibid: 1025).
Zadrugarstvo se može smatrati pogodnim sredstvom za promicanje lokalnog razvoja
i s obzirom na karakteristike zajednice u kojoj djeluje, može utjecati na ekonomsko i
socijalno okružje, pa i prometnuti se u tehnološko-tehničkog inovatora i socijalnog
integratora (Babić i Račić, 2011; Bancel, 2015).
Rad je strukturiran u šest poglavlja. Prvo poglavlje čini uvod. U drugom poglavlju
teorijski se prikazuje pojam zadruge, njene karakteristike i načela, povijesni razvoj
zadruga u svijetu, općenita tipologija zadruga. Uz to se dotičemo i zadruga unutar zemalja
članica Europske unije te proučavamo status zadruga u Hrvatskoj i njene važnosti za
pojedinca, s posebnim naglaskom na povijesni razvoj, specifičnosti tranzicije i zakonske
okvire u kojem danas djeluju. Zatim slijedi treće poglavlje koje se tiče metodologije. U
četvrtom poglavlju iznosimo ciljeve istraživanja, istraživačka pitanja i protokol intervjua.
Potom se u petom poglavlju prezentiraju nalazi istraživanja zadruga na području Splitsko-
dalmatinske županije. Komparativna analiza dijela teorijskih nalaza i nalaza istraživanja
prikazani su u zaključku koji je šesti dio diplomskog rada, u kojem se iznose i preporuke
za razvoj zadruga u Republici Hrvatskoj.
3
2 TEORIJSKO ODREĐENJE ZADRUGA
Zadruge su istodobno oblik tradicionalnog udruživanja i obavljanja ekonomske
aktivnosti na tržištu (Vidović, 2012). Babić i Račić (2011) promatraju zadruge kao
produženu ruku članstva koje pokreće prijenos određenih gospodarskih funkcija (nabava,
prodaja, prerada) više gospodarskih jedinica na jednu zadrugu. U tom participativnom
procesu koji stimulira udruživanje između privatnih aktera, pojedinačnih i kolektivnih u
određenom prostoru, kontekstu ili društvenom prostoru, stvaraju se preduvjeti da se
kreiraju i provedu zajedničke razvojne strategije koje koriste resurse i lokalne usporedne
i konkurentske prednosti s ciljem stvaranja dostojnog i dostojanstvenog rada, s namjerom
poticanja aktivnosti koja služi kao osnova za gospodarske procese. Vidović (2012)
zadrugu svrstava u oblike društvenog poduzetništva kao organizaciju temeljenu na
uzajamnoj pomoći članova.
Babić i Račić (2011) zadruge definiraju kao autonomne, dobrovoljne organizacije u
okviru koje se okupljaju članovi kako bi ostvarili zajedničke ekonomske, socijalne i
kulturološke ciljeve kroz demokratski vođenu organizaciju u njihovom vlasništvu.
Zadruge omogućuju „slobodno, otvoreno i dobrovoljno udruživanje i povlačenje iz
zadružnog poduzeća, demokratsku strukturu u kojoj svaki član ima jedan glas, a odluke
se donose na temelju demokratske volje većine i izabrano vodstvo odgovara članovima
zadruge te postoji pravedna raspodjela dobiti, autonomnost i nezavisnost“ (Radovanović,
2018: 10). Upravo je demokratski proces odlučivanja ono što ključno razlikuje zadruge
od ostalih gospodarskih subjekata, kao što su dionička društva, društva s ograničenom
odgovornošću i sl.
Povijesno promatrano, zadruge su uspjele zadržati „trajnost i stabilnost jer su se
oslanjale na civilizacijske vrijednosti i načela kao što su uzajamnost, sloboda djelovanja,
pravedna raspodjela i te su vrijednosti uspješno ugrađivane u konkretne oblike
poduzetničkih aktivnosti“ (Mataga, 2005: 18). „Zadružni je sustav zasnovan na suradnji
sviju, štiti sve svoje članove, pruža im sigurnost, izgrađuje smisao za pravdu i suradnju
za opće dobro te izgrađuje duševno uravnotežene osobe.“ (Bežovan, 2005:101).
Zadruge se mogu proučavati i kao dio civilnog društva. Novković i Golja smatraju
da su dodatni poticaj širenju i jačanju civilnog društva dale „društvena i ekonomska
nepravda, koja se odražavala u snažnim društvenim nejednakostima i marginalizaciji koja
je obično poticana nepravednom distribucijom prihoda, kao i politički aktivizam.“ (2015:
4
155). U svojem razvoju, zadruge se mogu povezati s različitim društvenim pokretima.
Zadruge su se pojavile kao dio odgovora na potrebe civilnog društva, koji su bili izraženi
u pokretima poljoprivrednika, žena i radnika tijekom 19. i 20. stoljeća (ibid).
Šalaj uočava da se civilno društvo sastoji od „spontano nastalih udruženja,
organizacija i pokreta koji preuzimaju odjek što ga problematična društvena stanja nalaze
u privatnim životnim područjima“ (2011: 51). Također konstatira da je sustav udruženja
jezgra civilnog društva. Zadruge u tom smislu čine dio civilnog društva utoliko što postoji
čitav niz dodanih vrijednosti za zajednicu u kojoj se organiziraju, a koja ne proizlazi iz
ekonomskih dobiti. Tu je riječ o jačanju mreža socijalnog kapitala, svijesti o okruženju u
kojem zadruge i njihovi članovi djeluju te posebice jačanju obrazovanja kao važnog
faktora za napredak. „Za mnoge je civilno društvo ključno za dobru vladavinu i smanjenje
rasta siromaštva. Civilno je društvo okvir samoorganizacije, slobode udruživanja i
samoregulacije“ (Bežovan,2005:15). Bežovan također navodi kako su pravila civilnosti
ujedno i pravila moralnosti te da je kriza civilnosti pokazatelj krize moralnosti. Ukazuje
i na civilne vrline poput poštenja, hrabrosti, štedljivosti, marljivosti, tolerancije civilnosti,
samousavršavanja, pravde, obzira za druge i ostale (Bežovan,2005). Mada je razina
solidarnosti u vrijeme Domovinskog rata na području Republike Hrvatske bila poprilično
visoka, neka istraživanja pokazala su da je sredinom devedesetih ta razina solidarnosti
drastično opadala te da su se građani ponovno fokusirali na svoje osobne probleme
potencijalno izazvane gospodarskom krizom koja je uslijedila nakon rata. Samim time su
civilno društvo stavili u drugi plan te se vratili mišljenju da je vlada, odnosno država, ta
koja treba skrbiti o društvenim problemima (Bežovan,2005).
Teško je govoriti o nekoj općoj teoriji zadrugarstva zbog velike raznolikosti oblika
suradnje, kao i zbog toga što se zadrugarstvo razvijalo u prvom redu kroz praksu, no
važno je primijetiti da se zadružni pokret razvijao u različitim ekonomskim i političkim
uvjetima, od rudimentarnijih oblika do razvijenih organizacija. Iz tog je razloga
uspostavljena polarizacija koncepta suradništva jer se, s jedne strane, u kapitalističkim
zemljama tvrdi da je zadruga u osnovi sastavljena od zajedničke aktivnosti neovisnih
poduzetnika, koji održavaju pojedinačno vlasništvo nad zemljištem i odlučuju što će
proizvoditi, u kojoj količini, u ime zadruge (Puljiz, 1992).
S druge strane, u socijalističkim zemljama zadruge su započinjale sa zajedničkom
obradom vlastitih parcela i zajedničkom uporabom alata i opreme dok nisu postigle
5
potpunu kolektivizaciju državnog zemljišta u društvenom vlasništvu. Konačne odluke o
tome što proizvoditi i u kojoj količini, u ovom su slučaju prilagođene nacionalnom planu
koji počiva na ekonomskoj interakciji između industrija koje pružaju poljoprivredne
sirovine i ostale proizvode široke potrošnje, te poljoprivrede kao dobavljača hrane i
sirovina (ibid).
Zadruga je prikazana kao arhetip organizacije koja ima potrebne uvjete i načela
da se predloži kao valjani sustav koji promiče ekonomsku demokraciju u situacijama kada
privatna inicijativa za stvaranje profita i javna inicijativa ne uspiju postići rezultate
pluralne ravnoteže. Zadruga je organizacija koju čine ljudi koji se u režimu slobodnog
članstva i dobrovoljnog istupanja pridružuju poslovnim aktivnostima usmjerenim na
zadovoljenje njihovih ekonomskih i socijalnih potreba i težnji, s demokratskom
strukturom i funkcioniranjem
Zadruga je autonomna udruga ljudi koji su se dobrovoljno udružili i osnovali
demokratsku organizaciju čija je namjera zadovoljiti zajedničke potrebe i ekonomske, i
socijalne, i kulturne težnje, putem poslovne organizacije (Radovanović, 2018).One čine
najrasprostranjeniji oblik poduzeća socijalne ekonomije i osnovna pravila djelovanja
definirana su u njihovim načelima suradnje. Zadruga naglašava ulogu društvene
organizacije, odnosno organizacije stanovništva da postigne svoju dobrobit, iz čega
proizlazi entitet sposoban generirati razvoj. „Zadruge nikada ne smiju postati poligonom
djelovanja političkih stranaka i institucija vlasti, jer onda odstupaju od demokratskih
načela i ruše temelje svog opstanka i razvoja. Jer, zadružna demokracija pruža
zadovoljstvo ljudima da sami sebi pomognu, kao i pouku da svoje greške sami
ispravljaju“ (Mataga, 2009:18).
Kao društvena organizacija, podrazumijeva se da se članovi zadruge integriraju s
unaprijed određenom svrhom poboljšanja životnih uvjeta za zajednicu slijedeći određene
ciljeve, čija je temeljna funkcija upravljanje vlastitim razvojem. To je komponenta od
ključnog značaja koja jača sudjelovanje na svjestan i odlučan demokratski način, što je
dovelo do društvene samopomoći, samoinicijative i međusobne suradnje (Šarić, 1997).
Ova je organizacija ključni element na kojem počiva proces promicanja samoodrživog
razvoja zajednice. Zadruge neprestano traže jačanje solidarnosti i obrane zajedničkih
interesa, kao mehanizama generiranja radnji koje doprinose rješavanju zajedničkih
problema i stoga, sami po sebi, imaju veliku vrijednost u ovom procesu (ibid).
6
Te se organizacije moraju temeljiti na planiranju i poznavanju okruženja, budući
da su zadružna društva oblik društvene organizacije koju čine ljudi, a koji se temelji na
zajedničkim interesima i načelima solidarnosti, samopomoći i uzajamne pomoći (King i
Ortmann, 2007). Kao organizacija, zadruge su namijenjene zadovoljavanju individualnih
potreba i potreba kolektiva, računajući na slobodu da se mogu posvetiti bilo kojoj
djelatnosti (Bancel, 2015). Ono što zadruge pružaju svojim članovima jesu pristup
sustavima socijalne sigurnosti za radnike i njihove obitelji, promicanje obrazovanja,
sigurnost, higijena i osposobljavanje partnera u socijalnoj ekonomiji i solidarnost (ibid).
Nadalje, važno je da će generirati samozapošljavanje i novu kulturu zajednice.
Zadruge su alternativa za proizvodnju i zapošljavanje u gospodarstvima čije su
zemlje suočene s krizom i u kojima postoji značajan udio neformalne ekonomije,
nezaposlenosti i kriminala, a mogu potaknuti i zapošljavanje teško zapošljive populacije,
zbrinjavanje beskućnika i slično (Puđak et al., 2016). Kontinuirana promocija zadruga
kao organizacijskog oblika društvenog samoorganiziranja stvara preduvjete za održivi
razvoj gospodarstva i bolju i pravedniju raspodjelu bogatstvo u društvu. Suradnja je, u
kontekstu zadruga, praktični sustav usklađivanja ljudskih interesa dobivanjem pomoći i
suradnje od drugih i pružanjem iste u uzajamnosti.
Zadruga je rezultat dugog povijesnog procesa u kojem je čovjek pokazao svoj
udružujući i brižni duh, generirajući različite oblike društvene i ekonomske organizacije,
temeljene na suradnji, težeći ostvarenju pravde i jednakosti, kroz ekonomsko djelovanje
i socijalnu promociju. Zbog svega navedenog, može se naznačiti da je zadrugarstvo
ekonomski i socijalni sustav zasnovan na slobodi, jednakosti, sudjelovanju i solidarnosti.
Zadruga je autonomno udruženje ljudi koji su se dobrovoljno udružili kako bi
stvorili demokratsku organizaciju, čija se uprava i upravljanje moraju provoditi na način
na koji se dogovore partneri, općenito u kontekstu tržišnog gospodarstva ili mješovitog
gospodarstva (Radovanović, 2018). Namjera je udovoljiti zajedničkim ekonomskim,
socijalnim i kulturnim potrebama i težnjama kroz posao i poslovne djelatnosti.
Raznolikost potreba i težnji (rad, potrošnja, zajednički marketing, podučavanje,
kreditiranje, itd.) partnera, koji čine korporativnu svrhu ili zadružnu djelatnost ovih tvrtki,
definira vrlo raznoliku tipologiju zadruga. „Najveća socijalna i kulturna vrijednost
zadružne organizacije je u tome što oslobađa inicijativu, potiče slobodno poduzetništvo,
odgovornost u upravljanju i vođenju poslova, kako bi se udovoljilo interesima zadrugara.
7
Zadrugarstvo u ekonomskom smislu nastoji svakog čovjeka učiniti radnikom, vlasnikom,
poduzetnikom, tj. da radi za svoje dobro, ali i za zajedničku dobrobit.“ (Mataga, 2009:17).
2.1 Karakteristike i načela zadruga
Prema Radovanoviću, zadružno organiziranje obilježeno je sljedećim
karakteristikama:
1. „Pojedinac ili član učinkovito doprinosi odlukama koje se donose skupnim
konsenzusom za dobrobit zajednice,
2. Zadruga ohrabruje aktivnu ulogu članova kroz svjesno i demokratsko
sudjelovanje u radu i odlučivanju unutar zajednice,
3. Zadruga omogućuje kolektivni trening članova grupa, u skladu s interesima,
potrebama i zahtjevima,
4. Sa zajednicom se postižu jedinstveni kriteriji za osmišljavanje koordiniranog
sudjelovanja institucija koje podržavaju samoupravljanje u zajednici.“
(2018:10).
Zadruga bi trebala počivati na organizacijskim načelima koja pridonose uspjehu
poslovnih aktivnosti i doprinose boljitku članova:
1. „Dobrovoljno i otvoreno članstvo - Zadruge su dobrovoljne organizacije,
otvorene svim ljudima koji mogu koristiti njihove usluge i voljni su prihvatiti
odgovornosti koje nosi članstvo, bez spolne, društvene, rasne, političke ili
vjerske diskriminacije.
2. Demokratsko upravljanje članova – Zadruge su demokratske organizacije
kontrolirane od strane svojih članova koji aktivno sudjeluju u upravljanju i
odlučivanju. Muškarci i žene kao izabrani predstavnici odgovaraju članstvu.
Članovi zadruga imaju jednaka glasačka prava (princip jedan član jedan glas)
dok su i ostale razine zadruge također organizirane po demokratskim
načelima.
3. Ekonomsko sudjelovanje članova – Članovi ravnopravno doprinose i
demokratski odlučuju o kapitalu zadruge, pri čemu je barem dio tog kapitala
uobičajeno u zajedničkom vlasništvu. Članovi obično stječu ograničenu
korist, ako je ima, za kapital koji su unijeli u zadrugu u obliku članskog uloga.
8
Članovi ostvarene viškove (dobit) određuju za neku od sljedećih namjena:
razvoj poslovanja zadruge, moguće povećanje obveznih rezervi zadruge iznad
zakonskog minimuma, nagrade (upis dodatnih uloga i/ili isplate) članovima
razmjerno njihovom udjelu u transakcijama sa zadrugom te u druge aktivnosti
odobrene od članstva.
4. Autonomija i nezavisnost – Zadruge su nezavisne organizacije kojima
upravljaju članovi i koje služe kao podrška svojim članovima. U slučaju
suradnje s drugim organizacijama, uključujući i državna tijela, ili pak
prikupljanja kapitala iz vanjskih izvora, one pri tome zadržavaju svoju
samostalnost i demokratsko upravljanje članova.
5. Obrazovanje, obuka i informiranje – Zadruge omogućuju obrazovanje i obuku
za svoje članove, izabrane predstavnike, upravitelje i zaposlenike kako bi
doprinijeli razvoju zadruge. Zadruge informiraju širu javnost – posebno mlađe
ljude i utjecajne predstavnike – o svojoj prirodi i koristima zadrugarstva.
6. Suradnja među zadrugama – Zadruge su učinkovito sredstvo svojih članova
kojim se jača zadružni pokret suradnjom na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj
i međunarodnoj razini.
7. Skrb za zajednicu – Zadruge rade na održivom razvoju zajednica u kojima
djeluju kroz pravila odobrena od strane njihovih članova.“ (Bancel, 2015: ii,
International Co-operative Alliance).
Komplicirani socijalni i ekonomski problemi s kojima se suočavaju ruralne
zajednice, promicali su uspostavljanje i razvoj udruženih oblika organizacija koje mogu
pridonijeti rješavanju ovih problema svojstvenih svakoj pojedinoj zajednici. Primjena
ovih načela dovodi do međusobnog unutarnjeg razumijevanja i solidarne integracije
grupa zajednice, radi njihove konsolidacije i osnaživanja, što je važno lokalno i na višim
razinama.
Ukoliko promatramo poslovni model i strateško opredjeljenje zadruga, mogu se
identificirati određeni trendovi u razvoju:
1. Približavanje poslovanja zadruge principima poslovanja trgovačkih društava,
što je posebno naglašeno u zadrugama koje posluju u uvjetima izražene
konkurencije;
9
2. Pojava gospodarskih zadruga kao čistih tržišnih struktura, orijentiranih na
korisnike, ali bez upravljanja temeljenog na zadružnim vrijednostima (radne
skupine, konzorcij, strateške mreže i slično),
3. Razvoj suradnje temeljene na zadružnim vrijednostima i načelima,
4. Orijentacija prema socijalnoj ekonomiji (zajedno s udrugama i zakladama), u
cilju pronalaženja alternativnih ili suplementarnih rješenja sustavu tržišne
ekonomije,
5. Pojava zadruga sa socijalnim karakterom koje postaju integralnim dijelom
neprofitnog sektora.“ (Babić i Račić, 2011: 300).
2.2 Povijest zadruga
Zadruge su se mijenjale u organizacijskom smislu generacijski. Od početka
čovječanstva čovjek ima potrebu za međusobnim odnosima s drugim ljudima, tako da su
se, kako se društvo razvijalo, oblici suradnje među njegovim članovima povećavali.
Zadrugarstvo je očito konkretan fenomen modernosti, čije su se teorijske osnove pojavile
u 14. stoljeću (Tomašević et al., 2019), a praktični smisao usred Industrijske revolucije.
Razdoblje 1750. - 1850. postavilo je relevantan obrazac za zadružni pokret, budući da u
Engleskoj mnogi radnici nisu uvijek primali plaće u novcu, već u naturi, što je značilo da
su im davali proizvode loše kvalitete, netočnu težinu i precijenili ih (King i Ortmann,
2007). Ako su plaću primali u gotovini, bila je vrlo niska, što je prisiljavalo radnike da se
pokore trgovcima koji su im odobravanjem kredita zahtijevali veću vrijednost za robu
(Wilhoit, 2005).
To je bio razlog zašto su radnici mislili da udruživanjem snaga mogu postati
vlastiti dobavljači, što je stvorilo ideju potrošačkih zadruga. S druge strane, nezaposlenost
i ozbiljni radni uvjeti naveli su druge skupine radnika da se organiziraju u proizvodne i
radne zadruge, koje se danas nazivaju udruženi rad. “U zadružnoj demokraciji pojedinac
dolazi do spoznaje: bolje raditi za sebe - znači raditi i za dobrobit zadruge, a razvoj
zadruge pozitivno djeluje na svakog njezina člana te povećava njegovo blagostanje.
Točnije, najveća pokretačka snaga zadrugarstva je gospodarski interes: u zadrugu se ulazi
kako bi se unaprijedilo vlastito gospodarstvo, dobilo više i bolje nego što se pojedinačno
može postići. No, zadruga uvijek uklanja nerad i eksploataciju, jer uzeti se može samo
ako se proizvede i proda, ako se ulože sredstva.“ (Mataga, 2009:19).
10
Engleski utopijski socijalist Robert Owen (1771.-1858.) identificiran je kao prvi
prethodnik današnjeg zadrugarstva, budući da je pokušao poboljšati raspodjelu dobiti
među radnicima tvornice tekstila u New Lanarku (Škotska) i socijalizirati proizvodna
sredstva. Owen je pokušao pokazati da se suradnjom i solidarnošću odnosi između
radnika i poslodavaca mogu razvijati skladno, u ozračju međusobne suradnje i rješavati
situacije kada za radnike postoje neki problemi (Kanli, 2016).
Owena su slijedili Englez William King i Francuz Charles Fourier, koji su također
zagovarali stvaranje organizacija utemeljenih na radničkim udruženjima, uz neka važna
poboljšanja zadružnog sustava u nastajanju, u područjima poput demokratizacije,
udruživanja i prava na rad (Zuba-Ciszewska, 2016).
Fourier je predložio ekonomsko-socijalni sustav zasnovan na malim
poljoprivrednim zajednicama (falansterije) bez duha profita i orijentiran na stvaranje
radnih mjesta. King je, sa svoje strane, bio preteča prvih potrošačkih zadruga u kojima su
udruženi radnici nabavljali osnovne proizvode za osiguravanje egzistencije. Godine 1827.
u Brightonu osnovao je „Udrugu za kooperativno trgovanje“, koja je poslužila kao
nadahnuće pa je na kraju desetljeća postojalo oko 300 sličnih zadruga. Bitno je naglasiti
da je King osnovao prvi suradnički komunikacijski medij 1828. godine. Bio je to časopis
nazvan "Suradnik", a iako je imao kratak život, njegov je utjecaj bio vrlo velik (Zuba-
Ciszewska, 2016).
Iz 19. stoljeća potječe klasični primjer Rochdalea, tkalaca koji su 1844. godine
osnovali potrošačku zadrugu ("Rochdale Society of Equitable Pioneers") u Londonu u
Engleskoj. Ovo je prvo važno postignuće za zadružno organiziranje, kada je 28 radnika
osnovalo zadrugu inicijativom Charlesa Howartha. Konstituirani su doprinosom tkalaca,
od kojih je svaki dao sterlinšku funtu pa su s oskudnom baštinom od 28 funti osnovali 21.
prosinca 1844. godine prvu zadrugu (Altman, 2009; King i Ortmann, 2007).
Ovo je iskustvo iznjedrilo važne rezultate kao izvor motivacije za slične
inicijative, budući da je postavilo temelje trenutnog zadrugarstva: pravedna raspodjela
koristi, pristup obrazovanju, jednaka prava, jedan član jedan glas i nediskriminacija
prema dobi, spolu, profesiji. Zbog toga je Rochdale poznat kao kolijevka globalnog
zadrugarstva. Istodobno, druga iskustva proizlaze iz Francuske, Španjolske i nekoliko
europskih zemalja.
11
Od prvog službeno priznatog pojavljivanja zadružnog oblika organiziranja 1844.
godine, zadruge su povećale svoj ekonomski i socijalni utjecaj tijekom prošlog stoljeća,
legalizirajući zadružni oblik organizacije i njihov legitimitet kod nacionalnih vlada, uz
podršku skupštine Ujedinjenih naroda i Međunarodne organizacije rada od sredine 20.
stoljeća (Kanli, 2016).
U Njemačkoj su se kao prvi, još u 19. stoljeću, istakli Hermann Schulze Delitzch
i Friedrich Wilhelm Raiffeisen (King i Ortmann, 2007). Oni su uputili kritiku društvu u
kojoj su predložili da se rješenje socijalnih problema može postići suradnjom među
pojedincima i samopomoći.
Unutar Latinske Amerike pionirske zadruge rođene su u Meksiku i Argentini.
1873. godine Círculo Obrero de México osnovao je prvu. Šest godina kasnije, 1879.
godine, u Argentini je osnovana zadruga El Progres Agrario (Di Meglio et al, 2019).
U Latinskoj Americi povijest suradnje datira iz 18. stoljeća, kada su Isusovci
osnovali neke autohtone kolektivne oblike zajednice, usvajanjem mješovitih
poljoprivrednih sustava, kombiniranjem komunalnog zemljišta s parcelama pojedinaca.
Također su socijalizirali vlasništvo nad poljoprivrednim alatima i životinjama i
potrošačka roba distribuirana je pravedno. Problem je nastao kad su razvojni rezultati
postali toliko važni da su ih smatrali revolucionarnima, tako da su vladajuća klasa i vjerski
kler rastavljali isusovačke redove, njihovi članovi bili su zatvoreni, a autohtone zajednice
masakrirane (ibid).
„Filozofija zadrugarstva sastoji se od ideja i etike ali, dakako, i od osnovnih
vrijednosnih uputa (načela, standarda), koje se mogu primijeniti u djelovanju svake
zadružne strukture, bez obzira na tip ili vrstu pojedinih zadruga. Kada bi ostalo samo na
ideji ili etici, zadrugarstvo bi se teško moglo profilirati kao specifičan gospodarski i
poduzetnički sustav koji pokreće rast i razvoj. Zbog toga se zadrugarstvo prilagođavalo
općem društvenom razvoju, pronalazilo, mijenjalo i dopunjavalo određena načela, kako
bi se na njima mogla graditi jasnija poduzetnička organiziranost, kao i prepoznatljiva
demokratska struktura upravljanja i odlučivanja.“ (Mataga, 2009:19). Evolucijski proces
zadružnog pokreta predstavljao je skok od zadruga koje su se bavile zajedničkom
obradom zemlje do onih za kreditne, potrošačke i druge usluge, a zatim do istinskih
proizvodnih zadruga. Također su prošle evolucijski put od jednostavnih zadruga do viših
stupnjeva (federacije), a zatim do nacionalnih konfederacija i međunarodnih organizacija.
12
No, Božić (2020) zaključuje kako je i dalje prisutan nedostatak inovativnosti kada je u
pitanju rješavanje problema na koje u svom poslovanju nailaze zadruge te kako je to
nerijetko rezultiralo odustajanjem od proizvodnje na određeni vremenski period, a ne
traženjem alternativne solucije.
Globalizacija generira socijalno udaljavanje, ali razvoj lokalne ekonomske mreže
može održavati i društvenu koheziju (Cifrić, 2016). Cifrić dodaje da je „s procesom
modernizacije kao dugoročnim društvenim procesom, a osobito s industrijalizacijom,
nastaje početak kraja tradicionalnog društva i staroga sela, a s liberalnim kapitalizmom
stvoren je kontekst njegova kraja. Taj poredak ne želi nestanak, nego transformaciju sela,
da može biti što bolji konzument uvoznih roba i tehnologija. Tome osobito pridonosi
dominacija ekonomije nad socijalnim odnosima i kulturnim životom u ruralnom društvu“
(Cifrić, 2016: 18). Stvaranje zadružnih poduzeća velik je potencijal za lokalni razvoj i
predstavlja specifični poslovni model koji pokušava kombinirati ekonomsku učinkovitost
sa socijalnom racionalnošću. Oni favoriziraju lokalni razvoj jer su to organizacije koje
jesu posebno povezane s istim teritorijem svojih suradnika.
Zadrugarstvo kao oblik samoupravnog organiziranja temeljenog na jednakosti
suradnika i u njihovom demokratskom sudjelovanju, nalazi se trenutno u novim uvjetima
pogodnima za njegov razvoj, što za sobom povlači posljedice na lokalne sredine u kojima
se zadruge formiraju.
2.3 Tipologija zadruga
U zajednicama postoje dvije vrste organizacije: društvena organizacija i
proizvodna organizacija. Prva tip organizacija je najučestaliji i nalazi se u svim
populacijama diljem svijeta. Organiziraju se i uspostavljaju iz različitih razloga - vjerskih,
sportskih, kulturnih, političkih, socijalnih i za razvitak. Kada je riječ o zadrugama,
proizvođačke zadruge najčešći su tip organiziranja (Đurkin Badurina i Kljajić, 2018). Te
zadruge imaju za cilj osigurati što kvalitetnije uvjete poslovanja za svoje članove (na
primjer više otkupne cijene, bolje pregovaračke pozicije i uvjeti, smanjenje operativnih
troškova). Među zadrugama se prema djelatnosti razlikuju poljoprivredne, ribarske,
kreditne, stambene, potrošačke, graditeljske i obrtničke zadruge (ibid). One su ustrojene
s namjerom ostvarenja zajedničkih ciljeva i prema potrebama svojeg članstva.
Poseban oblik zadruga čine radničke zadruge, u kojima se briše razlika između
vlasnika i djelatnika kao odvojih dionika. U klasifikaciji zadruga bitno je spomenuti i
13
socijalne zadruge. Njihov je cilj doprinijeti rješavanju problema diskriminiranih
društvenih skupina, uključivanju na tržište rada i prilagođavanju ekonomskim i
društvenim promjenama kroz promicanje zajedničkog interesa (ibid).
Proizvođačke zadruge imaju vlastitu autonomiju i nude niz mogućnosti za
sudjelovanje malih proizvođača, posebice u ruralnim područjima. Uz priliku za
sudjelovanje, proizvođači se mogu razvijati i privlače institucionalnu podršku radeći na
programima i projektima koji utječu na promicanje vlastitog razvoja. Kroz rad zadruge
može se povećati produktivnost, u korist zajednice, te poticati integracija u razvojni
proces regije ili države.
Proučavanje proizvodne organizacije važno je, jer ako zajednice nastoje poboljšati
svoj životni standard, produktivna organizacija može biti temelj njegovog cjelovitog i
lokalnog gospodarskog razvoja. Iako je u Republici Hrvatskoj razvoj zadruga još uvijek
dosta slab, očekuje se da će ojačati. To je temeljni razlog zašto bi trebalo produbiti
proučavanje ovakvog tipa društvene organizacije.
Babić i Račić (2011) zadruge prema poslovnim aktivnostima dijele u dvije osnovne
skupine:
1. Otvorene zadruge – uključuju potrošačke zadruge, ne-specijalizirane zadružne
banke, stambene zadruge i uslužne zadruge, čije je osnovno obilježje da svaki
potrošač može postati član;
2. Zatvorene zadruge – uključuju obrtničke zadruge, maloprodajne zadruge,
zadruge malih i srednjih poduzetnika, specijalizirane zadružne banke, čije je
ključno obilježje da članovi mogu biti samo pojedinci određene profesije.
S druge strane, unutar različitih oblika klasifikacije zadruga, uobičajeno je
razlikovanje i s obzirom na djelatnost kojom se bave i koju izvode. Među njima se mogu
spomenuti sljedeće: „udruženi rad ili zadružna proizvodnja, potrošačke i korisničke
zadruge, farmaceutske, agrarne, štedne i kreditne, uslužne, stambene, prijevozničke,
turističke, obrazovne, školske, trgovinske, robne i ostale.“ (Babić i Račić, 2011: 290;
King i Ortmann, 2007: 43).
Stambenim je zadrugama cilj omogućiti članovima pristup tržišnoj promociji i
marketingu stanova radi postizanja pristupačnijih cijena. Poljoprivredno-prehrambene
zadruge, posvećene su prije svega komercijalizaciji poljoprivrednih i stočarskih
14
proizvoda. U zadrugama za iskorištavanje zemljišta u zajednici, također u primarnom
sektoru, dijele se proizvodni resursi i partneri rade zajedno. Uslužne zadruge osnovane su
za pružanje svih vrsta usluga partnerima. Zadruge prijevoznika, koje se osnivaju u sektoru
cestovnog prijevoza, služe za grupiranje različitih tvrtki, fizičkih ili pravnih osoba, kako
bi se postigle veće koristi i bolje usluge u njihovoj djelatnosti. Osiguravajućim zadrugama
je svrha pružanje usluga osiguranja članovima. Zdravstvene zadruge svoju djelatnost
provode u zdravstvenom području. Nastavne zadruge osnivaju se za razvoj nastavnih
aktivnosti. Kreditne zadruge, osnovane su kako bi udovoljile financijskim potrebama
svojih članova i također trećih strana.
2.3.1 Poljoprivredne zadruge
Mataga konstatira da poljoprivredne zadruge predstavljaju „djelotvornu alternativu u
zaštiti seljaka u kapitalističkom okružju“ (2005: 18). „Brojne su poljoprivredne zadruge
bile kroz povijest uključene u tri ključna područja poslovanja:
1. Kupovina i prodaja poljoprivrednih sirovina i opreme,
2. Kupovina, skladištenje i prodaja poljoprivrednih dobara,
3. Prijevozničke usluge.“ (King i Ortmann, 2007: 46).
Poljoprivreda u budućnosti zahtijeva smanjenje troškova koji se generiraju u svim
procesima i to je moguće putem poljoprivrednih zadruga. Osnivanjem poljoprivrednih
zadruga postižu se bolje cijene u opskrbi i prije svega postoji prilika iskorištavanja
blagodati lanca vrijednosti prehrambenih poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivredni
proizvođači mogu smanjiti svoje troškove i imati bolji ulazak na tržište, u kupnji sirovina,
mogu dijeliti tehničku i profesionalnu pomoć, pokreće se zajednička proizvodnja,
povećanje volumena i poboljšanje cijene. Poljoprivredne zadruge obično su idealna
organizacija za male proizvođače, jer im pružaju prednosti u pogledu tehničke i
financijske pomoći i komercijalizacije njihovih proizvoda. Poljoprivredne zadruge
okupljaju interese proizvođača i poboljšavaju njihov položaj u pregovaranju, povećavaju
konkurentnost, koncentriraju ponudu i olakšavaju uvjete komercijalnog pristupa
globalnom tržištu.
King i Ortmann klasificiraju poljoprivredne zadruge u tri široke kategorije:
15
1. „Poljoprivredne tržišne zadruge – pregovaraju bolje cijene, upravljaju
proizvodnim i prodajnim procesima,
2. Poljoprivredne zadruge za pružanje resursa – nabavljaju i distribuiraju sirovine
kao što su sjeme, gnojivo, prehrana, kemikalije, poljoprivredna prema.
3. Poljoprivredne uslužne zadruge – pružaju usluge kao što su prijevoz, skladištenje,
sušenje, osiguranje, kreditiranje.“ (2007: 43).
Među ciljeve poljoprivrednih zadruga mogu se ubrojiti:
a) „Poboljšanje doprinosa od korištenja zemljišta - stvaranjem kanala nabave
poljoprivrednog repromaterijala te kanala distribucije, proizvođač zbog
povoljnih uvjeta i bolje ugovorenih cijena može ostvariti znatno veći prinos
od zemljišta čak i bez povećavanja proizvodnje;
b) Širenje poljoprivrednih tehnika i znanja - poljoprivrednici postaju učinkovitiji
jer stječu nova znanja o proizvodnom procesu, a zajednički napor olakšava
radove poput navodnjavanja, pristupa, skladištenja i distribucije;
c) Kreditiranje - troškovi kredita smanjuju se zajedničkim upravljanjem
kreditima i boljom distribucijom sredstava;
d) Smanjenje troškova - smanjenje troškova postiže se zajedničkim
marketinškim uslugama i zajedničkom nabavom repromaterijala.“ (Bareilleet
al.,2016: 4-5).
Proizvođači u poljoprivrednim zadrugama imaju strateški položaj u poljoprivredno-
prehrambenom lancu jer djeluju istodobno kao dobavljači i kupci u različitim fazama i
kao most između proizvodnje, industrijalizacije i marketinga.
Općenito, oni doprinose povećanju poljoprivredne produktivnosti, jer mogu
kontrolirati kvalitetu proizvoda, pružiti odgovarajuće podatke, savjetovati proizvođače,
dopustiti korištenje skupih objekata ili strojeva. Sudjelovanje u poljoprivrednim
zadrugama daje bolje prilike i onim poljoprivrednim proizvođačima koji imaju manje
resursa ili su u nepovoljnijem području, ali koji zadovoljavaju uvjete i u skladu su s
minimalnim uvjetima koje uspostavljaju poljoprivredne zadruge i unutar su njihovog
odgovarajućeg područja djelovanja.
16
2.4 Zadruge u Europskoj uniji
Kada se potpisivao Rimski ugovor 1957., kojim se uspostavlja Europska
ekonomska zajednica, ugovor je već sadržavao glavne okvirne odredbe na kojima se
temelji Zajednička poljoprivredna politika (ZPP). Kako bi se poboljšali rezultati
poljoprivrednog rada, na razini Europske unije poticalo se udruživanje u zadruge kako bi
se postigla veća produktivnost i povećala zaposlenost.
Europska komisija želi stvoriti povoljno financijsko, administrativno i pravno
okruženje za zadruge kako bi mogle raditi ravnopravno s drugim vrstama poduzeća u
istom sektoru. Inicijativa za socijalno poslovanje, pokrenuta 2011. godine, identificirala
je akcije kako bi se stvorila stvarna promjena i poboljšala situacija na terenu za društvena
poduzeća.
Prema mrežnim stranicama Europske komisije1 diljem Europske unije danas
postoji 250 000 zadruga te su 163 milijuna građana unije vlasnici, što čini jednu trećinu
stanovništva Europske unije. Zadruge u Europskoj uniji zapošljavaju 5.4 milijuna ljudi.
Zadruge čine tržišni udio u pojedinim industrijama na razini Europske unije:
1. Poljoprivreda – 83% u Nizozemskoj, 79% u Finskoj, 55% u Italiji i 50% u
Francuskoj;
2. Šumarstvo – 60% u Švedskoj i 31% u Finskoj;
3. Bankarstvo – 50% u Francuskoj, 37% na Cipru, 35% u Finskoj, 31% u Austriji i
21% u Njemačkoj;
4. Maloprodaja – 36% u Finskoj i 20% u Švedskoj;
5. Farmaceutika i zdravstvena skrb – 21% u Španjolskoj i 18% u Belgiji.
U Komunikaciji Europske komisije o promociji zadružnih društava u Europi ističu se
tri ključna elementa:
a) Promidžba veće uporabe zadruga u Europi poboljšanjem vidljivosti, obilježja i
razumijevanja sektora;
b) Daljnje jačanje zakonodavstva o zadrugama u Europi;
c) Održavanje i unaprjeđenje uloge zadruga i doprinosa ciljevima zajednice.
1Cooperatives - https://ec.europa.eu/growth/sectors/social-economy/cooperatives_en [pristup 18.9.2020.]
17
Europsko zadružno društvo (SCE) neobvezujući je pravni oblik zadruge. Cilj je
takvog udruživanja olakšati prekogranične i transnacionalne aktivnosti zadruge. Svi
članovi SCE-a ne mogu imati sjedište u jednoj zemlji, tj. u SCE se ujedinjuju članovi iz
više zemalja EU.
2.5 Socijalna ekonomija i zadruge u Italiji
Prva zadruga u Italiji osnovana je 1854. u Torinu, kao dio vala liberalnog
reformizma. Kako je pokret rastao, podijelio se na dva ogranka: socijalistički ogranak
koji je bio jači na sjeveru i više je bio usredotočen na radničke i potrošačke zadruge, i
katolički ogranak koji je bio jači na jugu i više usredotočen na poljoprivredne i financijske
zadruge (Borzaga, 2020).
Nakon Drugog svjetskog rata, zadruge su postupno rasle usporedo s ekonomskim
procvatom koji je trajao do 1970-ih. Međutim, kako je ostatak gospodarstva počeo
usporavati, zadruge su nastavile rasti. Udio zaposlenosti u zadrugama više se nego
utrostručio od 1970-ih, dostigavši oko 7% u 2018. Pokazalo se da je model, ponekad
označen kao staromodan i pogodan uglavnom za poljoprivredu, superioran u prilagodbi
modernom gospodarstvu.
Osamdesetih godina 20. stoljeća u Italiji su se pojavile dvije nove vrste zadruga;
one koje su pružale socijalne, zdravstvene i obrazovne usluge i one koje su stvarale radna
mjesta za ljude u nepovoljnom položaju, takozvane socijalne zadruge za radnu
integraciju. Ove dvije vrste takozvanih „socijalnih zadruga“ dobile su pravni okvir 1991
(ibid: 16-17). Naredno desetljeće pokrenulo je procvat ovog sektora, s peterostrukim
povećanjem broja zaposlenih u socijalnim zadrugama, dostigavši 2001. godine 149 000
ljudi. Italija tada ima preko 25 000 zadruga u radničkom vlasništvu, više nego bilo koja
druga zemlja na svijetu. Godine 2009., prema podacima koje koriste Babić i Račić (2011),
u Italiji je bilo registrirano preko 41 552 zadruge, koje su brojile 13 milijuna članova i
1,15 milijuna zaposlenih.
2.6 Socijalna ekonomija i zadruge u Austriji
Austrijski zadružni pokret započeo je u devetnaestom stoljeću. Fenomen
društvenih poduzeća potican je jačanjem razvoja države blagostanja i društvenih pokreta
(Anastasiadis et al., 2018). Oko 1850. godine osnovana je prva takozvana
18
„Aushilfskasse“ (preliminarna verzija zadružne banke); nadalje, pojavile su se prve
potrošačke zadruge. Prva građevinska zadruga datira iz 1869. godine. Prije donošenja
austrijskog zakona o zadrugama 1873. godine, zadruge su osnovane prema Zakonu o
udruživanju iz 1852. (Vereinspatent). Osnivanje zadružnih udruga bio je važan korak na
putu prema zakonu o zadrugama.
Uz Njemačku, Austrija je bila jedna od prvih država koje su uvele sustave
socijalne zaštite prema Bismarckovom modelu. Tijekom stvaranja države blagostanja,
zadruge kojima su upravljale zajednice bavile su se većinom karitativnim radom, dok su
zadruge koje su osnivale vlasti bile koncentrirane na samopomoć i podršku u novim
okvirima politika tržišta rada i socijalne zaštite (ibid). Oba tipa zadruga igrali su važnu
ulogu u pružanju javnih usluga, posebice u području obrazovanja i stanovanja te socijalne
i zdravstvene zaštite.
Danas, prema procjenama Europske komisije, u Austriji je aktivno oko 1500
društvenih poduzeća, u kojima je oko 120 zadruga.
2.7 Socijalna ekonomija i zadruge u Francuskoj
U Francuskoj se ideje o suradnji mogu pratiti do udruživanja Charlesa Fouriera,
ali prije stoljeća nije bilo puno praktičnih eksperimenata. Državnu zadružnu proizvodnju
zagovarao je republikanski socijalist Louis Blanc, prije i za vrijeme revolucije 1848.
godine, ali stvarni rast uslijedio je mnogo kasnije. Rochdaleov model potrošačke suradnje
oduševljeno je podržao politički ekonomist Charles Gide, a nacionalna organizacija
osnovana je 1885. godine kako bi koordinirala aktivnosti rastućeg pokreta; do 1906. bilo
je više od dvije tisuće zadruga, premda su one uglavnom bile znatno manje od njihovih
britanskih kolega. Francuska je bila pionir razvoja socijalne ekonomije i društvenih
poduzeća (Pertella i Richez-Battesti, 2020).
Još jednom je tijekom ove faze bila evidentna buržoaska podrška, jer su mnogi
intelektualci vidjeli da suradnja predstavlja „treći put“ između klasične političke
ekonomije i socijalizma, a također je bila usko povezana s utjecajnom teorijom
solidarnosti, koja je isticala važnost klasnog mirenja i mirne promjene.
Godine 2014. Francuska je usvojila zakonodavni okvir koji je regulirao rad
društvenih poduzeća. Pored udruga, zadruga, zajedničkih društava i zaklada, Francuska
je proširila definiciju društvenih poduzeća i na sva komercijalna poduzeća, čije su
19
aktivnosti usmjerene prema postizanju društvene korisnosti. Podaci iz 2014. godine
pokazuju da je u Francuskoj tada bilo oko 223 000 društvenih poduzeća, među kojima 27
000 zadruga (Pertella i Richez-Battesti, 2020).
2.8 Razvoj zadruga u Republici Hrvatskoj
Prve zadruge koje su se osnivale nastale su kao odgovor na pojačano
osiromašivanje seljaka u poljoprivrednom sustavu koji je bio plod stoljeća feudalizacije
hrvatskog sela i podjele posjeda (Mataga, 2005). U takvim teškim okolnostima seljaci
pokušavaju preživjeti i osigurati opstanak, a u nedostatku organiziranih politika i
državnog pristupa upravljanju ovim problemom, javljaju se ideje samoorganiziranja i
osnivanja zadruga kako bi se zaštitili interesi seljaka.
Mataga uočava da se osnivanje pojedinih vrsta zadruga u Hrvatskoj, a koje je
pratilo određene svjetske trendove u to vrijeme, događalo kao odgovor na svaki
pojedinačni problem s kojima su se ljudi suočavali. Primjerice, štedno-kreditne zadruge
osnivale su se kada banke nisu željele kreditirati pojedince, najčešće seljake
poljoprivrednike, nabavno-prodajne zadruge javile su se kao reakcija na trgovine koje su
ostvarivale visoke profite, a na štetu seljaka. Proizvodne i prerađivačke zadruge javile su
se zbog stalnog ucjenjivanja seljaka niskim cijenama agrarnih sirovina (2005).
2.9 Zadruge i zadružni pokreti do 1. svjetskog rata
Nakon ukidanja feudalizma i dalje ostaje kriza posjedovnih odnosa (ibid). Seljaci
u novoj slobodi jako brzo gube posjede zbog snažnog osiromašivanja, dok veleposjednici
teško usvajaju principe ekonomskog poslovanja. Seljačke porodične zadruge raspadaju
se u novim uvjetima kapitalizma, krajem 19. stoljeća osnivaju se zadružne banke i
vjerovničke zadruge. U vremenu prvih izbornih zakona s kraja 19. stoljeća, dano je pravo
glasa samo pojedincima koji su plaćali 50 ili više forinta poreza na nepokretnu imovinu,
a posredno pravo glasa imale su osobe koje su plaćale 5 forinta (ibid).
Prva zadruga osnovana na hrvatskom tlu bila je Blagajna uzajamne vjeresije, koja
je osnovana 1864. u Korčuli. Ta štedno-kreditna zadruga bavila se i nabavom sjemena,
mineralnih gnojiva i ostalih materijala za poljoprivredna seljačka gospodarstva. U
tadašnjoj Korčuli nije bilo kreditnih institucija i lihvarstvo je bilo široko rasprostranjeno.
Težacima je trebao način kako nabavljati osnovni materijal za rad te kako više i povoljnije
20
proizvoditi za tržište. Ona je imala u početku 90 članova, da bi do kraja prvog desetljeća
20. stoljeća brojila 1620 članova (ibid). Jačanje zadružnih ideja diljem Europe odrazilo
se i na Hrvatsku tog vremena te je dalo priliku boljem i bržem razvoju poljoprivrede i
sela.
U posljednje se vrijeme uvriježena tvrdnja o spomenutoj korčulanskoj zadruzi kao
prvoj hrvatskoj zadruzi dovodi u pitanje. Primjerice, Hrvatski poljoprivredni zadružni
savez2 navodi: „Prva zadruga na hrvatskom tlu osnovana je 1862. godine u Pitomači, kao
obrtnička zadruga, pod nazivom “Pitomačka zanatnička zadružnica”. Ova zadruga nije
prekidala svoju djelatnost te i sada djeluje pod nazivom „Prva obrtna štedno-kreditna
zadruga”.“ Prema istom izvoru, ranije spomenuta korčulanska štedno-kreditna zadruga
bila bi najstarija na dalmatinskom području.
Mataga na temelju raznih arhiva istražuje brojčano stanje zadruga u Hrvatskoj do
kraja 1. svjetskog rata i utvrđuje da je u Dalmaciji bilo najviše osnovanih zadruga, gdje
su se počele osnivati i prije nego u drugim dijelovima Hrvatske.
2.10 Zadruge između dvaju svjetskih ratova
Između dva svjetska rata broj zadruga je bio u kontinuitetu. Zadruge na području
Hrvatske organiziraju se u tri velika zadružna saveza –„Središnji savez hrvatskih
seljačkih zadruga u Zagrebu, Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo i Zadružni savez
Dalmacije.“ (Mataga, 2005: 28).
Zbog snažne agrarne krize dolazi do pogoršanja ekonomskog stanja sela i zadruga.
To je rezultiralo pojačanim zaduživanjem i prodajom zemlje. Krajem tridesetih godina, u
Hrvatskoj je bilo gotovo 1 500 poljoprivrednih zadruga s 300 000 članova.
2.11 Zadruge između Drugog svjetskog rata i 1990. godine
Promjena političkog režima nakon kraja Drugog svjetskog rata odrazila se i na
okvire upravljanja gospodarstvom i cjelokupnim društvenim razvojem. Problemi
2Hrvatski poljoprivredni zadružni savez - http://www.hzs.hr/o_zadruzi.htm[pristup 16. siječnja 2021.]
21
poljoprivrednika i seljaka rješavani su prema boljševičkoj ideji marksizma, po uzoru na
modele Sovjetskog saveza (ibid).
Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. godine oduzeto je zemljište
gospodarstvenicima ukoliko je ono površinom prelazilo 45 hektara poljoprivrednog ili 35
hektara obradivog zemljišta. U tim iznosima definiran je zemljišni maksimum seljačkih
gospodarstava. Uspostavljen je socijalistički model akumulacije, u kojem su seljačka
gospodarstva bila primorana isporučivati određene količine proizvoda po cijenama koje
su bile određene na razini države, a koje su bile značajno niže od cijena koje su bile tržišno
utemeljene. Uspostavljene su seljačke radne zadruge, u koje je seljak morao ulaziti bez
vlastite volje i interesa. Na taj način provodila se kolektivizacija poljoprivrede (ibid).
Taj proces trajao je do 1953. godine, ali je ostavio trajan trag u svijesti sela i
seljaka. U zadrugarstvu u socijalističkom sustavu došlo je do potpunog preokreta
vrijednosnog sustava. Zadruga je tada u svijetu bila temeljena na privatnom vlasništvu,
slobodnom udruživanju i demokratskoj kontroli te pravednoj raspodjeli, dok je u
socijalističkom modelu zadruga postala državna institucija u kojoj više ne postoji privatno
vlasništvo ili zadružna načela. Nakon 1953. godine dodatno se smanjuje zemljišni
maksimum na 10 hektara, a sva zemlja iznad maksimuma se oduzima i prisilno
nacionalizira. Nastupa razdoblje socijalističke kooperacije, koji je dao dobre rezultate u
području poljoprivrede.
Zbog straha od jačanja zadruga uslijed široke industrijalizacije, opsežnim
zakonskim okvirom postepeno se ukidaju zadruge i pripajaju se državnim sustavima.
1958. godine donesen je Zakon o udruživanju u privredi, a 1962. Zakon o osnivanju
jedinstvenih privrednih komora. Njima prestaju djelovati zadružni i poslovni savezi, a
zadružne ekonomije pripajaju se poljoprivrednim državnim dobrima. Zakonom o
bankarstvu i kreditnom sustavu iz 1961. godine ukinut je i zadružni štedno-kreditni i
bankarski sustav (Mataga, 2005).
Matijašević (2005) navodi da je šezdesetih godina duh gospodarskih promjena
utjecao i na zadruge, koje su naglasak stavile na povezivanje društvenog i privatnog
vlasništva, odnosno pretvaranje privatnog vlasništva u društveno. 1965. godine
Osnovnim zakonom o poljoprivrednim zadrugama propisano je da se poljoprivredne
zadruge može organizirati s ciljem suradnje seljaka i povezivanja s radnim
22
organizacijama poljoprivrede, prehrambene industrije i šumarstva, a sve kako bi se
dodatno razvili socijalistički društveni odnosi na selu (2005: 159).
Zakonom o udruživanju poljoprivrednika iscrpno je normirano osnivanje i rad
zadruge u vremenu kada na razini države jača model udruženog rada. Matijašević ističe
da je u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske iz 1974. godine bilo čak sedam članak
koji su se izravno odnosili na poljoprivrednike i zadrugarstvo.
Novi oblik zadružnog organiziranja poljoprivrednika počinje zakonskim
novostima iz 1973. godine. Uspostavljaju se modeli organizacija udruženog rada koji su
okupljali seljake i organizacije društvenog sektora koje su upravljale društvenom
imovinom. Savezni zakoni (Zakon o udruženom radu iz 1976. i Zakon o udruživanju
poljoprivrednika iz 1978.) izjednačili su zadruge s drugim oblicima udruživanja. To je
značilo da se sva privatna sredstva i rad udružuju kako bi prevladalo društveno vlasništvo
kroz socijalističku kooperaciju.
Matijašević smatra da je početak sedamdesetih godina razdoblje „najvećeg
osipanja poljoprivrednih zadruga“ (2005: 160). Ipak, dodaje da je krajem sedamdesetih i
početkom osamdesetih došlo do oživljavanja zadrugarstva, koje su sve više gubile
karakteristiku zajedničkog vlasništva.
2.12 Zadruge od osamostaljenja Hrvatske do danas
Osamostaljenje Hrvatske donijelo je i cjelovite promjene u svim
socioekonomskim odnosima u državi. Društvu su se vratile temeljne vrijednosti privatnog
vlasništva te poduzetničkih i tržišnih sloboda, kao i demokratskih standarda. U novom
društvenom poretku zadruge zaostaju kao podsjetnik nekih starih mračnih vremena i
života u neslobodnom režimu. Kao takvo, „zadrugarstvo ostaje na margini društvenih
zbivanja.“ (ibid: 34). Zakonskim izmjenama uvodi se ponovno stanje pravne praznine i
neizvjesnosti, a Uredba o Hrvatskoj gospodarskoj komori iz 1991. godine u potpunosti je
izostavila zadružne saveze kao oblike udruživanja. Nedostatak interesa za zadružno
udruživanje rezultat je „negativne slike koju je proizvela njihova zloporaba tijekom
socijalističkom režima.“ (Vidović, 2019: 16). Mataga naglašava kako je agrarni sektor,
prije osnutka Republike Hrvatske, bio poprilično razvijen i tehnološki, organizacijski i
kadrovski te da je upravo na osnovama slobodnog poduzetništva, tržišta i privatnog
23
vlasništva trebalo graditi budući razvoj, a ne u potpunosti uništiti taj sustav do temelja
njegovom promjenom. (Mataga:2009). „Umjesto nove agrarne strategije, nove političke
elite lansiraju parolu kako su poljoprivredno- industrijski kombinati mastodonti koje valja
uništiti, a da su zadruge preživjele institucije komunističkog sustava koje se ne smiju
podržavati. Inaugurira se projekt pretvorbe, kojim se društveno vlasništvo pretvara u
državno, a pristup privatizaciji otvara se na osnovi političke podobnosti, a ne ekonomske
efikasnosti. Nova upravljačka i vlasnička struktura u prehrambenoj industriji i trgovini,
nakon pretvorbe, uglavnom prekida ugovorenu proizvodnju sa seljacima, a istovremeno
povećava uvoz gotovo svih poljoprivrednih proizvoda: mesa, mlijeka, voća, povrća i dr.
Seljačka gospodarstva ostaju tako na margini društvenih interesa. Bitka za imovinu
postaje presudan motiv novih centara moći na svim razinama. Takva se politika ubrzano
prenosi i u zakonodavnu sferu. Istodobno sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća,
koji je donesen u travnju 1991. godine, Hrvatski sabor donosi i Zakon o prestanku važenja
Zakona o udruživanju poljoprivrednika. Taj je zakon uređivao odnose u zadrugama i
zadružnim savezima, pa su zadruge i savezi dospjeli u stanje pravne praznine i
neizvjesnosti.“(Mataga, 2009:185).
2011. godine dogodile su se značajne zakonske izmjene Zakonom o zadrugama,
kojim su uvedene socijalne zadruge, kao i druge vrste, a priznat im je status neprofitnih
organizacija (Vidović, 2019).
Prema podacima Ministarstva uprave i Registra zadruga i zadružnih udruženja iz
2016. godine, koje koristi Vidović (2019), u Hrvatskoj djeluje 1 179 zadruga, od kojih je
25 socijalnih zadruga, koje ne broje i braniteljske zadruge i kojih je 35 prema podacima
iz veljače 2019. godine. Vidović navodi da socijalne zadruge broje 1 690 članova i da
imaju 32 zaposlenika.
2.13 Zakon o zadrugama
Najnoviji zakon koji regulira zadruge je Zakon o zadrugama (NN 98/19) koji je
na snazi od 1. siječnja 2020. godine. On u članku 1. definira pojam zadruge:
„Zadruga je dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju
njezini članovi, a svojim radim i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na
temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje
24
pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge
potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana“.
Članak 5. Zakona o zadrugama ističe da „država, lokalna, područna (regionalna)
samouprava potiču razvoj zadrugarstva mjerama ekonomske i socijalne politike te drugim
mjerama unapređenja razvoja zadruga i zadružnog sustava“.
Prema odredbama Zakona, minimalno je potrebno sedam članova da bi se
osnovala zadruga, a mogu je osnovati poslovno sposobne fizičke i pravne osobe. Članom
zadruge može biti samo osoba koja neposredno sudjeluje u radu zadruge, ili koja putem
zadruge posluje, ili koristi njezine usluge. Zakon propisuje i organizacijski sustav
zadruge, a tijela zadruge su skupština, nadzorni odbor i upravitelj.
Skupštinu zadruge čine svi njezini članovi, a dužnosti su prema članku 19. sljedeće:
1. Donosi pravila zadruge,
2. Donosi druge opće akte, osim akata iz područja radnih odnosa,
3. Bira i opoziva: predsjednika skupštine, članove nadzornog odbora, upravitelja i
druga tijela određena pravilima zadruge,
4. Donosi poslovni plan i financijski plan zadruge,
5. Usvaja godišnja financijska izvješća i izvješća o poslovanju, izvješća o radu
nadzornog odbora, upravitelja i drugih tijela,
6. Odlučuje o raspodjeli dobiti, odnosno višu prihoda i pokriću gubitka, odnosno
manjka,
7. Odlučuje o raspolaganju imovinom za koju je pravilima zadruge utvrđeno da je
potrebna odluka skupštine,
8. Odlučuje o zaštiti prava članova,
9. Odlučuje o svim statusnim promjena i prestanku zadruge,
10. Odlučuje o drugim pitanjima.
Nadzorni odbor ima najmanje tri člana, a broj članova uvijek mora biti neparan.
Članovi se biraju na mandat od četiri godine. Zadaće nadzornog odbora, prema članu 24.
su:
1. Nadzor nad zakonitošću vođenja poslova zadruge,
2. Rasprava o godišnjim financijskim izvješćima i izvješćima o radu zadruge,
3. Mišljenje o raspodjeli dobiti, odnosno viška prihoda,
25
4. Izvješćivati o svom radu i rezultatima nadzora.
Upravitelj zadruge je fizička osoba koja obavlja poslove upravljanja, a bira se na
mandat od 5 godina. Upravitelj predstavlja i zastupa zadrugu, vodi poslove zadruge,
donosi opće i pojedinačne akte kojima se reguliraju prava i obveze radnika te obavlja
druge poslove određene Zakonom.
Zakon o zadrugama propisuje da zadruge mogu osnivati i udruživati se u teritorijalne,
strukovne i specijalizirane zadružne saveze radi promicanja zadrugarstva i zajedničkih
interesa.
U glavi IX., Zakon utvrđuje vrste zadruga koje imaju određene posebnosti:
a) Poljoprivredne – zadruga koja kao glavnu djelatnost obavlja djelatnost
bilinogojstva, stočarstva, šumarstva ili lovstva ili s njima povezane uslužne
djelatnosti.
b) Radničke–zadruga u kojoj najmanje 2/3 njezinih članova imaju sklopljen ugovor
o radu sa zadrugom.
c) Ribarske–osnova djelatnost je ribarstvo, a djelatnost njezinih članova je ulov,
uzgoj, prerada proizvoda ribarstva, uključujući i njihov plasman na tržište.
d) Stambene – osnovana radi zadovoljenja stambenih potreba svojih članova.
e) Graditeljske – obavlja djelatnost građenja.
f) Socijalne – obavlja djelatnosti kojima se pruža pomoć u zadovoljenju osnovnih
životnih potreba socijalno ugroženim, nemoćnim i drugim fizičkim osobama, koje
one same ili uz pomoć članova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih
osobnih, gospodarskih, socijalnih i drugih okolnosti.
g) Potrošačke –osnovana radi zajedničke kupnje, odnosno nabave roba ili usluga.
h) Obrtničke – najmanje polovina članova obavlja djelatnosti sukladno Zakonu o
obrtu.
i) Sekundarne – zadruga koju osnivaju dvije ili više zadruga radi zajedničkog
nastupa na tržištu, povećanja konkurentnosti i ostvarenja drugih zajedničkih
ciljeva.
Zanimljivo je da upravo regulatorni okvir, u nalazima Žažarovog istraživanja iz 2020.,
stvara probleme zadrugarima koji su sudjelovali u tom istraživanju. „Kao iznimno velika
poteškoća navodi se neadekvatan regulatorni okvir koji, prema mišljenju aktera
26
uključenih u istraživanje, nije dostatno jasan te je podložan učestalim promjenama. Tako
regulatorna ljuštura umjesto da reprezentira jasan orijentir za djelovanje zadruga u pravilu
implicira konfuziju, posebice za zadrugare koji su na taj način primorani neprekidno
osluškivati i adaptirati se na učestalo mijenjanje pravila igre. Isto tako, sugovornici
naglašavaju da zadruge u stvari niti nisu prepoznate kao zaseban organizacijski oblik nego
se u osnovici tretiraju kao i svi drugi poslovni subjekti“ (Žažar, 2020:373). Shodno tome
ispitanici navedenog istraživanja osvrnuli su se i na probleme s birokracijom. „Pojedini
zadrugari upozoravaju i na kompliciranu birokraciju, odnosno složenu papirologiju
vezanu uz poljoprivrednu djelatnost, posebno u situacijama kada se aplicira na natječaje
u kojoj se poljodjelci teško snalaze, što se osobito odnosi na slabije obrazovane osobe,
nerijetko starije životne dobi“ (ibid: 375).
2.14 Važnost zadrugarstva za pojedinca
Članom zadruge može biti svaki pojedinac koji je marljiv, pošten i dovoljno voljan
da svojim radom unaprijedi svoje gospodarstvo pošto u zadruzi ne vrijedi više onaj tko je
bogatiji već onaj tko je radišniji i pošteniji (Mataga, 2009). „Zadrugarstvo radi na načelu
samopomoći, samoodgovornosti i samouprave. Samopomoć diže svijest o snazi i
vrijednosti svakog i najslabijeg pojedinca, samoodgovornost ga potiče na zdušan, otvoren
i značajan život i rad, samouprava ga pripravlja za savjesno i vješto vršenje njegovih
prava i dužnosti u ljudskom društvu. Ova načela jačaju u ljudima pouzdanje i sposobnost
za život, bude u njima dostojanstvo. Zadrugarstvo je put i sredstvo za ostvarenje bogatijeg
i pravednijeg društva“ (Mataga, 2009:19). Sve navedeno je posebno važno za
uključivanje kako seljaka kao stanovnika ruralnih, gospodarski manje razvijenih sredina,
tako i pripadnika marginaliziranih društvenih skupina koji zbog svoje prošlosti, tjelesnih
nedostataka ili opće nerazvijenosti društva teže dolaze do zaposlenja, poput bivših
ovisnika, invalida i žena. Zadruge, pogotovo one socijalne i braniteljske, mogu pridonijeti
bržoj integraciji njenih članova na tržište rada i u društvo. „U tom procesu socijalnog
uključivanja, važna je i uloga socijalnog mentorstva koje se temelji na individualiziranom
pristupu u radu s korisnicima ove skupine. Zajedničke su osobine marginaliziranih
skupina relativno niska razina obrazovanja, samopouzdanja i motivacije, prisutni
zdravstveni problemi i nedostatak radnog iskustva. Slijedom toga, potrebno ih je
ohrabrivati i uključivati u programe obrazovanja odraslih s ciljem stjecanja potrebnih
27
znanja i vještina te jačati individualizirani pristup usluga mentora“ (Cvitanović,
2018:116).
Zeuli i Radel ističu kako kroz članstvo u zadruzi njeni članovi stječu razne
vještine. U interesu je i same zadruge da se razina educiranosti i vještina poveća jer na taj
način grade ljudski kapital. To uspijevaju postići putem educiranja njihovih članova van
osnovne djelatnosti njihove zadruge. To je ujedno i dužnost zadruge. Primjerice, određene
zadruge plaćaju svojim članovima razne edukacije i sudjelovanja na konferencijama ili
sami unutar zadruge organiziraju radionice i razna gostovanja stručnjaka. Na taj način
članovi zadruge razvijaju vještine vodstva, menadžmenta, komunikacija, timskog rada i
rješavanja određenih problema, koje mogu koristiti i izvan same zadruge (Zeuli i Radel,
2005).
28
3.METODA
Da bismo dobili što bolji uvid u cjelokupni odnos između zadruga na
području Splitsko- dalmatinske županije i lokalnih vlasti proveli smo kvalitativno
istraživanje putem studije slučaja.
U vremenskom razdoblju od 26.08.2019. do 20.08.2020. godine proveli smo
sveukupno 18 intervjua: dvanaest s predstavnicima radno aktivnih zadruga te preostalih
šest s predstavnicima tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave s područja Splitsko-
dalmatinske županije. Zadruge koje su uključene u istraživanje bave se različitim
djelatnostima. Na području Republike Hrvatske i Splitsko-dalmatinske županije najveći
broj zadruga poljoprivrednog je tipa, i takav je slučaj i u našem istraživanju. Intervjuirali
smo osam poljoprivrednih zadruga (od kojih su četiri braniteljsko-poljoprivredne), jednu
ribarsku zadrugu, jednu braniteljsku zadrugu, jednu zadrugu koja se bavi uslužnim
djelatnostima te jednu socijalnu zadrugu. Broj članova tih zadruga varira od onog
minimalnog, propisanog zakonom, od 7 članova, do otprilike 100 članova. Najstarija
zadruga postoji još od 1900. godine dok je najmlađa zadruga osnovana 2013. godine.
Četiri su zadruge nastale u vremenskom razdoblju od 1900. do 1948. godine; dakle prije
nastanka Republike Hrvatske dok je preostalih osam zadruga nastalo u vremenu
postojanja Republike Hrvatske, preciznije u vremenskom razdoblju od 2004. do 2013.
godine. Pet zadruga nalazi se na području grada Splita, a preostalih sedam je iz drugih
mjesta s područja Splitsko-dalmatinske županije.
Uz dvanaest intervjua sa zadrugama proveli smo i šest intervjua s
predstavnicima lokalnih vlasti na području Splitsko-dalmatinske županije. Radi se o
predstavnicima Zadružnog saveza Dalmacije, Županije splitsko-dalmatinske (upravni
odjel za gospodarstvo, odjel za branitelje), Savjetodavne službe Ministarstva
poljoprivrede za područje Splitsko-dalmatinske županije, te s dvjema općinama, kako bi
dobili bolji uvid u odnos općina sa zadrugama pošto zadruge koje su izvan područja Grada
Splita nemaju nikakvu komunikaciju s gradom Splitom, to jest grad Split im nije dužan
pružati ikakvu vrst podrške već je to zadatak njihove općine. Nažalost, u godinu i šest
mjeseci koliko smo prikupljali podatke za ovaj diplomski rad, nismo uspjeli stupiti u
komunikaciju s predstavnicima Grada Splita. Naime osoba na koju su nas upućivali u tom
je periodu bila na bolovanju te nitko nije želio bez njezinog odobrenja dati intervju. Toj
smo osobi poslali i elektroničku poštu pošto su nam rekli da je tim putem obavijestimo o
29
našem istraživanju te ukoliko nam putem elektroničke pošte kaže da netko drugi može
umjesto nje dati intervju, netko iz Grada će nam izaći u susret. No, odgovor na
elektroničku poštu nije nikada stigao. Kasnije smo kroz istraživanje primijetili da i
zadruge s područja Grada Splita imaju probleme s uspostavom komunikacije s Gradom
stoga se čini da se naše iskustvo, na žalost, uklapa u taj obrazac. Planirali smo provesti
intervju i s razvojnom agencijom RERA, no ista je prekinula suradnju ili rad sa zadrugama
od 01.01.2020. te se sada bavi isključivo javnim ustanovama poput staračkih domova,
vrtića i slično. U telefonskom razgovoru njihovi su predstavnici naveli kako su im se za
podršku obratile tek „dvije-tri zadruge.“ Intervjuirajući i predstavnike zadruga i
predstavnike lokalnih vlasti, pokušali smo dobiti potpuniju sliku o načinima na koje
lokalna zajednica pridonosi razvoju zadruga na području Splitsko-dalmatinske županije i
grada Splita; bilo da se radi o prostornoj, financijskoj ili edukacijskoj pomoći, te traže li
zadruge uopće kakvu vrstu pomoći od lokalnih vlasti. U intervjuima s predstavnicima
zadruga pokušali smo saznati jesu li lokalne institucije prepoznale njihovu potrebu za
kakvim oblikom podrške. Smatramo također da intervjuiranjem obiju strana možemo
lakše uočiti poteškoće koje potencijalno utječu na otežano potpomaganje zadruga od
strane lokalnih vlasti; bilo da se radi o poteškoćama u komunikaciji, nedostatku
informacija ili pomanjkanju razumijevanja.
Do sudionika smo došli putem kontakt-podataka javno dostupnih na
internetu, preciznije na stranicama zadruga koje se nalaze na području Splitsko-
dalmatinske županije te stranica lokalnih vlasti grada Splita te Splitsko-dalmatinske
županije. Prvo smo im se obratili telefonskim putem te smo ih upoznali s ciljevima našeg
istraživanja, naglasili smo kako je naše istraživanje isključivo u znanstvene svrhe, odnosno
da se radi o diplomskom radu. Također smo im objasnili kako je sudjelovanje u
istraživanju dobrovoljno, sudionicima je zajamčena anonimnost, te da sudionici mogu u
bilo kojem trenutku istraživanja odustati od sudjelovanja, što nitko od naših sudionika nije
učinio. Potvrda pristanka prvotno je bila usmena, a sudionicima je prije samog intervjua
bio uručen potpisani informirani pristanak. Intervjui su provedeni u prostorijama zadruga
te uredima lokalnih vlasti jer je takva bila želja svih sudionika.
Svaki intervju trajao je do pola sata, što smo postigli konkretno
formuliranim i osmišljenim pitanjima uz pomoć kojih smo pokušali dobiti sve potrebne
informacije.17 intervjua je snimano audio pomagalom, a jedan je intervju bilježen ručno
30
pošto osoba nije pristala na audio zapis. Kako bi našim sudionicima osigurali anonimnost,
svako ime ili bilo što drugo što može uputiti na identitet osobe, te je na taj način
potencijalno ugroziti, jest kodirano. Intervjui su transkribirani i kodirani uz pomoć
programskog paketa za kvalitativnu obradu podataka MAXQDA.
Kao ograničenja istraživanja možemo navesti činjenicu da kvalitativna istraživanja ne
mogu iznjedriti zaključke jednake razine poopćivosti kao kvantitativna; sam nedostatak
dostupnih informacija o broju aktivnih zadruga na području Splitsko-dalmatinske
Županije te primjerice prethodno navedene poteškoće sa stupanjem u komunikaciju s
Gradom Splitom onemogućili su realizaciju inicijalno planiranog uzorka.
Istraživanje je odobreno od strane Povjerenstva Odsjeka za sociologiju za prosudbu
etičnosti istraživanja.
31
4.CILJEVI ISTRAŽIVANJA, ISTRAŽIVAČKA PITANJA I PROTOKOL
INTERVJUA
Glavni cilj istraživanja jest utvrditi osiguravaju li Splitsko- dalmatinska županija
i grad Split podršku lokalnim zadrugama. Intervjuiranjem i predstavnika zadruga i
predstavnika tijela lokalne i regionalne samouprave, cilj nam je bio dobiti odgovore na
istraživačka pitanja o tome u kojoj se mjeri ta podrška pruža, u kojim oblicima, koliko je
zadruge koriste, je li ista primjerena potrebama zadruga, postoje li neki oblici podrške koja
im je potrebna na lokalnoj razini, a nije im na raspolaganju, koliko su podrške učestale,
dostupne i kvalitetne. Također smo željeli istražiti važnost lokalnih zadruga za razvoj
lokalnog i regionalnog poduzetništva te utvrditi jesu li istu prepoznali i organi lokalne vlasti.
Isto tako smo željeli locirati potencijalne probleme na koje zadruge nailaze u svom
svakodnevnom radu, koji bi se aktivnijim zalaganjem i bavljenjem zadružnim
poduzetništvom mogli riješiti ili barem smanjiti.
Pitanja namijenjena predstavnicima zadruga bila su:
1. Kada je osnovana Vaša zadruga? Koliko ima članova? Postoji li nekakva vrst hijerarhije
unutar članova?
2. Čime se bavi Vaša zadruga? Smatrate li da Vaša zadruga uspješno djeluje? Molimo Vas
da obrazložite.
3. Postoje li određene poteškoće na koje nailazite u svom radu? Ukoliko da koje su to
poteškoće? Opišite.
4. Kakvom biste ocijenili Vašu suradnju s lokalnim institucijama (vlast, razvojne
agencije…)?
5. Smatrate li dovoljnom količinu podrške koju dobivate od istih?
6. Koji su to oblici podrške koje Vam lokalne institucije vlasti pružaju? Jesu li one
financijskog karaktera; prostornog?
32
7. Jeste li upoznati s ikakvim lokalnim natječajima na koje se možete prijaviti? Ispunjavate
li uvjete za prijavu na natječaj; prijavljujete li se na njih; koliki se iznosi nude; smatrate
li da se odluke o dodjeljivanju potpore donose na osnovu ispravnih kriterija?
8. Postoje li neki oblici podrške koji su Vam potrebni od strane lokalnih institucija, a nisu
vam na raspolaganju (pomoć pri brendiranju proizvoda, edukacije, radionice o pisanju
EU projekata…)?
9. Znate li postoji li ikakva pomoć u pisanju EU projekata? Ukoliko postoji možete li si je
priuštiti, je li ona efikasna, tko je pruža?
10. Postoje li kontakt osobe kojima se možete obratiti za neke informacije koje su Vam
potrebne o programima podrške na lokalnoj i regionalnoj razini? Koliko su Vam te
osobe dostupne, jeste li im se ikada obratili, smatrate li ih kompetentnima?
11. Na koji bi se način moglo unaprijediti djelovanje zadruga na području Splitsko-
dalmatinske županije?
Pitanja namijenjena predstavnicima lokalnih vlasti i razvojnih agencija:
1. Znate li okvirno koliko zadruga djeluje u Županiji/Gradu? Čime se bave, kakve
proizvode i usluge nude i koliko su uspješne?
2. Na koji način pratite rad tih zadruga?
3. U kojoj mjeri Županija/Grad uspješno podupire zadružno poduzetništvo? Zašto?
4. Na koje načine Županija/Grad podupire lokalne zadruge (financijski, prostorno…) ?
5. Obraćaju li vam se zadruge za podršku? Postoji li odjel/služba/ured isključivo za tu svrhu
unutar Vaše ustanove?
33
6. Otvarate li javne natječaje, koliko često? Kakav je odaziv zadruga na njih? Postoje li
objavljeni natječajni kriteriji?
7. Na koje načine informirate lokalne zadruge o programima koje nudite zadrugama; o
programima potpore koje imaju pravo koristiti?
8. Kako vi sami dolazite do informacija o potrebama lokalnih zadruga, postoji li neki oblik
savjetovanja na lokalnoj ili regionalnoj razini? Ukoliko postoje, koliko se često
savjetovanja odvijaju?
9. Koliko lokalne zadruge pomažu regionalni ili lokalni razvitak? Smatrate li ih bitnom
karikom „razvojnog lanca“?
34
5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
5.1 Intervjui s predstavnicima zadruga
Predstavnici zadruga kao glavne su poteškoće navodili, financije (kredite,
nedostatak novca općenito), nedostatak informacija i edukacije, birokraciju te zakone i
pravilnike koji se često mijenjaju, korupciju te nedostatak poslovnog prostora. Kroz
iskaze sudionika su se provlačili i problemi poput poistovjećivanje zadruga sa nekim
drugim oblicima gospodarskih grupa, nedostatak podrške lokalne zajednice,
nerazumijevanje administracije, državu koja ne pruža potporu, nerazumijevanje lokalnih
zajednica, prevelike koncesije te neke probleme koji nisu povezani s lokalnom vlasti
poput lovostaja. Jedan od sudionika je istaknuo i potrebu za bržim rješavanje imovinsko
pravnih odnosa no taj problem u nastavku nećemo podrobnije razmatrati pošto je
spomenut samo jednom, no na njega zasigurno treba usmjeriti pažnju te isti podrobnije
istražiti.
U sljedećim paragrafima ćemo obraditi navedene probleme te ih ilustrirati citatima
naših sudionika. Valja napomenuti još jednom da su identiteti sudionika anonimni.
Predstavnike zadruga kodirali smo uz pomoć slova abecede stoga ćemo koristiti slova od
A do L. Predstavnike lokalne vlasti označiti ćemo brojevima od 1 do 6.
5.1.1 Financije
Prilikom osnivanja zadruge svaki zadrugar ulaže određeni članski ulog koji se
koristi u svrhu pokretanja poslovanja zadruge ili kasnije unaprjeđivanja poslovanja
zadruge. Jako je važno da upravitelj zadruge zna rukovoditi novcem te da su mu interesi
u skladu s interesima zadrugara, što nije bio slučaj prema iskazu jednog od naših
sudionika.
„Aa, poteškoće su uglavnom bile financijske naravi, zato što smo se zatekli u
velikim financijskim dugovima, zbog, ha, možda ne dobrog rukovođenja
prijašnjih direktora u zadruzi pa je zadruga dovedena u velike financijske
probleme, koje smo pokušali, priliku smo našli u pred stečajnoj nagodbi. Znači,
bili su veliki dugovi prema državi i, aa, veliki dugovi prema bankama i račun je
bio, sve je bilo u blokadi, sve je bilo pod ovrhama i jednostavno je trebalo krenuti
i nać' način kako to sve ponovo pokrenut. I pokrenut samu volju i vratit
35
povjerenje svih tih zadrugara jer više, aa, znači, bez njih kao zadrugara vi ne
možete ništa. Ako se jednom godišnje ne održi skupština i ne iznesete financijsko
izvješće i koje nije izglasano, ako niste imali kvorum na toj skupštini vi dalje ne
možete ništa. A oni, takvim dugogodišnjim radom, više nisu jednostavno bili
zainteresirani za dolazit na skupštine, znači, tu je isto trebalo uložit dosta napora
da se vrati njihovo povjerenje i da im na neki način postane normalno i da im
bude kao jedna i njihova obaveza i dolaska na te skupštine i da sve to na neki
način ponovno profunkcionira.“ (B)
Nerazlikovanje zadruge od nekih drugih gospodarskih subjekata jedan je od
problema s kojim se zadruge često susreću. Zbog specifičnog načina poslovanja zadruga,
prema njima se ne bi trebalo odnositi kao prema ostalim gospodarskim subjektima pošto
njima glavni cilj poslovanja nije profit već društvena korist i opće dobro.
Dvostruko oporezivanje još je jedan u nizu problema financijskog karaktera spram
zadruga. Naime, oporezuje se i zarada koju zadruga ostvari, ali i profit koji svojim
zalaganjem i trudom ostvari zadrugar.
Kao ni država, ni banke nisu prepoznale potencijal zadruga pa im često ne izlaze
u susret s odobravanjem kredita ili povoljnijih kamatnih stopa.“ Zbog specifičnosti u
pribavljanju kapitala zadruge su zaduženije od ostatka gospodarstva. Budući da se
većinom oslanjaju na kreditore, a ne na vlastita sredstva, koeficijent financiranja (omjer
ukupnog duga i kapitala) im iznosi dva, što je značajno više nego u ostatku gospodarstva.
Osim toga, imaju nepovoljniji koeficijent zaduženosti (omjer obveza i imovine) od
ostatka gospodarstva. To upućuje na relativno slabiju kreditnu sposobnost i veći
financijski rizik zadruga. Drugim riječima, to znači da u slučaju poslovnih poteškoća neke
zadruge neće biti u mogućnosti izvršiti sve ugovorne obveze. Osim što su relativno
zadužene, zadruge nemaju ni usklađenu ročnu strukturu imovine i izvora financiranja.
Naime, financijsku stabilnost zadruge pospješila bi uravnotežena struktura financiranja
imovine. To znači da bi dugoročnu imovinu trebalo financirati iz dugoročnih izvora-
kapitala i dugoročnih obveza. Međutim, zadruge dio dugotrajne imovine, iako ne prevelik
dio, financiraju iz kratkoročnih izvora financiranja. To znači da je tijekom vremena
korištenja imovine potrebno obnavljati kratkoročne obveze, što u slučaju likvidnosnih
problema može biti otežano“ ( Broz, Švaljek, 2019:118).
36
Financiranje zadruga ovisi i o području njihove djelatnosti. Većini zadruga izvori
su dodatnog financiranja natječaji koje raspisuje Europska unija ili država Hrvatska.
Većinom se ti natječaji odnose na ribarske i poljoprivredne zadruge, dok su manje
zastupljene one koje se bave ostalim djelatnostima. Shodno svemu navedenom ne čudi
nas činjenica da je većina zadrugara kao svoj najveći problem i područje najpotrebnije
podrške navela upravo financije.
„Nami su poteškoće krediti i novac, gotovina zaa, za sirovine. Nami kad je
sirovina triba puno novca, a to mi sami ne možemo sami obezbijedit. A do
banaka teško dođemo jel mi smo na području gori Svilaje, Vrlike di, di zapaljene
knjige od onog rata ii… i onda kažu mi ako tražite sušaru onda kažu: „nije, nije
uz more. E. a na Meje ne možemo radit sušaru, sušaru.“ (L)
„Mi smo zadnjih nekoliko godina i razvijali neke nove proizvode i otvarali neka
nova tržišta, dosta smo ulagali, jako puno smo ulagali u imovinu zadruge da bi
zadruga jačala. Upravo to ulaganje u imovinu nam je malo prouzročilo te
probleme, malo nas banke nisu pratile kako bi možda trebale, ali drugih
problema nemamo.“ ; „Pa zapravo najveće poteškoće su šta, aa, aa, ovako male
firme kao što je naša i koje su specifične jer zadruga je jedan specifični
gospodarski subjekt koji aa, nije ni doo, nije ni dioničko društvo. Znači u osnovi,
privatno, je firma zato šta su vlasnici zadrugari. Međutim, puno ljudi to brka,
misli da je to državna firma. Međutim, nas niko ne dotira iz državnog proračuna,
mi ovisimo potpuno o onome šta zaradimo. E sad, tu Van, tu Van, to generira
nekakve nedoumice kod banaka, kad vas pokušavaju pratit ili vas ne pratit.
Znači nama treba malo veći „support“ od aa, financijski, ali i zakonodavni!“
(C)
Neki su zadrugari istaknuli kako financijska potpora postoji, ali nije dovoljna.
Nedovoljna je u smislu da se na natječajima dodjeljuju niski iznosi, da ih lokalna zajednica
financijski tereti s prevelikim troškovima bez ikakvih beneficija i slično. Ukoliko nemaju
stabilne financijske prihode članovi zadruge s vremenom mogu izgubiti motivaciju za radom,
procijeniti ga bezuspješnim, što može rezultirati prekidom rada zadruge.
„Ma, ma postoji, postoji ja san i povuka neka, neka sredstva, al' to su.. to je
minimalno. Ja recimo, primjer, iman trideset hektara zemlje, a povuka san
dosad tr… četristo tisuća kuna možda trista, četristo ne znan ni ja sad. To je
37
ništa to je smiješno. 'nači to su bespovratni fondovi di koji bi nas tribali posticat
i, i, i taj i domaći turizam i poljoprivredu i ovo, ono, al to sve je to sporo i sve je,
mi smo tu ko još u početcima nekin.“ (J)
„Nerazumijevanje lokalnih zajednica, prevelika koncesija na primjer ta na
Žnjanu koja ti odnese sve prihode. Na kraju nemoš uložit u posal, nemaš nekakve
velike prihode i tako. Tiraju te u… kako bi reka… tiraju te na to da odustaneš.“
(D)
„Ne. Znači nikad nismo dobili, u nikakvim povlaštenim uvjetima ni manjoj
cijeni, na primjer ta koncesija koju plaćamo gradu Splitu i postoji kao najam
koji plaćamo gradskoj firmi koja se zove Spalatum DMC nikad nije bilo ni lipe
benefita ni popusta s obzirom da smo ipak, kažem, braniteljsko zadruga i koja
se bavi tim socijalno… kako bi reka… poslon.“ (D)
„Sve od svoga novca, osobnoga novca, ulažemo u nekakvu priču, koja je
dugoročno tribala bit pozitivna financijski za nas. A sad je najizglednije da smo
ipak pogriješili da nas je grad privarija, da nas je, kako bi reka, i država ostavila
na cjedilu. Potrošili smo svoje osobne ušteđevine, ušli u kredite, a situacija
izgleda skroz loše, iskreno.„ (D)
5.1.2 Nedostatak informacija i edukacije
Od velike je važnosti za normalan rad zadruga da se njihovi članovi imaju kome obratiti
za informacije. Nažalost, provedbom intervjua stekli smo dojam da osobe kojima se naši
sudionici obraćaju za neki oblik informacija, nisu ni sami dovoljno informirani o zadrugama i
načinu njihovog funkcioniranja. Osobe koje su na području Splitsko-dalmatinske županije
odgovorne za odnose sa zadrugama moraju biti educirane. Isto vrijedi i za banke pošto se
zadruge obraćaju njima za financijsku podršku u vidu kreditiranja. Nepoznavanje načina
funkcioniranja kako društvenog poduzetništva tako i zadruga, koči razvoj gospodarstva i na
lokalnoj i na državnoj razini te je samim time nedopustivo. Bežovan ističe kako su „za sastav
civilnog društva važne organizacije koje prikupljaju potrebne informacije i pružaju usluge koje
su potrebne organizacijama u svakodnevnom poslovanju. To mogu biti informacije o tome kako
registrirati organizaciju civilnog društva, računovodstvene i porezne informacije, te programi za
stjecanje novih znanja i vještina. Te su potporne (resource centre), uslužne organizacije važne
38
za izgradnju kapaciteta sektora i izgradnju povoljnijeg zakonskog okvira za djelovanje sektora.
Sredinom 1990-tih dio inozemnih programa razvoja civilnog društva vidio je problem
nepostojanja kvalificiranih organizacija toga tipa kao ograničavajući faktor razvoja civilnog
društva u Hrvatskoj“(Bežovan, 2005:129). Te organizacije i osobe zaposlene unutar istih moraju
biti dostupne i na raspolaganju zadrugarima za bilo kakve upite da bi taj cijeli sustav mogao
funkcionirati. Ne biti u mogućnosti doći do potrebne informacije može biti jako demotivirajuće,
a samim time i potencijalno opasno po opstanak zadruga. To se može spriječiti educiranjem
zaposlenih ili zapošljavanjem ljudi koji su za to usko područje kompetentni.
U vrijeme pisanja ovog diplomskog rada cijeli svijet zadesila je gospodarska kriza
izazvana pandemijom bolesti COVID-19. Pitanje je kako će se zadruge snaći u novonastaloj
situaciji te hoće li se uspjeti održati, tim više ukoliko se nemaju kome obratiti za pomoć u nošenju
s tom krizom. „Iako ima izvrsnih primjera socijalnog poduzetništva s područja zaštite okoliša,
obrazovanja, i drugo, u Hrvatskoj postoji nedostatak menadžerskih kadrova za ta specifična
područja. Već samo vođenje obrta, zadruge i trgovačkog društva u uvjetima ekonomske krize
predstavlja poseban rizik, a dodatno je otežavajuća okolnost ako menadžment nema iskustva s
provođenjem odabranih socijalnih ciljeva.“ (Zrilić, Širola, 2014: 67). Valjalo bi i educirati
trenutne, ali i potencijalno buduće poljoprivrednike. „Tada obrazovne aktivnosti ne trebaju
obuhvatiti samo zreliju populaciju. U kontekstu cjeloživotnog obrazovanja javljaju se i tzv.
vrtići-farme (kinder garten farms ili nursery-school farms) kao jedinice za odgojnu i obrazovnu
skrb o djeci u razdoblju od 1 do 3 godine.“ (Salamon, Salamon, 2017:328). Na taj bi se način
povećala svijest o važnosti poljoprivrede, poljoprivrednih radnika, zdrave prehrane, ali i
ekologije. Uz vrtiće-farme kao dobar alat za upoznavanje mlađe populacije sa zadrugama mogu
poslužiti i učeničke zadruge koje „…oponašaju „prave“ zadruge čime pružaju učenicima
praktično iskustvo funkcioniranja takvog oblika gospodarskog udruživanja. Dio su
obrazovnog sustava, to jest odgojno-obrazovnih ustanova koje ih osnivaju te su
organizirane kao kvazi-zadruge to jest imitiraju pravu zadrugu, no nisu zasebni pravni
entiteti. U učeničkim se zadrugama učenici upoznaju i prolaze kroz cijeli proizvodni
proces u kojem stvaraju proizvod za tržište te za njega ostvaruju i ekonomsku vrijednost.“
(Vidović, 2020:392).
Također, lokalna vlast može poboljšati komunikaciju sa zadrugama tako da češće
organizira edukacije, radionice, predavanja i slično. Uz takav „en face“ pristup dobit će mnogo
bolji uvid u probleme s kojima se zadrugari suočavaju, a zadrugari će imati priliku od njih tražiti
potrebne informacije za nesmetano poslovanje zadruge. Isto tako, zadrugari će moći podijeliti
39
svoja iskustva jedni s drugima. Jako je važno i da se utvrdi točan broj zadruga na području
Splitsko-dalmatinske županije te da se ne nikoga iz ovakvih skupova i susreta ne isključuje zbog
pogrešne percepcije broja aktivnih zadruga na istom području.
„Aa, prvo šta bi trebalo unaprijediti uopće sustav zadrugarstva kao takav. Kao
sam po sebi. U smislu, možda bolje organizacije zadruga. Aa, da se strukovno
organiziraju. Da, da, da se , da postoji nekakav sustav educiranja ljudi u
zadrugama, da postoji sustav pomoći projektiranju pa i trženju zadružnih
proizvoda.; kad zadružni proizvod izlazi na tržište da mu se recimo omogući
nastup na sajmovima ili , ili kampanje vani ili u tom smislu, ili da se omoguće
posebne kamatne stope na, na investicije u okviru zadruga, svašta.“ (C)
„S obziron da stvarno moramo se 300% angažirat, a inače smo svi hrvatski ratni
vojni invalidi imamo problema i svojih i zdravstvenih i psihičke naravi i sve to
skupa. Triba nan puno veća količina energije nego normalnin ljudima koji su u
biznisu. Nikakvu pomoć nemamo. Niko nas nikad ništa ne obavijesti. Uglavnom
se ti natječaji naprave na nekakav način da mi saznamo prekasno kad su već
novci podiljeni i uglavnon jedna loša priča. Loša priča, e.“ (D)
„Samo mi u tome nismo jer jednostavno nemamo informaciju. I nema ko da nas
obavijesti; slušaj ima neki natječaj tu, tu možeš kotirat. Sve od svoga novca,
osobnoga novca, ulažemo u nekakvu priču, koja je dugoročno tribala bit
pozitivna financijski za nas. A sad je najizglednije da smo ipak pogriješili da nas
je grad privarija, da nas je, kako bi reka, i država ostavila na cjedilu. Potrošili
smo svoje osobne ušteđevine, ušli u kredite, a situacija izgleda skroz loše,
iskreno.“ (D)
„Pa nisan baš to upoznat sa tin. Sigurno da postoje neke podrške koje bi oni
mogli nama napravit i pomoć. A jednostavno nismo upućeni.“ (D)
„Bili smo na jednome susretu kao braniteljskih zadruga. Di su obećavali kao
ulaganja u posal, djelomično bespovratna sredstva. Nikad niko ništa nije
poduzeja ni napravija, ni javija se. Išli smo na vrata dođeš, a nemaju pojma o
čemu pričamo. I ono općenito jedno… kako bi, jedna ne briga, jedna ne briga
za sve to skupa.“ (D)
40
„…nije stvar samo sporosti nego, aaa, ljudi, ljudi ne znaju recimo pogotovo, aj
ja san malo upućeniji iman prijatelje konzultante pa se snalazin, al' recimo ljudi
seljaci koji se bave poljop- šta on zna 'nači… država nije napravila to da ti
omogući da ti, da te aa da te informira pravilno. Razumiš? I onda tu dolazi do
te sporosti recimo, europskih fondova u zadnjih par godina poljaci su povukli
80% europskih fondova mi nismo 20, 'nači loši smo po ton pitanju, al ono bori
se svak i to je to.“ (J)
Konkretno na pitanje pod rednim brojem 10.: „Postoje li institucije/službe/uredi kojima
se možete obratiti za informacije koje su Vam potrebne o programima podrške na lokalnoj i
regionalnoj razini? Koliko su Vam dostupne, jeste li se ikada obratili, smatrate li ih
kompetentnima?“ neki su predstavnici zadruga naveli:
„Nama baš striktno za zadruge postoje, postojala jest ona stranica na, to je, to je,
neznan koji je to ured… Koji je to ured gore otvorija tu stranicu za zadruge onda
je ta stranica ugašena, sad ima jedna druga stranica za zadruge. Ja mislin da je
zadruge.hr nisan baš siguran ili zadruge. koop, ali ta je stranica tako zbrkana…Na
telefone se niko ne javlja, linkovi vode na neke pffff, totalno neke stvari nemaju veze
s vezon to više. Tu imaju neke informacije i zakoni sve, objavljuju se ti natječaji, ali
stranica vidi se da niko tu ne vodi, o tome brigu…“ (E)
„Pa postoje, al' nisu baš kompetentne. Lokalna razina ništa, na ministarstva se
treba obratit… trebalo bi više educirat lokalne.“ (F)
„Pa mislim da postoje, nisam im se obratio ih, jer ih ne smatram osobno ovaj, u
toliko, u dovoljnoj mjeri kompetentnima.“ (G)
„Ništa, zaboravi, to je sve mrtvo, mrtva priroda. Sve zaboravi. Nikakva podrška
nema.“ (K)
Na pitanje je li im se sudionik ikada obraćao on odgovara: „Ma jesan, sve ti je za
ludu. Ma ne rade ništa. Ništa ne rade, ja ti govorin.“ (K)
41
5.1.3 Konzultanti
U nedostatku znanja za bavljenje određenim predmetom normalno je da zadruga,
ukoliko ima financijske mogućnosti, potraži stručno znanje od konzultanata. Konzultant
je stručnjak koji pruža stručne savjete u ovom slučaju primjerice prikuplja dokumentaciju
potrebnu za prijavu zadruga na natječaje za EU fondove, pomaže s pravnim pitanjima,
marketingom i ostalim specijaliziranim područjima. No jedan od sudionika koji je odlučio
zatražiti pomoć od konzultanta iskazao je svoje nezadovoljstvo istim; pokazalo se da nije
ni sam konzultant bio upoznat s poslovanjem zadruga i načinom prijave na natječaje za
EU fondove.
„… evo recimo mi sad imamo jednu mjeru na koju tribamo izać ona će se isplaćivat
tek iduće godine u četvrtom misecu! 'nači, razumiš, sve je sporo, sve je inertni su,
nikakvi su i to je to. Ima tih poticaja, ima raznoraznih poticaja, ali kažen niko nije,
nisan ja aa, mislin, možeš ti uć na kompjuter pa se igrat doma, ali ni ti konzultanti
nisu dovoljno dobro, ni oni sami ne znaju, 'nači u dosta momenata šta i kako. Oni
mene pitaju, a ja neznan heheh i onda…“ (J)
„Znači, nema dovoljno informiranosti, zakasnimo, ne napravimo, onda i ti čak i…
ja san ima jednog konzultanta super sve dobija ovo, ono na kraju falije mi deset
stvari. Razumijete? 'nači ni oni nisu svi… Iman sad recimo dobre konzultante, ali
nisan ja konzultant ja ne mogu 'nači ja iman svoj dio posla ne mogu ja sad bit filozof
ako nisan ili sociolog, razumiš?“ (J)
5.1.4 Zakoni i birokracija
Učestale promjene zakona otežavaju poslovanje zadruga. Konstantno
upoznavanje zadruga s novim dopunama i izmjenama zakona oduzima mnogo vremena i
energije njihovim članovima pošto je često slučaj da na tom području nisu dovoljno
educirani, a nemaju osobu zaposlenu isključivo za taj segment poslovanja. To ih odvraća
od poslovanja same zadruge što je, logično, njihov prioritet. Nerijetko ovakve intervencije
i koštaju same zadruge pošto se često promjene tiču dodatnih administrativnih zahtjeva,
poreza i slično. Naši sudionici su također istaknuli kako zakoni nisu dovoljno konkretni
pa se iz tog razloga mogu tumačiti na više načina što im također izaziva poteškoće.
42
Učestale promjene zakona koje se tiču zadruga povećavaju količinu papirologije koje
ionako ima previše. Zadrugari su se požalili na birokraciju i proceduru prijave za razne
natječaje koja je često prekompleksna, stoga pomoć moraju potražiti kod konzultanata.
Da bi uopće bili u mogućnosti angažirati konzultanta, moraju imati višak sredstava za to,
no kao što smo vidjeli u dijelu koji se odnosi na financije zadruga ne nalaze se svi u takvoj
financijskoj situaciji. Problem birokracije može biti poput barijere između zadruga i
napredovanja istih. To je nešto čime bi se prije svega trebala pozabaviti upravo država i
omogućiti pokretačima hrvatskog gospodarstva neometano poslovanje.
„Možda birokracija, pravilnici koji se često mijenjaju…“ (F)
„Postoji recimo, u Hrvatskoj često te promjene su zakona, aa inspekcije su takve
kakve jesu, malo ekstenzivno tumače nekakve propise pa onda s njima ponekad
imamo problema. Evo to su nekakvi, nekakvi izazovi…“ (C)
5.1.5 Korupcija
Pojedini sudionici izrazili su i skepsu spram same vlasti; one na lokalnoj, ali i
državnoj razini. Kroz intervjue su spominjali korupciju koristeći izraz „veze.“ Živimo u društvu
u kojem je korupcija, nažalost, utkana i sveprisutna. Razne afere provlačile su se kroz medije od
osnutka države; od slučajeva korupcije u zdravstvenom sustavu do korupcije u politici. Stoga
nije začuđujuće da pojedini sudionici smatraju kako ista postoji i pri dodjeli sredstava
zadrugama.
„ 'nači to su bespovratni fondovi di koji bi nas tribali podsticat i, i, i taj i domaći
turizam i poljoprivredu i ovo, ono, al to sve je to sporo i sve je, mi smo tu ko još
u početcima nekin. Neko se malo snađe neko je hah, u nas je uvik po vezama i
to ti je to ee.“ (J)
„Ništa, ma ništa se ne možeš javit, ma ništa. Moraš svukuda imat veze, ako
nemaš vezu i ako ne platiš neš dobit ništa i to ti je vidiš… i to ti je … i posli neka
43
ti to ko ti namisti, razumiš oni onda te drži za onu stvar, razumiš, oni jer ako,
ako on dođe u probleme, razumiš? Tako da ti je najbolje pošteno radit sam i
gotovo, pošteno i sam.“ (K)
„Ma ne prijavljujen se ja na ništa jer neman vezu nikakvu.“ (K)
„Nema ti to zaboravi to moraš imat debelu vezu. Da bi bilo šta dobila moraš
imat debelu vezu.“ (K)
Smatrate li da se potpore donose na temelju ispravnih krit…?- „Ne.“ (H)
„Aaufff, ne bi reka da se ispravno nude ti poticaji i to, europski i ti projekti da,
ali na nivou države too, mm nešto tu, nešto tu ne štima. Ne znan šta ono, al nešto
tu ne štima.“ (E)
5.1.6 Prostori
Kao oblik podrške koji je potreban njihovoj zadruzi sudionici su naveli prostornu
podršku koja je u očiglednom deficitu. Dodjelu prostora od strane lokalne vlasti
detektirali smo kao jedan od važnijih oblika podrške iz više razloga. Prvi je financijski.
Naime lokalna vlast je u mogućnosti dodijeliti uredski prostor zadruzi bez da joj naplaćuje
najam ili da ga naplaćuje po manjoj cijeni. Drugi razlog je vidljivost na tržištu. Primjerice,
mogu im dodijeliti prodajno mjesto u centru grada te im na taj način, samom lokacijom,
potencijalno pospješiti prodaju proizvoda. Kao treći razlog, sudionici su naveli dodjelu
prostora kao svojevrsno priznanje samog rada zadruge te shvaćanje njezine važnosti za
lokalnu zajednicu. Takva vrsta afirmacije može biti jako motivirajuća za članove zadruge.
„Možda sufinancirani prostor, to bi nam dobro došlo.“ (F)
„Na primjer konkretno u našem slučaju bi nan izašli u susret da nan daju
neko prodajno misto u gradu, negdi da nan omoguće tako nešto. Šta od
njih nikad nismo, nikad nismo dobili.“ (E)
44
„Pa nisam baš zamijetio da, da ovaj, jedinice lokalne samouprave imaju tako
kvalitetnog senzibiliteta za braniteljske zadruge u tom smislu da je, da je, lako,
ajmo reć, aa realizirat zahtjev u smislu korištenja, ovaj, nekakvog prostora od
strane jedinice lokalne samoupravne. To se pokazalo za sada, koliko je meni
poznato, vrlo kompleksno iz razloga što gotovo da ne znam ni jednu braniteljsku
zadrugu koja je to uspjela ishodit osim onih koje su po nama sporne. Kao što je
na primjer ta zadruga pored koje ste maloprije i prošli kada ste prolazili.“ (G)
„Pa prije svega na način da silne nekretnine koje su u posjedu jedinice lokalne
samouprave da se po povoljnijim uvjetima i povoljno ovaj, omogući dodjelu,
ajmo reć', zainteresiranim braniteljskim zadrugama. To je po meni jedini način
da, da se, izvan toga ovaj, ne vidim puno prostora za ovaj, za pomoć od strane
jedinica lokalne samouprave. Dakle prostori, nekretnine koje posjeduju to u
svakom slučaju da jer je to, po meni, mrtvo slovo na papiru. A ukoliko bi jedinica
lokalne samouprave, počevši od grada, samog grada. Ukoliko bi to ponudila
siguran sam da bi, da bi to rezultiralo i formiranju većeg broja braniteljskih
zadruga i… i ovaj… i svakako koristilo i samoj jedinici lokalne samouprave da
to stavi u funkciju.“ (G)
„Iako smo braniteljska zadruga i samim time imamo fokus na branitelje, mi ne
uživamo nikakvu potporu, štoviše evo ovaj prostor još nema riješeno pitanje.
Dan nan je na besplatno korištenje, sad nas zezaju moramo plaćat, ako nan je
dano na besplatno korištenje onda to onda se treba platiti, onda je i besplatno.
Jednostavno nikad nismo imali nikakve beneficije…“ (H)
„Ne, ne, mi smo tražili u nekoliko navrata gradski prostor nikad nam nije bilo
odo-odobreno. Štoviše na jednom natječaju za gradski prostor u Centru Splita,
mi smo dali najbolju ponudu nismo uopće bili, i trebalo je ić na javno davanje
ponuda i nas pozvati tamo. Nas uopće nisu pozvali, odba-, rekli su da smo mi
poslali nepotpunu molbu, što nije istina. I prostor su dali firmi koja uopće nije
imala najbolju ponudu.“ (H)
45
5.1.7 Nedostatak radne snage
Dva sudionika istraživanja istaknula su da je danas sve manji broj ljudi koji se
bave poljoprivredom. Premda se ovaj problem odnosi samo na poljoprivredne zadruge
smatramo da je važno naglasiti ga u ovom radu, jer ukoliko se ovaj trend
nezainteresiranosti za bavljenjem poljoprivredom nastavi može doći do ozbiljne ugroze
poljoprivrednog gospodarstva.
„Međutim, sad san se dotaka jedne druge strane medalje, nažalost ima sve
manje i manje ljudi. Sve manje i manje poljoprivrednika… I ovaj evo tu nas je
malo strah šta će se događat narednih desetljeća. Da li će sve više ljudi napuštat
tu poljoprivrednu proizvodnju ili će se mlađi ljudi ponovo počet vraćat
poljoprivrednoj proizvodnji, to su, to su veliki izazovi.“ (C)
„…treće je bitno animirati putem zavoda za zapošljavanje ljudski faktor da ljudi
rade na toj poljoprivredi jer danas teško naći čovjeka koji će raditi na
poljoprivredi, teško je naći djelatnika, razumijete? Mi smo čak sad tražili da nan
dovode ljude iz Indije.“ (H)
5.1.8 Ocjena podrške lokalne zajednice
Četiri sudionika ocijenila su podršku od strane lokalnih vlasti pozitivno. Kada im je bila
potrebna neka vrsta podrške, izašli su im u susret.
„Znači što se tiče same naše općine s bivšim načelnikom i sadašnjim
načelnikom, bez obzira o kojoj se stranci radilo i kojoj vrsti politike tu nije bilo
uopće sporno i tu se nije osjetila nikakva razlika ni plavi ni crveni ni slično…“
Ova zadruga je imala velikih financijskih problema zbog lošeg vođenja zadruge
te zloupotrebe sredstava u njenom vlasništvu. Tu su podršku dobili od lokalne
vlasti: „…i tu smo imali isto veliku podršku i lokalne samouprave. Je, jer da ne,
bilo bi sigurno išlo sve u stečaj.; Nego stvarno je bila velika podrška; na način
da su oni preuzeli jednim dijelom naše dugove za zemlju i, ovaj, a ta je naravno
zemlja ostala u vlasništvu općine, a općina smo svi mi…“ U ovom je slučaju
lokalna vlast prepoznala važnost zadruge za njihovu lokalnu zajednicu. Ta
važnost je tim više veća uzevši u obzir da je velik broj stanovnika član te zadruge
46
i samim time ona je određeni izvor prihoda tim zadrugarima. (B)
„Pa dolazili smo na primjer u suradnju sa Savjetodavnom službom, na primjer
kad bismo, svake godine imamo manifestaciju Oblica fest, koja je predviđena da
na jedan način nakon prerade se zadrugari i svi oni ljudi koji rade kod nas, se
podruže, da se nađu, da se izvrši analiza njihovog ulja, da se vidi gdje su griješili,
šta se može popravit, šta se može promijenit i da naravno da se na takvim
manifestacijama je uvijek bilo korisno i poslušat neko predavanje tako da smo
tu imali dobru suradnju sa Savjetodavnom službom. Gdje bi oni svake godine,
ovaj bili izvršili neko edukativno predavanje i imali smo i predstavnike županije
koji su isto dolazili koji bi bili isto prilagodili svoje teme takvim skupovima.“ (B)
„Pa dobro je, mi se, okej je sve šta, nešto ako nešto mi zatriba nije problem. Pomažu
mi… nisam ja velik i zahtjevan paa, pa ovaj, može.“ (L)
Četiri zadruge smatraju količinu podrške dovoljnom dok je, s druge strane, dvije zadruge
nisu nikada ni tražile, jer nije bilo potrebe. Smatramo da je potrebno istaknuti kako su, od šest
navedenih, četiri zadruge „ zadruge duljeg životnog vijeka“. One nisu nastale za vrijeme
Republike Hrvatske već puno prije te imaju svojevrsnu tradiciju poslovanja koja se nije puno
mijenjala. Izgleda da za tim nema ni potrebe jer su danas zadovoljni svojim poslovanjem. Sastoje
se od većeg broja članova u odnosu na zadruge nastale za vrijeme Republike Hrvatske. Isto tako,
valja naglasiti, da od četiri zadruge, tri pripadaju općinama, a ne gradu Splitu, a kroz intervjue
smo primijetili da zadruge koje pripadaju općinama imaju bolju i konkretniju komunikaciju s
lokalnom vlasti od onih koje pripadaju gradu Splitu. Bolja i konkretnija komunikacija označava
veću količinu podrške, uopće mogućnost stupanja u komunikaciju s predstavnicima vlasti i
slično.
„Pa mislim da onoliko koliko smo tražili da mogu bit zadovoljna. Ne, kad se
nismo puno na njih ni oslanjali nego smo pronalazili neke svoje načine. Tako da
onoliko, možda da smo bili uporniji i sve, možda bismo bili više toga ostvarili,
ali onoliko koliko smo pitali nikad nismo bili odbijeni, e. Znači nije nikad bilo
„a mi van ne možemo pomoć, nemojte ni dolazit“. Bili su zaista uvijek spremni
nas poslušat, a sad da li bi oni tu baš mogli pomoć to je već nešto drugo.“ (B)
47
„Ne, ne mi uopće nemamo problema. Mislin mi smo u dobre sa Županijon, mi
smo u dobre sa općinom i ono šta imamo volju napravit nije sporno. Jer oni ono
što mi nudimo za eventualno radit, oni su suglasni. Oni znaju da mi radimo ovo.
Oni, oni su, oni su to znali mi smo njih obavijestili da je to tako. Da, da nan je
to plan i oni su to podržali i,i idemo.“ (I)
„Kažem, ako nešto ovaj mi uskrsne, pomažu mi sa strojevima, općinskim,
komunalnim ili nečim šta mi triba. To mi učinu, pomažu…“ (L)
„Pa s obzirom da naš sustav cijelo vrijeme odnosno od osnutka ovaj po-,
uspijevamo održat zahvaljujuć', aa zahvaljujuć', aa poslovanjem koje
omogućava to isto održanje sustava na kvalitetan način mi nismo dosad, dosad
izražavali nekakvu potrebu u, ovaj, u smislu neke više suradnje.“ (G)
Preostalih šest zadruga količinu podrške ocijenilo je nedovoljnom. Od kojih je jedna
zadovoljna podrškom od strane Županije, a nezadovoljna podrškom općine.
„Sa Županijom, pa možemo kazat imamo jako dobre odnose. Županija nas je u
nekoliko navrata pratila, u smislu kada bi se mi javili na natječaje, određene
natječaje u županiji. Da isfinanciramo nabavke nekih strojeva, opreme ili čak i
neke štete kada smo imali. Tako da ovaj Županija stvarno, aa, pruža nam jako
dobar „support.“ I to smo baš zadovoljni. Šta se tiče općine X tu se neke stvari,
volili bi da se brže rješavaju. Neke, neke, neki recimo prostorni planovi, uređenje
gospodarske zone i tako, to bi bilo bolje da je, da su malo brži. Da to brže
rješavaju. Dokumentaciju odnosno, naše zahtjeve i evo… Tako otprilike.
Sa županijom smo jako zadovoljni, sa općinom mislim da bi moglo bit nešto
bolje… Te su inicijative bile prepoznate na razini Splitsko- dalmatinske županije
pa i pojedinih ministarstava. Općina X bi tu možda mogla, aa, dat nan veću
podršku i ustrajnije to, ovaj, malo podupirat, ali evo to nije bio slučaj.“ (C)
„Pa ne sm… mislin da nije dovoljna, sig… definitivno nije dovoljna.“ (J)
48
„Vlast nas uopće, aa, sa gradom Splitom imamo jako lošu suradnju, sa
Županijom također, a državom da ne pričam…“ (H)
„Ma loše, vrlo loše. Sve šta napravimo, sve šta smo napravili smo napravili mi
sami, mislim… Još smo socijalna zadruga znači stvarno bavimo se ovin nekin
ciljanin skupinama ka šta san nabrojia, ali podrška lokalne zajednice od jedan
do pet, dva.“ (E)
„Pa evo upravo san to spomenia da nismo zadovoljni sa tin kako oni… nikad
nismo dobili nikakvu… benefit s obziron da radimo kao nekakav... za dobrobit
lokalne zajednice.“ (D)
„Haha, a koju, a šta? Nemaš nikakve sam si, sam si čoviče i u državi si. Ako se
ne izboriš sama za sebe nema ti spasa. Ili si sposobna ili nisi.“ (K)
„Ne. Prilikom osnivanja zadruge, doduše, dok je bila ministrica Kosor, to nan
je puno značilo, prilikom osnivanja zadruge kad smo kupovali tu prvu opremu
posebice za pizzeriju, dobili smo nekakve potpore u iznosu od 150 000 kuna i to
je bilo velika stvar. Nepovratna kao sredstva koja su nan pomogla da bi mogli
počet radit. To je ono bilo… Ali lokalna zajednica ništa, nula.
- Županija?
Ništa. Nikad ništa, nikad ništa.“ (D)
Iz perspektive zadrugara koji su sudjelovali u našem istraživanju, može se unaprijediti
djelovanje zadruga na području Splitsko- dalmatinske županije uz podršku lokalne vlasti,
edukacije, pomoć u promociji zadruga i zadružnih proizvoda, adaptaciju kamatne stope za
zadruge, prostornu podršku, međusobno udruživanje zadruga te uz unaprjeđenje sveopćeg
zadružnog sustava (bolja organizacija, imovinsko- pravni odnosi).
49
„Pa mislin da bi nan se tribalo omogućit, aa, na-na- naše te ideje koje imamo,
a, a znamo već dugo radimo taj posal. I u nekin pravcima koje mi smatramo,
ono, da nan se da podrška da, da ne mora se nama dat novci, al mogu se
napravit neki sadržaji, oplemenit, sredit, aa… jednostavno naletiš na vrata…
Znači parking, uređenje šetnice, rasvjeta, čistoća, sve su to neke stvari koje bi
lokalna zajednica tribala napravit već kad je ušla u takav neki projekat. Mi se
mučimo sami; sa 16 četvero-osovinaca to, to je priko 40 tona žala, sam nasuja
o svome trošku, da bi ljudi bili normalni, da ne vire brokve, željeza iz zemlje i
tako to. Tako to su nekakve bitke koje ne možemo, ne možemo jednostavno, onaj,
mi kao pojedinci, ne možemo ovaj… Tu bi ipak lokalna zajednica tribala ono,
za te stvari, uočit, pomoć, ukazivali smo, sazivali sastanke, nikad niko ništa.
Nikad niko ništa. (D)
„Možda promocija zadružnog poduzetništva od strane lokalne zajednice.“ (F)
„Na koji način? Evo onaj šta san reka da nan malo više izađu u susret banke ili
nešto vako kad nam zapne za obrtna sredstva, to nam je problem. To nam je
unaprjeđenje meni fali uvik, uvik kad uzmemo u deve-, jedanaesti, dvanaesti,
prvi misec mi uzimamo pršute meni triba onda dosta novca. E meni triba par
milijuna kuna da napunim objekat. E a to se nikad ne može imat odjedanput to
toliko. Da bi napunio meni treba nekoliko milijuna kuna. I to je teško imat odma,
imaš jedan dio imaš na primjer uvik imaš jednu trećinu il doguraš do polovine,
a onu polovinu moraš od banaka ili zadužiš, ovo, ono. Onda kad zadužiš u firmu
oni te zovu pa to su trke, to su trke hahaha.“ (L)
„Pa da nan lokalna zajednica izađe u susret i da se tu ponudi da nan pomogne,
treći put sad govorin… Da nan da neki prostor, hahaha, da nan da neko
prodajno mjesto, da nan nešto…“ (E)
„Pa prije svega na način da silne nekretnine koje su u posjedu jedinice lokalne
samouprave da se po povoljnijim uvjetima i povoljno ovaj, omogući dodjelu,
ajmo reć', zainteresiranim braniteljskim zadrugama. To je po meni jedini način
da, da se, izvan toga ovaj, ne vidim puno prostora za ovaj, za pomoć od strane
50
jedinica lokalne samouprave. Dakle prostori, nekretnine koje posjeduju to u
svakom slučaju da jer je to, po meni, mrtvo slovo na papiru. A ukoliko bi jedinica
lokalne samouprave, počevši od grada, samog grada. Ukoliko bi to ponudila
siguran sam da bi, da bi to rezultiralo i formiranju većeg broja braniteljskih
zadruga i… i ovaj… i svakako koristilo i samoj jedinici lokalne samouprave da
to stavi u funkciju.“ (G)
„Udruživanje većeg broja zadruga u jednu, zatim, potom bi trebali, aa, vidite
ovako te zadruge poljoprivredne,… pošto je poljoprivreda ustavom zaštićeno
dobro, poljoprivredno zemljište pogotovo, pa lijepo promovirati poljoprivredu
te mladim poduzetnicima davati poticaje od Grada, države, županije kao iz EU
fondova vaditi, izvlač-, dati veća ulaganja u to, a treće, treće je bitno animirati
putem zavoda za zapošljavanje ljudski faktor da ljudi rade na toj poljoprivredi
jer danas teško naći čovjeka koji će raditi na poljoprivredi, teško je naći
djelatnika, razumijete?“ (H)
„Jedino da se međusobno povezuju, ja drugega, sad trenutno drugoga načina
ne vidin. Evo recimo mi, naš „forte“ je trgovina. Nijedna nan se zadruga,
proizvodna, nije obratila da mi prodajemo njihove proizvode. Mi ih tražimo
preko neznan koje ruke da bi došli do njih. Znači nikakve suradnje među
zadrugama nema. Tako da, taj zadružni savez u Splitu, ne vidin koliko ima
smisla u povezivanju. Znači povezivanje bi trebalo bit ono glavno.“ (A)
„Aa, prvo šta bi trebalo unaprijediti uopće sustav zadrugarstva kao takav. Kao
sam po sebi. U smislu, možda bolje organizacije zadruga. Aa, da se strukovno
organiziraju. Da, da, da se , da postoji nekakav sustav educiranja ljudi u
zadrugama, da postoji sustav pomoći, projektiranju pa i trženju zadružnih
proizvoda.; kad zadružni proizvod izlazi na tržište da mu se recimo omogući
nastup na sajmovima ili , ili kampanje vani ili u tom smislu, ili da se omoguće
posebne kamatne stope na, na investicije u okviru zadruga, svašta. Da se
pomogne sutradan da riješe svoje imovinsko- pravne odnose, to je veliki
problem u zadrugama, tako… evo. To su recimo neki tako primjeri na prvu šta
mi pada na pamet šta bi jako puno pomoglo zadrugama. Isto da ministarstvo
51
nas prestane… Kompletno zadružno… sektor ministarstva ignorira. Šutaju nas
malo. Malo smo u malom gospodarstvu, malo smo u poljoprivredi, malo smo
nigdi. I tako uglavnon smo nigdi.“ (C)
5.2 Intervjui s predstavnicima lokalnih vlasti i Zadružnog saveza Dalmacije
S predstavnicima lokalne vlasti proveli smo sveukupno šest intervjua od kojih se četiri
odnose na institucije koje pokrivaju područje cijele županije dok se preostale dvije tiču isključivo
općine koju su predstavljale u intervjuu. Smatrali smo da je važno uvrstiti i općine u naše
istraživanje pošto grad Split ima doticaja isključivo sa zadrugama koje djeluju na području grada.
U gradu Splitu nismo uspjeli provesti intervju što smatramo ograničenjem našeg rada, no valja
još jednom istaknuti da smo ih na sve načine pokušali kontaktirati, ali nismo uspjeli doći do
relevantnog sugovornika. U ovom dijelu rada izdvojit ćemo načine podrške koje su naveli
predstavnici lokalne vlasti, ali i neke diskrepancije u njihovim intervjuima.
Već na prvom pitanju nailazimo na ne baš zanemariv problem; naime na naizgled
jednostavno pitanje: „Znate li okvirno koliko zadruga djeluje u Županiji/Gradu? Čime se bave,
kakve proizvode i usluge nude i koliko su uspješne?“ dobili smo tri različita odgovora:3
„Znači na području županije ima desetak zadruga i među tih desetak zadruga
koje uopće posluju, jedan dio je u poljoprivredi, a jedan dio je u ribarstvu. Znači
imate ribarske i poljoprivredne zadruge.“ (2)
„Na području Splitsko- dalmatinske županije djeluje oko 300 zadruga, 300 do
350 zadruga. Koliko tih zadruga aktivno djeluje, taj podatak nemamo. Jedan od
razloga je šta, aa, nismo ovlašteni voditi registar zadruga. Znači, Zadružni savez
Dalmacije dobrovoljni savez koji okuplja, ovaaj, zadruge s područja 4
dalmatinske županije. Aa, nismo tijelo državne vlasti niti javna ustanova niti
imamo ovlasti prikupljati od zadruga takve podatke. Po mojoj procjeni bilo je
3 Primijetimo usput da problem pouzdanosti evidencija podataka o zadrugama i njihovoj brojnosti postoji
i na nacionalnoj razini (Božić et al., 2019).
52
oko 300 do 400 na području Splitsko- dalmatinske županije uključujući i
braniteljske zadruge. Koje su po svojoj specifičnosti pod ingerencijom
Ministarstva branitelja. Aa, koliko tih zadruga je aktivno, dakle, proizvodi i
pruža usluge i slično, taj podatak nemam. Vjerujem da ima negdi između 150 i
200.“ (4)
„Pa mislim da u županiji Splitsko- dalmatinskoj ima oko 30ak zadruga koje se,
koje se bave poljoprivredom jer mi samo sa njima imamo, sa djelom njih imamo
nekakav kontakt.“ (1)
Nepostojanje podataka o točnom broju zadruga jedan je u nizu pokazatelja nebrige i
neurednog odnosa lokalne, ali i državne, vlasti, spram zadruga. Kada smo prvi put pristupili
internetskoj stranici „zadruge.coop“ 2018. godine na njoj je bio dostupan popis zadruga na
razini države iz 2017. Kao godina posljednjeg ažuriranja stranice navedena je 2017. godina,
no kada smo kontaktirali izvjestan broj zadruga ustanovili smo da se popis zapravo ne
ažurira već da se iz godine u godinu koriste isti podaci koji se navode kao ažurirani. Velik
broj zadruga više nije u funkciji, stoga smo često čuli „ovaj broj se više ne koristi“ ili pak bi
nam druga strana objasnila da su zadrugu „ugasili“ još prije godinu, dvije, tri. Pojedini su
sudionici izrazili i svoje nezadovoljstvo u odnosu države prema zadružnom poduzetništvu.
Idući put kada smo pokušali pristupiti istoj stranici da bismo nastavili s pozivima ustanovili
smo da stranice više nema, no razlog njenog uklanjanja nam nije poznat.4 Dakle, mada je
popis postojao, nije bio ažuriran jer nije pokazivao popis aktivnih zadruga već i onih
neaktivnih godinama. Nakon što je ta stranica uklonjena, kontakte smo, prema prijedlogu
sudionika iz Zadružnog saveza Dalmacije, potražili na stranicama Trgovačkog suda na
kojima je također velik broj zadruga koje smo kontaktirali neaktivan. Zabrinjavajuće je da
zapravo nema službenog izvora informacija o točnom broju zadruga jer kako uopće razviti
nekakav program ili strategiju razvoja zadružnog poduzetništva kada uopće nemamo
informaciju o točnom broju aktivnih zadruga. Žažar (2020.), Nedanov i sur., 2012, Mataga,
2009, Božić i sur., 2019, Rodgers, 2015 upozoravaju i na postojanje izvjesnog broja
takozvanih „pseudo-zadruga“ koje su fiktivno aktivne; osnovane su isključivo zarad
iskorištavanja poticaja bez ikakve namjere bavljenja zadružnim poduzetništvom. Smatramo
4Možebitan je razlog gubitak samostalnosti Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo i njegovo
nedavno pripajanje Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
53
da bi se ovakva zloupotreba sredstava trebala sankcionirati. Uz to apeliramo na institucije
da vrše strože provjere kako bi novac dospio u „prave ruke“ zadruga koje se zaista žele baviti
i bave se zadružnim poduzetništvom. Dakle potrebno je kontinuirano pratiti rad zadruga.
Na drugo pitanje, koje je glasilo: „Na koji način pratite rad tih zadruga?“ ustanovili smo
kako dio lokalne vlasti ne prati rad zadruga. Praćenje rada zadruge još je jedno polje na
kojem bi se lokalna vlast trebala više involvirati. To je neophodno za poboljšanje rada
zadruga jer omogućuje osluškivanje problema na koje nailaze, a samim time pruža i veći
stupanj komunikacije sa zadrugama. Također, to je dobar način kontrole poslovanja zadruga
te potencijalno može spriječiti nezakonite radnje, ukoliko ih ima, poput maločas navedenih
„pseudo-zadruga“ ili pak kršenja zakona unutar samih zadruga, poput zloupotrebe
upraviteljske pozicije, kao što smo vidjeli u primjeru jedne prethodno navedene zadruge
koja se upravo zbog toga našla u velikim financijskim problemima.
„Pa mi, aa, isključivo imamo, mi nemamo obavezu kao Ministarstvo
poljoprivrede, Savjetodavna služba, njih pratit nešto nadgledat, al mi imamo sa
njima nekakvu stručnu, stručnu znači suradnju. Sve ono šta njima treba, vezano
i za administrativne poslove i vezano za poslove 'nači njihove, njihove
proizvodnje. Oni po njihovom zahtjevu, javljanju mogu od nas dobit pomoć. S
obzirom da, da služba pokriva cijeli teren tako da mi sa većinom tih zadruga
koje su aktivne imamo i aktivnu suradnju. Neki su korisnici nekih mjera
ministarstva poljoprivrede, neki su korisnici mjera ruralnog razvoja Europske
unije aa, tako da su u biti ta suradnja je stalna, aktivna i,i, i ajmo reć ono
kontinuirano se obavlja više godina. S nekin zadrugama imamo od početka
službe, od kako služba postoji, skoro 29 godina će brzo bit da služba postoji u
ovoj županiji. 'nači s nekin zadrugama imamo od samog početka suradnju.“ (1)
„Mi ne pratimo njihov rad jer oni se zapravo na tržištu ponašaju kao trgovačka
društva, jel? Aa tako da njihov rad prati neko drugi, a nikako ne mi. Aa oni se
nama javljaju na natječaje.“ (2)
54
S druge strane predstavnici lokalne vlasti u općinama, te uz njih Zadružni savez
Dalmacije, prate rad zadruga koje su pod njihovom „jurisdikcijom“; jedan od sudionika je i
sam član zadruge.
„Znači kao dobrovoljni savez zadruga, imamo svoje članice, aa, koje
svakodnevno pratimo, pružamo im različite usluge, pravne pomoći, pravne
savjete, poslovne savjete i slično. Uz to također, sukladno načelu, solidarnosti i
uzajamnosti, što je jedan od temeljnih načela zadrugarstva, aa, također u okviru
svojih vlastitih mogućnosti, aa, pružamo pomoć i ostalim zadrugama na
području cijele Hrvatske, pa tako i osobama zainteresiranim za osnivanje
zadruga ili bilo, ili osobama koje imaju bilo kakvo pitanje vezano, ovaj, uz
zadruge i zadružno poduzetništvo.“ (4)
„Ja san član zadruge jer san proizvođač grožđa, proizvođač grožđa tako da san
ja član zadruge i član skupštine zadruga.“ (6)
„Pa uključeni smo dosta ovaj, u, u njihovo funkcioniranje. Svake godine, kroz
skupštinu, znači budem gost pa poslušam, ovaj, o čemu se radi. A to je jedna od
najznačajnijih, najjačih firmi na području općine pa normalno da smo povezani.
Imamo i neke zajedničke projekte, imamo neke zajedničke probleme. Tipa
uknjižbe imovine, raspodjele imovine, znači u prošlosti je većina tog javnog
dobra je bila uknjižena na zadruge. Međutim, transformacijom, osnivanjem
općina smo imali problem, ne možemo se javljat na natječaje jer nemamo
riješeno vlasništvo. Tako da s njima uspostavljamo dobre odnose i, i ono što je
nedvojbeno javno poput igrališta, tržnica, javnih površina, parkova uknjiženo
na, na općinu Selca. Tu nikad nije bilo problema i s njima stvarno imamo dobru
suradnju, ne samo na tom polju, nego i na drugim poljima.“ (5)
5.2.1 Podrška koju lokalna vlast pruža zadrugama
Kao načine na koje lokalna vlast podupire zadruge sudionici su navodili financijske
potpore u vidu natječaja, sufinanciranja na određenim manifestacijama, kod izrade poljskih
puteva i slično. Također su naveli i edukacije.
55
„Znači mi objavimo natječaj i za te natječaje koje objavljujemo smo dobili
odobrenje od nadležnog ministarstva. U ovom slučaju riječ je o Ministarstvu
poljoprivrede ili o Upravi za ruralni razvoj ovisno o kojem sektoru je riječ. Aaa
jednom do dva puta godišnje objavljujemo te javne pozive ii dajemo takozvane
„de minimis“ potpore. Znači svaki sektor ima gornju vrijednost „de minimis“
potpore koju može poduzetnik primiti, odnosno koju mi možemo dati. Tako da
je u sektoru primarne poljoprivrede to 20000 eura, a u sektoru ribarstva je to
30000 eura. Al' tih dvadeset, trideset tisuća eura ne znači da mi dajemo potporu
u toj vrijednosti nego poduzetnik uključujući i zadrugu, u tri godine može primiti
maksimalno toliko…“ (2)
„Zadruge pomažemo financijski preko javnih poziva , te sufinanciramo
nastupe na sajmovima.“ (3)
„Lokalne zadruge znači pomažemo indirektno financijski, kao što sam reko
prije, organizacija edukacija, aa, pa i naša suradnja sa Poljoprivrednon
savjetodavnom službom koja je državno tijelo. Znači mi zajedno s njima se
okrećemo prema poljoprivrednicima i zadrugarima što se tiče edukacija. I ovi,
financijski uređujemo te poljske puteve koje koristu maslinari i zadrugari. Eto,
to su neke, neke, neke dodirne točke.“ (5)
„Mi imamo kontinuirano predavanja, imamo predavanja za korisnike
određenih mjera ruralnog razvoja, znači ,koje poljoprivrednici, a samim ti- i
zadruge su u to uključene. Znači oni imaju obavezu, da bi dobili određena
sredstva, imaju obavezu pohađanja edukacija koje mi organiziramo na terenu.
A pored toga mi radimo i predavanja i demonstracije za ono šta je tad
momentalno aktuelno. Kad je rezidba onda radimo demonstracije rezidbe
maslina, po zahtjevu poljoprivrednika ili neke udruge poljoprivrednika ili
zadruge.“ (1)
„Zadružni savez Dalmacije nije na državnom proračunu. Ne financira se, znači,
od strane države već općenito, aa, svojim, aa djelatnostima, obavljanjem svojih
djelatnosti. Pa tako i mi ne možemo, nemamo financijskih mogućnosti
56
raspisivati natječaje za zadruge i zadružno poduzetništvo već upravo služimo na
pomoć zadrugama u vidu davanja različitih pravnih, poslovnih savjeta.
Upućivanja na tijela koja objavljuju natječaje, aa, organiziranjem radionica za,
aa, ovaj, vezano za te natječaje, aa dajemo, pružamo pomoć, 'nači u prikupljanju
natječajne dokumentacije i slično. 'nači to je naš vid pomoći, aa, zadrugama koji
se odnosi zapravo na javljanje na natječaje koje organiziraju ili ministarstva ili
znači, agencije za plaćanje, europski fondovi i slično.“ (4)
5.2.2 Načini informiranja lokalnih zadruga
Načini informiranja lokalnih zadruga jesu raznovrsni. Od obavijesti koje se objavljuju u
medijima, šalju elektroničkom poštom, do upoznavanja zadrugara s novitetima na
edukacijama i raznim manifestacijama koje se organiziraju tokom godine.
„Ovako, služba, znači, naša djeluje i 1:1, znači, informacije u uredu, informacije
na terenu i putem svih dostupnih medija. 'nači mi smo stalno, kontinuirano u, u
medijima prisutni,…“ (1)
„Edukacija, prezentacija preko lokalnog LAG-a, znači, koji je registriran u
Supetru čiji je zadruga član i općina. LAG organizira edukacije i prezentacije,
natječaje s programa ruralnog razvoja. Odaziv bude dobar. I mi smo opet spona
između OPG-ova, LAG-a i PZ-a da OPG-ovi dođu do ključnih informacija, da
in mi pomognemo eventualno u pripremi dokumentacije; savjetodavno, ne
financijski, da oni dođu do potrebnih sredstava.“ (5)
„Mm, mi im pošaljemo mail, jer je njih toliko malo da meni to ne predstavlja
nikakav problem, jel?“ (2)
„Znači mi imamo bazu podataka naših poslovnih partnera i ovaj, pravnih
subjekata s kojima surađujemo i slično. Prilično veliku bazu podataka kojima,
znači, obavijesti šaljemo mailom. Isto tako imamo interaktivnu web stranicu i
sve važne obavijesti vezane za zadruge i zadružno poduzetništvo, natječaje i
slično, objavljujemo na toj web stranici. Uz to organiziramo i dvije
57
međunarodne manifestacije kojima promoviramo glavne poljoprivredne
djelatnosti Dalmacije. To su „Sabatina“, manifestacije vinogradara i vinara i
„Noćnjak“, manisfestacija maslinara i uljara. A, u programu tih manifestacija
je također predviđena satnica i za zadruge, konkretno znači za okupljanje
predstavnika zadruga. To su zadružne ure. Ovaaj i na tim zadružnim urama,
zapravo, uvijek raspravljamo ili donosimo aktualnosti koje se odnose na
zadružno poduzetništvo. Raspravljamo o problemima na koje zadruge nailaze u
svome poslovanju. Pokušavamo znači naći rješenje tih problema. Pa idemo
korak dalje, pišemo prijedloge različitih zakonskih, pod zakonskih akata,
pravilnika i slično koje zatim šaljemo ministarstvima, resornim ministarstvima,
ovaaj, da se ti akti usvoje. Znači, bilo da ih donese ministar, to su ovi provedbeni
akti poput pravilnika ili da se stave, zapravo, na glasovanje u Hrvatski sabor.
Uključujemo se u različite radne skupine za izradu različitih nacrta, prijedloga
zakona i slično.“ (4)
„Sve naše korisnike pa tako i zadruge informiramo putem održanih
prezentacija, medija (radio, televizija, dnevni tisak).“ (3)
S druge strane do informacija o potrebama zadruga dolaze komuniciranjem sa
zadrugarima bilo osobnim ili grupnim na raznim konferencijama i manifestacijama. Na
ovakvim se konferencijama i manifestacijama održavaju i razna savjetovanja za zadrugare.
No, županija ne organizira nikakva savjetovanja osim „osobnih“ savjetovanja s određenom
zadrugom koja zatraži savjet ili pomoć.
„Razgovorom s njima, da.'nači savjetovanja da su organizirana, ne. Ne, to ne
radimo, osim ovako osobnih, kada govorimo o zadrugama, s obzirom na njihov
broj, osim osobnih razgovora, savjetovanja tog tipa ne radimo.“ (2)
„Znači imamo različite konferencije i slično. Međutim one su, baš, ukidanjem
Centra za zadružno poduzetništvo svedene na minimum. Aa, više sudjelujemo
na međunarodnim konferencijama. I znanje i iskustvo stečeno na tim
konferencijama. I znanje i iskustvo stečeno na tim međunarodnim
58
konferencijama zatim upotrebljavamo, mi kao Zadružni savez Dalmacije, koji
potom onda organizira različite konferencije i slično. „ (4)
„…postoji, znači, Zadružni savez Dalmacije koji dva puta godišnje ima
manifestaciju, i ovaj „Noćnjak“ za maslinare, i ovaj, ii, „Sabatinu“ za vinare.
'nači tamo pored OPG-a, osnovni, glavni amo reć, akteri su zadruge. I tu po tri,
četri dana su to razne, razna događanja, sadržaji. I tu se sa ljudima susrećemo,
razgovaramo i mi održavamo edukacije, predavanja u sklopu tih, 'nači te, tih
manifestacija koje su baš i predviđene da bi se svi ti zadrugari na jednom mjestu
okupili.“ (1)
„Nemamo ništa formalizirano jer smo jednostavno, opet naglašavam, premali i
upoznati smo s poslovanjem jedni drugih i s potrebama. I tako da smo
iskoordinirani jako dobro. Nemamo neko posebno tijelo u općini koje se bavi
samo poljoprivredom. Imamo za neke druge djelatnosti; za turizam, urbanizam
i ostalo. Za poljoprivredu nemamo, mada bi trebalo. Jer je to jedan širi pojam.
Imali smo neke pod navodnike „jednokratne radne skupine“ kad smo radili
strategiju razvoja općine. Možda ćemo i sada opet, u ovom novom
programskom razdoblju imamo obavezu radit strategiju razvoja, general-, pa
ćemo uključit i poljoprivrednike.“ (5)
Kada govorimo konkretno o natječajima, Županija ih objavljuje i u Slobodnoj
Dalmaciji, no iz financijskih razloga objavljuju samo obavijest o raspisanom natječaju
te se čitatelji usmjeravaju na web stranice Županije. To može biti problematično kada
govorimo o dostupnosti informacija pošto će uzrokovati poteškoće onim zadrugarima
koji nisu informatički pismeni.
„Ne, nego Van ih jako puno izlazi. Znači imamo jako puno natječaja, ovi su Van
svi natječaji iz svih upravnih odjela, jako ih puno ima, i ovaj, zato van to tako
djeluje. A kad ih objavljujemo, objavljujemo ih više od jednom. Zato što nam je
Slobodna Dalmacija preskupa znači vama, neznan ovoliki, ovolika obavijest
dođe 7-8 iljada kuna. Iz tog razloga mi stavimo na, u Slobodnu Dalmaciju,
nećete nikad vidit cijeli natječaj naš, nego ćete vidit: „Objavljuje se natječaj“ ta
59
mjera ta, ta , ta , ta. Više na web stranici. Jer je… Jednostavno na taj način
nastojimo smanjiti troškove.“ (2)
5.2.3 Važnost zadruga za regionalni razvoj
U posljednjem pitanju intervjua namijenjenom predstavnicima lokalne vlasti željeli smo
uvidjeti kolika je važnost zadruga, po njihovom mišljenju, za lokalni razvoj. Pitanje je glasilo:
„Koliko lokalne zadruge pomažu regionalni ili lokalni razvitak? Smatrate li ih bitnom karikom
„razvojnog lanca“?“ Njihova važnost je definitivno prepoznata od strane lokalne vlasti pošto su
svi sudionici potvrdili važnost zadruga za regionalni razvoj. Zanimljivo je i da su dva sudionika
naveli negativnu konotaciju koju zadruga još dan danas nosi, a radi se o svojevrsnoj
diskriminaciji zadruge jer se smatra reliktom ideologije bivšeg sustava. U ovom smo radu već
prethodno pojasnili zašto to zadruga nije, no očito je da takva percepcija zadruge utječe na razvoj
zadružnog poduzetništva općenito što donekle potvrđuje i istraživanje Krešimira Žažara iz 2020.
godine. „Eksterne sociokulturne faktore koji priječe vibrantniji razvitak zadruga valja tražiti u
općenito negativnoj percepciji zadruga koje se vrlo plastično sagledavaju kao preostaci
socijalističkog nasljeđa. Tako zadruge u startu bivaju sagledavane kroz negativnu prizmu. Za
pretpostaviti je da nepovoljnije predodžbe iskazuju starije generacije koje imaju iskustva
sudjelovanja u gospodarskim aktivnostima socijalizma. Dakako da i ova provizorna tvrdnja
iziskuje podrobnije empirijsko ispitivanje. No, već i naše istraživanje jasno upućuje da zadruge
u javnom diskursu imaju negativan imidž koji bi svakako trebalo promijeniti.“ (Žažar, 2020:
381).
„Znači ja smatram da su zadruge ne bitna, nego jedna od bitnijih, aa, osnova
gospodarskog razvoja ne samo Hrvatske, već bilo koje druge zemlje. To su
razvijene zapadne zemlje prepoznale odavno. One su zapravo, aa, svoje propise,
svoje poslovanje na neki način prilagodile zadrugama tako da su, aa, u
poreznim propisima pa čak u nekim zemljama i u ustavima zadruge posebno
označene i imaju, ajmo reć' nekakve olakšice, privilegije. Za razliku od
Hrvatske, u kojoj zadruge još uvijek imaju stigmu, nekakvih komunističkih
tvorevina, organizacija koje su postale instrument zapravo te socijalističke
politike. To nije točno! Zadruge u Hrvatskoj imaju puno dužu povijest i tradiciju
od stvaranja Jugoslavije.“ (4)
60
„Pa mislim da su jako bitna karika, naročito na ovim ruralnim, amo reć,
područjima di je demografska slika, aa, aa slaba. I ovaj, tako da imamo, ovee,
naročito su sad dosta aktivne te braniteljske zadruge koje drže stoku, koje imaju
pašnjake po ovin, amo reć, gore po, po Svilaji, Kamešnici, Dinari. Tako da
mislin da su oni jako bitni za, za razvoj, baš tih malih sredina, malih općina. Di
se ipak nešto događa, di neka stada šetaju. Di, di nekakva proizvodnja, znači di,
di ne postoji nikakva druga ni, ni tvornica, ni obrt, ni ništa, osin amo reć
poljoprivredne proizvodnje.“ (1)
„Ma je, zadruga je bitna jer hoćeš- nećeš u Bolu nikoliko obitelji može živit od
proizvodnje kvalitetnog vina.“ (6)
„Apsolutno da! I šteta što ih nema više. Al kažen Van taj oblik udruživanja kod
nas nekako ima taj negativni prizvuk i, i riječ je o specifičnom našem podneblju,
jel? Gdje svak', kako se to ružno kaže „svak za se travu pase,“ jel? Vrlo je
nesklon, ljudi su vrlo neskloni bilo kakvom tipu udruživanja. Recimo kada je bilo
riječ o ribarskim zadrugama, onda je prije nekoliko godina ministarstvo
poljoprivrede, baš oni su davali natječaj, gdje su ribarskim zadrugama davali
90% za kupovinu zemljišta, za izgradnju pogona, za kupovinu hladnjača…
Znate što znači 90%? To je da Vam neko pokloni… Doslovno sve. Odaziv je bio
gotovo nikakav. Znači neki su kupili nešto, ali vrlo… 'nači ne uspijevate niti…
tol'ko to je, aa, taj otpor prema tom udruživanju, al mislim da je to više stvar
nekakvog nepovjerenja, stanja društva, nepovjerenja među ljudima. Ne, ne, ne
znan kako bi to drugačije ovaj…“ (2)
„Apsolutno, apsolutno. Znači poljoprivreda je potporna djelatnost naših ljudi
koji tu žive. Znači ne mogu samo živit od turizma i ne mogu samo živit od
kamenarstva, ribarstva. Poljoprivreda je uvijek bila ona potporna djelatnost
koja in je služila za podebljanje budžeta; osobnog, obiteljskog, kroz prodaju
maslinovog ulja, kroz proizvodnju nekih agruma il' ne znan čega, znači, aa,
prerađevina poput marmelada, sokova i svega. Tako da… jako je bitno
pogotovo zato jer smo mi između ostalog i poljoprivredna općina, e.
61
Orijentirano ne samo na voćarstvo, maslinarstvo, vinogradarstvo nego čak i na
stočarstvo tako da… Ponosni smo na sve to skupa.“(5)
Prilikom prikupljanja podataka za izradu ovog diplomskog rada u razgovoru s jednim
sudionikom saznali smo za jedan pozitivan trend u raspitivanju za zadružno poduzetništvo. Taj
je trend potencijalno izazvan novonastalom situacijom u državi, ali i globalnom krizom
uzrokovanom pandemijom virusa COVID-19.
„Znači Zadružni savez Dalmacije stoji na raspolaganju svim zadrugama koje
mu se obrate za pomoć, aa, članovima zadruga, predstavnicima zadruga pa tako
i osobama zainteresiranim za osnivanjem zadruge, poslovanja zadruga… u
cijeloj ovoj situaciji, vidili smo da trend upita se smanjuje. Smanjivao se
rapidno, jedan od razloga je vjerojatno i ukidanje Centra za zadružno
poduzetništvo. I vjerujem da još nisu potporni zakoni, potporni zakoni za
zadruge. Dakle ne primarni zakon zadruge već ostali zakoni. Aa, neću reći
usklađeni sa zakonom o zadrugama, ali možda ne prepoznaju zadruge. To su
prvenstveno, ovaj, porezni propisi. Porezni propisi, propisi o zapošljavanju, o
pravima za vrijeme nezaposlenosti i slično. I onda je postojao jedan trend. Riječ
je o izmjenama i dopunama tih zakona koji su doneseni pretežno od 2014.
godine pa naprijed i onda se vidi da je trend zainteresiranosti za osnivanje
zadruga opao i rapidno je padao, znači, iz godine u godinu sve do pojave
korone. I upravo u ovo vrijeme korone, zapravo, imam puno veći broj upita za
osnivanje zadruga i slično. Izgleda da su ljudi prepoznali značajke i zadružnog
poduzetništva, zadružnog poslovanja, općenito udruženosti, a kako su
poljoprivredne zadruge zapravo najveći broj svih zadruga, vjerojatno su
prepoznali i potrebu vraćanja poljoprivrednoj proizvodnji.“ (4)
62
6.ZAKLJUČCI I PREPORUKE
Kada podvučemo crtu možemo reći da postoji izvjesna doza podrške od strane
lokalne vlasti. Ona je pretežito financijske (putem natječaja) i edukativne naravi
(predavanja, demonstracije). Kao što smo vidjeli u iskazima sudionika ovog istraživanja,
problemi s financijama i nedovoljnom educiranosti, odnosno nepoznavanjem poslovanja
zadruga, kako samih zadrugara tako i konzultanata te predstavnika lokalne vlasti, nisu
jedini problemi s kojima se susreću. Sudionici su uz financije i edukacije navodili i :
nedostatak informacija, česte promjene zakona, birokraciju, korupciju te nedostatak
prostorne podrške.
Uz sve navedeno, dva su sudionika izdvojila i jedan problem koji se tiče samog
odnosa među zadrugama koji može unaprijediti djelovanje zadruga ukoliko se na njemu
poradi. To je nedostatak udruživanja zadruga. Ovaj bi problem valjalo podrobnije ispitati
pošto ne možemo sa sigurnošću tvrditi što je uzrok istom. Možemo samo pretpostaviti da
je to znak nepovjerenja među samim zadrugama ili pak da je to pokazatelj neinovativnosti
u samim strategijama poslovanja zadruga na području Splitsko-dalmatinske županije.
Bilo bi licemjerno svu odgovornost svaliti na lokalnu ili državnu vlast stoga se slažemo s
Bežovanovim (2005.) zaključkom da su građani Republike Hrvatske nakon gospodarske
krize uzrokovane ratom iz fokusa izmjestili interese civilnog društva, te ih zamijenili
osobnim interesima, te da u takvom „stanju uma“ smatraju da je civilno društvo i skrb o
njemu isključivo zadaća države, to jest Vlade. No, jedno je sigurno, lokalna ili državna
vlast mogu potaknuti zadruge na udruživanje upoznavanjem s primjerima takvog
uspješnog zadružnog poslovanja, putem edukacija ili pak raspisivanjem natječaja za takve
oblike poslovne suradnje.
Premda se ne radi o velikom uzorku zadruga u našem istraživanju, usuđujemo se
primijetiti kako ni navedena podrška koju pružaju lokalne vlasti na području Splitsko-
dalmatinske županije nije ekvivalentna potrebama zadruga. Tako je posve jasno da
postoje mnogobrojna polja podrške koja nisu ispunjena te samim time podrška nije
primjerena potrebama zadruga. Kada govorimo o korištenju dostupne podrške od strane
zadruga, kroz intervjue smo uvidjeli da je određen broj zadruga uopće ne koristi. Najčešći
razlozi tome su nepovjerenje u lokalnu ili državnu vlast, nedostatak znanja i sposobnosti
da bi se uopće prijavili na natječaj te neinformiranost; do pojedinih zadruga uopće ne
dođe informacija o raspisivanju ikakvog natječaja što ne čudi s obzirom na to da,
primjerice, Županija obavijesti o novim natječajima šalje elektroničkim putem zadrugama
63
s kojima su prethodno surađivali ili komunicirali. Podrške bi zasigurno trebale biti
učestalije, konkretnije i dostupnije. Možda je ambiciozno očekivati učestalije raspisivanje
natječaja i konkretnije iznose, ali barem se dostupnost informacija mora osigurati svim
zadrugama. Da bi to bilo moguće, prvo se treba utvrditi točan broj zadruga koji djeluje
na lokalnoj, ali i državnoj razini. Dok se isto ne učini netko će uvijek biti zakinut za
informacije o natječajima, edukacijama, potporama i slično.
Poteškoće s financijama uključuju nerazlikovanje zadruga od drugih gospodarskih
oblika, dvostruko oporezivanje, kamatne stope, manju zastupljenost natječaja za zadruge
koje nisu poljoprivredne ili ribarske, nedovoljnu financijsku potporu, prevelike troškove.
Naveli smo prethodno kako zadrugama nije glavni cilj samo ekonomska već i društvena
korist i rad za opće dobro, upravo zato bi ih se trebalo odijeliti u zasebnu kategoriju unutar
gospodarskih oblika, omogućiti im povoljniju kamatnu stopu, povećati financijske
potpore te izjednačiti zastupljenost natječaja za sve tipove zadruga. Osim što bi se
olakšalo poslovanje aktivnih zadruga, a samim time i spriječilo „gašenje“ istih,
potencijalno bi se populariziralo zadrugarstvo kao način poslovanja te bi se potaknulo
osnivanje novih zadruga na području Republike Hrvatske.
Jednog važnog problema smo se maločas dotakli, a to je nedostatak informacija i
edukacije. Jako je važno da osobe na području lokalne vlasti zadužene za zadruge
primjereno educiraju te da raspolažu svim informacijama koje su potrebne zadrugarima
za bilo koji segment poslovanja te da su i upoznate s načinom na koji posluju. Ne smijemo
zanemariti činjenicu da zadruge često čine teže zapošljive skupine ljudi poput branitelja,
invalida, osoba starije životne dobi, bivši ovisnici, ali i pripadnici ruralnih sredina koji
često nemaju visoku razinu obrazovanja te im je potrebno posvetiti više pažnje i pružiti
veću količinu pomoći i podrške. Sudionik istraživanja čija je zadruga bila u financijskoj
mogućnosti angažirati konzultanta naveo je kako ni oni nisu dovoljno kompetentni.
Nekoliko sudionika isto je navelo za urede i službe zadužene za zadruge na području
Splitsko- dalmatinske županije.
Jedan od problema spomenutog u našem istraživanju usko je povezan s državom,
a to je problem zakona i birokracije. Sudionici imaju poteškoće u praćenju učestalih
izmjena i dopuna zakona te im to oduzima izvjesnu količinu vremena, tim više što nisu
svi, ponavljamo, dovoljno educirani. Žažar (2020.) je konstatirao da su zakoni i pravilnici
neadekvatni; da su nejasni te da se nerijetko mijenjaju što zbunjuje i oduzima vrijeme
64
zadrugarima pošto se svakom promjenom moraju istoj iznova prilagođavati. Također je
u svom istraživanju utvrdio da je birokracija za pojedine zadrugare prekomplicirana te da
se zbog toga teže snalaze prilikom prijave na natječaje. Isto tako je istaknuo da se na
zadruge gleda kao i na ostale gospodarske subjekte, a prethodno smo u radu vidjeli zašto
to ne bi trebalo biti tako. Sve navedeno su i naši sudionici identificirali kao problematično.
Prijave za natječaje koji se raspisuju su, također, prekompleksne stoga zadrugari moraju
izdvojiti određenu svotu novca, angažirati konzultante i nadati se da će oni ispuniti prijavu
na pravilan način. Neki se ne prijavljuju na natječaje jer nisu u financijskoj mogućnosti
da bi angažirali konzultanta, a neki se ne prijavljuju na natječaje jer smatraju da za sve
treba imati „vezu“. Ispravljanje takvog stava spram državnih i lokalnih institucija može
se jedino poboljšati iskorjenjivanjem korupcije iz Republike Hrvatske što je prilično
ambiciozan zahtjev.
Pružanje prostorne podrške od strane lokalne vlasti prijeko je potrebno zadrugama
te bismo ga izdvojili kao jednog od najvažnijih iz tri razloga. Prvi je financijske naravi,
pošto bi zadrugama to smanjilo troškove koje izdvajaju za prostore svaki mjesec. Drugi
je bolja vidljivost na tržištu što potencijalno može rezultirati i boljom prodajom
proizvoda. Treći je razlog svojevrsna afirmacija samog rada zadruge i shvaćanje njene
važnosti za lokalnu zajednicu što može biti jako motivirajuće za članove zadruge.
Četiri zadruge smatraju da je količina podrške dovoljna, šest zadruga je količinu
podrške ocijenilo nedovoljnom, dok je preostale dvije nikada nisu ni tražile. Na temelju
navedenih spoznaja pojedinac može doći do zaključka kako lokalna vlast nije prepoznala
važnost lokalnih zadruga za razvoj lokalnog i regionalnog poduzetništva. Naprotiv, svi
su ocijenili zadruge bitnima za razvoj. Valja naglasiti kako tri od četiri općine u kojima
se nalaze zadruge sa dugogodišnjim djelovanjem jako dobro međusobno surađuju i žive
u svojevrsnoj „simbiozi“. Naravno, treba uzeti u obzir da se radi o manjim mjestima u
kojima je većina stanovništva član zadruge i od iste „živi“, čega su očigledno svjesni i
predstavnici lokalne vlasti. U slučaju četvrte općine intervjuirali smo samo predstavnika
zadruge koji smatra da im općina ne izlazi u susret. Pošto nismo proveli intervju s
predstavnikom iste općine, ne želimo donositi preuranjen zaključak po tom pitanju.
Kako nisu upoznati s točnim brojem zadruga, tijela lokalne i regionalne
samouprave nisu u mogućnosti ni pratiti rad svih zadruga, osim onih s kojima inače
surađuju. Shodno tome zaključujemo da je važno utvrditi točan broj aktivnih zadruga koje
65
djeluju na području Splitsko- dalmatinske županije. Praćenje rada svih zadruga pomoći
će u detekciji i rješavanju problema i poteškoća na koje zadruge u svom radu nailaze, a i
u samom razvijanju daljnjih strategija za zadružno poduzetništvo jer kako uopće razviti
kvalitetnu strategiju bez osnovnih informacija. Zadružni savez Dalmacije nije dio lokalne
vlasti, ali kontinuirano prati rad zadruga članica te im pomažu kroz razne usluge poput
savjetovanja, edukacija i slično. Načini na koji lokalna vlast pruža podršku zadrugama su
financijski putem natječaja ili sufinanciranjem nastupa na sajmovima te putem edukacija
i predavanja.
Problema je puno, ali smatramo da je rješenje jednog od problema ključ za
rješavanje ostalih, a to je edukacija. Poslovati uspješno, a nemati adekvatno znanje
pomalo je nerealno. Shodno rezultatima slažemo se s Cvitanovićem (2018) kada navodi
kako je nužno ohrabrivati članove zadruga te ih uključivati u programe obrazovanja
odraslih da bi stekli znanja i vještine koje su im potrebne za rad. Upravo educiranjem
zadrugara i predstavnika lokalne vlasti može se pospješiti poslovanje zadruga. To se može
postići povećanjem broja edukacija, sufinanciranjem/financiranjem edukacija od strane
lokalne vlasti ili države te suradnjom lokalne vlasti s predstavnicima akademske
zajednice. Znanje je tu da se prenosi i usvaja, ono može samo pozitivno utjecati na razvoj
zadružnog poduzetništva. Također se treba osvrnuti i na mlađe generacije u školama te ih
putem uvođenja učeničkih zadruga u škole upoznati sa pojmovima zadruge, zadružnog
poduzetništva i važnosti istih za civilno društvo. Vidović (2020) navodi kako kroz
učeničke zadruge učenici imitiraju prave zadruge i upoznaju se sa cijelim proizvodnim
procesom. Upravo oni u budućnosti mogu donijeti dašak inovativnosti i modernizacije u
zadružnom poslovanju koji je izgleda prijeko potreban da bi se zadruge što bolje
prilagodile tržištu te na istom što duže opstale.
Složiti ćemo se s Matijaševićevom tvrdnjom da „zadrugarstvo ostaje na margini
društvenih zbivanja.“ (Matijašević, 2005: 34). Jer u svijetu zadruga, zaista se doima kao
da je vrijeme u petnaest godina, koliko je prošlo od objave Matijaševićevog rada, stalo.
Jedino što se neprestance mijenja jesu zakoni i ministarstva kojima ih dodjeljuju. I danas
se zadrugarstvo veže uz socijalizam, i danas velik broj ljudi uopće nije upoznat s pojmom
zadruga, s prednostima zadružnog poduzetništva, s problemima koji otežavaju razvoj
zadruga godinama. Znanje o poslovanju zadruga još je uvijek na minimalnoj razini,
kolikogod se akademska zajednica trudila svojim radovima i istraživanjima tu razinu
preobraziti u optimalnu i te je napore potrebno još pojačati. Broj „stanovnika zadružnog
66
svijeta“ sve je manji i manji, upravo iz gore navedenih razloga. Pomalo je otužno što u
realnom svijetu vidimo da je važnost zadruga za razvoj gospodarstva i dobrobit civilnog
društva prepoznata, dok je unutar granica Republike Hrvatske potpuno suprotna situacija.
Zadruge zaista ostaju na marginama društva i „guraju se pod tapet“, ali zadruge i dalje
postoje i neće se dovijeka moći zanemarivati. Završili bismo rad jednim važnim pitanjem:
Kada će zadruge doći na red?
67
POPIS LITERATURE
Bežovan, G. (2005). Civilno društvo. Zagreb: Nakladni zavod Globus.
Mataga, Ž. (2009). Etičke vrijednosti i gospodarski značaj zadrugarstva. Zagreb: Vlastita
naklada.
Altman, M. (2009). History and Theory of Cooperatives. International Encyclopaedia of
Civil Society
Anastasiadis, M., Gspurning, W., Land, R. (2018). Social Enterprises and their
Ecosystems in Europe – Country report – Austria. Luxembourg: Publications Office of
the European Union
Babić, Z. i Račić, D. (2011). Zadrugarstvo u Hrvatskoj: trendovi, pokazatelji i perspektiva
u europskom kontekstu. Sociologija i prostor, 49 (2011) 191 (3), str 287-311
Bancel, J.L. (2015). Smjernice o zadružnim načelima. International Co-operative
Alliance
Bareille, F., Beaugrand, F., Duvaleix-Tregeur, S. (2016). Objectives' alignments between
members and agricultural cooperatives. Paper prepared for presentation at the 149th
EAAE Seminar ‘Structural change in agri-food chains: new relations between farm
sector, food industry and retail sector’ Rennes, France, October 27-28, 2016
Borzaga, C. (2020). Social Enterprises and their Ecosystems in Europe – Country report
– Italy. Luxembourg: Publications Office of the European Union
Božić, J., Šprajc, I., i Srbljinović, A. (2019). Croatian co-operatives’ story of revival:
overcoming external obstacles. Journal of Co-operative Organization and Management,
7 (2), članak br. 100090
Božić, J., Srbljinović, A. i Lučan, L. (2020). Croatian co-operatives’ story of revival:
overcoming internal obstacles. Socijalna ekologija, 29 (3), 335-361
Broz, T., Švaljek, S. (2019). Mikrokozmos zadružnog gospodarstva: gdje i kako posluju
hrvatske zadruge?. Sociologija i prostor, 57 (2019) 214 (2), str. 107-138
Cifrić, I. (2016). Ruralna kultura i ruralni razvoj u kulturnoj perspektivi U: Sociokulturno
nasljeđe i gospodarski razvoj, ur. Šundalić, Antun, Zmaić, Krunoslav, Sudarić, Tihana,
Pavić, Željko. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Globalizacija i regionalni identitet,
str. 10-21
Cvitanović, V. (2018). Društveno poduzetništvo kao izravni doprinos ekonomskom
razvoju. Education for entrepreneurship, vol.8 NR, Special issue (2018), p. 109-126
Di Meglio, G., Guzman, T., Katz, M. 2019. Artesanos hispanoamericanos del siglo XIX:
identidades, organizaciones y accion politica. Almanack, Guarulhos, n. 23, p. 275-315
Đurkin Badurina, J. i Kljaić Šebrek, J. (2018). Zadruge kao organizacijski oblici za
održivi razvoj turizma u ruralnim područjima. Notitia – časopis za održivi razvoj (4), str.
39-48
Jurišić, K. (1999). Globalizacija i ljudska prava. Politička misao, vol. 36 (1) str. 70-82
68
Kanli, I. B. (2016). An Alternative Perspective to „the Owenite Movement” Window to
Sustainable Cities: „Neighbourhood Cooperatives“. European Journal of Sustainable
Development 5(3):371-382
King, R. P. i Ortmann, G. F. (2007). Agricultural Cooperatives I: History, Theory and
Problems. Agrekon, vol 46, no 1, p. 40-68
Mataga, Ž. (2005). Poljoprivredno zadrugarstvo u Hrvatskoj: razvoj i temeljni problemi.
Sociologija sela, 43 (2005) 167 (1), str. 17-42
Matijašević, A. (2005). Zadružno zakonodavstvo u Hrvatskoj: razvoj i problemi
legislative poljoprivrednog zadrugarstva. Sociologija i prostor, 43 (1 (167)), 153-170.
Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/32877
Mesarić, M. (2001). Uloga države u tržišnom gospodarstvu s osvrtom na aktualno stanje
u Hrvatskoj. Ekonomski pregled, 52(9-10), str. 985-1033
Novković, S. i Golja, T. (2015). Cooperatives and Civil Society: Potential for Local
Cooperative Development in Croatia. Journal of Entrepreneurial and Organizational
Diversity, vol. 4 (1) str. 153-169
Pertella, F. i Richez-Battesti, N. (2020). Social Enterprises and their Ecosystems in
Europe – Country report – France. Luxembourg: Publications Office of the European
Union
Puđak, J., Majetić, F. i Šimleša, D. (2016). Potencijal za solidarnu ekonomiju u Splitu –
kvalitativno istraživanje. Sociologija i prostor, 54 (2016) 205 (2), str. 149-168
Puljiz, V. (1992). Porodične zadruge i procesi modernizacije hrvatskoga društva.
Sociologija sela, 20 (1/2), str. 147-154
Radovanović, M. (2018). Uvod u ekonomsku demokratiju - Zadruge kao pokretači
ekonomskog rasta. Sarajevo, Friedrich Ebert Stiftung
Salamon, D., Knapić Salamon, Đ. (2017). Inkubiranje poduzetništva u funkciji razvoja
lokalnih prehrambenih sustava i ruralnih zajednica. Obrazovanje za poduzetništvo/
Education for entrepreneurship, Vol.7 (2017), Nr.1, str. 319-352
Šalaj, B. (2011). Civilno društvo i demokracija: Što bi Tocqueville I Putnam vidjeli u
Hrvatskoj? Anali Hrvatskog politološkog društva 2011, str. 49-71
Šarić, I. (1997). Solidarnost i supsidijarnost kao temelji socijalnog tržišnog gospodarstva.
Revija za socijalnu politiku, 4(4), str. 339-348
Širola, D., Zrilić, N. (2014). Socijalno poduzetništvo – nova mogućnost zapošljavanja
mladih u Hrvatskoj. Zbornik Veleučilišta u Rijeci, Vol. 2 (2014), No.1, str. 59-76
Tomašević, T., Horvat, V., Midžić, A., Dragišić, I., Dakić, M. (2019). Zajednička dobra
u jugoistočnoj Europi: primjeri Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije.
Institut za političku ekologiju
Vidović, D. (2012). Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj. Doktorska disertacija. Zagreb:
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
69
Vidović, D. (2019). Social Enterprises and their Ecosystems in Europe – Country report
– Croatia. Luxembourg: Publications Office of the European Union
Vidović, D. (2020). Učeničke zadruge kao rasadnik zadrugarstva? Refleksije zadružnih
načela u djelovanju učeničkih zadruga u Hrvatskoj. Socijalna ekologija, 29 (3), 389-416.
Wilhoit, J. (2005). Cooperatives: a short history. Cultural Survival Quarterly Magazine
Zakon o zadrugama, NN 98/19
Zeuli, K. I Radel, J. (2005). Cooperatives as a Community Development Strategy:
Linking Theory and Practice. The Journal of Regional Analysis & Policy, str. 43-54
Zuba-Ciszewska, M. (2016). The contribution of the cooperative movement to the CSR
idea – the aspect of ethical responsibility
Žažar, K. (2020). Zadruge u Hrvatskoj – neučinkovit, nepoželjan ili neprepoznat
organizacijski oblik?. Socijalna ekologija, 29 (3), 363-388.