Shakespeare Romeoijulija

William Shakespeare Romeo i Julija

s engleskoga preveo Milan Bogdanovi

William Shakespeare: Romeo i Julija

SADRAJPROLOG ___________________________________ 5 PRVI IN ___________________________________ 6 DRUGI IN ________________________________ 32 TREI IN _________________________________ 54 ETVRTI IN ______________________________ 82 PETI IN __________________________________ 98

RJENIK _________________________________ 115

2


LICAESCALO, veronski knez PARIS, mlad plemi, kneev roak MONTECCHI CAPULETTI glave dviju porodica, koje ive u omrazi

ROMEO, Montecchijev sin MERCUZIO, kneev roak i Romeov prijatelj BENVOGLIO, Montecchijev sinovac i Romeov prijatelj TIBALDO, Capulettijev sinovac CAPULETTIJEV ROAK LORENZO GIOVANNI BALTAZAR ABRAHAM SAMSON GRGUR PETAR

franjevci

Montecchijeve sluge

Capulettijeve sluge

PARISOV PA MERCUZIJEV PA LJEKARNIK PRVI DRUGI TREI PRVI DRUGI

svira

straar

3


GOSPOA MONTECCHI GOSPOA CAPULETTI JULIJA (Giulietta), Capulettijeva ki JULIJINA DOJILJA Veronski graani, roaci obiju kua, maske, strae, sluge i druga pratnja. Mjesto radnje: Verona i Mantova.

4


PROLOG1(Ue Kor) Kor. Dvije kue, obje aene i slavne U svoj Veroni, gdje se radnja zbiva, Zapodjenue borbu s mrnje davne, to mnogoj krvi stranoj bjee kriva. Iz krila, mrnjom zadojenih runom, Dva zaljubljena srca iznikoe, to smru svojom nevoljnom i tunom Otac ljutu kavgu razvrgoe. Strahovitu, smrtonosnu im kob I roditeljsku bijesnu mrnju svu, to tek u djejoj smrti nae grob, U dva-tri sata vidjet ete tu. Sad sluajte, a na e biti trud, Da ne bude vam panja uzalud. (Ode)

1

Sline prologe, koji imadu gledaocu olakati razumijevanje glavne radnje, nalazimo i u nekim drugim ekspirovim dramama. Ime "kor" (chorus) uzeto je iz starijih engleskih komada, koji su ga preuzeli iz grke drame, ali su mu namijenili samo ulogu prologa. Neki dre, da ovaj prolog nije ekspirov. Heminge i Condell, izdavai prvog skupnog izdanja ekspirovih djela od god. 1623., izostavili su taj prolog, premda ga starija izdanja ove tragedije imadu.

5


PRVI IN

PRVI PRIZORVerona: Javni trg (Uu Samson i Grgur s maevima i titovima) Samson. Boga mi, Grgure, pokazat emo im, da nismo kukavice! Grgur. Dakle nee kukati, ako te koji opali? Samson. Dii emo na njih kuku i motiku! Grgur. Samo da ne bude tebi kuku lele! 2 Samson. Ako me koji raspali, bit e mu trista muka! Grgur. Samo to treba trista muka, da se ti raspali. Samson. Raspaljuje me neko pseto iz Montecchijeve kue - ono me na to tjera. Grgur. Ako te tjera, mora bjeati, a junak treba da stoji na biljezi. Samson. Neko me pseto iz one kue tjera, da stanem na biljegu - i ja u stajati kao zidina, od koje e se odbiti svi Montecchijevi momci i djevojke. Grgur. Glup si kao zidina, ako bude i djevojke od zida odbijao. Samson. Pravo veli, djevojke treba tiskati o zid - zato u momke od zida odbijati, a djevojke k zidu tiskati. Grgur. Ali kavga je samo izmeu naih gospodara i izmeu nas, njihovih slugu. Samson. Nita zato - ja hou da budem kao tiranin. Kad svrim s momcima, bit u okrutan i prema djevojkama - sve u im cvijee zgaziti. Grgur. to - djevojako cvijee? Samson. Da, djevojako cvijee ili cvijee djevianstva. Shvati to, kako hoe. Grgur. Shvatiti e te one, kad te osjete.

2

Igra rijeima na ovom mjestu (kukavica, kukati, kuka i kuku) prevedena je posve slobodno. U originalu su rijei drukijeg znaenja.

6


Samson. I osjetit e me, dok mogu stajati - a poznato je, da sam tvrd komad mesa. Grgur. Dobro je, to nisi riba, jer bio onda bio bakalar. Izvuci svoj alat, jer evo gdje dolaze dvojica iz Montecchijeve kue. (Uu Abraham i Baltazar) Samson. Moj je goli ma napolju. Zametni ti kavgu, a ja u ti s lea pomagati. Grgur. S lea? Valjda ne misli okrenuti lea i pobjei? Samson. Nemaj straha od mene. Grgur. Od tebe? Nimalo, boga mi. Samson. Gledajmo, da bude pravo na naoj strani. Oni neka ponu. Grgur. Namrtit u se i proi pokraj njih, pa neka to shvate, kako hoe. Samson. Ne, ve kako smiju. Ja u im griskati palac 3 , pa ako to mirno podnesu, bit e im sramota. (Griska palac) Abraham. Griskate li vi to nama palac, gospodine? Samson. Da, ja griskam palac, gospodine. Abraham. Griskate li nama palac, gospodine? Samson. Je li pravo na naoj strani, ako reknem: da? Grgur. Nije. Samson. Ne, gospodine, ja ne griskam vama palac, gospodine, ali griskam palac, gospodine. Grgur. Hoete li da zametnete kavgu, gospodine? Abraham. Kavgu, gospodine? Ne, gospodine. Samson. Ako hoete gospodine, ja sam spreman. Ja sluim isto tako dobra gospodara kao i vi. Abraham. Ali ne boljega. Samson. Da, gospodine. (Uu Benvoglio i Tibaldo s raznih strana) Grgur (tiho Samsonu). Reci "boljega" - jer evo gdje dolazi gospodarev roak. 4 Samson. Da, boljega, gospodine! Abraham. Laete! Samson. Povucite, ako ste ljudi! Grgure, ne zaboravi svoj majstorski udarac!3 4

Griskanje palca bilo je u ekspirovo doba poznat izazov na borbu. Grgur je naime okrenut prema onoj strani, s koje dolazi Tibaldo.

7


(Biju se) Benvoglio (izbijajui im oruje iz ruku). Raziite se lude! Maeve u korice! Ni sami ne znate, to inite! Tibaldo. Benvoglio, zar se ti S tom jadnom bagrom bije? Amo se Okreni, gledaj smrti u oi! Benvoglio. Ja uvam samo mir. Povrati ma U korice il' njime se poslui, Da skupa ove ljude razdvojimo. Tibaldo. U ruci ma a govori o miru? Ja mrzim rije tu, ko to mrzim pak, Montekovce i tebe! Brani se, Nitarijo! (Biju se) (Ue po nekoliko pristaa jedne i druge kue te graani s toljagama) Graani. Ej, amo koplja! Amo toljage! Pa udrimo i pobijmo ih! Dolje Montecchi! Dolje! Dolje Capuletti! (Ue Capuletti u nonoj haljini i gospoa Capuletti) Capuletti. to? Kakva to je buka? Dajte mi Moj dugi ma! Hej! Gospoa Capuletti. taku, taku! Gdje je Za tebe ma! Capuletti. Hej, amo ma moj, velim, Jer stari je Montecchi doao I vitla maem, da me razdrai. (Uu Montecchi i gospoa Montecchi) Montecchi. Ti podli Capuletti! - Pusti me, 5 Ne ustavljaj me!

5

To veli Montecchi svojoj eni.

8


Gospoa Montecchi. Ni korait ne e, Da sukobi se s dumaninom svojim! (Ue knez Escalo s pratnjom) Escalo. Vi buntovnici, ruitelji mira, Vi skrvnitelji toga elika, to graanskom je krvlju okaljan Zar ne uju me? - Hej, vi ljudi! Zvijeri, to vatru svoga bijesa smrtnoga Zagaujete vrelom grimiznim, to izvire iz vaih prsiju, Odbacite iz ruku krvavih To oruje, u zli as kaljeno 6 - Jer inae vas muke ekaju I ujte sud ovog ljutitoga kneza. Montecchi i vi, stari Capuletti. Ve trei put je razdor graanski Iz vaih zranih rijei 7 nastao I smeo mir u naim ulicama, A veronski su drevni graani Odbacili svoj ures dostojanstva, Te stare ruke mau kopljem starim, Od re mira izjedenim, pa se Upletoe u vau mrnju, koja Sve izjeda. Al ako jote jednom Uznemirite nae ulice, Za naruenje mira platit ete ivotom svojim. A za ovaj put - Svi drugi neka sad se raziu Vi Capuletti poi ete sa mnom, A vi Montecchi sutra poslije podne U Villafrancu 8 k nama doite, U nae javno sudite, da tamo U svemu svoje naloge vam damo Jo jednom u kraj, kom' je glava mila! (Odu svi osim Montecchija, gospoe Montecchi i Benvoglia)

6 7 8

Kaliti = hladiti. Rijei su zrak.

Villafranca (u originalu Free-town) je gradi blizu Verone, poznat iz ratova izmeu Italije i Austrije.

9


Montecchi. Pa tko je opet zavrgao kavgu? Govori, rode - jesi l' od poetka Ve ovdje bio? Benvoglio. Kad sam pristigao, Zatekoh sluge vaeg protivnika, Gdje s vaima se ljuto pobie. Ja trgoh, da ih rastavim - al uto Tibaldo bijesni s golim stie maem I punei mi ui izazivom Nad glavom svojom vitlao je njime I sjeko zrak, al on je neranjen Za porugu mu samo ciao. I dok smo tako bili se i boli, Sve vei broj boraca prilaae Na obje strane, dok se nije knez Pojavio i sve ih rastavio. Gospoa Montecchi. A na Romeo? Uprav mi je milo, to njega u tom boju nije bilo. Benvoglio. Sat prije nego sunce se boansko Pomolilo kroz prozor zlaani Na istoku, izaoh neto sjetan U etnju - i u gaju javorovu, to od grada se stere k zapadu, U rani as taj naoh vaeg sina, Gdje ee, te koraih prema njemu, Al on me spazi pa se ukrade U gutaru. Razumio sam dobro, Da jednake smo udi. I ja htjedoh Da naem kraj, gdje nema mnogo svijeta, Jer sm sam sebi bio previe, Te tako pooh putem svojih elja I nisam htio slijedit njegove, Ve rado se uklonih onome, to rado je od mene pobjegao. Montecchi. Ve mnogo put ga zorom vidjee, Gdje hlaana se rosa jutarnja Umnoava od suza njegovih, A uzdisaji teki njegovi Gomilaju sve gue oblake 9 Al tek to sunce, glasnik radosti, Na dalekome istoku povue Sjenovit zastor s kreveta Aurore, Moj mrani sin se domu svom ukrade Od svjetlosti te sm se u sobuU ovoj i u drugim ekspirovim dramama nalazimo ee misao, da se iz ovjejih uzdaha izvijaju pare, od kojih kao da nastaju oblaci ili magle (tako i u 3. prizoru II. ina).9

10


Zakljua i zatvoriv prozore Odagna lijepu svjetlost bijelog danka I umjetnu si neku pravi no. Tek dobar nauk moe njega vodit Il crna kob e odatle se rodit. Benvoglio. A znate l' razlog, plemeniti strie? Montecchi. Ne - i ne mogu od njeg da ga doznam. Benvoglio. A jeste li salijetali ga ivo? Montecchi. Da, a i mnogi prijatelji moji, Al on je sm svom srcu pouzdanik, Te sam je sebi - ne u rei iskren, Ve nekako tajnovit, zatvoren I tako skrovit istraivanju Ko pupoljak, to zli ga crv izgrize Jo prije nego razvit moe zrku Milinu svojih listia i prije No suncu svoje ari posveti. Izlijeio bih rado bol mu tu, Ba ko to rado doznao bih nju. Benvoglio. Al evo njega. Sklonite se sad, A ja u gledat, da mu doznam jad. Montecchi. Da, ostani i namjera ti tvoja Za rukom pola. - Hajdmo, eno moja. (Montecchi i gospoa Montecchi odu) (Ue Romeo) Benvoglio. Dobro jutro! Romeo. Zar dan je tako mlad? Benvoglio. Da, devet sati. Romeo. Dug je as uz jad! Je l' ono bio otac moj, to s takvom Brzinom ode? Benvoglio. Jest. A kakav bol Produuje Romeu asove? Romeo. Jer nema, to bi kratit mu ih moglo. Benvoglio. Zar zaljubljen si? Romeo. Nemam Benvoglio. Ljubavi? Romeo. Ne - prijazni u one, koju ljubim. Benvoglio. O zato ljubav, likom tako mila, U kunji tako kruta je i tvrda?

11


Romeo. O zato ljubav, to je, kau, slijepa, Bez oiju se plijena svog doepa? Gdje emo ruat? - Jao, kakav bjee Tu okraj? Al nemoj mi kazivat, Jer sve ve znam. O mrnji tu se radi, Al vie jo o ljubavi - da, da! O ljupka mrnjo, mrka ljubavi! O sve na svijetu, stvoreno iz nita! Lakoo teka, zbiljska utvaro! O runa zbrko stvari divotnih! O svijetli dime, perje olovno! O hladna vatro, zdravlje bolesno! Sve budni sane - sve to jest i nije, 10 A takva i moja ljubav ti je. Ne smije li se? Benvoglio. Ne, jer volim plakat. Romeo. A zato, duo? Benvoglio. Jer ti dua strada. Romeo. I prijatelj kadikad bol nama zada. I samo teko pati srce moje, A ti jo tiska na nj i jade svoje, Te ljubav tvoja, to se tako trudi, Jo vei jad u mojoj dui budi. Tek dim je ljubav, to isparuje se Iz uzdisaja, a kad razie se, Zaljubljeniku vatrom oi gore. Kad ljubav pati, ona je ko more, to ljubavnikim suzama se hrani, 11 I to je jote? Pitoma divljina, Gorina ljuta, preslatka milina. Sad zbogom, rode. Benvoglio. Ja te elim slijedit, Jer teko e me inae uvrijedit. Romeo. Pa pred tobom ne stoji tu Romeo Ja ne znam ni sm, kuda on se djeo. Benvoglio. Al ozbiljno mi reci, koju ljubi? Romeo. Zar namrgoen da ti kaem to? Benvoglio. to? Namrgoen? Ne, ve ozbiljno Da kae, tko je. Romeo. Reci bolesniku. Nek ozbiljno se lati oporuke -

10 11

Takvih antiteza ima vie u ovoj drami (vidi odmah nie: "Pitoma divljina..." itd.). I u originalu stoji ovako jedan stih bez rime. Bit e da je jedan stih ispao.

12


Jo tee e mu time zadat muke. Al ozbiljno ti velim - ljubim enu. Benvoglio. Pogodio sam drei, da ljubi. Romeo. Ba valjan strijelac. 12 Ali je i krasna! Benvoglio. I nije teko krasan cilj pogodit. Romeo. Ej, promait e. Nju Kupido nije Pogodit kadar. Ko Diana ti je istoom divnom oruana cijela, Te ne plai se slabih djejih strijela 13 Odolijeva i buri slatkih rijei I arkoj vatri oka plamenog I zlatu, koje sveca zavodi. Ljepotom ti je bogata, a ipak Siromana, jer sve e blago njeno, Kad umre, s njome biti sahranjeno. Benvoglio. Na vjeitu se zaklela istou? Romeo. Al rasipna je uza svu tvrdou, Jer kad ljepotu svoju tako kvari, Budunost svu e liit njenih ari. 14 I prelijepa i premudra je, znaj, Te more mene tee boji raj I kune se, da nikad ljubit ne e, A taj me zavjet iva u grob mee. Benvoglio. uj savjet moj i ne misli ve na nju. Romeo. Naui me, da vie ne mislim. Benvoglio. Slobodu daj svom oku promatraj I ostale krasote. Romeo. Tako u Jo vie mislit o divoti njenoj. I sretne krinke, to cjelivaju Ljepotiino elo, kazuju nam Crninom svojom, da ljepotu kriju. I ovjek, to oslijepi, ne moe Dragocjeno zaboraviti blago Svog izgubljenog vida oinjeg. Da pokae mi enu bezmjerne Ljepote - to je meni ta ljepota No papir, gdjeno itat mogu, to Nadvisuje tu bezmjernu krasotu. Sad zbogom - slaba nauka je ta. Benvoglio. Dok ne primi je, tvoj sam dunik ja.12 13 14

Valjan je strijelac zato, jer je pogodio. Ta se igra rijeima dalje nastavlja. To su strijele malog Kupida (boga ljubavi, Amora). Umrijet e naime bez potomstva, kad je tako kreposna.

13


(Odu)

DRUGI PRIZORUlica (Uu Capuletti, Paris i sluga) Capuletti. Montecchi vam je istom kaznom vezan Ko i ja, a za starce, kakvi mi smo, Ja drim, nije teko uvat mir. Paris. Obojica ste asni i poteni I teta, to ste tako dugo ve U omrazi. Al sad, gospodine, to velite o mojoj prosidbi? Capuletti. Ponovit moram, to ve prije rekoh, Da ki mi je u svijetu tuinka etrnaestu navrila jo nije I do dva emo ljeta priekati, Da uzmognemo nevjestom je zvati. Paris. I mlae ve su sretne majke bile. Capuletti. Al same sebi time su naudile. Sve druge nade proguta mi zemlja 15 I jedina je ona nade puna, Da sve imanje moje e naslijedit. Salijeite je, mili Parise, I pokuajte njeno srce stei, A ja vam ne u pristanak odrei, Jer moja volja sudara se s njenom I koga htjedne, tome bit e enom. Veeras je u mojoj kuu slava I mnogo dinih pozvao sam glava, A u tom kolu dragom vi ste jedan, to vie mi je nego brojem vrijedan. U mome ete domu ubogome Zemaljskih zvijezda gledat jato bajno,15

To e znaiti, da je Capuletti imao vie djece, ali su mu pomrla.

14


Da tamno nebo od njih biva sjajno I posred svjeih enskih pupoljaka Veselja ete nai svakojaka, to mladosti su iza zime sjetne Uivanje u majske dane cvjetne Pa gledajte ih sve i promatrajte I ponajljepoj svoje srce dajte. I kerku tamo nai ete moju, to vrijednou je jedna tek na broju. Sad hajdmo. - Mome, evo, popis to je, Gdje mnoga lica napisana stoje. Po lijepoj mi Veroni sad poteci, Iznai mi ih pa im onda reci, Nek dou svi veeras u moj dom, Gdje ekam ih sa srdanou svom. (Capuletti i Paris odu) Sluga. 16 Iznai one, ija imena stoje ovdje napisana! Stoji pisano, neka se postolar dri svoga rifa, a kroja svoga kalupa, ribar svoga kista, a slikar svoje mree - ali ja sam poslan, da iznaem lica, kojih su imena ovdje napisana, a ne mogu da iznaem, koja je to imena ovdje napisalo ono lice, koje je ovo napisalo. Treba da potraim uena ovjeka. Gle, u dobri as! (Uu Benvoglio i Romeo) Benvoglio. Od jedne vatre drugi plam se gasi, Od jedne patnje druge gube mo Vrtoglav budi, to e da te spasi, Od novog jada stari bol e pro'. U svoje oi novi otrov saspi I starom jedu snaga e da zaspi. Romeo. Pa za to bit e sjajan bokvin list. 17 Benvoglio. Za koju svrhu? Romeo. Kad se slomi gnjat. Benvoglio. Pa ti si lud, Romeo! Romeo. Nisam lud. Al jae sapet nego mahnitac, Utamnien i glau izmoren I iban, muen i - dobar dan, mome!

16 17

Uloge Capulettijevih slugu, koji nisu imenima oznaeni, mogu glumiti Samson, Grgur i Petar.

Bokvino lie (bokva ili bokvica = Plantago) stavljalo se na rane. to Romeo veli, da e bokvin list biti dobar, kad se slomi gnjat, miljeno je jamano ironiki.

15


Sluga. Bog vam dao dobar dan. Molim vas, gospodine, umijete li vi itati? Romeo. Da, svoju kob u svojoj nevolji. Sluga. To ste moda nauili bez knjiga - ali molim vas, umijete li itati sve, to vidite? Romeo. Da, ako slova poznajem i jezik. Sluga. Vi govorite estito. Ostajte zdravo! 18 Romeo. Stani mome - umijem itati. (ita) "Sinjor Martino s kerima i enom I grof Anselmo s krasnom svojom sestrom, Udovica Vitruvijeva mlada, Sinjor Placenzio s lijepim neakama, Mercuzio 19 i brat mu Valentino, Stric Capuletti s kerima i enom, Sinovica mi lijepa Rosalina, Sinjor Valenzio, roak mi Tibaldo I Lucio i ivahna Elena." (Vrati papir sluzi) Ba lijepo drutvo! Kuda ima doi? Sluga. Gore. Romeo. Kuda? Sluga. Na veeru - u nau kuu. Romeo. U iju kuu? Sluga. U kuu moga gospodara. Romeo. Da, to sam prije mogo ve da pitam. Sluga. A sad u vam rei i bez pitanja. Moj je gospodar veliki i bogati Capuletti, pa ako niste iz Montecchijeve kue, molim vas, da doete i ispraznite koju au vina. Ostajte zbogom! (Ode) Benvoglio. Na slavi, to je sprema Capuletti, I Rosalina veeras e lijepa, to ti je tako ljubi, s drugim svim

Sluga dri Romea za aljivca, od kojega ne moe da dobije pametan odgovor, pa hoe da ga ostavi.18

Kako se vidi, Mercuzio je pozvan na zabavu u Capulettijev dom, premda prijateljuje i s Romeom. On je kneev roak te je prijatelj jednoj i drugoj porodici, ali mu je Montecchijeva milija.19

16


Ljepoticama sjajnim veronskim Al hajdmo i mi pa e zdravim okom Isporediti njeno lice s drugim, to ja ga znam - i vjerovat e tada, Da vrana je golubica ti mlada. 20 Romeo. O ako ikad pobone mi ove I vjerne oi takvu la izreku, Nek mjesto suza ronim plamenove, Da svijetle te krivovjerce 21 ispeku. Ni sunce boje, koje vidi sve, Od iskona joj ravne ne vidje. Benvoglio. Ph! Ona ti se zato lijepa ini, Jer druge nije bilo u blizini. Na oba oka vagao si nju Al postavi na lijepu vagu tu Uz ljubav svoju jote jednu samo, to ja u ti pokazati je tamo, I jedva e obazreti se tada Na onu, to je najljepa ti sada. Romeo. Pa hajdmo - ali ne, da to doivim, Ve jedino da svom se zlatu divim! (Odu)

TREI PRIZORSoba u Capulettijevoj kui (Uu gospoa Capuletti i dojilja) Gospoa Capuletti. uj, gdje je ki mi, dojko? Zovni je. Dojilja. Ej tako meni djevianstva moga Od dvanaest ljeta, ve sam pozvala je. Hej, janje moje! Hej, golubice! Moj Boe! Gdje je edo? - Julija!20 21

Kontrast izmeu golubice i vrane nalazimo esto u ekspira. Vidi i u 5. prizoru ovog ina. Krivovjerci su oi, koje bi mogle povjerovati, da je golubica vrana.

17


(Ue Julija) Julija. Tko zove? to je? Dojilja. Vaa majka. Julija. Tu sam. to zahtijevate, majko? Gospoa Capuletti. Evo to je Otii na as, dojko - moramo Govorit same - ne, povrati se, Jer sad se sjetih, i ti mora uti Na razgovor. Ta moja kerka je Odrasla ve. Dojilja. Ni ciglog asa nema U njezinu ivotu, vjere mi, Da ja ga ne bih znala. Gospoa Capuletti. Bit e joj etrnaest ljeta. Dojilja. Tako meni mojih etrnaest zuba - ali naalost Imadem samo etiri - jo nije Navrila etrnaest. Koliko je Do Petrovdana 22 jo? Gospoa Capuletti. etrnaest dana Il neto vie. Dojilja. Neto ili nita Pred Petrov dan e bit joj upravo etrnaest ljeta. Ona i Suzana - Poivala u miru bojemu! U isto su se vrijeme rodile. Suzana bjee za me predobra, Te Bog je uze - ali, kako rekoh, etrnaest bit e ba pred Petrov dan, Da, hoe, due mi - ja pamtim dobro. Od potresa je sad jedanaest ljeta, A na taj dan sam ba je - nikad neu Zaboravit - od prsi odbila. Natrljala sam dojke pelinom I sjedila sam na suncu pod zidom Golubinjaka - vi ste onda bili S gospodinom u Mantovi - da, da, U mene vam je bistro pamenje Al, kako rekoh, kad je ludica22

U originalu Lammas-tide, to znai l. kolovoza (Petar u okovima).

18


Na bradavici pelin okusila I osjetila gorko, planula je I napala dojku. Treskac! jeknu Golubinjak, a meni ne trebae Ni rei, mislim, da se pokupim. Otada je jedanaest godina I onda je ve sama stajala, Da, krsta mi, i trala je ve I gambala - razbila je elo Dan prije toga, a moj mu je bio Veseljak - Bog mu dao dui lako I podigo je malu pa joj reko: "Da, sad na lice pada, al kad bude Pametnija, na lea padat e Je l' Julkice?" A na to, Gospe mi, Nevaljalica slatka presta plakat I ree: "da!" E, takve su vam ale! Da ivim tisu' ljeta, nikad ne bih Zaboravila, vjere mi. On ree: "Je l' Julkice?" a mala ludica je Umuala i rekla njemu: "da!" Gospoa Capuletti. Ve dosta je - zauti, molim te. Dojilja. Da, gospo, al se moram smijati, Kad pomislim, da prestala je plakat I rekla: "da!" a imala je, znate, Na elu kvrgu - bome, veliku Ko pjetlievo jaje. Ljuto se Povrijedila i plakala je gorko. "Da" - ree mu moj - "sad na lice pada, A kad odraste, padat e na lea Je l' Julkice?" a ona umuknu I ree: "da!" Julija. Uuti i ti, molim te. Dojilja. Dovrila sam. Najljepe si bila Djetence, to sam igda dojila ga, I htjela bih ti udaju doivjet Da, to jo samo elim. Gospoa Capuletti. Udaju! Ba o tome sam htjela ja govorit. A kako misli ti o udaji? Govori, kerko Julija. Julija. Jo nisam Ni snivala o takvoj asti. Dojilja. asti! Da nisam bila jedina ti dojka,

19


Ej, rekla bih, da sisala si mudrost Iz prsiju. Gospoa Capuletti. Al sada razmisli O udaji. I mlae su od tebe I potovane gospe u Veroni Ve bile majke. Po raunu mom I ja sam tebi majkom postala U dobi, gdje si ti jo djevojka. Da budem kratka - vrli Paris te Za enu prosi. Dojilja. Junak, gospoice! Da, gospoice, takav junak, da mu Na cijelom svijetu - junak ko od voska. 23 Gospoa Capuletti. Verona nema ljeti takva cvijeta. Dojilja. Da, cvijet je on - dabome, pravi cvijet. Gospoa Capuletti. to veli? Bi l' ga mogla ljubiti? Na zabavi e vidjet ga veeras, Pa itaj knjigu Parisova lica I nai slast, to pero je ljepote Napisa u njoj. Nagledaj se sklada, U crtama to njegovima vlada, A ega nema lijepa knjiga ta, U oima mu napisano sja. A da se knjizi toj skupocjenoj Uljepa vid, i vez jo treba njoj, 24 Jer ponos je za lijepu sadrinu, Kad ima jo i spoljanju milinu, I svatko knjizi veu cijenu daje, Kad zlatna rije pod zlatnom kopom sjaje, I ti e uza nj sretna bit u svemu I ne e manja postati po njemu. Dojilja. Ne manja, nego vea! ena raste Od svoga mua. Gospoa Capuletti. Reci ukratko, Da l' mogla bi zavoljeti ga tako? Julija. Pa gledat u da zavolim ga, ako Od gledanja se ljubav moe rodit Al u tome e tvoj me nauk vodit, I ne u dalje putat oi svoje, No privoljenje doputa im tvoje.23 24

To znai: lijep kao kip od voska.

Iza ovih rijei stoji u originalu: The fish lives in the sea (riba ivi u moru). Te su rijei kojekako tumaene. Neki misle, da je o ribi zato ovdje govor, to se i riblja koa upotrebljavala za vezanje knjiga, i da te rijei znae: Riba, koja ima dati kou, da se njome uvee knjiga, nije jo uhvaena, tj. Paris jo nije osvojio Juliju. U ovom su prevodu te rijei izostavljene.

20


(Ue sluga) Sluga. Gospo, gosti su doli, veera je na stolu, vas zovu, za gospoicu pitaju, dojilju psuju u komori 25 - sve to vrlo ivo i otro. Ja moram onamo, da dvorim - molim vas, pourite se. Gospoa Capuletti. Da, doi emo. (Sluga ode) Hajdmo, Julija, Jer grofu si ve teko eljkovana. Dojilja. Za sretne noi iza sretnih dana. (Odu)

ETVRTI PRIZORUlica (Uu Romeo, Mercuzio i Benvoglio s nekoliko krabulja, bakljonoe i drugi) Romeo. Zar govorom da tim se ispriamo 26 Il ui emo i bez isprike? Benvoglio. Opirnosti su takve zastarjele. Mi ne emo Kupida slijepog s trakom I arenijem lukom tatarskim, 27 to plai gospe kao strailo, I ne treba za ulazak nam prolog,25 26

Psuju je zato, to ne dolazi da pomogne.

Oni, koji nisu bili pozvani na zabavu (dakako u Engleskoj, jer ekspir ima uvijek pred oima engleske obiaje), pokrili bi lica krinkama i onda, uavi u kuu, ili sami ili po posebnom glasniku ispriali svoj smioni dolazak posebnim (esto i opirnim) govorom, u kojem bi slavili ljepotu gospoa ili ljubeljivost domaina. Tatarski lukovi bili su oblikom nalik na rimske lukove. Uzima se da je Kupido imao rimski luk i taj se onda podrugljivo nazivlje tatarskim za razliku od engleskoga, koji je imao oblik krunog isjeka.27

21


Izreen slabim glasom po aptau, Ve nek nas mjere kakvom hoe mjerom, A mi emo po mjeri jedan ples Proplesati pa onda otii. Romeo. Ja nisam za ples. Podajte mi baklju, Jer mraan sam, te svjetlosti mi treba. Mercuzio. Ne, mora plesat, mili moj Romeo. Romeo. Ne, vjeruj mi, ne mogu. Vama su I srca laka ko i cipele, A moje vam je kao olovo Te sve me k zemlji tlai - jedva se I miem. Mercuzio. Ti si zaljubljen pa nek ti Kupido svoja krila posudi, Da na njima se vine u visine. Romeo. Ne - odve teko njegova me strijela Pogodila - ne mogu da se vinem Na njegovijem lakim krilima I odvie sam bolom okovan Ne mogu da se od njeg otkinem, A ljubav mi je teak teret - pod njim Sav propadam. Mercuzio. Da u nju propadne, Opteretiti mora i ti nju, Za njenu stvar to preteak je tlak. Romeo. to - ljubav njena? Kruta je i tvrda I nemila i bode kao trn. Mercuzio. Pa budi i ti krut spram ljubavi, I ako bode, bodi i ti nj u, Da obori je. - Amo kutiju, 28 Da u nju svoje lice sakrijem! Za krinku krinku. (Stavi krinku) Ako pomno oko Rugobu ipak spazi, ovo lice Rumenit e se za me. Benvoglio. Hajdmo sad Pa pokucajmo i uniimo I svak nek svoje noge pripravi.

28

Kutija je ovdje krinka.

22


Romeo. A meni zublju! Obijestan veseljak Nek petom kaklje rogoz 29 beutni, Jer za me vrijedi pradjedovska rije Svjeonoa u bit i gledati. 30 Jo nije bilo ljepe zabave, Al mene neto gui. Mercuzio. Gui te, Jer davi se u glibu ljubavi - Da oprosti - al mi emo te, znaj, Izvui iz tog gliba. Hajdmo sad, Jer danju svjetlost palimo. Romeo. Ma ne Mercuzio. Ja mislim, zato to smo tako spori, Jer to je ko da obdan svjetlost gori. Razumij me - jer mudra misao U looj rijei gubi smisao. Romeo. A mi smo amo doli misle dobro, Al nije mudro bilo. Mercuzio. Zato, pobro? Romeo. Jer sanjao sam Mercuzio. I ja. Romeo. Kakav, kai, Tvoj bjee san? Mercuzio. Da sni su same lai. Romeo. Kad lee sanja istinite stvari. Mercuzio. Ha - sada vidim, da u svoje ari Zaplela je i tebe vila Mab. 31 U carstvu bila babica 32 je ona I nije likom vea od ahata 33 Na kaiprstu gradskog vijenika, A siuni je vuku konjii Po nosovima ljudi zaspalih. Od paukovih nogu su joj bice, A krovi je od skakavevih krila, Od mjeseevih vlanih zraka uzde,Dok se jo nisu upotrebljavali sagovi, posipali bi podove rogozom ili sitom (vidi Ukroena goropadnica, IV, I).29 30 31

Onome, tko je besposlen stajao, govorilo se obino, da dri svijeu (to je ta "pradjedovska" rije).

Mab (izgovara se u engleskom s kratkim akcentom) vilinska je kraljica. Ime je valjda keltskog podrijetla, a nije deminutiv od Mabel (Amabel), kako su neki mislili. Ovdje joj se daju atributi mre (nightmare). Babica je zato, to nou krade novoroenu djecu.

32 33

Ahat je kamen u prstenu (moda ovdje imamo za misliti malu figuricu, koja je u kamenu izrezana).

23


A hamovi od pauine tanke, Bialje od kosti cvrkove, A bi je vlakno. Mali je komarac Koija njen u platnu sivome, Neznatniji od malog crvia, to djevojci ga lijenoj izvade Iz prstiju, 34 a njena su kolica 35 Nainili od praznog ljenjaka Starina crv il stolar vjeverica, Od iskona vilinski kolri. U takvoj dici juri svaku no Po mozgovima ljubavnika, koji O milovanju onda snivaju, I udvorici preko koljena, Te odmah sanja o udvornosti, I advokatu preko prstiju, Te u san mu honorar dolazi, Po usnicama lijepim gospama, Te sanjaju o cjelovima slatkim - Al Mab ih esto mui pritiima, Jer dah su pokvarili slatkii. Po nosu kadgod juri dvoraninu I onda u snu molbe njui on, Kadikad ona kaklje upnika Po nosu u snu repom praseim, to negdje ga za lukno dobio, Te on o boljoj sanja prebendi. Vojniku kadto pojuri po vratu, Te dumanske on sijee vratove, O maevima sanja panjolskim, O prodorima, smrtnim zasjedama I napija iz punih vreva, A onda mu u uima zabubnja, Te on se od sna trgne uplaen Pa onda dvije-tri kletve izmoli I opet zaspi. To je ona Mab, to nou mrsi grive konjima 36 I vilinje to plete vorove U neistu i uprljanu kosu,

Da se mlade djevojke potaknu na rad, govorilo bi im se, da se lijenim i besposlenim djevojkama ispod nokata na ruci legu crvii.34

udo je, to se ovdje najprije spominju dijelovi kolica (krovi, bice), i oprema (uzde, hamovi, bialje, bi) pa konji i koija, a onda tek sama kolica.35

Vladalo je praznovjerje, da neki zlobni dusi nou dolaze u konjunice sa zapaljenim svijeama, iz kojih onda kaplje vosak u konjsku grivu i mrsi je na veliku muku konjima i njihovim gospodarima.36

24


to razmrena sluti na zlu kob, 37 To vjetica je, koja djevice Pritiskuje, na leima kad lee, Te one ue teret nositi, Da budu poslije vrijedne enice. Da, to je ona Romeo. Umukni Mercuzio! Sve to je nita, o em govori. Mercuzio. Dakako, jer o snima govorim, to djeca su ba besposlenog mozga I porod samo tate utvare, A njena graa tanka je ko zrak, Nestalnija od vjetra, kojino Sad gladi ledna njedra Sjeveru, A onda ljutit odande zahui I rosnom Jugu lice okrene. Benvoglio. Al vjetar taj, o kojem govori, Sad nas, gle, iz nas samih izgoni Jer zakasnismo, veera je prola. Romeo. Ne - prerano smo stigli, bojim se, Jer moja dua sluti neku kob, to sad jo stoji meu zvijezdama, Al poet e svoj gorki, strani tijek Veeras jo na ovoj zabavi I jadnom kaznom smrti prerane Zavrit put ivota mrskoga, to zatvoren je tu u prsima. Al onaj, koji ima krmilo ivota mog, nek vodi jedro moje. A sada hajdmo, brao vesela! Benvoglio. Udri, bubnju! (Odu)

37

Vjerovalo se, da vile nou pletu vorove u kosi.

25


PETI PRIZORDvorana u Capulettijevoj kui (Svirai ekaju. Uu sluge) Prvi sluga. Gdje je Popara, da nam ne pomae raspremati? Ta on je pravi zdjelonoa i tari-zdjela. Drugi sluga. Ako dobro vladanje ima da bude u rukama jednoga ili dvojice ljudi, pa jo u neopranim, zlo i naopako! Prvi sluga. Maknimo rasklopne stolice, uklonimo ormar za sue, pripazimo na srebrni pribor. - Spremi mi, brajko, komad marcipana i, ako sam ti drag, reci vrataru, neka pusti unutra Katu Brusovu i Lenku. 38 - Antune! Poparo! (Uu jo neki sluge) Trei sluga. Evo me, mome. Prvi sluga. U velikoj vas sobi itu, trae, zovu i pitaju za vas. Trei sluga. Pa, ne moemo biti i ovdje i tamo. - Veselo, brao, ivo i ustro i blago onome, tko najdulje poivi! (Sluge odu) (Uu Capuletti, njegov roak, Tibaldo, Romeo, Benvoglio, Mercuzio, gospoa Capuletti, Julija, dojilja i drugi) Capuletti. A - dobro doli, draga gospodo! Jer gospoice, koje ne pate Od uljeva na nonim prstima, Zaplesati su eljne s vama. - Ej, Da vidim sada, drage gospoe, Da l' koja e se nekati da plee, Jer koja god se bude injala, Zacijelo ima ulj. Ha! Jesam li U ivac? - Dobro doli, gospodo! I ja sam nekad krinku nosio I aptao sam lijepim gospoama U uho rijei, njima ugodne, Al to je prolo, prolo, prolo je! Da, dobro doli! - Svirajte, svirai! 38

Kata i Lenka su valjda neke djevojke, s kojima se sluga misli zabavljati.

26


Ej, u kraj, u kraj! - Mjesta! - Noice, Zapleite! (Glazba i ples) Hej, vie svjetlosti! (Slugama) Rasklop'te, momci, stolove i vatru Ugasite, jer pretopla je soba. U dobri as ta nenadana radost! De sjedni, sjedni, dragi roae, Uminuli su dani naeg plesa Al koliko je, to smo ti i ja Na maskerati bili? Capulettijev roak. Gospe mi, Do triest ljeta. Capuletti. Nije, ovjee, Toliko. Od Luencijeve svadbe - Pa bili kad mu drago Duhovi Imade neko dvaest i pet ljeta, A onda smo jo krinke nosili: Capulettijev roak. O - vie, vie! Stariji mu sin Imade triest ljeta, dragi moj. Capuletti. Kojeta! Dvije su istom godine, to bio mu je sin pod titnitvom. Romeo (sluzi iz pratnje). uj - koja li je ono gospoica, to krasi ruku onom vitezu? Sluga. Ja ne znam, gospodaru. Romeo. Zublja sama Nek od nje ui sjati. Djeva ta Na crnom platu mrkle noi sja Ko alem kam na uhu crne ene I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snjena, ista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svri, ja u je potrait I uz nju blagu divlju ud razblait. Sad vidim, da je to mi prva ljubav, Jer ne vidjeh jo cvijetak tako ubav. Tibaldo. Po glasu bit e neki to Montecchi! (Sluzi)

27


Moj rapir, mome! - to, zar smije hulja Da dolazi pod licem luakim 39 I da se ruga naoj zabavi? Da ubijem ga, plemena mi mog, Zacijelo ne bi kaznio me bog! Capuletti. Ej, zato tako bjesni, rode moj? Tibaldo. Montecchi tu je, strie, duman tvoj! Tek zato doe to eljade mrsko, Da naoj slavi naruga se drsko. Capuletti. Romeo mladi? Tibaldo. Nitkovi Romeo! Capuletti. Umiri se i ne diraj ga, rode, Jer vlada se ko uljudan kavalir. Verona njime upravo se dii, Da krepostan i uzoran je mladi, I ne bih htio ni za itav grad Uvrijediti ga tu u svojoj kui. Primiri se, ne osvri se na nj To elim ja, i ako moju volju Potivat misli, skini mrtine I gledaj lijepo, jer na zabavi Ne dolikuju mrki pogledi. Tibaldo. Al dolikuju, kad je ra gost. Ne trpim ga Capuletti. Al treba da ga trpi! Da, treba, mome, velim. Gle ti njega! Da l' ja sam tu gospodar ili ti? Ne trpi ga! Pomozi meni, boe! Med gostima bi kavgu zametnuo I graju digo! Gle junaine! Tibaldo. Sramota nam je, strie! Capuletti. Idi, idi Bezobrazan si! Zaista - sramota? Al tu bi glupost mogo poaliti! Ja znadem, to u. Ti se smije meni Protiviti? Da, da, i vrijeme je Da, mili moji. 40 - Ba si naprica! Umiri se il -. Vie svjetlosti! - Il ja u te umirit. Stidi se! Veselite se, brao!

39 40

Luako lice je krinka. Capuletti govori as Tibaldu, as gostima.

28


Tibaldo. Idem, idem, ali Silovit mir i miran bijes me more, estoko se u mome srcu bore. I hinjena e sladost se pretvorit U gorku u i skoro na nj se sorit! (Ode) Romeo (prie Juliji). O - ako mi je ruka tako zla, Te skvrni tvojoj svetaku milinu, Nek moje usne, poklonika dva, Taj greni dodir cjelovima skinu. Julija. Ne, poklonie, vaa ruka nije Ni zla ni grena, nego pobona je. Poklonik svecu ruku dirat smije I takav dodir mjesto cjelova je. Romeo. Al obadva i usnice imadu. Julija. Poklonik zato, da se mole smjerno. Romeo. I mole tvoje, da im dodir dadu Il past u oaj srce e mi vjerno. Julija. E - sveca moe molitva da dira, Al on iz svoga ne mie se mira. Romeo. Nek ne miu se, dakle, ruke tvoje, Dok ne uzmem, to mole usne moje. (poljubi je) 41 Sa usana mi sada grijeha nesta. Julija. Na mojim ga, dakle, ostaviste. Romeo. Ah, presladak je - vrati mi ga smjesta. (poljubi je opet) Julija. U poljupcima vrlo ueni ste. Dojilja. E, gospoice, vaa majka eli Govorit s vama. Romeo. Tko je njena majka? Dojilja. to? Njena majka, mladi vitee? U ovoj kui gospodarica je I dobra gospa, mudra, kreposna A njenu kerku, s kojom sada ste41

U ekspirovo doba nije bilo zazorno takvo javno cjelivanje djevojke.

29


Govorili, ba ja sam dojila I velim vam tko goder api nju, Golemo blago s njom e dobiti. Romeo. Ah - Capuletti! Sav svoj ivot - jao! U zalog svom sam dumaninu dao! Benvoglio. Na vrku ve je radost. Hajdmo sad! Romeo. Da - a jo vie, bojim se, moj jad! Capuletti. Ta nemojte se spremat gospodo, Na odlazak, jer jo vas ekaju I poslastice neke uboge. E, kad je tako, 42 onda hvala svima I laku no vam, dina gospodo. Hej, zublje! - Naprijed, pa u postelju Jer bome ve je kasno - poi u Na poinak. (Odlaze svi osim Julije i dojilje) Julija. uj, dojko, koji je Gospodin ono? Dojilja. Sin i nasljednik Tiberija je staroga. Julija. A onaj, to sad na vrata izlazi? Dojilja. E, bit e Petruccio mladi. Julija. Ali onaj, to Za njime ide, koji nije htio Da plee? Dojilja. Ne znam. Julija. Idi, pitaj ga Za ime. (za se) Ako enu ima ve, Moj krevet brani grob e biti mrani. Dojilja (vrati se). Romeo mu je ime i Montecchi, A sin je vaeg ljutog dumanina. Julija. Iz ljute mrnje nie ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna42

Capuletti to veli, poto mu je valjda netko od gostiju priaptao, zato moraju otii.

30


I nemila je srca mog sudbina, Da mora ljubit mrskog dumanina! Dojilja. to? to je to? Julija. Pa pjesma - ula sam je Od nekoga plesaa. (Napolju zove netko: "Julija!") Dojilja. Smjesta, smjesta! Hajdemo sad, jer gostiju ve nesta. (Odu) (Ue Kor) Kor. Na smrtni odar stara enja pade, A nova Ljubav batinu joj ote Ljepota, koja gorke skrivi jade, Od Julijine gubi se ljepote. Romeo ljubi, a i ljubljen sad je, Al srce mu za dumanku sad bije, A ona moe - i to teak jad je Napitak kobni kradom tek da pije Jer dumanin Romeo ne sm'je doi Ko prosac k njojzi, ravan drugim svim, A njena mona ljubav nema moi, Da po volji se sastat moe se njim. Al silna ljubav zgodu nai znade, Gdje gorki jadi blaenstvom se slade. (Ode)

31


DRUGI IN

PRVI PRIZORUlica kraj Capulettijeva vrta (Ue Romeo sam) Romeo. Zar mogu oti', kad je tu mi srce? Okreni se, o zemljo nesnosna, I nai svoje sredite. 43 (Popne se na zid i skoi preko njega) (Uu Benvoglio i Mercuzio) Benvoglio. Romeo! Ej - roae, Romeo! Ej Romeo! Mercuzio. E - pametan je on, ivota mi, Te kui se u krevet ukrao. Benvoglio. Ne, ovamo je otrao on I preko vrtnog zida skoio. Zazovi ga, Mercuzio dragi. Mercuzio. Da I zaklet u ga. - Oj Romeo! Ludo! Ti muiavi, strasni ljubavnie! Pojavi se u liku uzdaha! Tek jedan reci srok i dosta mi je Zavapi "jao!" - kai "maj" i "raj",43

Zemlja je ovdje valjda Romeovo tijelo, a sredite je sunce (Julija), prema kojemu se zemlja ima okrenuti.

32


A brbljavici Veneri izreci Tek jednu lijepu rije i nadimak Za slijepog sina joj i batinika, Za Abrahama mladoga Kupida, to strijeljao je sjajno, kad je kralj Kofetua u prosjaku se curu Zaljubio! 44 - Ne odzivlje se, nema Ni uha od njeg. Kukavac je mrtav, Te zakleti ga moram. - Zaklinjem te I sjajnim okom Rosalininim I vedrim elom, rujnom usnicom I sitnom nokom, ravnom golijeni I mekim stegnom, a i predjelom, U njegovu to lei susjedstvu U svome liku da se pojavi! Benvoglio. Rasrdit e se, ako li te uje. Mercuzio. Zato? Ne - ve moglo bi ga Rasrditi, da udnog duha dignem U bajnom krugu drage njegove I da ga tamo stoje ostavim, Dok ne klone od ari njezinih. Da - to bi bila uvreda, al ja ga I estito i lijepo zazivljem, A zaklinjem ga drage imenom Tek zato, da ga izvabim. Benvoglio. Al hajdmo Izgubio se meu drveem I vlana no je njemu druica, Jer slijepa ti je ljubav njegova, Te voli tamu. Mercuzio. Ljubav da je slijepa? Pa kako onda cilj svoj pogaa? Pod mumulovo sad e drvo sjesti I eljet, da mu draga bude plod I kao zrela mumula da padne Sa drveta pa da mu se nabode Na - nos 45 - Romeo, laku no! - Ja idem U perine, jer ova postelja

To je aluzija na staru baladu "King Cophetua and the Beggarmaid" (Kralj Kofetua i prosjakinja), u kojoj se isto tako veli, da je slijepi djeak (Kupido) sjajno strijeljao. - Zato se Kupido ovdje nazivlje Abrahamom, nije jasno. Neki dre, da bi mjesto Abrahama imalo stajati Adama i da bi se to ticalo Adama Bella, koji je u ekspirovo doba bio poznat kao osobito vrstan strijelac (vidi Mnogo vike ni za to, 1, I).44

Ovo mjesto, koje je - kao i sve drugo to Mercuzio u ovom prizoru govori - vrlo lascivno, prevedeno je posve slobodno.45

33


Pod vedrim nebom prehladna je meni Za spavanje. Sad hajdmo - hoemo li? Benvoglio. Hajdemo - emu da ga traimo, Kad i ne eli, da ga naemo. (Odu)

DRUGI PRIZORCapulettijev vrt (Ue Romeo) Romeo. Tko nije nikad osjetio rana, I brazgotini taj se podsmijeva Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. - Sunace, Izai sada i udavi mjesec, to zavidan je, smuen ve i blijed Od bijesa, to si ljepe ti od njega, A slui njemu. Zato nemoj njemu Da slui vie, kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose 46 Odbaci je (Julija se pojavi na prozoru) Ah, evo moje gospe I ljubavi! O, kad bi znala, da je! Gle, sada zbori, al ne veli nita! to zato? Njeno oko govori I njemu ja u odgovoriti. O, drzak sam! Ne govori to meni Dvije ponajljepe zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze46

Dvorske budale nosile su areno odijelo, koje je u ono doba valjda bilo bijelo i zeleno.

34


I mole oi njene, neka sjaju Na njinoj stazi, dok se ne vrate. Ej, da su njene oi tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijea od sunca, A njezine bi oi na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem, Te ptice bi ko obdan zapjevale. Gle, na ruku sad lice naslanja Ah, da sam joj rukavica na ruci I da joj diram lice! Julija. Ah! Romeo. Sad zbori! Govori jote, svijetli anele, Jer tako sjaje noi nada mnom Ko krilati nebeski glasnici to zadivljenom sjaju smrtniku, Te on izvrnuv oi prema gore I nauznak se baciv promatra, Po tromim kada jau oblacima I kad na zranim jedre grudima. Julija. Romeo, o Romeo! Zato si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to - il ako nee, Prisegni, da me ljubi, pa u ja Porei, da se zovem Capuletti. Romeo (za se). Da sluam jo il da odgovorim? Julija. Tek tvoje ime moj je dumanin, Jer ti si ti i bez tog imena. "Montecchi" nije ruka niti noga Ni lice niti trup ni drugo nita, to pripada mukarcu. Drugo ime Na sebe uzmi - ime nije nita! to nazivljemo ruom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Ba tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sauvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime, Jer ono nije dio bia tvog, I mjesto njega uzmi mene svu! Romeo (primakne se). Za rije te drim. Ljubavi me svojom Nazovi, pa sam krten iznova I nikad vie neu bit Romeo!

35


Julija. A tko si ti, to tu pod platem noi U tajne mojih misli prodire? Romeo. Po imenu ti ne znam rei, tko sam I meni samom to je ime mrsko, Jer dumansko je tebi, svetice, I da ga imam gdjegod napisano, Pocijepo bih ga. Julija. Moje uho nije Ni stotinu jo rijei popilo, to izviru iz tvoga jezika, Pa ipak te po glasu poznajem. Zar nisi ti Romeo i Montecchi? Romeo. Ni jedno niti drugo, ako ti je I jedno mrsko, krasna djevice. Julija. Al kako doe ovamo i zato? Jer vrtni zid je visok - teko ga je Preskoiti - a ovo mjesto smrt, Kad uzme na um, tko si - ako te Zatee tko od mojih roaka. Romeo. Na ljubavnikim lakim krilima Preletio sam zid - jer pregrade Od kamena ne ustavljaju ljubav. to ljubav moe, to i kuat smije I zato rod tvoj zapreka mi nije. Julija. Al ubit e te, ako li te spaze! Romeo. U tvome oku vea je opasnost No u pedeset maa njihovih Jer ako ti me slatko pogleda, Oelien sam protiv njina bijesa. Julija. Ja ne bih htjela ni za itav svijet, Da tu te nau. Romeo. No je meni plat I krije me od oi njihovih Al nek me nau, ako ne ljubi me, Jer volim umrijet s mrnje njihove No ginuti bez tvoje ljubavi. Julija. A tko li je uputio te amo? Romeo. Tko? Moja ljubav. Ona me potakla, Da traim, ona savjet mi je dala, A ja njoj oi. Nisam pomorac, Al da si ti ko pusti al daleko, to najdalje ga more plae, ja bih Za takvo blago sreu kuao. Julija. Na licu mi je krinka noi, zna, Jer inae bi djevianska rumen

36


Obojila mi obraze za ono, to uo si veeras od mene. Po pravilima htjela bih se vladat I to sam rekla, htjela bih zanijekat Da, htjela bih, al zbogom, pravila! Ah, ljubi li me? Znadem, to e rei, I vjerujem ti, al se nemoj kleti, Jer mogo bi iznevjerit, a vele Kad ljubavnik se laljivo zakune, Da Jupiter se smije. 47 Mili moj Romeo, ako ljubi iskreno, Izreci to - il ako misli, da je Predobiti me lako, pa me stane Salijetat, ja u namrgoditi se I hladno rei: "ne!" - al inae Ma ni za itav svijet. Montecchi dragi, U istinu sam odve djetinjasta I drat e me za prevrtljivicu, Al vjeruj mi, da vjernija u biti Od onih, koje vjeto hine stid. I ja bih bila, znaj, stidljivija, Da nisi uo - prije no te spazih Svu enju moga srca iskrenog. Oprosti zato i ne trai razlog Mom pristanku - to tamna ti je no ga Prokazala - u lakoj ljubavi. Romeo. Boanskim ti se kunem mjesecom, to srebri vrke ovih voaka Julija. Ne zaklinji se lunom nestalnom, to svaki mjesec krug svoj promijeni, Van ako ima tvoja ljubav biti Promjenljiva ko ona. Romeo. ime da se Zakunem? Julija. Nemoj nikako se kleti Il ako hoe, svojim dragim biem Zakuni se, jer ono moj je idol I vjerovat u. Romeo. Ako arka ljubav U mome srcu Julija. Ne, ne kuni se. Koliko god se tebi radujem, Veeranjoj se vjeridbi ne mogu Veselit pravo, jer je prenagla,47

Ta je misao uzeta iz Ovidijeve Ars amatoria.

37


Nepromiljena, odve nenadana Ko munja, koje prije nestane No rekne: "sijeva!" Laku no, moj mili A ljubavni e ovaj pupoljak Od ljetnoga se daka plodnoga Rascvjetati u cvijetak prekrasni Do prvog naeg sastanka. Sad laku No, laku no - i blag ti sanak budi I spokojan, ko moje to su grudi. Romeo. Zar moram tako nezadovoljen Da odem? Julija. Kakvo moe zadovoljstvo Veeras dobit? Romeo. Tvoju zakletvu, Da ljubi me ko i ja tebe vjerno. Julija. Pa dala sam je prije nego si je Zahtijevao - a ipak, htjela bih, Da jo je imam. Romeo. Htjela bi je uzet? A zato, draga? Julija. Podana bih htjela Da budem i da nanovo je dam. A ipak elim neto, to ve imam, Jer podanost je moja beskrajna Ko more, a i ljubav mi je tako Duboka - i to vie dajem, vie Imadem - tako bezmjerne su obje. (Dojilja zove spolja) Iznutra ujem buku. Mili moj, Sad zbogom. - Odmah, draga dojko. - Mili Montecchi, vjeran budi. Poekaj, Za asak u se vratit. (Ode) Romeo. Blaena, Blagoslovljena noi! Bojim se, to no je, da je sve to samo san, Jer odvie je mileno i slatko, Da bude zbilja. (Julija se vrati na prozor)

38


Julija. Jo tri rijei, mili Romeo moj, a onda laku no. Poteno ako ljubi me i asno I ako li je enidba ti cilj, Poalji meni glas po vjesnici, to sutra u je k tebi otpraviti, U koje doba htio bi i gdje Da izvri se obred, pa u svu Sudbinu svoju tebi pred noge Poloiti i kao gospodara Po itavom te svijetu slijediti. Dojilja (napolju). Gospoice! Julija. Da, odmah! - Ali ako ne misli Poteno, onda molim te Dojilja (napolju). Gospoice! Julija. Za asak! - da okani se svog salijetanja I mome jadu da me ostavi. Da, sutra u ti poslat Romeo. Tako mi Potenja Julija. Tisu' puta laku no! (Ode) Romeo. O - tisu' put je tea njena mo Bez tvoga sjaja. Dragi hrli k dragoj Ko ak od knjiga, ali od nje ide Ko ak u kolu - sumoran i sjetan. (Odilazi polagano) (Julija se vrati na prozor) Julija. Pst, pst, Romeo! - O da imam grlo Sokolarsko, da natrag dovabim Sokola svoga plemenitog - ali U suanjstva je promukao glas, Te ne moe govorit glasnije A htjela bih razvalit peinu, Gdje Jeka boravi i njezin glas Uiniti promuklijim od svoga, Romeovo ponavljajui ime.

39


Romeo. Ah - moje zlato zove moje ime! Ko srebro zvei ljubavniko grlo U noi i ko glazba najslaa! Julija. Romeo! Romeo. Draga? Julija. U koliko sati Da sutra k tebi poaljem? Romeo. U devet. Julija. Ni asak kasnije - al dotle je Jo dvaest ljeta! Gle, zaboravih, Zbog ega sam te natrag pozvala. Romeo. Pa daj da ekam, dok se ne sjeti. Julija. Zaboravljat u, da te zanavijek Zadrim tu, i sjeat u se samo Tvog milog drutva. Romeo. Dovijeka u ostat, Da zauvijek zaboravi, a ja u Zaboraviti svaki dom do ovog. Julija. Ve svie dan i htjela bih, da ode, Al nita dalje nego ptiica, to vesela je puta djevojka, Da malo joj iz ruke otprhne Ko suanj bijedni na spletenu lancu, A onda svilen konac natrag trgne, Slobodicu joj milo zavidei. Romeo. O da sam takva ptiica! Julija. Da, dragi Al prevelikim bih te milovanjem Uguila. Al sada laku no! Bol rastanka imade slatku mo, Te zborila bih vjeno "laku no!" (Ode) Romeo. Nek na oi ti padne sanak blagi, A na srce ti legne pokoj dragi. O da sam ja taj san i pokoj taj, Da tamo lee naem blaen raj! Svom duhovnom u ocu sada poi Do prave sree on e mi pomoi. (Ode)

40


TREI PRIZORelija redovnika Lorenza (Ue Lorenzo s koiem) Lorenzo. Na istoku se svijetle pruge vide, 48 Za mrkom noi jasno jutro ide Ko pjan tetura mrak sa staze dana Pred kolima ognjevitog Titana. 49 Jo prije no sunano oko sine, Od kojeg vlana nona rosa gine, U ovaj koi moram nabrat bilja, Ljekovitog i otrovnoga ilja. 50 Svoj prirodi je grobom zemlja ova I utrobom, iz koje nie snova I ona doji mnogu djecu milu, to nikoe u njenom plodnom krilu, A svako neku mo u sebi krije I bez vrline niti jedno nije, Jer svaki kamen, biljka, cvijet i trava Imadu snagu, u njima to spava. Na svijetu nije nita tako bijedno, Da ne bi bilo bar u emu vrijedno, A svako dobro moe zlo da rodi, Kad nije dobra ruka, to ga vodi. U looj ruci krepost biva zloom, A zlo u dobroj nekom bar vrednoom. U mnogom njenom cvjetiu je dvoje: I otrov ljut i lijek od boli koje. Mirii ga - razblait e te svega, Al okusi ga - ivot gine s njega. I u nama se tako od davnina Dvije sile bore - zloa i vrlina I gdje god zloa pobijedi i vlada, U krilo smrti cvijet vrline pada.

Te svijetle pruge, koje se vide na istonom nebu u praskozorje, spominju se esto u ekspirovim djelima (vidi i na poetku 5. prizora III. ina).48

Uranos (Nebo) i Gaia (Zemlja) u grkoj mitologiji imali su est sinova i est keri. Ta djeca i njihovo potomstvo, u kojem se nalazi i ognjeviti Helios (Sunce), zovu se skupnim imenom Titani.49

Lorenzo bere razno bilje te vari od njega lijekove i napitke. Gledalac se ve ovdje pripravlja na to, da e Lorenzo i Juliji svariti napitak, koji e je uspavati.50

41


(Ue Romeo) Romeo. Dobro jutro, moj oe! Lorenzo. Salve, fili! A koji to je rani jezik mili? Ej - tebe, sinko, neki jadi more, Te ustao si prije rane zore. U starom oku briga ima stan, A gdje je briga, bjei blagi san, Al gdje god legne mladost bujna, iva, Tu bistra glava slatki sanak sniva. Pa zato taj mi rani pohod veli, Da neki su te jadi obuzeli, Il ako nisu, onda mogu rei, Da noas nisi niti poo lei. Romeo. Ne, nisam - ali slatka no to bjee! Lorenzo. Kod Rosaline? Jao, teki grijee! Romeo. Kod Rosaline, oe, da sam bio? Ne - to sam ime ve zaboravio. Lorenzo. O sinko vrli! Kazuj dakle, gdje? Romeo. I da ne eli, reko bih ti sve. Na dumanskoj me slavi neka vila Odjednom sino ljuto izranila, Al i ja nju - a nae teke muke Izlijeit mogu tvoje asne ruke U mojoj dui, vidi, mrnje nema, I dumanki kad svojoj dobro sprema. Lorenzo. Ta nemoj mi zagonetno govorit Ispovjedniku treba jasno zborit. Romeo. Pa dobro dakle - jasno ja ti velim: Ker Capuletta ljubim srcem cijelim, I ona mene, znaj, a vezi toj Tek blagoslov jo treba sveti tvoj A kada, gdje i kako smo se sreli I kao vezu srdaca smo spleli, Kazivat u ti usput - jer, da zna, Jo danas mora vez posvetit na. Lorenzo. Francesco sveti! to je mome sinu? Zar tak lako moe Rosalinu Zaboraviti - i zar ljubav mlada U oima, a ne u dui vlada? O Isuse, koliko slane vode Zbog Rosaline po tvom licu ode, Kolika voda potrati se slana,

42


Da zaini se ljubav nekuana! 51 Jo nije sunce maglu razbit stiglo, to uzdisanje tvoje ju je diglo, I jeka tvojih alostivih rijei U starim jote uima mi jei, A tu na licu jo ti mrlja osta Od stare suze, nesaprane dosta. Da, sav si ti sa cijelim svojim jadom Za Rosalinom ginuo tek mladom A to si sad? O muke glave jadne, Ne viite, kad slaba ena padne! Romeo. Zbog Rosaline grdit si me znao. Lorenzo. Ne, nego zato, to si ludovao. Romeo. Govorio si: "Ljubav tu sahrani". Lorenzo. Al ne da odmah druga tebe rani. Romeo. Ne grdi me, jer koju ljubim sade, Za ljubav moju svoju ljubav dade, A ona druga Lorenzo. Predobro je znala, Da ljubav tvoja igra je i ala, Vjetrogonjo - a sad emo poi, Al samo zato elim ti pomoi, Jer vaa veza moe razdor ljuti Otaca vam u ljubav prometnuti. Romeo. O hajdmo, hajdmo - strano mi se uri. Lorenzo. Ne - pasti moe, tko bez glave juri. (Ode)

51

ekspir govori esto o slanoj vodi (suzama), kojom se zainja ljubav. Tako i u komediji Na Tri Kralja I, I.

43


ETVRTI PRIZORUlica (Uu Benvoglio i Mercuzio) Mercuzio. A gdje je taj Romeo do bijesa? Zar nije noas vratio se kui? Benvoglio. Ne, nije svome ocu u kuu Govorio sam s momkom njegovim. Mercuzio. E - ta ga blijeda, kruta Rosalina Toliko mui, da e s uma sii. Benvoglio. Tibaldo, roak starog Capuletta, U njegov dom je pismo poslao. Mercuzio. ivota mi, izazov! Benvoglio. Romeo e mu odgovoriti, kako treba. Mercuzio. Tko god umije pisati, moe odgovarati na pisma. Benvoglio. Da, ali on e piscu pisma napisati otar odaziv na otar izaziv. Mercuzio. Jao, ubogi Romeo - ta on je ve mrtav! Probolo ga je crno oko bijele cure, ljubavna mu je pjesma prostrijelila uho, a strelica slijepog streljaa 52 rascijepila mu je srce upravo posred srijede - i on da je ovjek, koji bi mogao Tibaldu na mejdan izai? Benvoglio. Pa kakav je taj Tibaldo? Mercuzio. Bome sve drugo, samo nije ua i kukavica. On ti je pravi majstor forme i etikete. Bori se, kao to ti pjeva po kajdama, dri takt i tempo i ritam, njegove stanke traju samo po jednu esnaestinu kajde - jedan, dva i tri tebi u prsi! Pogodit e svako svileno puce - da, mejdandija je on, mejdandija, ak najbolje kole i znade naizust sva pravila dvoboja. Da ti zna, kakva je njegova besmrtna passata, pa njegova punta riversa, pa njegov hai! 53 Benvoglio. to je to? Mercuzio. Izjela kuga sve te luckaste zvrkane, to ukaju i to se pretvaraju i nove fraze izmiljaju! "Boe moj, vanredno dobar ma! vanredno velik ovjek! vanredno lijepa cura!" Nije li prava nevolja, moj starino, to nam toliko dodijavaju ti strani52

Taj slijepi strelja je Kupido.

53 U ekspirovo doba bio je u Engleskoj dvoboj vrlo razvijen. Maevanje se uilo u posebnim kolama, a i knjige su se pisale o toj "umjetnosti". Tako je god 1595. Vincenzo Saviolo izdao knjigu "Practise of the Duello." Najbolji uitelji maevanja bili su Talijani, pa su se tako u ondanji engleski jezik uvukle i neke talijanske rijei, koje naznauju pojedine kretnje ili udarce u dvoboju. Tako i ovdje: passata (u originalu: passado), punta riversa (punto reverso) i hai! (hay). Hai! znai: ima! Tako se vikalo, kad bi jedan od boraca dobio udarac. Vidi jo i a la stoccata u I. prizoru III. ina).

44


komarci, ti fifirii, ti pardon-nezmoi, koji toliko jau na novim formama, da ne umiju ni u sedlu sjediti! O ti bon-bon-i! 54 Benvoglio. Eno dolazi Romeo, eno dolazi Romeo! Mercuzio. Ta riba bez krvi, taj sueni sle! O meso, meso, kako si se poribilo! Sad mari samo za stihove, u kojima se kupao Petrarca. 55 Laura je prema njegovoj dami samo sudopera - a ona je bome imala boljeg ljubavnika, koji ju je stavljao u srokove - Didona mu je drolja, Kleopatra ciganka, Helena i Hera namigue i djevojure a Tizba 56 - moda ima plavo oko ili neto drugo, ali mu nita ne vrijedi. (Ue Romeo) Sinjor Romeo, bon jour! To je francuski pozdrav za tvoje iroke francuske hlae. Lijepo si nas noas pokrao! Romeo. Dobar veer, prijatelji! Kako "pokrao"? to sam vam ukrao? Mercuzio. Samog sebe. Ukrao si se od nas. Romeo. Oprosti, dragi Mercuzio, imao sam vaan posao, a u takvoj zgodi, kakva je moja, ne mislimo mnogo na drutvena pravila. Mercuzio. Jer mislimo na neto posve drugo. 57 Romeo. Na svoj posao. Mercuzio. Pa da, na svoj "posao". Romeo. Ti niani nekuda? Mercuzio. Taj e nian ti pogoditi, a ne ja. Romeo. Kako to? Mercuzio. Jer neu da se mijeam u tue poslove. Romeo. I dobro ini, jer bi se mogao umijeati u rav posao. Mercuzio. Misli - tko se meu posije mijea Romeo. Kako tko posije, onako e i eti. Mercuzio. Pomozi mi, Benvoglio, moja je domiljatost malaksala. Romeo. Trebali joj iba ili ostruga? Mercuzio. Dobru konju treba ostruga, a iba bi trebalo tebi. Romeo. Ne tjeraj odvie toga konja, da ti ne lipe.

54 55

ekspir se esto ruga imitaciji francuskih obiaja, francuskog kroja, naina govora itd.

Petrarca je bio talijanski pjesnik u 14. vijeku (1304. - 1374.). Laura je bila dama, u koju je Petrarca bio zaljubljen, te joj je pjevao zanosne pjesme. Didona je kartaka kraljica, koja je bila zaljubljena u trojanskog junaka Eneju. Kleopatra je egipatska kraljica, koja je svojim arima zanijela rimske vojskovoe Julija Cezara i Marka Antonija (vidi ekspirovu tragediju "Antonije i Kleopatra"). Helena je bila ena grkog kralja Menelaja, poradi koje je nastao trojanski rat. Hera je bila Afroditina sveenica, zbog koje je zaljubljeni Leandar (vidi komediju "Mnogo vike ni za to" V, 2.) svake noi preplivao helespontski morski tjesnac. Tizba je ljubavnica u Ovidijevoj prii o Piramu i Tizbi.56 57

Odavle je dalje ovaj dijalog sasvim slobodno preveden.

45


Mercuzio. U trci s tvojim nikada. Romeo. Zato? Mercuzio. Jer je tvoj sasvim oronuo, otkad si pao u melanholiju. Romeo. Ali ako se oporavio i ako opet iz sve snage potri, ostavit e tvoga daleko iza sebe. Mercuzio. Gle, gle - ti si se kanda zaista promijenio? Romeo. Nisam se sam promijenio - neto me drugo promijenilo. Mercuzio. Bilo kako bilo - nije li to ljepe nego ono zaljubljeno cviljenje? Sad si opet druevan, sad si Romeo, sad si onaj, koji jesi - jer onakva je luckasta ljubav kao prava budala, to isplazi jezik i trkara amo tamo, da svoju palicu utakne u kakvu rupu Benvoglio. Stani, stani! Mercuzio. Zar zato, to sam doao do rupe? Benvoglio. Da ne bi predaleko zaao. Mercuzio. Vara se - ne treba da idem dalje, jer sam dopro do najljepeg mjesta i sad ne treba vie o tom govoriti. Romeo. Kakva je to slika? (Uu dojilja i Petar) Laa, laa! Mercuzio. Dvije lae - ili laa i amac. Dojilja. Petre! Petar. Molim? Dojilja. Lepezu, Petre! Mercuzio. Da, dragi Petre, da sakrije obraz, jer je lepeza ljepa od njega. Dojilja. Bog vam dao dobro jutro, gospodo! Mercuzio. Bog vam dao dobar veer, lijepa gospo! Dojilja. Pa zar je sada veer? Mercuzio. Dakako - kazaljka na satu vaeg lica primie se ponoi. Dojilja. Phi! Kakav ste vi to ovjek! Romeo. ovjek, gospo, kojega je bog sebi za nevolju stvorio. Dojilja. Boga mi, pravo ste rekli - "sebi za nevolju", je l' te? - Gospodo, moe li mi koji od vas rei, gdje bih mogla nai mladog Romea? Romeo. Ja u vam rei - ali mladi e Romeo biti stariji, kad ga naete, nego je bio, kad ste ga stali traiti. Ja sam najmlai toga imena, kad nema gorega. Dojilja. Vrlo dobro! Mercuzio. to, zar je najgore dobro? Vrlo dobro shvaeno, mudro i premudro. Dojilja. Ako ste vi, Romeo, gospodine, imala bih vam neto natajno rei. Benvoglio. Hoe valjda da ga pozove nekuda na veeru. Mercuzio. Gle ti stare koke! Bit e negdje piletine!

46


Romeo. Opet na neto cilja? Mercuzio. Bome na pile, a ne na staru koku (pjeva) Jer pilence mlado Svatko jede rado To je prava slast, Ali stara koka Bez soka i smoka Mrava je ast. 58

Romeo, hoe li doi u kuu svog oca? Mi emo tamo veerati. Romeo. Doi u za vama. Mercuzio. Zbogom, drevna gospo, zbogom, (pjeva) "gospo, gospo, gospo!" 59 (Mercuzio i Benvoglio odu) Dojilja. Zbogom, zbogom i ne vratili se vie! - Molim vas, gospodine, kakav je to bezobraznik? To je pravi objeenjak! Romeo. Gospodin, dojiljo, koji voli sam sebe sluati, gdje govori i koji u jednoj minuti toliko izgovori, da bi za to morao mjesec dana odgovarati. Dojilja. Samo neka rekne togod protiv mene, odadrijet u ga, pa da je jo sraniji nego to jest i da je deset puta toliki klipan. Ako ne budem sama mogla, nai e se drugi, koji e to uiniti. Nitarija! Nisam ja njegova drolja! Nisam je njegova potrkua! - A ti Petre, stoji tu i mirno gleda, gdje se kojekakvo ubre na me nabacuje! Petar. Nisam vidio, da bi tkogod bio na vas ubre bacao - jer da jesam, bio bi moj ma, vjere mi, brzo skoio iz korica. Ja smijem povui kao i ma tko drugi, ako mi se desi zgoda za astan boj i ako je pravo na mojoj strani. Dojilja. Boga mi, tako sam se raspalila, da se tresem kao iba na vodi. Nitarija! - Molim vas, gospodine, za jednu rije. Kako rekoh, moja mi je mlada gospoica naloila, da vas potraim. to mi je rekla, da vam kaem, zadrat u za se - ali najprije vam moram rei, ako je mislite, kako ono kau, za nos vui, to bi bilo, kako kau, zazor i sramota, jer gospoica je mlada, pa ako biste je htjeli zaluivati, bilo bi to prema svakoj gospoici vrlo runo, a i kukavno. Romeo. Pozdravi mi, dojiljo, gospoicu, svoju gospodaricu. Reci joj, da je moja intencija Dojilja. Kako ste dobri i mili! Da, da - ba u joj tako rei. Gospode, Gospode, kako e to biti sretna ena!

58 59

I ovi su stihovi posve slobodno prevedeni.

Velei dojilji "gospo" (lady), sjeti se Mercuzio balade o istoj Suzani, koja je imala refren: "Lady, lady" (vidi komediju "Na Tri Kralja" II, 3), pa zato pjeva: "Gospo, gospo...".

47


Romeo. to e joj rei, dojiljo? Pa nisi ni ula, to hou da ti kaem. Dojilja. Rei u joj, gospodine, da je ona vaa intencija, a to je zacijelo neto vrlo lijepo i imo. Romeo. Nek ona neki nain izmisli, Da doe danas poslije podne jo Na ispovijed - i brat e je Lorenzo Ispovjedit u svojoj eliji I vjenati. Na - ovo za tvoj trud. Dojilja. Ne gospodine, bome ne u ni pare. Romeo. Ta nemoj - uzmi samo, uzmi. Dojilja. Zar poslije podne? Dobro, doi e, Gospodine. Romeo. Al stani, dojiljo. Za jedan sat e moj te sluga ekat Za samostanskim zidom pa e ti Donesti konop, spleten kao ljestve, Da bude mi u nijemoj noi vodi Do vrka moje radosti. Sad zbogom I budi vjerna - platit u ti trud A gospoicu pozdravi mi lijepo. Dojilja. Ostajte zbogom! Ali ujte me, Gospodine. Romeo. to eli, draga dojko? Dojilja. Je l' pouzdan va momak? Valjda znate Tek onda tajnu uvat mogu dva, Kad od njih za nju samo jedan zna. 60 Romeo. O ne boj se - ko elik on je stalan. Dojilja. Dobro, gospodine. Moja je gospodarica najdivnija gospoica! Gospode Boe! Kad je jo bila mala brbljavica - o, ima vam u gradu neki plemi po imenu Paris, koji bi je htio upecati, ali ona, zlatna duica, voljela bi gledati gubavicu - da, da, abu gubavicu - nego njega. Kadikad 61 je ljutim i velim joj, da je Paris pristaliji, ali, vjerujte mi, kad joj to kaem, problijedi kao krpa, ama ba kao krpa. Ne poinje li se "rumarin" i "Romeo" istim slovom? Romeo. Da, dojiljo. A zato pita? Da, oba slovom "R". Dojilja. O vi aljivino! "R" je pasje slovo, 62 "R" je za - ne, ne - znam ja, da se poinje nekim drugim slovom - a ona gradi od toga prekrasne stihove, od vas i od rumarina. Srce bi vam zaigralo, da ih ujete. Romeo. Pozdravi mi gospoicu.60 61

Dojilja oito iskrivljuje neku poznatu poslovicu.

Kako se Romeo i Julija poznaju tek nekoliko sati, bilo bi to "kadikad" neshvatljivo, ako ne bismo znali, da ekspir nije nimalo mario za tonost u raunanju vremenskih razmaka. Ve su u staro doba slovo "R" nazivali "pasjim slovom", jer kad pas rei, kao da izgovara glas "r". To vrijedi osobito za engleski nain izgovaranja toga glasa.62

48


(Ode) Dojilja. Hou, tisuu puta. Petre! Petar. Molim? Dojilja. Uzmi, Petre, moju lepezu 63 i stupaj naprijed! (Odu)

PETI PRIZORCapulettijev vrt (Ue Julija) Julija. U devet sati poslah dojilju I ona ree da e mi se vratit Za pola sata. Moda ne moe Da nae njega? Ne, ne! Hroma je A ljubavni glasnici morale bi Da budu misli, deset puta bre U letu svome od sunanih zraka, to gone mrak sa mrkih breuljaka. Sad znadem, zato vuku Veneru Lakokrile golubice i zato Kupido, brz ko vjetar, krila ima. Na vrak svoga puta dananjeg Ve popelo se sunce i od devet Do dvanaest sati tri su duge ure, A nje jo nema. O, da ima vatre I vrelu mladu krvcu, bila bi Ko lopta hitra u svom kretanju I moje bi je rijei bacale Do dragog mog, a njegove do mene Al stari ljudi su ko mrtvi, hromi

U ekspirovo doba nosile su dame lepeze od nojevog ili drugog perja, koje je bilo utaknuto u skupocjene drke od zlata, srebra ili slonove kosti.63

49


I teki su ko olovo i tromi. O boe, ide! (Uu dojilja i Petar) Slatka dojiljo, to ima novo? Jesi li ga srela? Al otpravi svog momka. Dojilja. Stani, Petre, Na vrata. (Petar ode) Julija. Dakle, draga dojiljo O Gospode, to gleda tako tuno? I tune glase veselo izreci, A dobrima ne kvari slatki zvuk, Ne gudi mi ih tako kiselo. Dojilja. Utrudih se - pritrpite se. Jao! Sve kosti bole! To je bila hajka! Julija. O da su barem tebi moje kosti, A meni tvoje vijesti! Molim te, Govori, draga, dobra dojiljo, Govori! Dojilja. Boe sveti, kakva hitnja! Zar ne moete asak priekati? Zar ne vidite, da sam sva bez daha? Julija. Bez daha da si? Pa zar nisi dahom Izrekla sada, da si sva bez daha? Al isprika je tvog zatezanja Jo dua nego samo prianje. Odgovaraj mi, da li nosi zle Il dobre glase - jedno ili drugo A potankosti mogu ekati. Umiri me, da l' zle su ili dobre? Dojilja. E, ba ste glupo izabrali - vi ne znate, kako se bira mu. Romeo? Ne, ne - on je dodue u licu ljepi nego ikoji drugi, ali stasom nadvisuje sve ostale, a ruke, noge, tijelo - o tom se dodue ne moe govoriti, ali mu u tome nije gotovo nitko ravan. Nije ba cvijet uglaenosti, ali je, vjerujte mi, blag kao janje. Jeste li ve ruali? Julija. Ne, ne - al sve sam to i prije znala. O enidbi to veli - to mi reci! Dojilja. O boe, kako li me glava boli! Sve lupa u njoj kao da e prsnut Na stotinu komada! Pa i lea!

50


O moja lea! Gdje li vam je dua, Na takvu da me hajku tjerate, Gdje mogu samo smrt uloviti? Julija. Ja alim vrlo, to toliko pati Al reci slatka, slatka dojiljo, to veli dragi moj? Dojilja. Va dragi veli Kavalir on je fin i uglaen I lijep i mio, a i krepostan A gdje je vaa majka? Julija. Moja majka? Unutra - gdje bi bila? Ba mi glupo Odgovara! "Va dragi veli - fin Kavalir je - a gdje je vaa majka?" Dojilja. Bogorodica sveta - al ste vrui! Oprostite mi, al zar to je melem Za moje bolne kosti? Nosite Odsada sami svoje poruke! Julija. O muko moja! - Kai mi, to veli Romeo? Dojilja. Smijete li danas poi Na ispovijed? Julija. Pa smijem. Dojilja. Onda se Pourite u samostan do patra Lorenza - tamo mua ete nai I on e svojom enom vas uinit. Gle - obraze vam zali bujna krv! Na svaku vijest 64 se oni pretvore U grimiz. Hitro sad u crkvu, A ja u drugim putem. Treba ljestve Da pribavim, po kojima se ima, Kad padne mrak, va dragan popeti Do ptijeg gnijezda. Ja sam robinja I muim se za vae rajske slasti, to pod svoj teret noas ete pasti. Ja idem ruat, vi pak do svog blaga. Julija. O blago meni - zbogom, dojko draga. (Odu)

64

To e valjda znaiti: na svaku vijest, koja se tie Romea. Ovo se mjesto mnogo komentiralo.

51


ESTI PRIZORLorenzova elija (Uu Lorenzo i Romeo) Lorenzo. O boe, podaj ovom inu svetom Svoj blagoslov, da dovijek bude prost Od prijekora i jada! Romeo. Amen, amen! Al neka doe makar kakav jad, Pretegnut nee onu nasladu, to jedan mi je samo daje hip U njezinoj blizini. Samo nam Sjedini ruke svojom svetom rijei, A onda neka doe zlobna smrt I uini, to smije - dosta mi je, Da uzmognem je svojom nazvati. Lorenzo. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj - u slavlju svome gine, Ba ko to barut, kad se s vatrom zdrui, U isti tren se s njom i raspline. I najslai se med nam gadit stane, Kad okus mu je najugodniji, Jer jedui unitavamo tek Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. Gle gospoice! Tako laka noka Istroit ne e nikad vjeni kamen. Na pauini jau ljubavnici, to laki ljetni nose je vjetrici, I ne padaju - tako laka je Tatina. (Ue Julija) Julija. Dobar dan, moj asni oe! Lorenzo. Romeo e ti odzdraviti za nas Obojicu. Julija. I njemu elim isto, Jer inae bi preobilan bio Taj odzdrav.

52


Romeo. Ako ima; Julija, U dui takvo obilje veselja Ko ja i ako li si vjetija Da iskae ga, onda svojim dahom Zasladi zrak u ovoj eliji, A bujna glazba tvoga jezika Nek objavi svu sreu naih dua, to daje nam je ovaj susret mili. Julija. Kad osjeaj je bogat sadrajem, A ubog rijeju, onda mu je ponos U jezgri sav, a ne u nakitu I prosjak je, tko moe svu svojinu Da izbroji. U mojoj dui je Toliko blago vjerne ljubavi Te nisam kadra da ti prebrojim Ni polu toga nebrojenog blaga. Lorenzo. Hajdemo sada, da se hitro svri Jer sami due ostat ne smijete Bez blagoslova nae crkve svete. (Odu)

53


TREI IN

PRVI PRIZORJavni trg (Uu Mercuzio, Benvoglio, pa i sluge) Benvoglio. Otiimo odavle, moj Mercuzio, Jer vru je dan, a duman izvan kue I bit e kavge, ako li nas nae U vrue dane divlja krvca vri. Mercuzio. Ti si kao jedan od onih delija, koji tek to uljegnu u krmu, lupe maem po stolu i viknu: "Ne dao bog, da mi bude od potrebe!" kad im druga aa udari u glavu, trgnu ma na krmara, to zaista nije od potrebe. Benvoglio. Ja da sam takav ovjek? Mercuzio. Dabome - nema u Italiji veeg naprice, kad si ljut, i jednako te je lako raspaliti, da se razljuti, kao i razljutiti, da se raspali. 65 Benvoglio. I to jo? Mercuzio. Ej, da su dva takva, zamalo ne bi bilo nijednoga, jer bi jedan drugoga ubio! Ti? Pa ti e se posvaditi s ovjekom zato, to ima u bradi jednu dlaku vie ili manje od tebe. Posvadit e se s ovjekom, koji krca orahe, samo zato, to ima oi ljenjakove boje. Glava ti je tako puna svae kao ipak kotica, premda ti je od udaraca mekana kao zreo ipak. Posvadio si se s nekim ovjekom zato, to je kaljao na ulici, jer ti je probudio psa, koji je spavao na suncu. Zar nisi zametnuo kavgu s nekim krojaem, jer je obukao nov prsluk prije Uskrsa? A s drugim nekim zato, to je nove cipele sapeo starim trakom? I ti hoe mene da upuuje, neka se klonim svae. Benvoglio. Da sam ja tako vjet kavgadija kao ti, ne bi za moj ivot nitko dao ni lule duhana.Sve, to Mercuzio ovdje govori o Benvogliovu znaaju, bit e ironija.

65

54


Mercuzio. Mnogo vie i onako ne vrijedi. Benvoglio. Tako mi glave, evo idu Capuletti! Mercuzio. Tako mi pete, ne marim. (Ue Tibaldo s pratnjom) Tibaldo (svojima). Sad za mnom svi! Govorit hou s njima. Ej - dobra veer, gospodo! Ja elim Da kaem rijecu od vas jednome! Mercuzio. Samo jednu rijecu jednomu od nas? Spojite je jo s neim - neka bude rije i udarac. Tibaldo. Uvjerit ete se, da sam i na to posve spreman, ako mi date priliku Mercuzio. Ne biste li mogli sami nai priliku, a da vam je nitko ne da? Tibaldo. Romea esto prati ti, Mercuzio Mercuzio. Pratim? to - zar hoe od nas da uini muzikae? Ako ti od nas napravi muzikae, ne e uti drugo do li same neskladne glasove. Ovo je moje gudalo i kad ono zagudi, plesat e. Trista mu gromova - "pratim"! Benvoglio. Mi govorimo tu na javnom mjestu Otiite na osamljeno mjesto Il trijezno svoju raspru raspravite Il k sebi svak - sve oi zure u vas. Mercuzio. Pa oi su i stvorene, da glede. Nek zure samo - nikom za volju Ne uzmiem. (Ue Romeo) Tibaldo. Odilazite s mirom, Gospodine, jer evo moga momka! Mercuzio. Ej, odnio me avo, ako vau Livreju nosi. Ali poite Na mejdan ljuti pa e za vama I u tom smislu moe Vaa Milost Nazivati ga svojim momkom. Tibaldo. uj, Romeo - ljubav, koju osjeam Spram tebe, nema bolje rijei za te Od ove: ti si hulja! Romeo. Znaj, Tibaldo, Ja imam razlog, da te moram ljubit, I taj je razlog meni isprika, to nisam na tvoj pozdrav planuo. Ne poznaje me, vidim - zato zbogom.

55


Tibaldo. O derane, to nije isprika Za uvrede, to nanese ih meni, Pa zato stoj i trgni! Romeo. Kunem se, Da nikad uvrijedio te nisam I da te ljubim vie nego moe I zamisliti, dok ne dozna razlog Toj ljubavi - i to ti budi dosta, Moj Capuletti, koje ime cijenim Ba ko i svoje roeno. Mercuzio. Gle njenog I kukavnog i sramnog puzanja! A la stoccata 66 oprat e taj rug. (Trgne) Hej macane Tibaldo, hoe li Zaplesati? Tibaldo. to hoe ti od mene? Mercuzio. Dragi cicane, samo jedan od tvojih devet ivota, 67 s kojim se mislim poigrati, a kako u ti jo i poslije trebati, ispremlatit u ti i ostalih osam. Potegni tvoj ma za ui iz korica. Pouri se, jer e te inae moj oko uiju pokakljati, prije nego ga izvue. Tibaldo. Ja sam spreman! (Trgne ma) Romeo. Mercuzio dragi, ma u korice! Mercuzio. Ovamo - udaraj! (Biju se) Romeo. Benvoglio, trgni - izbij oruje im Iz ruku! Stid vas bilo, gospodo, Obuzdajte svoj bijes! Mercuzio, Tibaldo, takve borbe uline Zabranio je izrijekom na knez Tu u Veroni. Prestani, Tibaldo! Mercuzio dragi!

66 67

Vidi biljeku o dvoboju u 4. prizoru II. ina. Maka je, kako je poznato, vrlo ilava. Zato se o njoj govorilo, da ima devet ivota.

56


(Tibaldo rani Merkucija, a onda ode sa svojim pristaama) Mercuzio. Ja sam ranjen! Kuga Na obje vae kue! Gotov sam A on zar nije nita dobio? Benvoglio. to - ranjen si? Mercuzio. Da, da, ogrebotina, Ogrebotina - al potena bome! A gdje je pa moj? - Tri, derane, Poteci po vidara! (Pa ode) Romeo. Hrabro, drue Jer valjda nije preteka ti rana? Mercuzio. Ne, nije duboka kao bunar ni iroka kao vrata - ali joj nema prigovora. Propitaj sutra za me, pa e vidjeti, da u biti posve miran. Na ovom su svijetu svreni moji rauni, vjeruj mi! Kuga na obje vae kue! - Do avola, to pseto, takor, mi, maak, kako me je na smrt izgrebao! Hvalia, hulja, nitarija, to se bije po aritmetici! - to si se do bijesa upleo meu nas? Ranio me tebi ispod ruke. Romeo. Mislio sam najbolje za tebe. Mercuzio. Odvedi me, Benvoglio, nekuda U veu il u svijest izgubit. Kuga Na obje vae kue, koje su Uinile me hranom crvima! Poteno dobih - o te vae kue! (Mercuzio i Benvoglio odu) Romeo. Gospodin onaj, kneev bliski roak I vrli prijan moj, smrtonosnu Za ljubav meni ranu je zadobio, A moju ast je gadnom porugom Okaljao Tibaldo, urjak moj Od malo as. O mila Julija, Ljepota tvoja me uinila Slabiem te je elik hrabrosti U mome srcu sav rastopila. (Vrati se Benvoglio) Benvoglio. Romeo, mrtav je Mercuzio vrli, U oblake se vinu njegov duh, to prerano je zemlju prezreo.

57


Romeo. Ve poela se crna kob da vri to tu se zae, mora da se svri. Benvoglio. Gle, bijesni se Tibaldo opet vraa. (Vrati se Tibaldo) Romeo. iv i u slavlju, a Mercuzio umrije! Nek bude nebo obzirno i blago, Jer meni samo plamen bijes je vodi. Tibaldo, uzmi natrag sada "hulju", to malo prije meni si je dao. Jer Merkucijev duh nam lebdi jo Nad glavama i eka tvoje drutvo. Il ti il ja il oba emo s njim! Tibaldo. Tvoj drug je bio, jadni derane, I zato treba ti da poe s njim! Romeo. Nek ovaj sudi! (Bore se. Tibaldo padne) Benvoglio. Bjei, moj Romeo! Jer graani su ve na nogama, A mrtav je Tibaldo. Ne stoj tu Ko ukopan! Ta na smrt e te knez Osudit, ako bude uhvaen. O idi, idi! Romeo. Ja sam samo luda Fortunina. Benvoglio. O bjei makar kuda! (Romeo ode) (Udu graani) Jedan graanin. Kud pobjee ubica Merkucijev - Tibaldo, taj ubica - kud ga nesta? Benvoglio. Tu lei taj Tibaldo. Graanin. Za mnom smjesta, Gospodine, u ime kneza, za mnom! (Ue knez Escalo s pratnjom, Montecchi i Capuletti, njihove ene i drugi) Escalo. Ha! Tko je krivac tome boju sramnom?

58


Benvoglio. Iskazat u vam, dini knee moj, Na koji nain zametnu se boj. Tibaldo pade od Romea naeg, Al on je smako Merkucija vaeg. Gospoa Capuletti. Tibaldo, rode, moga brata sine! O knee! Muu! Nae pleme gine! O mili rode! - Sudi, knee sada, Za nau krv Montecchi neka strada! Escalo. Benvoglio, reci, tko tu kavgu zae? Benvoglio. Tibaldo, al Romeo njega smae. Romeo mu je lijepo zborio I rekao mu, neka razmisli, Jer da je raspra sasvim nitava I srdbu Vae Milosti je jo Spomenuo i blagim glasom je Govorio i milo gledaju I koljena do zemlje sagnuvi Al sve to nije moglo divlji plam Tibaldov da utia. Ni da uje O miru, ve je otrim elikom Na hrabre grudi vaeg Merkucija Nasrnuo - a on je isto tako Ueen bio pa je smrtni rt Na rt okrenuo i s prezirom Vojnika jednom rukom hladnu smrt Odbijao, a drugom vraao Tibaldu, ali on ju je ba vjeto I opet njemu natrag bacao. Romeo kriknu: "Stan'te, prijatelji, Raziite se, druzi!" - a jo bra Od jezika mu hitra ruka bjee, to udarce je kobne njihove Suzbijala. Meu njih on se baci, Ali onda ispod ruke njegove Tibaldov jedan zlobni udarac Pogodio je hrabrog Merkucija Ba u srce. Tibaldo pobjee, Al za as opet vrati se Romeu, to tekar sada planu osvetom, Te kao munje oba jurnue I prije nego mogoh trgnuti, Da rastavim ih, pade srani Tibaldo, a Romeo se okrenu I pobjee. To istina je prava Il ako nije, nek mi padne glava. Gospoa Capuletti. Montecchijev je roak - zato lae I ne moe vam istinu da kae.

59


U boju tome sila ih se pobi, A smrtnu ranu samo jedan dobi. Po pravdi, knee, sudi, tko je kriv Romeo krvnik ne sm'je ostat iv! Escalo. U boju pade i Mercuzio moj A tko je dunik dragoj krvi toj? Montecchi. Romeo nije, jer je drug mu bio, I pravdu samo on je ispunio, Tibalda ubiv. Escalo. Zato e da strada, Iz ovog jer ga izgonimo grada. I mene sada vaa mrnja bije, Jer zbog nje se i moja krvca lije, Al taj gubitak bit e crn i za vas, Jer teku kaznu udarit u na vas. Ni molbe ne e moje uho ganut, A svaka suza na kamen e kanut I nema takve isprike na svijetu, Da opravdate tu krivicu kletu. Romeo smjesta iz grada nek ide, Jer jao njemu, ako tu ga vide. Odnes'te ovo mrtvo tijelo, ljudi A vama zakon moja volja budi, Jer milost je ubijstvu sama kriva, Pod svoje krilo kad ubicu skriva. (Odu)

DRUGI PRIZORCapulettijev vrt (Ue Julija) Julija. Potecite mi, konji vatreni, Zagrebite do stana Febova! O da je vama Faeton koija, Na zapad bi vas biem pognao

60


I mranu no bi smjesta doveo. 68 Razastri noi, sklona ljubavi, Svoj zastor gusti, da se sklope oi Bjeguncu danu 69 i da moj Romeo Nespomenut i nevien mi skoi U zagrljaj. Jer ljubavnici mogu Kraj svjetlosti ljepote roene Da vide svoje posle ljubavne, Il ako ljubav nema oiju, To najbolje i prilii joj no. O doi dakle, noi ozbiljna, O gospo ti u ruhu pristojnom, Sva u crnini i naui me, Da mogu dobit i izgubit igru, to tu se igra za dva djevianstva Neokaljana. Pokrij crnim platem Neukroenu krv, to lepee Na licu mom 70 , dok plaljiva se ljubav Ne ohrabri i ne razabere, Da ednost prave ljubavi je znak. O doi, noi, doi, moj Romeo, Ti dane moj u noi, jer e sjati Na crnim nonim krilima, jo bjelji No mladi snijeg na gavranovu perju. O doi, noi, doi, blaga, mila I arna noi, daj mi mog Romea, A kada umre, raskomadaj ga Na nebrojene sitne zvjezdice, to tako e uresit lice nebu, Te sav e svijet u tebe se zaljubit I ne e vie sjajno sunce astit. 71 Ja kupih sebi dvorac ljubavi, Al jo u njemu nisam boravila, I prodana sam, ali uita Jo nisam dosad. Ovaj mi je dan Toliko mrzak kao djetetuVatreni su konji ovdje sunce. Feb (Apolon) je bog svjetlosti, ija kola ti konji vuku. Febov stan je zapad, kuda Febova kola jure na poinak. Faeton je sin Heliosa, boga sunca. On je svog oca zamolio, da mu na jedan dan prepusti upravljanje sunanih kola. Ali mladi nije bio kadar drati konje na uzdi, pa su oni svrnuli sa svog puta i vatrena su kola zapalila nebo i zemlju. Zeus je nato Faetona ubio munjom, a trag stranog poara vidi se i danas u mlijenoj stazi (kumovskoj slami).68 69 U originalu stoji ovdje runnaway's eyes (bjeguneve oi). O tim dosta nejasnim rijeima napisana je itava literatura. ini se ipak, da je najbolje tumaenje ono, koje dri, da je taj bjegunac dan, jer njemu e se sklopiti oi, kad padne mrak, pa ne e moi vidjeti Romea, kad bude dolazio Juliji. 70 71

Kao to neukroeni soko lepee krilima.

Ova je slika pjesniki lijepa, ali je smiona, jer je neobino, da Julija misli o tom, to e biti od Romea, kad umre.

61


Nestrpljivome no pred blagdanom, Kad ima lijepe nove haljine, A ne sm'je ih obui. Ali eno Ve ide dojka pa mi nosi glase A svaki jezik, koji spominje Romea, zbori glasom nebeskim. (Ue dojilja s uetom) to novo, dojko? to to ima? Konop, Po koji te je poslao Romeo? Dojilja. Da, konop, konop. (Baci ue na tle) Julija. Jao, to se zbilo? I zato sklapa ruke? Dojilja. Mrtav je! Da, mrtav, mrtav - jao, propali smo! Vaj! Propali smo - ode, mrtav je, Ubijen Julija. Zar su tako zavidna Nebesa? Dojilja. Ako ona nisu, al je Romeo - da, Romeo - o Romeo! Ah, tko bi bio mislio - Romeo! Julija. Ta to me mui! Koji je to avo? Od takvih muka razlijee se rika U stranom paklu. Zar se ubio Romeo moj? O reci samo: "da" I ta e rijeca "da" bit kobnija No pogubno baziliskovo oko. 72 Taj "da" mi moe samo smrt da d. O - ako je ubijen, reci: "da", Il ako nije: "ne" - te kratke rijei Nek odlue o jadu mom il srei. Dojilja. Na svoje vidjela sam ranu O smiluj nam se, boe! - vidjela sam Na junakim je ovdje prsima. O jadan le, ojadan, krvav le, Blijed, blijed ko krpa, krvlju sav obliven,

ekspir spominje esto baziliska (cockatrice), imaginarnu ivotinju zmijinjega tijela i pijetlove glave, za koju se dralo, da se izlegla iz pijetlova jajeta i da samim pogledom ubija.72

62


Da, ugruanom krvlju. Pala sam U nesvijest, kad ga takva ugledah. Julija. O pukni smjesta, srce nevoljno! U tamnicu, vi oi - ne gledajte Slobodu vie! Jadna grudo zemlje, Povrati se u zemlju, jer e bijedna Na nosila s Romeom pasti jedna. Dojilja. Tibaldo, o Tibaldo, najbolji Od prijatelja, to ih igda imah, Tibaldo mili, vrli vitee I ja te morah mrtva ugledati! Julija. O kakav to je vihor, to mi hui S dvije razne strane? Zar je mrtav moj Romeo? I Tibaldo zar je mrtav? Moj roak mili i jo drai mu! Objavi, strana trubljo, sudnji dan, Jer tko je iv, gdje ta dva umrijee? Dojilja. Tibaldo mrtav, a Romeo prognan! Romeo prognan, jer Tibalda ubi. Julija. O boe moj! Zar krv Tibaldovu Romeova je ruka prolila? Dojilja. Jest, jest - o jao! - jest! Julija. O zmijsko srce Pod cvjetnim oblijem. Zar moe zmaj Da ima tako krasnu peinu? Anelski vrae! Lijepi okrutnie! Golubinjega perja gavrane! Grabljiviji od vuka jaganje! O mrsko tijelo u boanskom liku! Ti svoga vida prava opreko! Ti kleti svee, vrli nitkove! 73 O prirodo, ta to si radila U paklu, da si taj avolski duh Nastanila u smrtnom raju tako Boanstvenoga tijela! Znade l' itko Za knjigu tako gadnog sadraja U tako divnom vezu? Moe l' himba U tako sjajnoj palai da ivi? Dojilja. U mukih nema vjere ni potenja Ni povjerenja. Svi se krivo kunu, Nitarije su svi i himbenici! Ah, gdje je momak moj? - Daj rakije! Taj emer, jad i bol me ini starom. Romeo, stid te bilo!73

O takvim antitezama vidi biljeku u I. prizoru I. ina.

63


Julija. Jezik ti Usahnuo za takvu elju. Nije Za stid on roen, stid se stidi njemu Na elo sjesti, jer je ono prijestol, Da ast na njemu bude okrunjena Za jedinog vladara cijele zemlje. O - zvijer sam bila grdei ga tako! Dojilja. Zar hvalit ete onog, koji je Umorio vam bratueda? Julija. Zar Da grdim onog, koji mi je mu? Ah, jadni muu, koji e ti jezik Uzvisit ime, kad ga ja ponizih, Ja, to sam tebi dva-tri sata ena? Al zato ubi meni bratueda, O zlobnie? - - Taj zlobni bratued Umorio bi bio mua mog. O natrag u svoj izbor prirodni, Vi glupe suze! alost ima pravo Na danak vaih kapi, to ga vi Iz zablude veselju plaate. Moj mu je iv, to htjede ga Tibaldo Umoriti, a mrtav je Tibaldo, to mua mi je htio ubiti. Pa to je radost - emu dakle plaem? Al neku rije sam ula, poraznu I goru no Tibaldova je smrt Ne mogu je zaboraviti, jer se Utiskuje u moje pamenje Ko teki grijeh zlikovevu duhu: "Tibaldo mrtav, a Romeo prognan"! To "prognan" - da, ta jedna rijeca "prognan" Umorila je deset tisua Tibalda i s Tibaldovom je smru Ve dosta jada, da im bude kraj. Il ako se u drutvu gorki jad Naslauje i s drugim bolima se Udruit hoe, zato nije ona, Izrekavi "Tibaldo mrtav", rekla: "I otac, majka" ili "oboje", Jer to bi bilo obiajnu tugu Pobudilo, ali odmah iza smrti Tibaldove "Romeo prognan" znai: Tibaldo i Romeo, otac majka I Julija - svi ubiti, svi mrtvi! "Romeo prognan" - te su rijei smrt! Bez granice i mjere ta je bijeda

64


I rijeima iskazati se ne da. A otac, mati - reci, gdje se kriju? Dojilja. O - nad Tibaldom tue suze liju. Odvesti u vas k njima, ako treba. Julija. Da - nek mu peru rane suzama. Kad presahnu, i ja u ih prolijevat, Progonstvo u Romea zalijevat. O konope, zaludu si doo, Romeo na je u progonstvo poo. Po tebi htjede pod no k meni doi. A sad u djevom s ovog svijeta poi I zato krevet vjenani imadem, Da Smrti svoje djevianstvo dadem. O doi, ue - doi dojiljo. Dojilja. U svoju sobu hitajte, a ja u Romea nai, da vas utjei, Jer znadem, gdje je. Noas bit e va Romeo ovdje. K njemu idem sad U eliji Lorenzovoj se krije. Julija. O nai ga i ovaj prsten daj Mom vojnu vjernom. Reci, neka doe, Da posljednji se oprostimo put. (Odu)

TREI PRIZOR(Lorenzova elija) (Uu Lorenzo i Romeo) Lorenzo. Izaide, Romeo, straivice, Zaljubila se nevolja u tvoje Vrline, pa si vjenan s nesreom. Romeo. to novo, oe? Na to me je knez Osudio? I kakvi jadi ele Upoznati se sa mnom, koje jo Ne poznajem?

65


Lorenzo. Moj dragi sin je odve Na takvo gorko drutvo navikao. O kneevu ti sudu nosim glas Romeo. Je l' gori kneev sud od stranog suda? Lorenzo. Ne, blai sud iz usta mu izmae I ne e u smrt, nego u prognanstvo. Romeo. Prognanstvo! Jao! Budi milostiv I reci: "u smrt", jer prognanstvo ima U svome oku vie uasa, Da, mnogo vie nego smrt. Ne reci: "Prognanstvo"! Lorenzo. Iz Verone ti si prognan Al budi strpljiv - svijet je prostran, irok. Romeo. Ne, nema svijeta izvan zidina Verone, nego muke paklene. Odavde prognan, prognan sam sa svijeta, A prognan bit sa svijeta znai smrt! "Prognanstvo" smrt je, loe izreena, I zovu smrt "prognanstvom" skida mi S ramen glavu zlatnom sjekirom I smrtnome se smijei udarcu. Lorenzo. O smrtni grijee! Neharnie crni! Tvoj grijeh je smrt po naem zakonu, Al blagi knez je zakon taj zbog tebe Obiao i crna rije se "smrt" Okrenu u "prognanstvo". Milost je Golema to, a ti je ne vidi. Romeo. Ne milost, nego muke. Tu je raj, Gdje ivi Julija. I pas i maka I mali mi i svaki nitav stvor U raju ivi tu i moe nju Da gleda, a Romeo ne moe I vie cijene, vie ugleda I potovanja ima smradna muha, Jer moe se dotai divotne I bijele ruke mile Julije I kradom piti sladost besmrtnu Sa usnica joj, koje se rumene U vestalskoj i istoj ednosti, Ba ko da misle, da je cjelov grijeh Da, muhe mogu, jer su slobodne, Al ne moe Romeo, jer je prognan, A ti jo veli: nije smrt prognanstvo! Zar nisi mogo otrov smijeati Il no naotrit ili drugi jad Pripremiti mi, ali manje jadan

66


Od toga "prognan", da me smakne? - "Prognan"! Oj oe, tom se rijei prokletnici U paklu slue, urlajui uz nju. O, gdje ti bjee srce, tebi, to si Svet ovjek boji, ispovjednik dua, Odrjeitelj od grijeha, a i vrli Moj prijatelj, da smlavit si me mogo Tom rijeju "prognan"? Lorenzo. Glupi ludove! uj, to u ti rei Romeo. Opet e Govorit o progonstvu! Lorenzo. Dat u ti I oklop jak, da odbije tu rije, I slatko mlijeko za tu nevolju U utjeiteljki filozofiji, Ma da si prognan. Romeo. Ha! I opet "prognan"! Nek avo nosi filozofiju, Van da mi moe Juliju nainit, Presadit grad, oborit kneev sud Al ne moe - ne spominji je vie! Lorenzo. Sad vidim - luda nema uiju! Romeo. I ne - kad mudrac nema oiju! Lorenzo. Govorimo o tvome poloaju. Romeo. O neem, to ne uti, ne moe Govoriti - ve da si mlad ko ja Tek dva-tri sata oenjen i da je Tibaldo umoren i da si lud Od ljubavi i prognan kao ja E, onda bi govorit mogao I mogao bi kosu upati I na tle pasti, ko to ja sad inim, I mjerit grob svoj neiskopan jo! (Baci se na tle) (Napolju kucanje) Lorenzo. Romeo dragi, netko kuca - ustaj I skrij se!

67


Romeo. Neu - van da mogu pare Od uzdaha me bolnih kao oblak Ogrnut i od oiju me sakrit. 74 (Kucanje) Lorenzo. uj, kako kuca. - Tko je? - Ustani, Romeo! Bit e uhvaen - o ustaj! (Kucanje) Ta poekajte asak. - Ustaj, bjei U moju radnu sobu. (Kucanje) Odmah! - boe! Kolika to je ludost! (Kucanje) Idem, idem! Tko kuca tako otro? Odakle To dolazite? to je vaa elja? Dojilja (napolju). Otvorite, da ujete, to nosim. Ja dolazim od gospe Julije. Lorenzo. O - onda ui! (Ue dojilja) Dojilja. asni oe moj, O recite mi, asni oe, gdje je Mu moje gospe, gdje je, gdje Romeo? Lorenzo. Na podu tamo, pjan od svojih suza. Dojilja. Ba kao moja gospodarica, Ba kao ona! Lorenzo. Bolna sklonosti! O teki jade! Dojilja. Uprav tako lei I plau jeca, jecajui plae. O parama i oblacima, koji nastaju od uzdaha, vidi biljeku u I. prizoru I. ina.

74

68


O ustanite, ako li ste ovjek! O ustajte za ljubav Juliji! Da, njoj za ljubav. emu padati U tako dubok "vaj"? Romeo. O dojiljo! Dojilja. Da, smrt je svemu kraj, gospodine! Romeo. O Juliji mi zbori? Kako joj je? Zar ne smatra me za ubilca gadnog, to djetinjstvo sam nae radosti Okaljo krvlju, njenoj tako srodnom? A gdje je ona? Kako joj je? Reci, to veli moja tajna druica O razdruenoj naoj ljubavi? Dojilja. Ne veli nita, nego plae, plae, Na krevet pada, onda opet skoi I vie: "o Tibaldo! - o Romeo!" I opet natrag padne. Romeo. Ubija je To ime kao hitac, ispaljen Iz samrtne puane cijevi, ko to I kleta ruka toga imena Umorila je njojzi roaka. O reci, oe, reci mi, u kojoj upljini gadnog ovog kostura To moje ime stanuje? O reci, Da unitim taj omraeni stan! (Trgne ma) Lorenzo. Zaustavi

Date post:	30-Oct-2014
Category:	Documents
Upload:	slavka-lola-bulic-zovko
View:	48 times
Download:	0 times

Shakespeare Romeoijulija

Documents