Sport i nasilje u Europi amen - azoo.hr · FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i...

Sport i nasilje u Europi

Dominique Bodin

Luc Robène

Stéphane Héas

KNJIGA TRGOVINA d.o.o.Zagreb, svibanj, 2007.


Dominique Bodin

Luc Robène

Stéphane Héas

KNJIGA TRGOVINA d.o.o.Zagreb, svibanj, 2007.

Nakladnik: Council of Europe PublishingNaslov izvornika: Sport and Violence in Europe / Sports et violences en Europe∂ Council of Europe, June 2005Miπljenja izraæena u ovome djelu odgovornost su autora i ne moraju uvijek odraæavati stavove VijeÊa Europe.

Nakladnik: Knjiga trgovina d.o.o.Books Trade & Services LtdZagreb/Hrvatska/CroatiaZa nakladnika: Branko VukoviÊ

∂ Knjiga trgovina, 2007, izdanje na hrvatskom jezikuISBN 978-953-6414-09-3Sva prava pridræana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati, fotokopirati ni na bilo koji naËin reproducirati ∑ elektroniËkim putem (CD-Rom, internet, i sl.) bez nakladnikova pismenog dopuπtenja.

Hrvatsko izdanje: prijevod, redaktura, dizajn i priprema za tisakKNJIGRA d.o.o., Jabukovac 15, Zagreb, Hrvatska; [email protected] nakladnika: Verica ZoriÊ

TisakJiB, Zagreb, Dudovec 3

DistribucijaNeretva d.o.o., Donji preËac 19, Zagreb, Hrvatska

Sport i nasilje u Europi izdana je u suradnji sa:

VijeÊem EuropeAgencijom za odgoj i obrazovanjeMinistarstvom znanosti, obrazovanja i πporta Republike HrvatskeGradskim uredom za kulturu i πport, Zagreb

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebupod brojem 632543

ISBN 978-953-6414-09-3

3

Sadræaj

Autori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9

Priroda sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Podrijetlo sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Sport i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Nasilje u sportu: od loπega ponaπanja do krvoproliÊa . . . . . . . . . . . . . . 15

Ima li u sportu Ëega osim nasilja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Nogometni stadioni i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Je li huliganstvo oblik nasilja tipiËan za moderno druπtvo? . . . . . . . . . . . 19

Huliganstvo u antiËkim igrama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Huliganstvo i nogomet danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Huligani kao obiËni mladi ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

Kako se moæe procijeniti razvoj huliganstva u Europi?. . . . . . . . . . . . 43 Problem neuspjeloga definiranja huliganstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Samo obiËni mladi ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

Huliganstvo i socijalna dezorganizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

Druπtvena dezorijentiranost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Nedostatak odnosa i laissez-faire pristup ostavljaju prostora huliganstvu. . 46 Huliganstvo i granica izmeu ponaπanja laissez-faire i tajnoga dogovora . 48 Posljedice primjene ili neuspjeha primjene druπtvenih pravila . . . . . . 51 PoteπkoÊe pri uvoenju uËinkovite politike nadzora publike . . . . . . . 53

PolitiËke ideologije na nogometnom stadionu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

U poËetku: britanski pokret skinheada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 NavijaËka kultura i politiËke ideologije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Priroda ideologije na stadionima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Pojavljivanje sjena ekstremizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Treba li sport biti iπta bolji od ostatka druπtva? . . . . . . . . . . . . . . . . 68

Tragedije ∑ joπ jedan oblik nasilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Organizacijski propust ili slaba reakcija policije i osoblja osiguranja: Sheffield i Heysel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

4


Zla sreÊa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Koristoljubivi motivi klupskih πefova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Dotrajala infrastruktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

Kako se sport rabi kao politiËko orue, i o politiËkim funkcijama nasilja u sportu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Sport kao pozornica za politiËko nasilje i protunasilje. . . . . . . . . . . . 77 Sport kao sredstvo osvete ili kaænjavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Sport kao æariπte nasilja u politici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Sport i dræavni razlozi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

Tjelesna i ideoloπka izobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

Dræava i oblici politiËkoga nasilja u sportu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

Novac i sport u Europi: snage i slabosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

Ekonomski portret sportske Europe pokazuje bitne razlike . . . . . . . . 95 Nejednaka dostupnost sportskih infrastruktura i opreme . . . . . . . . . 101 Novac u sportu i neujednaËenosti meu razliËitim sportovima . . . . . 104 ProraËunske nejednakosti izmeu europskih klubova: primjer nogometa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 Dovodi li prevlast ekonomije u europskome sportu neizbjeæno do nejednakosti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

Deregulacija træiπta sporta: posao protiv etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116

Od presude u sluËaju Bosman do fleksibilnoga pristupa . . . . . . . . . 116 Sportaπi podloæni utjecaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 Reklamiranje sportske srËanosti i trgovina sportaπima i igraËima . . . 125 Dehumanizacija sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 Sponzorstvo i sportaπi kao ljudi-reklame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132

Sportski skandali u Europi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

Mafijaπki interesi na djelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 Korupcija kao oblik ureenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 SuËeljavanje poduzetniπtva i terorizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Sport i poduzetniπtvo: putovanje nemirnim vodama . . . . . . . . . . . . 141

Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta . . . . . . . . . . . . . . . . 147

Sport, mediji i propaganda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

Nejednakosti u raspodjeli minutaæe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150

Sport, poslovanje i mediji: nastanak “proizvoda” . . . . . . . . . . . . . . . . 152

5

RazoËaranje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

Ljudska tijela i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

PoteπkoÊe pristupa i kutovi tumaËenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

Kako Europljani pristupaju sportu i drugim oblicima fiziËke aktivnosti . . 162

FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost . . . . . . 165

Masovni mediji i nasilje povezano sa sportom: je li nasilje naglaπeno ili previeno, sprijeËeno ili namjerno? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165

Izaziva li nasilje dodatno nasilje? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 Sport kao “opijum za narod”: moderna verzija cirkusa? . . . . . . . . . . 169

Sportske se nesreÊe dogaaju ∑ Ëak postoji i dokumentacija o njima . .172

UznemirujuÊi podaci o iznenadnim smrtima meu sportaπima . . . . . 173 Znanost o nesreÊama: uvjerljiv skup podataka . . . . . . . . . . . . . . . . 176

Ovisnost, sport i ljudsko tijelo: snaæne politiËke i druπtvene implikacije za Europu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187

Razmatranje ovisnosti izvan okvira medicinskoga problema . . . . . . . . . 188

Ovisnost kao personalizirani biokemijski pristup ljudskim biÊima . . . 189 Pokuπavamo li uËiniti fiziËku aktivnost pretjerano “umjerenom”? . . . 193

Doping kao obrazac ponaπanja: strano ili poznato? . . . . . . . . . . . . . . . 196

Jesu li sport i doping moderni imperativi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 Pronalaæenje pristupa dopingu izmeu kontrole i pregovora . . . . . . 200

Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

Precijenjenost rada i umjerenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

Rani i intenzivni trening i snaga dominantnoga druπtvenoga i kulturnoga naËina razmiπljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 Demistifikacija sporta i provedba zakona i prava . . . . . . . . . . . . . . 210 Koje vrijednosti treba vratiti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212

Stvarno nasilje ili simboliËno nasilje: pitanje roda . . . . . . . . . . . . . . . . 216

Gdje i kada su æene ukljuËene u bavljenje sportom? . . . . . . . . . . . . 218 Kako nasilje u razliËitim oblicima iskljuËuje sportaπe kao i sportaπice: od ginofobije do homofobije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224

ZakljuËak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231

Postoji li u sportu u Europi i neπto viπe od nasilja? . . . . . . . . . . . . . . . 231

Bibliografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239

Sadræaj

7

Autori

Dominique Bodin

PredavaË sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i sport SveuËiliπta u Rennesu 2 i suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome centru za me-tode, vjeπtine i tehnologiju pouËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu. StruËni surad-nik IstraæivaËkoga centra za odgoj i obrazovanje pri SveuËiliπtu u Bordeauxu 2.

Luc Robène

PredavaË povijesti na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i sport SveuËiliπta u Rennesu 2 i suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome centru za metode, vjeπtine i tehnologiju pouËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu.

Stéphane Héas

PredavaË sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i sport SveuËiliπta u Rennesu 2. Suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome cen-tru za metode, vjeπtine i tehnologiju poduËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu te struËni suradnik IstraæivaËkoga centra za druπtveni razvoj, koji se nalazi u sastavu Katedre za socioloπku analizu.

9

Predgovor

PripremajuÊi se za pisanje knjige pod naslovom Sport i nasilje u Europi, shvatili smo da nam prijete mnoge zamke. Kao prvo, postojala je opasnost od stvaranja turobne slike na kakvu Ëesto nailazimo ËitajuÊi medijske na-pise o sportskim dogaajima na svim razinama ∑ slike kojom dominiraju ko rupcija, uzimanje dopinga, meπetarenje, prijevare i nasilje u razliËitim obli-cima. Naravno, sve to ne moæe se u potpunosti izbjeÊi jer je sport puno viπe od organizirane igre. On ukljuËuje probleme, æelje i ciljeve, uspjeh i neuspjeh, potvrivanje i izgraivanje identiteta pa, stoga, predstavlja druπtvenu aktiv-nost unutar natjecateljskoga sustava.

Takoer, bojali smo se da ne ograniËimo analizu sporta (ili sportova) na nje govu (njihovu) socioloπku kritiku tvrdnjama da je razlog povremene, ili uisti nu ipak preËeste, nemoguÊnosti razlikovanja nasilja i sporta to πto sport ima politiËke funkcije: izvanjske funkcije, koje pomaæu pri promicanju po-stojeÊega politiËkoga sustava, ili unutarnje funkcije jednostavnoga „opijuma za narod“, koje pomaæu pri promatranju druπtva kroz neizoπtren fokus te pri-s tupom „kruha i igara“ zamagljuju klasne podjele i druπtvene probleme.

Postojala je i zamka suprotnoga predznaka ∑ opasnost od ponavljanja hvalo-spjeva kojima se preËesto obasipa sport kao odvojeni svijet, manje stresan od „obiËnoga“ civilnoga druπtva te onaj koji se stavlja u sluæbu promocije obrazovanja, inkluzije, integracije te sprjeËavanja nasilja i u druπtvu opÊeni-to i meu mladim ljudima, dobro zdravlje i brojne druge prednosti da i ne spominjemo. Hvale znaju iÊi tako daleko da se sport smatra univerzalnim rjeπenjem, Ëudotvornim lijekom za druπtvene bolesti i probleme te neuspje-he po jedinaca.

Osim toga, imali smo bojazan da Êe se pokazati nemoguÊim ilustrirati oda-brane teme primjerima iz cijele Europe, a takvi primjeri olakπali bi razumije-vanje problema i proπirili Ëitateljevu svijest izvan nacionalnoga konteksta na onaj europski. Navoenjem primjera iz razliËitih zemalja πiri se i referentna baza i time osigurava ravnomjerno upuÊivanje kritika na raËun europskih dr æava. OdluËili smo suoËiti se sa svim tim izazovima odjednom, pretpostav-

10


ljajuÊi da strast i zadovoljstvo sudjelovanja u sportu mogu ponekad sa so-bom povuÊi mehanizme druπtvene iskljuËenosti ili dominacije, uzrokovati na cio nalistiËke i ksenofobne ispade i oblike nasilja, podjednako fiziËkoga i nefiziËkoga. Moæe biti da sport (poput moderne verzije srednjovjekovnih za-bava na gradskim trænicama) jednostavno zrcali naπa druπtva, njihovu sloæe-nost, funkcije i disfunkcije te kulturni, ekonomski i druπtveni razvoj. Ni ne pokuπavajuÊi temu iscrpiti do kraja ∑ πto je, u svakome sluËaju, nerealan cilj ∑ odluËili smo obraditi odreen broj problema iz konkretnih razloga. S jedne strane, istraæujuÊi poznati „teritorij“, æelja nam je staviti naglasak na problematiËan odnos izmeu sporta i nasilja te na pojavu europskih propisa i sportskih programa donesenih s ciljem promicanja meukulturnih razmjena u πiremu smislu kao naËina sprjeËavanja nasilja. S druge strane, prouËavajuÊi razliËite oblike nasilja u sportu i navodeÊi niz kljuËnih djela s najnovijim po dacima, poticajnih za daljnje istraæivanje, Ëitatelje pozivamo da zapoËnu vlastito intelektualno putovanje.

RijeË „Europa“ pojavljuje se u naπemu naslovu, no na koju se Europu zapra-vo misli? Govorimo li o zemljama Ëlanicama Europske unije? Treba li ukljuËiti i zemlje koje Ëekaju da u nju uu? Ili se pod Europom podrazumijeva neπto πira cjelina, πto obuhvaÊa i „neeuropske“ dræave koje su, zbog blizine Europ-skoj uniji te politiËkih veza i gospodarske razmjene s njom, njezini „partne-ri“: zemlje poput, naprimjer, Ruske Federacije, s kojom su odnosi takvi da nuæno utjeËu na njezine odluke i izbor?

OdluËili smo usvojiti taj drugi pristup, temeljeÊi svoju odluku na Ëinjenici da, baπ kao πto se politike (pa tako i sportske politike) isprepleÊu, tako i kretanjem naroda, kultura i etniËkih skupina preko granica moæe doÊi ili do oblika nasilja koji se, po svemu sudeÊi, temelje na povijesno-kulturnim anta gonizmima ili, upravo suprotno, do razvoja i daljnjega unaprjeivanja meu kulturne razmjene i ËvrπÊih veza meu narodima.

I na kraju, ova knjiga ima za cilj na jednome mjestu sabrati najbitnije teme relevantne za odnos izmeu sporta i nasilja i donijeti objektivne zakljuËke temeljene na podacima prikupljenim iz medija, sudskih izvjeπÊa, pravne prak-se, statistika i istraæivanja. BuduÊi da je tema preopseæna za jednu knjigu ∑ oËekivati bilo πto drugo bilo bi nerealnim ∑ potrudili smo se i navesti biblio-grafiju koja Êe Ëitateljima ponuditi πiroki raspon suvremenih djela te im tako omoguÊiti da, ovisno o vlastitim interesima, detaljnije istraæe to podruËje.

11

Priroda sporta Podrijetlo sporta

Ova knjiga nije povijest sporta i nasilja. Mnogo je takvih knjiga tijekom go-dina napisano i malo je vjerojatno da bismo mogli dodati iπta viπe. Pokuπati to ne bi samo bilo izvan naπih moguÊnosti; i u metodoloπkome bi pogledu taj pothvat bio dvojben poprimi li linearan obrazac koji veÊina povjesniËa-ra veÊ odavno odbacuje. Naπ je, stoga, cilj promatrati i analizirati bliske i zamrπene veze koje danas postoje izmeu sporta i nasilja. Svjesno koristimo mnoæinu jer, iako su „sport“ i „nasilje“ blisko povezani koncepti, zasebno su kompleksni i viπeznaËni.

Neki autori smatraju da je korijen sporta u nasilju, u drevnim ritualima ili ratovima kao prekretnicama u æivotu druπtva (Jeu 1975). Televizija i dalje mnogo vremena posveÊuje razgovorima i programima s temama kao πto su „Sport? To je rat!“ ili „Sport kao nadomjestak za rat“. Dovoljno je napome-nuti da se nasilje i ono πto Êe postati „sport“ od davnih vremena dovode u vezu ∑ premda je posljednji nastao kao niz odreenih tjelesnih aktivnosti. AntiËke igre (korintske, istamske, nemejske i olimpijske) u odreenoj su mje ri nudile predah od sukoba. One uistinu jesu predstavljale nadomjestak, ili alternativni oblik ratovanja, oblik potvrivanja nadmoÊi grada-dræave nad ri valima. Tjelesne su aktivnosti kao πto je pancratium (hrvanje grËko-rimskim stilom) bile izrazito nasilne i gdjekad su rezultirale smrÊu boraca (Jeu 1987). Uziman je i doping, premda se u veÊoj mjeri odnosio na religiozna i narod-na vjerovanja, nego na niz proizvoda (uglavnom sintetiËkih, no i bioloπkih) koji su danas u uporabi. Vjerovanja su kao i danas imala veliku ulogu u postizanju uËinka raznih tvari koje su se utrljavale, gutale ili udisale kako kod pojedinaca tako i na ko lektivnoj razini. Neki su atleti jeli odreenu vrstu mesa koja je bila skladu s njihovom specijalnoπÊu: masna svinjetina za hrvaËe koji su htjeli poveÊati tjelesnu masu, jaretina za poboljπanje skakaËkih sposobno-sti, biËje meso za πakaËe (De Mondenard 2000: 7). PovjesniËari i filozofi osta-vili su i zapise o ponaπanju gledatelja, ruπenju amfiteatara i sukobima izmeu protivniËkih navijaËkih skupina, koji vrlo nalikuju dogaajima s danaπnjih no-gometnih utakmica.

12


Namjera nam je, meutim, usredotoËiti se na vezu izmeu nasilja i modernih sportova, koji su se potkraj 18. stoljeÊa razvili u Engleskoj.

Usprkos sliËnostima izmeu modernoga sporta i antiËkih igara (aspekt natje-canja, vaænost fer-pleja itd.), moderni se sportovi razlikuju u Ëetirima kljuË-nim Ëimbenicima: raπireni su unutar svih druπtvenih skupina i πirom svijeta, dobro,/kvalitetno su organizirani, u njima je smanjen element tjelesnoga na si lja i imaju specifiËnu druπtvenu ulogu.

NajoËitija je razlika naËin na koji su se sportovi proπirili unutar druπtva i πirom svijeta. Dok je u antiËkim igrama sudjelovao samo malen broj pojedi-naca, moderni su sportovi potencijalno dostupni svakomu. To, meutim, ne znaËi da ne postoji i nejednakost. Stanovniπtvo se manje razvijenih zemljama rjee bavi sportom, a u umjereno se bogatim ili industrijaliziranim zemljama sportom bavi drukËije, u drukËijim kontekstima i s drukËijom svrhom, ovisno o druπtvenoj, kulturoloπkoj i nacionalnoj pozadini sudionika. Najizraæenija je, meutim, Ëinjenica da je sport u velikoj mjeri postao globalni fenomen i rijetki su oni koji ga danas mogu izbjeÊi. Usprkos oËitim nejednakostima iz-meu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju te izmeu stanovnika razvijenih zemalja i njihove razine prihoda i koliËine slobodnoga vremena, gradi se sve viπe i viπe sportskih objekata, a televizijski su prijenosi raznih sportskih ma nifestacija toliko Ëesti da se ponekad Ëini kako se od sporta ne moæe po-bjeÊi. Sport je u svakom sluËaju postao univerzalni fenomen.

SljedeÊa je razlika u organizaciji. Za razliku od starih igara (kao πto je francu-ski soule) moderni sportovi nemaju eksplicitnu ritualnu ili ceremonijalnu na-mjenu, i nisu vezani uz vjerski kalendar (Bourdieu 1979; Chartier i Vigarello 1982; Elias i Dunning 1986).

Afirmacijom sporta postupno je nastao i zaseban kalendar, odvojen od uobi-Ëajenoga æivota zajednice, sa standardiziranim lokalnim obiËajima (u vezi s brojem igraËa, pravila, veliËinom igraliπta i sliËno) te je olakπano mijeπanje sudionika razliËitih druπtvenih skupina.

TreÊi je faktor nedvojbeno smanjivanje tjelesnoga nasilja meu sudionicima. Sport je u svojemu modernome obliku „saniran“. Nasilje koje se odigrava na igraliπtima i boriliπtima simboliËke je naravi (Jeu 1975, 1987) ∑ kada komen-tator izjavi da je poraæena momËad „satrvena“, to ne treba shvatiti doslovno ∑ u rijetkim sluËajevima smrti obiËno je rijeË o zakaπnjeloj posljedici zado-bivenih ozljeda ili bolesti. Ukratko, sport viπe nema jednaku svrhu. Dok su antiËke igre u svojoj sræi bile priprema ili nadomjestak za rat, sport je u 20. stoljeÊu poËeo odraæavati drukËije vrijednosti i ciljeve, kao πto su obrazo-

13

vanje, hedonizam, tjelesna sprema i snaga, glad za natjecanjima i spektakli-ma, druπtvena ili profesionalna integracija, osjeÊaj pripadnosti i druπtvena kohezija. Postoje, meutim, i drugi razlozi za smanjenje nasilja. Druπtva su postala miroljubivija, a pojedinci manje tolerantni prema nasilju.

Isti su se procesi odigrali i unutar sporta, te je sudjelovanje u najnasilnijim sportovima, poput boksa, izrazito smanjeno u razdoblju od stotinu godina,a ljudi su se postupno okretali novim oblicima tjelesnih aktivnosti (ritmiËka gimnastika, alpinizam, surfanje) s naglaskom na estetici ili doticaju s priro-dom. Sport zrcali naπe druπtvo i promjene koje se u njemu dogaaju, naπe razliËite kulture i naËine na koje one upravljaju/djeluju i tumaËe pojedinaË-na iskustva i osjeÊaje. Elias i Dunning (1986: 19), πtoviπe, zakljuËuju da je „znanje o sportu ustvari znanje o druπtvu“.

Najjasnija je razlika, meutim, izmeu modernih sportova i antiËkih igara nji-hova druπtvena funkcija jer moderni sportovi imaju znaËajnu ulogu u kontroli nasilja. U svojoj studiji „procesa uljuivanja“ Elias (1969 a/b) pokazuje kako su moderna druπtva utemeljena na osudi nasilja i dræavnim monopolom nad njime???? te kako su,tim procesom ratnici postali agenti vrhovne vlasti1, uve-deni su standardi uljudnosti, ËistoÊe i poπtovanja, nasilje je „eufemizirano“2, a pojedince se stalo uËi da obuzdavaju svoje impulse.

Izvorno osmiπljen da zaokruæi obrazovanje sinova „engleske viπe klase, zem-ljoposjednika i plemiÊa“, s poveÊanjem slobodnoga vremena, sport se polako proπirio i na ostatak druπtva: on nije nudio samo naËine uËenja prihvaÊanja kontrole i primjene samokontrole (poπtivanjem pravila, poπtivanjem protiv-nika i suca, treninzima i zajedniËkim radom svih Ëlanova momËadi), nego i mjesto gdje su se emocije mogle izraziti, i gdje su gledatelji mogli bodriti ili iskazivati gnjev. Naslov i podnaslov knjige Eliasa i Dunninga Potraga za uzbuenjem: sport i slobodno vrijeme u procesu uljuivanja dobar je poka-zatelj uloge koju oni pripisuju sportu u druπtvu.

Sport i nasilje

Tu, meutim, nailazimo na prvu dvoznaËnost koja je inherentna modernomu sportu. Sport uistinu jest kodificirano, ili eufemizirano podruËje druπtva u ko jemu nasilje ne nalikuje nasilju antiËkih igara jer je viπe simboliËno nego

1 Elias (1985) u tome kontekstu rabi rijeË „uglaivanje“ da bi opisao postupnu transformaciju srednjovjekovnih plemiÊa ratnika iz feudalnih vremena u uglaeno plemstvo okupljeno oko su ve-rena, proces koji se ponavljao manje-viπe svugdje u Europi2 Smanjenje uËestalosti i ozbiljnosti nasilja

Priroda sporta

14


stvarno, no ipak, rijeË je o podruËju koje ne nalikuje ni jednomu drugomu podruËju u danaπnjemu druπtvu u kojemu ljudi mogu izraziti strasti, oËaj, æar, nezadovoljstvo i nasilje te ih iz sebe izbaciti.

No, kako bismo definirali nasilje? Elias sport opisuje kao naËin kanaliziranja nasilja jer je njegova definicija nasilja ograniËena na tjelesnu manifestaciju. U tome on zauzima jednak stav kao i Chesnais, koji poriËe da nasilje moæe uzeti moralni i simboliËki oblik, i ustvruje da je govoriti o nasilju na taj na-Ëin zloporaba jezika od strane odreenih zapadnjaËkih intelektualaca (Che-snais 1981: 13).

Prihvatiti tako usku definiciju znaËi previdjeti razmjer nasilja koje u razliËitim oblicima postoji u sportu, i promijeniti naËin na koji ga tumaËimo. To isto tako znaËi i iskljuËivo fokusiranje na vidljivo ∑ te stoga „standardizirano“ ∑ nasilje. Takav je pristup svakako nerealan. Kao πto su Skogan (1990), Roche (1996, 2001) i Debarbieux (1996, 2002) prikazali u relaciji s drugim podruËji-ma gdje postoje antagonizmi, nemoguÊe je pojmiti nasilje samo u njegovim najgrubljim manifestacijama, napadima ili premlaÊivanjima s namjerom ili bez nje, a joπ manje kao zloËin s predumiπljajem ili neπto treÊe. »injenica je da mnoge manje znaËajne pojave, kao πto je osorno ponaπanje, mogu gene-rirati spiralu nasilja unutar koje ljudska percepcija nasilja varira ∑ ovisno je li rijeË o agresoru ili ærtvi, slabijoj ili jaËoj strani, æitelju zapadne Europe ili neke od zemalja u ratu, nekome tko dolazi iz bijede stambenoga naselja ili otmjenoga predgraa, muπkarcu ili æeni, mladome ili starijemu Ëovjeku, osobi koja je veÊ iskusila nasilje ili osobi koja se s njime joπ nije susrela. Te razlike mogu biti toliko izraæene da se percepcija nasilja moæe klasificirati kao objektivna ili subjektivna (Wieviorka 1999). Bodin zakljuËuje da ono πto nazivamo nasiljem, ili barem ono πto se u modernome zapadnome druπtvu smatra nasiljem svakako ne bi imalo isto znaËenje na drugim mjestima ili podruËjima. Sam Ëin i percepcija nasilja uvjetovani su, dakle, druπtvenim, pro stornim i vremenskim kontekstom (Bodin 2001: 11).

Prihvatimo li samo ograniËenu definiciju, kako bismo klasificirali verbalno na silje? Kako bismo klasificirali izljeve rasizma i ksenofobije koji stoje tek korak od rasistiËkoga napada? Kako bismo pristupili ulozi æena u sportu, na razini natjecanja podjednako kao i upravljanja? Ili ulozi osoba s invali-ditetom? ©to bismo uËinili s dopingom ili vezama iz meu sporta i kriminal-noga, πtoviπe, organiziranoga kriminalnoga miljea? Kako bismo mogli protu-maËiti huliganstvo ako ne pokuπamo shvatiti i identi ficirati brojne primjere grubosti, bezazlenih „πala“ ili provokacija koje mu prethode?

15

Za opisivanje i razumijevanje svega πto se odigrava na podruËju sporta, bo ljom se Ëini definicija koju predlaæe Héritier, koju smo i sami preuzeli u istra æivanju odnosa izmeu sporta i nasilja. Ona smatra da se rijeË „nasilje“ moæe primijeniti u razliËitim kontekstima gdje dolazi do situacija obiljeæenih nasiljem: ne samo djelima nasilja, mrænje, bijesa, masakra, okrutnosti ili kolektivnih zloËina, nego i „mekπim“ oblicima nasilja koji se javljaju zbog problema ekonomske dominacije, odnosa kapital - rad ili podjele sjever - jug, kao i „svakodnevnim“ nasiljem koje trpe ugroæeniji dijelovi druπtva: æe ne, djeca i druπtveno marginalizirani (Héritier 1996: 13).

KonaËno, u opisivanju modernoga sporta ne smije se previdjeti ono najvaæ-nije. Kako se postupno organizirao u institucionalni sustav mahom tjelesnih natjecanja odreenih, usustavljenih i voenih dogovorenim nizom pravila te s jasnom svrhom usporeivanja izvedba, podviga, uspjeha ili tjelesno-ga dostignuÊa radi odreivanja pobjednika ili postavljanja rekorda (Brohm 1992; 89), sport je postao „totalni druπtveni fenomen“ koji je stoga u stanju po ticati druπtvo i druπtvene institucije (Mauss 1923: 274). I premda sport svakako sadræi slavljeniËki aspekt i pruæa okupljenoj gomili aspekt izazova (Jeu 1993), on takoer nudi i prigodu, sredstvo ili okvir za mnoga nasilna djela. Nasilje razliËite vrste nastaje ne samo zbog sudara pojedinaËnih pu-tanja, nego i zbog naËina na koje se one koriste u politiËke ili ekonomske svrhe. Sport bi valjalo promatrati ne samo kao neπto Ëestito, vrijedno hvale (zbog promicanja obrazovanja, zdravlja, osjeÊaja pripadnosti integracije i druπ tvene kohezije), nego kao mnogo sloæeniju druπtvenu stvarnost.

Nasilje u sportu: od loπega ponaπanja do krvoproliÊa

Primjeri loπega ponaπanja3 (svaanje sa sucem ili podbadanje protivnika) dogaaju se redovito, a uobiËajeno je i verbalno i simboliËko nasilje (uvrede upuÊene igraËima ili sucima ili provokacije suparniËkih navijaËa). Sportaπice su nerijetko ærtve zlostavljanja, seksualne ili kakve druge naravi, iako se takvi sluËajevi Ëesto svjesno zaboravljaju ili prikrivaju4. IskljuËivanje, u bilo kojemu obliku, utjeËe na mnoge sportaπe: neadekvatni rasporedi utakmica i drugorazredno treniranje za sportaπice, odbijanje æena u upravi5 te iskljuËi-

3 Manji, nekaænjivi incidenti koji zasebno moæda ne zasluæuju kaznu, no u konaËnici negativno utjeËu na meuljudske odnose4 Sportaπicama Ëesto treba velika hrabrost i ustrajnost da bi dokazale tjelesno ili psihiËko zlo-stav ljanje. Evidentno je to u sluËaju iz 1993., kada su Ëetiri Ëlana francuske atletske federacije optuæena za silovanje kolegice.5 PouËno je vidjeti koliki je broj nacionalnih sportskih federacija u Europi koje vode æene ili koliki je broj æena na funkciji od nacionalnog interesa u razliËitim sportovima.

Priroda sporta

16


vanje ljudi s invaliditetom, manje talentiranih pa Ëak i izrazito talentiranih sportaπa koji su iz kakva razloga pali iz milosti raznih moÊnika. U takvim se sluËajevima moæe Ëak govoriti o „institucionaliziranome nasilju“. Naravno, naj uoËljiviji su tjelesni oblici nasilja: sluËajevi sportaπa koji se ozljeuju u natjecanjima ili preintenzivnim treninzima, zbog Ëega ponekada propada ju i karijere, kao u sluËaju gimnastiËarke Elodie Lussac koja je usprkos ozljedi bi-la prisiljena na natjecanje; brojni sluËajevi dopinga i smrti meu sportaπima; divljih sukoba navijaËa; uruπavanja dijelova stadiona uz veliki broj mrtvih i ozlijeenih te sluËajevi krvava guπenja sukoba meu navijaËima, kao u Mos-kvi 1984., kada je poginulo 340 ljudi. Sport takoer pruæa priliku i ponov-no potiËe lokalne, nacionalne i meunarodne antagonizme. U sva koj zemlji postoje sukobi izmeu glavnoga grada i provincije. Sportski sus reti izmeu Francuske i NjemaËke izrazito rasplamsavaju strasti, a prodaja karata i in-teres za prijenos nogometne utakmice izmeu SAD-a i Irana na Svjetskome prvenstvu 1998. bila je posve neproporcionalna nogometnomu umijeÊu tih dviju momËadi.

Teπko bi, stoga, bilo poreÊi postojanje „domaÊih i meunarodnih politiËkih funkcija“ u sportu (Brohm 1992). Dokaze nije teπko pronaÊi. Postoje ekstre-mistiËki pokreti koji na sportskim stadionima beskrupulozno paradiraju svo-jim ideologijama, zbog Ëega stadioni postaju mjesta rasistiËkih i ksenofobiË-nih manifestacija. Sportski se dogaaji mogu isto tako premetnuti u popriπta etniËkih, kulturoloπkih ili religijskih konflikata. Sukob izmeu hrvatskih i sr-pskih navijaËa na europskome prvenstvu u vaterpolu 2003. jedan je primjer. Na meunarodnoj razini, sportsko rivalstvo izmeu istoka i zapada tijekom hladnoga rata u svakome je sluËaju bilo jedna vrsta ratovanja, ili barem na Ëin stjecanja i isticanja nadmoÊi odreenoga politiËkoga i ekonomskoga sustava. Brojni bojkoti Olimpijskih igara dobri su pokazatelji tih politiËkih tenzija. Jedino u tome kontekstu moæemo razumjeti reakciju generala de Gau l lea, koji je nakon debakla na Olimpijskim igrama u Rimu rekao „Nikad viπe!“, ili izjavu bivπega istoËnonjemaËkoga kancelara Ericha Honeckera na konferenciji za tisak povodom otvaranja Olimpijade 1984.: „Sport sam po sebi nije cilj; on je sredstvo za ostvarivanje drugih ciljeva“.

Nakon pada Berlinskoga zida, politika je pala u drugi plan iza ekonomije. Naravno, nisu svi aspekti komercijalizacije modernoga sporta negativni. Vr-hun ski su sportaπi u nekim sportovima prvi imali koristi od promjene. No, u sport se uvukla korupcija (ukljuËujuÊi, primjerice, Meunarodni olimpijski odbor, u skorije vrijeme i predsjednika Portugalske nogometne lige) te mut-ne veze s organiziranim kriminalom i teroristiËkim organizacijama.

17

Ima li u sportu Ëega osim nasilja?

U sportu, naravno, ima mnogo viπe od samoga nasilja. U konaËnici, on je ona kav kakvim ga ljudi Ëine. I premda ponekada djeluje kao popriπte bezum-lja, sport je oduπak za mnoge entuzijaste. Djeca o njemu sanjaju, identifi-ciraju se s prvacima, oponaπaju njihove pokrete i maπtaju kako Êe jednoga dana i sami biti prvaci. Sport je i snaæan motor integracije i druπtvenoga pri hvaÊanja. U Francuskoj, primjerice, nitko viπe ne razmiπlja jesu li Zidane ili Platini druga generacija imigranata ili jednostavno francuski dræavljani. Sport je slavlje koje spaja ljude i pruæa im priliku za povezivanje. Ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara sluæe kako bi nas podsjetile da je sport viπe od suprotstavljanja i sukobljavanja izmeu pojedinaca i nacija; on okuplja razliËite nacije na jednome mjestu, gdje se ljudi susreÊu, meusobno odmjeravaju, te na taj naËin upoznaju i uËe prihvaÊati meusobne razlike. Uz to, sport je i naËin „rehabilitacije“ pojedinaca. To je, primjerice, vidljivo u zatvorima, gdje je stoljeÊima stara politika nadzora i kazni (Foucault 1975), odraz utilitarne logike kaænjavanja, zamijenjena obrazovanjem zatvorenika, zajedno sa sportom kao dijelom procesa, i to ne samo kao vrstom terapije, nego i kao moguÊnoπÊu da se kroz rekreaciju zatvorenici socijaliziraju. SliËan se pristup moæe naÊi i u zemljama u ratu ∑ dobar je primjer rad organizacije „Sports sans frontières“ na Kosovu, koja potpomaæe suradnju izmeu djece iz razliËitih zajednica.

Ne sudi se, dakle, sportu, nego onomu πto od njega ljudi Ëine ili æele uËiniti. Vaæno je da oni koji su na razliËitim razinama ukljuËeni u sport, od sudionika do visokih duænosnika, imaju to na umu kako bi sportska igraliπta i dalje bila mjesto fuzije, mjesto komunikacije meu pojedincima na posve suprotnim stranama u pogledu kulture, politike i religije te mjesto na kojemu ti poje-dinci postiæu ono πto politiËarima malokad polazi za rukom, a to je odreeni oblik humanizma. (Bodin 2001: 202)

Priroda sporta

19

Nogometni stadioni i nasilje Je li huliganstvo oblik nasilja tipiËan za moderno druπtvo?

Ako postoji jedan odreeni oblik nasilja koji se obiËno povezuje sa sportom ili barem navijaËima, to je huliganstvo. Moglo bi se reÊi da je u svakodnevnoj komunikaciji huliganstvo jedini prepoznatljiv oblik nasilja, zanemarimo li na-silje meu samim sportaπima bilo na igraliπtima ili zbog prekomjernih napora. To fokusiranje na huliganstvo vjerojatno je odraz medijskoga preuveliËavanja odreenih nasilnih dogaaja ili moæda stava veÊine ljudi da je huliganstvo nemoguÊe izmiriti sa tradicionalnim, slavljeniËkim aspektom sporta.

Da bi se, meutim, huliganstvo shvatilo, valja gledati dalje od uobiËajenih de-finicija i kolektivne percepcije problema te prevladavajuÊih stereotipa i pred-rasuda. UobiËajena je predodæba huligana kao mladoga engleskoga muπ karca koji se teπko uklapa u druπtvo, delikvent je u svakodnevnoma æi votu te se napija i koristi nogometne utakmice kao izliku za divljanje na stadionu. No, dogaaji su pokazali da je druπtvena realnost fenomena mnogo sloæenija, nego πto zamiπljamo na temelju takve pojednostavljene slike. Primjera je mnoπ tvo: pretuËeni policajci na tribini Boulogne stadiona Parc des Princes, 28. kolovoza 1993. za utakmice izmeu Paris Saint-Germainea i Caena; na-pad Ëetvorice huligana na æandara Daniela Nivela u blizini stadiona Bollaert u Lensu 21. lipnja 1998. za Svjetskoga prvenstva; sve uËe staliji izljevi rasiz-ma i ksenofobije na stadionima πirom Europe, od Rima i Parme u Italiji, do stadiona Atletica i Real Madrida u ©panjolskoj, PSG-a u Francuskoj, Crvene zvezde u bivπoj Jugoslaviji; ili sukob izmeu suparniËkih navijaËa na utak-mici Lige prvaka izmeu PSG-a i Galatasaraya 13. oæujka 2001., u kojemu je ozlijeeno 56 ljudi. Huliganstvo ima mnoga obliËja i postoji svugdje u Euro pi. Iskrivljena percepcija stvarnosti ima moæda svoje korijene u tragiË-nim dogaajima iz 1985., koje je prenosila i televizija, kada je na stadionu Heysel, tijekom utakmice Uefine Lige prvaka izmeu Liverpoola i torinskoga Juventusa, poginuo 31 gledatelj te u naknadnim interpretacijama te tragedije i sankcijama koje su potom nametnute engleskim klubovima i navijaËima. Pa ipak, Heysel nije izolirani sluËaj u povijesti nogometa ili sporta opÊenito, niti je to bio arhetipski sluËaj huliganstva.

20


Takvi oblici nasilja utjeËu na nogomet πirom svijeta, no ne mogu se svi pri-pisati engleskim navijaËima, niti obiËnim prekrπiteljima zakona.

Kako bismo razumjeli huliganstvo, nije dovoljno promatrati samo Ëeste slu Ëa-jeve ekstremnoga tjelesnoga nasilja. Umjesto toga, dogaaje trebamo smje-stiti unutar povijesnih i druπtvenih procesa, kako bismo ih pravilno mogli pro-tumaËiti. Huliganstvo se preËesto karakterizira na osnovi njegova krajnjega izraza: tjelesnoga nasilja ili πtete naËinjene nad imovinom i infrastrukturom. Nasilje moæe biti djelo grupe navijaËa na nogometnome stadionu, ili ∑ uzevπi u obzir danaπnje sigurnosne mjere (zaπtitni prsten oko igraliπta, nazoËnost redara na stadionu, nazoËnost policije, videonadzor i privoenje izgrednika na sud istoga dana) ∑ moæe se dogoditi i na odreenoj udaljenosti od sta-diona. Ono moæe biti usmjereno protiv policije ili prolaznika koji nemaju veze s utakmicom, cilj moæe biti razbijanje automobila i izloga trgovina ili ka-menovanje autobusa sa suparniËkim navijaËima. OËito je da huligansko na-silje ima mnoge oblike, no tako ih navesti ne otkriva nam zaπto se pojedinci ∑ i to Ëesto priliËno beznaËajni pojedinci ∑ tako ponaπaju. ©toviπe, takvo nas vienje potiËe da nasilje promatramo iskljuËivo kroz njegovu aktivnu ma nifestaciju, kao krπenje ustaljenih druπtvenih norma na koje se uzvraÊa odgovarajuÊim kaznenim mjerama, Ëime naπe poimanje nasilja ne ide dalje od socioloπke definicije samoga kriminalnoga Ëina (Durkheim 1895).

Trebalo bi, umjesto toga, promatrati nizove pojedinaËnih, naizgled beznaËaj-nih ispada (otimanje znakovlja, izmjena uvreda ili provokacije), kako bi se identificirali korijeni mnogo ozbiljnijih dogaaja. Gore navedeni oblici nasilja samo su „praktiËno ispunjenje“ (Garfinkel 1967) dugoga procesa suptilnih i kompleksnih druπtvenih interakcija meu razliËitim grupama koje sudjeluju u odreenome sportskome dogaaju (navijaËi, uprava, policajci, novinari). Ti procesi mogu ukljuËivati sportsko rivalstvo, provokacije ili osvete, zrcaleÊi naËine na koje povijest nogometa i nogometnih klubova, podjednako na „mi kro“ i „makro“ razini, oblikuje identitete i kulture. Ne valja ograniËava-ti percepciju nasilja nogometnih navijaËa samo na iznenadne i dramatiËne dogaaje, kao πto je recimo napad noæem na britanskoga navijaËa u uliËici poËetkom 1998.

U mnogo je sluËajeva huliganstvo strpano u isti koπ s nekim drugim, ne-vezanim fenomenima: je li, primjerice, tragedija na stadionu Heysel poslje-dica huliganstva ili bar djelomice propusta u pasivnim mjerama osiguranja (provjera i nadzor gomile, evakuacijske procedure ili odvajanje suparniËkih navijaËa), πto je u konaËnici dovelo do usvajanja europske konvencije o to me pitanju? SliËno tomu, mediji ∑ pristupajuÊi udarnim vijestima senzaci o-

21

nalistiËki, s naËinom izvjeπtavanja koji diæe gledanost ∑ imaju tendenciju pri-pisivati huliganstvu dogaaje kao πto je onaj u Sheffieldu 1989. godine, kada je 95 ljudi pregaæeno dok je gomila ljudi bez karte pokuπavala uÊi na stadion Hillsborough na polufinalnu utakmicu FA kupa izmeu Liverpoola i Nottin-gham Foresta. Takvi dogaaji imaju viπe veze s nesposobnoπÊu policije ili (kao u sluËaju nesreÊe Furiani u Bastiji na Korzici 5. svibnja 1992.) s organizatorima koji nastoje prodati viπe karata, nego πto stadion moæe primiti gledatelja.

Huliganstvo u antiËkim igrama

Iako se huliganstvo uglavnom, premda ne iskljuËivo, pripisuje modernomu nogometu, sukobi su se dogaali i na tjelesnim natjecanjima u antiËko doba, kao πto se dogaaju i danas u mnogim drugim sportovima.

Neosporna je Ëinjenica da nasilno ponaπanje sportskih navijaËa nije niπta novo. Time, kao πto smo ranije naznaËili, ne pokuπavamo smjestiti moderni sport u kontinuum koji seæe do antiËkih igara; jednostavno æelimo istaknuti da je i u drugim povijesnim razdobljima, na drugim mjestima i vezano uz druk Ëija natjecanja dolazilo do odreenih oblika kolektivnoga ponaπanja koji imaju mnogo sliËnosti s modernim huliganstvom. ©toviπe, ponekad su, kao odgovor na takve incidente, implementirane i odreene mjere kontrole koje djeluju iznenaujuÊe moderno: gruba uspostava reda, udaljavanje pojedina-ca iz gledaliπta, zabrana unoπenja odreenih predmeta.

Bez dubljega ulaæenja u historiografiju, pouËno je promotriti primjere iz po-vijesti koji pokazuju ponavljajuÊi obrazac odnosa gledatelja spram spektakla ili natjecanja i nasilja koje pritom moæe nastati.

Jedan od najranijih zapisa o sukobima izmeu suparniËkih navijaËa potjeËe od Tacita (Anali, 14.17), i opisuje nerede u Pompejima 59. godine. Tijekom gladijatorskih igara koje je u gradu organizirao Livenius Regulus, skupina gle datelja iz Nucerije i Pompeja stala se meusobno nabacivati uvredama a potom i kamenjem, da bi neredi naposljetku prerasli u oruæani sukob. U suko-bu je ubijeno i ozlijeeno toliko ljudi da je graanima Pompeja namet nuta desetogodiπnja zabrana sudjelovanja na sportskim natjecanjima, a navijaËki su klubovi raspuπteni. ZaËuuje sliËnost s engleskim huliganstvom 1980-tih i zabranom sudjelovanja odreenih klubova na europskim natjecanjima.

U svojoj studiji Le sport dans la Rome antique [Sport u antiËkome Rimu] Thu-il lier (1996) opisuje spektakle koji su ukljuËivali oblike sporta s toËno odree-nom funkcijom: oni su, s jedne strane, predstavljali oblik vojne obuke, no

Nogometni stadioni i nasilje

22


bili su isto tako i rekreacijska „poslastica“ koja je uz velike troπkove darivana puku. Iako su takve aktivnosti, koje su se odigravale u cirkusima i amfiteatri-ma, svakako bile predviene kao „opijum za mase“, one su svejedno izazivale brojne incidente. Postoje zapisi o nekoliko nesreÊa nalik na onu na Heyselu, kada su u Velikome cirkusu u Rimu, koji je mogao primiti viπe od 150 000 gle-datelja, pregaæeni brojni ljudi. U istome se razdoblju dogodilo se i uruπavanje amfiteatra u gradu Fidenae nedaleko od Rima (izgraenoga na brzinu kako bi primio velik broj gledatelja), pri Ëemu su poginule i ozlijeene stotine ljudi.

Neπto bliæe danaπnjemu dobu, srednjovjekovne igre soule ∑ koja se igrala u ruralnim dijelovima Francuske i ukljuËivala borbu dviju momËadi za posjed nad svinjskom mjeπinom, koju bi pobjednici potom odnijeli kuÊi i objesili na zvonik seoske crkve ∑ bila je popraÊena s tolikim strastvenim ispadima i sukobima meu navijaËimaa (koji su Ëesto rjeπavali osobne razmirice),da je Crkva u viπe navrata igru sluæbeno zabranila zbog poticanja nemira (Mendi-ague 1993). Engleski narodni nogomet, koji potjeËe iz istoga vremena, a s mo dernim sportom dijeli samo ime, ukljuËivao je sliËne incidente i takoer je u mnogo navrata bio zabranjivan.

Iz istoga doba potjeËe i vrlo moderna slika nasilja vezana uz viteπke turnire, u kojem su sudjelovali i sudionici i gledatelji. Nije bilo neobiËno da se na natjeca-telje bacaju svakojaki predmeti, a vrijedili su i zakoni o zabrani unoπenja oruæja u prostor gledaliπta, iz straha da Êe se suparniËke grupe u tolikoj mjeri poisto-vjetiti sa svojim prvakom da Êe se meusobno i potuÊi (Jusserand 1901).

Bredekamp (1998) opisuje brojne mjere odræavanja reda meu gledateljima (odvajanje suparniËkih skupina navijaËa, zabrana ulaska navijaËa na igraliπ-te, niska razina tolerancije prema ispadima, i nazoËnost redarstvenih snaga). Da ovdje nije rijeË o igri calcio fiorentino, obliku nogometa koji se igrao u Firenzi izmeu 16. i 18. stoljeÊa, lako bi se moglo pomisliti da su opisane mje re primijenjene za obuzdavanje gomile na nogometnim stadionima u Eu-ropi 1970-tih i 1980-tih! U kasnome 18. stoljeÊu prvi uzleti balonima bili su popriπta redovitih prosvjeda te gdjekojega sluËaja gnjevnih nereda, ekstrem-noga nasilja i vandalizma, do te mjere da su u Bordeauxu dvojica gledatelja koja su huπkala nerede osuena na smrt i objeπena (Robène 2001).

Iz neπto skorijega razdoblja ∑ kraja 19. stoljeÊa ∑ Granter (1895) daje opis nereda u Cappielowu, tijekom utakmice polufinala kupa izmeu Greenock Mor tona i Port Glasgow Athletic Cluba 8.travnja 1899., u kojima je sudjelova-lo 200 navijaËa. On ne opisuje samo oπtro policijsko suzbijanje nereda, nego na vodi i da je razina nasilja u britanskome nogometu u to doba u porastu.

23

Svi nabrojeni incidenti zvuËe iznenaujuÊe moderno, i u njima nalazimo mno-ge sliËnosti s naËinima ponaπanja danaπnjih huligana, kao i oblicima mjera koje se provode za spreËavanje incidenata i uspostavu reda.

Ti su primjeri dovoljno demonstriraju ∑ ako je demonstracija uopÊe potrebna ∑ da ono πto spominjemo kao „nasilje gomile“ nije iskljuËivo fenomen mo-dernoga sporta i danaπnjega druπtva.

Godine 1997. francuski je sportski list L'Equipe nabrojio 1300 smrti prouzro-Ëenih huliganskim incidentima na nogometnim utakmicama, i to manje-viπe πirom svijeta. Neki su dogaaji, tragiËniji Ëak i od nesreÊe u Heyselu, mnogo godina bili zataπkavani. U Moskvi je 1982., primjerice, nakon izjednaËenja u utakmici Kupa UEFA izmeu Spartaka i nizozemskoga Haarlema, 340 ljudi ubijeno u energiËnoj policijskoj akciji protiv razuzdanih Spartakovih navijaËa. U istom bi se tonu moglo nastaviti s cijelim nizom incidenata koji su nagrdili lice mnogih igara i sportova, a posebno nogometa.

Taj kratki kronoloπki pregled pokazuje kako je nasilje vezano uz veÊe skupi-ne ljudi i elemente natjecanja i spektakla, Ëini se, neizbjeæna æivotna Ëinje-nica, premda dolazi u razliËitim oblicima, od izgredniπtva, simboliËnoga ili verbalnoga nasilja, do navala na terene, tuËnjava, nereda i ubojstava. Primje-ri takoer potvruju i zakljuËak da nasilje vezano uz tjelesna natjecanja nije novo, niti se moæe usko shvatiti kao moderan druπtveni fenomen, prouzro-Ëen zabrinjavajuÊim socijalnim problemima prigradskih sredina i opÊinskih stambenih naselja pa Ëak ni utjecajem siromaπtva na dio stanovniπtva.

Tri faktora razlikuju huliganstvo od oblika nasilja gomile koji u sportskim do -gaajima postoje od antiËkih vremena: uËestalosti nasilnih incidenata, nji ho-va specifiËna povezanost s nogometom, i Ëinjenica da je huliganstvo ini cijalno bilo vezano uz jednu jedinu zemlju ∑ Veliku Britaniju. Postavlja se prirodno pitanje kako su i zaπto taj sport i ta zemlja huliganstvu izloæeni ranije i inten-zivnije od drugih.

Huliganstvo i nogomet danas

Prvi razlog jest strukturalni. Kada je Engleska sredinom 19. stoljeÊa izumila moderan sport i poËela ga razvijati u njegovim kolektivnim oblicima (Elias i Dunning, nav. dj.), u srediπtima gradiÊa i gradova odreena posebna mjesta gdje su se te tjelesne aktivnosti trebale prilagoditi odreenim standardima i pravilima. Ta srediπta reguliranoga spektakla i sukoba, drukËiji od ranijih, privremenih popriπta tjelesnih natjecanja, bili su sportski stadioni. Paralelno


24


s razvojem sporta, razvijali su se i stadioni ∑ sa zahtjevima da se natjecatelj-ske tjelesne aktivnosti odræavaju na lokalnim igraliπtima odreenima baπ za tu svrhu, na kojima vrijede posebna pravila (Beaulieu i Perelman 1977), Ëi me je ∑ u kontekstu zajedniËke svrhe (strasti za sportom) i posebnoga cilja (pri vræenosti i podræavanja odreene momËadi) ∑ na suprotstavljene pozicije doveden mnogo veÊi broj gledatelja. Godine 1930. Duhamel opisuje kako u Americi gomile gledatelja zauzimaju stadione nalik na „osvojene tvrave“, navodeÊi da spektakl sporta ne samo da nije ograniËen na igraliπte, nego se uglavnom i odvija „na tribinama, meu gomilom“ (Duhamel 1930).

Uz same sportske dogaaje, stadioni ∑ i njihova neposredna okolina ∑ posta-li su tako mjesta natjecanja kulturoloπkoga i druπtvenoga isticanja, te stoga i mjesta simboliËne i stvarne konfrontacije, ojaËavajuÊi samu bit sporta. Kada se govori o ambivalentnome odnosu sporta i nasilja, treba imati na umu da je naËelo koje spaja pojedince u sportu æelja da se suprotstavi onomu drugo-mu (Jeu 1972: 156). Dok se to, prije svega, izraæava kroz sam sport, jasno je da se i razlike u kulturi i identitetu spajaju sa takvim sportskim suparniπtvom na naËin da potiËu nasilnije oblike sukoba. Ignorirati ovo znaËilo bi opovrg-nuti Ëinjenicu da je sport dio druπtva, odnosno tvrditi da svatko tko ulazi na sportsko igraliπte pred ulazom ostavlja sve svoje svakodnevne anksioznosti i probleme (ukljuËujuÊi i socijalizacijske probleme).

Ne zna se, meutim, zbog Ëega se nogometno nasilje Europom proπirilo spo-rije od same igre. Odreena obiljeæja britanskoga iskustva vjerojatno su pri-donijela razvoju naroËito postojane i æestoke forme huliganstva. MoguÊe je da je sam rani rast i intenzitet fenomena u Velikoj Britaniji djelomiËno potisnuo Ëinjenicu njegova πirenja na druge zemlje, navodeÊi promatraËe da previde po -rast huliganstva u Europi kako u nogometu tako i u drugim sportovima, uklju-ËujuÊi i amaterske. Koπarkaπke utakmice u GrËkoj i Turskoj bile su, primjerice, zahvaÊene nasiljem, kao i na tjecanja u kriketu u Indiji te utakmica Europskoga prvenstva u vaterpolu na kojoj su se sukobili suparniËki hrvatski i srpski na-vi jaËi. Incidenti su na ruπavali i ragbijaπke utakmice niæih liga u Francuskoj, a skupine francuskih studenata sudjelovale su u sukobima na sveuËiliπnim igra ma 1997. i 1999. UnatoË takvim primjerima, manifestacije nasilja nisu bile uËestale. Nogomet je jedini sport koji je u Europi, ali i πirom svijeta, zahvaÊen huliganstvom na svim razinama ∑ jer, nasilje ni u kojem sluËaju nije bilo ogra-niËeno samo na utakmice profesionalnoga nogometa koje su postale medijski spektakli. To je promatranje zanimljivo stoga πto otvara dodatna pitanja: ∑ zbog Ëega je nogomet, viπe od ostalih sportova, ne samo pozadina nego i vektor takve vrste nasilja?

25

Igra rijeËima

U 1960-tima, u Velikoj je Britaniji zabiljeæen porast novih oblika nasilja veza-nih uz nogometne utakmice. TuËnjava i sukoba na utakmicama bilo je veÊ od kasnoga 19. stoljeÊa, no oblici nasilja koji su se poËeli viati na nogometnim stadionima i oko njih doimali su se manje spontanima. Oni nisu nuæno bili prouzroËeni Ëime u samoj igri, rezultatom utakmice ili incidentima na terenu (odlukom suca, prekrπajem, ponaπanjem igraËa na klupi ili u igri), pa Ëak niti izazvani od strane protivnika. Gdjekad je nasilje bilo ekstremno i ukljuËivalo velik broj ljudi. Ono viπe nije bilo povremeno ili impulzivno, povezano s re-zul tatom ili odreenim elementima prema obrascu frustracije i agresije, nego je postalo organizirano, promiπljeno i Ëesto kolektivno. Pojava huliganstva kao koncepta obiljeæila je promjenu ponaπanja i promjenu paradigme (Bodin 1999). Kako bi opisao navedene dogaaje, i sa æeljom da skuje novi izraz, jedan je novinar nasilne navijaËe nazvao „hoolihani“, po prezimenu irske obi telji Ëiji su Ëlanovi zbog asocijalnoga ponaπanja i izazivanja nereda u vik-to rijanskoj Engleskoj Ëesto bili zatvarani. Ne zna se, meutim, u kojemu je trenutku rijeË „hoolihan“ postala „hooligan“. Posrijedi je moæda bila tiskar-ska pogreπka jer su na tipkovnici s rasporedom slova QWERTY slova g i h smjeπtena jedno pokraj drugoga. U svakome sluËaju, izraz se poËeo koristiti za oznaËavanje novih vrsta ponaπanja te se poËeo rabiti πirom Europe. Valja, meutim, napomenuti da sami Britanci radije rabe rijeË thugs, koja dolazi od imena ubojitoga religioznoga bratstva u Indiji, πtovatelja boæice Kali. Odabir pojmova je, stoga, sam po sebi vaæan, uzevπi u obzir njihove pogrdne ko-notacije. Zbog rijeËi koje se koriste da bi ih se opisalo, huligani su veÊ stig-matizirani kao nenormalni pojedinci s ruba druπtva te unaprijed klasificirani kao krπitelji zakona, bez obzira na podrijetlo njihova nasilja ili razloge zbog ko jih se upuπtaju u huliganstvo.

Velika Britanija kao ishodiπte huliganstva

MoguÊe je identificirati πest stupnjeva razvoja huliganstva u Europi.

Promjenjivi obrasci nasilja

Prva faza obuhvaÊa razdoblje od kasnih '50-tih do ranih '60-tih godina 20. stoljeÊa, kada su novinari i istraæivaËi ∑ veÊinom sociolozi ∑ identificirali po rast nasilja ne samo izvan nego i unutar nogometnih stadiona. Ti oblici na si lja bili su naizgled drukËiji od onoga πto se ranije dogaalo: primije-


26


Êen je pomak od „ritualnoga, dionizijskog nasilja“, vezana uz logiku igre i antagonizme koje ona pobuuje, do „promiπljenoga nasilja“ (Bodin 1999: 19). UobiËajene su manifestacije nasilja ranije bile manje-viπe neredovite, odraæavajuÊi i proizlazeÊi iz viπeznaËne biti samoga sporta ∑ koji, kao πto smo veÊ istaknuli, ima ulogu zbliæavanja ljudi kako bi ih podijelio (Jeu 1992).

U razdoblju od poËetka 20. stoljeÊa do 60-tih godina, nasilni incidenti na stajali su zbog gledateljske percepcije suenja igre (do odreene mjere uvijek pristrane) te opÊenitog sportskog rivalstva. Oni su se uglavnom iz-ra æavali πovinizmom, bijesom ili spontanim izgredniπtvom, kao obiljeæjima kulture tipiËne nogometne publike, mahom pripadnika radniËke klase. Ti obli ci nasilja joπ se i danas mogu pronaÊi u nekim sportovima, primjerice ragbiju. Novonastali oblici sukoba, meutim, naglaπavali su i druπtvene i kul turne podjele.

Od toga trenutka nadalje, huliganstvo se poËelo definirati kao nasilje koje je izvrπeno svjesno, na organiziran, strukturiran i osmiπljen naËin, zapravo, ne toliko razliËito od organiziranoga kriminala (Dufour-Gompers 1992: 94). Pristupiti problemu huliganstva na taj naËin znaËi odvojiti od njega moguÊe uzroke te stvoriti brojne probleme od samoga poËetka. U pokuπaju raz gra-niËenja spontanoga nasilja i nasilja s predumiπljajem, istraæivaËi su iz dje-lokruga svojega rada prije svega iskljuËili Ëimbenike vezane uz samu igru, rezultat pa Ëak i pretjeranu konzumaciju alkohola. »injenica je da nisu svi uhiÊeni huligani bili alkoholizirani. Isto tako, nasilno ponaπanje dijela gleda-telja ne potjeËe nuæno od sudaËkih pogreπaka, proturjeËnosti na terenu pa Ëak niti poraza. Nasilni se incidenti, stoga, ne mogu promatrati iskljuËivo kao djelo alkoholizirane, fanatiËne gomile bez savjesti (kao πto opisuje Brohm 1993), robova sporta Ëija je svrha i politiËka uloga biti „opijum za mase“ i koji prikriva druπtvene sukobe i probleme. Pa ipak, ako izostavimo istraæi-vanje πto sve stoji na kocki u sportskome pogledu i u neizvjesnosti rezultata utakmice ili ako ignoriramo studije pojedinaËnih i kolektivnih frustracija i njihovih moguÊih uËinaka na strastveno pristrane navijaËe, ostaje nam defi-nicija huli ganstva koja je ograniËena na socioekonomske Ëimbenike. Thom, s druge strane, koristi teoriju katastrofe kako bi objasnio da je paradigma bilo koje neodreene situacije ∑ sukob (1980: 38). Pojedinci koji promatraju sukob ∑ Ëak i ako je rijeË o ritualiziranom sukobu utakmice ∑ poistovjeÊuju se s jednim od protagonista, a svi se vole poistovjeÊivati s pobjednikom.

PovlaËeÊi paralelu s kazaliπtem, Thom polemizira da se, dokle god postoji moguÊnost da zaplet promijeni smjer, nalazimo u podruËju komedije. I obrat-

27

no, Ëim kraj postane izvjestan, komedija postaje tragedija (1980: 310). Pro-mje na iz promjenjivoga u nepromjenjivo, iz komiËnoga u tragiËno, moæe dje -lo miËno objasniti zbog Ëega nogometni navijaËi pribjegavaju nasilju. Od lu Ëiti se za ograniËenu definiciju huliganstva znaËilo bi una prijed odrediti put bilo kojega prouËavanja. OgraniËavanjem istraæivanja na promatranje tje les noga nasilja, analitiËari u stvari iskljuËuju Ëimbenike ko ji nisu dovedeni u vezu s mladenaËkom delinkvencijom ∑ zadirkivanje, ver balno nadmetanje, pod-ba danje, povijest antagonizama u danoj situaciji, jaz izmeu oËekivanog i stvarnoga ∑ πto sve moæe biti prisutno u predigri tuËnjava i nereda (Lepoutre 1977; Duret 1996, 1999; Wieviorka 1999; Roché 2001).

Marsh (1978) je taj koncept huliganstva kritizirao kao prejednostavan. Po nje govu vienju, nemoguÊe je usredoËiti se samo na tjelesno nasilje i isklju-Ëiti psiholoπke i simboliËke oblike nasilja jer se ti me poriËe postojanje fe-no mena „aggro“ ∑ ritualnoga glumljenja nasilnoga ponaπanja koje sluæi za za stra πivanje protivnika. Doimati se jakim i opasnim i pokuπati uliti strah u ko sti protivniku Ëesto je bilo vaænije od same tjelesne akcije ∑ posljednjoj se pribjegavalo samo kada bi bila prekrπena ne pisana pravila „aggra“ (na-padom na djevojku, primjerice)6, ili kada bi se ukljuËila policija. Sposobnost zastraπivanja protivnika do te mjere da on po bjegne bez konfrontacije, do-æivljavana je meu huliganima kao glavni po ka zatelj borbenoga duha. Pa ipak, granice izmeu fiziËkog, psiholoπkog i sim boliËkog nasilja mogu biti gotovo nevidljive. Nasilna djela jednostavno predstavljaju odreene trenutke ili stadije u druπtvenim procesima te hrane ili potiËu druge oblike nasilja do te mjere da se oni ponekad otmu kontroli (Wieviorka 17). Psiholoπko i sim-boliËko nasilje ∑ „aggro“ ∑ u mnogim je slu Ëajevima, stoga, osnova za obra-zac ekstremnih nasilnih sukoba ili antagonizama izmeu navijaËkih skupina koji mogu trajati godinama.

Novi tip nogometne publike

»ak i ako prihvatimo da se priroda nasilja meu sportskim navijaËima pro-mijenila, joπ uvijek nismo objasnili zbog Ëega je nogomet viπe od ostalih spor tova naroËito obiljeæen nasiljem. »imbenik koji nudi odgovor na to pi-tanje ∑ promjena u sastavu nogometne publike ∑ predstavlja drugu fazu raz voja huliganstva. Od 1950-tih, nogomet je u Velikoj Britaniji prolazio kroz brojne transformacije. U prvoj polovini 20. stoljeÊa Engleska je dominirala

6 Taj primjer upuÊuje na joπ jedan aspekt problema, ulogu spola u tjelesnim i sportskim aktiv-nostima.


28


nad drugim europskim zemljama. Engleska je izumila sport i u Ujedinjenom je Kraljevstvu on prvi put postao propisno organiziran, demokratiziran i po-pulariziran. Wahl (1990) biljeæi da su πkole imale vaænu ulogu u πirenju nogometa kroz sve segmente druπtva: 1948. godine 8000 πkola pripadalo je Engleskom πkolskom nogometnom savezu. Pa ipak, do 50-tih godina nogo-metni su klubovi privlaËili sve ma nje ljudi. Britansko se druπtvo mijenjalo i moderniziralo, i pojedinci su se oslo baali druπtvenih ograda u procesu koji je imao korijene u postupnoj de kristijanizaciji druπtva od 1930-tih. Razdob-lje poslijeratne obnove blio je raz doblje prosperiteta. Slobodno se vrijeme poveÊavalo i ljudi su uæivali u no voj, bezbriænoj atmosferi, traæeÊi nove i razli Ëite rekreacijske interese. Bio je to poËetak mnogo individualnijega i indi vidualiziranijega potroπaËkoga druπtva. Sport je postao samo jedan od niza dostupnih uæitaka; dnevnih i veËernjih izlazaka, odlazaka u kino i na go diπnje odmore te viπe nije bio oblik rekreacije iskljuËivo ili veÊinom za rad niËku klasu. U to su se doba pojavili i neki individualni sportovi, kao πto je dæudo, a mnogi su se sportovi demokratizirali, postavπi pristupaËnijima veÊemu broju ljudi. Ljudi su se poËeli baviti sportovima koji su im se Ëinili zabavnijima ili koji su bili pomodni.

Nogomet viπe nije bio jedini oblik zabave koji je svatko sebi mogao priuπtiti i nogometne su utakmice privlaËile sve manje i manje gledatelja. Prava ra-dio-televizijskih prijenosa i sponzorstvo, u svojemu danaπnjemu obliku, joπ uvijek nisu imali danaπnji znaËaj. U to su doba neki igraËi bili poluprofesio-nalci, a drugi joπ uvijek amateri, no svi su oni ∑ osim ako nisu bili zaposleni u nekoj industrijskoj grani ∑ manje-viπe ovisili o prodaji karata. Britansko je rjeπenje problema gubitka interesa bilo uËiniti igru spektakularnijom i pro fe sionalizirati nogomet, poboljπati komfor gledatelja i obnoviti stadione kako bi primili viπe ljudi. Ovo je obiËno ukljuËivalo graenje novih tribina ∑ takozvanih „krajeva“, koji su poloæajem odgovarali vrhovima ovalnih stadio-na ∑ na kraÊim stranama pravokutnoga igraliπta, iza golova. Demokratizacija nogometa i njegova rastuÊa popularnost u svim segmentima druπtva, kom-binirani s promjenama na stadionima, poËeli su privlaËiti razliËite vrste ljudi; gledatelji su sve ËeπÊe bili iz razliËitih slojeva i po svoj su prilici manje po-znavali samu igru. Te su promjene revolucionirale druπtvenu ulogu stadiona i izmijenile veselu i slavljeniËku atmosferu koja je njima ranije prevladavala. Razvoj nogometa i njegova transformacija u spektakl promijenili su standar-de aktivnosti koja je ranije bila izrazito klasno odreena, jer su i igraËi i gle-datelji bili mahom iz radniËke klase. 7

7 Vidi rad Bourdieua (1979, 1984) i Pociella (1981, 1995).

29

To, meutim, nije bila jedina promjena. Neki su se, kao primjerice Brom-berger (1995), sluæili fotografijama da bi dokazali kako nogometna publika postaje sve mlaa8. Za to su postojali brojni razlozi. Prvi je razlog vezan uz sam sport, jer ∑ buduÊi da je nogomet bio promican u πkolama ∑ bilo je sasvim prirodno da nove generacije mladih ljudi koje ga igraju postanu gle-datelji ili strastveni navijaËi. Postojali su takoer i druπtveni faktori, buduÊi da je to bilo razdoblje snaænih promjena u druπtvu, naroËito u pogledu sve veÊe autonomije mladih koji su polako razvijali vlastite naËine provoenja slobodnoga vremena. TreÊi je razlog promjene bio ekonomske prirode. Po-nudom jeftinih sjedala na rubovima tribina, nogometni su klubovi poticali mlade ljude na okupljanje u tim, loπijim dijelovima stadiona. KonaËno, po-stojali su i kulturoloπki razlozi jer se u Velikoj Britaniji od 1960-tih javljaju brojne adolescentske kulture i supkulture ∑ razbijaËi, teddy boysi, skinhea-dsi i pankeri. Nogomet je prestao biti „obiteljska zabava“ pod roditeljskom paskom. Obitelji viπe nisu iπle na nogometne utakmice kao πto bi, primjerice, iπle u kazaliπte, kako bi dijelile zajedniËki entuzijazam koji nije poznavao ge-neracijsku podjelu. „Krajevi“ stadiona postali su teritoriji mladih koji su se poËeli grupirati ne samo prema momËadima koje su podræavali nego prije svega po podruËjima iz kojih su potjecali i supkulturama kojima su pripa-dali. PoËele su se oblikovati zajednice s vlastitim identitetima, ritualima, am blemima, simbolima, osjeÊajima pripadnosti, znakovima prepoznavanja i naËinima odijevanja: elementima kojima su se razvijale navijaËke skupine. Od danaπnjih su se navijaËkih skupina razlikovale jedino po tome πto nisu imale nazive koji bi ih povezivali s klubovima za koje su navijale. U ovome su stupnju na stadion uvezene i ksenofobne politiËke ideologije (prije svega teddy boysa i skinheadsa), a poËele su se pojavljati i bande (skinheadsi i 'razbijaËi').

SlavljeniËki je ambijent, koji se ranije povezivao s utakmicama, ustupio mje sto klimi sportskih suparniπtva kombiniranih sa su ko bima iden titeta te kul turoloπ kim i druπtvenim antagonizmima. Ta nova, aktivnija, poært vovnija, bez rezervna potpora nogometnim momËadima, uz po stojanje razliËitih sup-kul tura, dovela je do pojave huliganstva stvaranjem kul ture suprotstavlja-nja koja viπe nije bila usko vezana uz sport. Navale na terene i tuËnjave iz meu navijaËkih grupa postale su uËestale. Huliganstvo, ekstremni izljev

8 Ideju radikalne promjene u tome pogledu treba ipak uzeti s dozom opreza. Nema dvojbe da je na gledateljskim tribinama bilo mnogo mladih ljudi, no, isto tako, zdravstveno osiguranje i pre-hrana bili su bolji, a odjeÊa kvalitetnija, zbog Ëega su gledatelji na fotografijama moæda izgle dali mlae od svojih vrπnjaka iz prethodne generacije, koji, pak, moæda nisu bili ni tako stari kako su se Ëinili.


30


ado lescent skih supkultura na nogometnim terenima, zajedniËka je tema mno-gih studija i komentara (Elias i Dunning 1986; Taylor 1971, 1973 i 1982, pi πuÊi o Velikoj Britaniji; Zimmerman, 1987., o NjemaËkoj; Ehrenberg, 1991., o Velikoj Britaniji; i Mignon, 1993. i 1995., koji je usporedio britanska i fran-cuska iskustva).

Joπ je 1968. lord Harrington u sluæbenome izvjeπtaju o nogometnome huli-ganstvu zapisao u da su uhiÊeni huligani pravi navijaËi, mladi (mlai od 21 godine) i dobro obavijeπteni, s odliËnim znanjem o nogometu, klubovima ko-je podræavaju, igraËima i tehniËkim stranama igre te da su mnogi od njih no-sili obiljeæja svojih skupina. Harringtonov je izvjeπtaj trebao rijeπiti raspravu koja u Velikoj Britaniji i Francuskoj traje i danas: Ëinjenicu da da su poËini-telji huliganskih djela istinski nogometni navijaËi, a ne autsajderi/postranici koji na nogometne utakmice dolaze samo izazivati nerede. Postoji nekoliko razloga za ustrajnost u zabludi o podrijetlu huligana, i oni su vrlo jasni. No gometni svijet ne samo da æeli zadræati imidæ sporta Ëistim (Ehrenberg 1991), nego se æeli i rijeπiti moralne odgovornosti za privlaËenje navijaËa no voga tipa, kao i za to πto je takvima, svjesno ili nesvjesno, dopuπteno krπenje zakona. KonaËno, æeli se osloboditi i svake financijske odgovornosti za poËinjene prekrπaje.

Umjesto da pridonese spreËavanju nasilja, politika odvajanja suparniËkih na-vijaËa podizanjem ograda unutar stadiona Ëak je pojaËala problem. Odjelji-vanje navijaËkih tribina i segregacija razliËitih skupina prouzroËile su „teri-torijalizaciju“ tih tribina, stavile ih u srediπte pa æ nje i promovirale rivalstva izmeu skupina. Svaka grupa ∑ gonjena æeljom za potvrivanjem, sukobima s protivnicima i demonstriranjem svoje nadmoÊi te æudnjom da bude viena i prepoznata, æeljom za osveÊivanjem poraza ili produljenjem pobjede ∑ na-s tojala je osvojiti suparniËku tribinu. Postupno su pokrenuti procesi „anta-go nistiËke akulturacije“ u kojima je nasilje postalo samo jednim naËinom ko vanja identiteta. I dok je uspostava sigurnosnih kordona oko stadiona, za jedno s dizanjem ograda, trebala posluæiti smanjenju razine nasilja unutar stadiona, nasilje se nije uspjelo potpuno eliminirati.

„Kao posljedica sluæbene politike odvajanja suparniËkih navijaËa ∑ koja je uvedena 60-tih godina u svrhu spreËavanja nogometnog huliganstva, no koja je uspjela je di-no ojaËati solidarnost navijaËkih tribina i izvesti fenomen van stadiona ∑ velike su tuËnjave na tribinama postale relativno rijetke tijekom 1970-tih i 1980-tih“ (Elias i Dunning 1986: 247).

Aktivna, organizirana navijaËka scena koja se u britanskome nogometu razvila 1960-tih (Broussard 1990) bila je, meutim, priliËno drukËija od kulture Ultrasa

31

∑ francuskih i talijanskih navijaËkih skupina. I dok su Ultrasi isticali tifose (raz-nolike viπebojne pri kaze i slje do ve pokreta), koristeÊi velike plastiËne plahte ili oblike od πa renih papira koji su predstavljali njihov klub ili zajednicu, mnogi su britanski navijaËi pokazivali samo πalove i bedæeve, no svoju su potporu izraæavali gla sno za vrijeme utakmica, uz neprekidno pjevanje i provokativno skandiranje.

Druπtveni problemi zaoπtravaju huligansko ponaπanje

Mnogi istraæivaËi (Taylor, nav. dj.; Clarke 1978; Elias i Dunning 1986) treÊe razdoblje u razvoju huliganstva dovode u vezu s oπtrim socioekonomskim padom Velike Britanije u 1970-tim i 1980-tim. Nekoliko laburistiËkih vlada (s premijerima Haroldom Wilsonom od 1964. do 1970. te od 1974. do 1976., i Jamesom Callaghanom od 1976. do 1980.) nije uspjelo zaustaviti inflaciju i rastuÊu nezaposlenost, a zemlja je bila na rubu bankrota. Ranih 1970-tih 14% stanovnika Velike Britanije æivjelo je ispod razine siromaπtva, πto je brojka koja nikada nije dosegnuta u Francuskoj, gdje se razina siromaπtva 1990-tih stabilizirala oko 10%. Inflacija je u Velikoj Britaniji dosegnula 25% sredinom 1970-tih, a nezaposlenost je od 3.8% u 1972. narasla do 11.5% u 1983. Samo je u industrijskome sektoru, izmeu 1966. i 1986. godine, u Velikoj Britaniji izgubljeno tri milijuna radnih mjesta; za usporedbu, u cijelo-me je francuskome gospodarstvu toliki gubitak radnih mjesta dosegnut tek 1993. Zbog takva je ekonomskoga kolapsa pozdravljen dolazak Margaret Thatcher na vlast i uvoenje politike stroge πtednje, privatizacije i razvoja striktne ekonomije slobodnoga træiπta. PolitiËke odluke dana bile su jasne: gospodarski oporavak bio je imperativ, makar i na πtetu radniËke klase i druπ tveno zanemarenih. SluËaj πtrajka rudara jasno priziva iskustvo britan-ske radniËke klase iz toga doba: πtrajk je trajao punih godinu dana prije ne go πto ga je konzervativna vlada nasilno slomila. Jedan je to od mnogih primjera tadaπnjega ekonomskoga restrukturiranja i socijalne podjele koja je uslijedila. Gospodarske i socijalne mjere koje su iπle na πtetu radniËke klase djelovale su kao katalizator za razvoj huliganstva.

„Brutalnost taËeristiËkoga plana da ga kulturoloπki i politiËki izbriπe, snaæan je faktor u objaπnjavanju rastuÊe autonomnosti fenomena nogometnih navijaËa i stra-tegija koje su huligani koristili da bi dospjeli pred oko javnosti“ (Mignon, nav. dj., str. 22).

Huliganstvo je, meutim, u manjoj mjeri bilo odraz klasne borbe, a u veÊoj mehanizam preæivljavanja i druπtvenoga potvrivanja ∑ nogometno je nasilje u tome razdoblju stajalo uz bok uliËnim neredima, no oni nisu bili meusob-no povezani. Huligani nisu naglaπavali druπtvenu pripadnost ili branili rad-


32


niËku klasu. Bez obzira na to, kao πto je pokazao Coser (1956), huliganstvo je zajednici signal za opasnost, a u Velikoj je Britaniji ono bilo indikator duboko ukorijenjene socijalne disfunkcije. Poput uliËnih nereda, to je oblik nasilja koji prije svega svjedoËi o Ëinjenici da su politiËki i institucionalni od-govori na zahtjeve druπtva nedostatni (Wievorka, nav. dj., 30). Nogomet je postao instrument i sredstvo izraæavanja mladih ljudi bez socioekonomskih korijena, koji su bili iskljuËeni iz druπtva.

Na temelju socioantropoloπkih studija Taylor (1973) i Clarke (1973) opisuju oblikovanje navijaËkih skupina ∑ kompleksnih entiteta unutar kojih dolazi do druπtvenoga povezivanja. U vrijeme kada se Ëinilo da se britansko druπ-tvo dezintegrira/razjedinjuje, navijaËke su skupine nudile Ëlanovima potvr-du, potporu i solidarnost. Skupine su nastale ne samo zbog toga πto su nji hovi Ëlanovi bili u jednakoj situaciji kao druπtveno odbaËeni, nego i kao naËin obrane od „stranaca“ koji su krali britanske poslove. Odreene gru-pe (ponajviπe skinheadsi i desniËarski ekstremisti) nisu viπe ni pokuπavale prikriti svoju ideologiju, nego su otvoreno skandirale rasistiËke slogane. U svoje su redove stale privlaËiti rastuÊe brojeve razoËaranih mladih ljudi bez smjernica ili izgleda, koji su odustali od æelje za druπtvenim statusom.

Rasizam koji su ti navijaËi iskazivali odraæavao je ne samo osjeÊaj odbaËeno-sti iz modernoga svijeta, nego i strah od takva odbacivanja, od nemoguÊno-sti druπtvenoga napredovanja i nemoguÊnosti postizanja ikakva poloæaja ili statusa u druπtvu (Wieviorka 1998, 1992). Rasizam nije bio samo vrsta „pri-rodnoga stanja“: u tome kontekstu on je bio reakcija na iskljuËivanje. No-gometni su navijaËi bili „gonjeni“ svojom socijalnom situacijom/druπtvenim poloæajem i socioekonomskom bliskoπÊu s imigrantskim zajednicama na tra-æenje „ærtvenoga jarca“ (Girard 1972, 2004). Huliganstvo je za njih bio na Ëin æivota, naËin predstavljanja i isticanja, naËin kultiviranja onoga πto ih je razli-kovalo od drugih (Broussard, nav. dj., str. 308). NavijaËka kultura i na silje nu-dili su alternativu bijedi svakodnevne egzistencije. Bio je to bijeg iz dosadne rutine, koji je nudio temelj i osjeÊaj svrhe ljudima kojima je nedostajala vizija buduÊnosti. Ekstremno nasilje koje su takve grupe prakticirale priskrbljivalo im je druπtveno prepoznavanje i omoguÊilo im, kao πto sugerira Van Limber-gen i dr. (1992), da oblikuju identitet koji je moæda bio izrazito ruæan, no bolji od prijezira i druπtvenog omalovaæavanja.

Odreene su se grupe organizirale u takozvane „borbene skupine“, meu kojima ICF (Inter City Firm) u West Hamu, Main Firm u Camebridgeu, Service Crew u Leedsu i Headhunters u Chealseu.

33

Sportsko se suparniπtvo spojilo sa supar niπ tvom unutar skupina, a njihova je egzistencija ovisila o prepoznatljivosti. Medijsko praÊenje nasilja donijelo je skupinama πire druπ tveno priznanje. PoËeo se razvijati tipski imidæ te-toviranoga navijaËa obrijane glave, u Ëizmama marke Dr Martens i spitfire vjetrovci, po moguÊnosti ukraπenog neonacistiËkim znakovljem ∑ dokonog fanatika s ekstremnim desniËarskim stavovima. ICF je bila najzastupljenija i najnasilnija skupina, a nje zini su pripadnici najdalje otiπli 1982. godine kada su .izboli Arsenalova navijaËa na izlasku iz stanice podzemne æeljeznice te na njemu ostavili „pod sjetnicu“ s rijeËima: „»estitamo. Upravo ste imali posla s ICF-om“. Bilo je, naravno, uobiËajeno pronaÊi fiziËke radnike i mlade ne-zaposlene ljude meu Ëlanovima navijaËkih klubova i, slijedom toga, meu huliganima.

Nogomet je dio kulture radniËke klase i on veliËa vrijednosti te kulture: trud, fiziËku poærtvovnost, solidarnost, muæevnost, organiziranost, pokoravanje grup noj disciplini te timski duh. On pruæa zanos koji je pristupaËan svakomu i s kojim se mnogi mogu poistovjetiti jer nogomet i nogometaπi utjelovljuju demokratski ideal da svatko moæe postati „netko“ (Ehrenberg, nav. dj.). U Bri taniji je u doba taËerizma, meutim, svakodnevno rastao jaz izmeu igra-Ëa, koji su postajali sve bogatiji, i njihovih navijaËa, od kojih su mnogi bili iskljuËeni iz druπtva i bez ikakve perspektive.

Taylor, i kasnije Clarke, identificirali su rastuÊu buræujsku prirodu nogometa i sve veÊu distanciranost izmeu navijaËa i igraËa kao dodatne razloge zbog kojih su se navijaËi okrenuli nasilju. Neki su promatraËi opisali taj proces kao borbu za samooËuvanje. Wahl, pak, sugerira da je taj trend bio vidljiv veÊ neko vrijeme.

„U Europi se javljaju znaci regresije. Toplina koja se izvorno povezivala s igrom je nestala. Bliskost izmeu igraËa i publike samo je uspomena; navijaËi viπe ne priz-naju igraËe kao jednoga od svojih koji je uspio“ (nav. dj., str. 109).

Za odreene je navijaËe, stoga, huliganstvo postalo sredstvo ∑ negativno i zastraπujuÊe, moæda, no ipak sredstvo ∑ opravdanja njihove egzistencije, po stajanja druπtveno vidljivima i transformacije odbaËenosti u priznanje, po-raza u uspjeh.

„Oni utjelovljuju odbijanje radniËke klase da postane buræoazija, obranu naËela ko ja se temelji na grubosti … Kroz svoj skinhead stil oni proklamiraju divlju muæev-nost i duh odanosti … Oni su rasisti … Oni postavljaju stil tribina na kra jevima sta diona, buduÊi da je njihova sustavna grubost ideal koji dijele mnogi“ (Mignon, nav. dj., str. 24).


34


Kroz nasilje, oni su dobili status koji je zamijenio njihov stvarni status, da-ju Êi im prepoznatljiv, jak identitet koji im je nedostajao ili bio zanijekan u svakodnevnom æivotu.

Huliganstvo kao „normalan“ oblik nasilja meu mladim, odbaËenim pripadnicima radniËke klase

»etvrto su razdoblje Elias i Dunning dokumentirali (nav. dj.) nastavljajuÊi se na temeljni Eliasov rad o procesima uljuivanja u zapadnjaËkim druπtvima (Elias 1969, 1985), i proπirujuÊi ga na podruËju sporta. Elias je ustvrdio da su druπtva s jedne strane izgraena na uspostavljenim naËelima uljudbe (pri s tojnosti, obzirnosti i verbalnome rjeπavanju razmirica), a s druge stra-ne na nasilju pod kontrolom dræave („uglaivanje“9 ratnika i monopoliza-cija na si lja). Njih takoer grade i pojedinci postupnim usvajanjem procesa samo kontrole. Sport je samo jedan naËin kontrole nasilja u druπtvu ili nasilja koje provodi druπtvo jer nudi „socijalnu enklavu gdje se u uzbuenju moæe uæivati bez druπtveno i osobno opasnih implikacija“, mjesto gdje igraËi i gle-da telji (u opÊem smislu) mogu osloboditi svoje emocije, no i mjesto gdje se primjenjuju standardi druπtvenosti koji nameÊu pokoravanje pravilima i kontrolu emocija. Elias i Dunning pristupaju, stoga, fenomenu huliganstva postavljajuÊi jednostavno pitanje: buduÊi da je moderni sport jednim svojim dijelom izvorno zamiπljen kao sredstvo kontrole nasilja, kako to da je iznjed-rio takav oblik nasilja u nogometu?

NastavljajuÊi se na raniji rad, Elias i Dunning ustvruju da veÊina huligana potjeËe iz tvrde radniËke klase, najniæega sloja radniËke klase te, zapravo, pripadaju najsiromaπnijemu segmentu te druπtvene skupine:

„Na dnu druπtvene ljestvice … jaz izmeu njih i nestajuÊe niæe radniËke klase … se proπirio. Iako je njihov broj moæda porastao kao posljedica trenutaËne re cesije, upravo se te skupine mladih pripadnika „tvrde“ radniËke klase svojim ponaπanjem pribliæavaju standardima koji nastaju iz onoga πto Suttles naziva „ureenom seg-mentacijom“10. Ti mladiÊi … Ëine veÊinu u skupinama koje se upu πtaju u najozbilj-nije oblike nogometnog huliganstva“ (nav. dj., str. 262).

Usprkos tomu, autori nalaze da je nemoguÊe generalizirati ili automatski iz-jednaËavati huliganstvo s odreenom druπtvenim slojem. Da bi se razumjelo

9 Kako su se plemiÊi-ratnici, zajedno sa svojim vazalima, vojskom i moÊi prikupljanja poreza, pret-va rali u uljueno plemstvo okupljeno na jednome mjestu pod „zaπtitom“ monarha, postupno su gubili interes za meusobne oruæane sukobe. 10 Sustav implementiran meu bandama u Chicagu, koji karakterizira visoka razina segregacije, na glaπena vaænost normi muæevnosti i razraen sustav savezniπtava.

35

zbog Ëega ta veza postoji, potrebno je iÊi dalje od statusa i ispitati πto se dogaa u praksi. Tu je prije svega Ëinjenica da, premda veÊina huligana do ista potjeËe iz druπtveno zapostavljenih slojeva, obratno ne vrijedi: ne po staju nuæno svi druπtveno ugroæeni pojedinci na nogometnim utakmicama huligani ili prijestupnici. Kao drugo ∑ i premda Elias i Dunning to pitanje ni-su potanje obradili, na njega Êemo se joπ vratiti ∑ ne pripada ju svi uhiÊeni huligani tvrdoj radniËkoj klasi11. Prema vienju autora, sama pri padnost rad-niËkoj klasi nije toliko vaæna koliko su vaæni naËini njezina funk cioniranja, oblici socijalizacije i druπtvenosti. Ako se tvrdoj radniËkoj kla si moæe pripisati nasilnost, to je stoga πto su pripadnici te klase na niæem stu pnju procesa uljuivanja.

U Eliasovu radu, kljuËni aspekt procesa uljuivanja ovisi o promjeni obra-sca druπtvenoga zbliæavanja, koja se moæe usporediti s onime πto Durkheim (1893) naziva promjenom mehaniËke solidarnosti u organsku solidarnost. U opisivanju toga aspekta procesa, Elias rabi izraz „segmentno zbliæavanje“ i „funkcionalno zbliæavanje“ te ustvruje da druπtveno funkcioniranje radniË-ke klase karakterizira segmentno zbliæavanje. U tome je obrascu nasilje tra-dicionalni naËin rjeπavanja sukoba i, prema Eliasu i Dunningu, inherentan i nerazluËiv dio naËina druπtvenoga funkcioniranja tih skupina. Nasilnim po-naπanjem na nogometnim utakmicama huligani samo reproduciraju naËin po naπanja koji im je normalan i uobiËajen: „Norme fiziËkih sukoba u takvim seg mentno vezanim skupinama analogne su sustavima vendete (krvne osve-te) koje joπ uvijek nalazimo u mnogim mediteranskim zemljama …“ (nav. dj., str. 235).

Elias i Dunning primjeÊuju Ëetiri aspekta huliganstva koji potvruju takav kon cept druπtvenoga funkcioniranja:

„1. »injenica da obuhvaÊene skupine djeluju jednako, a gdjekad i viπe, zainteresi-rane za meusobni sukobn nego za gledanje nogometa;2. »injenica da se suprotstavljene skupine regrutiraju iz istoga druπtvenoga segmenta, takozvanoga 'tvrdog' sloja radniËke klase. To znaËi … valja objasniti Ëinjenicu da nji-hovo sukobljavanje predstavlja unutarklasni sukob umjesto meuklasnoga sukoba;3. »injenica da sukobi izmeu takvih skupina imaju oblik vendete (krvne osvete), u smislu tako πto … pojedinci i skupine postaju metom napada samo zbog isti-canja znakova pripadnosti suparniËkoj skupini. Viπegodiπnje zavade koje razvijaju suprotstavljene huliganske skupine navijaËa i koje ne prestaju unatoË iz mjenama njihovih Ëlanova … pokazatelj su visokoga stupnja poistovjeÊenja nekih huligana sa skupinom kojoj pripadaju;

11 Najniæemu sloju radniËke klase, u kojemu je nasilje joπ uvijek smislen element druπtvenoga funkcioniranja.


36


4. Izraziti stupanj konformizma i jednoobraznosti u djelovanju vidljiv u pjevanju i skandiranju nogometnih huligana. Stalna je tema tih pjesama jaËanje predodæbe o muæevnosti vlastite grupe te istodobno omalovaæavanje i poniæavanje suprotsta-vljene grupe“ (nav. dj., str. 242).

Spolni sastav skupina, opÊeprihvaÊene norme agresivne muæevnosti i muπke do -minacije, obrazac bliske povezanosti od djetinjstva meu Ëlanovima bandi, kom-pleksni sustav savezniπtava (koje Elias i Dunning nazivaju „beduinski sind rom“12) konzumacija alkohola Ëimbenici su koji olakπavaju pribjegavanje nasilju.

Snaæni osjeÊaji povezanosti unutar skupine i neprijateljstva spram drugih grupa kod takvih segmentno povezanih skupina znaËe da je rivalstvo gotovo neizbjeæno kada se njihovi pripadnici susretnu. Norme agresivne muæevnosti i komparativne nemoguÊnosti samokontrole znaËe, pak, da meusobni konflikt lako prerasta u tuË njavu“ (nav. dj., str. 243).

Ovaj pristup zahtijeva komentar. Prvi problem nastaje pri pokuπaju defini-ranja norme, odnosno devijantnoga ponaπanja. Je li osoba koja zaobilazi norme πto ih je postavio jedan dio druπtva radi oËuvanja mira u zajednici i zadræavanja druπtvene kohezije ∑ devijant? Ili je ovdje posrijedi sud odre-e nih ljudi o ponaπanju koje smatraju abnormalnim zato πto odudara od po naπanja veÊine ili glavne struje (Becker 1963)?

Elias smatra da moderna druπtva postaju pacificiran druπtveni teritorij. Kako se sve rjee i rjee suoËavamo s nasiljem, svatko Êe od nas od njega sve viπe strahovati. Sukobi se danas uglavnom rjeπavaju konsenzusom, a razi na tole-rancije na nasilje sve nam je niæa. Sama je ideja nasilja postala ne prihvatljiva. Sukobi izmeu nogometnih navijaËa uznemiruju nas jer se po Ëet kom 21. sto-ljeÊa viπe ne smatraju „normalnima“. Ljudi ih doæivljava ju kao opasnost i znak rastuÊe nesigurnosti. No, je li tomu tako? Drugi problem nastaje kada odgo-vornost za nasilje prebacujemo na ljude koji su „manje uljueni“, odnosno manje napredni u procesu uljuivanja. Iz reËenice „buduÊi da je muπkarcima iz ,tvrdih‘ dijelova niæe radniËke klase mnogo teæe dosegnuti smisao, status i zadovoljenje te oblikovati zadovoljavajuÊe identitete u πkolovanju i radu, po-stoji veÊa moguÊnost da Êe smisao traæiti u obli cima ponaπanja koji ukljuËuju zastraπivanje, tuËnjave, pijanËevanje i is ko riπtavaËke seksualne odnose“ (Elias i Dunning, nav. dj., str. 258), oprav da no se postavlja pitanje je li posrijedi pri-jezir prema radniËkoj klasi ili bar pretjerano uopÊavanje njezina druπtvenoga i emotivnoga funkcioniranja. Po stoji takoer i moguÊnost da odraæava, u speci-fiËnom i ograniËenom kontekstu huliganstva, teoriju koju su neki autori, kao

12 Prijateljev je prijatelj prijatelj; neprijateljev je neprijatelj prijatelj; neprijateljev je prijatelj ne pri-jatelj.

37

Taylor (nav. dj.), Williams (1991) i Hargreaves (1992), odmah odbacili zbog la tent noga evolucionizma. Temeljni je doprinos Eliasove figurativne sociologije ∑ utemeljene na sre diπ njoj teoriji „procesa uljuivanja“ i balansu izmeu ideo-grafskoga i nomotetiËkoga pristupa ∑ opisivanje razvoja, uËenja i dotjerivanja standarda druπ tveno prihvatljivoga ponaπanja koje je dovelo do oblikovanja zapadnih druπtava izmeu srednjega vijeka i 20. stoljeÊa (Bodin 2002).

Meutim, izvan ograniËenoga konteksta huliganstva studije provedene u ra-zli Ëitim dijelovima Europe pokazale su da fiziËki radnici nisu nuæno nasilni ji od intelektualaca ili pripadnika viπih klasa. Studije nasilja nad djecom i æe-nama to, na æalost, potvruju (Jaspard i dr. 2003; Marinova 2004).

Mediji kao katalizator huliganskoga nasilja

Premda su istraæivanja u Velikoj Britaniji pruæila mnogobrojna sliËna i oprjeË-na tumaËenja, ovisno o podruËju na kojemu su provoena te o pristupu istraæivaËa, nepobitno je da je tragedija na Heyselu pospjeπila πirenje huli-ganstva u Europi te istodobno uvelike izoπtrila javnu percepciju.

U svibnju godine 1985. Liverpool (prvak 1984.) i torinski Juventus (pobjed nik utakmice) susreli su se u finalu Lige prvaka na stadionu Heysel u Bruxellesu. I premda navijaËi Liverpoola nisu bili meu najopasnijima u Velikoj Britaniji, imali su priliËnu reputaciju koja je u to vrijeme bila dodatno osnaæena nizom prijaπnjih incidenata. U oæujku iste godine, primjerice, sudjelovali su u div-ljim sukobima s navijaËima beËke Austrije, a u lipnju 1984., tijekom utakmice AS Roma ∑ Liverpool, Ëetrdeset je ljudi ozlijeeno u tuËnjavi s talijanskim na vijaËa, nakon koje ih je pedesetak uhiÊeno.

Bili su to dotad najnasilniji sukobi u kojima su sudjelovali navijaËi britanskih klubova i engleske reprezentacije. Na Heysel su rasporeene snaæne policij-ske snage kojima je naloæeno da ne odstupaju. NavijaËima dviju momËadi do puπten je raniji ulazak na stadion, a ondje ih je razdvajala samo æiËana ogra da. Dok su Ëekali poËetak utakmice, navijaËi su se poËeli meusobno provocirati i vrijeati, pokuπavali su zastraπiti suparnike, pili su i bacali piv-ske limenke jedni na druge. Kada je nekoliko engleskih navijaËa uspjelo uÊi u blok Z, rezerviran za Juventusove navijaËe, i krenuti na njih, nastala je panika. UspaniËeni talijanski navijaËi iz zadnjih stajaÊih redova poËeli su gurati svoje donje redove ∑ koji nisu znali πto se iza njih dogaa ∑ na ogradu. Redari su nekoliko dugih minuta Ëekali zapovijed da otkljuËaju vrata ograde u dnu tribi-ne. Da su to prije uËinili, navijaËi ne bi bili zgnjeËeni. To πto se dogodilo, nije bio izravan sukob, veÊ propust u pasivnim mjerama osiguranja na stadionu,


38


unatoË prisutnosti 2290 policajaca. Odgovor je uslijedio 19. kolovoza 1985., kad je donesena Europska konvencija o nasilju i nedoliËnu ponaπanju gleda-telja na sportskim priredbama, posebice na nogometnim utak micama.

Bio je to zakasnjeli potez u nastojanju da se zaustavi fenomen koji se mogao predvidjeti, dio kampanje (Becker, nav. dj.) uvoenja standarda i mjera nad-zora za umirivanje javnosti. Poslije je istraæni odbor utvrdio da su se ulaznice prodavale svima i svakomu unatoË osnovnim pravilima sigurnosti. Bez obzi-ra na pritiske kojima su bili izloæeni, novinari koji su izvjeπtavali o nesreÊi na Heyselu svojim su opetovanim tumaËenjima, fokusiranima na englesko hu li ganstvo, odigrali kljuËnu ulogu u oblikovanju javne percepcije fenomena: huligan je sada definitivno postao pijani, mladi engleski izgrednik. Nitko nije zastao i pokuπao istraæiti korijene antagonizma izmeu dviju skupina niti se Ëak upitao leæi li doista odgovornost za poticanje tragedije na navijaËima Liverpoola. Moramo se pritom upitati, kao πto je to uËinio i Kapuscinski (2002), jesu li mediji samo prenosili stvarnost ili je ∑ s obzirom na to da je informacija postala roba ∑ njezino prodavanje bilo vaænije od istine.

Huliganstvo svakako viπe nije bio samo britanski problem jer su mediji svo-jim komentarima, obraivanjima teme i neprekidnim prikazivanjem istih slika ∑ u klasiËnoj novinarskoj maniri oslanjajuÊi se na teæinu rijeËi i πokantnost sli ke ∑ dali nogometnim navijaËima i huliganima dotad nevien publicitet. Dotada je njihova glavna svrha bila podupiranje momËadi, s huliganstvom kao najtvrim izrazom navijaËke kulture, no od trenutka kad su njihove akti-vnosti dobile potvrdu, oni su poËeli uæivati u sve veÊoj prepoznatljivosti. Intenzivno medijsko praÊenje dogaaja na Heyselu ubrzalo je, stoga, πirenje huliganstva Europom. Bilo je to, meutim, samo ubrzanje jer je fenomen na kontinentu veÊ dulje vrijeme postojao. Posjeti engleskih navijaËa drugim europskim zemljama veÊ su bili potaknuli oponaπanje, πto je u razdoblju iz meu godine 1975. i 1980. rezultiralo mnogobrojnim nasilnim izgredima. Iznenauje, meutim, πto ni tisak ni nacionalna odnosno meunarodna no-gometna tijela nisu smatrali potrebnim komentirati te dogaaje.

U Francuskoj je huliganstvo bilo prisutno na utakmicama Paris Saint-Germa ina joπ od godine 1979. (Rouibi 1989), a na utakmicama Marseillesa, Stras bourga i Nantesa od 1980. Belgijski je nogomet poËeo doæivljavati sliËne probleme od 1980. godine (Dupuis 1993a/b), a od ranih su 1980-ih uËestali prekidi utakmi-ca zbog navijaËkih sukoba u Zapadnoj NjemaËkoj, Italiji i biv πoj Jugoslaviji. U svojem detaljnom istraæivanju europskih navijaËa Broussard (nav. dj.) navodi sliËne izgrede u gotovo svim europskim zemljama u tom raz doblju. Suprotno opÊem miπljenju huliganstvo dakle nije bilo iskljuËivo bri tanski fenomen.

39

Zbog Ëega je, meutim, Velika Britanija ∑ mimo Ëinjenice da je prije drugih zemalja iskusila druπtveno-ekonomske probleme ∑ bila tako osobito za hva-Êe na i ukljuËena u tu vrst nasilja?

Postoji nekoliko vrlo jasnih razloga. Prvi je znaËajka koju Velika Britanija dijeli s Belgijom i Nizozemskom, takoer zahvaÊenima vrlo nasilnim huligan-stvom, a to je blizina nogometnih klubova. Godine 1996. samo je u podruËju πirega Londona bilo 11 klubova prve lige (engl. Premiership). Engleska ∑ dio Velike Britanije najzahvaÊeniji huliganstvom ∑ svojom povrπinom odgo-vara Ëetvrtini Francuske ili ©panjolske, dok je NjemaËka od nje veÊa dva i pol puta (uzmemo li samo primjere zemalja s najjaËom tradicijom profesio-nalnoga nogometa). Belgija i Nizozemska manje su od francuske pokrajine Akvitanije. Mobilnost je, stoga, znatno olakπana: navijaËi na utakmice putuju lako, Ëesto i u vrlo velikim skupinama. I dok je antagonistiËko ponaπanje (u etoloπkom smislu) uobiËajen dio sportskoga rivalstva, ovdje je ono intenzi-virano fiziËkom bliskoπÊu klubova, Ëime su u prvi plan dovedeni lokalni i te-ritorijalni antagonizmi Ëiji su korijeni u specifiËnoj povijesti gradova, zemalja, druπtvenih slojeva i razdoblja recesije (Bromberger 1995: 242).

Drugi su razlog mediji. Uloga medija u πirenju huliganstva nije ograniËena samo na sluËaj intenzivnoga praÊenja heyselskoga sluËaja. Kao naËin borbe protiv huliganstva dio britanskoga tiska stvorio je takozvanu „razbijaËku li-gu“. Cilj je, sam po sebi, bio Ëastan: uzvratiti udarac huliganskim skupinama stigmatizacijom i javnom osudom. Mladi su navijaËi, meutim, gladni paænje javnosti, okrenuli taj klasifikacijski sustav u vlastitu svrhu. Biti na vrhu raz-bijaËke lige s vremenom je postao najvaæniji cilj svih huliganskih skupina. Tak tika se obila o glavu (vidi Boudon 1977) i postala gorivo za rivalstvo i nasilje meu skupinama. SliËan se proces dogodio i u Francuskoj pokreta-njem Ëasopisa Sup'Mag (NavijaËki magazin), tiskovine izvorno pokrenute za izvjeπtavanje o aktivnostima navijaËa i veliËanje njihovih tifosa, no koja je uvoenjem tablice „najboljih“ navijaËa postupno raspirila animozitete i rival-stvo. Sadræaj je Ëasopisa s vremenom postao sve ekstremniji, odraæavajuÊi kulturu najtvrih navijaËa i ukljuËujuÊi mnoge Ëlanke o huliganima:

„… nogometna su se igraliπta sve viπe poËela prepoznavati kao mjesta na kojima se dogaaju tuËnjave i 'aggro', a ne samo nogomet. To je privuklo mlae muπkarce iz 'tvrih' slojeva radniËke klase…„ (Elias i Dunning, nav. dj., str. 264).

Premda mediji nisu prouzroËili huliganstvo, oni su ga potaknuli, pojaËali i razjarili te znatno utjecali na njegovo πirenje, promociju i potvrivanje, bar me u onim ljudima koji su se poistovjetili s takvim naËinom æivota i posti-zanja druπtvenoga priznanja.


40


Huliganstvo se πiri Europom

Slika koju javnost danas ima o mladim huliganima ne samo da je potaknula porast nasilja na nogometnim utakmicama veÊ je pridonijela i πirenju toga problema Europom kroz proces koji se zasniva na oponaπanju i suparniπtvu. Europski navijaËi nastojali su ∑ i nasilno ako je bilo potrebno ∑ oponaπati svoje engleske pandane i biti na jednak naËin prepoznati kao gorljivi prista-πe, spo sobni braniti svoje momËadi, klubove te sliku o sebi kao navijaËima. Suparniπtvo je takoer bilo faktor jer je ljestvica nesluæbene navijaËke lige za htijevala da svaka skupina pokuπa nadmaπiti sve svoje protivnike putujuÊi na gostujuÊe utakmice u veÊem broju, posjeÊujuÊi sve utakmice na domaÊem terenu bez obzira na to u kojoj ligi i kako momËad igra, organizirajuÊi tifose ili dobro koordinirane iskaze potpore klubu, osujeÊujuÊi akcije suparniËkih navijaËa i provocirajuÊi ih. „Zarazno“ πirenje navijaËkih skupina koje su se meusobno odmjeravale natjeËuÊi se za teritorij na stadionima pretvorilo je nasilje u inherentnu karakteristiku navijaËke kulture posvuda u Europi. ©to viπe, nasilje je pomoglo formiranju grupnih identiteta utemeljenih na po-vijesti sukoba i antagonizma. Kazivanjem priËa o nasilju, Ëak i iz potpuno subjektivne i iskrivljene perspektive, svaki Ëlan odreene skupine mogao je kroz pripadnost dobiti potvrdu o vlastitoj vrijednosti. I nasilje je takoer bilo faktor koji je dræao skupine na okupu jer je zahtijevao od njihovih Ëlanova da se suoËe s dilemom ujedinjavanja radi suprotstavljanja suparnicima ili poje-dinaËnoga povlaËenja, πto bi rezultiralo prestankom postojanja skupine.

©irenjem huliganstva Europom sve je viπe istraæivaËa poËelo prouËavati taj fenomen u razliËitim zemljama iako je velik broj onih koji su se njime ba-vili predavao na britanskim sveuËiliπtima. S vremenom su se iskristalizirala dva priliËno razliËita pristupa. S jedne strane, provodila su se istraæivanja, veÊinom u Francuskoj, koja su se bavila samo navijaËkom kulturom, treti-rajuÊi huliganstvo kao marginalni problem (Charroin 1994; Bromberger 1995 i 1998; Roumestan 1998; Nuytens 2000). S druge strane, specifiËnijim se istraæivaËkim projektima nastojalo shvatiti i interpretirati huliganstvo na na-cionalnoj i lokalnoj razini prouËavanjem unutarnjega funkcioniranja navijaËkih skupina i razumijevanjem huliganstva kao temeljne karakteristike navijanja za odreenu momËad i osnovnoga naËina izraæavanja navijaËke kulture (Giu-lianotti 1995 o situaciji u ©kotskoj; Zani and Kirchler 1991 o huli ganima u Napulju i Bolonji; Zimmerman, nav. dj., u njemaËkom kontekstu; Van Lim-bergen i dr. 1992 i 1989; Dupuis, nav. dj., o situaciji u Belgiji; Bodin 1998, 1999 i 1999a u Francuskoj). Tri se autora izdvajaju drukËijim pristupima: Mignon, koji je objavio komparativnu analizu huliganstva u Velikoj Britaniji

41

i Francuskoj (1993. i 1995.), Tsoukala, koji je prouËavao razvoj kaznene po li-tike prema huliganima (1993. i 1996.) i Comeron (1992. i 1993.), koji je od 1992. nadalje unaprjeivao program „treniranja navijaËa“ temeljeÊi ga na aktivnostima poduzetima u belgijskom Standardu iz Liegea.

Izvorno britansko, „treniranje navijaËa“ obuhvaÊa, s jedne strane, prisutnost organa reda radi obeshrabrivanja navijaËa i njihov nadzor unutar stadiona radi sprjeËavanja nasilja (πto je u osnovi uloga redara) te, s druge strane, preventivno djelovanje prije utakmica, ukljuËujuÊi niz aktivnosti namijenjenih mladim navijaËima (sportski susreti, putovanja i sportske aktivnosti koje ni-su vezane uz nogomet). Taj drugi aspekt sliËan je onim oblicima rada s mla-dima koji se provode „na ulici“. Treniranje navijaËa trenutaËno je predmet europskoga projekta, a organizacije u razliËitim europskim zemljama rade sli Ëan posao na nacionalnim razinama.

Takvi se projekti suprotstavljaju procesima u kojima se navijaËi uËe nasilju oponaπanjem i pristajanjem na grupne norme u potrazi za vlastitim statu-som unutar skupine ili preko meugrupnoga nadmetanja. Na taj se naËin hu li ganstvo pretvara u subkulturu unutar navijaËke kulture. U osvit nesreÊe na Heyselu doπlo je do strukturne promjene u prirodi huliganstva. Nadzorne mjere (u rasponu od donoπenja europskih konvencija i nacionalnih zakon-skih propisa do podizanja sigurnosnih ograda oko nogometnoga terena te uvoenja pretrage osoba i videonadzora) rezultirale su pojavom novoga tipa navijaËa. Bili su to „leæerni posjetitelji“ (Readhead 1987)13, nasilni navi jaËi koji se viπe nisu odijevali na naËin koji bi ih oznaËio kao pripadnike odre-ene skupine. Umjesto toga nosili su odjeÊu koja je ulijevala povjerenje i Ëinila ih anonimnima. Policajci i redari, zaduæeni za sigurnosne provjere na ulazima na stadion, morali su, poput izbacivaËa u noÊnim klubovima, pozor-nost usmjeriti na fizionomiju, procjenjujuÊi vidljive fiziËke karakteristike onih koji nastoje uÊi, i zaustavljati ljude jer im se nije sviao njihov izgled. Mladi navijaËi okiÊeni amblemima skupine ili kluba bili su ËeπÊe izdvajani i pregle-davani, ali domiπljatim, neutralnim odijevanjem „leæerni posjetitelji“ ulijevali su povjerenje i lako ulazili na stadion. Ako i nisu postali nevidljivi, huligane je bilo teπko prepoznati.

U meuvremenu, Van Limbergen i dr. nastavili su istraæivanja druπtvene is-klju Ëenosti belgijskih huligana uvodeÊi pojam druπtvene ranjivosti. Policijski dosjei o najæeπÊim navijaËima belgijskih klubova upozoravali su na uzorak

13 Ime potjeËe od njihova leæernoga stila odijevanja. Najgorljiviji navijaËi nosili su „normalnu“ odje Êu kako bi se „utopili“ u gomili.


42


obi teljskih i druπtvenih problema: 40% ih je prekinulo πkolovanje; samo 16% navijaËa πkolske dobi πkolu je pohaalo redovito; mnogi su bili u druπ tve -no i financijski nepovoljnom poloæaju te su pokazivali sklonost prema od -ba civanju tradicionalnih graanskih vrijednosti (pristojnosti, discipline i po -πtovanja zakona), a 75% ih je policijski dosje dobilo joπ u djetinjstvu.

Bez obzira na razlike u pristupu razliËiti su autori bili ujedinjeni u isticanju dviju stvari. Prvo, huliganstvo je, bez sumnje, bilo znaËajka navijaËa, a ne osoba „iz vana“ koje nisu imale veze s nogometom. Svi su huligani pripadali organi-ziranim skupinama. ParafrazirajuÊi tvrdnju koja je prepoznatljivija u kontekstu ovisnosti o drogama, moæemo reÊi kako nije vjerojatno da Êe svi nogometni na-vijaËi postati huligani, ali su svi huligani nogometni navijaËi. Kao πto je Ehren-berg sugerirao, huliganstvo je najekstremnija vrsta ispada navijaËke kul ture.

„Ono πto osobito razlikuje huliganstvo od tradicionalnih oblika navijaËkoga pona-πanja jest kretanje huligana prema tribinama: dok na terenu traje utakmica, dvije suparniËke navijaËke skupine zapoËinju fiziËku borbu… Dakle, po naπanje huligana ima svoje korijene u kulturnim i sportskim tradicijama koje oni dovedu do ekstrema i daju im drugi oblik. Cilj je njihova nasilja srediπte pozornosti preseliti s terena na tribine“ (Ehrenberg, nav. dj., str. 58).

Drugo, huliganstvo je bilo djelo ograniËenoga broja navijaËa, ekstremne jez-gre odreene skupine sastavljene od voa i odreenoga broja pojedinaca koji su odlazili na sve utakmice u sezoni, i domaÊe i gostujuÊe. Njihov je broj varirao od desetak do Ëak tristo. Iako se termin „tvrda jezgra“ u ovom kontekstu ne moæe definirati na isti naËin kako se definira u sluËaju maloljet-niËke delinkvencije, uzorak je identiËan. Kako su Roché (2001) i Debarbieux (2002) pokazali, 50% huliganskih aktivnosti moæe se pripisati „hiperaktivnoj jezgri“ koja Ëini 5% od ukupnoga broja pripadnika odreene skupine14.

Zapravo, teπko je odijeliti problem huliganstva od problema nasilja u gra-dovima, maloljetniËkoga kriminala i nasilja u πkolama jer su uglavnom iste osobe ukljuËene u sve te radnje. Huligani i druge skupine mladih prekrπitelja Ëesto imaju isti sociodemografski profil.

Huligani kao obiËni mladi ljudi

Ipak, spomenuta opaæanja o uzrocima pojave huliganstva u odreenoj su mje ri problematiËna jer ostavljaju dojam „naturaliziranja“ i „sociologiziranja“ navijaËkoga nasilja pozivajuÊi na ograniËeno, ako ne i karikirano, tumaËenje

14 Raspravu o ograniËenjima toga pristupa proËitati kod Debarbieuxa (2002), str. 105∑112.

43

tog fenomena na pomalo socijalno deterministiËki naËin koji odbacuje mo-guÊnost drugih uzroka, poput faktora koji imaju veze s igrom, frustracijom ili nerazumnoπÊu sudionika u izgredu.

Kako se moæe procijeniti razvoj huliganstva u Europi?

U poËetku je jedini kriterij za definiranje i tumaËenje huliganstva bila struktu-rirana priroda nasilja, Ëiji su sudionici od pedesetih godina proπloga stoljeÊa u sve veÊoj mjeri bile organizirane bande mladih ljudi. No s obzirom na to da se nogometna publika mijenjala i barem donekle bila sklona organiziranju u skupine, Ëinilo se logiËnim da protagonisti nasilja budu upravo skupine. Pa ipak to nije bila sræ problema. Zanimljivo je bilo pitanje je li nasilje postalo manje ili viπe uËestalo na nogometnim terenima i oko njih. No, uz istraæi-vanje Trantera (1995) o neredima na stadionu Cappielow iz 1895. godine, Lewisovu analizu britanskih novina (1996) u razdoblju izmeu 1880. i 1914. te Roversia (1991) i njegov Ëlanak o porastu huliganstva u Italiji izmeu 1970. i 1980. godine, nije provedeno nijedno istraæivanje o toj temi unatoË njezinoj velikoj vaænosti za procjenu pogorπava li se situacija ili se, zapra-vo, znanstvenici, mediji i javnost prepuπtaju onomu πto bismo danas mogli nazvati osjeÊajem nesigurnosti.

Problem neuspjeloga definiranja huliganstva

SljedeÊi je problem ∑ na koji naËin pojedince ili skupine pojedinaca katego-rizirati kao „huligane“. Osim poËinjenih nedjela i prouzroËene πtete ∑ drugim rijeËima, svrhe huliganstva ∑ nemamo pravoga kriterija kojim bismo pobliæe opisali taj problem. Trebamo li svrstati u huligane samo one koji u nasilnim radnjama redovito sudjeluju? Ili bismo trebali proπiriti definiciju i na one koji u njima povremeno sudjeluju ili jednostavno reagiraju na uoËenu opasnost? »injenica jest da postoje razliËiti tipovi huligana, u rasponu od povremenih sudionika u nasilju pa do „kroniËnih“ huligana ∑ onih pojedinaca koji uæivaju biti huliganima i to im postaje naËin æivota. Pa opet, znaËi li to da nema elementa uæitka u povremenom huliganstvu? Jesu li povremene huliganske aktivnosti sluËajne ili su reakcija na provokaciju ili opasnost? Jesu li dio obrambenoga mehanizma? Ili su zapravo uvod u dugu karijeru devijantnoga ponaπanja (Becker, nav. dj.)? Je li „kroniËni“ huligan ujedno i „kroniËni“ de-linkvent u svakodnevnom æivotu? Odgovori na ta pitanja omoguÊit Êe nam da opovrgnemo, potvrdimo ili izmijenimo tvrdnju da su huligani „obiËni“ delinkventi. Meutim, „huligani“ koji se nalaze na policijskim popisima razli-Ëitih europskih zemalja, rijetko su huligani. S jedne strane, katkad postoji


44


tendencija da se razliËiti fenomeni podjednako tretiraju, no takoer ima i „ru pa” u dostupnim informacijama. Pojedinci pod utjecajem alkohola mogu biti uhiÊeni i zavedeni kao huligani. »esto se prelazi preko Ëinova nasilja ko ji se dogaaju podalje od nogometnih terena te oni ostaju nezabiljeæeni. Praksa je takoer pokazala da policija i sudovi razliËito tretiraju djela nasilja s obzirom na njihovu socijalnu pozadinu ili povijest optuæenih pojedinaca. Sluæbene statistike neminovno su netoËne i nepotpune (Bodin 2003.)

Opisano shvaÊanje huliganstva takoer ne uzima u obzir Ëinjenicu da se mi jenjaju propisi koji se odnose na sportska natjecanja. Uvoenjem novih zakona, pravila i direktiva, odreene druπtvene skupine, zapravo, stvaraju devijaciju postavljajuÊi standarde Ëije krπenje predstavlja devijaciju (Becker, nav. dj., str. 32). Najjednostavniji su primjer dimne rakete i baklje kojima se navijaËi koriste kako bi „podigli“ atmosferu na tribinama. Paljenje tih sred-stava dio je veseloga ozraËja u kojem navijaËi daju potporu svojoj momËadi pa ipak je takvo ponaπanje u Francuskoj dostatno da se pojedinac nae na popisu huligana ili bude zabiljeæen kao „nasilan navijaË ili navijaË odgovo ran za nasilje“, sukladno sluæbenom klasifikacijskom sustavu Francuske srediπ-nje uprave za javnu sigurnost.

Samo obiËni mladi ljudi

Paralelno s turobnom slikom o pojedincima loπega druπtvenoga poloæaja, ne-dovoljno ukljuËenima u druπtvo ili onima koji pripadaju najniæim druπtvenim slojevima, antropoloπka i socioloπka istraæivanja (Armstrong i dr. 1991; Bo-din 1998, 1999 a/b i 2001; Dupuis 1993a/b; Giulianotti 1995; Williams 1991; Zimmerman 1987, uz ostale), temeljena na terenskim opaæanjima i informa-cijama o huliganstvu dobivenima od samih huligana, oslikavaju i istanËaniju druπtvenu stvarnost i upozoravaju na niz sliËnosti u razliËitim zemljama gdje su istraæivanja bila provedena.

Prvo πto su sociolozi i antropolozi opazili jest da tri Ëetvrtine onih koji su priznali da su poËinili djelo huliganstva pripadaju tvrdoj jezgri navijaËkih skupina. Za veÊinu njih zajedniËke su dvije karakteristike: 88,2% su muπkarci i 74,9% mlae je od 27 godina. Iako postoje i huliganke, manje su od muπ-karaca ukljuËene u izrazito nasilne aktivnosti. To, naravno, ne znaËi da ne snose odgovornost za poËinjeno nasilje i da nemaju odreenu ulogu u nje-mu (Bodin i dr. 2004 a/b). Dobiveni podaci o huliganstvu ovdje se povezuju s onima o klasiËnoj delinkvenciji: iskljuËenost nije samo po sebi dovoljno objaπnjenje za delinkvenciju i devijantno ponaπanje. Ona je tek jedan od fak-

45

tora rizika. Tek ako se grupiraju razliËiti pokazatelji socijalno nepovoljnoga poloæaja ∑ nizak obiteljski prihod, loπi uvjeti stanovanja u troπnoj Ëetvrti, ve-lika obitelj ∑ moæemo ustanoviti bitan statistiËki suodnos izmeu siromaπtva i delinkvencije (Fillieule 2001: 66). Iako se huliganstvo moæe dijelom obja-sniti socijalnom determinacijom, vaæno je ne zamijeniti faktor za suodnos. Nisu svi huligani socijalno deprivirani pojedinci nezadovoljni svojim æivotima i bez ikakvih izgleda. Pretjerano „usko“ tumaËenje huliganstva ne uzima u obzir druge analize koje bi mogle dodatno objasniti taj fenomen.

Rezultati spomenutih istraæivaËa, zasnovani na podacima dobivenima od sa-mih sudionika nasilja, bitno se razlikuju od britanskih studija koje se, a to valja imati na umu, temelje na policijskim podacima. Dosada je opis huli-ganstva reflektirao sociodemografske faktore kojima se obiËno objaπnjavaju klasiËni oblici delinkvencije: to je djelo mladih ljudi organiziranih u skupi-ne. Ipak, nije li to tautologija? Od svih sportova, upravo nogomet privla Ëi naj mlau publiku koju mami atmosfera πto je stvara mnoπtvo ljudi te za-jed niËki interesi i osjeÊaj zabave unutar navijaËkih skupina. S obzirom na to da navijaËi sudjeluju u huliganskim radnjama, taj oblik nasilja u nogo-metu je prisutan u veÊoj mjeri nego u drugim sportovima. Osobe mlae od 17 godina ∑ a to je dob u kojoj pojedinci obiËno postaju dijelom na-vijaËke kulture ∑ oponaπanjem postupno prihvaÊaju antagonistiËke oblike ponaπanja. ZahvaljujuÊi takvu ponaπanju, stariji prihvaÊaju mlae i ukljuËuju ih u navijaËku skupinu. PonaπajuÊi se agresivno i nasilno, mladi pojedinac moæe dobiti i vaæniju ulogu i bolji status unutar jezgre skupine. Dodatno objaπnjenje za nasilno ponaπanje tih mladih ljudi leæi u Ëinjenici da se oni ne odnose prema druπtvenim normama onako kako to odrasli Ëine. Iako je dob diskriminirajuÊi faktor, nerealno je govoriti o opasnoj dobnoj skupini (Dubet 1987). Jednostavna je Ëinjenica da su ispadi nasilja te vrste karakteristika prijelaznoga razdoblja u ljudskim æivotima, kad se oblikuje identitet poje-dinca, razdoblja „psihosocijalne latentnosti“ (Dubet, nav. dj.) u kojem mladi nogometni navijaËi, baπ kao i mladi ljudi opÊenito, joπ nisu preuzeli uloge odraslih pa su, kako Gallard sugerira, manje osjetljivi na norme i pravila. Kako postaju stariji, postupno prihvaÊaju uloge i druπtveni poloæaj odraslih (1998: 28). VeÊina kriminoloπkih studija pokazuju, zapravo, da su mladi ljudi snoπljiviji prema fiziËkom nasilju i nisu ga skloni osuditi ili pak to Ëine u ma njoj mjeri nego odrasli, pod uvjetom da ono ne ukljuËuje uporabu oruæja (Roché 2001).


46


Huliganstvo i socijalna dezorganizacija

Istodobno, postoje odreeni faktori koji imaju bitan utjecaj na pojavu novih oblika huliganstva u europskom nogometu.

Druπtvena dezorijentiranost

Socioloπke analize devijantnoga ponaπanja15 neko su vrijeme pokazivale da situacija dezorijentiranosti, u kojoj nedostaje ili slabi osjeÊaj postojanja druπ-tvenih normi, moæe potaknuti nasilno ili delinkventno ponaπanje. Pojam de-zorijentiranosti, koji obuhvaÊa nejasnu ideju socijalne deregulacije (Boudon i Bourricaud 1982), zapravo je univerzalan izraz za najrazliËitije pojmove, a πto je razvidno iz raznih naËina na koje ga Durkheim rabi u svojim djelima Podjela rada (1893) i Samoubojstvo (1897). Upotrijebivπi pojam socijalne dez organizacije, Merton (1965) shvaÊa devijantno ponaπanje kao trenutak kad pojedinac raskida sa standardnim pravilima druπtvene razmjene. Odba-Ëeni od drugih Ëlanova druπtva, iako s njima dijele iste ciljeve, odreeni pojedinci razvijaju oblike devijantnoga i konfliktnoga ponaπanja. Druπtvena dezorijentiranost tako postaje snaæan proces koji pojedincima oteæava legi-timno ukljuËivanje u (druπtvene) aktivnosti, πto neke od njih potakne da se suprotstave ili pobune protiv autoriteta.

Prvo πto treba naglasiti u ovom kontekstu jest da ne postoji pravi odnos izmeu uprava nogometnih klubova i navijaËkih organizacija.

Nedostatak odnosa i laissez-faire pristup ostavljaju prostora huliganstvu

Nekoliko je moguÊih objaπnjenja za takvo stanje. Prvo, dob navijaËa (o Ëemu je u tekstu veÊ pisano) utjeËe na æelju za neovisnoπÊu njihovih skupina, ve Êina kojih je formirana bez pomoÊi nogometnih klubova. Na to se nado-vezuje æelja mladih ljudi da u prijelaznom razdoblju od adolescencije prema odrasloj dobi djeluju neovisno i donose vlastite odluke. Odreeni je broj istraæivaËa takoer komentirao i sve veÊi jaz izmeu igraËa i navijaËa koji je zapazio Wahl (1990). SliËan proces udaljavanja prisutan je i u nedostatku odnosa izmeu uprave nogometnoga kluba i kluba navijaËa. Broussard je to komentirao sljedeÊim rijeËima:

„… rastuÊi jaz izmeu navijaËa i ostatka kluba kod ekstremista n e izbjeæno pojaËava osjeÊaj izoliranosti. S obzirom na to da ih uprava njihova vlastitoga kluba ignorira

15 U ovom kontekstu, izbjegavanje normi i pravila za koje je opÊenito prihvaÊeno da ureuju æivot u druπtvu.

47

ili se prema njima odnosi s prijezirom, oni se kao nikad prije “ukopavaju” u svojim stajaliπtima i na kra ju uvjere sami sebe kako jedino oni uistinu vole svoju momËad i spremni su je braniti u nevolji.“ (1990: 210∑211).“

Svaka skupina postoji potpuno neovisno usredotoËujuÊi se na isti predmet interesa i veæuÊi se uz odreeno mjesto te inzistira na opravdanju i vaænosti onoga πto radi.

Meutim, iskustvo s treniranjem navijaËa ili „navijaËkim veleposlanstvima“ (Comeron 2002) pokazalo je da ondje gdje se mogu formirati odnosi ugo-vornoga tipa (usmeno ili pismeno) izmeu navijaËkih skupina ili navijaËa i klupske uprave, takva priroda odnosa ima blagotvoran utjecaj na ponaπanje navijaËa. Dob se joπ jednom pokazuje kao kljuËan Ëimbenik: kao πto je Brou-s sard (nav. dj., str. 210) komentirao, mnogi predsjednici klubova ne smatraju te mlade ljude prihvatljivim partnerima za dijalog. Odnosi se u veÊini klubo-va najËeπÊe uspostavljaju na ad hoc bazi radi zaπtite od razliËitih vrsta izgre-da, ali bez usklaene politike uvaæavanja navijaËa kao istinskih sudionika zainteresiranih za razvoj kluba. Kako je to Ehrenberg naveo, ljudi zaduæeni za sport ponajprije æele nametnuti tezu prema kojoj „ti klipani nemaju niπta s nogometom“. Ehrenberg komentira kako je takvo stajaliπte razumljivo, to je naËin odræavanja sporta „Ëistim“ i prekidanja veza s navijaËima koji nisu niπta drugo nego teret (1991: 47). Nogomet se kao fenomen mijenja. Zapra-vo, on nije viπe samo sport niti sportski spektakl u kojem promatraËi mogu uistinu sudjelovati i na koji mogu utjecati. U danaπnje vrijeme nogomet je neπto drugo:

„… buduÊi da je paænja usmjerena na dobit od reklama i televizijska prava, s obzi-rom na to da je najvaæniji interes klubova samopromocija… ipak, nogomet takoer pripada i slabo unosnoj publici“ (Broussard, nav. dj., str. 211).

Prema tomu, razumno je zapitati se nije li huliganstvo moæda izniknulo, ba-rem dijelom, iz druπtvenoga vakuuma i socijalne dezorganizacije koju navi-jaËi okreÊu u svoju korist.

©irenjem i sve boljim organiziranjem navijaËke kulture u kasnim 1970-ima i ranim 1980-ima manje-viπe diljem cijele Europe, mnogo mladih ljudi u njoj je prepoznalo naËin bijega i izlaz iz ekonomske i socijalne nesigurnosti. No-gomet, univerzalni sport, bio je omiljen objekt njihove strasti. Jednostavan i popularan sport koji su svi mogli razumjeti, a veÊina njih i igrati, slavio je druπtveni uspjeh i meritokraciju. Mladi su se ljudi poistovjeÊivali s igraËima, klubovima, njihovim uspjesima i neuspjesima. Upravo u to doba, nogomet je doæivio temeljitu promjenu. Joπ nije monopolizirao medije, a morao je pri-vuÊi viπe publike radi poveÊanja prihoda, potvrde vlastite vjerodostojnosti


48


i razvoja profesionalnosti. Obrativπi se veÊem broju ljudi, nudeÊi jeftinije ulaz nice i visokokvalitetan spektakl, nogomet je uspio privuÊi mnogobroj-niju i ushiÊeniju publiku. Kad su se navijaËi organizirali u skupine, uprave klubova nisu imale potrebno znanje (jer to nije ni bilo u prirodi njihova po sla) niti æelju (jer im to nije ni bila ambicija) kontrolirati strasti koje su sami prouzroËili i ohrabrivali ∑ ili su se, u najboljem sluËaju, tom zadatku prekasno posvetili. Iako moæda nisu nuæno, niti izravno, potaknuli stvaranje toga tipa navijaËke kulture, oni su svejedno dopustili πirenje druπtvenoga vakuuma unutar kojega su se ta kultura i njezin najekstremniji oblik, huli-ganstvo, razvili i sami se organizirali, bez suradnje, pomoÊi i komunikacije te bez referentnih toËaka i granica.

Takva je situacija stvorila probleme jer je bilo malo vjerojatno da Êe mladi navijaËi, koji su u pogledu druπtvenih normi mnogo tolerantniji od odraslih, osuditi devijantno ili grubo ponaπanje (Galland 1998: 27). Umjesto toga, oni su se sa sebi jednakima druæili odvojeno od odraslih, krπeÊi pravila i stan-darde. »lanstvo u skupini neke je od njih nagnalo da usvoje nasilne oblike ponaπanja kao izraz neposluha i otpora ili pomoÊ u formiranju identiteta i krenu u lov na ærtve ili u potragu za statusom i od okoline prihvaÊenom ulogom (Linton 1936 i Goffman 1961). U nekim od policijskih izvjeπtaja, osobito u Francuskoj, razvija se ta ideja i korak dalje pa se biljeæi kritiËka primjedba na izrazitu nemarnost klupskih uprava prema pojavi ekstremno nasilne navijaËke kulture unutar njihovih klubova. Na primjer, policajac Roui-bi, zamjenik zapovjednika, navodi: „Oni koji vode PSG, ostavljaju dojam izne naenosti i zabrinutosti trendom za koji se opravdano moæe reÊi da ga je u proπlosti poticala upravo njihova nemarnost i komercijalizam“ (Rouibi 1989: 4).

Huliganstvo i granica izmeu ponaπanja laissez-faire i tajnoga dogovora

Neki navijaËi idu joπ korak dalje tvrdeÊi da postoji preπutni dogovor izmeu uprava odreenih klubova i skupina za koje se zna da se upuπtaju u nasilje ËeπÊe od drugih. Zamjenik zapovjednika Rouibi u svom izvjeπÊu ponavlja tu izjavu biljeæeÊi:

„… odgovorni za sigurnost u klubovima Ëesto se nau rastrgani izmeu suprotnih teænji. Iako su svjesni rizika od nasilja zbog prisutnosti huliganskih elemenata, spremno Êe izjaviti kako sve nogometne momËadi trebaju takve navijaËe kako bi vrπili pritisak na igraËe“ (nav. dj., str. 39).

Jesu li takva stajaliπta samo nepromiπljena ∑ ili odraæavaju pokuπaj da se ocrne navijaËi protivniËkoga kluba? Pitanje ostaje nerijeπeno. Ipak, nekoliko

49

Êe primjera biti dovoljno da se pokaæe kako odnosi izmeu uprava nogomet-nih klubova i njihovih navijaËa mogu biti izrazito ambivalentni.

Na primjer, jedan je klub na mjestu glavnoga redara16 zaposlio bivπega neo-nacistiËkoga simpatizera Ëija je fotografija (na kojoj odjeven u uniformu dræi ruku u poloæaju za nacistiËki pozdrav) ne tako davno kruæila meu navijaËi-ma francuskih klubova. Iako je shvatljivo da je klub htio steÊi bolji uvid u nasilni politiËki ekstremizam uposlivπi „struËnjaka“, ipak se mora postaviti pitanje ima li takav pojedinac imalo vjerodostojnosti meu svojim bivπim isto miπljenicima.

Drugi se primjer tiËe dogaaja zabiljeæenoga 18. travnja 1996. u L' Equipeu: predsjednik PSG-a bio je optuæen za sudioniπtvo u pokuπaju unoπenja dim-nih baklji na sportski teren za vrijeme susreta izmeu PSG-a i Metza 30. oæujka 1996. godine. Poslije je osloboen optuæbe.

TreÊi je primjer zahtjev sluæbenika sigurnosti u jednom od klubova iz prve francuske lige upuÊen viπem policijskom inspektoru zaduæenom za stadion „Jacques Chaban-Delmas” u Bordeauxu da odustane od tereÊenja dvojice na vijaËa uhiÊenih zbog poËinjenih nasilnih radnji na tribinama. Sluæbenik je naveo kako bi bilo bolje „problem interno rijeπiti“.

»etvrti i zadnji primjer tiËe se istog stadiona na kojem je navijaË, kojega su redari fiziËki obuzdali nakon πto je napao drugoga navijaËa, izjavio da je sin bivπega ministra. UnatoË tomu πto postoji toËno odreena procedura koja se mora slijediti u takvim sluËajevima, protiv njega niπta nije poduzeto.

To je samo nekoliko od mnoπtva primjera iz francuskoga nogometa, a joπ ih se mnogo moæe navesti iz nogometne prakse drugih europskih zemalja.

Bilo kako bilo, nedostatak bilo kakva odnosa (ili pak njegova dvosmislena priroda) izmeu klupske uprave i navijaËa moæe samo uËvrstiti druπtvenu de-zorijentiranost i potaknuti ekstremno ponaπanje poput huliganstva. U nekim sluËajevima pravila su prekrπena zbog podudaranja interesa. Zar nogomet nije imao koristi od devijantnoga ponaπanja navijaËa ili su mu barem vra-tili quid pro quo s obzirom na to da su stvorili atmosferu i unijeli duha na tribine te pojaËali osjeÊaj privræenosti? Becker je (1963: 150) primijetio da se pravila nekaænjeno krπe jer obje strane izvlaËe korist zatvarajuÊi oËi pred

16 U Francuskoj se redari zapoπljavaju kako bi sprijeËili izgrede na stadionima nakon πto je do ne-sen tzv. Pasquin zakon prema kojem organizatori sportskih ili kulturnih manifestacija moraju sami upo sliti snage sigurnosti.


50


onim πto se dogaa. Kako bi se drugaËije mogla objasniti Ëinjenica da je bilo tako lako unijeti velike koliËine baklji na stadion unatoË propisima kojima se u veÊini europskih zemalja zabranjuju takve radnje i propisuje pretraga navijaËa? Propusti u provoenju zakona opravdano se mogu smatrati prije-nosnikom nasilja (Bodin 1999a), πto je i bit izjave πefa osiguranja u nogo-metnom klubu Girondins de Bordeaux: “Uvoenjem zakona vratio se mir na tribine i podruËje oko stadiona. Meutim, Ëim je postupno postalo jasno da se niπta nije promijenilo i da navijaËi mogu nastaviti s ispadima kao prije, a da se pritom zakon neÊe provoditi, bacili su se na posao kao nikad dotad.“

Ta uvjerljiva, lucidna i logiËna primjedba u opreci je s prije spomenutim pri-mjerima i dokazuje, ako su dokazi uopÊe potrebni, da su krπenje pravila i nasilje druπtveni konstrukti i dio procesa sloæenih interakcija.

Iako ne pripadamo πkoli miπljenja koja iznad svega zagovara sigurnost ∑ i svjesni da naπ argument odraæava utilitaran pristup kaznenoj politici, koji za govara ideju da je strah od kazne Ëesto dovoljan motiv za odvraÊanje od pokuπaja izvrπenja kaznenoga djela ∑ jasno nam je da je potrebno kazniti nasilne radnje. Naravno, sankcije moraju biti pravedne i prikladne kako bi se izbjeglo uzburkavanje duhova na suprotnoj strani, a πto bi onda moglo zavrπiti u beskrajnoj spirali prijestupa-kazne-agresije (Debarbieux 1992: 23). Socijalizacija mora ukljuËivati i stanovit stupanj represije, inaËe Êe volja poje-dinca za samokontrolom ∑ opÊeljudskim stanjem ∑ nestati. Iako socijalna de-regulacija sigurno nije jedini faktor kojim se fenomen nasilja moæe objasniti, oËito je da se nasilje lakπe ukorjenjuje ondje gdje klupske uprave ostave druπtveni vakuum izmeu sebe i navijaËa. Spomenuti vakuum ∑ nehajan, laissez-faire etos, „sudioniπtvo“ ili udovoljavanje hirovima ∑ ima odjeka u radu i djelima Debarbieuxa (1996), koji se bavio drugim problemom ∑ nasi-ljem u πkolama. Taj oblik nasilja lako se pojavljuje u onim srednjim πkolama u kojima se zaposlenici meusobno sukobljavaju, a πkola nema jasnu pre-dodæbu o vlastitoj svrsi i smjeru razvoja.

Moæe li ovo, dakle, biti faktor koji se krije iza nasilja povezanoga s nogome-tom: nedostatak dogovora ili zajedniËke strategije za pretvaranje sporta, u pravom smislu te rijeËi, u „totalni druπtveni fenomen“ obziran prema svima ukljuËenima u druπtvo sporta? Sigurno je da ukljuËivanje, suradnja i prizna-vanje pojedinaËnih doprinosa nude drukËije naËine odreivanja prava i duæ-nosti, moguÊnosti i zabrana.

51

Posljedice primjene ili neuspjeha primjene druπtvenih pravila

Iako je policija moæda i svjesna postojanja opasnih pojedinaca koji izaziva ju nerede, i o njima Ëak ima i dosjee, svejedno ih rijetko kad poziva na sa slu-πanje. U nekim sluËajevima ti pojedinci moæda nisu bili uhvaÊeni na dje lu, no Ëinjenica je i da se zakon selektivno primjenjuje (Becker, nav. dj., str. 36).

Zakoni i propisi17 za sprjeËavanje huliganstva doneseni su sa zakaπnjenjem, kao posljedica nasilnih dogaaja kojima su se opπirno bavili mediji. Europ-ska konvencija o nasilju i nedoliËnom ponaπanju gledatelja na sportskim pri-redbama, posebice na nogometnim utakmicama iz 1985. godine, donesena je nekoliko tjedana nakon tragedije na stadionu Heysel. U Velikoj Britaniji tek je donoπenjem Zakona o policijskoj proceduri u prikupljanju dokaza u kaznenom postupku 1984. policija dobila ovlasti pretraæivanja i nadziranja nogometnih huligana. Te su ovlasti proπirene Zakonom o sportskim priredba-ma iz 1985. i godinu dana poslije Zakonom o javnom redu i miru. U Italiji, s obzirom na to da vlasti huliganstvo nisu smatrale dovoljno ozbiljnim proble-mom (Tsoukala 1996: 113), nikakve mjere nisu poduzete do 1985. godine. Francuska sve do 1993. nije imala propisa o sigurnosti na sportskim prire-dbama ∑ te je godine, naime, donesen tzv. Zakon ge Alliot-Marie. Zakon je neko vrijeme bio u pripremi, no tek je nemili dogaaj na stadionu „Parc des Princes” 28. kolovoza 1993., kad su televizijski gledatelji u izravnom prije-nosu utakmce PSG ∑ Caen svjedoËili premlaÊivanju zapovjednika interventne policije, potaknuo zakonodavce na njegovo donoπenje i upozorio na hitnu potrebu za propisima koji bi sankcionirali takvo ponaπanje. No i prije se, i to ne samo u spomenutim zemljama nego diljem cijele Europe18, dogodio sa-svim dovoljan broj sliËnih izgreda koji bi opravdao mnogo ranije donoπenje zakona. Istina je da se nova pravila ne donose uvijek samo radi stvaranja pravnoga okvira za borbu protiv huliganskoga ponaπanja ili uvoenja mjera za njegovo sprjeËavanje; ona mogu takoer biti i dio kampanje umirivanja javnosti i sprjeËavanja πirenja osjeÊaja nesigurnosti koji je vjerojatno πtetan za druπtvo u cjelini ili barem za nogomet kao instituciju (Bodin i Trouilhet 2001).

Nakon tragedije na Heyselu VijeÊe Europe pristupilo je rjeπavanju problema nadzora i suzbijanja navijaËkoga nasilja te je donijelo dva vaæna dokumenta o

17 Nemamo namjeru raspravljati o druπtvenoj i kaznenoj odgovornosti onih koji se upuπtaju u na-silne radnje na sportskim priredbama- Taj je problem analizirao Lassalle (2000).18 Vidi Chakera (1999) za detaljniji prikaz razvoja zakona.


52


nogometu i treÊi, koji je proπirio primjenu njihovih odredbi na dvoranske spor-tove. VijeÊe je takoer donijelo i niz preporuka. Najvaæniji su dokumenti19:

∑ Europska konvencija o nasilju i nedoliËnu ponaπanju gledatelja na sport-skim priredbama, posebice na nogometnim utakmicama, potpisana u Stras-bourgu 19. kolovoza 1985. godine, temeljem koje su se dræave Ëlanice ob vezale pokuπati sprijeËiti nasilje na sportskim priredbama poduzimajuÊi sigurnosne mjere policijskoga nadzora, pretraga i provjere, razdvajanja na vijaËa suparniËkih momËadi, razmjene informacija o izgrednicima itd. Stalni odbor, koji Ëine predstavnici zemalja potpisnica, osnovan je i sa zadaÊom nadzora i sprjeËavanja nasilja meu sportaπima i gledateljima te poduzimanja mjera prijeko potrebnih za olakπavanje njegove kontrole. Konvencija nije napisana kako bi se zemlje potpisnice oslobodile odgo-vornosti, dapaËe, Ëlankom 3(4) propisano je da one moraju uloæiti potre-ban napor s ciljem donoπenja vlastitih zakonskih propisa.

∑ Preporuka 93/1 o mjerama koje moraju poduzeti organizatori nogometnih susreta i javne vlasti, donesena je na sastanku Stalnoga odbora Konven cije (T-RV) u Strasbourgu 3. i 4. lipnja 1993. Svrha je te preporuke uvoenje „standardiziranoga kontrolnoga popisa mjera koje moraju poduzeti orga-nizatori nogometnih susreta i javne vlasti“. Kontrolni popis sadræi viπe od πezdeset toËaka u vezi s provjerama, preventivnim mjerama i organizaci-jom, πto se mora uzeti u obzir pri pripremi sportskih priredaba, pri Ëemu se odgovornost dijeli na angaæirane strane, ukljuËujuÊi vlasnike stadiona, organizatore priredbi, sportske saveze, UEFA-u (Zajednicu europskih no-go metnih saveza) i javne vlasti. Cilj je osigurati da se nijedna mjera ne za nemari te ustanoviti funkciju, obveze i podruËje odgovornosti svih uklju-Ëenih strana.

∑ Preporuka 94/1 Stalnoga odbora Konvencije (T-RV) o poduzimanju mjera u vezi s dvoranskim sportskim priredbama visokoga rizika, kojom su propi-sane mjere sliËne onima na stadionu, a u vezi sa zaπtitom i sprjeËavanjem nasilja. Taj dokument sadræi i preporuke za prodaju karata i unaprjeiva-nje sigurnosti na dvoranskim sportskim priredbama.

∑ VijeÊe Europe je 1999. donijelo niz preporuka za Europsko nogometno pr-ven stvo 2000., ukljuËujuÊi i onu o nogometnom huliganstvu.

∑ U srpnju 2001. Odbor ministara usvojio je Preporuku Rec (2001) 6 o suz-bijanju rasizma, ksenofobije i rasne nesnoπljivosti u sportu, koja je stu pila

19 Ovdje su navedene samo najvaænije konvencije i preporuke. Potpuniji popis vidi u rezimeu pre-poruka VijeÊa Europe u „SprjeËavanju nasilja u sportu“, VijeÊe Europe (2003).

53

na snagu godinu dana poslije. Preporukom su pozvane sve vlade da pri h-vate mjere i uspostave politiku borbe protiv rasistiËkoga i ksenofobiËnoga ponaπanja na stadionima i sportskim priredbama.

∑ U sijeËnju 2003. godine Stalni je odbor Konvencije, u sklopu Cjelovitoga projekta o odgovoru na nasilje u svakodnevnom æivotu demokratskoga druπ tva, odobrio Preporuku 2003/1 o ulozi druπtvenih i obrazovnih mjera u suzbijanju nasilja u sportu.

VijeÊe Europe svoje bavljenje problemom navijaËkoga nasilja nije ograniËilo samo na preporuke i konvencije. Ono je takoer uspostavilo sustav kontrole provoenja preuzetih obveza u zemljama potpisnicama, πto ukljuËuje posje-te tim zemljama radi procjene primjene razliËitih dokumenata. Prije poËetka vaænijih turnira (poput Svjetskoga prvenstva ili europskih prvenstava) Odbor takoer organizira koordinacijske sastanke predstavnika zemlje domaÊina i zemalja sudonica. Europska je unija, sa svoje strane, pristupila problemu hu liganstva usredotoËujuÊi se na provedbu posebnih mjera za suzbijanje na-silja, osobito poboljπanjem suradnje izmeu policijskih snaga dræava Ëlanica, ukljuËujuÊi uspostavu informacijske mreæe. Uz ostalo, cilj je tih mjera:

∑ identificiranje huligana

∑ sprjeËavanje njihova napuπtanja matiËne zemlje u vrijeme vaænijih me u-narodnih natjecanja

∑ zabrana njihova ulaska ili olakπavanje protjerivanja iz zemlje domaÊina

∑ unaprjeenje meunarodne razmjene informacija.

UEFA je donijela niz smjernica o sigurnosti na stadionima za vrijeme natje-canja koja se odræavaju pod njihovim okriljem. Posljednja u nizu, iz lipnja 1993., daje „obvezujuÊe upute organizatorima, savezima i klubovima koji igra ju utakmice u sklopu bilo kojega natjecanja UEFA-e glede mjera opreza koje se moraju poduzeti radi osiguranja sigurnosti na stadionima i sprjeËa-vanja nereda u publici“. Na svakoj vaænijoj utakmici Uefin zastupnik nadzire provedbu dotiËnih mjera.

PoteπkoÊe pri uvoenju uËinkovite politike nadzora publike

Najvaæniji rezultat konvencija, preporuka i meunarodnih i nacionalnih zakon-skih propisa jest uvoenje paralelne politike nadzora publike na sportskim priredbama: s jedne strane preventivna jer sadræava programe treniranja na vi jaËa i „navijaËkih veleposlanstava“, ona istodobno obuhvaÊa i provjere


54


i nadzorne mjere koje djeluju obeshrabrujuÊe na potencijalne izgrednike. Me-u tim, mnogo je problema u provedbi takve politike s obzirom na oËit sukob izmeu preporuËenih mjera i naËela slobode kretanja Europom.

OgraniËenja preventivne politike

Iako prijeko potrebne i uvedene u najboljoj namjeri, takve smjernice preven-tivne politike20 predstavljaju problem jer nisu ujednaËene i standardizirane te njihova uËinkovitost ovisi o angaæmanu onih koji vode sport. Njihova pro vedba na klupskoj razini ovisna je o blagonaklonom i kooperativnom sta jaliπtu sportskih tijela. Klupski Ëelnici predstavljaju daljnji problem ∑ od njih se mora zahtijevati prihvaÊanje Ëinjenice da su nasilni ili potencijalno na silni navijaËi ipak „njihovi“ navijaËi te da je huliganstvo „popratna poja-va“ ili nepredvien nusproizvod profesionalnoga nogometa. No, prihvaÊanje tih Ëinjenica implicira preuzimanje odgovornosti za nasilne radnje koje bi nji hovi navijaËi mogli poËiniti ∑ a oni to ne namjeravaju uËiniti. Postoji jako iskuπenje neuvoenja preventivne politike na klupskoj razini jer se radom na sprjeËavanju nasilja i ukljuËivanjem u preventivne i zajedniËke aktivno-sti sa svojim navijaËima klubovi mogu naÊi u situaciji da moraju na sebe preuzeti moralni i financijski teret kaznene odgovornosti za te navijaËe. Kao sredstvo „sprjeËavanja“ ili zaπtite od neugodna propitkivanja, podrugljiva do bacivanja i nasilja neki se klupski πefovi pokuπavaju umiliti navijaËima za tvarajuÊi oËi pred unoπenjem dimnih baklji na stadione ili sponzorirajuÊi navijaËke skupine i njihove transparente. Drugi smatraju da su sva naËela politike sprjeËavanja nasilja zadovoljena ako angaæiraju redare na sportskim terenima.

Takvo je stajaliπte u klupskom interesu iz nekoliko razloga. Prvo, smatra se da su nasilni navijaËi „autsajderi“, da nemaju veze s nogometom i da na stadione dolaze samo kako bi radili izgrede. Uvoenjem politike sprjeËa-vanja nasilja ne traæi se od klubova samo dugoroËan moralni i financijski angaæman, veÊ i priznanje povezanosti s nasilnim navijaËima, a to oni nisu skloni uËiniti. Drugo, financijski je interes takoer vaæan faktor jer, ako se Ëin nasilja dogodi podalje od stadiona, to viπe nije problem sporta, veÊ problem javnoga reda i mira, a za to je financijski odgovorno civilno druπtvo. TreÊa vr-sta interesa ima veze s prirodom profesionalnoga nogometa koji u danaπnje doba ∑ uzimajuÊi u obzir njegove prihode od reklama i medija ∑ viπe nema

20 Za daljnje informacije o politici prevencije za koju se zauzima VijeÊe Europe vidi „SprjeËavanje nasilja u sportu“, VijeÊe Europe (2003).

55

potrebu za strastvenim navijaËima na Ëiji se novac od prodaje karata nekad oslanjao radi razvoja vlastite profesionalnosti.

Teænja za sprjeËavanjem nasilja stoga je u sukobu s novim komercijalizmom u profesionalnom nogometu, koji se danas vjerojatno ne moæe viπe smatrati toliko sportom, pa Ëak ni sportskim spektaklom, koliko „igrom na poteze“ prilagoenom promociji odreenih kompanija i dodjeli druπtvenoga priznanja pojedincima koji ga vode. Danaπnji se nogometni svijet, dakle, manje bavi suzbijanjem nasilja, a mnogo se viπe trudi uËiniti ga nevidljivim kako bi se saËuvao javni red i mir na nogometnim terenima (Roché 1996). Sam bi sport na taj naËin zadræao pozitivan i poπtovanja vrijedan imidæ. To je zasigurno stajaliπte koje se odraæava u politici tribina sa sjedeÊim mjestima, Ëime se primiruju oni koji na njih dolaze, te u selektivnom uËinku viπih cijena ulazni-ca. Natjerati navijaËe da plate, zaπute i sjednu (Bromberger 1995), Ëini se da je strategija odabrana za obuzdavanje navijaËkoga ponaπanja, strategija koja je veÊ uvedena na britanske nogometne terene, gdje navijaËima moæe biti doæivotno zabranjen pristup na stadion samo zbog toga πto su ustali21.

Represivne mjere Represivne mjere veÊinom se mogu podijeliti u Ëetiri kategorije: zakoni i pro pisi (zakoni za borbu protiv huliganstva doneseni su u veÊini europskih zemalja), sigurnosne mjere (razdvajanje suparniËkih navijaËa, policijska pri-sutnost tijekom dolaska gostujuÊih navijaËa, formiranje sigurnosnoga prste-na oko nogometnoga terena, pretraga navijaËa dodirom, temeljit tjelesni pre g led navijaËa i postupci provjere na ulazima na stadion), nadzorne mjere (in staliranje videonadzora na stadionima, prisutnost policajaca izmeu na-vijaËkih skupina i na tribinama) i prikupljanje informacija (razmjena informa-cija izmeu policijskih postaja i sportskih klubova o oËekivanome broju na-vijaËa na utakmicama i naËinu njihova putovanja). Meutim, navedene su represivne mjere problematiËne. U nekim zemljama, ukljuËujuÊi Francusku, temeljit tjelesni pregled osobe ureen je istim propi-sima koji reguliraju policijske pretrage s nalogom za uhiÊenje. Pregled stoga ne mogu obavljati redari iz sigurnosnih kordona na ulazima na stadion. Sa mo sluæbenici koji provode zakon, imaju ovlasti pregledavati ljude na taj naËin, a πto im je u opisu posla oËuvanja ili uspostavljanja javnoga reda i

21 U travnju 1995. godine navijaËu Manchester Uniteda Steveju Briscoeu doæivotno je zabranjen pristup na stadion toga kluba jer je ostao na nogama glasno izvikujuÊi potporu igraËima unatoË ponovljenim upozorenjima osoblja zaduæenoga za sigurnost.


56


mira. Redari mogu samo pretraæiti dodirom ljude koji æele uÊi na stadion, tj. obaviti kratak povrπinski pregled. Iako se takvom provjerom mogu otkriti veÊi predmeti, njome se ne pronalaze strjelice za pikado ili baterije, koje su katkad skrivene u sendviËima, ili pak kovanice s oπtrim rubovima skrivene u cipelama. Pariπki odvjetniËki institut za izobrazbu u podruËju ljudskih prava (IFDHBP) istaknuo je u vezi s tim problemom da su ovlasti osoblja zaduæeno-ga za sigurnost na stadionima jednake onima koje imaju privatna zaπtitarska poduzeÊa te da su sudovi u nizu sluËajeva upozorili na Ëinjenicu nezakonito-sti postupaka tjelesnoga pregleda (1999: 15). Klubovi mogu donekle zaobiÊi ta ograniËenja tiskanjem obavijesti na ulaznice i isticanjem natpisa na ulazi-ma na stadion o pregledu posjetitelja. Upozoravanjem na postupke pregleda klubovima je omoguÊeno da zabrane ulazak osobama koje ne pristaju na pregled, ali im nije dopuπteno inzistirati na pregledu ijednoga pojedinca (ili njegovih osobnih stvari) koji prosvjeduje protiv takva pregleda unatoË tomu πto je o njemu prije toga obavijeπten (nav. dj., 15).

Pretraga dodirom takoer je u mnogim situacijama oteæana veÊ i zbog ve-likoga broja posjetitelja na nogometnoj utakmici. Dolazak navijaËa na sta-dion kulminira nedugo prije poËetka susreta, zbog Ëega osoblje iz osiguranja ne moæe pregledati svakoga posjetitelja a da ne uspori ulazak mase i time potakne njihovo nezadovljstvo. U takvim okolnostima policija i redari provje-ravaju nasumiËnim odabirom, oslanjajuÊi se na vlastiti instinkt pri izdvajanju pojedinih posjetitelja ili navijaËa za tjelesni pregled i to Ëine na osnovi njiho-va izgleda ili potencijalno devijantnoga ponaπanja ∑ odatle i pojava „leæernih posjetitelja“. Postupci pretrage navijaËa dodirom dodatno su oteæani jer je zbog manjka policajki i redarki nemoguÊ pregled æena koje ulaze na stadion. Zbog toga se æene Ëesto koriste za unos zabranjenih predmeta (Bodin i dr. 2004a/b).

Kako bi sigurnosne mjere bile uËinkovite, potrebno je da klubovi donesu po sebne unutarnje propise koji moraju biti jasno izloæeni na svim ulazima i mjestima za prodaju ulaznica. Pravni struËnjaci smatraju da ti formalni za-htjevi moraju poprimiti oblik ugovorne obveze koja bi povezala posjetitelje i organizatore. IFDHBP je predloæio da se sljedeÊi tekst tiska na poleini ulaz nica:

„Posjednik ulaznice potvruje da je primio na znanje pravila stadiona (ili kluba) koja obuhvaÊaju opÊe uvjete prodaje, a kako je izloæeno na ulazu i oko stadio-na te dostupno na mjestu za prodaju ili rezervaciju ulaznice. Posjednik ulaznice prihvaÊa da kupnjom ulaznice njegov/njezin ulazak na stadion ovisi o prihvaÊanju sigurno snih mjera stadiona, πto ukljuËuje prolazak ograenim sigurnosnim prola zi-ma, pregled osobnih stvari i tjelesni pregled osobe te videonadzor sukladno uvje-

57

tima navedenima u propisima i predvienima sigurnosnim mjerama. U zamjenu za posjetiteljevo prihvaÊanje tih mjera, u skladu s dopunskom kolektivnom policom osiguranja, organizator prihvaÊa odgovornost za bilo kakvu tjelesnu ozljedu nane-senu tijekom priredbe, prema uvjetima i ograniËenjima navedenima u ugovoru koji je dostupan posjetitelju.“ (nav. dj., str. 39).

Instaliranje sustava videonadzora na stadionu i oko njega takoer je vrlo problematiËno. Iako je oËito da je svrha takvih sustava sprjeËavanje izgreda i identificiranje izgrednika, takoer je toËno da se njihovim postavljanjem ∑ kao i instaliranjem videonadzora u gradskim centrima ∑ pojavljuje problem ometanja prava pojedinca na osobno prikazivanje, s jedne strane, te osigu-ranja da su jedina podruËja koje snimaju kamere stadion i prilazni putovi. »injenica jest da je veÊina stadiona podignuta u izgraenim podruËjima pa videokamere koje pokrivaju eksterijer moraju biti postavljene tako da ne za-diru u privatnost ljudi koji æive u tom dijelu naselja. U zemljama koje u tom pogledu imaju razraeno zakonodavstvo, javlja se daljnji problem, problem duæine Ëuvanja snimaka. U svakom sluËaju, posjetitelji ne smiju biti snimani ako tako nije jasno naznaËeno na ulaznicama ili na ulazu na stadion.

Posao sigurnosti i sprjeËavanja nasilja (u najπirem smislu) na sportskim je priredbama teæak, a Ëesto i u sukobu s ljudskim pravima. Nije rijedak sluËaj da su policijske i redarske aktivnosti usredotoËene na upravljanje opÊim inte resom pa se naglasak stavlja i na strogu primjenu zakona i propisa, i na poπtovanje slavljeniËke atmosfere koja se javlja na svakom sportskom dogaaju, ali i na potrebu da se u obzir uzme urbana lokacija stadiona. OËi-to je da odgovorni moraju uËiniti sve πto je u njihovoj moÊi kako bi zado-voljili tri suprostavljene strane. Ljudi koji æive blizu sportskih objekata trpe razliËite oblike neugodnosti i ograniËenja te jak promet i razne probleme kad mnoπtvo napuπta stadion. Posao oËuvanja mira i pruæanja sigurnosti u srediπtu grada obuhvaÊa ispunjavanje niza dodatnih uvjeta ∑ a rijeË je o brizi o sigurnosti na ulici, osiguravanju i zaπtiti javnih zgrada, brizi o sigur no sti gra ana ∑ koji su priliËno razliËiti od onih vezanih uz bilo kakav sport ski do gaaj, a isto dob no moæe ukljuËivati i nadzor mnoπtva od 30 000 pa do 60 000 ljudi (broj jednak ukupnom stanovniπtvu maloga grada) i njihovo usmjeravanje pri ulasku i izlasku iz sportskoga objekta. U mnogim se slu-Ëa jevima namjerno daje pred nost javnom interesu, omoguÊuje izgrednicima ulazak te ih se nadzire, πto moæda nije u skladu sa strogom primjenom zakona, ali se tako sprjeËavaju izgredi negdje drugdje. U æelji da izgrede i probleme ri je πe πto je moguÊe bolje, policija u razliËitim zemljama zatvara oËi pred od re enim radnjama kojima se krπi zakon. To u mnogim sluËajevi-ma znaËi da se zakon ne primjenjuje dosljedno kako bi se mogli nadzirati


58


nogometni navijaËi na najuËinkovitiji moguÊi naËin s policijskim snagama Ëi ji broj nije neograniËen.

„Oni Ëiji je posao osigurati poπtovanje slova i duha zakona Ëesto rade kompromi-se, dopuπtajuÊi da odreene radnje prou nezabiljeæeno i ne kaænjeno jer bi bilo preteπko poduzeti daljnje aktivnosti ili zato πto su im sredstva i broj ograniËeni i ne mogu sve kazneno goniti...“ (Becker, nav. dj., 208).

Posao je policije i sudova zamrπen jer neuspjeh u primjeni zakona rezultira pojavom ispada i nasilja, a njegova stroga provedba neizbjeæno premjeπta problem na druge lokacije. Sukobi koji se u danaπnje doba dogaaju podalje od stadiona, najbolji su dokaz te teze. FiziËko premjeπtanje nasilja nije u to-likoj mjeri rezultat namjere navijaËa koliko uËinkovitosti poduzetih aktivnosti nadzora posjetitelja.

Iako su relevantni zakoni i propisi oËito usmjereni ponajprije na nadzor i kaæ-njavanje (Foucault 1975), Ëini se da se u sluËaju nogometnih utakmica manji naglasak stavlja na sprjeËavanje ∑ u smislu prepoznavanja, interpretiranja i razumijevanja nasilja i devijantnoga ponaπanja navijaËa s ciljem njegova za-ustavljanja ∑ a mnogo veÊi na suzbijanje svih potencijalnih kriminalnih djela. Jednostavno reËeno, u fokusu je paænje oËuvanje javnoga reda i mira. Time ne dovodimo u pitanje potrebu da se kazne odreene vrste neprihvatljiva ponaπanja, veÊ bismo samo æeljeli istaknuti da trenutaËno postoji neravno-teæa izmeu Ëitavoga arsenala represivnih mjera (koliko god se manjkavo pri mjenjuju) i mjera preventivnoga i obrazovnoga karaktera. Ne moæemo ne citirati sljedeÊu primjedbu M. Martinsa:

„Razumljivo je da je u proπlosti, kad je prevladavala logika æurnosti, prioritetno bilo donijeti tehniËke i sigurnosne mjere kojima bi se kratkoroËno suzbili najdramatiËniji izgredi. Meutim, danas je apsolutno potrebno usmjeriti djelovanje na ono πto se nalazi u korijenu problema.“ (2003: 5)

No æeli li nogometni svijet zaista prihvatiti takav pristup? Ako se izgredi ne dogaaju blizu stadiona, klupski πefovi mogu s opravdanim ogorËenjem tvr-diti kako „njihovi“ navijaËi nisu odgovorni za te nasilne radnje jer se one ne dogaaju za vrijeme utakmica i pojedinci koji su u njih ukljuËeni nisu odje-veni u klupske boje. Nasilje se prema tomu portretira kao djelo obiËnih de-linkvenata koji, sukobljavajuÊi se podalje od nogometnih terena, potvruju ono πto je nogometni svijet oduvijek isticao: da se nasilje moæe svesti na remeÊenje javnoga reda. Svijet sporta se na taj naËin ograuje od bilo kakve odgovornosti: na druπtvima je europskih zemalja da odgovore na ono πto su zapravo propusti unutar same druπtvene strukture.

59

©to se tiËe strukturnoga slabljenja druπtva, potrebno je osvrnuti se na naËin na koji su se politiËki zahtjevi poËeli pojavljivati na europskim nogometnim te-renima u sedamdesetim godinama proπloga stoljeÊa, a sada novom æesti nom ponovno „izranjaju“ u nekim zemljama, osobito u bivπem istoËnom bloku.

PolitiËke ideologije na nogometnom stadionu

U poËetku: britanski pokret skinheada

Povrh fenomena koji se smatraju tipiËnima za huliganstvo (fiziËko nasilje me u navijaËima ili izmeu navijaËa i policije te uniπtavanje infrastrukture i imovine unutar i izvan sportskih terena) postoji joπ jedan, a taj je otvoreno isticanje konfliktnih politiËkih ideologija na mnogim stadionima u Europi.

Rasprava o politiËkim ideologijama koje se otvoreno manifestiraju na nogo-metnim susretima Ëesto je usmjerena samo na ekstremno desne pokrete. Huligani se izjednaËuju s neonacistima i skinheadima. Kao πto je Broussard naveo (nav. dj., str. 305), to je klasiËna, gotovo kliπeizirana predodæba. Na-kon Heysela uzelo se zdravo za gotovo da su neonacisti koji odlaze na no-gometne utakmice Britanci. Kad je æandar Daniel Nivel bio okrutno napadnut u Francuskoj, to je bilo nedjelo njemaËkih skinheada pa se na njega auto-matski gledalo kao na dio duge tradicije u toj zemlji, tj. u NjemaËkoj, koja se u tom trenutku oËitovala u formi neonacistiËkih pokreta. A za nagli porast ksenofobije u Parmi i Rimu, koji je izazvao πok i osudu svjetske javnosti, smatralo se da simbolizira ponovno buenje talijanskoga faπizma. Pa ipak nitko nije postavio pitanje jesu li skinheadi i huligani uistinu jedni te isti ili su i druge idelogije prisutne na tribinama. Takoer, jesu li proklamirane politiËke ideologije kojima se „vijori“ na stadionima uistinu autentiËne? I kak vo bi se znaËenje trebalo pripisati takvim politiËkim i ksenofobiËnim ma-nifestacijama?

Moramo istraæiti pojam ideologije ne toliko kao rijeË ili koncept veÊ kao cijeli sustav znaËenja i pretpostavaka koji je pod drugim imenima gotovo sigurno bio prisutan mnogo prije nego πto je Destutt de Tracy iskovao ter-min „ideologija“ u kasnom osamnaestom stoljeÊu. Taj termin ima toliko ra zli Ëitih znaËenja da mu njegova polisemija, u najmanju ruku, ublaæuje sna-gu. Je li ideologija ideal ili skup ideja, predodæaba, vjerovanja i vrijednos-nih stajaliπta koje druπtvo nameÊe svojim Ëlanovima ili onima koji to nisu? Ili je ona, ipak, ideal ili skup ideja, predodæaba, vjerovanja i vrijednosnih stajaliπta koje pojedinci, viπe-manje kolektivno, pokuπavaju proπiriti i namet-


60


nuti unutar druπtva koristeÊi se njima kao sredstvom za ruπenje postojeÊega poretka? Kako je god mi definirali, ideologija se mora percipirati kao aktivan sastojak i temelj fanatizma i totalitarizma skriven iza mnogo razliËitih maski (Arendt 1972).

NavijaËka kultura i politiËke ideologije

Veza izmeu navijaËke kulture i ideologije ima priliËno dugu proπlost. Skin-headi su se pojavili u Velikoj Britaniji kasnih πesdesetih godina proπloga stoljeÊa. Izvorno taj pokret, u poËetku relativno nevaæan, nije bio rasistiËki. Bio je reakcija na hipi kulturu i raspad britanskoga gospodarstva. U svojoj osnovi bio je kontrakultura: hipici su imali dugu kosu i iπli na mirovne pro-svjede pa su skinheadi obrijali glavu i nasiljem se koristili kao sredstvom isticanja svoje muæevnosti. Pokret skinheada, veÊina kojih je u to vrijeme potjecala iz radniËkih obitelji, dijelio je mnoge vrijednosti s imigrantima koji su, baπ poput skinsa, bili na margini druπtva u rasapu. I jedni i drugi sluπali su ska i reggae glazbu. U nogometu, tada sastavnom dijelu britanske popu-larne kulture, skinheadi su pronaπli afirmativno sredstvo izraæavanja i mjesto gdje su to mogli Ëiniti. Ovaj kratki pregled nastanka skinhead pokreta mi-ljama je udaljen od arhetipske sloæene predodæbe o navijaËima, huliganima, skinheadima i desnoj ideologiji.

Tek su u kasnim sedamdesetima skinheadi uistinu poËeli naginjati nasilju. Parola iz tog vremena, „Nema buduÊnosti“, bio je jezgrovit izraz druπtvenoga nereda u kojem je pokret sudjelovao. Postao je radikalniji i poËeo se buniti protiv rastuÊega siromaπtva u britanskom druπtvu i socioekonomske poli ti ke koja je marginalizirala mlade ljude iz radniËkoga sloja. Skinsi su za svo ju parolu prihvatili uzvik „Oi!“ prema kojem je i „oi glazba“ dobila ime. U pjes-mama su se suprotstavljali poretku, gospodarskoj i socijalnoj politici Marga-reth Thatcher te zanemarivanju bijele radniËke klase (Johnson 1982). Glazba se preselila na nogometne terene s pjesmama koje su pojedine skupine napisale da bi dale podrπku klubovima za koje su navijali, ali i zato πto su se melodije mogle lako uklopiti u skandiranje. Neki od navijaËa identificirali su se s pojedinim skupinama.

Skupine skinsa s vremenom su postale sve bolje strukturirane i radikalni je u svojim reakcijama na stanje odbaËenosti od druπtva u kojem su se na πli (ili su ga tako percipirali). Prema tomu, njihovo je nasilje bilo jedan od naËina na koji je socijalna disfunkcija (Coser 1956) dolazila do izraæaja. Pojava sku-pine West Ham ICF (Inter City Firm, tako nazvane prema liniji æe ljezniËkoga putniËkoga prijevoza) godine 1975. bio je dio toga procesa. To meutim ne

61

znaËi da su se tih godina svi skinheadi razmetali svojim politiËkim uvjerenji-ma. Tek se ranih osamdesetih pokret osjetnije radikalizirao. VeÊina skinhea-da uËlanila se u jednu od dvije ekstremno desne politiËke stran ke, Britanski pokret i Nacionalni front. Neposredna posljedica toga Ëina nije bilo samo zaoπtravanje nasilja veÊ i ubrzano πirenje desne ideologije me u mladim na-vijaËima koji su bili razoËarani tradicionalnim politiËkim stran kama i zabri nuti za vlastitu buduÊnost. U rasizmu i ksenofobiji pronaπli su oduπak svoje-mu bijesu koncentrirajuÊi se na deæurnoga krivca za svoje probleme (Girard 1972).

Viπe-manje diljem cijele Europe spoj socijalnih nemira i procesa oponaπanja doveo je do osnivanja sliËnih skupina Ëija su imena smiπljeno trebala biti uz-nemirujuÊa [npr. navijaËi Millwalla zovu se Nutty Turnout (Ludi navijaËi), na-vijaËi londonskoga kluba Chelseaja Headhunters (Lovci na glave), a navijaËi Leedsa Service Crew (Bojna skupina)], prizivati TreÊi Reich [navijaËi PSG-a zovu se Army Korp (Vojni korpus), a Nantesa Naoned Korp (Nantski korpus)] ili, povezivanjem s ekstremno desnim organizacijama, reflektirati politiËka uvjerenja [npr. New Order (Novi poredak), navijaËi PSG-a]. U ©panjolskoj su mladi Francovi simpatizeri mahom navijali za Español de Barcelona, dok je u IstoËnoj i Zapadnoj NjemaËkoj mladeæ koja se identificirala s TreÊim Reichom odlazila na utakmice klubova iz Berlina, Dortmunda i Leipziga.

Priroda ideologije na stadionima

Jesu li sve te razliËite ideologije podjednako opasne? Iako se, kako Bromber-ger (1995) istiËe, veÊina opisanih navijaËkih razmetanja moæe svesti na spo-radiËna i prozaiËna iskazivanja grupnoga otpora ili na napore pojedinaca koji se æele istaknuti, ipak neke od tih aktivnosti odraæavaju djelovanje politiËkih stranaka. U takvim sluËajevima navijaËke su skupine posluæile kao „izlog“ ili sredstvo s pomoÊu kojega bi se stranke uvukle na tribine i privukle nove mlade Ëlanove. Dvije skupine francuskih navijaËa koje Êe ovdje posluæiti kao dobar primjer jesu Boulogne Kop, navijaËi PSG-a i navijaËi s juæne tribine stadiona u Marseillesu.

Ideologija kao sredstvo potvrde identiteta

U razdoblju izmeu 1980. i 1985. na bulonjskim tribinama stadiona „Parc des Princes“, na kojem domaÊe utakmice igra PSG, pojavio se velik broj kelt-skih kriæeva i svastika. PeriodiËni Ëasopis Nacionalnoga fronta Le Choc du moi te je ispade Boulogne Kopa uzeo u obranu, koristeÊi se njima za napad


62


na lijevo orijentiranu policiju (Mignon 1995). Kao i u Italiji crnim se igraËima protivniËkih momËadi zviædalo. Istodobno, na stadionu „Velodrome“ u Mar-seillesu juænu tribinu ∑ „uporiπte“ skupine South Winners ∑ navijaËi su poËeli dekorirati slovom „A“ (simbolom za „anarhiju“) i slikama Che Guevare.

Iako je vaæno ne pretjerivati u „uËitavanju“ znaËenja u te politiËke izjave i manifestacije, ipak treba biti oprezan. Ti su dogaaji potaknuli sukobe iz meu suprotstavljenih navijaËkih skupina (npr. PSG-a i Marseillesa) i izme-u grupa unutar istoga kluba (npr. South Winnersa i Commando Ultra u Mar seillesu) te posijali sjeme za razvoj buduÊe mreæe savezniπtava i neprija-teljstava meu klubovima (npr. navijaËi Châteaurouxa, PSG-a i Strasbourga ujedinjeni su protiv navijaËa Marseillesa). U takvim sluËajevima nasilje do-biva politiËku dimenziju, πto mu daje novi raison d' être koji nema veze sa spor tom. Meutim, ciljevi razliËitih ideologija priliËno su razliËiti, πto se moæe vidjeti i iz primjera dviju spomenutih navijaËkih skupina.

Desni ekstremizam na tribinama: sluËaj Paris Saint-Germaina

Na stadionu PSG-a politiËko uvjerenje oduvijek je bilo vrlo jasno artikulirano tako da danas od svih francuskih klubova upravo Paris Saint-Germain ima najveÊi broj infiltriranih politiËkih aktivista. Boulogne Kop osnovan je 1987. na inicijativu skinheada S. A.22, Ëlana Jeunesses Nationalistes Révolutionnai-res (JNR = Mladi nacionalistiËki revolucionari), skupine povezane s organiza-cijom Troisième Voie (TreÊi put). U tom su razdoblju razne francuske organi-zacije, ukljuËujuÊi Francusku i europsku nacionalistiËku stranku (PNFE), Troi-sième Voie i L' œuvre Française, pokuπale organizirati, regrutirati i strukturi-rati skupine skinheada. Mladi nacionalistiËki revolucionari svoje su sjediπte imali upravo na stadionu „Parc des Princes“. Ta mala skupina strukturirat Êe Boulogne Kop i utjecati na njega. Dana 9. prosinca 1989. godine S. A. je osnovao tzv. Pitbull Kop, skupinu koja je inicirala mnoge sukobe i nasilne dogaaje i bila poznata po svojim ksenofobiËnim i pronacistiËkim parolama. Utakmica izmeu PSG-a i Strasbourga, odigrana 16. sijeËnja 1993., pokazala se kao prijelomna toËka za Kop, koji je od tog trenutka u potpunosti postao huliganska skupina:

„... dosljedna i homogena u svojim politiËkim stajaliπtima i nazorima. PodruËje bor-be napuËeno visoko motiviranim aktivistima koji nemaju niπta zajedniËko s obiËnim nogometnim navijaËima: nema klupskih zastava, nema navijanja. Jedino izloæeno znamenje jesu (politiËke) zastave. Tribine su sad veÊinom sive i crne. Odreeni po-jedinci igraju aktivnu ulogu redara politiËke stranke (Rouibi, nav. dj., str. 4).“

22 Inicijali njegova imena.

63

Ekstremna je desnica uloæila istinski napor da se uvuËe na tribine, πto je bio dio strategije Ëestoga pojavljivanja u javnosti kroz huπkanje na rasnu di s kriminaciju, mrænju i nasilje. Posteri navijaËkih skupina Boulogne Kopa iz godine 1993. jasno potvruju tu tezu.

Slika 1. Krv i Ëast ∑ Apologija rasne mrænje na posteru Boulogne Kopa iz 1993. godine

Skretanje prema ekstremizmu imalo je socijalne implikacije. Ono je odraæa-valo dvostruku æelju, za dominacijom i segregacijom (Wieviorka 1998), prije negoli reakciju na rastuÊe siromaπtvo u pojedinim slojevima druπtva. Za-pravo, ustanovilo se da su utemeljitelji Boulogne Kopa, osobito skinheadi, potjecali iz dobrostojeÊih obitelji Ëije su glave bili odvjetnici ili Ëlanovi drugih graanskih profesija (Mignon, nav. dj., str. 31). Ekstremnoj se desnici, dakle, moæe pripadati iz razliËitih razloga koji odraæavaju raznolika æivotna iskustva pojedinaca (Duret 2004). Tako strukturirana slika bulonjske tribine posluæila je kao politiËka platforma i sredstvo za vrbovanje. PolitiËki najodaniji navijaËi bili su ujedno i redari politiËkih stranaka ekstremne desnice. Iako se zastave s keltskim kriæevima i svastikama viπe ne vijore na tribinama, razumno je zapitati se zaπto su odgovorni u PSG-u dopustili ekstremistima da se organi-ziraju onako kako su to oni uËinili. I πto se moæe misliti o klupskoj odluci o zapoπljavanju bivπega huligana ekstremne desnice na mjestu πefa redara?

Primjer Marseillesa; biti razliËt kako bi postojao, s lijevim ekstremizmom kao izlikom

Za razliku od autentiËne politiËke pripadnosti i ideologije u PSG-u sluËaj s navijaËima kluba Olympique de Marseille (OM) bio je posve drugaËiji, unatoË liku Che Guevare koji je krasio zastave South Winnersa. Na posterima koji su oglaπavali pohode Winnersa na gostovanja bila su nacrtana preporuËena oruæja za svako pojedino odrediπte (npr. bejzbolske i kaznene palice) uz pa-role poput „KAOS“ ili „A“ (kao smbol anarhije).


64


Slika 2.: Poster South Winnersa za gostovanje u Lyonu 1998. godine

Na ljestvici nesluæbene lige navijaËkih skupina Winnerse je dugo pratila repu-tacija najnasilnijih navijaËa koje ostali nisu mogli nadmaπiti. Njihova prividna politiËka opredijeljenost zapravo je bio samo izgovor koji im je omoguÊio da istaknu svoju razliËitost u odnosu na druge skupine, a ponajviπe na Pariæane. Ne samo da postoji nasljedno sportsko rivalstvo izmeu Marseillesa i Parisa, veÊ i povijesno neprijateljstvo koje datira joπ iz dana kada je glavni grad po-slao vojsku da slomi bunu u jednom od najbogatijih francuskih gradova ono-ga vremena. No korijeni „ideologije“ Winnersa leæe negdje drugdje. Blizina Italije i iskustvo s utakmica europskih kupova meu mladima Marseillesa 80-ih je potaknulo bezgraniËan entuzijazam prema nogometu. OponaπajuÊi ta-lijanske navijaËe, mladi su se navijaËi okupljali na juænoj tribini organiziravπi se u skupinu u poËetku poznatu kao „CU84“. Skupina je bila odraz samoga Marseillesa: mnogobrojna i kulturno raznolika. No zbog brzo rastuÊih nape-tosti meu njezinim voama potkraj osamdesetih skupina se raslojila na tri frakcije ∑ Fanaticse, Ultrase i Winnerse ∑ koje su neko vrijeme uspjele odræati odreen stupanj jedinstva pod krovnim nazivom FUW. Raspad se do-godio ponajprije zbog etniËke pripadnosti (Poutignat i Streiff-Fenart 1995): Ultrasi i Fanaticsi veÊinom su bili bijelci iako su mnogi, ukljuËujuÊi voe, bili nefrancuskoga podrijetla, dok su Winnersi bili viπerasna skupina. Kulturalni i socijalni razlozi takoer su igrali ulogu. Ultrasi i Fanaticsi potjecali su iz boljestojeÊih obitelji, dok je veÊina Winnersa æivjela u sjevernim Ëetvrtima Marseillesa ili u dijelu grada Panier, koji su pojedinih godina (npr. 1998.) imali stopu nezaposlenosti veÊu od 40%. Borba za vlast bila je joπ jedan Ëimbenik raskola, a i dob je igrala vaænu ulogu. OsnivaËi Winnersa joπ su bili πkolarci, dok su druge skupine privlaËile neπto stariji segment mlade popu-lacije, Ëija je veÊina bila zaposlena ili iπla na fakultet.

Skupine su djelovale na dobro poznat naËin. Da bi se odræale, moraju afirmirati svoju razliËitost, pogotovo u odnosu na druge skupine iz svoje okoline. Iden-

65

titet se formira kroz suprotstavljanje, a sukob igra ulogu u stvaranju socijalne distance. Ultrasi su se vrlo brzo organizirali. Njihovi su pojedini pripad nici za u zimali stajaliπta koja se u biti mogu smatrati desniËarskima. Skupina se odi jevala u marinski plave spitfajerice, a neki od najæeπÊih Ëlanova na no gama su imali Dr Martens Ëizme s bijelim vezicama ∑ πto je bila tipiËna „uniforma“ skinheada. Zauzvrat, Winnersi su na juænoj tribini mahali anarhistiËkim zastava-ma i slikama Che Guevare. Njihovi najtvrdokorniji pripadnici takoer su nosili spitfajerice, ali naopako odjevene, s naranËastom stranom prema van, a dio njih obuvao je i Dr Martens Ëizme s crvenim vezicama po uzoru na Crvene skinse (ekstremno lijeva skupina skinsa). Voe skupine priznali su da se sve to dogodilo viπe-manje neplanirano s namjerom provociranja i razlikovanja od „faπista“ suparniËke skupine, koji su Winnersima nadjenuli ime „Rebe“23. Lje-viËarsko usmjerenje Winnersa bilo je viπe hinjeno nego stvarno. U mnogim slu-Ëajevima ozraËje koje je pratilo pojavu ekstremne navijaËke skupine ∑ a Ëinio ga je spoj æelje za stjecanjem neovisnosti od odraslih s pomoÊu militantnoga aktivizma i naglaπavanja autonomije spram obiteljskih prisila i roditeljskoga autoriteta ∑ pogodovalo je da mladi navijaËi nastave libertarijansku tradiciju. Meu Winnersima najvaæniji politiËki iskaz bio je vidljiv u svakodnevnoj primje-ni kolektivnih vrijednosti: u solidarnosti, odbijanju zaraivanja velikih iznosa novca i prikupljanju financijske i sva ke druge vrste pomoÊi Ëlanovima. Jedno-stavno reËeno, libertarijanski se duh pojavio u kontekstu socijalnih nedaÊa zbog kojih su mladi ljudi bili do miπljati i svjesni da moraju meusobno dijeliti ono πto imaju kako bi se „provukli“. Taj esprit de corps bio je oËit Ëak i u soli-darnosti koja se manifestirala za vrijeme fiziËkih okrπaja iako su voe Winnersa smatrale da takvi nasilni izgredi imaju odreen cilj i da nemaju veze s nasiljem s kojim su se mladi Ëlanovi skupine mogli svakodnevno suoËiti na ulici.

U sluËaju Olympiquea iz Marseillesa nije bilo govora ni o kakvoj politiËkoj infil-traciji. „Sluæbena“ ideologija oËito je bila izgovor za traæenje identiteta. Nijed-na se od marsejskih ekstremno lijevih ili ekstremno desnih navijaËkih skupina nije povezala s pandanima u drugim nogometnim klubovima. Upravo suprot-no, meusobno razliËite marsejske frakcije zajedniËki su se suprot stavljale na vijaËima PSG-a i Lyona, koje su nazivali faπistima. Za razliku od pariπkih na vijaËa nitko od njih nije radio kao redar u nekoj od politiËkih stranaka.

Naravno, nije nam namjera stigmatizirati jednu navijaËku skupinu istodobno prikazujuÊi drugu kao anele. Æelimo samo prenijeti iskustvo s terena koje je potvreno u nizu istraæivanja Srediπnje uprave za javnu sigurnost.

23 Ta rijeË znaËi „Arapin“ u francuskom uliËnom æargonu tzv. „verlanu“, koji zamjenjuje poredak slo gova u rijeËi.


66


Pojavljivanje sjena ekstremizma

OËito je, dakle, da razliËite ideologije prisutne na nogometnim terenima ni su imale jednak znaËaj. Druπtveni razlozi sliËni onima prije opisanima u tek-stu bili su faktor pojave pojedinih ideoloπkih struja meu nogometnim na-vijaËima u istoËnoj Europi: uruπavanje ekonomskoga sustava izazvalo je u odreenim segmentima mlade populacije pojavu ekstremizma kao reakcije na siromaπtvo. Tako se na primjer moæe tumaËiti izgred u Budimpeπti kada su se domaÊi desniËarski navijaËi spustili na teren da bi pretukli igraËe vlastite momËadi jer se oni nisu dovoljno trudili. Na primjeru takva ponaπanja, koje bez sumnje treba osuditi, politiËari i sportski duænosnici trebali bi osvijestiti Ëinjenicu da nogomet moæe preuzeti funkciju „druπtvenoga poligona“. Ako se u gospodarstvu neke zemlje dogodi tako jak potres da dio stanovniπtva ostane „odsjeËen“, vidljiva reakcija na te dogaaje (u obliku nasilja i poli-tiËkoga ekstremizma) mora biti jasan politiËki signal vladi i njezinim duæno-snicima. U naπim sve viπe pomirljivim i prevenciji okrenutim druπtvima nogo-metni stadion uistinu predstavlja jednu od posljednjih „druπtvenih en klava gdje se moæe uæivati u uzbuenju bez marenja za njegove druπtveno i osob-no opasne implikacije“ (Elias i Dunning 1986). Gdje drugdje obiËni pojedinci mogu tako nesputano iskazati svoju strast, veselje, nesigurnost i nezadovolj-stvo? Kad bi ljudi gestikulirali i galamili na ulici onako kako to Ëine na nogo-metnim utakmicama, vrlo brzo bi bili privedeni u najbliæu policijsku postaju. Moramo prihvatiti ideju da uz to πto je sport druπtveni ventil, on ujedno pru æa i idealan kontekst u kojem se mogu kontrolirati vlastiti nagoni, ali im se i prepustiti. Time se naravno ne æeli reÊi kako moramo dopustiti da se rasistiËke, ksenofobiËne i nasilne ideologije ukorijene na naπim nogometnim stadionima. Jednostavno, imamo moguÊnost prihvatiti da je bolje za druπtvo ako se takva stajaliπta izraæavaju na zatvorenom, ureenom i strukturirano-me mjestu kao πto je stadion, a ne na ulici, te da je bolje biti u moguÊnosti uoËiti druπtveni slom na stadionu prije nego πto se on nepovratno proπiri ili nanese veÊu πtetu druπtvu u cjelini.

Ono πto je teæe prihvatiti jest nedostatak reakcije sportskih Ëelnika na snaæan porast rasizma i ksenofobije meu nogometnim navijaËima. Na primjer, u UNESCO-ovu je biltenu „Courier“ 2000. godine osvanuo Ëlanak u kojem je FIFA optuæena da „eskivira problem“ nakon πto je nogometna federacija osu-dila javne manifestacije rasizma. U Ëlanku je pisalo kako „takve izjave ne prikrivaju Ëinjenicu da se niπta nije poduzelo protiv nogometnih duænosnika poput predsjednika turskoga kluba Trabzonspoora Mehmeta Al Yilmaza, koji je crnoga engleskoga napadaËa Kevina Campbella nazvao „kanibalom“ i „po-

67

tamnjelim“ natjeravπi ga da poËne πtrajkati prije transfera u engleski klub Everton“24. Navedeni izgred nije bio izoliran: 2004. Ron Atkinson, sportski savjetnik britanske televizijske postaje ITV-a i nekadaπnji trener Aston Ville, vjerujuÊi da nije u eteru, aludirao je na francuskoga internacionalca Marcela Desaillya izrekavπi “jebeno lijena, debela crnËuga”25. S ciljem borbe protiv rasizma u nogometu UEFA i FARE (Nogometom protiv rasizma u Europi) na zajedniËkoj su sjednici u Londonu u oæujku 2003. prihvatili povelju protiv ra-sizma u deset toËaka. Taj je Ëin vaæan korak u borbi protiv rasizma, pogotovo s obzirom na Ëinjenicu da je FARE tijekom devedesetih godina zabiljeæio 120 ozbiljnih rasistiËkih ispada. S obzirom na prve vaænije manifestacije rasizma koje datiraju joπ iz kasnih sedamdesetih potrebno je napomenuti da se s donoπenjem povelje ∑ prijeko potrebne za osudu i sprjeËavanje rasizma na utakmicama ∑ priliËno dugo Ëekalo.

Nedavne sukobe u Ruskoj Federaciji izmeu ekstremno desnih moskovskih i sanktpetersburπkih navijaËa potrebno je sagledati iz druπtvene perspektive, a ne ih promatrati kao sportske izraze povijesnoga rivalstva izmeu, s jedne strane, glavnoga grada sovjetskoga carstva te vjekovne prijestolnice careva i kolijevke Oktobarske revolucije s druge.

»injenica je da se u danaπnjem sportu pojavljuju drugi oblici ideologije, Ëi ji korijeni ne leæe samo u ekonomskoj i socijalnoj iskljuËenosti dijela sta nov-niπtva. Prema naËinima njihove manifestacije ti se oblici pokazuju osobi-to opasnima i radikalnima. U njih ukljuËeni pojedinci ne zahtijevaju svoje mje sto u druπtvu niti navjeπÊuju socijalnu depresiju. Njihovo ksenofobiËno ponaπanje ukorijenjeno je u etniËkim, kulturnim i vjerskim sukobima poput onih koji su se dogodili u posljednjem balkanskom ratu. Nasilje te vrste teæe je obuzdati jer proizlazi ne samo iz ranijih poimanja, predrasuda i vrijedno-snih sudova veÊ i iz povijesnih strahota koje se ne mogu lako izbrisati iz individualnoga i kolektivnoga pamÊenja. Umjesto da bude nadomjestkom za rat, sport tako postaje njegov produæetak, arena u kojoj svaka strana tra æi osvetu za uvrede i strahote ili potvrdu pobjede. Pa i nekoliko godina prije pada Berlinskoga zida meuetniËki sukob dao se iπËitati iz nogometnih dogaanja unutar IstoËnoga bloka koja su najavljivala joπ radikalnije ne pri-jateljstvo i sukobe. Do te vrste sukoba doπlo je, recimo, na utakmicama izmeu Spartaka iz Moskve i Dinama iz Tbilisija, na utakmici Dinama iz Za-greba i Crvene zvezde iz Beograda odigranoj 13. svibnja godine 1990., na

24 »lanak se moæe proËitati na mreænpj stranici UNESCO-a http ://www.unesco.org/courier/2000_11/uk/ethique.htm25 Zbog tih rijeËi sportski list L' Equipe Magazine dodijelio mu je crveni karton.


68


kojoj je ozlijeen 61 navijaË, te opetovano na utakmicama izmeu Slovana iz Bratislave i Sparte iz Praga26. TuËnjava izmeu hrvatskih navijaËa i navijaËa Srbije i Crne Gore u finalu Europskoga vaterpolskoga prvenstva odrigranoga 15. lipnja 2003. upozorila je na naËin na koji se taj fenomen πiri. Problemi su se pojavili kad su hrvatski navijaËi poËeli izvikivati uvrede protiv Srba, dajuÊi tako povoda vrsti nasilja koje se rijetko povezuje s bilo kojim drugim sportom osim nogometa. Letjele su boce, vitlalo se æeljeznim πipkama, na-vijaËi su napali svoje protivnike koristeÊi se raznim predmetima, ukljuËujuÊi i baklje. MeuetniËki sukob moæe, dakle, upotrijebiti sport ∑ idealan kon-tekst za razvoj i jaËanje nacionalnoga identiteta ∑ kao sredstvo za potporu ili produæavanje rata (Grubiπa 2003). U sportu se zrcale postojeÊe politiËke napetosti utjelovljene, interpretirane i izraæene kroz πovinistiËku navijaËku kul turu sklonu pretjerivanju, koja podupire ili prati nacionalizam. Primjer biv πe Jugoslavije nije jedinstven. Nogomet je bio sredstvo obrane identite-ta u Francovoj ©panjolskoj u razdoblju izmeu 1936. i 1975., a imao je istu funkciju i u drugim dræavama diljem viπe-manje cijeloga svijeta (»oloviÊ 1998; Colomé 1998; Kapuscinski 1986).

Treba li sport biti iπta bolji od ostatka druπtva?

Bez obzira na to jesu li hinjeni ili vjerodostojni, oblici politiËke afirmacije koje smo opisali ∑ ukljuËujuÊi one koji su tek laæni konstrukti ∑ pooπtravaju kulturno suparniπtvo i potiËu antagonizme. Sportsko se rivalstvo zaoπtrava politiËkim izjavama i zahtjevima, uvodeÊi navijaËe (poput maloljetnih delin-kvenata) u beskrajnu spiralu sukoba i otpora. Ionako veÊ izdvojeni i stig-matizirani zbog svoje mladosti i naglaπenoga zanosa, na navijaËe se gleda kao na joπ veÊu prijetnju zbog ideologije kojom se razmeÊu. UnatoË tomu ekstremisti u sportu nisu nimalo opasniji niti brojniji od ekstemista u osta-tku druπtva. Oni su jednostavno prisutniji. U nekim se sluËajevima medijski prate zbog poËinjenih ispada nasilja. Ali nogometni stadion nikako ne moæe biti sterilno mjesto: broj ljudi koji se na njemu okuplja moæe biti jednak broju stanovnika nekoga grada pa se stoga ondje neizbjeæno moæe naÊi i cijeli spektar politiËkih ideologija. Iako na sport ne gledamo iz radikal-no kritiËke perspektive, moramo priznati da se on ne moæe tumaËiti samo kao sredstvo za promicanje obrazovanja, integracije, socijalizacije i zdravlja. Sport ∑ ili fiziËka i tjelesna aktivnost, ako imamo osjeÊaj da izraz „sport“ ne opisuje antiË ke igre na primjeren naËin ∑ oduvijek je ukljuËivao propagandu i iskljuËenost. GrËke su igre samo jedan primjer tomu u prilog. Bodin i De-

26 O toj temi proËitaj Ëlanak Ignacija Ramoneta (1996)

69

barbieux (2001: 14) iznijeli su tvrdnju da antiËka GrËka nije razvila sport kao miroljubivu aktivnost niti kao opravdanje za uvoenje pravila i sklada u an-tiËke igre i atletska nadmetanja. Zablude onih koji su tvrdili drukËije davno je razotkrio Gernet (1917), a u novije vrijeme, uz ostale, Vernant i Vidal-Naquet (1986). GrËki ideal sporta bio je aristokratski pa je Ëak i u razdobljima de-mokracije promovirao diskriminaciju i ropstvo. Na kraju krajeva, sport je bio rezerviran samo za najviπe druπtvene klase i slobodne ljude i u njemu nije bilo mjesta za niæe slojeve, autsajdere, robove niti æene (ti su principi naπli odjeka u Olimpijskim igrama koje je obnovio Pierre de Coubertin, a poslije i u Hitlerovoj NjemaËkoj). U antiËkim vremenima pojedine su atletske pobjed-nike titulirali s „Gene“27 doprinoseÊi na taj naËin grËkoj ekspanziji.

Pa Ëak ako sport i jest sredstvo ideologije, on je svejedno tek zrcalo naπih druπtava. Elias i Dunning izrazili su miπljenje da je „znanje o sportu zapra-vo znanje o druπtvu“ (1986: 19). Uz to πto sport moæe katkad pomoÊi u stvaranju socijalne kohezije, on takoer ima i razliËite unutarnjopolitiËke i vanjskopolitiËke funkcije (Brohm 1992) u kojima politiËke ideologije mogu pronaÊi svoj oslonac. Bernard Jeu (1993) iπao je toliko daleko da je sport nazvao nemilosrdnom borbom u miroljubivom druπtvu, koja rezultira padom ili usponom odreenih sustava.

Tragedije ∑ joπ jedan oblik nasilja

Tragedije (poæari ili uruπavanja dijelova stadiona) joπ su jedan oblik nasilja koji se vezuje uz vaæne sportske dogaaje. Mogu se dogoditi prije, za vrije-me ili nakon same priredbe, a zbog nepromiπljenosti ili nedostatne analize Ëesto se izjednaËuju s huliganizmom. Tragedije ostavljaju trag na kolektivnoj imaginaciji jer Ëesto imaju kao posljedicu velik broj ozlijeenih ili poginulih. U osnovi su Ëetiri razloga zbog kojih se moæe dogoditi tragedija: zbog orga-nizacijskoga propusta policije ili ljudi zaduæenih za osiguranje stadiona, zle sreÊe, koristoljubivih motiva klupskih πefova ili dotrajalosti objekata.

Organizacijski propust ili slaba reakcija policije i osoblja osiguranja: Sheffield i Heysel

Iako je bilo manjih okrπaja u finalnoj utakmici Kupa prvaka izmeu Liverpoo-la i Juventusa igranoj na stadionu Heysel u svibnju 1985., ti sukobi nisu u tolikoj mjeri bili razlogom smrti 32 posjetitelja i ozljeivanja joπ 600 ljudi,

27 vojni zapovjednik


70


koliko je to bio propust u postupanju s posjetiteljima i navijaËima dvaju klu-bova. Nema mjesta drukËijoj interpretaciji odluke kojom se dopustilo supar-niËkim navijaËkim skupinama da zauzmu istu tribinu dva sata prije poËetka utakmice. Dijelila ih je samo ograda, a pred njima je bilo puno vremena do poËetnoga udarca. Ishod je bio izvjestan: u poviπenoj atmosferi sportskoga rivalstva, Ëekanje, dosada i fiziËka blizina dviju navijaËkih skupina nemino-vno su prouzoËili provokativno ponaπanje, uvrede i zastraπivanje. U toj je fazi bila uËinjena prva organizacijska pogreπka ∑ navijaËke skupine nisu bi le meusobno dovoljno dobro razdvojene. U kontekstu nadzora mnoπtva u ur-banom podruËju posve je razumljivo da su navijaËi vrlo rano puπteni na sta-dion: bilo je bolje dræati ih zajedno i usmjeravati ih na stadion nego ris kirati izbijanje sukoba na ulicama Bruxellesa. No, na prvu pogreπku nadovezala se druga: kad su talijanski navijaËi u zadnjim redovima poËeli paniËariti i spuπtati se niz tribinu, pribijali su velik broj svojih drugova ∑ koji nisu shva tili πto se dogaa iza njih ∑ uz ogradu u podnoæju. Osoblju osiguranja trebalo je nekoliko dugih minuta da otvori prolaze u ogradi na dnu tribine. Da je odluka bræe donesena, kao brz odgovor na ono πto se dogaalo i na opasnost, na-vijaËi ne bi bili zgnjeËeni do smrti. Policija i redari vjerojatno su oklijevali bojeÊi se upada na teren i sukoba navijaËkih skupina. PopriliËno je jasno da se tragedija na Heyselu dogodila jer je stadionsko osiguranje bilo manjkavo.

Godine 1989. stadion Hillsborough u Sheffieldu (Engleska) bio je popriπte drukËije vrste tragedije, koja je takoer dovela u pitanje organizacijske po-stupke. Na Hillsboroughu se trebala odigrati polufinalna utakmica FA kupa izmeu Nottingham Foresta i Liverpoola. Nekoliko stotina navijaËa Liverpoo-la bez karte je pokuπalo uÊi na stadion, πto je bila dobro poznata praksa. Guæva na ulazima na stadion prije samoga poËetka utakmice uvijek pred-stavlja najteæu situaciju u nadzoru posjetitelja. Policija je bila odluËna ne do pustiti neovlaπten ulazak. I opet su navijaËi koji su bili straga poËeli gaziti one ispred sebe. Ukupan broj poginulih i ozlijeenih bio je veÊi od onoga na Heyselu: 95 mrtvih i 200 ozlijeenih, πto pokazuje da ljudi odgovorni za osiguranje nisu shvatili vaænost brze reakcije u kontroli mnoπtva. Ta tragedija takoer pokazuje koliko je teπko pri nadziranju velikoga broja navijaËa uspo-staviti ravnoteæu izmeu strogoga oËuvanja javnoga reda i mira i pristupa zasnovanoga na Ëinjenju onoga πto je najbolje za javni interes. Tragedije na Sheffieldu i Heyselu nisu izolirani sluËajevi: sliËne su se nesreÊe dogaale diljem svijeta i u razliËitim povijesnim razdobljima. Thullier (1996) nas pod-sjeÊa na poginule u rimskom Koloseumu prije 2000 godina, kad je nekont-rolirano kretanje mnoπtva takoer bilo uzrokom smrti posjetitelja. U Caliju (Kolumbija) godine 1982. gomila je pregazila 22 ljudi, a i nedavno, 2001.

71

godine, troje je ljudi poginulo u sliËnim okolnostima u Elis Parku u Johan-nesburgu. »ini se da ne uËimo na povijesnim pogreπkama. Meutim, mora se istodobno priznati da su s obzirom na godiπnji broj sportskih priredbi odræanih diljem svijeta i golem broj ljudi koji ih posjeÊuje, straπni dogaaji poput upravo opisanih ipak rijetki.

Zla sreÊa

Razumije se samo po sebi da se sportski navijaËi ponaπaju strastveno. Iako ih strast katkad Ëini nerazumnima i navodi na pokudne postupke, u njezinu primarnom fokusu svejedno ostaje sam sport i slavlje koje je s njim pove-zano. S tim u vezi, nogometne utakmice nisu nalik ni na jedan drugi sport-ski dogaaj. Svojim fanatiËnim navijanjem, pjesmama, uzvicima potpore i galamom navijaËi pretvaraju utakmicu u vrlo slikovit spektakl. Baklje koje osvjetljuju tribine, doprinose emocionalnom intenzitetu susreta. No pretva-ranje tribina u pozornicu spektakla prouzroËilo je mnoge nesreÊe. Na primjer, godine 1991. u Francuskoj je skupina navijaËa Toulousea poznatih kao Pur-ples (LjubiËasti) putovala autobusom na gostujuÊu utakmicu sa Saint-Etien-neom. Usput su stali kupiti sastojke za izradu baklji: πeÊer, kalijev klorat itd. U autobusu su poËeli pripravljati smjesu. U jednom trenutku netko je nehotice ispustio opuπak u nju i u autobusu je izbio poæar u kojem je po-ginuo jedan navijaË, a mnogi su bili ozbiljno ozlijeeni. Bio je to sluËaj zle sreÊe koji je ono πto je trebalo postati slavljeniËka prigoda pretvorio u tra-gediju koja je upozorila na dva sigurnosna problema. Prvi se tiËe negativne reputacije odreenih navijaËkih skupina. U sluËaju navijaËa Toulousea vozaË autobusa poduzeo je neπto πto je smatrao mjerom opreza uklonivπi ËekiÊe za razbijanje prozora vozila u sluËaju opasnosti. Da to nije uËinio, moæda bi se svi uspjeli spasiti. Drugi se problem tiËe dimnih bombi i baklja koje se unose na nogometne utakmice. Ta su sredstva danas zabranjena na europ-skim stadionima, no navijaËi ih svejedno i dalje unose, iskoriπtavajuÊi Ëesto popustljiv stav ljudi iz osiguranja. Na primjer, nakon πto su navijaËi ispitani zbog izgreda na utakmici PSG ∑ Metz, odigranoj 30. oæujka 1996., ispriËali su policiji sve o preπutnom pristanku πefa osiguranja, a on je bio optuæen za „sudjelovanje u dopuπtanju da se dimne bombe unose na stadion“. Sud ga je poslije oslobodio optuæbe.

Koristoljubivi motivi klupskih πefova

Jedan od Ëimbenika zbog kojih su se dogodile mnoge tragedije jest i koristo-ljubivost klupskih πefova ∑ u razliËitim sportovima i na razliËitim razinama


72


na tjecanja ∑ koji su katkad bili spremni prodati prevelik broj ulaznica u sum-njivim okolnostima, u viπe nego oËitom pokuπaju da poveÊaju zaradu od nji hove prodaje, pa Ëak i da kreiraju „crne fondove“.

Vjerojatno je „najbolji“ primjer tragedija koja se dogodila 5. svibnja 1992. na stadionu Furiani u Bastiji (Korzika). Samo deset minuta prije poËetka fi-nalnoga susreta kupa izmeu Bastije i Olimpiquea iz Marseillesa provizorna se tribina poËela uruπavati. Ishod je bio tragiËan: osamnaest mrtvih i 2332 ozlijeenih. Istraæna komisija, koju je osnovao tadaπnji premijer Pierre Béré-govoy, otkrila je da je prodano viπe ulaznica nego πto je bilo raspoloæivih mjesta te da su tribine bile na brzinu konstruirane u tom trenutku raspo-loæivim sredstvima i materijalom, bez ikakvih graevinskih planova ili pra-vih izraËuna. Da je Bastia pristala na odigravanje utakmice na neutralnom terenu, koji bi mogao primiti dolazak oËekivano velikoga broja navijaËa na vodeÊi derbi juæne Francuske, tragedija bi se vjerojatno izbjegla. Jedna od posljedica te nesreÊe bilo je uvoenje stroæih standarda sigurnosti na francu-ske stadione i zabrana podizanja provizornih tribina (Pujol, Freydière, Bayeux 2004). Ali to nije bio izoliran sluËaj, koji bi se mogao pripisati samo i jedino Ëinjenici da je moderan sport postao profitabilan posao. Na primjer:

„Godine 27. pr. K. organizator priredaba sagradio je amfiteatar ne posveÊujuÊi do -voljnu paænju temeljima graevine. Pedeset tisuÊa ljudi bilo je osakaÊeno ili za -trpano. Godine 52. p. K. dogodila se nesreÊa tijekom laæne pomorske bitke, za πto su se meusobno optuæivali Narcissus, zaduæen za pripreme, i Agrippina“ (Jeu 1987: 110).

Navest Êemo joπ nekoliko sliËnih sluËajeva ∑ u Glasgowu (©kotska) 1902. godine, kad se uruπila tribina, ili u Boltonu (Engleska) 1946. i Tolimi (Peru) 1981. godine, gdje su se uruπili zidovi.

Dotrajala infrastruktura

Dotrajala infrastruktura Ëesto je uzrok tragedija. U mnogo sluËajeva to je uje dno bio jedini faktor nesreÊa, no Ëesto ga prati i loπa organizacija i ko-ristoljubivo ponaπanje klupskih πefova. To zorno ilustrira tragedija koja se dogodila u Bradfordu (Engleska) godine 1985. Za vrijeme utakmice na tribini je izbio poæar. Poginulo je 53 ljudi, 200 ih je bilo ozlijeeno, a 18 se smatralo nestalima. Dotrajale drvene tribine oËito su bile poËetni uzrok. U to vrijeme drvene tribine, koje su u meuvremenu zamijenjene suvremenijim, a danas su i zabranjene, nisu bile rijetkost u Velikoj Britaniji. Meutim, ono πto je poveÊalo ukupan broj poginulih i ozlijeenih bila je Ëinjenica da su svi izlazi u nuædi bili zakljuËani tijekom utakmice kako bi se sprijeËili navijaËi da tim

73

putom uu na stadion. Posjetitelji koji su pokuπali pobjeÊi od plamena, po-letjeli su prema njima vjerujuÊi da su otvoreni, ali su se naπli u zamci. Mnoge bi nesreÊe bile izbjegnute da su dosljedno poπtovani standardi iz Europske konvencije o nasilju i nedoliËnu ponaπanju gledatelja na sportskim priredba-ma, posebice na nogometnim utakmicama (ETS br. 120, 1985.) i preporuke koje su iz nje proizaπle. PreËesto se u sluËaju tragedije klupski duænosni-ci moraju nositi s posljedicama neodgovarajuÊih organizacijskih priprema (pro vedenih na brzinu), nepoπtenih poslova ili jednostavno s problemom pred vianja kako Êe reagirati inherentno impulzivno, pokretno i razdraæljivo mnoπtvo i vlastitih sposobnosti izlaæenja na kraj s takvom reakcijom (Le Bon 1985). Taj je problem dodatno oteæan strastvenim kontekstom sportske priredbe i njezinim odræavanjem na gradskom stadionu.


75

Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko

Danas nimalo nema mjesta sumnji u prisan odnos izmeu sporta i politi ke, to viπe πto je takav odnos postojao tijekom cijele povijesti modernoga sporta, samo pod raznim krinkama. Joπ je 1912. Georges Rozet, analizirajuÊi francu-ske neuspjehe na Olimpijskim igrama, napisao sljedeÊe: „Sportska vri jednost nacije, uz druge forme uspjeha, prinosni je i nipoπto zanemariv faktor onoga πto se s pravom moæe nazvati druπtvenom vrijednosti“ (Thibault 1991: 149).

U godinama nakon Prvoga svjetskoga rata vaæniji meunarodni sportski do-gaaji bili su prigode za simboliËno suËeljavanje nacija i carstava (Arnaud 1999). U meuratnom razdoblju sport je dobivao na vaænosti i privlaËio me-u narodnu publiku, istodobno doprinoseÊi usponu totalitarnih reæima Ëije je ideologije odraæavao ili pomagao njihovu razvoju.

Paralelno s tim procesom sport je postao dræavnim poslom, politiËkom vri-jed noπÊu dostatne vaænosti da bude uporiπtem u pokuπajima utjecanja na sudbinu nacija. S tim u vezi praksa bojkota ∑ primijenjena na Olimpijskim igrama u Montrealu, Moskvi i Los Angelesu ∑ bila je izrazito simboliËna za politiËko meudjelovanje.

Istodobno, pojedini su πampioni nosili baklju nacionalnoga, kulturnoga, vjer-skoga ili politiËkoga identiteta mnogo dalje od ostvarenja cilja sportske po-bjede. Sport je takoer postao i sredstvo promocije zahtjeva kulturnih ma njina i potlaËenih ili disidentskih skupina. Najbolji je primjer za to trenutak na Olim pijskim igrama 1968. godine kad su Tommie Smith i John Carlos podignuli svoje πake u rukavicama u znak potpore pokretu Crnih pantera i njihove borbe protiv diskriminacije koju je u to vrijeme trpjela crna manjina u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Povremeno je sport bio i teπka kuπnja za terorizam.

Od 80-ih se sportsko gospodarstvo otvorilo slobodnom træiπtu, sportske insti tucije koje su dominirale meunarodnim natjecanjima (na primjer MOK i FIFA) postavile su se kao alternativni centri moÊi sposobni izvrπiti odreeni utjecaj na politiËko odluËivanje i politiËkim sredstvima promovirati „sportski establiπment“ koji ∑ poput organizacija kao πto su UN, Unesco, WTO ili MMF

76


na svojim poljima ∑ ima snagu prouzroËiti barem djelomiËne promjene u sudbini naroda i meunarodnoj status quo situaciji.

Zapravo, utjecaj sporta na politiku danas je vjerojatno veÊi nego πto je ikada bio, πto s jedne strane odraæava njegovu ekonomsku moÊ, a s druge sve veÊu univerzalnost. Imidæ sporta ∑ politiËki imidæ koji prenose meunarodne medijske mreæe ∑ u danaπnje je vrijeme dio razvoja sportskih kultura, a za jedniËki uæitak tih kultura (namjerno organiziran ili ne) postaje globalna realnost.

Ta dimenzija sporta najviπe dolazi do izraæaja u opÊem oduπevljenju aktiv-nostima poput nogometa koje su se proπirile cijelim svijetom, pri Ëemu se nogomet Ëak oznaËava „najuniverzalnijim fenomenom, univerzalnijim od de-mokracije ili træiπnoga gospodarstva, za koje se kaæe da nemaju granica, ali se svejedno ne mogu natjecati sa πirenjem nogometa“ (Boniface 1998: 10).

Kao πto su Arnaud i Broyer istaknuli godine 1985., sport je funkcionirao po-put kolonijalne sile izabiruÊi i istrjebljujuÊi tradicionalne lokalne i regionalne oblike tjelesne vjeæbe diljem svijeta (Arnaud i Broyer 1985), premda ne bez pruæenoga otpora, a πto je opisano u mnogim studijama o naËinu na koji su se tradicionalni lokalni obiËaji branili (Epron i Robène 2004). Vezano uz politiËke i kulturne oblike nasilja, prvo πto ovdje treba uËiniti jest osuditi univerzalni proces vesternizacije pomoÊu hegemonije sportske kulture. To je proces sliËan onomu koji je u 50-ima opisao Lévi-Strauss, a pomoÊu kojega su arogantne zapadne civilizacije izopaËile kulture i ekosustave tradicional-nih svjetova (Lévi-Strauss 2001). Raπiren fenomen sportske akulturacije bio je povremeno uporabljivan i na Zapadu i u imperijalnim kolonijama kao po-li tiËko sredstvo za usklaivanje nacionalnih i kolonijalnih kultura tijekom razdoblja formiranja europskih nacionalnih dræava. Nije, na primjer, tek puka koincidencija da u Indiji i Pakistanu, nekadaπnjim britanskim kolonijama, engleski kriket (umjesto tradicionalnih indijskih igrara) danas uæiva takav po litiËki i kulturni prestiæ da su dolazak indijske kriketske momËadi u Lahore 10. oæujka 2004. „... ljudi na ulici smatrali prvim znakom zatopljenja odnosa izmeu Indije i Pakistana...“ (Le Monde, 12. oæujka 2004, str. 3).

Istina je da πirenje sporta zemaljskom kuglom i popularnost pojedinih aktivno-sti mnogo duguju uvaæavanju sporta kao takva, s njegovom sposobnoπÊu da motivira ljude i visokim stupnjem privræenosti na koju moæe potaknuti te kon-ceptom pobjede koja je cilj, iako nikad posve objaπnjiva ∑ drugim rijeËima, svim sastojcima drame koji su priroeni nepredvidivosti sportskih susreta te odræa-vaju nesigurnost ljudske sudbine u suvremenom svijetu (Brom berger 1996).

77

UnatoË tomu, nemoguÊe je raπËlaniti mjesto sporta u suvremenom druπtvu i popularnost koju uæiva a da se u obzir ne uzmu konteksti koji povremeno pomaæu preformulirati njegove horizonte. Ekonomske su sile vaæan dio toga procesa, a i politika (koja se, naravno, ne moæe posve odvojiti od ekomskih razmatranja) igra vaænu ulogu u oblikovanju ljudske svijesti o sportu, mobi-lizirajuÊi njegove potencijale i ËineÊi ga uspjeπnim.

Iako bi sport morao biti sposoban otresti se dugotrajnije dominacije politiË-kih ili vjerskih ideologija, on nije imun na razliËite oblike manipulacije ili na to da ga se rabi kao orue, zbog Ëega sportski svijet s vremena na vrijeme biva podijeljen na iznimno osjetljive sfere utjecaja. Kao reprezentativni pro-pagandni objekt, politiËki odraz razliËitih vrsta dominacije, arena u kojoj se grupni identiteti nijeËu, brane, razmjenjuju i potvruju, sredstvo osvete, oru-e afirmacije i prozor u nacionalnu svijest kao i πovinizam, sport zasigurno nudi jedinstvene moguÊnosti za aktivnosti koje ukljuËuju i razliËite oblike, u osnovi, politiËkoga nasilja i protunasilja.

Kako se sport rabi kao politiËko orue, i o politiËkim funkcijama nasilja u sportu

Sport kao pozornica za politiËko nasilje i protunasilje

S obzirom na to da se sport moæe rabiti kao orue ∑ sredstvo razbuktavanja politiËkih strasti i kulisa za izraæavanje politiËke ideologije ∑ neizbjeæno se javlja i problem nasilja povezanoga s tim procesom. VanjskopolitiËke i unu-tarnjopolitiËke funkcije sporta (pri Ëemu provospomenute pomaæu oblikovati odnose izmeu naroda, a drugospomenute ojaËavaju strukture i centre moÊi pojedinih reæima) igraju vaænu ulogu u generiranju razliËitih oblika politiËko-ga nasilja (Brohm 1992).

Primjera radi, napori grËkih vlasti 1859. i joπ jednom 1870. da se ponovno odræe Olimpijske igre (meu prvim takvim pokuπajima u Europi) bili su odraz politiËkih promiπljanja, toËnije, æelje za insceniranjem dogaaja na kojem bi, pomoÊu ideoloπke propagande i kroz sportsko slavlje, jaËao grËki osjeÊaj iden titeta, a πto bi ujedno i oznaËilo kraj turske okupacije (Arnaud 1993). StoljeÊe i pol poslije, kad su Sjedinjene AmeriËke Dræave i Coca Cola ugrabile privilegiju organizacije stote obljetnice Igara (1896. ∑ 1996.) ∑ uskrativπi GrËkoj, Ëiju je kandidaturu podræalo VijeÊe Europe (Druon 1999), povijesno gledano, europsku sportsku proslavu ∑ bio je to ne samo pokazatelj silnih gospodarskih implikacija dogaaja veÊ i rezultat politiËke odluke. Tom se


78


odlukom htjela potvrditi hegemonija Amerike, sigurne u vlastite prerogative koje rijetko ima potrebu revidirati, istodobno nalazeÊi opravdanje za suprot-stavljanje teænjama novonastale europske protusile.

U borbi za nagradu, domaÊinstvo Olimpijskih igara ili bilo kojeg vaænijega sport-skoga natjecanja politiËka Ëlanstva bila su i ostala iznimno vaæna. Sa vrπen su primjer za tu tezu politiËki potresi u Europi izmeu dvaju ratova, u kojima su sport i velike sportske priredbe bile orue u rukama raznih po li tiËkih struja.

U faπistiËkoj Italiji i u Francovoj ©panjolskoj totalitarni reæimi koristili su se pobjedama reprezentacija u propagandne svrhe (Bromberger 1996: 37).

Hitlerova NjemaËka gradila je ugled na veliËajnosti i znaËenju Olimpijade u Berlinu (1936. godine) koristeÊi se njime kao propagandnim sredstvom na-cistiËke ideologije (Augustin 1999). Prigovori toj politiËkoj ljagi baËenoj na olimpijski ideal razvili su se u otvoreno protivljenje s idejom organiziranja pro tuolimpijade u Barceloni, no izbijanje ©panjolskoga graanskoga rata spri-jeËilo je njezino odræavanje (Arnaud 1999).

Jednako nasilno SSSR je pokuπao nametnuti dræavnu sportsku politiku s ci-ljem promicanja politiËkoga reæima vlastite totalitarne ideologije. Sovjetski je Savez æelio uËvrstiti svoje carstvo i istrijebiti sve zahtjeve za odcjepljenjem republika prisiljavajuÊi ih da se prilagode socijalistiËkom sportskom kalupu (Brohm 1992).

Navedimo ovdje primjer Emila Zatopeka, „Ëeπke lokomotive“, koji je pedese-tih godina proπloga stoljeÊa predstavljao utjelovljenje „novoga socijalistiËko-ga Ëovjeka“. RuπeÊi rekorde u svim trkaÊim disiplinama od 5000 metara pa do maratona, on je visoko podizao zastavu dominatnoga, beskrupuloznoga reæima. I ne samo to ∑ naime, s pojavom britanskih studenata-atletiËara po-put Rogera Bannistera na Zapadu, »eh je postao pobornikom politiËkoga sus tava ustoliËivπi ideju socijalistiËkoga miπiÊa s duπom. ZahvaljujuÊi tomu iznimnom atletiËaru iz satelitske dræave, SSSR-u je bio omoguÊen uspjeπan ulazak na olimpijsku scenu 1952. godine.

Naposljetku je ipak blistava priËa o ljudskoj lokomotivi naprasno zavrπila politiËkim nasiljem jer je otprilike petnaest godina poslije Emil Zatopek bio javno poniæen, skinut s poloæaja i odbaËen, a oduzete su mu i sve sluæbene funkcije zbog njegove gorljive podrπke Praπkom proljeÊu (Rosé 1997).

Bilo je i krvavijih oËitovanja politike kao vanjske sile koja se izraæava kroz sport s obzirom na to da su meunarodna natjecanja znala biti taocima izvan-

79

sportskih interesa. Tragedija je zadesila Olimpijske igre u Münchenu 1972. godine u obliku terorizma, Ëime se krvoloËan sukob iz politiËke arene prese-lio u svijet sporta: devet izraelskih sportaπa ubila je osmeroËlana palestinska skupina profesionalnih ubojica.

Nasilje se na drugi naËin manifestiralo nekoliko godina poslije, kada su, na kon serije bojkota28, Olimpijske igre ponovno bile politiËki obiljeæene do-ga ajima od meunarodnoga znaËaja: nekoliko dræava29, ukljuËujuÊi i SAD, odbilo je sudjelovati na Olimpijadi 1980. u Moskvi, na πto je SSSR uzvratio istom mjerom na Olimpijadi 1984. u Los Angelesu.

Iz ovoga gotovo karikaturalnoga opisa politiËkoga, a pogotovo hladnorato-vskoga neprijateljstva koje je saËuvalo svoj kontinuitet u sportu i pojaËalo se pod golemim bremenom simbolizma koji sport ima, moæemo barem jasno iπËitati u kojoj se mjeri politika prelijeva u sport, a zauzvrat iz simboliËnoga suparniπtva na sportskom terenu crpi sredstva za vlastitu obnovu, istodobno stvarajuÊi nove oblike nasilja.

PromatrajuÊi na koji su naËin ekonomske sile u posljednjih dvadeset i pet godina zavladale popularnim sportom u Europi te kako one njime danas do-miniraju, lako je previdjeti Ëinjenicu da njega, kao aspekt ljudske kulture, ne tvori samo jednostavno regulirano fiziËko nadmetanje koje podlijeæe zakoni-ma træiπta. On je zapravo sredstvo πirenja razliËitih oblika nasilja povezanih s politiËkim, nacionalistiËkim, kulturnim, etniËkim i rasnim napetostima: oni se proæimaju sa sportom i nalaze naËina da se kroz njega izraze, katkad sa zastraπujuÊim posljedicama.

Osobito je indikativno promotriti na koji su se naËin razliËite forme naciona-lizma izraæavale kroz sport. Izravna posljedica implozije istoËnoeuropskih viπe-nacionalnih carstava u neovisne dræave nakon pada Berlinskoga zida bi lo je poveÊanje broja reprezentacija u Europi. Novonastale europske dræave brzo su posegnule za sportom ne bi li kroz njega afirmirale svoj novi politiËki status. Sovjetske, jugoslavenske i ËehoslovaËke reprezentacije prestajale su postojati i, nagore ili nabolje, zamijenilo ih je petnaest, pet odnosno dvije odvojene na-cionalne reprezentacije ∑ nagore jer je sport (i to ne samo nogomet), ionako bremenit simbolima i identitetima, uskoro postao kulisa za æestoke sukobe, pri Ëemu je vaterpolsko rivalstvo zemalja bivπe Jugoslavije tek jedan od primjera.

28 Na primjer, veÊina je afriËkih zemalja bojkotirala Olimpijadu 1976. u Montrealu zbog protesta protiv odluke kojom se nije sankcionirao Novi Zeland zbog ugoπÊavanja ragbijske momËadi South African Springboksa nedugo nakon masakra u Sowetu.29 SAD, Kanada, Japan, Savezna Republika NjemaËka i Kina


80


Problemi su u bivπoj Jugoslaviji kompleksni jer se tiËu afirmacije politiËkih i kulturnih identiteta. Usto, na njih utjeËe i mrænja koju su nedavni i dobro upamÊeni ratovi i masakri „ubrizgali“ u geopolitiËku regiju ∑ s moguÊnoπÊu ulaska u Europsku uniju kao dodatnim pozadinskim faktorom. Intenzivno ri valstvo vidljivo na sportskim dogaajima i izrazito osjetljiva priroda nekih od tih dogaaja pokazuju da ljudsko ulaganje u sport ima, uz ekonomske aspekate, i vrlo realnu politiËku dimenziju.

U ovom je kontekstu dogaaj iz 2003. godine, kad su se na vaterpolskoj utakmici izmeu Hrvatske i Srbije i Crne Gore u Kranju ne samo navijaËi veÊ i politiËari i novinari ponaπali na naËin koji je bio, najblaæe reËeno, uznemi-rujuÊi. S jedne strane, dok su izvikivali rasistiËke uvrede i prijetnje smrÊu, jezik i govor tijela hrvatskih navijaËa bio je neuobiËajeno nasilan. S druge strane, srpskom ministru vanjskih poslova Goranu SvilanoviÊu na um je pala „pametna“ ideja da skoËi u vodu i na taj naËin proslavi pobjedu svoje re-prezentacije. Time ne samo da nije pomogao da se stvari smire, nego je do datno zakomplicirao opÊu pomutnju (Grubiπa 2003). ©to je joπ ozbiljnije, hrvatski je ministar vanjskih poslova nakon izgreda otkazao posjet Crnoj Gori. Bila je to politiËka odluka donesena nakon „protunapada“ iz Beograda i vandalizma usmjerenoga protiv hrvatskoga veleposlanstva u tom gradu kao reakcije na ponaπanje hrvatskih navijaËa. U meuvremenu su od hrvat-skoga novinara koji je u eteru osudio izgrede navijaËa svoje reprezentacije i koji su ga zatim napali u komentatorskoj kabini jer nisu mogli pretrpjeti kritiku, njegovi πefovi zahtijevali da o tom dogaaju niπta ne govori. Kao πto Damir Grubiπa konstatira, takvo je opÊe stajaliπte ukaljalo sliku zemlje koja Ëeka u redu za ulazak u Europsku uniju. Hrvatski je novinar takoer istaknuo da velik dio krivnje za navijaËko ponaπanje leæi na politiËarima koji nisu bili sposobni ili nisu htjeli ukloniti nejednakosti i nasilje vrlo raπireno u hrvatskom civilnom druπtvu. Srpski komentatori nisu bili niπta manje kritiËni prema politiËkim vlastima u objema zemljama. U uvodniku srpskih novina „Politika“ izneseno je sljedeÊe:

„Svatko se ima pravo zapitati moæe li se sportski susret izmeu naπe dvije zemlje uopÊe dogoditi u normalnim uvjetima… Nakon vandalizma hrvatskih navijaËa u Slo-veniji i srpskoga pariranja moramo se zamisliti nad naraπtajem mladih ljudi koji je odrastao u reæimima Franje Tumana i Slobodana MiloπeviÊa.“ (Grubiπa 2003.)

Taj sluËaj jasno ilustrira da, baπ kao πto se politiËko nasilje prelijeva u sport, sportsko nasilje kontaminira politiËku klimu u situaciji gdje oni koji su (na ovaj ili onaj naËin) ukljuËeni, sportu pridaju sve veÊu vaænost, a pobjeda ili poraz bivaju nabijeni silnim simbolizmom i izrazito optereÊeni gorkim na sli-jeem sukoba iz proπlosti.

81

I dok je takvo nasilje djelo politiËkih identiteta s kojima su se brutalno „po-igrali“ kaotiËni geopolitiËki kontekst, ratni potresi i razliËite vrste ugnjeta-vanja, povijest takoer pokazuje da sport moæe pomoÊi u oblikovanju istine, pa Ëak i na nasilan naËin, suprotstavljanjem dvaju aspekata istoga fenome-na: podËinjavanja dominantnom reæimu i odupiranja autoritetu. Primjer za to jest povijest sjajne maarske nogometne reprezentacije iz 1950-ih, momËadi na Ëelu s Puskasem, Cziborom, Hidegkutijem i Boscikom. Ona je s vremenom postala simbolom ljudi koji su odbili biti na liniji te su osporavali sovjetsku politiËku dominaciju. Maarska reprezentacija, koju je reæim dugi niz godina smatrao politiËkim propagandnim oruem, a cijeli joj se svijet divio zbog kvalitete njezine igre, pokazala je da se moæe izdiÊi iz-nad nepostojanosti politiËke povijesti, od krvavih Rakosijevih godina pa do budimpeπtanskoga ustanka, utjelovivπi maarski identitet koji je odbio sve-sti se u granice narodne demokracije. Drugi je primjer stvaranje slavne no-gometne momËadi FLN-a (Front de libération nationale, nap. prev.) u vrijeme alæirske borbe za neovisnost. Dopustivπi da se nacionalizam izrazi kroz sport, nogomet je odjednom postao orue politiËkoga protunasilja, suprostavljajuÊi se kolonizaciji, ratu i popratnim stradanjima, te potvrda nacionalnoga iden-titeta koji je bio podjednako politiËki i sportski. OmoguÊio je da dou do izraæaja teænje bivπe francuske kolonije za slobodom i neovisnoπÊu. Mora se kazati da je naËin na koji se francusko-alæirski odnosi reflektiraju u sportu i kroz sport redovito nejasan, vjerojatno zato πto ∑ ako se Ëita iz meu redova igre ∑ svaki natjecateljski susret dramatizira i naglaπava poli-tiËki sukob, s protagonistima koji simboliËki rekonstruiraju rat za neovis-nost. Bolna povijest tih dviju zemalja gotovo je sigurno ostavila odjeka koji se, pojaËan reperkusijama trenutaËnih socijalnih problema i patnjom koju ti problemi stvaraju te stvarnoπÊu imigracije i integracije, povremeno izrazi u sportu, Ëesto s podijeljenim uËinkom. Upravo je alæirski nacionalni nogomet ∑ barem za vrijeme prijateljske utakmice s Francuskom 6. listopada 2001. ∑ postao nositeljem nemira u trenucima kad je dio publike izviædao francusku himnu gestom u kojoj su jedni vidjeli izraz socijalnih i politiËkih problema, a drugi nepoπtovanje i oblik nasilja. Izgred je uËinkovito oznaËio kraj sna o politiËkoj i druπtvenoj integraciji kroz sport, sna koji se potiho poËeo ostvarivati s pobjedom francuske „black-blanc-beur“ (crne, bijele i sjevernoafriËke) reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Taj tuæni incident imao je svoj nastavak nekoliko mjeseci poslije na finalnoj utakmici francuskoga kupa izmeu Lorienta i Bastije na kojoj je velik dio


82


na vijaËa Bastije izviædao marseljezu (Sud-Ouest, 12. svibnja 2002.). PolitiËki su kob izmeu dræave i jedne od njezinih regija ∑ koju su za tu priliku na stadionu predstavljali korzikanski navijaËi ∑ na taj se naËin prelio u sport pa su se viπi nogometni duænosnici osjetili duænima iskupiti se za tako otvoreno iskoriπtavanje nogometne utakmice u politiËke svrhe.

S druge strane, oni koji se bave sportom, povremeno se njime koriste kao platformom za iskazivanje vlastitih stajaliπta o nacionalnim politiËkim pi-tanjima. Tako su se, na primjer, francuski sportaπi mobilizirali protiv Jean-Marie Le Pena u travnju 2002. (Le Monde, 3. svibnja 2002., str. 28). Na isti naËin sport zagovara i poruku tolerancije ∑ navedimo primjer Liliana Thura-ma koji je u Italiji digao glas protiv rasizma na nogometnim utakmicama. On moæe takoer posluæiti i za stvaranje osjeÊaja griænje savjesti u bivπih europskih kolonijalnih sila i raπËiÊavanje odreenih politiËkih istina, kao u sluËaju nogometaπa Christiana Karembeua, rodom iz Nove Kaledonije, koji je odbio pjevati marseljezu u znak poπtovanja prema svom djedu, jednom od domorodaca„izloæenih“ na Francuskoj kolonijalnoj izloæbi 1931. godine (Bancel i Blanchard 2003).

Sport kao sredstvo osvete ili kaænjavanja

Tijekom dvadesetoga stoljeÊa sport je Ëesto bio sredstvo politiËke osvete ili represalija, ne uvijek na najbolji i najuravnoteæeniji naËin te s promjenjivim stupnjevima iskrenosti.

U vrijeme sukoba sa Saveznom Republikom Jugoslavijom ministri vanjskih poslova zemalja Ëlanica Europske unije pozvali su europske sportske saveze da, kao oblik sankcija, iskljuËe jugoslavenske sportaπe iz natjecanja. Taj je potez imao snaæno simboliËko znaËenje jer se SR Jugoslavija isticala u nizu sportova, ukljuËujuÊi koπarku i nogomet. Sportski savezi te pojedini nacio-nalni olimpijski odbori oklijevali su postupiti po preporuci VijeÊa Europske unije. Poslije su (u listopadu 1999.) sportski Ëelnici zemalja Ëlanica EU-a is-kritizirali takav iskaz neovisnosti sportskih tijela.

SliËnog je karaktera bila i odluka bivπega JuænoafriËkoga nacionalnoga sport-skoga vijeÊa iz svibnja 1998. da reagira na prijetnju izolacijom juænoafriË ko ga ragbija zbog ogluπivanja Louisa Luyta, predsjednika nacionalnoga Rag bijaπ-ko ga saveza, o princip izbjegavanja rasne diskriminacije koji je na snazi od pada aparthejda. Europa je zamoljena da pruæi potporu zahtjevu Nacionalnoga sportskoga vijeÊa kojim se traæilo od reprezentacija Irske i Walesa otkazivanje planirane turneje po Juænoj Africi (Le Monde, 9. ∑ 10. svibnja 1998.).

83

Kad se upotrebljava u interesu tolerancije i uz opÊu suglasnost meunarod ne zajednice, prijetnja iskljuËenjem moæe biti opravdana i, slijedom toga, moæe oprav dati utjecanje pritisku kroz sport. No, s obzirom na to da se Ëesto ne uspijeva postiÊi meunarodni konsenzus, takva situacija moæe dovesti do inter-pretiranja sportskih aktivnosti i kontakata koje je u oπtroj suprotnosti s temelj-nim sportskim principima. To se dogaalo u sluËajevima kada su dræa ve same djelovale tako da su uniπtile, politiËki gledano, utopijski san o apolitiËnom spor tu (Thibault 1991). Jednostrano se koristeÊi sportom kao politiËkim oruem i sredstvom ucjene u iskljuËivo nacionalne svrhe, te su zemlje mnogo uËinile da ga pretvore u neπto πto on nikad nije trebao postati. Joπ je 1980. VijeÊe Europe osjetilo potrebu da osudi tu vrstu nacionalnoga „pozerstva“ opreËnoga temelj-nim principima sportskoga nadmetanja. Zemlje Ëlanice donijele su rezoluciju:

„Sa æaljenjem primjeÊujemo da se Olimpijske igre sve viπe udaljuju od antiËkih ide ala koji su se pokuπali oæiviti potkraj proπloga stoljeÊa [i] osuujemo Ëinjenicu da su one postale politiËko i gospodarsko nadmetanje izmeu vodeÊih zemalja te velikih gradova [i] da, umjesto da doprinose miru, Igre postaju izvor razmirica u meunarodnim odnosima…“ (Rezolucija 738 (1980) Parlamentarne skupπtine VijeÊa Europe o Olimpijskim igrama i izgledima za njihovu buduÊnost)

Iako se Rezolucija nije eksplicitno odnosila ni na jedno konkretno dræavno stajaliπte, a i bojkot na Olimpijskim igrama tek je blago naznaËen, tekst je jasno oznaËio granice apolitiËnoga pristupa sportu u suvremenom svijetu. Dokumentom se æeljela skrenuti paænja na postupno gomilanje zloporaba ko je su Igre polako pretvorile u politiËku platformu.

Pitanje neovisnosti sporta od politike pojavilo se vrlo rano. Odmah nakon Prvoga svjetskoga rata, u srpnju 1919., SavezniËke su igre organizirane na naËin koji ih je uËinio prvim primjerom sportskoga natjecanja iskoriπtenoga za potrebe politiËke osvete u suvremenoj povijesti. Igre su pruæile Sjedinje-nim AmeriËkim Dræavama jedinstvenu priliku da provedu propagandnu kam-panju u Francuskoj i ∑ pristupajuÊi situaciji crno-bijelo, πto je postalo sve uËestalije stajaliπte u novije vrijeme ∑ istaknu suprotnosti izmeu pacifizma i civiliziranosti pobjednika te barbarizma gubitnika (Arnaud 1999). Povijest biljeæi da su saveznici ustrajali u toj vrsti pritiska izopÊivπi pobijeene zem-lje iz meunarodnoga sporta tijekom veÊega dijela meuratnoga razdoblja. Poraæeni su narodi bili iskljuËeni s Olimpijade u Antwerpenu 1920. i s gotovo 100 natjecanja (u nogometu, ragbiju i atletici) izmeu 1920. i 1924. u kojima su sudjelovala tri saveznika ∑ Francuska, Velika Britanija i Belgija.

Tijekom toga razdoblja Olimpijski odbor i sportska tijela opÊenito bili su po sve podËinjeni politiËkim vlastima. U Francuskoj je Ministarstvo vanjskih


84


pos lova u suradnji s Gastonom Vidalom iz Service des Sports (Ureda za sport), osnovanoga 1920., vodilo nacionalnu sportsku politiku. To je bilo lo giËno s obzirom na to da su sportaπi postupno postajali veleposlanicima svojih zemalja u politiËkom smislu. S odmakom od pola stoljeÊa, vrijeme je da se mi, Europljani, zapitamo nije li zabrana nastupa bivπih neprijatelja na sportskim natjecanjima, koja je trajala 12 godina nakon rata, bila zapravo oblik politiËkoga nasilja. Tek su godine 1931. Francuska i NjemaËka ∑ obje nogometne nacije ∑ odigrale utakmicu jedna protiv druge. SliËne mjere izo-lacije primijenjene su na momËadi Sila osovine nakon Drugoga svjetskoga rata, Ëime se ponovno potvrdilo u kojoj mjeri sport moæe biti politiËko orue osvete.

„Godine 1948. NjemaËka i Italija nisu nastupile na londonskoj Olimpijadi, a nije ih bilo ni na Svjetskome nogometnom prvenstvu 1950. No, Ëim joj je bilo dopuπteno da nastupi, na Svjetskom prvenstvu 1954. u Bernu, NjemaËka je doπla do finala i pobijedila.“ (Thomas 1999: 12∑13)

Upotreba sporta kao politiËkoga orua nije prestala sa savezniËkim iskljuËi-vanjem NjemaËke i zemalja koje su je podupirale. Nesnoπljivost se takoer razvijala i izmeu zapadne Europe i boljπeviËke revolucije i te su se razlike brzo prenijele i na svijet sporta. Francuska je vlada, na primjer, zabranila Internationale Sportive Rouge (Crvena sportska internacionala) da u srpnju 1924. organizira radniËka sportska natjecanja u Parizu odbivπi izdati vize pozvanim sportaπima.

S druge strane, Sovjeti su sve do 1952. odbijali slati svoju reprezentaciju na „buræujsku“ Olimpijadu.

Trideset godina poslije, Sjedinjene Dræave i SSSR monopolizirali su i sport i politiku, dominirajuÊi nad ostatkom svijeta do te mjere da su destabilizirali Olimpijske igre i potkopali sam smisao olimpijskoga ideala.

SudeÊi prema izjavama Marka Spitza, bivπega olimpijskoga pobjednika u pli-vanju, Ëini se da su Sjedinjene Dræave u trenutku pisanja ove knjige sprem-ne opet pribjeÊi upravo opisanom obliku nasilja. On je dao naslutiti da Êe zbog vrlo realne politiËke prijetnje koju je meunarodni terorizam uputio Olim pijskim igrama u Ateni, dræava koja je zastupala odræavanje SavezniËkih igara 1919., godine 2004. svoje sportaπe zadræati kod kuÊe. Ako se to uisti-nu i dogodi, taj Êe potez nagovijestiti snaæan povratak politike u olimpijsku arenu ∑ jedina alternativna interpretacija bila bi da su drugi problemi, oni vezani uz doping, natjerali Amerikance da se razborito povuku. Meutim, i ta interpretacija ima jasan politiËki prizvuk.

85

Sport kao æariπte nasilja u politici

Sport je takoer sposoban „othraniti“ politiËki fundamentalizam i, kroz vla-stite procese, stvoriti oblik nasilja koji je u svojoj biti identiËan natjecanju, a ima potencijala prijeÊi u politiku. Osim hrvatskoga i srpskoga nasilja na vaterpolskoj utakmici opisanoga u jednom od prethodnih poglavlja ∑ koje je pokazalo da se, uz to πto je alternativno sredstvo za produæavanje rata, sport moæe, parafrazirajmo Clauewitza, povremeno zaista i pretvoriti u rat ∑ postoje i drugi primjeri diskretnijih, ali ne i manje vaænih oblika ponaπanja koji su ostavili trag u svijetu sporta.

Izravno je odbijanje jedan takav primjer: odbijanje natjecanja s nekim tko je druge vjere ili zbog razlike u stajaliπtima oko politiËkih, kulturnih, vjerskih i drugih tema. Postoji takoer i πiri problem, povezan sa spolom u sportu. ToËno je da se pitanje trebaju li æene sudjelovati u sportskim aktivnostima ∑ πto je politiËko pitanje, ali i aspekt iskljuËenosti ∑ ne ograniËava samo na sport ili na suvremenu eru. Barun Pierre de Coubertin oæivio je olimpijski etos snaæno se oslanjajuÊi na diskriminirajuÊa stajaliπta antiËkih vremena, a πto se dalo iπËitati iz njegove izrazito konzervativne i diskriminirajuÊe iz-ja ve da ne moæe biti „æenske Olimpijade“. U kontekstu danaπnjega sporta odræavanje kontinuiteta segregacije tvori oblik nasilja na dvjema razinama: ono osporava temeljna naËela sporta kao kohezivne, poπtene i dostojanstve-ne aktivnosti te uvaæava postojanje sive zone oko sporta u kojoj i dalje po stoji dvojba o primjenjivosti nacionalnoga i meunarodnoga graanskoga prava. U tom sluËaju krivnja se moæe svaliti na ambivalentnost inherentnu teoretskom odjeljivanju sporta od politike i podjednako utopijskoj ideji da sport moæe biti neovisan od politiËkih stajaliπta.

Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine 35 zemalja nije imalo spor-ta πice u svojim momËadima, a jedna od tih momËadi odbila je hodati iza πpa-njolske sportaπice na sveËanosti otvaranja (VijeÊe Europe, Vol. 1, str. 194).

Tom je prigodom Parlament VijeÊa Europe zauzeo vrlo jasno stajaliπte potvr-ujuÊi vlastitu humanistiËku viziju sporta:

„Kad god se prekrπe temeljna ljudska prava, Skupπtina smatra svojom obvezom da intervenira u unutarnje poslove bilo koje dræave, bez obzira na to je li ta dræava Ëlanica VijeÊa Europe ili nije. »ak i ako postoje razlike u tradiciji i kulturi, to ne bi smio biti argument za prihvaÊanje bilo kakve politike kojom se diskriminiraju æene u sportu.“ (Rezolucija 1092 (1996), VijeÊe Europe, Vol. 1, str. 194)

Promatra li se taj problem iz drugoga kuta i poveæe li se s politiËkim nasiljem koje provode vlade, moæe se reÊi da je sport redovito davao svoj obol pro-


86


mociji nejednakosti s obzirom na to da je sportski elitizam, inherentan natje-canju, podupirao nejednakost pod pokroviteljstvom dræave. Ta veza izmeu politike i selekcije u sportu bila je osobito razvijena u zemljama srediπnje i istoËne Europe.

NjemaËka Demokratska Republika (NJDR) bila je prva dræava pogoena tim problemom. Tamoπnji su sportski prvaci tradicionalno dolazili iz naroda, no s vremenom se razvila politika prepoznavanja sportskih nada u iznimno mla-doj dobi te njihova izdvajanja i smjeπtanja u posebne ustanove za trening, priliËno izdvojene iz kruga tradicionalnih sportskih klubova. UzdajuÊi se u vlastitu logiku izvrsnosti, sport je na taj naËin unutar „vlastitih redova“ stvo-rio trajnu podjelu koju je politiËka vlast podræavala, njome upravljala te je poticala; s jedne je strane bila elita, reprezentativni primjerci nacije, a s dru-ge strane, masa „obiËnih“ sportaπa. Takvo pretjerano favoriziranje najboljih sportaπa neminovno je prouzroËilo pad ukupnoga sudjelovanja u sportu.

„Poboljπavanje rezultata u onim sportovima u kojima se oni mjere vremenom ili udaljenoπÊu, poput plivanja i atletike, dovelo je do pada bavljenja sportom kao masovnom aktivnoπÊu.“ (Thomas 1999: 14)

U sluËaju Sovjetskoga Saveza politika elitizma, koja se temeljila na politiË-kom „Ëitanju“ natjecateljskoga impulsa u sportu, zapravo je imala obrnut uËinak jer je prouzroËila poguban manjak sportskih resursa i sredstava za ostatak nacije.

„Izvan sluæbenih objava osnovne sovjetske doktrine, masovni je sport bio ærtvo-van, pogotovo od 1950-ih godina nadalje, da bi se mogao poticati onaj elitistiËki.“ (Bourg i Gouguet 2001: 85)

Godine 1992. 60% uËenika ruskih osnovnih πkola nije se bavilo nijednim spor-tom, πto je bio pravi odraz zapuπtenosti u kojoj je stanovniπtvo æivjelo. »ak 75% ruskih πkola nije imalo gimnastiËku dvoranu, 80% nije imalo igraliπta, a na 125 000 stanovnika postojao je jedan bazen (Bourg i Gouguet 2001: 85).

Sport i dræavni razlozi

Tjelesna i ideoloπka izobrazba

Meu oblicima nasilja koji politiËkim reæimima daju vlast nad tijelima atle-tiËara, prisilna tjelesna izobrazba sportaπa zbog dræavnih razloga istiËe se kao faktor u sportskom uspjehu u mnogim europskim dræavama. Kako bi razumjeli taj fenomen, moramo odrediti i razmotriti razliËite razine na kojima djeluje taj oblik nasilja, kao i ograniËenja koja nameÊe te πtetu koju Ëini.

87

Tri primjera, na tri razliËite razine, pomoÊi Êe nam stvoriti sliku na koji naËin djeluju ti oblici politiËkoga nasilja.

Na prvoj razini, nasilje se provodi kroz stvarnu tjelesnu i psiholoπku izobrazbu, Ëime se sportaπ pretvara u posluπnika reæima koji Êe predstavljati. Prije propasti komunizma zemlje IstoËne i u odreenoj mjeri Srednje Europe, koje su utjelov-ljavale centralizirano planiranje, najintenzivnije su primjenjivale ta kve sustave.

Prema istraæivaËima koji su pregledavali dostupan arhivski materijal (uklju-ËujuÊi i velik broj arhiva IstoËne NjemaËke) takva sportska i politiËka izobraz-ba temeljila se na kombinaciji postupaka: metodama selekcije sportaπa u ranoj dobi, raπirenom dopingiranju pod lijeËniËkim nadzorom te temeljitom politiËkom i administrativnom praÊenju.

Iako moæda nije opravdano, kao πto Hurtebise sugerira, nastaviti demonizi-rati istoËnoeuropske sustave sportskoga treninga, poput onoga u NjemaËkoj Demokratskoj Republici, u vrijeme kad se zloporabe postupno poËinju otkri-vati u sportskom svijetu (npr. „sluËaj Festine“ na Tour de Franceu 1998.), ipak je istina da su predvodnici istoËnonjemaËke dræavne „dopinπke politi-ke“ bili „jedinstveni jer su takve supstance (najËeπÊe anaboliËke steroide) uËinili dostupnima na sustavno organiziran i sluæbeno nadziran naËin“ (Hur-tebise 1999: 39).

Autor istiËe da su odgovorni ljudi otvorili put nedopuπtenim ispadima neo-dgovornih trenera i lijeËnika (nav. dj.). Moæemo stoga zakljuËiti da se, u naj-manju ruku, stroge kontrole nisu s jednakom revnoπÊu provodile u svakom podruËju ili sportu.

U odreenim disciplinama (ukljuËujuÊi dizanje utega i bodybuilding) odgovor ni su ljudi priznali gubitak nadzora jer je sustav uhvatio zalet pa je ne sluæbenim kanalima bilo moguÊe nekontrolirano uzimati dopinπka sredstva. Sluæbena sport ska tijela IstoËne NjemaËke, npr. NjemaËki gimnastiËki i sportski savez (Deutscher Turn- und Sportbund or DTSB) u doba predsjedanja Manfreda Ewal-da, neuspjeπno su pokuπavala zaustaviti takav razvoj situacije. Imali su joπ viπe razloga za takve pokuπaje nakon πto se utvrdilo da su te supstance πtetne za mlade ljude, posebice djevojke. Vjerojatno je najozbiljniji aspekt cijeloga problema bila Ëinjenica da, u sklopu sluæbenoga sustava, sportaπima nije bilo niπta reËeno o prirodi sredstava koja su uzimali (Hurtebise, nav. dj., str. 40).

Na drugoj razini koju Êemo uzeti u razmatranje, trening sportaπa koji ukljuËu-je doping nije istoËnonjemaËka specijalnost niti stvar proπlosti. I ovdje je


88


rijeË o oËitoj upletenosti dræave iako se s obzirom na politiËku pripadnost, dræavnu centralizaciju i koncept „dræavnoga sportaπa“ nijedan sluËaj ne mo-æe izravno usporediti s onim istoËnonjemaËkim. UnatoË tomu, kljuËni pro-blem ostaje isti: dræavni nadzor nad dvojbenim naËinima pripreme sportaπa za natjecanje.

Primjer koji Êemo navesti tiËe se sluËaja u Italiji, gdje je istraga rezultirala podizanjem optuænice protiv jednoga znanstvenika u prosincu 2002. ZadaÊa Centra Ferrara, gdje je dotiËni radio, bila je suzbijanje dopinga i u tu je svrhu primao financijsku potporu Talijanskoga olimpijskoga odbora (CONI) joπ od svojega osnivanja u 80-ima. Na kraju se pokazalo da je Centar bio srediπtem sustava organiziranoga dopingiranja (Sobry 2003).

CONI je priznao da se financijskim sredstvima nisu koristili samo za testi-ranje krvi nego i za istraæivanje eritropoietina (EPO), koje je bilo paravan za uzimanje nedopuπtenoga sredstva tijekom priprema sportaπa za natjecanje.

Naposljetku je afera poprimila obrise dopingiranja pod pokroviteljstvom dr-æave, a nasilje koje je dræava provodila nad upletenim sportaπima nije bilo niπta manje ozbiljno od onoga koje su vrπili istoËnonjemaËki lijeËnici.

TreÊa je razina izobrazbe na djelu kad dræava ostavlja svoj trag na tijelima sportske elite kroz politiku specijaliziranoga treninga koja se pod okriljem sportske institucije provodi u odreenim sportovima.

U sluËaju francuskoga sporta veza sa svijetom politike funkcionira kroz sluæbe-no priznavanje izvrsnosti u kombinaciji s pravom predstavljanja dræave: „Fran-cuski sportaπi dobivaju svoj identitet, status i druπtveni poloæaj od vla sti tih saveza na temelju ovlasti koje im je dodijelila dræava“ (Papin 2001: 89).

Sport je sve prije nego svjesno i posve kontrolirano podruËje ljudske aktiv-nosti, no prvo πto ovdje treba ustvrditi jest da je pristupanje najviπoj razi-ni u mnogo veÊoj mjeri rezultat reakcije pojedinca na visoko strukturiran su stav selekcije, nad kojim dræava ima nadzor. Proces usaivanja æelje za postizanjem vrhunskih rezultata u sportu ∑ neπto za πto se opÊenito smatra da potjeËe od pojedinca i njegove/njezine sposobnosti da se dræi, kako se Ëini, slobodno odabranoga plana ∑ takoer je dobro strukturiran i u pravilu odræava pripremni rad zaposlenika sportskoga saveza na svim razinama nje-gova sustava (Papin 2001: 91).

Drugo πto valja istaknuti jest da se unutar sustava pristup tijelu utvruje su kladno sportskoj izvedbi i da joj se prilagoava. On ukljuËuje navikava-

89

nje sportaπa na bol, konstantne napore i ozljede kako bi mogli nastaviti s treningom. Takvu politiku sportaπi generalno prihvaÊaju, ukljuËujuÊi one ∑ po put ruskoga sportaπa Dimitrija Karbanenka, francuskoga dræavljanina od 1996. ∑ koji su se morali prilagoditi strogom francuskom sustavu u relativno kasnoj dobi. Nacionalne su novine citirale Karbanenkovo hvalisanje da snaga sportaπa leæi u njegovoj sposobnosti da bezgrjeπno „obavi posao“ Ëak i kad je ozlijeen. (Le Monde, 28. travnja 1998.)

PrihvaÊena koncepcija prema kojoj sportaπi trebaju patiti, povezana s idejom da su ozljede normalno stanje te s oblikom asketizma koji savezi nameÊu sportaπima, s vremenom su postale dominantne odrednice pristupa sport-skom nastupu (πto je odraz moÊi sustava u sportu). Na mnogo jasniji naËin nego πto Êe to oni koji su dio sustava ikad priznati, takva izobrazba pred-stavlja oblik politiËkoga nasilja koje sportsko osoblje provodi nad tijelima sportaπa. Njihova je zadaÊa stvoriti sportsku elitu predodreenu da predstav-lja dræavu i postiæe impresivne rezultate na meunarodnim natjecanjima.

Dræava i oblici politiËkoga nasilja u sportu

Meu razliËitim oblicima dræavnoga nasilja kojima se izrabljuje odnos ljudi pre ma vlastitim tijelima i sportu, postoje oni koji su ostavili izrazit trag u europ skoj povijesti. Najbolji je primjer naËin na koji su mladi ljudi bili prisilje-ni baviti se sportom pod zastavama faπizma u Italiji, nacizma u NjemaËkoj i Pétainova reæima u Francuskoj (Augustin 1999; Arnaud 1999; Robène 2002).

U odvojenom procesu sam je rat ∑ πireÊi brutalnost i ideoloπku sramotu na cistiËke vlasti ∑ takoer bio zaËetnikom simboliËkih oblika nasilja sliËnih onima koji su stvoreni u politici. Konfiskacija sportskih terena koju su pro-vele okupatorske snage, kao na primjer u Bordeauxu izmeu 1940. i 1944. (Robène, istraæivanje u tijeku, opÊinski arhiv u Bordeauxu, serija 1828 R2, 1828 R3, 1828 R4), ilustrira na koji su naËin njemaËke snage na lokalnoj razini pokuπale uËiniti neπto viπe od pukoga uvoenja kontrole. Stanovnici-ma Bordeauxa oduzeli su sportsko zadovoljstvo davπi prednost svojim jedi-nicama. S vremenom je samo malom broju vojnika bilo dopuπteno koristiti se nogometnim stadionom i bazenom, a lokalnom je stanovniπtvu pristup zabranjen. Novi teren namijenjen rekreaciji, takoer je postao nedostupan jer je na njemu podignut vojniËki kamp (Robène 2002).

Pedeset godina poslije pojavio se primjer skupine ponajprije okupljene oko sporta, koja je zatim postala „plodno tlo“ za regrutaciju onih koji su je odlu-Ëili politiËki zlorabiti za poËinjenje barbarskih nedjela.


90


U vrijeme sukoba u bivπoj Jugoslaviji srpski ratni voa poznat kao Arkan (pra vim imenom Æeljko RaænatoviÊ) pretvorio je skupinu æestokih navijaËa no gometnoga kluba ObiliÊ iz Beograda (Ëiji je i sam bio vatreni navijaË) u vojnu jedinicu. Ti su se huligani pridruæili srpskim dragovoljaËkim snagama formirajuÊi odred Tigrova s Arkanom kao samozvanim zapovjednikom.

Tigrovi su pod zaπtitom srpske vojske granatama i kalaπnjikovima izbrisali Ëi ta-va sela. Nakon πto se nasilje prelilo izvan nogometnoga terena i pronaπlo svoj izraz u zastraπujuÊim postupcima etniËkoga ËiπÊenja, navijaËke su se pje sme pretvorile u ratne poklike ispunjene mrænjom (Coadic 1995; »oloviÊ 1998).

Nasilje inherentno sportu i antagonizmima vezanima uz kulturni identitet oËi-to je pronaπlo barbarski odjek u ideologiji, koja ga je zauzvrat kanalizirala u politiËko nasilje. Taj bolesni odnos dotiËe sræ stvari. Onkraj traga patnje koji su u kontekstu rata ostavili ti Ëinovi nasilja, postavlja se pitanje utje-caja i odgovornosti sporta ∑ kao organizirane sile koja stvara savezniπtva i neprijateljstva ∑ u sluËaju pojave takva ponaπanja. Posve sramotni postupci vjerojatno se ne bi tako jednostavno dogodili da se protagonisti nisu osje-tili ujedinjenima u ostvarivanju istoga cilja i dijelom istoga strukturiranoga srpskoga huliganstva.

Moramo se stoga zapitati je li sport samo politiËki objekt koji Êe vjerojatno uvijek obiljeæavati politiËki ispadi, ili u pojedinim sluËajevima njegova vlasti-ta priroda i strukture mogu uzrokovati nasilno ponaπanje koje tada postaje dio, ili ide i dalje od politiËkoga nasilja pa onda rat postaje nastavak sporta drugim sredstvima.

Bez obzira na odgovor, veza je izmeu sporta i politike kompleksna i nije uvijek oËita. UnatoË tomu, kad god se sport kompromitira politikom, on ge-nerira stvarno ili percipirano nasilje (ma koliko god ga mi osuivali).

Na manje tragiËnom primjeru bit Êe zanimljivo analizirati nasilje s kojim se redovito suoËavaju πpanjolski ljubitelji nogometa na utakmicama Reala iz Madrida. Izgred koji je proizaπao iz sporne suËeve odluke na utakmici iz me-u Valencije i Reala odigranoj 15. veljaËe 2004. upozorio je na naËin na koji politika moæe uÊi u sport preko nasilja koje posjetitelji trpe ili ga uoËavaju. Dosuivanje jedanaesterca ∑ potez interpretiran kao politiËka odluka ∑ bilo je dovoljno da Ëitava nacija zapoËne naizgled beskrajnu raspravu. „To je bio politiËki penal!“ izjavio je braniË Valencije Amedeo Carboni, uvjeren da je nje gov klub ærtva nepravde Ëiji se korijeni nalaze u tajnom dogovoru izmeu Madriana i vlade (Le Monde, 21. veljaËe 2004.). Izgred je naglasio u kojoj

91

mjeri javnost poistovjeÊuje Real Madrid s vlaπÊu i samovoljnom rukom po-litike. S pravom ili ne, Real je (πto znaËi „kraljevski“ na πpanjolskom) u ko-lek tivnoj imaginaciji πpanjolskih ljubitelja nogometa postao klub reæima ili vlade. Redovito se optuæuje da uæiva poseban tretman sudaca i politiËara ∑ zapravo, da „pobjeuje po naredbi“ (Le Monde, 21. veljaËe 2004.).

Naravno, optuæbe se dijelom mogu objasniti rivalstvom izmeu momËadi iz glavnoga grada i onih iz provincije ∑ neπto πto nije strano nijednoj europskoj zemlji. U Francuskoj sukob koji se razvio izmeu Olympiquea iz Marseille-sa i PSG-a ima sliËne korijene: u Marseillesu se na nogomet gleda kao na popularan sport koji se prati s neobuzdanim entuzijazmom, dok relativno ceremonijalne VIP tribine u Parizu Ëesto funkcioniraju kao „izlog“ ljudima na vlasti. Komentatori πpanjolske nogometne scene prate sklonosti svojih poli-tiËara pa se tako, na primjer, jedan novinar zaËudio da je bivπi premijer José Maria Aznar dolazio samo na domaÊe utakmice Real Madrida (Le Monde, 21. veljaËe 2004.). Privræenost trenutaËnoga premijera Joséa Luisa Rodrigueza Za-patera Barceloni posve je netipiËna u odnosu na ustaljenu praksu (Le Mon de, 27. travnja 2004.).

Meutim, na drugoj je razini jasno iz politiËke povijesti madridskoga kluba da kritike upuÊene na njegovu adresu zbog bilo kakva oblika kompromisa imaju svoje korijene u 1950-ima i u odreenim dogaajima. Na primjer, po stojale su veze izmeu kluba i Francova reæima, kada su bile donoπene pro izvoljne odluke poput one generala Joséa Moscarda, tadaπnjega predsjed-nika ©panjolskoga nacionalnoga sportskoga vijeÊa, da argentinski igraË Di Stefano mora zaigrati za Real iako se igraË trebao vratiti u Barcelonu. Time je naprasno zavrπen spor izmeu madridskoga kluba i Barcelone, za koju Di Stefano viπe nikad nije zaigrao.

U novije vrijeme, 2001. godine, zahvaljujuÊi dobrim odnosima s gradskim i regionalnim vijeÊem, tijelima koje je kontrolirala vladajuÊa Popularna stran ka, Real Madrid je uspio „izbrisati“ 80 milijuna eura duga dobivπi graevinsku dozvolu za zemljiπte u klupskom vlasniπtvu koje se nalazilo u gradu. Pre-dsjednik Reala Florentino Perez zakljuËio je unosan posao sluæbeno se opra-vdavajuÊi da je gradu bilo potrebno zemljiπte s obzirom na to da je poslalo ponudu za domaÊinstvo Olimpijskih igara. U vrijeme pisanja ove knjige op-seg olimpijskoga programa izgradnje bitno je smanjen.

Nema sumnje da su te okolnosti doprinijele pojavi vrlo specifiËna oblika po li tiËkoga nasilja, koji se temelji na opÊem dojmu da je klub iz Madrida u povlaπtenom poloæaju te da uæiva posebnu paænju i povlastice.


92


Ovdje treba ponovno naglasiti kako nije neuobiËajeno u dominantnom spor-tu da se osobe na vlasti koriste klubom iz glavnoga grada kao „izlogom“. Meutim, istina je i da se u odreenim situacijama u Europi sport pretvara u politiËko orue na naËin koji prerasta u manipulaciju te se, zbog toga, per-ci pira kao oblik nasilja.

Uzmimo za primjer Rumunjsku u vrijeme Ceaucescuova reæima, u kojoj su suci, postupajuÊi prema naredbi „s vrha“, redovito favorizirali momËad za koju je navijao predsjednikov najstariji sin dok je protivniËke momËadi kat-kad za utakmice „pripremala“ zloglasna Securitate (Bureau 2002).

93

Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive

Sport je u posljednjoj Ëetvrtini dvadesetoga stoljeÊa doæivio radikalnu trans-formaciju pojavom svjetskoga sportskoga træiπta te iznimnim rastom potraæ-nje ∑ i ponude ∑ velikih sportskih manifestacija u Europi. Vrhunski je sport postao dio sustava trgovine pod dominacijom medija i promotora, i zauzvrat poËeo privlaËiti sponzore, sa sve veÊim investicijama korporativnoga svijeta u sektor koji je obeÊavao velike prihode (Andreff 1988b; Andreff i Nys 2001; Bourg i Gouguet 2001; Sobry 2003).

Kako se u sport poËeo ulagati sve veÊi meunarodni kapital, Europa je isku-sila primjenu naËela slobodnoga træiπta u obliku slobodnoga kretanja ljudi, roba i usluga. Sve je to prouzroËilo potkopavanje tradicionalnoga piramidal-noga europskoga modela sporta, koji je i otprije bio pod pritiskom ambicija najbogatijih klubova i planova za zatvorene lige nalik ameriËkima. Jedan je od uËinaka cjelokupnoga procesa nedvojbeno bilo poveÊanje i veÊa transpa-rentnost priljeva kapitala u sport, za razliku od ranijega razdoblja kada se, slijedeÊi kulturoloπka naËela ukorijenjena u nekoÊ dominantnu koncepciju po teklu iz Britanije i s barunom Pierreom de Coubertinom, sport mahom te-meljio na druπtvenome elitizmu, amaterskome statusu i volonterstvu.

Promjenu je potaknuo spoj dvaju faktora u ranoj fazi (Miège 2000). Ra-nih 1980-ih, Meunarodni olimpijski odbor donio je odluku o otvara nju Olim pijskih igara za profesionalce, pokrenuvπi tako komercijalizaciju olim-pij skoga pokreta, Ëime je u sport uvedena era poduzetniπtva, a klubovima i sportaπima omoguÊeno procjenjivanje vlastitih moguÊnosti u strogo eko-nomskim okvirima. U isto to vrijeme, europske televizijske postaje, oslo-boene ograniËenja javne sluæbe, sve brojnije zbog ulaska novoosnovanih kompanija na træiπte i potpomognute novim informacijskim tehnologi jama, bacile su se objeruËke na praÊenje sporta. U utrci za gledanoπÊu i osvaja-njem πto veÊega udjela na træiπtu, one su pridonijele stvaranju uvjeta za svojevrsni spekulativni brisani prostor (Economic and Social Council 2002: 1∑3). Osim tih dvaju faktora na promjene u sportu utjecala je i socijalna i ekonomska transformacija nastala zbog sve veÊe koliËine slobodnoga vre-

94


mena u postindustrijskim druπtvima. PoveÊanje slobodnoga vremena uËini-lo je sport dostupnijim Europljanima, a buduÊi da je televizija prepoznala novu potraænju, sport je postao integralni dio zabavne industrije, privlaËeÊi velike investicije.

OpÊenito uzevπi, veliki priljev kapitala u europski sport posljednjih godina vidno odraæava dinamiËnost rapidno rastuÊega sektora, ali i njegovu neumje-renost. Novi je poredak uspostavio komercijalno opravdanje oko kojega se sport poËeo rekonfigurirati (Bourg 1999: 52).

Sport danas, i kao aktivnost i kao spektakl, zahtijeva financiranje i uprav-ljanje. Kao produktivna aktivnost, on generira træiπte koje po nekim procjena-ma Ëini 1% BDP-a u svim razvijenim zemljama (Nys 2003), s koncentracijom kapitala u profesionalnome i vrhunskome sportu i najvaænijim natjecanjima (Andreff i Nys 2001). Oko 3% svjetske trgovine vezano je uz sport (Europska komisija, DGX 1998).

Okretanje sporta træiπnoj ekonomiji nametnulo je, meutim, odreene proble-me, posebno u pogledu zlouporaba koje se ne mogu pomiriti sa sportskom etikom ili skupom vrijednosti na kojima je, opÊom suglasnoπÊu, sport ute-meljen: ravnopravna moguÊnost sudjelovanja, poπtivanje pravila i supar nika, fer-plej, samokontrola, integritet, itd. Problemi su nastali i zbog udaljavanja od druπtvene i politiËke ekonomije u kojoj je vlasniπtvo nad sportom, kao aspektom kulture i nasljea, aktivnosti i spektaklom, poËivalo na ljudima koji su ga podræavali i njegovali. Pristupiti tome problemu u najmanju ruku znaËi uzeti u obzir ne samo zabrinjavajuÊu podjelu izmeu elitnoga i masovnoga sporta veÊ i napad na slobodu, implicitno sadræan u monopolistiËkoj kontroli praÊenja sporta koju imaju televizijske kompanije. Dodatni problemi nastaju iz Ëinjenice da je ta komercijalna vizija sporta u velikoj mjeri u suprotnosti s kulturoloπkim, druπtvenim, obrazovnim, zdravstvenim i graanskim intere-sima, zbog Ëega se s radom ukljuËuju tijela poput VijeÊa Europe, nastojeÊi konsolidirati europski model sporta koji se manje temelji na profitu i profita-bilnosti, a viπe na graenju zajedniËke suradnje i iskoriπtavanju potencijala sporta u pogledu humanizma, poπtenja, zdrave etike, tolerancije i solidarno-sti (Europska komisija, DGX, nav. dj.)

Nema sumnje da su investicije i financijska podrπka bile vrlo vaæne u rastu sporta. U danaπnjoj Europi, injekcije javnoga i privatnoga novca imaju kljuË-nu ulogu u usmjeravanju rastuÊega entuzijazma za sport te u poboljπanju moguÊnosti bavljenja njime: zadovoljavanje πto veÊega broja ljudi, razvoj sportskih infrastruktura i omoguÊavanje sve veÊemu broju Europljana sudje-

95

lovanje u velikome kulturoloπkome fenomenu kojime se stvara zajedniËka kultura. U isto vrijeme, iako su „rast i raznolikost izvora financiranja sporta od velike pomoÊi u njegovu razvoju“ (VijeÊe Europe, 14. nesluæbeni sasta-nak europskih ministara zaduæenih za sport, CDDS (98) 90 Vol. I, str. 177), sport je podvrgnut logici i zakonima træiπne ekonomije, πto se primjeÊuje na primjerima usputno nastale πtete: nejednakostima, iskljuËivanju, korupciji, krπenju zakona i aktivnostima vezanim uz organizirani kriminal, eksploataciji i odnosu prema ljudskim biÊima kao robi.

Prema rijeËima novinarke Jennie James, koja je u Ëasopisu Time pisala o eko nomskoj transformaciji europskoga sporta: „Novac moæda nije korijen svega zla, no njegova sposobnost kvarenja postaje oËita“ (James 2000: 51). Novac u danaπnjemu sportu ima autoritet na dvjema razinam: kao pogon sportskoga sustava, pri Ëemu doprinosi njegovu nepravilnomu rastu, i kao faktor kvarenja vrijednosti koje su se u Europi tradicionalno izjednaËavale s osnovnim naËelima sporta.

Uzevπi sve to u obzir ∑ i suzdræavπi se od promiπljanja o buduÊnosti po-bol j πanja ili konsolidiranja organizacije sporta u Europi ∑ sljedeÊa poglav-lja ispitat Êe najveÊa krizna podruËja, nastala usko financijskim i træiπnim shvaÊanjima sporta.

U isto vrijeme razmotrit Êemo vaænost projekata pod nadzorom VijeÊa Eu-rope kojima se pokuπava obuzdati πirenje ekonomskoga nasilja u sportu i promovirati vizija Ëvrsto usredotoËena na razvoj humanistiËkoga sportskoga etosa.

Novac i sport u Europi: snage i slabosti

Ekonomski portret sportske Europe pokazuje bitne razlike

Na prvi je pogled jasno da u Europi postoje velike razlike u pogledu eko-nomskih resursa za sport. I premda je pitanje kompleksno, a izvori financi-ranja joπ uvijek priliËno nesustavni (Andreff i dr. 1995; Le Roux i Camy 1995; Miège 1996, 2000; Europska komisija, DGX 1999), razliËiti naËini na koji se kapital usmjerava u sport i zapreke (recesije, ratovi, itd.), koje joπ uvijek razdvajaju glavne sportske nacije Europe od „satelitskih dræava“, rezultiraju diskriminacijom. Diskriminacija prije svega postoji u dostupnosti usluga koje su preduvjet za pristup svih Europljana svim vrstama sportskih aktivnosti koje u Europi postoje. Diskriminacija utjeËe i na ravnoteæu meu natjecatelji-ma na meunarodnoj razini (u resursima, pripremama za veÊa natjecanja,


96


treniranju i opremi). To posebno dolazi do izraæaja unutar sustava federacija, koji je kljuËan za europski piramidalni model sporta i koji je osmiπljen kako bi osigurao solidarnost i pravednost.

Uzevπi u obzir trenutaËno stanje istraæivanja, teπko je dati toËan prikaz ne-ravnoteæe koja postoji u Europi zbog ekonomskoga utjecaja na sport i izvora kojima se on financira. Usprkos tome, vrijedi istaknuti odreene dijelove stu dije koji mogu pruæiti uvid u najoËitije nejednakosti.

Procjenjuje se da je u 15 zemalja Europske unije 2000. g. u nacionalne sportske federacije bilo ukljuËeno 700 tisuÊa klubova i asocijacija/druπtava, s ukupno 100 milijuna Ëlanova (Miège 2000; Organizacija sporta u Europi, Druπtvo za europske sportske studije 2004). ©ire gledano, obuhvaÊajuÊi or-ganizirani i neorganizirani sport, Europska je komisija 1996. procijenila da se sportom bavi oko 125 milijuna ljudi (Europska komisija, DGX 1996)30.

Studije koje su trebale posluæiti za procjenu ekonomskoga utjecaja na europ-ski sport, i identificiranje izvora financiranja (Andreff i dr. 1995; Miège 1996 i 2000; Europska komisija, DGX 1999) naznaËile su podruËja u kojima dolazi do preklapanja. OpÊenito uzevπi, financiranje sporta iz privatnih izvora ∑ kuÊanstava, i u neπto manjoj mjeri korporativnih sponzorstava ∑ nadmaπuje javna, dræavna ulaganja ili ulaganja lokalnih i regionalnih vlasti. Varijabla pri-vatno/javno vrlo je vaæna buduÊi da je razumno pretpostaviti da Êe zemlje sa snaænom stopom rasta i visokim æivotnim standardom troπiti viπe sportskih proizvoda, ojaËavajuÊi nacionalni prosjek financiranja sporta.

Studije su takoer istaknule i odreene razlike koje su nastale zbog posto-janja dvaju razliËitih modela udjela dræave u upravljanju sportom ∑ „liberal-noga“ modela u sjevernoj Europi i intervencionistiËkoga modela u juænoj Europi (Miège 1996).

OpÊenito uzevπi, potroπnja kuÊanstava u Europi (kupovina sportskih artikala, plaÊanje klupskih Ëlanarina itd.) na vrhu je popisa izvora financiranja sporta, lokalne i regionalne vlasti na drugome su mjestu, a dræava na treÊemu (An-dreff i dr. 1995). I u javnome i u privatnome financiranju, meutim, postoje bitne razlike u odnosima proraËuna posveÊenih sportu.

U privatnome financiranju ∑ najveÊemu izvoru ulaganja u sport u Europi ∑ razlike su jasno izraæene, a brojevi variraju od 0,32% BDP-a u Maarskoj i 0,34% u Danskoj do 1,45% u ©panjolskoj i 3,27% u ©vicarskoj.

30 Pouzdanost tih brojeva ovisi o tome kako definiramo pojam sporta

97

Razlike su manje jasne u podruËju javnoga financiranja, gdje se brojevi kreÊu od 0,18% BDP-a utroπenoga na sport u ©vicarskoj do 0,42% u Francuskoj i 0,61% u Portugalu (Miège 1996 i 2000).

Pogledamo li pobliæe statistike o javnome financiranju (Le Roux i Camy 1995), moæemo odrediti stupanj decentralizacije u pojedinoj zemlji, kao odluËujuÊi faktor u dræavnome financiranju sporta. Gledano iz te perspektive, zemlje moæemo podijeliti u nekoliko skupina. S jedne strane nalaze se one zemlje gdje javni novac ima visoki udio u financiranju sporta (Danska, gdje taj udio iznosi 39%, Francuska s 38%, Portugal s 35%, i francusko govorno podruËje Belgije s 33%). Ta se skupina dijeli u podskupine zemalja gdje je dræavna odgovornost snaæno decentralizirana (u Danskoj, primjerice, lokalne vlasti isplaÊuju 84% dræavnoga financiranja, dok je u Francuskoj taj broj 76%), te zemlje kao πto su Portugal i francusko govorno podruËje Belgije gdje je de centralizacija mala (i gdje je podjela financiranja izmeu dræave i lokalne uprave viπe balansirana). Na drugoj je strani skupina zemalja s visokim udje-lom privatnoga financiranja (©panjolska s 86%, Velika Britanija s 84%, Italija s 81%, NjemaËka sa 73% i flamansko govorno podruËje Belgije sa 70%). I ta se skupina dijeli u podskupinu zemalja gdje je dræavno financiranje snaæno decentralizirano (ukljuËujuÊi Veliku Britaniju, gdje lokalne vlasti sudjeluju s 95% dræavnoga novca usmjerenoga u sport, NjemaËku, gdje je taj broj 98% i ©panjolsku sa 76,2%) te podskupinu zemalja gdje je decentralizacija manja (ukljuËujuÊi flamanski dio Belgije i Italiju, gdje je omjer privatnoga i dræavno-ga novca podjednak).

Dostupne su i dodatne informacije o naËinima na koji se sport prakticira u Europi. Istraæivanje (Eurobarometer 2003) koje su 2003. provela dva direk-torata Europske komisije (Obrazovanje i kultura te Tisak i komunikacije) po kazuje velike razlike u ukljuËenosti Europljana u sport i druge oblike tjelo-vjeæbe.

Prvi vaæan podatak jest da se samo 15% graana Europske unije bavi spor-tom ili redovito vjeæba. Ta je brojka znatno niæa od usporedive brojke u sta tistici Komisije iz 1990-ih (Europska komisija, DGX 1996). Nasuprot tome, 88% Europljana izjavilo je da televiziju gleda barem triput tjedno, a 19% njih redovito se koristi internetom.

Prvi podatak iznenauje i budi dvojbe o tome je li sport u Europi doista masovna aktivnost kojom se ljudi redovito bave. Isto tako, postavlja se i pitanje kako pojedine dræave raspodjeljuju sportski proraËun izmeu velikih natjecanja i nastojanja da se sport uËini univerzalno dostupnim. Zanimljiv


98


je koncept Bourga i Gougeta o poveznici izmeu prihoda od sportskih na-tjecanja i potroπnje na masovno bavljenje sportom (Bourg i Gouguet 2001). Kako bi propisno funkcioniralo, to bi naËelo trebalo provesti na razini cijele Europe, Ëime bi se postigao ravnomjeran uËinak u pogledu postotka su-djelovanja, iako se ∑ naravno ∑ u obzir trebaju uzeti i drugi Ëimbenici osim financijskoga (kulturoloπki, druπtveni i politiËki, primjerice) da bi se ljudi motovirali za bavljenje sportom.

TrenutaËno stanje pokazuje velike razlike. Iako je ukupan postotak ljudi koji se u Europi bave sportom 15%, broj sjevernih Europljana zastupljeniji je nego ljudi na jugu.

Na nacionalnoj razini, postotak stanovniπtva koji se barem jednom tjedno bavi sportom u Finskoj i ©vedskoj iznosi 70%, u Danskoj 53%, u Irskoj 47% i u Nizozemskoj 43%. U GrËkoj je taj postotak samo 19%, u Portugalu 22%, u Italiji 31%, a u Francuskoj i ©panjolskoj 32%.

Vaæno je napomenuti i to da je postotak ljudi koji se uopÊe ne bave sportom ili tjelovjeæbom u GrËkoj i Portugalu vrlo visok (70%, odnosno 75%).

Druga je zanimljiva varijabla kontekst u kojemu se ljudi bave sportom. VeÊi na (47%) navodi da se sportom bavi izvan sportskih klubova. Samo 23% ljudi koji se bave sportom Ëini to u kontekstu klubova. S druge strane, 20% ljudi istiËe da posjeÊuje sportske dvorane. Neorganizirani sport najpopularniji je u zemljama kao πto su Finska, ©vedska i Austrija, gdje se 73%, 67%, odnosno 58% ljudi bavi sportom izvan sportskih klubova. U GrËkoj i ©panjolskoj veÊi je omjer ljudi koji se sportom bave u sportskim dvoranama. U Nizozemskoj najpopularniji su klubovi (43%), dok u Italiji najveÊi postotak ljudi (30%) po sjeÊuje sportske centre.

Iz tih je podataka, naravno, teπko izvuÊi konkretne zakljuËke, a joπ je pro-blematiËniji pokuπaj nalaæenja izravne veze izmeu statistika o metodama i razinama financiranja sporta te statistika o omjerima sudjelovanja u sportu u Europi. Sve πto moæemo uËiniti jest pokazati velike razlike u pojedinim dræa-vama i uvidjeti opseg nejednakosti samo unutar zemalja EU-a. U srediπnjoj i istoËnoj Europi, meu zemljama kandidatkinjama za pristup u EU, ekonomski su uvjeti loπiji, problemi s decentralizacijom veÊi, a prisutne su i tragiËne okolnosti rata i poraÊa, πto stvara mnogo oËitije vrste diskriminacije.

U izvjeπtaju VijeÊa Europe, nakon seminara odræanoga u Sarajevu u listopa du 2001. ∑ na kojemu je sudjelovalo 25 predstavnika iz Albanije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Rumunjske, Slovenije, Ma ke donije i Savezne Republike Jugoslavije

99

∑ istiËe se, primjerice, kako je sukob u bivπoj Jugoslaviji rezultirao „razdob-ljem nazadovanja“. U izvjeπtaju se naglaπava kako je sport u tome dijelu Europe bio „snaæno ovisan o dræavnome financiranju“ buduÊi da „nije bilo πiroke baze Ëlanstva; volonterstvo je u veÊini zemalja bilo u zaËetku, a ko-mercijalni je sektor joπ bio u ranome stupnju razvoja“ (The Council of Europe and Sport 2001: 30).

OpÊenito uzevπi, podjela na istok i zapad koju su primijetili Andreff i Nys (2001) mnogo je veÊa od suptilnih razlika izmeu juæne i sjeverne Europe. Meu socijalistiËkim ekonomijama u tranziciji, zemljama u koje ukljuËujemo i Rusiju te bivπu Demokratsku Republiku NjemaËku ∑ koje su nekoÊ imale snaænu sportsku scenu utemeljenu na sluæbenim predodæbama sporta kao neËega reprezentativnoga za naciju i vladajuÊi reæim ∑ izvori financiranja spor ta presuπili su od pada komunizma. Financiranje sporta viπe nije pro-raËunski prioritet, strani sponzori joπ oklijevaju, a sportaπi iz istoËne Europe uviaju da Êe sa svojim talentom na Zapadu zaraditi viπe. Spoj tih Ëimbenika prouzroËio je izrazito problematiËnu situaciju: u bivπoj IstoËnoj NjemaËkoj, primjerice, Ëlanstvo u sportskim klubovima palo je za 48% (Andreff i Nys 2001: 120). Savezne pokrajine bivπega DDR-a nisu viπe mogle financirati razvoj sporta. Isto se dogodilo i u Ruskoj Federaciji, koja je imala poteπkoÊa u nalaæenju potrebnih sredstava za primjenu novih zakona o sportu iz 1993. ProblematiËna tranzicija iz planske i centralizirane ekonomije u træiπnu eko-nomiju prouzroËila je oπtar pad sporta kao masovne aktivnosti. »etrdesetak drugoligaπkih i treÊeligaπkih klubova bankrotiralo je 1998., a gotovo 1500 atletiËara i profesionalnih sportaπa emigriralo je u zapadnu Europu ili Sjever-nu Ameriku (Bourg i Gouguet 2001). U Maarskoj je sudjelovanje u sportu od 1989. prepolovljeno, a ulaganje u sport biljeæi kontinuirani pad, dosegnuvπi sredinom devedesetih 0,13% u odnosu na prijaπnjih 0,28% dræavnoga pro-raËuna (Andreff 1996).

Situacija zabrinjava i zbog toga πto potvruje tendenciju usporavanja razvoja sporta u Europi. Prema izvjeπtaju koji je 1997. sastavilo VijeÊe Europe, razina sudjelovanja u klupskome sportu u srediπnjoj i istoËnoj Europi vrlo je niska: sportom se bavi oko 0,5% stanovniπtva u Litvi, 1,1% u Ukrajini, 1,2% u Bugarskoj, 3,6% u Estoniji i 4,7% u Latviji. Za usporedbu, postotak ljudi u zapadnoeuropskim zemljama koji se u okviru sportskih klubova i asocijacija/druπtava bave sportom vrlo je visok: 22% u Francuskoj, 29% u NjemaËkoj i 36% u Danskoj.

OËiti je zakljuËak da πire podruËje Europe ∑ koje se suoËava s nizom politiË-kih i ekonomskih poteπkoÊa ∑ trenutaËno ne nudi uvjete ujednaËene razine


100


sudjelovanja u sportu, bilo u pogledu pristupa svim opÊenito dostupnim sportovima, bilo u pogledu financiranja, pa Ëak i u pogledu priprema nacio-nalnih reprezentativaca za sudjelovanje na vaænijim natjecanjima (u nekim zemljama, kao πto je Ruska Federacija, Ëiji su atletiËari u posljednje vrijeme sve prisutniji na natjecanjima, situacija u vrhunskome sportu mnogo je kom-pleksnija).

Te nejednakosti posebno dolaze do izraæaja u ovim brojevima: u Ukrajini postoji jedan sportski klub na 34 000 stanovnika; u Bugarskoj na 5700 sta novnika, a u Latviji na 4900 stanovnika. U ujedinjenoj NjemaËkoj postoji jedan sportski klub na 965 stanovnika (Bourg i Gouguet 2001).

Iz tih se opaæanja mogu izvuÊi dva zakljuËka. Prvi je da, premda se usre-dotoËuje na dobit i profitabilne investicije, liberalni ekonomski model koji se primjenjuje πirom Europe doprinosi, makar neizravno, nepovoljnoj eko-nomskoj situaciji i diskriminaciji u pogledu „sporta za sve“, buduÊi da stvara ili nanovo pobuuje nejednakosti meu europskim graanima u podruËju sporta.

Drugi je zakljuËak da je ta vrsta diskriminacije mnogo perfidniji oblik nasilja od drugih uzme li se u obzir uËinak na meunarodna natjecanja ∑ makar samo zbog nejednakosti u pogledu dostupnih resursa ∑ buduÊi da krπi ne-pisano pravilo po kojemu bi svi natjecatelji u sportu trebali imati jednake moguÊnosti (u pogledu priprema, opreme, treninga i podrπke). Novac je sred stvo diskriminacije koje odgovara sudionicima u vrhunskim natjecanji-ma ∑ kao πto je primijetio πvedski atletiËar Ulf Karlsson, ustvrdivπi da samo bo gatije zemlje mogu priuπtiti svojim sportaπima skakaliπta za skok u dalj (πto je njemu vrlo dobro odgovaralo), dok trËati na atletskoj stazi mogu svi atletiËari svijeta (Le Monde, 27. kolovoz 2003., str. 21).

Tijekom 1990-ih, kao odgovor na takvo stanje, VijeÊe Europe pokrenulo je pro-gram suradnje sa siromaπnijim zemljama istoËne i srediπnje Europe, slijedeÊi naËela Europske povelje o sportu, Ëiji je jedan od ciljeva uËiniti sport univer-zalno dostupnim. VijeÊe je u Ëlanstvo primilo oko dvanaest istoËnoeuropskih zemalja i zaduæilo Odbor za razvoj sporta (CDDS) za primjenu politike sura-dnje. Godine 1991. pokrenut je program SPRINT (Sportske reforme, inovacije i treninzi) za osiguravanje struËnosti i razmjena. Ciljevi toga programa, finan-ciranoga iz Fonda za sport, jesu promicanje demokratiËnosti sporta i sprjeËa-vanje zlouporaba kao πto su nasilje i doping, osiguravanje razmjena i treninga te organiziranje seminara o zakonima o sportu, financiranju sporta, obuci za sportski menadæment i o razvoju volonterskoga ukljuËivanja u sport.

101

Nejednaka dostupnost sportskih infrastruktura i opreme

Najbitniji faktor nejednakosti meu nacijama u pogledu sporta jest razlika u dostupnosti opreme i sportskih infrastruktura. Nedostatak sportskih infra-struktura izravan je odraz nedostatka razvoja i simbolizira izuzimanje odre-enih zemalja iz redova onih koje neπto znaËe. Juan Antonio Samaranch, predsjednik Meunarodnoga olimpijskoga odbora, jednom je primijetio da zemlje treÊega svijeta ne mogu organizirati Olimpijske igre iz jednostavnoga razloga πto ne mogu organizirati niπta (Ramonet i De Brie 1996: 9). Naæalost, takav neprihvatljivi cinizam temelji se na ekonomskoj stvarnosti koja se ne moæe rijeπiti povremenim planovima o sportskoj suradnji ili gestama dobre volje kao πto je odræavanje Svjetskoga prvenstva u nogometu izvan bogatih zemalja (De Brie 1996).

VeÊina zemalja iskljuËena je iz sportskoga poretka, ukljuËujuÊi (joπ uvijek predug) niz zemalja u razvoju (Andreff 1988a). U samoj Europi, zemlje sre diπ-njega i istoËnoga podruËja kontinenta znatno zaostaju za ostalima.

Osim negativne slike koju nedostatak sportskih infrastruktura ostavlja u na-πe mu druπtvu ∑ gdje se rast kulture sporta opÊenito doæivljava kao izraz mo dernosti ∑ tim su zemljama, kojima je u zaËetku onemoguÊeno odræava-nje veÊih meunarodnih ili svjetskih natjecanja (kao πto su Olimpijske igre ili Svjetsko prvenstvo), onemoguÊene i materijalne i ekonomske prednosti takvih natjecanja. Treba imati na umu da je u skorijoj povijesti Olimpijskih igara Sovjetski Savez bio jedina istoËnoeuropska zemlja u kojoj su se odræa-le ljetne Olimpijske igre (Moskva 1980.)

Kao πto je napomenuto na Konferenciji europskih ministara zaduæenih za sport 1994. godine, „zbog rastuÊih troπkova velikih meunarodnih sportskih natjecanja … iskljuËuju se manje bogate zemlje, Ëime se krπe ideali univerzal-nosti sporta i pruæanja jednake prilike svima“ (VijeÊe Europe, 14. nesluæbeni sastanak europskih ministara zaduæenih za sport, nav. dj., str. 177).

Zemlje koje su se uspjele prikljuËiti EU-u, u odreenoj su mjeri uspjele rijeπiti probleme. Primjeri Europskoga prvenstva 2004. ∑ i izgradnje sedam nogomet-nih stadiona u Portugalu ∑ te Olimpijskih igara 2004. u Ateni, za koje je GrËka poduzela sve πto je bila u moguÊnosti, dokazuju da, napravi li se taj korak i odreenoj zemlji prizna sposobnost organiziranja takvih dogaaja, sport moæe postati snaæna ekonomska sila koja je u stanju revitalizirati cijele regije.

U isto vrijeme, iz lokalnih politiËkih debata bilo je jasno da su izbori Portu-gala i GrËke predstavljali ekonomski rizik. Ne iznenauje, stoga, πto je Ëinje-


102


nica da je Portugal dobio domaÊinstvo za Euro 2004. mnogima bio πok, uzevπi u obzir opseg radova koje je bilo nuæno izvesti (Le Monde, 2. prosinca 2003.). Portugalska vlada, koja je u prvenstvo uloæila gotovo 170 milijuna eura, pokrila je 25% troπkova izgradnje svih objekata, sigurna u skori po-vrat novca kroz pojaËani turizam i predvieni porast broja posjetitelja od 3 ∑ 6% od 2005. nadalje. Oporba, uglavnom ekstremna ljevica, osporavala je ta predvianja i odbacivala izbor kao „povijesnu pogreπku“ u zemlji s rastuÊom stopom nezaposlenosti. GrËka, pak, koja je trpjela kritike Ëak i od vrha olimpijskoga pokreta (Libération, 1. oæujka 2004), imala je velikih pro-blema sa zaostacima u graevinskim radovima i razvoju prometa. Kasnilo se, prije svega, s natkrivanjem olimpijskoga stadiona i bazena te s provoenjem opreme za medijsko praÊenje natjecanja (Le Monde, 7 i 8. oæujka 2004.). Medijski udio u obliku plaÊanja za prava prijenosa pokrivao je 34,5% ukup-nih troπkova ugoπÊivanja Igara te bio kljuËan za njihov uspjeh (L'Equipe, 21. travnja 2004).

Postoji i joπ jedan aspekt investicijskoga rizika u takvim sluËajevima. Zemlje Ëije su ekonomije u razvoju spremne su uÊi u iznimno velike dugove kako bi, organiziranjem sportskoga dogaaja svjetske vaænosti, potvrdile svoju pri-padnost zajednici naroda. Kada je Moskva ugostila Davis cup 1995., nastala je velika rupa u proraËunu Ruske Federacije buduÊi da prisutne komercijal-ne televizijske mreæe nisu bile opremljene da valjano prate dogaaj i tako generiraju prihod od prava za prijenos. Problem je nastao unatoË velikome odazivu javnosti i Ëinjenici da su karte bile umjerenih cijena, od 5 do 10 ameriËkih dolara.

Takvo iskljuËivanje, protiv kojega se teπko boriti i koje ∑ uime ekonomije ∑ do-prinosi odræavanju rascjepa izmeu onih europskih zemalja koje se smatra ju dostojnima ugoπÊivanja meunarodnih sportskih natjecanja i slabije oprem-ljenih „satelitskih dræava“ ∑ dodatno je pogorπano stvarnim kulturoloπko i materijalno loπijim poloæajem s kojim su suoËeni potencijalni sportaπi iz zemalja gdje je sportskih objekata malo ili su neravnomjerno rasporeeni.

U srediπnjoj i istoËnoj Europi, ekonomski su problemi u stopu slijedili po-litiËke promjene. Kada je Ruska Federacija prelazila na træiπnu ekonomiju, nestala je i praksa „sport za sve“, a stanje je dodatno pogorπao nedosta-tak objekata. Godine 1982. zemlja je imala samo 1154 zatvorena bazena, a 1996. bilo je samo 2100 teniskih igraliπta, od kojih 96 zatvorenih. Po-stojeÊi objekti i oprema u regiji nisu bili samo zastarjeli veÊ i neravnomjerno rasporeeni, koncentrirani uglavnom u Rusiji, na πtetu bivπih sovjetskih re-publika, i preteæno u urbanim podruËjima. Od sportskih je objekata u rural-

103

nim sredinama 1990. godine bilo samo Ëetrdeset zatvorenih bazena i jedno klizaliπte (Bourg i Gouguet 2001: 85). U πkolama je zabiljeæen nedostatak odgovarajuÊih objekata: 75% πkola nije imalo sportsku dvoranu, a 80% njih nije imalo sportsko igraliπte (isto).

Uz to, niska razina nacionalne proizvodnje sportske opreme nije bila u stanju zadovoljiti potraænju sportske javnosti. Samo na podruËju zimskih sportova, proizvodnja skijaπkih proizvoda nije zadovoljavala niti 50% potraænje. U te-nisu su domaÊi proizvoaËi mogli zadovoljiti samo 10% potraænje za reke-tima, dok je obuÊe za tenis uglavnom nedostajalo. Kada je u opÊoj trci za novcem postalo jasno da je nastupio kraj dræavnim dotacijama za odræavanje lokalnih sportskih objekata (kao πto su sportske dvorane i bazeni), troπkovi najma i koriπtenja neizbjeæno su narasli, na πtetu loπije stojeÊih graana ∑ fenomen koji je rezultirao „novim oblicima racioniranja“ (Bourg i Gouguet, nav. dj.).

Niska razina dostupnosti sporta, koja je re zultat teπkih ekonomskih okol-nosti (kako su zemlje prelazile iz planske ekonomije pod nadzorom dræave u slobodno træiπte), te je zemlje dvostruko hendikepirala. Na osnovnoj je razini time oteæan razvoj sporta kao popularne aktivnosti, buduÊi da je one-moguÊen pristup sportskim objektima svima onima koji bi se sportom htjeli baviti. S druge strane, iskljuËeno je i gledateljstvo, buduÊi da te zemlje ne pripadaju skupini organizatora velikih meunarodnih natjecanja ∑ premda bi takva natjecanja pomogla u pogledu financijskoga deficita. Ti su aspekti ekonomske diskriminacije, na nesreÊu, pogorπani utjecajem politiËkih previ-ranja (naglim promjenama reæima, kolapsom politiËkoga sustava, ratovima, uniπtavanjima i porastom organiziranoga kriminala).

Meu prizorima koji su vjerojatno proganjali svakoga tko je pratio razbukta-vanje rata u bivπoj Jugoslaviji nalaze se i oni potpuno uniπtenih olimpijskih objekata u Sarajevu, kao i priËa klizaËa koji je dirljivo opisao kako nastoji ostati u formi za natjecanja ∑ unatoË borbama, bombardiranjima i nedostat-ku klizaliπta ∑ „kliæuÊi“ na krpama po parketu svoje spavaÊe sobe.

Jedan od vaænijih tekstova koje je usvojila Parlamentarna skupπtina Vije Êa Europe, Preporuka 1190 (1992) o europskoj suradnji u sportovima utvr-uje:

„Skupπtina je u obzir uzela implikacije za sport koje su prouzroËile politiËke pro-mjene u srediπnjoj i istoËnoj Europi i smatra da su potrebne hitne radnje na parla-mentarnoj razini u svrhu donoπenja odredaba o sportu.“


104


Preporuka priznaje da je donoπenje odredaba o sportu u srediπnjoj i istoËnoj Europi (te odgovarajuÊe legislative) vrlo vaæno (VijeÊe Europe, CDDS (98) Vol. I, str. 193).

Novac u sportu i neujednaËenosti meu razliËitim sportovima

U organiziranome sportu, federalnim, nacionalnim i meunarodnim proraËu-nima za sport te privatnim izvorima financiranja novac ne samo da se distri-buira nejednako veÊ su prisutne i oËite razlike meu sportovima ∑ a time i sportaπima ∑ πto takoer doprinosi iskljuËivanju.

VijeÊe Europe toga je svjesno veÊ niz godina. Nesluæbeni sastanak europ-skih ministara zaduæenih za sport 1994. jasno je identificirao „financijske nejednakosti u pogledu potreba vrhunskih sportova i potreba sporta za sve, izmeu popularnih i manje popularnih sportova, izmeu nekoliko televizual-nih sportova (bilo na nacionalnoj ili meunarodnoj razini) i ostalih sportova“ i priznao da su te rastuÊe nejednakosti „podijelile sport i potkopale njegovu solidarnost“ (VijeÊe Europe, Vol.1, CDDS (98) 90 Vol.1, str. 177).

U nekim su sluËajevima neuravnoteæenosti rezultat svjesnih odluka, buduÊi da neke zemlje daju prednost odreenim sektorima nauπtrb drugih, koji se smatraju manje vaænima za nacionalnu sportsku tradiciju, ili pak preferiraju sportove u kojima su medalje na meunarodnim natjecanjima najizglednije.U ©vedskoj su za dræavnu podrπku strateπki odabrane odreene grane atle-tike. Razvoj atletike, s visokokvalitetnim objektima koji ukljuËuju i Ëetrde-set natkrivenih stadiona, fokusirao se na skokove, koji su dobili lavlji dio federalnoga sportskoga proraËuna (3,7 milijuna eura) (Le Monde, 27. kolo-voza 2003.). U Ruskoj se Federaciji klizanje joπ uvijek dobro dræi i dobiva dovoljno sredstava za potkrepljenje nade da Êe „ruski ostati vodeÊi jezik na klizaliπtima“ (Le Monde, 6. veljaËe 2004.). U Turskoj su neki sportovi, kao πto je dizanje utega, financijski u tolikoj mjeri preferirani da privlaËe i sportaπe iz drugih zemalja (Libération, 15. i 16. studenoga 2003.).

Drugi, uobiËajeniji oblici nejednakosti, temelje se na zamisli da su odreeni sportovi bolja investicija od drugih. Takva koncepcija sporta, koja se usmjera-va na gledatelja i medijsku vrijednost, doprinijela je stvaranju tvrde proraËun-ske hijerarhije u Europi. Rezultat je veÊa diskriminacija odreenih sportaπa, implicitno umanjivanje vrijednosti manje poznatih sportova i potkopavanje sportske solidarnosti.

U Francuskoj su razlike vidljive usporede li se proraËuni razliËitih sportskih klubova u sezoni 2002.∑2003. S proraËunskoga stajaliπta, klubovi se mogu

105

klasificirati po ovome redoslijedu vaænosti: nogomet (daleko ispred ostalih), ragbi, koπarka, rukomet i odbojka (izvor: Sporeco, 2004).

Financijsko stanje odbojke, uzmemo li taj sport kao primjer, daleko je od nogometa. ProsjeËni je proraËun nogometnoga kluba u prvoj ligi oko 34 milijuna eura, dok je prosjeËni proraËun odbojkaπkoga prvoligaπa oko 900 tisuÊa eura. Ukupni proraËun Ëetrnaest odbojkaπkih klubova francuske Pro A lige ∑ 12,59 milijuna eura ∑ jedva da je veÊi od proraËuna korzikanskoga nogometnoga kluba Ajaccio (koji, s 12 milijuna eura, ima najmanji proraËun u francuskoj prvoj ligi). Razlika izmeu odbojkaπkoga kluba s najveÊim pro-raËunom (Paris, 1,5 milijuna eura) i onoga s najmanjim (Avignon, 0,5 milijuna eura) gotovo je zanemariva u usporedbi s razlikom izmeu najbogatijega nogometnoga kluba (Lyon, sa 100 milijuna eura) i siromaπnoga Ajaccia sa 12 milijuna eura. Lyon ima 8,33 puta viπe novca od kluba Ajaccio, dok je izmeu odbojkaπkih klubova rijeË o triput veÊemu proraËunu.

Samo je u ragbiju ta razlika manja (2,6 puta), premda je u pogledu ukupno-ga financiranja ragbi u posljednje vrijeme dospio na drugo mjesto, iza no-gometa, s prosjeËnim proraËunom od 5,69 milijuna eura za „prvih πesnaest“ ragbi klubova.

ProsjeËni proraËun koπarkaπkoga kluba iznosi 3,4 milijuna eura, a omjer iz meu najbogatijega i najsiromaπnijega kluba jest 4,4. Rukometni klubovi ima ju prosjeËni proraËun od 1,07 milijuna eura, no diferencijal je relativno visok i iznosi 5,37 (izvor: Sporeco 2004).

Uz nekoliko iznimaka, proraËunska razlika odgovara minutaæi televizijskih pri-jenosa. Od deset sportova koji su u televizijskim prijenosima najzastupljeniji, nogomet je u vrhu, ragbi na drugome mjestu, koπarka zauzima tek sedmo mjesto, a rukomet i odbojka na tome se popisu niti ne nalaze (Nys 2003).

Meu nejednakostima koje nastaju iz neravnomjernoga ulaganja u sport isti Ëe se oblik diskriminacije koji postoji ne izmeu razliËitih disciplina, veÊ izmeu muπkoga i æenskoga sporta (u obzir uzevπi samo natjecanja na najviπim razi-nama). Financijske „nagrade“ i „kazne“ primjenjuju se tako ovi sno o spolu. U sezoni 1998./1999., primjerice, prosjeËni proraËun nogometnoga kluba prve lige bio je sedam puta veÊi od muπkoga koπarkaπkoga kluba istoga ranga ∑ a trideset i Ëetiri puta veÊi od æenskoga koπarkaπkoga kluba u prvoj ligi. Omjer prosjeËnoga proraËuna (muπkoga) prvoligaπkoga nogometnoga kluba (domi-nantnoga kluba u dominantnome sportu) i æenskoga Pro A koπarkaπkoga klu ba (nefavorita u nefavoriziranome sportu) iznosi otprilike 87:1 (Bourg i Gouguet 2001).


106


Te razlike u europskoj zemlji s relativno malim ekonomskim problemima ba rem odraæavaju odreenu vitalnost, iako tu raznolikost sporta i sportskih organizacija prate velike proraËunske nejednakosti, koje istodobno potiËu i odraæavaju diskriminaciju.

Neπto istoËnije, problemi nastali padom komunizma i staroga sustava dræa-vnoga upravljanja sportom zaprijetili su Ëak samome postojanju nekih spor-tova i sportskih federacija i klubova te su naglasili vezu izmeu kapitalnih investicija i diskriminacije. Tranzicija u træiπnu ekonomiju posebno je istak-nula razlike u zemljama kao πto je Ruska Federacija, gdje se samo vrhunski sport ∑ uz odreene uvjete ∑ uspio prilagoditi træiπnome pritisku (privatni su kapital uspjeli privuÊi samo elitni klubovi koji nastupaju na meunarodnim natjecanjima).

U nogometu veÊina ruskih prvoligaπkih klubova uspjeπno se pretvorila u druπtva s ograniËenom odgovornoπÊu. Nasuprot tomu, Ëetrdesetak je drugo-ligaπkih i treÊeligaπkih momËadi jednostavno prestalo postojati, meu njima i Spartak »ukotka, nakon πto je bogati guverner regije Roman AbramoviË od-bio investirati u lokalni klub i odabrao utroπiti 140 milijuna funti na vlasniËki paket dionica engleskoga kluba Chelsea (Courrier international, 664, 24∑30. srpnja 2004., str. 26).

Strani sponzori i investitori, s druge strane, oklijevaju uÊi na rusko træiπte. U praksi je ulaganje privatnoga kapitala iz razliËitih izvora ∑ ukljuËujuÊi spon-zorstva, upotrebu brendova i prodaju televizijskih prava ∑ posluæilo kao fil-tar, istiËuÊi hijerarhiju meu sportovima, klubovima, momËadima i igraËima. I premda je fenomen razlika, nastao privatnim investiranjem, utjecao na Eu-ropu u cjelini, njegova prisutnost nigdje nije toliko izraæena kao u srediπnjoj i istoËnoj Europi.

U Ruskoj Federaciji nejednakosti vezane uz priljev privatnoga kapitala pogor-πane su problemom traæenja izvora strane valute kako bi se nadoknadio ne-dostatak ili manjak dræavnoga financiranja. Sportski su πefovi, tako, suoËeni s teπkom dilemom: transferima svojih najboljih igraËa na Zapad u pokuπaju spaπavanja svojih financija oni istovremeno Ëine svoje klubove manje atrak-tivnima za potencijalne investitore.

OpÊenito uzevπi, klubovi u dominantnim sportovima uspjeπno su se prila-godili træiπnoj ekonomiji. U nogometu to ukljuËuje klubove Torpedo, CSKA Moskva i Dinamo Kijev; u hokeju CSKA, koji je spasila ameriËka investicija; u koπarci moskovski Dinamo i CSKA te nekoliko biciklistiËkih, atletskih i

107

te niskih klubova. To su sportovi koji su od 1989. uspjeli privuÊi europske sponzore.

Moæe se izvuÊi oËiti zakljuËak da je, strukturno govoreÊi, sport u Europi joπ uvijek strogo hijerarhijski postavljen, pri Ëemu novac odreuje poloæaj poje-dinih disciplina. Sportska ekonomija djeluje kroz natjecanja i segregaciju te definira obeÊavajuÊa investicijska podruËja, posebice u zemljama koje joπ uvijek prolaze kroz ekonomske promjene. Nejednak priljev novca doprinosi tome da neki sportovi, i ljudi koji se njima bave, javnosti ostaju nepoznati. Na najniæim razinama, æene i druge kategorije sportaπa (ukljuËujuÊi i one s invaliditetom), koji su iskljuËeni iz lukrativnoga træiπta, bore se da bi uopÊe odræali svoje sportove i natjecateljsksi duh æivima.

ProraËunske nejednakosti izmeu europskih klubova: primjer nogometa

Meu europskim nogometnim klubovima proraËunske su nejednakosti po-primile alarmantne razmjere. U praksi se one odraæavaju u nejednakoj ras-podjeli talenta, tehniËkoga i ljudskoga potencijala i predstavljaju temeljni problem u pogledu poπtenoga natjecanja. KljuËno je pitanje: zasluæuju li najbogatiji klubovi pobjeivati?

Nejednakosti podupiru stvaranje rastuÊe gospodarske segregacije Ëime se konstantno poveÊava jaz izmeu klubova s najniæim primanjima (od kojih neki jednostavno odustanu) i elite kojoj pripada madridski Real i brojni drugi europski nogometni klubovi, posebno iz Italije i Velike Britanije, koji funkcio-niraju kao „πtale“ vrhunskih igraËa.

KomentirajuÊi u Ëasopisu Time razloge druπtvene podjele u vrhunskome spor-tu, novinarka Jennie James primijetila je da je dotok kapitala u kombinaciji sa πkolom razmiπljanja u sportu koja se temelji na principima slobodnoga træiπta imao kinetiËki uËinak: „Bogati se bogate jer si mogu priuπtiti skupe igraËe koji privlaËe navijaËe i ulagaËe“ (James 2000: 51).

Razlike izmeu klubova u sportskim nastupima dijelom su rezultat relativno jednostavnoga fenomena poveÊanja prihoda: oni klubovi koji su natjecatelj-ski najuspjeπniji privlaËe najviπe navijaËa, dobivaju sponzorske ugovore, pri-vlaËni su televizijskim kuÊama i privlaËe svjeæe sportske talente ∑ sve to omoguÊava rast klupske dobiti. Meutim, takav kinetiËki uËinak moæe krenu-ti i suprotnim smjerom: ako su klupski rezultati osrednji, broj Êe se navijaËa smanjiti, a financijski partneri prekinut Êe suradnju. Zapravo, razliËiti poka-zatelji, ukljuËujuÊi prosjek rezultata ostvarenih u dræavnome prvenstvu u raz-


108


doblju od deset godina, konstantu igranja u prvoj ligi ili njezinu ekvivalentu, uËestalost natjecanja u europskim kupovima, potvruju postojanu prirodu razlika u nastupima klubova (Bourg i Gouguet 1998: 169). Drugim rijeËima, opÊenito govoreÊi i promatrajuÊi situaciju na duæi period, moæemo zakljuËiti ka ko isti klubovi dominiraju prvenstvima te da isti klubovi konstantno loπe pro laze, πto je odraz relativno stabilnoga poretka kojim upravljaju razine financijskoga ulaganja. Joπ je uvijek vrlo teπko neutralizirati taj trend, kao πto pokazuju Ëasni napori francuskoga kluba Saint-Etienne, koji trenutaËno pokuπava privuÊi kapital i iznova doæivjeti „slavne dane“ (Le Monde, 3. svib-nja 2003.).

Postoje nejasnoÊe u danaπnjoj situaciji izrazite nejednakosti. Sukladno lo-gici sporta, moralo bi biti moguÊe odræavati potpunu neizvjesnost kad je u pitanju ishod prvenstva i turnira uravnoteæivanjem sposobnosti razliËitih eu ropskih momËadi. Da bi se to postiglo, potrebno je osigurati da najbolji igraËi nisu stalno okupljeni u klubovima u koje se najviπe ulaæe. Do odree-ne mjere taj je princip zaæivio u ameriËkome sportskome sustavu, a mogao bi eventualno profunkcionirati i u Europi kroz regulatorni proces koji bi uklju-Ëivao izjednaËavanje prihoda i odreivanje gornje granice ukupnoga iznosa plaÊa u svakome klubu. Naprotiv, slobodno træiπte europskoga nogometa tre nutaËno usmjerava dotok novca i sportski potencijal na naËin koji je sve samo ne zasnovan na ravnopravnosti.

Europska nogometna hijerarhija temelji se na uloæenome novcu, koji osigu-rava masovno angaæiranje vrhunskih igraËa. Pojedini klubovi s velikim pro-raËunima ∑ a to su uvijek isti klubovi ∑ dræe svoje pozicije u prvenstvima, najatraktivniji su za gledanje, osvajaju velik dio profita pa stoga mogu an-gaæirati nove talentirane igraËe koji Êe se pobrinuti da njihovi poslodavci zadræe prevlast.

Najbogatiji europski klubovi (Manchester United, FC Barcelona, Juventus, Ba-yern München, Real Madrid, AC Milan, itd.), koji imaju najviπe uspjeha u na tjecanjima, ujedno su i klubovi koji zakljuËuju najveÊi broj transfera pa stoga imaju moÊ (tj. financijske moguÊnosti) zadræati igraËe ili ih prodati. Ista ekonomska logika reflektira se i u Ëinjenici da veliki nogometni klubovi imaju svoja sjediπta u vodeÊim industrijskim i financijskim gradskim aglomeracija-ma Europe (Ravenel 1987).

Zapravo, ti vrhunski europski klubovi posjeduju toliku koliËinu sredstava da mogu raditi dugoroËne planove i traæiti naËine da poboljπaju ili uËvrste viso-ku kvalitetu svojih sportskih nastupa dvjema komplementarnim strategijama

109

∑ transferima, zbog Ëega su u moguÊnosti izbrusiti natjecateljski potencijal, i politikom visokih plaÊa, πto im omoguÊuje zadræavanje talentiranih igraËa. Primjera radi, u kasnim 1990-ima udio ukupnoga iznosa plaÊa u cjelokup-nome klupskome proraËunu u Milanu iznosio je 69%, u Newcastleu 68%, Ju ventusu 50%, Dortmundu 43% i u Barceloni 42%.

Kao πto je primijetila veÊina ekonomskih analitiËara te situacije, rezultat tak va procesa, koji ukljuËuje razliËite træiπne „igraËe“ i njihove strategije, jest stva-ranje skupine klubova s velikim i stabilnim proraËunima i visokom ra zinom profitabilnosti (Bourg i Gouguet 1998: 176).

Povrh oblika nasilja inherentnoga aktivnosti kojom trajno dominira kapital i njegova „vuËna snaga“, postoje i skriveni tipovi nasilja koji proizlaze iz sa-mih pregovora nametnutih slobodnim træiπtem u sportu.

Opisane nejednakosti meu europskim klubovima automatski utjeËu na ku-povinu igraËa i pomaæu stvaranje disproporcionalnih razlika u pogledu uvjeta zapoπljavanja, plaÊa i pozicije. Christian de Brie komentira kako u tome po-gledu zakon træiπta znaËi viπe nejednakosti i nesigurnosti, a manje pravde i solidarnosti (De Brie 1994: 22).

MoÊ novca otvara put i drugim moguÊnostima poput prikrivanja profita, dalj-njega produbljivanja jaza izmeu onih koji u sportu za æivot zarauju teπkim radom i njihovih kolega s „astronomskim“ plaÊama:

„Ionako iskvareni plaÊama, bonusima i naknadama sasvim nerazmjernim njihovu talentu (iako je on neosporan), bogati nogometaπi besramno se upuπtaju u razliËite oblike utaje poreza, nedostupne skromnijim poreznim obveznicima, koje sustavno provode sa svojim poslodavcima.“ (De Brie 1994: 22).

Spletkarenje priroeno dinamici træiπnoga natjecanja briæno se skriva iza „fa-sade“ nogometa kao „jedne velike obitelji“. No, bivπi klupski predsjednici koji su iskusili gorku stvarnost opovrgavaju iskreno prijateljstvo sugerirano takvom hvalisavom predodæbom o sportu.

U Francuskoj je Laurent Perpère, bivπi predsjednik PSG-a, jedan od onih koji su nogometu pristupili s idealiziranom iluzijom o visoko profesionalnome sportu kao snazi za postizanje solidarnosti: „Velika nogometna obitelj fasa-da je iza koje se svatko bavi svojim malim prljavim poslovima“ (Le Monde, 6. lipnja 2003.). Njegove stavove podupiru i komentari Pierrata i Riveslangea o nepostojanju bilo kakvih trgovinskih zabrana na træiπtu prodaje i kupovine igraËa, gdje se Ëini da „nebitne stvari“ poput usmenih ili Ëak i pismenih spo-razuma tako malo vrijede (Pierrat i Riveslange 2002: 140).


110


Takva su meπetarenja sastavni dio odreenih predodæbi o tome πto je no-gomet. Iako nogometni klubovi, za razliku od proizvodnih tvrtki, ne mogu bez konkurencije, zbog toga πto se u nedostatku dostojnih protivnika gubi i smisao njihova postojanja, oni ipak djeluju unutar povlaπtenoga sustava u kojemu se uloæeni kapital cijeni viπe od sportskoga i natjecateljskoga nas tupa. Drugim rijeËima, svojim ustrojstvom i naËinom djelovanja, klubovi demantiraju samu bit sporta, a to je volja za izdizanjem iznad samoga sebe kroz vlastite napore.

Ovdje valja citirati izjavu o profesionalnome nogometu Claudea Beza, bivπega predsjednika Girondinsa de Bordeaux, iz 1984., kojom je toËno predvidio sve oËitiju stvarnost ekonomskoga nasilja u sportu: „Ne volim kada malim klubovima dobro ide. U redu je ako novac pobjeuje.“ (Pierrat i Riveslange 2002: 64∑65).

OËito je da se tako sumorna ekonomska stvarnost nije pojavila niotkuda: tre-nutaËan naËin voenja profesionalnoga nogometa, sa svim inherentnim nejed-nakostima, vuËe svoje korijene iz razdoblja kad su sport „oteli“ oni koji su smatrali da mu mogu izgraditi novi imidæ ulaganjem velikih svota novaca.

Pojedini Ëelnici europskih nogometnih klubova stoga snose veliku odgovor-nost za inflaciju plaÊa i nejednakosti koje pritiπÊu europski sport. Navedi-mo primjer Jean-Luca Lagardèrea i Matra Grupe. U vrijeme kad se Ëinilo da træiπna ekonomija mete sve pred sobom i uæiva u plodovima meunarodnih uspjeha francuske reprezentacije (polufinalisti Svjetskoga prvenstva 1982. i ponovno 1986. i pobjednici Europskoga prvenstva 1984.), ulagaËi su uloæili veliki novac u klub kojemu su nadjenuli ime prema korporativnome brendu „Matra Racing“. U intervjuu za L'Equipe Lagardère je priliËno drsko objasnio da je cilj osnivanja kluba bio “s ljudskom krvi i mesom” postiÊi ono πto je grupacija veÊ bila postigla s drugim proizvodima. S proraËunom od 100 mi-lijuna franaka on je vjerovao da Êe klub pobijediti bilo kojega protivnika. S jedne strane, Ëinjenica da je pothvat bio relativno neuspjeπan i da su ulagaËi napustili klub 1989. pokazuje ograniËenja vizije nogometa u kojoj glavnu rijeË ima poslovna bilanca. S druge strane, uvoenje neumjerenih plaÊa na nogometno træiπte signaliziralo je poËetak utrke koja je s vremenom iscrpila mnogo europskih klubova i ostavila ih u velikim dugovima.

Nesmiljene zlouporabe koje je potakla filozofija slobodnoga træiπta pokre-nule su uznemirujuÊi inflacijski trend koji je podjednako utjecao na plaÊe i naknade od transfera. Æestoka konkurencija meu klubovima postala je nor-ma, πto se odrazilo na alarmantno velike gubitke i dugove. Samo u sezoni

111

2000./2001., francuski klubovi nagomilali su gubitke u visini od 120 milijuna eura i prijavili ukupni dug od 290 milijuna eura; klubovi talijanske Serije A imali su kombinirane gubitke od oko 400 milijuna eura; ukupni deficit πpa-njolskih klubova iznosio je 700 milijuna eura, a 80% britanskih klubova bilo je u gubitku (Sobry 2003).

Ako se usporede s proraËunima sportova bez sredstava ili ukupnim sport-skim proraËunima zemalja koje nisu dio svjetskoga gospodarskoga rasta, ti se brojevi Ëine besmislenima.

Dovodi li prevlast ekonomije u europskome sportu neizbjeæno do nejednakosti?

U danaπnje je vrijeme logika biznisa zavladala europskim sportom ugroæa-vajuÊi na razliËite naËine piramidalni model koji je sport uËinio onim πto on jest, te mu, u odreenoj mjeri, dao okvir solidarnosti.

Ekonomska dominacija se u Europi ispoljila na razliËite naËine, od ulaganja, sponzorstva i pokroviteljstva do dioniËarstva, stavljanja dionica u optjecaj, preuzimanja i razvoja tvrtki koje su dio velikih poslovnih carstava, a sport im je samo jedno od podruËja ulaganja. Takva je situacija potaknula klubove da poËnu razmiπljati i djelovati na poduzetniËki naËin.

U Real Madridu, Florentino Perez, predsjednik od lipnja 2000., brzo je stekao reputaciju osobe koja traæi naËina da nogometnomu klubu priskrbi prihode kakvi su ga, u rasponu od nekoliko godina, uËinili jednim od najistaknutijih πpanjolskih poslovnih ljudi. Proπirivπi svoje djelatnosti (najviπe kroz prodaju robe), plasiravπi svoj brend u inozemstvo (strategija vrijedna 58 milijuna eura u 2002./2003. i planiranih 80 milijuna u 2003./2004.) i „uπavπi“ visoko profitabilnim poslovima vezanim uz nekretnine u podruËja koja nemaju veze s nogometom, Real Madrid viπe nije bio samo nogometni klub, veÊ je po-stao i „sportsko poduzeÊe“ (Le Monde, 26. studenoga 2003., str. 18). Neki su navijaËi kritizirali takav stil upravljanja klubom, istovremeno osjeÊajuÊi, na konfuzan naËin, da bi mogao ugroziti interese same igre. Paradoksalno, na Realove se poraze Ëesto gledalo kao na negativan ishod pristupa sportu kojem je jedino bitna poslovna bilanca. Jedan je zagriæeni navijaË, uzrujan time πto ovakav stil upravljanja nije „poluËio rezultate“, jednostavno saæeo sve te kritike: „Za sve je kriv predsjednik Perez. On je dobar biznismen, ali ne zna niπta o nogometu“ (Le Monde, 27. travnja 2004., str. 24).

U Italiji, Antonio Giraudo, glavni direktor Juventusa iz Torina, izjavio je kako je cilj kluba postati „poduzeÊem poput bilo kojega drugoga“ (Le Monde,


112


30. rujna 2001.). U 60%-tnom vlasniπtvu holdinga IFIL (koja je dio carstva obitelji Agnelli (Fiat)), Juventus je u prvim mjesecima 2002. godine na burzi u optjecaju imao 35% svojega kapitala (Sobry 2003). Flotacija je bila dio posebnoga pristupa koji je obuhvaÊao „proËiπÊavanje“ sportskoga aspekta poslovanja, kako bi se iz njega moglo πto viπe ekstrapolirati, buduÊi da je Juventus planirao ne samo kupiti stadion zajedno s drugim torinskim klubom Torinom po cijeni od 120 milijuna eura, nego i otvoriti tematski park Mondo Juve vrijedan 130 milijuna eura. Taj projekt neizbjeæno poziva na usporedbu s Manchesterlandom, nogometnom πkolom Manchester Uniteda za dob od 7 do 14 godina, zajedniËkim poslovnim pothvatom britanskoga Manchester Uniteda, najbogatijega svjetskoga kluba, i Disneyland Paris Group (Sud-Ouest, 27. travnja 2004.). Taj novi trend diversifikacije „sportskih proizvoda“ ∑ koji je poËeo s inicijativama drugih europskih klubova, ukljuËujuÊi Real Ma-drid, klub koji je „simbol nogometnoga biznisa“ (Le Monde, 26. studenoga 2003.) ∑ sa sobom donosi i dva osnovna problema. S jedne strane, kad se sport upotrebljava za reklamiranje ogromnoga sajmiπta, sama njegova svrha biva dovedena u pitanje, a s druge strane, beskrajna spirala zaraivanja nov ca u neizbjeæno ograniËenomu kontekstu igre pretpostavlja stavljanje na-glaska na razlike u pogledu nastupa i natjecateljskoga potencijala. Zapravo, takva mutacija vrhunskoga sporta (s europskim nogometom kao najboljim primjerom za taj fenomen) pretvara sam sport u robu πto uzrokuje zabrinutost iz viπe razloga. Sustav transfera igraËa potiËe trgovinu ljudima, pri Ëemu su mladi igraËi Ëesto najtraæeniji i najranjiviji. Povrh toga, promjene u vrhunskome sportu svode nekoÊ kulturne aktivnosti na ekonomiju, πto je pomak koji Êe prije ili kasnije ugroziti egzistenciju amaterskoga sporta, te s vremenom poveÊavati jaz izmeu profesionalnoga sporta namijenjenog pub-lici i intimnijih dogaaja koji karakteriziraju sport kao masovnu aktivnost.

Time je sport organiziran i reorganiziran na naËine koji iz temelja mijenjaju smi-sao njegova razvoja. Godine 1998., urednik je Ëasopisa France Football upozorio da bi, ukoliko mu se ne posveti pozornost, nogomet uskoro mogao postati vid trgovine izmeu multinacionalnih kompanija i burzi umjesto da predstavlja do-dirnu toËku izmeu zemalja i kultura, druπtva i pojedinaca (Ernault 1998: 15).

Jedan je od prvih pokazatelja takvih promjena ∑ koje se logiËno odvijaju kao niz prilagodbi s ciljem postizanja komercijalne odræivosti i maksimiranja pro fita ∑ bila objava planova o razvoju privatnih liga u sportovima poput nogometa i koπarke kojima bi se privukao velik broj televizijskih gledatelja.U nogometu, 1998. godine ∑ na inicijativu talijanske grupacije Media Part-ners, koju podupire banka Morgan Stanley iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, i

113

telekomunikacijskih grupacija sa sjediπtem u NjemaËkoj (Kirch), Velikoj Brita-niji (Murdoch) i Italiji (Berlusconi) ∑ skovan je plan o „zatvorenom“ natjecanju neovisnom o Europskoj federaciji. U tome komercijalnome pothvatu, koji je u fazi razvoja, obeÊano je klubovima sudionicima ukupno 1,91 milijardi eura, u usporedbi sa „samo“ 128,06 milijuna eura koje dodjeljuje UEFA. Taj je sustav trebao funkcionirati kao zatvorena liga, bez moguÊnosti ispadanja i ujedno s malim rizikom od gubitka investicije za one koji su pokrenuli, sponzorirali i financirali natjecanje (meu kojima su najveÊe privatne televizije i karteli): „Investitore privlaËi perspektiva uklanjanja nesigurnosti koja ide uz sport jer im postaje sve teæe pomiriti vlastite spekulativne interese s rizikom od neuspjeha momËadi u Ligi prvaka“ (Bourg 1999: 57).

U koπarci, u svibnju 2000., sedamnaest je europskih klubova udruæenih u Udrugu europskih koπarkaπkih liga (ULEB)31, koju je sponzorirala πpanjolska tvrtka Telefonica, postavilo temelje europskomu natjecanju neovisnom o Meu narodnoj koπarkaπkoj federaciji (FIBA). Tako su osnovana dva paralelna prvenstva: „Suproligue“ (pod pokroviteljstvom FIBA-e) s dvadeset klubova, i „Euroleague“ (ULEB) s dvadeset Ëetiri kluba, od kojih je svaki klub platio pola milijuna dolara pologa kako bi igrao prve tri sezone. Iako se ovoga tre-nutka Ëini da su ti projekti propali, ni na koji naËin nije umanjena prijetnja koju oni naËelno predstavljaju. Kao i u europskome profesionalnome nogo-metu, u kojem su se najveÊi klubovi nastojali grupirati u zatvoreni sustav natjecanja koji se moæe usporediti sa sustavom koji postoji u Sjedinjenim Dræavama, Euroliga Ëini opasne razlike koje se zasnivaju na novcu. Taj je sustav dobar primjer trenutaËnoga pogreπnoga trenda u europskome sportu, gdje se ulaæu napori da se izie iz federacije i principa natjecanja utemelje-nog na ulasku u viπu ili padu u niæu ligu (koji, iako nameÊu ograniËenja, osi-guravaju i odreen stupanj sportske solidarnosti) s ciljem zatvaranja klubova u boriliπte u kojem im je zajamËen stalni visoki plasman, a samim time njiho-vim je dioniËarima i sponzorima osiguran dugoroËan povrat sredstava uloæe-nih u plasman njihovih timova. BuduÊi da je rizik neprijatelj kapitala, poten-cijal momËadi postaje profitabilniji uklanjanjem ikakve moguÊnosti gubitka, ili barem ispadanja iz lige (πto je sinonim za gubitak financijske potpore u sportu koji ovisi o gledateljima). »ini se da se sliËan pristup javlja i u drugim sportovima ukljuËujuÊi motociklistiËke utrke, stolni tenis i biciklizam.

Kao drugo, nasilna priroda moÊi novca ostavlja svoj trag na samim simboli-ma natjecanja: trofejima koje dobiva pobjednik. Nije sluËajnost da posljed-

31 Ne postoji Europska koπarkaπka federacija!


114


njih godina sportska natjecanja i kupovi mijenjaju imena, a nazivi federacija i institucija zamjenjuju se komercijalnim nazivima kako bi se omoguÊilo joπ jaËe isticanje sponzora i oglaπivaËa: tako je Britanski kup postao Axa kup; Belgijsko prvenstvo postalo je Jupiler liga, a Europski ragbi kup postao je Heineken kup.

Kao treÊe, takvi novi trendovi uzrokuju vrlo specifiËne probleme koji bi vje-rojatno mogli potkopati osnovne natjecateljske principe sporta. U suprotnos-ti s tradicionalnim duhom „neka pobijedi najbolji“, poduzetniËki stil upra-vljanja klubovima i momËadima otvara put razliËitim vrstama zloupotreba i postupno potkopava samu logiku sporta. Tako, na primjer, utjecajne skupine ∑ Ëiji opseg i struktura nisu uvijek transparentni ∑ mogu kontrolirati interese natjecanja. »injenica je da su u europskome nogometu poduzeti koraci32 kako bi se onemoguÊilo da utjecajne skupine budu veÊinski dioniËari viπe od jedne momËadi u istome natjecanju, te su se neke grupacije, ukljuËujuÊi i Canal Plus (koji je veÊinski dioniËar u PSG-u i Servetteu iz Æeneve), morale odluËiti za samo jednu momËad (Bourg i Gouguet 1998).

Meutim, s jedne strane, ukljuËene financijske strukture mogu biti iznimno ne probojne i prikrivati razliËite zakulisne igre, ukljuËujuÊi angaæiranje offshore kompanija i druge naËine izbjegavanja plaÊanja poreza, a s druge strane, ne-ke grupacije, kao πto je ENIC, nekad veÊinski dioniËar u tri kluba, uopÊe nisu skrivale svoju namjeru da prigrle træiπte sporta na πirokoj osnovi. To je i bio razlog da se ENIC æalio Arbitraænom sportskom sudu, navodeÊi kao osnovu æalbe europski princip slobodne trgovine (Bourg 1999).

Ipak, moæe li igra i dalje biti poπtena ako isti financijski moÊnik viπe ili ma -nje izravno kontrolira viπe od jednoga sudionika u istome natjecanju? Ovo je pitanje bilo predmet preporuka Europskoga vijeÊa, a posebno je iz ra æe-no u Deklaraciji iz Nice iz 2000. godine. SliËna se pitanja moraju posta viti kada treba izabrati izmeu igraËa iz istog „tabora“, pri Ëemu se preferira je dan igraË nauπtrb drugoga iz razloga koji nisu povezani s njihovim sport-skim zaslugama. Iza suparniπtva Senne i Prosta u utrkama Formule 1 stoje odreeni financijski interesi koji nastoje prevladati zakone nesigurnosti u spor tu. U cilju osvajanja automobilskoga træiπta Juæne Amerike, bilo je lo-giËno Brazil cu Senni dati najbolje automobile, buduÊi da pobjeda Francuza ne bi imala isti komercijalni uËinak. Schumacherova iznenadna pobjeda na austrijskome Grand Prix-u 2002. kada mu je Barricello, nakon πto se Ëinilo

32 UEFA je presudila da se dva kluba u vlasniπtvu iste fiziËke ili pravne osobe ne mogu natjecati u europskom Kupu pobjednika kupova.

115

da Êe Schumacher sigurno pobijediti, dozvolio da ga pretekne, diktirana je sliËnim principima: Fiat grupa, koja je dionice Ferrarija upravo bila uvrstila na burzu, je trebala ojaËati svoj imidæ osiguravanjem pobjede za svojeg am-blemskog njemaËkog vozaËa. Isti su mehanizmi prisutni u biciklizmu, gdje Ëlanovi momËadi znaju da ne sudjeluju u utrci kako bi pobijedili veÊ da pruæe podrπku unaprijed odreenom pobjedniku ∑ s obzirom da je pojedinac kao sredstvo za prenoπenje komercijalnih poruka uËinkovitiji od skupine (Char-tier i Vigarello 1982).

Ovakvo plasiranje novca i prestiæa trgovaËkoga brenda u samo „srce“ natje-canja predstavlja potpuni raskid s europskom tradicijom kojoj je, od poËetka modernoga sporta krajem osamnaestoga stoljeÊa u Britaniji, osnovni i naj-vaæniji cilj natjecanja bila sportska pobjeda (Thomas 1999).

Kao Ëetvrto, pretjerana komercijalizacija i ekonomija slobodnoga træiπta u sportu potencijalno moæe dovesti do privatizacije javne imovine (Sobry 2003; Fontanel i Bensahel 2001).

Danas u Francuskoj veÊina sportskih klubova posluje na isti naËin kao i ve like kompanije. OslanjajuÊi se na Aviceov zakon iz 1984., Zakonom o pro-fesionalnom sportu od 28. prosinca 1999. (Zakon 99-1124) definirane su dvije nove vrste poduzeÊa: druπtvo s ograniËenom odgovornoπÊu osnova-no s ciljem bavljenja sportom (SAOS ∑ société anonyme à objet sportif) i sportsko druπtvo s ograniËenom odgovornoπÊu (SASP ∑ société anonyme sportive professionnelle). Pored Ëinjenice da se klubovi s takvim statusom i dalje financiraju javnim sredstvima ∑ πto francuskoga ministra za mladeæ i sport dovodi u nezgodan poloæaj u odnosu na Europsku komisiju i zakone o træiπnome natjecanju ∑ legitimnost omoguÊivanja kompanijama da upotreb-ljavaju objekte u javnome vlasniπtvu koji se odræavaju i obnavljaju javnim sredstvima svakako je upitna.

Mnogi klubovi upotrebljavaju objekte koji pripadaju gradovima u kojima imaju sjediπte (Sobry 2003). Vélodrome stadion u Marseilles-u, koji je obnovljen javnim sredstvima u iznosu od oko sto milijuna franaka kada je Francuska bila domaÊin Svjetskoga prvenstva 1998., predstavlja primjer takve sumnjive prakse. Lokalni klub Olympique Marseilles (OM) upotrebljavao je poslije toga sve prednosti novoobnovljenoga stadiona po minimalnim cijenama. Javna je imovina stavljena na raspolaganje komercijalnim kompanijama i jedini quid pro quo bila je Ëinjenica da se ime grada pojavljivalo i isticalo u javnosti ti jekom organizacije sportskoga dogaanja. Javnosti moæda nije omoguÊeno da se sluæi igraliπtem, ali je ona uvijek dobrodoπla kad treba platiti ulaznice


116


za tribine. Istaknuto je da takve sluËajeve privatizacije javnoga dobra treba vrlo paæljivo preispitati, posebno ako je rijeË o klubovima Ëije dionice kotira-ju na burzi (Fontanel i Bensahel 2001: 182).

Kao zakljuËak trebamo objektivno priznati da iako novac u sportu ne mora biti korijen svega zla, sve je oËitije da sudjeluje u iskrivljivanju tradicionalne slike sporta. Novac je postao dominantna snaga, i svojom prekomjernom koliËinom, koja je zapravo oblik nasilja, sudjeluje u potkopavanju vjerodos-tojnosti sporta i sportaπa te umanjuje uæitak ljubiteljima sporta.

Treba spomenuti i naËin na koji su sport i sportaπi prihvatili logiku profi-ta. Ako krenemo od sluËaja francuskih sportaπica koje su odbile podijeliti novËanu nagradu osvojenu u πtafeti s rezervnim Ëlanicama svoje momËadi do sluËaja francuske reprezentacije, bivπe pobjednice Svjetskoga prvenstva, koja je javnoj televizijskoj kompaniji naplatila 10 000 eura po igraËu (za sni-manje „iza kulisa“ na stadionu OM-a) za povlasticu da ih snima za vrijeme treninga, moæemo zakljuËiti da “novac kvari igru”.

Æelja da se nadvladaju vlastita ograniËenja ∑ koja se nalazi u samom srcu modernoga olimpijskoga pokreta ∑ sada je ozbiljno dovedena u pitanje. Iz-me u mnogih oËitih primjera moæemo izdvojiti sluËaj ukrajinskoga skakaËa s motkom Sergeja Bubke, koji je redovito preskakao visine iznad 6,2 metra na treninzima, ali je samo centimetar po centimetar uspijevao poveÊavati svoj najbolji sluæbeni rezultat, stavljajuÊi u dæep 150 000 francuskih franaka od svojega sponzora svakoga puta kada bi oborio vlastiti rekord.

Træiπte je postalo okosnicom oko koje je organiziran sport, a profit je njego-va mjera uspjeha.

Deregulacija træiπta sporta: posao protiv etike

Od presude u sluËaju Bosman do fleksibilnoga pristupa

Presuda u sluËaju Bosman iz 1995. godine oznaËila je bitan preokret u orga-nizaciji profesionalnoga sporta u Europi. U sluËaju belgijskoga nogometaπa Jean-Marca Bosmana Europski sud pravde (ECJ) interpretirao je zakone Zajed-nice osuujuÊi dva naËela kojima su se neke nacionalne nogometne fede-racije i UEFA vodile u svojemu radu. Prvo je naËelo bio aranæman koji je ograniËavao transfere igraËa iz jednoga kluba u drugi sa zahtjevom da klub koji nabavlja igraËa mora platiti prijaπnjemu klubu obeπteÊenje za transfer radi treninga ili promocije. Drugo je naËelo bilo UEFA-ino ograniËenje broja

117

dopuπtenih stranih igraËa u momËadi. Odluka je Europskoga suda pravde u sport uvela pojmove slobode kretanja radnika (kako je definirano Ëlankom 39. [ranijim Ëlankom 48.] Ugovora o osnivanju Europske zajednice) i slobode træiπnoga natjecanja (kako je definirano Ëlankom 81. [ranijim Ëlankom 85.] Ugovora o osnivanju Europske zajednice), koji su bili zaprijeËeni sustavom plaÊanja naknada za transfer.

Potrebno je dati nekoliko komentara na tu vaænu odluku, koja je otvorila put naËelima slobodne trgovine na jedinstvenome europskome træiπtu u svijet nogometa.

Presuda je imala odreene πtetne posljedice (Manzella 2002). Primjenom po slovnih naËela u svijetu sporta presudom su ukinuta pravila o angaæiranju stranih igraËa na razini utakmice koja su iz tehniËkih i sportskih razloga na-metnule nacionalne i meunarodne sportske federacije, a osobito potrebu da se lokalnim centrima za trening zajamËi pristup njihovim igraËima na na-tjecanja na visokoj razini. Pravilo koje je odbaËeno takoer je bilo zamiπljeno s ciljem da osigura kontingent iskusnih igraËa za nacionalne momËadi.

Odluka je Europskoga suda pravde bila u suprotnosti s naËelom supsidijar-nosti unutar Zajednice i uskratila je pravo sportu da sam postavlja svoja pravila na osnovnoj razini dogaanja na igraliπtu. PotiËuÊi prijenos ovlasti sa sportskih federacija na klubove i televizijske kuÊe, zaprijetila je piramidal-noj strukturi europskoga sporta. BuduÊi da sportskim vlastima nije ponudila re zer vno rjeπenje ili alternative koje bi im mogle dozvoliti da ponovno pre-uzmu inicijativu, potkopala je sustav pravila oko kojih je sport strukturiran i time zadala snaæan udarac njegovim osnovnim naËelima i legitimnosti.

Europski je sud pravde odluËio primijeniti ekonomski pristup sportu i time je potpomogao da se poniπte njegovi odgojni, graanski i zdravstveni aspekti. Sport je postao rezerviran za bogate, a naËela poπtenja i jednakih moguÊno-sti u natjecanju oËito su pregaæena.

KonaËna posljedica te odluke je pokretanje nekontroliranoga procesa koji je sportu mogao nametnuti joπ novih „vanjskih“ pravila utemeljenih na poslov-nim principima. Naime, nakon presude u sluËaju Bosman uslijedile su odluke u drugim sluËajevima Ëija je posljedica bila proπirenje naËela koje se odnosi na dræavljane zemalja izvan Europske unije. Jedan se takav sluËaj odnosio na poljsku koπarkaπicu Liliju Malaju. Klubu Racing iz Strasbourga, u kojem su veÊ igrale bugarska i hrvatska igraËica, nije bilo dozvoljeno da potpiπe ugovor s Poljakinjom. Lilia Malaja, temeljeÊi svoj sluËaj na presudi u sluËaju


118


Bosman i na ugovoru o pridruæivanju izmeu Europske unije i Poljske, zatraæila je dozvolu natjecanja i dobivanje statusa osobe s prebivaliπtem u Europskoj uniji. Uprav ni je sud u Strasbourgu u poËetku odbacio njezin zahtjev, koji je meutim u æalbenom postupku odobrio Upravni sud u Nancyju 3. veljaËe 2000., i potvrdio Conseil d'Etat (najviπi upravni sud u Francuskoj) toËno go dinu dana nakon πto je koπarkaπka federacija uloæila pravnu æalbu. Nije teπko zamisliti moguÊe posljedice te odluke, buduÊi da Europska unija ima ugovore o pridruæi-vanju i suradnji s dvadeset tri zemlje istoËne Europe i sje verne Afrike.

Iz perspektive sportskih vlasti (UEFA-e i svih nacionalnih federacija i liga), odluka je Europskoga suda pravde imala cijeli niz posljedica (Bourg i Gou-guet 1998: 2001):

∑ Zaprijetila je osobnosti, stilu i kulturi nogometa na nacionalnoj razini. ∑ Nacionalni nogometni identitet osporen je razmjenom igraËa i kozmopoli-tizmom koji sada dominira klubovima i prvenstvima. U sezoni 1999./2000. Chelsea je meu trideset Ëetiri profesionalna igraËa imao dvadeset πest stranih igraËa iz Ëetrnaest zemalja. Na razini nacionalnoga prvenstva, 41% igraËa u Belgiji u sezoni 1998./1999. bili su strani dræavljani, a u Engleskoj u sezoni 1999./2000. igrali su igraËi iz Ëetrdeset jedne zemlje.

∑ Umanjila je moguÊnost da se navijaËi identificiraju s momËadima i preki-nula kulturne veze izmeu momËadi na lokalnoj i regionalnoj razini.

∑ Potkopala je kvalitetu i homogenost u postupku izbora nacionalne mom-Ëadi, posebno oteæavajuÊi mladim domaÊim igraËima da dobiju profesio-nalnu licenciju i istodobno poveÊavajuÊi broj raspoloæivih igraËa za igranje u prvenstvenim utakmicama, koji ne mogu biti izabrani u momËadi.

∑ PoveÊala je nejednakost u sportu omoguÊivπi nekim momËadima da an-gaæiraju zvijezde, uvodeÊi tako konkurentnu neravnoteæu.

∑ Potkopala je politiku treninga igraËa onemoguÊivπi klubovima da povrate svoje troπkove putem isplata obeπteÊenja nakon odlaska igraËa po isteku ugovora.

∑ Pokrenula je neograniËeno poveÊanje troπkova plaÊa, pri Ëemu su prego-varaËka snaga igraËa zvijezda i broj i utjecaj njihovih agenata (FIFA priz-naje 507 agenata) takoer bili znaËajni Ëimbenici.

∑ Dovela je do bijega igraËa iz najslabije financiranih nacionalnih prvenstava u najjaËe financirane.

∑ Dovela je do sklonosti prema preobrazbi onoga πto je nekad bio kolektiv-ni sport u individualni sport stvarajuÊi komercijalnu, karijeristiËku sliku o

119

tome πto znaËi igrati nogomet (s naglaskom na stvarne ili potencijalne nove izvore zarade kao πto su ugovori vezani uz imidæ, opcije dobivanja dionica ili naknade za autorska prava na golove koji se prikazuju na te-leviziji).

KonaËno, posljedica podvrgavanja sporta zakonima Europske unije bila je da vanje prioriteta ekonomiji slobodnoga træiπta i poticanje privatizacije klu-bova, πto je dovelo do paradoksalnoga slabljenja samoga piramidalnoga mo dela europskoga sporta koji su branile institucije Europske unije.

Nema sumnje da je presuda u sluËaju Bosman dala slobodu igraËima isto-vremeno dajuÊi slobodu i potiËuÊi apetite klubova te postavivπi sportaπe na neku vrstu europskoga vrtuljka u ime fleksibilnosti. NajznaËajnije je da je potpomogla da nogomet postane sport koji se igra na „dva kolosijeka“ (Lanfranchi 2002: 23) i da je vrlo jasno podebljala crtu razgraniËenja izmeu ama terskoga i profesionalnoga sporta. Ubrzala je ritam kojim se provode trans feri, lansirala plaÊe putanjom eksponencijalnoga rasta i naglasila nejed-na kosti izmeu igraËa.

Jedan je od krajnjih rezultata poveÊanja profesionalne slobode bilo produ-bljivanje jaza izmeu najviπih i najniæih plaÊa te stvaranje veÊe nezaposleno-sti i nesigurnosti, posebno meu mladim, nepoznatim igraËima. Naglaπena je podjela meu klubovima i igraËima te potaknuta pojava nekih vrsta za-poslenja i ugovora o zaposlenju koji rasteæu granice legalnosti ∑ na primjer, predugovorni sporazumi o odbijanju ponuda drugih klubova koji se nude naj mlaim igraËima, koji se tako obvezuju, u zamjenu za viπe ili manje legal-ne isplate, da potpiπu svoj prvi profesionalni ugovor s nekim klubom. Joπ raπirenija posljedica je poplava aranæmana kojima je cilj omoguÊiti klubovi-ma da zadræe mlade igraËe. Pored toga, klubovi su obvezni pronalaziti razne naËine nadoknaivanja gubitaka povezanih s transferima: od igraËa mogu traæiti da potpiπu dugoroËne ugovore koji ograniËavanju njihove moguÊnosti pregovaranja ili im mogu ponuditi opciju prijevremenoga raskida ugovora uz fiksnu naknadu prema klauzuli o raskidu ugovora. Ta je nova sloboda uzro-kovala pojavu novih mehanizama kao πto su podjela zarade i ograniËavanje sveukupnih troπkova za plaÊe, πto omoguÊuje odreeni stupanj financijske solidarnosti (Bourg i Gouguet 1998).

Dolazimo u napast da se sloæimo s Gérardom Ernaultom da bi odluka Europ-skoga povjerenika Karela van Mierta, kojom se nogomet ne definira kao „kul-turna iznimka“ od pravila Europske unije, veÊ ga se smatra ekonomskom ak-tivnosti, mogla predstavljati glavni oblik kulturnoga nasilja (Ernault 1998).


120


Sportaπi podloæni utjecaju

Sport je trenutaËno zahvaÊen gospodarskim vihorom i ∑ unatoË primjeru ko ji pruæa mali broj briljantnih karijera ∑ izgubio je kontrolu nad odreenim aspektima situacije. Za velik broj profesionalnih i poluprofesionalnih sporta-πa i mladih nada, proces deregulacije i uspostave poslovne logike u sportu, pored vala medijskoga oduπevljenja koji je pratio njih i træiπta koja su stvo-rili, otva ra put svim vrstama zloupotreba i raznim oblicima nasilja.

U visoko plaÊenim sportovima kao πto je tenis, mladi su sportaπi posebno osjetljivi na manipulacije. One se mogu pojaviti u mnogim oblicima, od spor-ta πevih financijskih sredstava koje kontrolira i „peljeπi“ osoba s autoritetom ili, u ranijim fazama, opÊega utjecaja koji imaju takve osobe u sportaπevoj pratnji tijekom njegove ili njezine karijere i svakodnevnoga æivota, sve do, u odreenim sluËajevima, seksualnih pritisaka i zloupotreba.

PriËa πvicarske tenisaËice Patty Schnyder iz Basela, nekad osme tenisaËice svijeta, skoro savrπeno ilustrira ranjivost izrazito nadarene mlade sportaπice pod utjecajem osoba koje su ju trebale πtititi. Mlada je æena imala velikih poteπkoÊa da se izvuËe iz ralja svojega partnera, opskurnoga iscjelitelja Rai-nera Harnekera, Ëovjeka u Ëetrdesetim godinama, kojega je obitelj tenisa Ëice optuæila da ju je „zaËarao“. Harneker ∑ kojega su novinari proglasili „guru om“ i koji je natjerao Schnyderovu da slijedi strogu vegetarijansku dijetu te da se podvrgne posebnoj vrsti akupunkture utemeljenoj na teoriji koju je razvio Baunscheid u osamnaestom stoljeÊu ∑ je na kraju 2002. godine pro glaπen krivim na njemaËkome sudu zbog nadrilijeËniπtva. Ipak, nakon takva ishoda sluËaja, na mladu je sportaπicu jednostavno nastavila utjecati druga osoba, karizmatiËni njemaËki detektiv koji je bio zaduæen da ju Ëuva i kojem je dotiË-na postala privræena. Takav je razvoj situacije doveo do obitelj ske svae koja je ukljuËivala optuæbe za pronevjeru (Le Monde, 30. sijeËnja 2004.).

Zbog toga πto financijski udjeli u sportu mogu biti vrlo visoki, najranjiviji sportaπi, posebno djeca i mlade æene, mogu postati plijen i ærtve pohlepe i pretjerane zaπtite, a u nekim su sluËajevima Ëlanovi obitelji najgori poËini-telji.

RazliËiti oblici zloupotrebe mogu biti poËinjeni unutar obitelji ili u najbliæemu profesionalnome okruæenju, a ozbiljno su ugroæeni i sportaπi i sam sport.

Nedavni tragiËni incident u francuskome teniskome svijetu pokazuje πirinu nasilja koje moæe biti poËinjeno zbog novca ili slave u sportu. U jugozapad-noj Francuskoj nekoliko je mladih ljudi obaju spolova namjerno trovao otac

121

jednoga njihovoga suparnika, koji im je viπekratno stavljao lijekove u boËice s vodom kako bi im umanjio uspjehe na igraliπtu. Ovaj je otac menadæer na stojao preokrenuti uspjeh u karijeri svoje djece ∑ sina i kÊeri (koja je bila proglaπena najveÊim Ëudom u Francuskoj u svojoj kategoriji) ∑ radi vlastite koristi, bez njihova znanja i bez imalo poπtovanja za sportsku etiku te, joπ gore, za æivote djece, tinejdæera i mladih ljudi koje je doveo u opasnost. Naj-gore je od svega to πto je nakon incidenata s trovanjem jedan od trovanih igraËa poginuo u prometnoj nesreÊi zaspavπi za volanom (Libération, 11. kolovoza, 6. i 7. rujna 2003.).

Ne samo osobe bliske sportaπima veÊ i njihovi klubovi mogu biti krivi za pljaËku ili jednostavno za izrabljivanje mladih ljudi, kao πto pokazuje sluËaj mladoga nogometaπa Salioua Lassissija, za kojega je utvreno, nakon πto se pridruæio klubu AS Roma u Italiji, da nije primao nikakvu plaÊu πest mjeseci (Le Monde, 27. veljaËe 2004.). Saliou Lassissi, koji je prije toga bio u centru za treniranje na stadionu u francuskom Rennesu, pozvao je UEFA-u da oduz-me europsku licenciju AS Romi za sezonu 2004./2005.

Fenomen je eksploatacije, u pravilu, pogorπan jaËanjem novih profesija koje se bave posredovanjem (posebno menadæera i agenta), a koje su loπe re-gulirane i prema sportskim pravilima i prema nacionalnim zakonodavstvima europskih zemalja. „Posao se agenta zabrinjavajuÊe πiri“, naslov je Ëlanka objavljenog u Le Monde-u u oæujku 2002. (Le Monde, 17. i 18. oæujka 2002.). Te je godine bilo 94 licenciranih nogometnih agenata u Francuskoj, a 235 oso ba je Ëekalo na polaganje ispita za dobivanje licencije. U te brojke nisu uvrπtene osobe bez ikakvoga priznatoga statusa u sportu, koje su bez obzira na to djelovale kao posrednici sportaπa (Bourg i Gouguet 1998). Le Monde je izvijestio da su inflacija plaÊa i sve veÊi broj transfera potpomogli pro-mociji ideje da je postati agent igraËa lak naËin zarade velikoga novca bez mnogo truda (Le Monde, isto). Aspekt ovoga trenda koji joπ viπe zabrinjava jest Ëinjenica da su, na dnu ljestvice, talentirani mladi igraËi ∑ regrutirani u sve mlaoj dobi ∑ prepuπteni ljudima koji imaju malo ili nimalo osjeÊaja od govornosti prema svojim πtiÊenicima. Pravo organizirano træiπte u ovome podruËju tek se razvija u Europi, a mladi ljudi iz zemalja s ekonomski nepo-voljnom situacijom njegove su glavne ærtve.

©to se tiËe igara oko posredovanja u igraËkim transferima, velike su europ-ske nogometne zemlje u tome najzaposlenije: 2002. godine Velika Britanija je imala najveÊi broj licenciranih nogometnih agenata (160), iako se Ëinilo da Êe ju prestiÊi Italija (s 56 agenata iste godine) jer je skoro 400 kandidata trebalo iziÊi na savezni ispit za dobivanje licencije.


122


Ovih nekoliko primjera ukratko prikazuju opasnosti i razliËite oblike nasilja kojima su u sportu posebno izloæeni djeca, mladi i æene. Prije nekoliko go-dina predstavnici VijeÊa Europe koji se bave istraæivanjem sporta i zloupo-trebama u njemu proveli su istraæivanje i priliËno su toËno identificirali takve oblike nasilja (VijeÊe Europe i sport, 2001: 35∑36), s posebnim naglaskom na zapoπljavanje mladih u vrhunskom sportu (Preporuka 1292 (1996), CDDS (98) 90, svezak 1, str. 195).

Parlamentarna skupπtina VijeÊa Europe izrazila je svoju zabrinutost ukljuËi-vanjem mladih u vrhunski sport u preranoj dobi. Istraæila je razliËite pristupe mladih sportu, i zakljuËila da bi sport, sve dok ima primarnu ulogu u njihovu mentalnomu i fiziËkomu razvoju, trebao biti sastavni dio opÊega obrazovno-ga procesa u demokratskom druπtvu. Nasuprot tomu, elitni sport ima za cilj iskljuËivo postizanje vrhunskih rezultata za koje se mladi sportaπi vrlo rijetko mogu nadati da Êe ih postiÊi. U elitnome sportu kriju se i dodatne opasnosti koje se navode u preporuci:

∑ fiziËke i fizioloπke opasnosti (kao πto su preoptereÊenja diπnoga, kardio-vaskularnoga i neuromuskularnoga sustava);

∑ psiholoπke opasnosti (kao πto su napori prouzroËeni mentalitetom „po-bjede pod svaku cijenu“ i „ispadanja iz natjecanja“ kao posljedica inten-zivnoga treninga u ranoj dobi);

∑ djeca koja intenzivno treniraju imaju smanjene moguÊnosti pohaanja re dovite πkole, posebno tijekom natjecateljskoga razdoblja.

Na Multilateralnome seminaru o zaπtiti djece, mladih i æena u sportu, koji su u Hanasaariju, Helsinki, od 14. do 16. rujna 2001., organizirali VijeÊe Euro-pe, finsko Ministarstvo obrazovanja i Finski sportski savez, predstavnici su dvadeset tri dræave Ëlanice na Odboru za razvoj sporta (CDDS) raspravljali o kljuËnome pitanju ∑ kako osigurati da se djeci, mladima i æenama zajamËi ljudsko dostojanstvo i jednaka prava u sportu.

Prvi zakljuËak seminara bio je da se, iako su razliËite europske regije slijedile razliËite kulturne putove, njihovi stavovi u pogledu uloga i statusa muπkara-ca i æena „sada sve viπe preklapaju, a faktori kao πto su æivotni stil, urbani-zacija i æivotni standard bivaju vaæniji pri definiranju obiËaja karakteristiËnih za spol od politiËkih reæima“ (VijeÊe Europe i sport, 2001: 35). Pored toga, na osnovi rada istraæivaËa i dokaza vezanih uz sportaπe, postalo je oËito da je svijet sporta, koji ni izbliza ne predstavlja svijet za sebe, svijet u kojem je „loπe postupanje, ukljuËujuÊi spolno uznemirivanje i zloupotrebu djece,

123

mla dih i æena æivotna Ëinjenica“ (VijeÊe Europe i sport, nav. dj.). Zastupnici su zato donijeli sljedeÊi podsjetnik:

„U pogledu zaπtite djece i mladih u rekreativnome i u vrhunskome sportu, do-govoreno je da se Ëlanci UN-ove Konvencije o pravima djeteta (koja je otvorena konvencija i koju su potpisale sve zemlje UN-a osim Sjedinjenih Dræava i Somalije) primjenjuju i na sport“33 (VijeÊe Europe i sport, nav. dj.).

Posebna je zabrinutost izraæena zbog utjecaja na najpovodljivije skupine spor taπa i one koje su najmanje u stanju obraniti se od pritisaka u sportsko-me okruæenju u kojemu sve viπe dominiraju ekonomski Ëimbenici. Glavna iden tificirana podruËja koja pobuuju zabrinutost su:

∑ vrlo intenzivan trening, koji se moæe smatrati oblikom zloupotrebe djece (zabranjen Ëlankom 19. Konvencije);

∑ fiziËko zlostavljanje uslijed prevelikih zahtjeva koji se stavljaju pred mlado tijelo tijekom treninga i natjecanja i koji dovode do zdravstvenih proble-ma u kasnijem æivotu;

∑ doping (nespojiv s pravom na zdravlje i zaπtitu od droga, prema Ëlancima 24. i 33. Konvencije);

∑ tjelesno kaænjavanje;

∑ poticanje na agresivnost;

∑ rad djece i ekonomsko izrabljivanje, ukljuËujuÊi trgovinu i prodaju mladih igraËa i sportaπa u nekoliko sportova;

∑ spolni integritet djeteta (spolno uznemiravanje,34 zloupotreba i nasilje koji su zabranjeni Ëlankom 19. Konvencije);

∑ transakcije i transferi sportaπa (vidi Ëlanke 32. i 35. o zaπtiti od ropstva i trgovanja ljudima);

∑ zapostavljanje prava na obrazovanje (zajamËenog prema Ëlanku 28. Kon-vencije) zbog intenzivnoga rasporeda treninga.

VijeÊe Europe je iznijelo opÊeniti stav da sportski savezi i vlasti moraju obra-titi viπe pozornosti na takve zlouporabe, osiguravajuÊi poπtivanje prava dje-ce u sportu. VijeÊe je takoer potaknulo na provoenje cjelovitih istraga o svim optuæbama za loπe postupanje, pretjerani utjecaj ili nasilje nad djecom,

33 Prema konvenciji, dijete je svaka osoba ispod 18 godina starosti.34 Rad na seminaru zasnivao se na definiciji spolnoga uznemirivanja koju je dao Nizozemski olim-pijski odbor i Konfederacija za sport: „Spolno uznemirivanje je bilo koji oblik spolnoga ponaπanja ili prijedloga u verbalnom, neverbalnom ili fiziËkom obliku, namjernog ili nenamjernog, koje oso-ba koja mu je podvrgnuta smatra neæeljenim ili nametnutim.“


124


mladima i æenama u sportu. Osim toga, skrenulo je pozornost na potrebu provoenja preventivnih i zaπtitnih mjera kao πto su nezavisno praÊenje sport-skih centara i institucija (str. 36), osiguravanje sustava potpore i reagiranje na dojave o zlostavljanju, te je pozvalo na razmatranje moguÊnosti izrade po sebne europske konvencije o zaπtiti djece i mladih u sportu (str. 36).

Daljnje preporuke u pogledu informiranja i obrazovanja kojima se predlaæe, na primjer, razvijanje programa za obuku odraslih (posebice roditelja i trene-ra) s ciljem prepoznavanja ponaπanja koje upuÊuje na to da su djeca ili mladi ærtve zanemarivanja, zlostavljanja ili nasilja. Predloæeno je takoer uspostav-ljanje informacijske mreæe kako bi se pratile osobe s nasilnom proπloπÊu (posebno one s povijeπÊu spolnoga zlostavljanja), koje su djelovale u sportu i moæda se preselile iz jedne zemlje u drugu (VijeÊe Europe i sport, 2001: 37).

GledajuÊi iz druge perspektive, joπ jedan razlog za bavljenje tim pitanjima i predlaganje opÊih mjera na europskoj razini je da æelja da se stvori situacija u kojoj mladi sportaπi, nakon πto su dobili pravi oblik podrπke, treninga i odgoja, budu u stanju sami dostignuti besprijekoran standard ponaπanja, pomaæuÊi time razvoj sportske etike, posebno ako se sami nau u srediπtu uspjeha. Kako stvari stoje, viπe je od polovine ispitanika u anketi koju je Ëasopis Sun naruËio u Ujedinjenom Kraljevstvu, smatralo da su sportske zvijezde arogantne i razmaæene, okrivljujuÊi za njihovo ponaπanje Ëinjenicu da su preplaÊene (Libération, 13. listopad 2003., str. 27). Nedavni incidenti s delinkvencijom i onim πto bi se moglo nazvati nenormalnim ponaπanjem jasno pokazuju kako sport i pritisci kojima su podvrgnuti mladi sportaπi, zajedno s utjecajem nagloga bogaÊenja i dostizanja moÊi koje nosi status ikone, mogu dovesti do gubitka pravih vrijednosti kod dijela sportaπa, koji tada gube kontrolu, smatrajuÊi da se nalaze izvan domaπaja pravde.

„Ti gladijatori u nogometnim kopaËkama ∑ veÊinom vrlo mladi, neuglaeni i naivni, koji su napustili πkolu u dobi od 16 godina ∑ vjeruju da im je dozvoljeno krπiti sve zabrane “ (Le Monde, 12. i 13. listopada, str. 1).

Primjeri takva ponaπanja u Ujedinjenom Kraljevstvu su: incident u kojem je pijani igraË Newcastle Uniteda bio ukljuËen u rasistiËki napad za koji je kas nije novËano kaænjen, sluËaj dvaju igraËa Leeds Uniteda koji su uhiÊeni zbog sumnje za silovanje i sluËaj skupine igraËa Premier Leaguee osuenih za grupno silovanje maloljetnice u poznatome londonskome hotelu. Sve je viπe sluËajeva u kojima se visokopozicionirani sportaπi ponaπaju agresivno, opijaju se i voze prebrzo. Marc Roche, piπuÊi u Le Monde-u, pokuπao je utvr-diti zaπto je to tako:

125

„Strast, moÊ, novac, alkohol, droga i seks savrπeni su uzrok najozbiljnije krize koja je do sada pogodila nogomet. KljuËni Ëimbenik koji stoji iza ove sramote je ne predvieni utjecaj novca koji otimaju πpekulanti“ (Le Monde, 12. i 13. listopada 2003., str. 1, str. 12).

Reklamiranje sportske srËanosti i trgovina sportaπima i igraËima Ekonomske nejednakosti izmeu sjevera i juga te izmeu istoka i zapada znaËajno su pridonijele pojavi vrlo oËite neravnoteæe na sportskome træiπtu u Europi. Prva træiπna pretpostavka jest træiπte sportaπima ∑ drugim rijeËima, træiπte sportske srËanosti utjelovljene u pojedinim sportaπima i igraËima. Oni time dobivaju na vrijednosti i postoji veÊa vjerojatnost da Êe postati pred-metom ponuda za preuzimanje ili financijskoga pregovaranja izmeu bogatih sportskih organizacija ili zemalja. Te nejednakosti bitna su osobina onoga πto se danas u nekim krugovima naziva „sportskim planetom“ ∑ rijeË je o idealiziranoj slici svijeta bez kultur-nih ili ekonomskih granica u kojem je racionalno regulirana razmjena osoba i tehnike ovisna o novcu i opÊenito o ekonomskoj moÊi najbogatijih i naju-tjecajnijih zemalja, financijskih grupa i klubova. Taj fenomen utjeËe na sve sportove. Primjera radi, procjenjuje se da je izme-u 1990. i 1997. samo iz Ruske Federacije emigriralo na zapad oko 1.500 sportaπa. Ta brojka ukljuËuje nogometaπe (600), igraËe hokeja na ledu (300) te ru kometaπe i odbojkaπe (100), kao i nekih dvadesetak trenera. VeÊina je olim pijskih sportova pod utjecajem ovoga trenda. RijeË je o prisilnome iz -bjegliπtvu koje je potaknuto propaπÊu komunizma i otvaranjem Ruske Federa-cije træiπnoj ekonomiji. Nestanak sportskoga sustava koji kontrolira dræava strmoglavio je cijeli sektor u financijsku kaljuæu bez presedana, prisiljava juÊi igraËe, trenere i menadæere da se podvrgnu zakonima ponude i potraænje. Sportski su klubovi i savezi izabrali bijeg od neimaπtine tjerajuÊi ljude na æivot u tuini i pristali su naplatiti svoje najperspektivnije talente. „Prodaja je tih igraËa dugo bila glavni izvor prihoda klubova u bivπem SSSR-u“ (Bourg i Gouguet 2001: 90). Takav sustav prema kojem klubovi æive od svoje imovine postupno je postao institucionaliziran, ali s dvije nemile posljedice. On slabi ruski sport polaga-nim smanjivanjem broja potencijalnih πampiona, πto ga Ëini manje zanim-ljivim ulagaËima, dok za ruske sportaπe koji su otiπli na zapad nuditi svoje usluge on znaËi gubitak domovine, kulture, statusa i korijena. U nekim se sluËajevima od tih „plaÊenika“ traæi da promijene dræavljanstvo, a moæe se


126


pojaviti i treÊi oblik nasilja vezan uz njihovu prisilnu emigraciju ukoliko zbog svojega novodostignutoga visokoga statusa bivaju izloæeni uznemirivanju.

Pritisci kojima podlijeæu u takvim situacijama mogu se ilustrirati sluËajem rus koga gimnastiËara Dimitrija Karbanenka, „ruskoga sportaπa i francuskoga πampiona“ (Le Monde, 28. travnja 1998.). Godine 1996., nakon πto ga je njegov savez na autoritativan i proizvoljan naËin iskljuËio iz nacionalne se-lekcije za Olimpijske igre u Atlanti, gimnastiËar je uzeo francusko dræavljan-stvo ∑ πto je u to vrijeme bio korak bez presedana u njegovu sportu. Njegov je postupak oznaËio poËetak novoga trenda, pa su i Valerij Benki, Sergej Harkov, Dmitrij Nonin i Sergej Pfeifer otiπli na bogatije njemaËke „paπnjake“. Karbanenkova je priËa zavrπila neugodnim svoenjem raËuna kad je njegov bivπi trener i klupski πef Leonid Arkajev, zamjerajuÊi gimnastiËaru na njegovu uspjehu i uporno mu nastojeÊi pomrsiti raËune, iskoristio pravo veta. Tako je Karbanenko bio sprijeËen nastupati za svoju novu zemlju tijekom prve godine naturalizacije. Istovremeno, jezik ophoenja u tome sluËaju neoËeki-vano je zadobio poniæavajuÊi i nasilan ton obojen hladnim komercijalizmom kada je Arkajev govorio o „prodaji“ Karbanenka kao obiËnoga komada robe, pokazujuÊi time nepoπtivanje svih pravila sporta (Le Monde, takoer).

Dok takav trgovaËki ton moæda i jest neprihvatljiv, on nas nikako ne bi tre-bao iznenaditi jer umnogome odraæava atmosferu u kojoj se zakljuËuju svi poslovi oko transfera te se koristi i u sportskome novinarstvu i opÊe nito u novinama. IzdavaËi nemaju griænju savjesti u pogledu redovitoga koriπtenja naslova koji impliciraju nasilje i dehumaniziraju igraËe, stavljajuÊi ih na razinu robe ili strojeva, raspoloæivih za kupnju po odgovarajuÊoj cijeni. „Bordeaux ocrnjuje Brazilca Deivida kako bi zaboravio Pauletu“ (Sud-Ouest Dimanche, 20. srpnja 2003., str. 6), samo je jedan nedavni primjer.

Dokumentarne zabiljeπke o karijerama nogometaπa nakon transfera ilustri-raju zabrinjavajuÊi stupanj apstraktnosti koji karakterizira takve poslove, Ëak i kad su igraËi koji su predmet pregovaranja jako dobro plaÊeni. Inhe-rentno nasilje ovdje ne proizlazi iz Ëinjenice da nepristojno velike svote nov ca mijenjaju vlasnika, veÊ iz naËina na koji se s ljudskim biÊima po-stu pa kao s robom. Francusko-njemaËki televizijski program Arte nedav-no je snimio dokumentarni film o zbivanjima iza scene kluba Olympique Mar seilles.35 Snim ljen tajno, film je otkrio na koji se naËin obiËno provo-de poslovi oko transfera. „Klub se æeli rijeπiti Bakayoka, napadaËa koji

35 Allez OM, dokumentarni film u pet dijelova, autora Vasilija Silovica, prikazan na programu Arte u Francuskoj 3. svibnja 2004.

127

u zadnje vrijeme nije nogom dotaknuo loptu ali i dalje uzima mjeseËno svo jih 130 000 eura. On samo æeli otiÊi u Arsenal, Real Madrid ili Barce-lonu“, objaπnjava pred sjednik kluba Christophe Bouchet umornim glasom zaprepaπtenom Pioli (svojemu izvrπnomu direktoru), za kojega se tvrdilo da je pokuπavao „iskrcati“ igraËa u „drugorazredni belgijski klub“ (Libération, 3. svibnja 2004., str. 34).

Joπ viπe zabrinjava Ëinjenica da je posao s transferima proπao postupnu pre-obrazbu od dugoroËnih improvizacija do organiziranoga ali komercijalno ne-reguliranoga sustava prodaje igraËa u kojem se s igraËima postupa gore nego s predmetima koji su podloæni cjenkanju. Pravila koja reguliraju transfere danas se mijenjaju i prilagoavaju zakonima træiπta. Europsko usklaivanje u podruËju nogometa ∑ uzmimo za primjer samo jedan sport ∑ ne bavi se socijalnom sigurnoπÊu igraËa, njihovim treniranjem niti poticanjem mladih talenata, veÊ ponajviπe (πto i nije iznenaujuÊe) usklaivanjem træiπta u ime „zdrave konkurencije“. U Francuskoj je jedina stvarna osnova za navodno ideoloπko opravdanje zimskoga „mercata“ (træiπta nogometnih transfera) ona ekonomska. Godine 1998. direktor Francuske unije profesionalnih nogomet-nih klubova (UCPF) Philippe Diallo, uvjerljivo je saæeo razloge neizbjeænoga razvoja dogaaja: „©panjolska i Italija imaju zimsko træiπte, tako da je Fran-cuska, kako bi se uskladila, morala iÊi ukorak s njima“ (Libération, 26. i 27. prosinca 1998., str. 16). Osim πto odraæava prevlast ekonomskih razloga, ovaj naËin razmiπljanja predstavlja ozbiljan razlog za zabrinutost jer se njime implicitno poriËe da igraËi mogu izraziti svoje miπljenje u danim uvjetima, o svojoj buduÊnosti ili buduÊnosti svojega sporta ∑ koji se, unatoË naporima UEFA-e, Ëini predodreenim da postane samo joπ jedan oblik poslovanja s igraËima kao robom u trgovini (Libération, isto).

Dok su se europski klubovi prilagoavali svemoÊnomu træiπtu, strategija do-djele novoga dræavljanstva sportaπima pokazala se joπ jednim sredstvom mo-nopoliziranja ljudskoga potencijala u sportu bez uzimanja u obzir miπljenja igraËa, ili njihovih sportova, bez humanoga pristupa, davanja podrπke i etiË-nosti koji bi trebali biti kljuËni u natjecateljskome sportu. Kad je Turska bila spremna „staviti 10 milijuna eura na stol“ (Libération, 15. i 16. studeno-ga 2003., str. 30) za naturalizaciju Iranca Hosseina Rezazadeha, taj potez nije bio znak pruæanja podrπke ili suradnje, niti je to bio politiËki odgovor na ugnjetavanje, veÊ jednostavno naËin poveÊanja πansi vlastitoj uspjeπnoj reprezentaciji dizaËa utega protiv GrËke na Olimpijskim igrama 2004. godi-ne. Naravno, drugi su se europski narodi isto tako bili spremni besramno cjenkati za „svjeæu krv“ u velikome broju sportova: nogomet, taj Ëesti uzrok


128


promjene dræavljanstva, se naravno nalazi na vrhu popisa, ali isto se dogaa u atletici, biciklizmu, gimnastici i klizanju.

Svakoga se dana, kako moÊ novca postaje sve vidljivija, produbljuje i jaz izmeu sportskih nacija i nacija isporuËitelja sportaπa. U tolikoj je mjeri po-stala izraæena emigracija sportskih talenata da se o njoj raspravljalo u kon-tekstu Svjetskoga atletskoga prvenstva u Francuskoj u ljeto 2003., buduÊi da je 85% osvojenih medalja otiπlo u pet najbogatijih zemalja svijeta (Dasque 2003: 18). Ova dominacija ima joπ jednu oËitu posljedicu: buduÊi da su zem-lje pobjednice najbogatije, one su u stanju privuÊi sportaπe iz siromaπnih ze-malja. Istovremeno, i u veÊoj mjeri nego druge zemlje, one imaju financijske moguÊnosti da postignu svoje ciljeve nepoπtenim sredstvima. Primjer se ne davno mogao naÊi u francuskome nogometnome svijetu kada su koriπtene laæ ne putovnice u pokuπaju da se zaobiu pravila o dopuπtenome broju igraËa iz zemalja koje nisu Ëlanice EU u momËadima koje sudjeluju u prven-stvu (Genevois 2002: 10).

Pored toga, postaju sve izraæeniji poznati obrasci preseljenja sportske snage i talenta s istoka na zapad i s juga na sjever ∑ iako su putovi nabave zakom-plicirani Ëinjenicom da europska klupska scena odræava kontinuitet vlastitih specifiËnih nejednakosti. U nogometu je, na primjer, globalizacija dovela do vrlo jasnoga trgovaËkoga obrasca: Francuska veÊinu novih igraËa nabavlja iz sjeverne Afrike i trenira ih za Ujedinjeno Kraljevstvo, Italiju i ©panjolsku. IgraËi iz istoËne Europe, s druge strane, uglavnom igraju u njemaËkim i au-strijskim klubovima (Lanfranchi 2002).

Meutim, dotok igraËa i tehnika ostavlja posljedice na one europske zemlje koje sudjeluju u tome procesu buduÊi da nogometaπi svojim nacionalnim reprezentacijama donose korist od iskustva steËenog u inozemstvu. Poraz Francuske na Svjetskome prvenstvu 2002. godine od senegalske momËadi, Ëiji su skoro svi Ëlanovi proveli neko vrijeme u francuskim klubovima, lako bi mogao predstavljati neoËekivanu nuspojavu naËina na koji su europske momËadi iskoristile afriËki nogomet: na taj se sluËaj lako moæe primijeniti izreka „sve se vraÊa, sve se plaÊa“.

Ostali trendovi koji s europskoga glediπta predstavljaju ozbiljno razoËaranje ukljuËuju „presuπivanje“ fondova za profesionalni biciklizam u ©panjolskoj, πto prisiljava πpanjolske bicikliste da svoju zaradu potraæe izvan domovine. „©panjolski biciklisti su najnovija skupina koja mora emigrirati, buduÊi da se deseci njih suoËavaju s nezaposlenoπÊu “ (Libération, 8. rujna 2003., str. 26). Trend koji manje upada u oËi javnosti je iseljavanje sportaπa kao odgovor

129

na ugled koji uæivaju odreeni sportovi. Vrhunske francuske rukometaπice sklone su odlasku u Dansku, privuËene obeÊanjem visokoprofesionalnoga prven stva koje im omoguÊuje priznanje i nagradu ∑ taj trend se dakako od razio na francuski nacionalni sustav treniranja rukometa (Le Monde, 2. pro sinca 2003.).

Neke europske zemlje ∑ ærtve vlastitoga uspjeha u treniranju ∑ sada su i same plijen veÊih riba. Dobar primjer za to je masovni „upad“ ameriËkih skauta u INSEP (Francuski nacionalni institut za sport i tjelesni odgoj) u potrazi za koπarkaπkim talentima. U odreenoj mjeri mogu Ëuditi ljutite reakcije koje je ta pojava izazvala (Le Monde, 15. travnja 2004.), buduÊi da Francuska primjenjuje istu politiku u odnosu na druge sportove. Mladim koπarkaπima u dobi od 15 do 18 godina tako se nudi zlatna buduÊnosti u Sjedinjenim Dræa-vama, a uspjeh programa regrutiranja poveÊan je „efektom Tonyja Parkera“, buduÊi da je Parker, koji je bio treniran u Francuskoj, u meuvremenu postao jedna od zvijezda Nacionalnoga koπarkaπkoga udruæenja (NBA). UnatoË po-stojanju jasno razraenih programa za usklaivanje treninga i uËenja, regru-tirani su mladi ljudi skloni dati prednost uspjehu u sportu koji ima ogromno gledateljstvo: „U πkoli viπe ne æele uËiti ... sve o Ëemu razmiπljaju je kako πto bræe uspjeti u koπarci“ (Le Monde, isto).

Na kraju od posljedica takve trgovine najviπe pate mladi igraËi i sportaπi, kao i djeca, buduÊi da ih u sve mlaoj dobi regrutiraju beskrupulozni agenti koji ne oklijevaju prepustiti ih sudbini, bez posla i obrazovanja, ako se pokus ne pokaæe uspjeπnim.

Problem praÊenja i obuke igraËa sigurno je jedan od znaËajnih problema u buduÊnosti europskoga sporta, a naËin na koji se on rjeπava vjerojatno Êe odrediti smjer kretanja sporta: ili prema veÊoj solidarnosti ili prema slobod-nome træiπtu bez ikakvih ograniËenja. Træiπte igraËima i sportaπima nema od-govora na legitimne zahtjeve pojedinaca zabrinutih zbog nadzora, podrπke, obuke, obrazovanja i dobrobiti sportaπa. Nejednakosti koje stvara novac u Europi su takve da profesionalni nogometni krugovi ozbiljno razmatraju po-vjeravanje obuke svojih igraËa niæerangiranim klubovima, tj. skla panjem ugo-vora sa zemljama s juga pri Ëemu se stvara, na joπ jednoj razini, dvostruki sustav u europskome sportu (Gouguet i Primault 2003).

VijeÊe Europe se pozabavilo nekim od ovih aspekata kada je razmatralo raz liËite oblike zloupotreba kojima su podvrgnuta djeca i mladi u sportu, po-seb no u odnosu na „transakcije i transfere sportaπa“ (VijeÊe Europe i sport, 2001., str. 36). U svojemu su programu predloæili mjere koje ukljuËuju napore


130


u borbi protiv izrabljivanja djece i mladih u sportu, i suprotstavljanje iskljuËi-vanju mladih koji nisu uspjeli zadovoljiti zahtjeve træiπta i izdræati psiholoπke pritiske koji ih dovode do ekstremnih ponaπanja (ukljuËujuÊi pretjerani tre-ning, uporabu droga i naglo napuπtanje sporta) (isto).

U pogledu problema igraËa koji su dobili novo dræavljanstvo, i s ciljem reguli-ranja trgovine koja cvjeta, a Ëije su prve ærtve mladi sportaπi koji su se odrekli dræavljanstva i zemlje koje su ostale uskraÊene za njihov talent, jedan je od prijedloga VijeÊa Europe uvoenje minimalnoga broja igraËa iz vlastite dræave u klupskim momËadima kako bi se zaπtitili od „odljeva miπiÊa“, i podrπka na-cionalnim centrima za trening (VijeÊe Europe, 15. neformalni sastanak europ-skih ministara zaduæenih za sport, CDDS (98) 90, svezak 1, str. 178).

SljedeÊi bi logiËni korak moglo biti nametanje sliËnoga ograniËenja nositelji-ma financijskih udjela u sportu.

Dehumanizacija sporta

U ekonomskome smislu profitabilnost natjecateljskoga sporta kao podruËja za ulaganje ovisi, jednostavno reËeno, o pobjedama na utakmicama ili na-tjecanjima, a pobjeda osigurava vidljivost na træiπtu. Kada financijski interesi poËnu prevladavati, poslovni je smisao poveÊati povrat ulaganja smanjiva-njem same nesigurnost ishoda koja je pokretaËka snaga sporta.

SljedeÊi je logiËni korak u poslovno orijentiranome pristupu navoenje spor-taπa da pokuπaju biti uspjeπniji nego πto im to dozvoljavaju njihove prirodne sposobnosti. Danas je najoËitija posljedica toga sve uËestalija pojava pretje-ranoga treniranja i dopinga, iako postoje i druga povezana podruËja u koji-ma se nuspojave komercijalizacije sporta pokazuju suptilnije, odraæavajuÊi neizravno „ekonomski prouzroËeno“ nasilje koje se javlja u sportu.

Prva stvar koju treba naglasiti je da se za nagli porast incidenata povezanih s dopingom moæe povuÊi paralela u nedavnoj pojavi teænje za profitom u sportu. Izmeu razliËitih nepravilnosti koje proizlaze iz kolonizacije sporta ∑ i tijela sportaπa ∑ a koju provode poslovni krugovi, pojavljuje se traæenje opravdanja za varanje, posebno za sve veÊu pojavu dopinga radi uzvraÊanja istom mjerom, πto se opravdava potrebom da se „poravna teren“. Najnovija pojava u tome po gle du je velik interes za najnovije tehnike istraæivanja.

Pored toga, organizirani naËin na koji se krπe pravila i sportska etika doveo je do razvoja vlastitih oblika kontrole i vlastitih procesa inovacije, koji pred-stavljaju nove izvore prisile nad sportaπima.

131

S jedne strane, buduÊi da su natjecateljsko okruæenje i tabuizirana priroda teme pokrenuli “zakon πutnje”, oni koji progovore ∑ bez obzira jesu li to ne kadaπnji varalice pokajnici, ljudi koji nastoje sprijeËiti da varanje postane pravilo igre ili su to sportski puristi ∑ moraju se suoËiti s prijetnjama, osvet-niËkim napadima i uznemirivanjem. S druge strane, zbog stalne prisile da se bude jedan korak ispred protivnika (koje se vidi kao potencijalne varalice), oni koji uzimaju i nabavljaju supstance za doping stalno su zainteresirani za nove naËine dopinga, πto danas moæe znaËiti izlazak izvan poznatoga i relativno kontroliranoga teritorija uzimanja nedopuπtenih sredstava, prema eksperimentiranju s biotehnologijom i genskom terapijom. Oblici ovisnosti koji su izravna posljedica πirenja ovoga novoga i opasnoga nadmetanja u sportu tragiËna su ilustracija Ëinjenice da ovisnost o sustavu kojim domini-raju ekonomski aspekti ima svoju cijenu: fiziËku i psihiËku ovisnost koja vuËe sportaπe ovisnike prema dolje spiralom koja moæe voditi u smrt. TragiËna sudbina talijanskoga biciklista Marca Pantanija Ëija je smrt, prema miπljenju mrtvozornika, bila posljedica sluËajnoga predoziranja kokainom, upozorava na realnost toga oblika nasilja. Æalosna propast nogometne zvijezde Diega Maradone samo podupire taj stav.

OpÊenito se danas prihvaÊa da zakon πutnje uvelike prikriva praksu dopinga u sportovima kao πto je biciklizam u Europi, ali se manje pozornosti posveÊuje po-sljedicama krπenja te omerte (zakon πutnje). Sada stoje na raspolaganju od re e ni dokazi, ukljuËujuÊi svjedoËanstva brojnih europskih sportaπa, trenera i osoblja iz uprava, koji nam omoguÊuju da procijenimo razmjere nasilja koje se zataπkava.36 Kao izravna posljedica osporavanja sustavnoga varanja koje se provodi s ciljem ostvarenja profita, zviædaËi su bili podvrgnuti nasilju razliËitih oblika, u rasponu od optuæbi za izdaju, preko uznemirivanja i izbjegavanja od strane bivπih kolega iz momËadi i suparnika do neobnavljanja ugovora, hladnoga odnosa od strane sportskoga tiska i, joπ raπirenijega, okrutnoga osjeÊaja da je to πto su „iziπli u jav-nost“ javnost krivo shvatila (Raspiengeas 2001; Bassons 2000; i Roussel 2001). Zadnju su od tih posljedica iskusili ne samo zviædaËi, veÊ i oni koji su, iz razliËi tih razloga, odluËili raskrinkati zloupotrebe u sportu. SluËaj francuskoga nogometa πa Jacquesa Glassmanna u skandalu s mitom OM-Valenciennes-a poËetkom 1990.-ih pokazuje kako sportaπ moæe biti ærtva vlastitoga poπtenja, trpjeti razliËite vr ste nasilja, od kojih najmanje nije odbijanje razumijevanja ili podrπke javnosti ko ja revno nastoji umanjiti utjecaj korupcije (simboliËkoga oblika nasilja) kako bi odr-æala neokaljani ideal sporta (Bureau 2002: 113).

36 Dobri primjeri su izjave biciklista Erwana Menthéoura i Christopha Bassonsa, fizioterapeuta Wil-lyja Voeta i sportskoga menadæera Bruna Roussela (iz momËadi Festine).


132


Na drugoj razini, ogromne metaboliËke promjene kojima su sportaπi pod-vrg nuti (a nitko joπ ne moæe izmjeriti koliko su toËno one opasne) joπ su jedan razlog za preispitivanje novih resursa koji su na raspolaganju onima koji se bave sportom i komercijalnim natjecanjima, i vrlo stvarne uloge koju one igraju u pretvaranju ljudskih biÊa u robu. VeÊ podloæne nemilosrdnoj ku povini i prodaji, sportaπe dodatnom pritisku podvrgava sustav koji od njih traæi da mu se predaju na priliËno uznemirujuÊi naËin (s ishodom koji uklju Ëuje nekontrolirane eksperimente, bolest i preranu smrt) i koji dovodi do postupne dehumanizacije sporta i sportaπa.

GenetiËki modificirani ili cyber-sportaπi moæda su joπ uvijek samo projekt na crtaÊoj dasci, ali veÊ sada, u okviru laboratorija, istraæivaËi razvijaju nove oblike dopinga i umjetne naËine za poveÊanje sposobnosti sportaπa kako bi pomaknuli opÊenito prihvaÊene granice ljudskoga tijela u sportu.

Francuski specijalist na tome podruËju, doktor De Mondenard, nedavno je govorio na radiju („Là-bas si j'y suis“, reæija Daniela Mermeta, France Inter, 15. travnja 2004.) o razvijanju najnovijih strategija zaobilaæenja pravila spor-ta uzimanjem zabranjenih tvari.

Kako su komercijalni ulozi u sportu postali vrlo visoki, trenutaËno se vrπi poseban pritisak da se razviju nove metode dopinga, πto znaËi da se javlja tendencija odbacivanja jedne po jedne do tada upotrebljavane tvari Ëim vla-sti pronau naËina za njihovo otkrivanje. Kao posljedica toga, inovatori se na tome polju okreÊu joπ uvijek djeviËanskomu podruËju genske terapije. Viπe nije cilj uzimati sredstva za doping (kao πto su eritropoetin ili hormoni rasta), veÊ provoditi genetski inæenjering nad sportaπima tako da njihova vlas tita tijela razviju sposobnost snaænoga izluËivanja takvih tvari. „Opas-nost da Êemo jednoga dana vidjeti genetski modificirane sportaπe shvaÊa se vrlo ozbiljno, iako su tehnike kojima bi se to postiglo joπ u ranoj fazi razvoja“ (La Lettre de l'économie du sport, 678, 2003.).

Pomisao na dehumanizaciju i post-humanu eru u sportu ne Ëini se viπe tako nerealnom, veÊ je to scenarij koji bi se u europskom sportu mogao lako ostva riti.

Sponzorstvo i sportaπi kao ljudi-reklame

Kako sportaπi postaju podloæni træiπnim zakonima, mogu postati æestoki za-govornici komercijalnoga pristupa jer imaju koristi od takve razmjene usluga. Ugled koji uæivaju sportske zvijezde u usponu Ëini ih omiljenim ciljem kompa-

133

nija koje se natjeËu za dobre pozicije, a to podvrgava te sportaπe novoj vrsti pritiska. OgraniËenja komercijalnoga pristupa nadovezuju se na tradicionalne pritiske povezane sa stresom u sportu i, kod sportaπa na natjecanjima, dovo-de do stanja napetosti pa lako mogu „izgubiti glavu“. Opsesivno isticanje i upravljanje komercijalnim logotipovima ∑ Ëija je satira dana u televizijskome programu Canala Plus utemeljena na sluËaju francuske sportaπice Marie-José Perec ∑ samo je jedan primjer novoga komercijalnoga pritiska za isticanjem koji potiËe preobrazbu sporta, sportaπa te samoga duha i vrijednosti koje se nalaze u biti natjecanja. Iako su moæda ukljuËeni i drugi Ëimbenici, bijeg Marie-José Perec s Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. godine i njezino kasnije izbjegliπtvo jasan su primjer sportaπa podvrgnutog dodatnim pritiscima kao posljedice spon zorstva i poticanja na postizanje rezultata ne samo radi simboliËne pobje-de veÊ i radi komercijalne dobiti ∑ uz sve nasilje koje to sa sobom nosi.

Istovremeno se sportaπi pretvaraju u orue za postizanje publiciteta, a sama struktura europskoga sporta prolazi kroz iznenaujuÊe i zabrinjavajuÊe pro-mjene jer se poËinje sve viπe baviti trgovaËkim markama (brendovima). U atletici je, na primjer, Ëak i ne tako davno, na poËetku 1990-ih, postojao ograniËen broj velikih turnira, od kojih su najznaËajniji bili Olimpijske igre i Europsko svjetsko prvenstvo. Tada su sponzori, agenti i televizijske kuÊe poËeli zbijati svoje redove i organizirati vlastite turnire uz sudjelovanje naj-boljih sportaπa. Kako se broj marketinπkih turnira poveÊavao, interes se za sluæbena natjecanja poËeo smanjivati. Sportski savezi su oslabili i sportske zvijezde su poticane da se dræe podalje od odreenih meunarodnih natje-canja kako bi sudjelovali u novim, visokoplaÊenim natjecanjima na kojima ne nose boje svoje zemlje nego svojih sponzora. Jedan je komentator napo-meno da „pojam nacije postupno zauzima drugo mjesto iza pojma trgovaËke marke“ i ∑ πto je jasan znak vremena ∑ „u novome obliku promocije proizvo-da, mediji nose sponzorske olimpijske medalje“ (Bourg 1994: 184).

Pritisci izazvani tom novom vrstom prisile djeluju na naËin prikazivanja sport-skih vijesti, znaËajno utjeËuÊi na slobodu izraæavanja. Praksa kontroliranja sadræaja intervjua, biranja odreenih televizijskih programa i publikacija te inzistiranje na ekskluzivnim pravima snimanja predstavljaju nove standarde u komunikaciji s medijima u sportskome svijetu, a njihova je svrha osigurati da se poruke koje sportaπi prenose poveæu sa sponzorovom robnom mar-kom. Naravno, postoji uroena opasnost od manipulacija slobodom informi-ranja i tome ne postoji uËinkovita protuteæa.

Zapravo, novinari koji su obiËno vrlo brzi kada treba dignuti poviku na cen-zuru kada se s njom susretnu negdje drugdje u svojemu radu i obiËno u


134


pu no opasnijim situacijama, spremni su se bez prigovora pokoriti diktatima komercijalizacije kada sportaπi koji su prihvatili svoju reklamnu ulogu inzisti-raju da ih se snima ispred logotipova koje reklamiraju.

Logika sponzorstva, koja je kolonizirala europski sport na posebno brutalan naËin tijekom posljednjega desetljeÊa, osniva se na pojmu vidljivosti pa su sportaπi i svojim tijelima postali reklame. Kritika se ovdje mora trenutaËno usredotoËiti na prevladavajuÊe naËelo stvaranja bogatstva, buduÊi da ono nastoji pretvoriti sportaπe i igraËe u prodajne agente ∑ a to je neπto πto si-gurno ne moæemo dozvoliti da bude prihvaÊeno bez otpora.

Nasilje imanentno novoj komercijalizaciji ne leæi toliko u Ëinjenici da sportaπi i igraËi primaju nepristojno velike plaÊe (iako i to zasluæuje kritiku), veÊ u tome πto zahtijeva od onih koji su ukljuËeni u sport (sportaπe, menadæere i gledatelje) da imaju komercijalni status.

„Sportaπ kao sportski proizvod“ postao je zabrinjavajuÊa stvarnost, vidljiva u mnogim podvojenim razvojima dogaaja u dodirima izmeu sportskih do-gaanja masovne zabave i reklamiranja. Takav je bio sluËaj boksaËa Chri-stophera Tiozza, kojega je lansirao Canal Plus u naletu publiciteta, kojim je rukovodio profesionalac koji organizira zabavna dogaanja i pripremao ga za borbe u luksuznim hotelima. Ta marketinπka strategija, potaknuta Tiozzovim poËetnim uspjesima u natjecanjima s inferiornim protivnicima i onima koji su preπli svoj vrhunac karijere, predstavljala je pokuπaj Canala Plus da dade boksu moderan imidæ i da ga proda ciljnoj publici, tj. pretplatnicima svojega programa.

U sliËan je dogaaj bio ukljuËen joπ jedan boksaË, Brahim Asloum, osvajaË zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Sydneyju, Ëiju je televizijsku pro-mociju organizirala nezavisna producentska skupina Réservoir voena mag-natom Jean-Lucom Delarueom (Bénabent 2001: 54). PriopÊeno je da je na-kon πto je boksaË, Delarueov πtiÊenik, ugovorio prodaju ekskluzivnih prava na snimanje svojih borbi s Canalom Plus, napravio „prijateljsku“ gestu (tj. bez naknade) pristavπi da nosi na svojim gaÊicama logotip Réservoir Sporta, pod ruænice Réservoir grupe (Bénabent, nav. dj.).

SliËan razvoj dogaaja vezanih uz imidæ i marketing utjecao je i na tipiËno britansko natjecanje, utrku Ëamaca izmeu studenata Oxforda i Cambridgea na Temzi, 100 godina staru nacionalnu instituciju. U vrijeme potpisivanja, ves laËi su morali napustiti komercijalno neutralne prugaste dresove svojih koledæa kako bi se istaknuli logotipovi sponzora natjecanja, a prijenos je

135

dogaaja (od BBC-ja) preuzela komercijalna stanica ITV, s namjerom da πto viπe iskoristi momËadi u svrhu postizanja svojih komercijalnih ciljeva (Le Monde, 1. oæujka 2004.).

©to se tiËe „les Bleus-a“ ∑ pobjedniËke momËadi na Francuskome svjetsko-me kupu 1998. ∑ nekad „savrπeni junaci“ bili su optuæeni zbog uruπavanja svojega imidæa i pretvaranja u „preistaknute ljudske oglasne ploËe koje rek-lamiraju francuske robne marke“ (Bancel i Blanchard 2003: 56).

Sportski skandali u Europi

Mafijaπki interesi na djelu

Meu oblicima nasilja koji su pratili transformaciju sporta prema pravilima slobodnoga træiπta, pritisak koji se vrπi putem novca i cjelokupna s njim po-vezana diskriminacija nisu razlog najveÊoj uznemirenosti. Ta se karakteristika pripisuje mafijaπkim interesima u sportu i njihovu utjecaju na natjecateljske dogaaje od trenutka kada je komercijalizacija poËela prodirati u svijet eu-ropskoga sporta.

Kada je rijeË o manifestaciji organiziranoga kriminala u sportu, Ëini se da su odreena podruËja Europe pogoena snaænije od drugih. Meutim, nedavni su skandali pokazali da zlouporaba poloæaja, korupcija i pranje novca kroz sport nisu, na primjer, ograniËeni samo na zemlje istoËne Europe: oni se mo gu pojaviti na svakome mjestu kontinenta, u svakome sportu i na svakoj razini natjecanja.

Za ilustraciju moæemo uzeti skandal koji je pogodio svijet francuskoga kli-zanja na ledu na Olimpijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityju kada su fran-cuski olimpijski pobjednici u klizanju na ledu, Didier Gailhaguet, predsjednik Francuskoga klizaËkoga saveza (FFSG), i Marie-Reine Le Gougne, francuska meunarodna sutkinja, bili na razliËite naËine upleteni u mutan posao „sklop-ljen“ kako bi se ruskomu klizaËkomu paru Eleni Bereænaji i Antonu Sikaruli-dzeu osiguralo osvajanje zlatne medalje u zamjenu za pobjedu francuskoga plesnoga para Marine Anissine i Gwendala Peizerata (Le Monde, 7. oæujka 2003., str. 23). Pokazalo se da je taj mali prijateljski dogovor u veÊoj ili manjoj mjeri orkestrirao Alimæan Tohtahunov, zloglasni ruski mafijaπ (Libéra-tion, 6. kolovoza 2002.; Le Monde, 3. i 7. kolovoza 2002. i 7. oæujka 2003.) koji je prilikom uhiÊenja u Italiji 31. sprnja 2003. (Libération, 6. kolovo-za 2002.) predstavljen kao glava zloËinaËke organizacije Mazutkinskaja (Le Monde, 3. kolovoza 2002.).


136


Joπ je viπe uznemirivalo to πto se Ëinilo da je Tohtahunov izgradio cijelu mreæu kontakata u svijetu sporta, ukljuËujuÊi i poznate sportaπe kao πto su ruska teniska zvijezda Jevgenij Kafelnikov, koji je o njemu govorio kao o „dobrome prijatelju“ (Le Monde, 2. kolovoza 2003.). Veze koje su izgradili Tohtahunov i njegovi prijatelji, kao poznate osobe iz mafijaπkoga svijeta, πirile su se i na podruËje financiranja nogometa u Italiji, juænoj Francuskoj i Monaku (Le Monde, 20. prosinca 2002., 18. sijeËnja 2003. i 19. veljaËe 2004.).

Joπ jedan razlog za zabrinutost je Ëinjenica da su odreena podruËja konti-nentalne Europe snaænije zahvaÊena aktivnostima mafije od drugih.

U Ruskoj Federaciji, gdje je ∑ zbog politiËke povijesti zemlje i njezina ne ure-enoga prijelaza na træiπnu ekonomiju ∑ organizirani kriminal naiπao na vrlo plodno tlo, jasno je da postoje moguÊnosti za infiltriranje mafije u sportska tijela. PozivajuÊi se na izvjeπÊa zapadnjaËkih struËnjaka, Jean-François Bourg i Jean-Jacques Gouguet su procijenili da je 70∑80% tvrtki u privatnome sek-toru u zemlji pod kontrolom mafije (Bourg i Gouguet 2001).

S obzirom na takvu situaciju, sport se ∑ kao iznimno unosan sektor ∑ teπko moæe nadati da Êe izbjeÊi opetovano iskoriπtavanje, a postoje i znaËajni do-kazi o djelovanju zloËinaËkih organizacija u svijetu sporta: ubojstva brojnih sportskih πefova, otmice sportaπa i podmiÊivanja sudaca.

Pranje novca proiziπlog iz razliËitih oblika trgovanja ljudima i reketarenja dru ga je vaæna aktivnost koja je navela mafijaπke organizacije na ulaganja u sportske klubove. Takoer, mafija radi na uvlaËenju u sportske federa-cije kako bi iskoristila porezne povlastice (kao πto je izuzeÊe od plaÊanja uvoz ne carinske pristojbe na alkohol i duhan). U teoriji, svrha je poreznih olakπica omoguÊiti sportskim organizacijama alternativne izvore prihoda ko-jima bi se nadoknadio nedostatak podrπke iz dræavne riznice. Nezakonito iskoriπtavanje takve hipotetske novËane potpore moæe biti vrlo unosno: na primjer, 1995. ruska je hokejaπka federacija od takvih prodaja ostvarila profit od pribliæno 20 milijuna eura. Takoer, mafijaπke su organizacije ulagale u izradu proizvoda za doping, uspostavivπi pravu paralelnu ekonomiju koja je doæivjela dodatan poticaj kada su presuπile zalihe lijekova pod kontrolom dræave, a potraænja sportaπa koji su se natjecali na meunarodnoj razini za takvim tvarima nije se smanjila. Meu osobama ukljuËenim u protuzakonite lance proizvodnje nalaze se i visoko plaÊeni farmaceuti.

Navedene vrste zlouporabe otvaraju pitanja o pravoj prirodi organiziranoga kriminala koji se πiri sportom poput raka. Organizirani kriminal, zapravo, nije ni izbliza spreman funkcionirati kao „davatelj usluga“ ∑ on je svoje poslove

137

organizirao na solidnoj træiπnoj osnovi. U situaciji obiljeæenoj nesigurnoπÊu ∑ koja danas zamjenjuje prijaπnju odluËnost dræavne kontrole u sportu ∑ svijet ruskoga sporta moæe joπ uvijek djelovati prema uspostavljanju novoga orga-nizacijskoga modela (Bourg i Gouguet 2001: 91), ali i dalje postoji opasnost da Êe prodiranje mafije u sportska tijela poveÊati efekt „oponaπanja“, πto Êe europski sport odvesti na iznimno problematiËan put, buduÊi da Êe pritiske uzrokovane komercijalizacijom prema naËelima slobodnoga træiπta zasjeniti mraËniji pritisci iz mafijaπkih stoæera.

Korupcija kao oblik ureenja

Paradoksalno, ali veliËanstvene kolebljivosti u sportu danas predstavljaju prepreku uËinkovitoj i unosnoj komunikacijskoj politici financijskih igraËa koji su odluËili ulagati u ovaj sektor na razliËite naËine (osnivanjem sportskih tvrtki, sudjelovanjem u pokriviteljstvima i sponzoriranju ili kupnjom dionica). To je prouzroËilo situaciju u kojoj su financijski pritisci nagomilani teænjom za prihodima, profitabinoπÊu i povratom ulaganja doveli do uporabe novih metoda koje omoguÊuju lakπi izraËun uspjeha.

Jedna od njih je podmiÊivanje igraËa i sudaca kao naËin manipulacije rezulta-tima i osiguravanje æeljenoga ishoda nedopuπtenim sredstvima u onome πto bi trebalo biti pravedno natjecanje izmeu klubova. Ærtve prijevare u takvim sluËajevima su gledatelji i ljubitelji sporta, a novac je ponovno stavljen u srediπte zaËarnoga kruga korupcije.

U Francuskoj brojni vrlo poznati sluËajevi utjelovljuju πtetnu praksu namjeπ-tanja utakmica u nogometu, meu kojima su najvaæniji afera OM ∑ Valencien-nes i skandal u Bordeauxu pod predsjedanjem Claudea Beza.

U sluËaju kluba iz Marseillesa, gledajuÊi unatrag, postaje jasno da su se ti jekom zagrijavanja za zavrπnicu Lige prvaka financijski interesi i interesi me dija smatrali previsokima da bi se ishod Ëak i „lake“ utakmice prepustio iskljuËivo talentu igraËa. S oËima uprtim na nagradu koja je bila osiguravanje francuskoga prvenstva uz minimalno ulaganje napora i na financijsku dobit koja bi proiziπla iz dvostrukoga uspjeha, te omoguÊujuÊi pet dana kasnije timu da se u Berlinu bezbriæno pripremi za zavrπnicu Lige prvaka protiv AC Milana, direktori kluba pribjegli su podmiÊivanju kako bi otklonili svaki rizik od moguÊnosti da stvari krenu po zlu. Ipak, snaga sporta leæi upravo u ne-sigurnosti ishoda, a Ëini se da se te spoznaje dræao Jacques Glassman, igraË Valenciennesa, koji je prvi upozorio na aferu nakon πto su mu priπli πefovi OM-a (Bueau 2002).


138


SliËna se praksa odvijala u Bordeaux FC-u u 1980-im godinama, kada je klubom predsjedao Claude Bez. On je tijekom istrage priznao da je vodio sustav u ko jem nezakonite isplate moæda nisu bile dovoljne da osiguraju pobjedu, ali su znaËi le da se ne æeli predati bez ikakvoga pokuπaja (Fontanel i Bensahel 2001).

Zapravo, sliËni su se izgredi dogaali u razliËitim europskim zemljama, oso-bito u sportovima koji privlaËe veliko televizijsko gledateljstvo (kao πto je nogomet). Posljednji se sluËaj dogodio u travnju 2004. kada je portugalska policija uhitila πesnaest osoba u istrazi o zlouporabi poloæaja meu sucima. U sluËaj su bili upleteni predsjednik lige Valentin Loureiro i predsjednik Por tu galskoga dræavnoga sudaËkoga vijeÊa Jose Antonio Pinto de Sousa. Du-go trajna je istraga pokrenuta nakon πto je iskazana sumnja u namjeπtanje utakmica (L’Equipe, 21. travnja 2004.).

Vjerojatno je sa sliËnim skrivenim namjerama prijavljen i klub AS Roma zbog kupovine boæiÊnih darova (navedenih u sportskom dnevnom listu La Gaz-zetta dello Sport u sijeËnju 2000.) za sudaËke duænosnike. Dva predstavnika nogometnoga saveza koja su bila nadleæna za odabir sudaca primila su svaki po jedan zlatni sat u vrijednosti od 13 000 franaka; svaki od trideset πest sudaca dobio je srebrni sat, a satove su takoer dobili i linijski suci (Libéra-tion, 10. sijeËnja 2000.).

Neizbjeæna je posljedica korupcije ∑ koja se viπe ili manje tolerira ovisno o razini na kojoj se sklapaju pogodbe ∑ uniπtavanje naËela igre, jer korupcija dovodi do nepoπtivanja pravila natjecanja za koja se pretpostavlja da su pravedna. I ne samo to. Korupcija se takoer koristi kako bi se u sportu odraæavale uvijek prisutne nejednakosti izmeu onih koji posjeduju sredstva korupcije i onih manje sretnih koji imaju svoju cijenu. Meutim, kada je utakmica dogovorena, najveÊa se πteta uvijek nanosi sportskoj etici ∑ a valja naglasiti da nogomet nije jedini sport koji se susreÊe s tim problemima.

Treba prepoznati da ovaj fenomen pogaa sve timske sportove, ukljuËujuÊi i sportove poput odbojke i rukometa koji se rjee prikazuju na televiziji. Na primjer, u oba navedena sporta profesionalni klubovi koji se natjeËu na meunarodnoj razini plaÊaju naknadu suparnicima iz istoËne Europe kako bi se oni odrekli prava na utakmicu kod kuÊe u sluËaju susreta koji ukljuËuju dvije utakmice ∑ na taj se naËin naruπava normalan proces natjecanja (Fon-tanel i Bensahel 2001).

Takva odobrena korupcija u suprotnosti je s osnovnim naËelima sporta i predstavlja potpunu izmjenu pravila. NajjaËi tim u sportskome smislu neÊe

139

nuæno pobijediti. Pobjednik Êe biti onaj klub koji uspije primijeniti najviπe resursa (financijskih resursa i kontakata) u teænji za ostvarivanjem oËekiva-noga rezultata.

Meutim, logika ureivanja sporta kroz kupovnu moÊ ne staje na podmiÊi-vanju: moæemo ju vidjeti na djelu u pravome naletu financijskih prijevara i shema kojima se pokuπava zaobiÊi zakon. Istaknut primjer bio je sluËaj nogometaπa koji su 2001. godine dobili laæne francuske putovnice. RijeË je o aferi koja je, osim aspekta iskoriπtavanja ljudi, uËinila vrlo malo za ugled upletenih klubova (Saint-Etienne, Monaco, Metz i Nice). Prijevara ∑ koju je ra-zotkrio Toulouse FC i zbog koje su timovi koji su proglaπeni krivima ispali iz Prve lige ∑ je ukljuËivala brazilske, ukrajinske, Ëileanske i argentinske igraËe s laænim putovnicama jer su na taj naËin ukljuËeni klubovi pokuπali zaobiÊi pravilo o kvoti kojim se ograniËava broj igraËa koji nisu iz EU-a na najviπe tri u reprezentaciji (Le Monde, 14. travnja 2001.; De Silva 2002).

SuËeljavanje poduzetniπtva i terorizma

Ekonomsko nasilje kojim je zaraæen sport u Europi pronaπlo je u terorizmu plodno tlo za svoj razvoj. U nekim je sluËajevima veza izravna, uz politiËke zahtjeve prikljuËene specifiËnim teroristiËkim aktivnostima u kontekstu spor-ta, kao πto su napadi ETA-e u Madridu 2002. godine prije utakmice izmeu Barcelone i Real Madrida (Le Monde, 3. svibnja 2002.). Meutim, mafijaπke su sheme Ëesto dio nastojanja da se napuni blagajna teroristiËkih skupina.

Dojmljiv primjer ove vrste tajnoga dogovora nedavno je punio naslovnice u Francuskoj. SluËaj je ukljuËivao Charlesa Peiria, osumnjiËenoga vou korzi-kanske separtistiËke skupine. Zanimljiv aspekt sluËaja ∑ koji je u vrijeme pisanja joπ uvijek pod istragom ∑ bio je naËin isticanja raznolikosti nasilnih praksi i podmuklih oblika nasilja koje su u veÊoj ili manjoj mjeri poticale izravno iz primjene komercijalne logike na sport.

Iznuda „u vezi s teroristiËkim pothvatom“ primjenjivala se protiv putniËke agencije Nouvelles Frontières, koju je njezin direktor opisao kao „odabranoga sponozora“ nogometnoga kluba iz Bastije (Le Monde, 6. veljaËe 2004.). Time je ilustrirano kako ∑ zahvaljujuÊi tijeku novca iz sporta (kroz sponzorstva te pro-daju i kupovinu igraËa) i posebno mraËnoj prirodi takvih financijskih transakcija ∑ reketarenje, politiËka militantnost i terorizam mogu postati saveznici.

Sportski klub, za koji je tijekom istrage utvreno da je „od ranih 1990-ih godina bio pod strogom kontrolom Peiria i njegove svite“ (Libération, 16. travnja 2004., str. 15), je zapravo funkcionirao kao paravan za izvlaËenje


140


nov ca kroz „obvezna“ sponzorstva i prekomjerne provizije koje su se napla-Êivale prilikom prodaje igraËa. Novinari koji su izvjeπtavali o istrazi otkrili su da je novac, naplaÊivan u ime nogometnih klubova koji su bili u finan-cijskim neprilikama, zapravo otpreman u smjeru korzikanskih separatista, te su istaknuli razmjere nastalih gubitaka (Le Monde, 30. sijeËnja, 6. veljaËe, i 17. travnja 2004.; Libération, 16. travnja 2004.).

Sport, novac i terorizam joπ su jednom bili povezani, iako na razliËitoj razini, uzimajuÊi u obzir iznose novca o kojima je bila rijeË te ukljuËeni rizik, upravo u trenutku kada se svijet pripremao usmjeriti pogled prema Ateni i Olimpij-skim igrama 2004. Poslovni ulozi u Igrama bili su toliki da se IOC odluËio za novi oblik osiguranja. „Iznenadna teroristiËka prijetnja nakon 11. rujna stvorila je val πoka, a promjena u naËinu razmiπljanja postala je neizbjeæna nakon napada u Madridu“ (L’Equipe, 21. travnja 2004.).

PopuπtajuÊi neizravno pred teroristiËkom prijetnjom, IOC je smatrao neopho-dnim poduzeti mjere opreza zbog rizika od otkazivanja ljetnih Igara, te je osigurao dogaaj na 200 milijuna eura ∑ prvi put u povijesti Igara poduzet je takav korak (L’Equipe, isto).

Okolnosti odluke pokazuju, iako neizravno, kako zamrπenost politiËkih i po-slovnih odnosa moæe stvoriti kontekst za pojavu nasilja na dvije razine: smrt-nosno teroristiËko nasilje koje se oËituje kroz sveprisutnu prijetnju napada tijekom Igara u Ateni te ekonomsko nasilje koje se neizravno oËitovalo u Ëinjenici da je æelja za zaπtitom grËkoga izdanja Igara u manjoj mjeri proiziπla iz humanitarnih obzira (iako bi se otkazivanje Igara moglo protumaËiti u tome svjetlu), a u veÊoj mjeri iz oËite zabrinutosti za ono πto je u poslovno-me smislu bilo dovedeno u pitanje. Stvarnost je takva da su organizatori i direktori IOC-a obvezatni zaπtititi financijska ulaganja sponozora dogaaja, jer je provedba Igara bez sponzora postala nezamisliva. Sigurno je da stvar-no nasilje poËinjeno nad sportom ∑ koje prethodi neprihvatljivoj prijetnji za ljudske æivote sa strane maloga broja teroristiËkih skupina ∑ leæi u ovome novome obliku ucjene i u prevladavajuÊoj ideologiji, koju danas veÊina ljudi uzima zdravo za gotovo, gdje poslovni interesi dolaze na prvo mjesto. Ovaj novi oblik terorizma (ekonomski terorizam koji se mjeri u smislu povjerenja ili straha ulagaËa) prvi put u modernoj olimpijskoj eri ima moguÊnost jed-nostavno prouzroËiti otkazivanje Igara. Jedino alternativno objaπnjenje je da su Sjedinjene Dræave, koje su potaknule val nepovjerenja izjavom da njezini sportaπi moæda neÊe iÊi u GrËku, u navedenim prijetnjama vidjele pogodnu izliku da izbjegnu sve stroæe antidopinπke kontrole te su iskoristile terorizam i strah od terorizma kako ne bi izgubile obraz.

141

Naravno, pokuπaji teroristiËkih ucjena u vezi s Olimpijskim igrama nisu niπta novo niti su takve ucjene ograniËene na Olimpijske igre, o Ëemu svjedoËe prijetnje koje su se nadvile nad francuskim timom tijekom Svjetskoga prven-stva u Japanu (Le Monde, 23. svibnja 2002.). Donedavno su se takvi pokuπaji ucjene temeljili na politiËkih zahtjevima, kao u sluËaju napada tijekom Crno-ga rujna u Münchenu 1972. godine. Meutim, danas postupno postaje sve jasnije da oni mogu imati i komercijalnu dimenziju. Na primjer, kada se ©ved-ska nadmetala za organizaciju Olimpijskih igara 2004. prijetnje bombaπkim napadima, koje je u trajanju od nekoliko tjedana upuÊivala skupina 'Mi koji smo izgradili ©vedsku', uËinkovito su dovele do povlaËenja πvedske kandi-dature. Ova je teroristiËka skupina zahtijevala da se ©vedska povuËe iz natje-canja za domaÊinstvo Olimpijskih igara zbog njihovih neumjerenih troπkova i, samim time, prijetnje za dræavno gospodarstvo (Libération, 1. rujna 1997.). U jednome zasigurno rijetkome trenutku u povijesti sporta komercijalizam je pobijedila sila koja svakako zasluæuje jednaku osudu, a to je bila spremnost da se pribjegne nekontroliranomu nasilju, tj. terorizmu.

Sport i poduzetniπtvo: putovanje nemirnim vodama

Posao je posao. Iako je postojeÊi sustav financiranja sporta æivotna stvarnost, ne znaËi da bismo ga trebali kritizirati u manjoj mjeri ako postane ærvtom organiza-cija ili spletki koje na njega utjeËu na jednak naËin kao kada velike tvrtke svojim poslovnim postupcima prijeu granicu i uu u podruËje nedopuπtenih radnji.

Sport i novac sada su zdruæeni u zajednicu, u dobru i zlu ∑ a odreeni znaËaj-ni dogaaji u Europi posljednjih godina pokazuju da je pred nama joπ dugi put prije nego πto stignemo do najgorega u toj zajednici.

Kolonizacija sporta komercijalizacijom, u obliku financiranja sporta te s njim povezane zlouporabe duænosti, prouzroËila je πtetu (u razmjerima koje joπ ne moæemo sagledati u cjelini), dok smo iz skandala u skandal mogli pratiti podjelu skupina koje su se prema sportu ophodile kao prema joπ jednomu sektoru poslovanja i, πto je takoer bilo Ëesto, korporativnomu izlogu ili po-Ëasnomu odliËju za direktore tvrtke.

VeÊ naruπeni imidæ nevinosti polako i potiho tamni s nakupljanjem zloupora-ba i izlaskom na povrπinu sve veÊega broja skandala koji neizravno ukazuju na sport kao na ekonomski zalog pri πirenju poslovnih carstava.

Uzmimo za primjer klub AC Parma koji se tijekom 1990-ih godina vinuo u viπe sfere talijanskoga nogometa i koji svoj uspon moæe zahvaliti jakomu


142


financijskomu zaleu koje je osigurala grupa za prehrambene proizvode Par-ma lat (L’Express, 8. sijeËnja 2004.). Skandal koji je u Italiji izbio nakon ban-krota navedene grupe u trenutku pisanja ovoga teksta prijetio je ne samo da Êe ozbiljno naπtetiti Parmi, veÊ i brojnim klubovima u drugim zemljama koji u veÊoj ili manjoj mjeri ovise o milosti prehrambenih divova: moskovski Dyna-mo, Boca Juniors i Palmeiras São Paulo samo su neki od njih. Glavna pouka ovoga sluËaja bila je da nogomet i sport opÊenito, nakon πto su postali raz-mjenjiva trgovaËka roba i poæeljan sektor za ulaganja, viπe nisu zaπtiÊeni od πokova uzrokovanih financijskim skandalima u poslovnome svijetu. Stefano Tanzi ∑ Ëiji je otac Calisto Tanzi zatvoren 27. prosinca 2003. zbog pronevjere i laænoga bankrota u sluËaju koji je tisak brzo nazvao „europskim Enronom“ ∑ odstupio je sa svojega poloæaja predsjednika Parmalata 9. sijeËnja 2004. Financijski uzvratni udarac afere ostavit Êe æestoke posljedice na AC Parmu i ostalih osam nogometnih klubova koji su bili ukljuËeni. Meutim, jednako je πtetan i naËin na koji je ta afera stvorila ruænu sliku talijanskoga nogometa iznenada ga prikazujuÊi kao posao koji je u pandæama priliËno beskrupuloz-nih ljudi.

U Francuskoj je afera Fondo (iako je u ovome sluËaju u igri bila manja koliËi-na novca) joπ jedan tuæan primjer u kojemu se sport iskoristio u prijevarnim financijskim shemama. Problemi su poËeli kada je Ahmed Chaker, neobiË-na osoba i prevarant relativno skromnih razmjera, iskoristio svoju mreæu kon takata za uspostavljanje financijskoga udruæenja sukladno talijanskomu zakonu, a poduzeÊe je nazvao Fondo. Kroz nekoliko godina Fondo je u Fran-cuskoj zgrnuo sredstva ne samo od malih dioniËara, veÊ i od velikih ulagaËa, ukljuËujuÊi optiËara Alaina Affleloua koji je u to vrijeme bio predsjednik klu-ba Girondins de Bordeaux FC, a Chakeru ga je predstavio Roland Courbis, trener Bordeauxa (Le Monde, 27. studenoga 2003.).

Velik broj ulagaËa povjerio je svoj novac Chakeru jer su bili privuËeni obe-Êanjem visokih kamatnih stopa i moguÊnoπÊu da kroz Fondo izbjegnu plaÊa-nje poreza. Svi su oni gledali kako njihov novac nestaje kroz osobne poslove i ulaganja prevaranta ∑ meu kojima se istiËe kupovina kluba Brest FC (Le Monde, 21. studenoga 2003.). NajneobiËniji aspekt afere bila je Chakerova sposobnost financijskoga æongliranja koji je uspjeπno odræavao zahvaljujuÊi opÊemu valu oduπevljenja nogometom, koristeÊi svoj poloæaj velikoduπnoga sponzora kluba Brest za privlaËenje novih ulagaËa od kojih se odmah izvla-Ëio novac (Libération, 24. studenoga 2003.).

Ukupan iznos sredstava pohranjenih u Fondu u konaËnici je prema izvjeπÊima iznosio 18,3 milijuna eura, od kojih je lavovski dio putem offshore tvrtke

143

otiπao izravno u dæep Ahmeda Chakera. Nakon toga se Brest FC, koji je odi grao znaËajnu ulogu u njegovu uspjehu, naπao u velikim financijskim po-teπkoÊama, s okaljanim ugledom zbog afere.

Skandal druge vrste ∑ iako ne toliko razliËit buduÊi da je u srediπte pozorno-sti stavio meunarodne financijske krugove i njihovu moguÊnost korupcije sporta ∑ odjeknuo je u Ateni dok se grad pripremao za ulogu domaÊina Olim-pijskih igara 2004. Novine su isticale da je glavni grad GrËke dom „klana“ brodarskih magnata, skupine moÊnih obitelji Ëiji krug suradnika ukljuËuje nekadaπnje vlasnike Prestigea, troπnoga tankera odgovornog za zagaivanje francuske i πpanjolske obale nakon πto je doπlo do izlijevanja njegova tereta, tj. nafte, te da su navedene obitelji ukljuËene u sponzoriranje nogometnoga kluba Panathinaikos (Le Monde, 22. studenoga 2003.). Klub ∑ koji je sa svojim pristalicama povezan kroz ulaganja te kroz vaænost koju oni prido-daju vidljivoj i Ëasnoj vezi sa sportom ∑ neminovno gubi na ugledu jer je ostvario korist od ulaganja sredstava koja su se mogla bolje potroπiti za odræavanje tankera za naftu koji prometuju europskim vodama.

Nema sumnje da je europski nogomet privlaËna meta za ulagaËe, ali ovisnost sporta o takvom dotoku sredstava Ëini ga sve ranjivijim u hirovima i ner-vozama financijskoga svijeta (tipiËan primjer je gore navedena priËa u vezi s klubom Matra Racing i Jean-Lucom Lagardèreom). BuduÊi da je europski nogomet u procesu ekonomskoga razvoja, u njega se slijevaju velika boga-tstva, od kojih neka potjeËu iz relativno udaljenih zemalja kao πto su Ruska Federacija i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Posebno je zanimljiv sluËaj ruskih oligarha. On pokazuje kako sport moæe funkcionirati kao pametna investicijska opcija (u politiËkome, kulturnome i gospodarskome smislu) i kako se strani klubovi koji imaju koristi od takvih ulaganja mogu financijski odræati kroz injekciju svjeæega kapitala iz istoËne Europe.

Jedan je od takvih ulagaËa Roman AbramoviË (u trenutku pisanja ima 37 go dina), najbogatiji Ëovjek u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je registrirao hol ding Milhouse Capital sa sjediπtem u Piccadillyu. Ovaj poslovnjak kontro-lira viπe od 150 000 radnih mjesta u Ruskoj Federaciji (gdje zauzima drugo mjesto po bogatstvu u zemlji), ponajprije u naftnoj industriji kao jedan od glavnih dioniËara Sibnefta, po vaænosti pete ruske naftne tvrtke.

AbramoviË je nedavno poËeo prodavati veliki broj svojih ruskih holdinga. Objavljeno je da napuπta zemlju kako bi zasnovao dom u Ujedinjenom Kra-


144


ljevstvu (Le Monde, 8. travnja 2004.). Takoer, nekadaπnji je bliski suradnik obitelji Jeljcin obznanio da se neÊe kandidirati za drugi guvernerski mandat u oblasti »akotka, koju je funkciju obnaπao u trenutku pisanja (Le Monde, 5. veljaËe 2004.). Moskovske novine Novaya Gazeta koje izlaze dva puta tjed no izvjestile su da je AbramoviË odluËio da Êe novac namijenjen izborima radije potroπiti na kupovinu kluba Chelsea FC i zaputiti se na zapad (Courrier inter-national, 664, 24.∑30. srpnja 2003., str. 26.). I zaista, kako je pokazao sluËaj Yukos i zatvaranje milijardera Mikhaila Khordovskoga zbog utaje poreza (Le Monde, 28. listopada i 21. studenoga 2003.), trenutaËna politiËka klima u Ruskoj Federaciji nije nimalo ugodna za oligarhe koji su postali metom na-pada novih dominantnih skupina oko predsjednika Vladimira Putina, a koje ukljuËuju generale Federalne sluæbe sigurnosti (FSB), nacionalne tajne sluæbe koju je Putin vodio 1998. i 1999. (Le Monde, 28. listopada 2003.).

»ini se da je London postao „utoËiπte ruskih oligarha“ otkada je AbramoviË odredio pravac preuzimanjem Chelseae u srpnju 2003. (Le Monde, 31. listo-pada 2003.).

Njegova kupovina veÊinskoga udjela u britanskome klubu za 240 milijuna ameriËkih dolara uzburkala je vode i u Ujedinjenom Kraljevstvu, i u svijetu europskoga nogometa (Le Monde, poslovni dodatak, 9. oæujka 2004.). To je ujedno bio i potez koji je izazvao æestoke kritike Sergeja Stjepaπina, direkto-ra ruskoga Ureda glavnoga revizora, koji je bio iznenaen Ëinjenicom da je ruski poslovni Ëovjek potroπio toliki novac na kupovinu nogometnoga kluba u Engleskoj. (Stjepaπin je preuzimanje procijenio na 300 milijuna ameriËkih dolara.) Najavio je da Êe Ured glavnoga revizora provesti reviziju AbramoviËe-ve naftne tvrtke te da Êe provjeriti i upravljanje poslovima u regiji u kojoj je AbramoviË bio guverner (Le Monde, 5. veljaËe 2004.).

Kada su ga pitali Ëime je AbramoviË tako iznenada bio potaknut na ulaganje u britanski nogomet, njegov je prijaπnji mentor Boris Berezovski (joπ jedan ruski milijarder u izgnanstvu u Londonu, gdje ulaæe u nekretnine) protumaËio taj posao u politiËkome svjetlu: „Po mojemu miπljenju, kada je kupio klub Chelsea on je znao πto Êe se dogoditi Khordovskomu. Ali sada se, ako nje-govi interesi budu dovedeni u opasnost, Roman moæe braniti optuæbama da Kremlj pokuπava preuzeti kontrolu nad njegovim klubom“ (Le Monde, 31. listopada 2003.).

Meutim, Ëini se da odnosi izmeu AbramoviËa i Putina nisu doπli do toËke pucanja. Zapravo, neki politiËki promatraËi na ovoga poslovnjaka gledaju kao na lukavoga savjetnika predsjednika. AbramoviË zasigurno ima Putinovu

145

na klonost pa je stoga, πto puno govori, spajanjem Yukosa i Sibnefta zauzeo vrlo moÊan poloæaj (u novoj grupaciji on dræi 26,1% udjela), a okolnosi u kojima se nalazi razlikuju se od okolnosti prijaπnjega direktora Yukosa Khor-dovskoga, koji u meuvremenu propada u zatvoru (Le Monde, 8. studenoga 2003).

Velika je vjerojatnost da AbramoviËevo novo otkriveno oduπevljenje britan-skim nogometom ima malo veze s ljubavi prema igri. Moskovske novine Mo-skovskije Novosti sumnjaju u iskrenost poslovnjakove navodno nesebiËne strasti prema sportu, s obzirom da AbramoviË „nije osjeÊao nikakvu griænju savjesti kada je dopustio da Spartak »akotka, klub iz njegove regije, propad-ne unatoË brojnim pozivima za pomoÊ“ (Courrier international, isto).

DræeÊi se podalje od ruskih vlasti, AbramoviË si osigurava poslovni i politiËki manevarski prostor, a u isto vrijeme na vrlo zgodan naËin izvlaËi korist iz svojih ulaganja u prestiæan klub te kroz ovaj vrlo popularan sport u Ujedi-njenom Kraljevstvu osvaja simpatije javnosti ∑ koje Êe bez sumnje znati is koristiti kada to bude bilo potrebno.

Klub Chelsea u meuvremenu ima koristi od ulaganja ruskoga milijardera te je u stanju odræati visoku razinu uspjeha i visoki poloæaj na europskim natje-canjima. Jedino pravo pitanje koje si vodstvo kluba i igraËi trebaju postaviti jest koliko Êe dugo Chelsea predstavljati atrakciju za AbramoviËa i njegov kapital iz istoËne Europe.

Nedavna propala ponuda ruske naftne grupe Nafta Moskva za preuzimanje kluba AS Roma ∑ takozvane ulagaËe odvratile su brojne istrage kluba koje je talijanska policija provodila u vezi s „aferom calcio“ (Libération, 1. oæujka 2004., str. 25.) ∑ ukazuje da Êe se u ovome vremenu spajanja tvrtki na-let ulaganja koji je u Europu stigao s istoka i obnovio nogometnu ekono-miju moæda smanjiti te ostaviti najpopularniji sport na planetu, te one koji zarauju za æivot baveÊi se njime, u krajnjemu financijskomu πkripcu iz koje-ga Êe teπko pronaÊi izlaz.


147

Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta

U danaπnje vrijeme oËit je utjecaj medija na sport ∑ osobito televizije. Go-tovo Ëetvrt stoljeÊa televizijske postaje u Europi kljuËni su element sve veÊe komercijalizacije sporta, pri Ëemu su rast plaÊa igraËa i sve veÊi troπkovi za prava emitiranja s mjesta dogaaja najoËitiji aspekt toga fenomena ∑ vjero-jatno zato πto njima pripada veÊina medijskoga prostora!

Iskrivljeni uËinci preobrazbe sporta, utemeljene na slobodnom træiπtu i pokre-tane medijima, idu, meutim, znatno dalje, a oblici nasilja i manipulacije koji nastaju kad je sport ograniËen diktatom televizije, nisu samo komercijal noga karaktera, premda je novac u krajnjem ishodu u æariπtu dotiËne razmjene.

Eksploatacija sporta i medijskoga praÊenja sporta u svrhu politiËke propa-gande, na primjer, smjer je koji valja istraæiti u svakom razmatranju nasilja vezanoga za iskoriπtavanje sporta u medijima.

K tomu je slobodnotræiπna preobrazba sporta, koja je zapoËela 1980-ih ∑ kad je olimpijski pokret prigrlio korporativni svijet, a pravo na televizijsko praÊenje komercijalno se oglaπavalo ∑ imala mnogobrojna pogubna djelova-nja. Konkretnije, prisutna je velika neujednaËenost u koliËini televizijskoga vremena posveÊenoga razliËitim sportovima, a unutar istih sportova s obzirom na to je li rijeË o muπkim ili æenskim utakmicama; komercijalni zakon prevla-dao je nad zakonima sporta, a nejednakosti su izraæenije. Javni su do gaaji preoteti kako bi se oglaπavala nova vizualna tehnologija. SteËaj velikih tvrtki donio je steËaj i sportskim ekipama. Sportske su udruge doæivjele postupni pad moÊi uz istodobni porast moÊi voditelja medija i sportskih po krovitelja.

U ovom Êe se poglavlju stoga razmotriti cijeli raspon nasilja i manipulacije u sportu na podlozi njegove komercijalizacije kroz medije u Europi.

Sport, mediji i propaganda

Gotovo otkako je izumljena, televizija je igrala vaænu ulogu u politiËkoj pro-pagandi, a svakako otkako je prvi put primijenjena na sportskim terenima.

148


Doista stoji da je od zaËetka televizije trojac politika-sport-propaganda pro na-πao sredstvo samoobogaÊenja, gdje se svaka komponenta napaja drugima.

Uporaba sporta kao politiËkoga orua u Europi se koncentrirala oko velikih sportskih dogaaja ∑ Ëiji su prototip bile berlinske Olimpijske igre (Ricard 1987).

Dana 23. oæujka 1935. u Berlinu je uvedena prva regularna televizijska sluæ-ba, koja je na 180 linija emitirala dvadeset pet slika u sekundi. U Sjedinje-nim Dræavama, gdje je radio bio vrlo popularan i gdje se razvijao, vladala je suzdræanost prema πirenju te nove tehnologije, ali u Europi su Olimpijske igre 1936. televiziji pruæile politiËku legitimnost. Narod na ulicama Berlina moæda nije imao prilike baviti se sportom, ali Hitlerov reæim pruæio mu je priliku ∑ na dvadeset osam ekrana rasporeenih po gradu ∑ da iz dana u dan gleda kako njegovi sportaπi na priredbama osvajaju nova odliËja. Zabiljeæeno je da ih je svakoga dana pratilo 150 000 ljudi (Ricard 1987: 81).

Ovdje se same po sebi javljaju dvije primjedbe. Uporaba sporta na televi ziji predstavljala je kombinaciju dvaju vaænih Ëimbenika Ëiji su nasilni obli ci vid lji vi tek nakon raπËlanjivanja i kritiËkoga razmatranja. Kao prvo, u poslo-vanju politiËke i ideoloπke propagande fenomen sporta uz novu tehnologiju stavljen je u sluæbu politiËkoga reæima koji nije imao skrupula oko isko-riπtavanja javnoga interesa masa za sport kao sredstva pravdanja uspona i uspostave svoje korumpirane ideologije. Kao drugo, kao πto je istaknuo Jean-Marie Brohm, operacija je takoer bila zacrtana tako da stvori “opijum za narod” (Brohm 1992). OkupljajuÊi uËinak sporta, tehnoloπki pojaËan emi-tiranim slikama i viπestruko poveÊan Ëarolijom ekrana, privlaËi sve veÊi broj promatraËa pretvarajuÊi ih u krotke “gledatelje”.

Je li se s vremenom izgubilo to djelovanje narodne razonode?

Na to pitanje lako je odgovoriti kad se prisjetimo velikih javnih ekrana po-stavljenih u Francuskoj radi prijenosa Svjetskoga kupa 1998.: prijenos su na taj naËin tijekom nekoliko tjedana pratili deseci tisuÊa ljudi (uz one koji su utakmice gledali kod kuÊe ili na stadionima). Premda se, sreÊom, ne moæe usporediti politika reæima na vlasti u ta dva sluËaja, sport i dalje obavlja istu ulogu zaokupljanja ljudi i skretanja njihove pozornosti. Uspjeh turnira iz 1998. u Francuskoj bez sumnje je sportski uspjeh, ali je takoer imao mno-gobrojne politiËke posljedice (jer je vlada iskoriπtavala pozitivni dojam sport-skih pobjednika, a pobjedniËka francuska momËad isticana je kao primjer integracije kroz sport). Najvaænije je πto je ta sluæbena eksploatacija sport-skih prizora u politiËke svrhe zauzela mjesto praktiËki u kontekstu zasiÊenja

149

medijske popraÊenosti diljem zemlje, uvlaËeÊi πto veÊi broj ljudi i upreæu Êi utjecajne sile nacije (ukljuËujuÊi njezine intelektualce37) u veliku narodnu za jed nicu, dok je istodobno svijet politike nastavio djelovati kao i obiËno, a po litiËke odluke, od kojih mnoge nepopularne, i dalje su donoπene usred op Êe atmosfere nogometne euforije.

Nadalje, na treÊoj, “sportskoj i politiËkoj” fronti, bliæoj sportskoj areni, po-novili bismo Brohmovu tvrdnju da televizija zapravo nameÊe sportske slike (prikazane na neprestano razliËite naËine). Nema sumnje da je to, uz izrav-no promicanje sporta, pravo opredmeÊenje sportskih standarda i poimanja stvarnosti utemeljene na sportu, “konkretizirane i s izravnim izrazom u stati-stici, imenima, tablicama i tehniËkim pojmovima kao dijelom valjanoga su-stava ocjenjivanja i odlikovanja” (Brohm 1992: 305).

Ne moæemo zanemariti Ëinjenicu da je ta kultura ∑ to normativno poimanje svijeta, natjecanja i sporta ∑ na raspolaganju politiËkim reæimima svake boje. Doista, to podruËje zahtijeva ozbiljno kritiËko razmatranje: prouËavanje naËi-na na koji se politika koristi kulturom i pokretaËkim uËinkom sporta. Feno-men politike koja se oblikuje na sportu te uporaba televizije i kontrola pri zora na njoj da bi se to postiglo, takoer zasluæuju pozornost s obzirom na to da je to oblik “piπkalonce” propagande, gdje politiËari upreæu medije u svoju sluæbu kako bi eksploatirali sportske uspjehe. PolitiËki koncept For-za Italia ∑ ime politiËke stranke Silvija Berlusconija u Italiji ∑ izveden je, na primjer, izravno iz pripjeva navijaËa AC Milana jer je Berlusconi imao udjela u vlasniπtvu toga nogometnoga kluba. PolitiËka poruka na taj je naËin po-nesena na temeljima sportske kulture, koja se veÊ bila proπirila i napuhala s pomoÊu televizije. Rezultat je kinetiËki uËinak u komunikaciji diljem Europe, povezivanje politiËke poruke sa sportskom kulturom i potpuna ovisnost o zasiÊenju medijskoga praÊenja dogaaja ∑ proces u kojem je gledatelju sve teæe odrediti razne ukljuËene elemente. Jedna od posljedica te televizijske propagande zasnovane na sportu jest da se sportska i politiËka djelatnost poËinju preklapati prijeteÊi da pomute svijest ljudi, πto pak predstavlja pri-jetnju djelovanju demokracije.

Naposljetku treba reÊi koju o naËinu na koji medijsko (i to ne samo televizij-sko) praÊenje sporta doprinosi potencijalno opasnoj preobrazbi naπega po-imanja time πto se æeπÊi oblici sporta uklanjaju ∑ pogotovo komercijalnom

37 OkupljajuÊi uËinak bio je jasno vidljiv i u intelektualnim krugovima, prije svega iz broja i to na Ëla naka iz pera istaknutih pisaca (od filozofkinje Blandine Kriegel do Alaina Finkielkrauta, uklju-ËujuÊi mno ge akademike), objavljenih u Le Mondeu.


150


propagandom i oglaπavanjem ∑ zbog “korektnosti” ili “træiπnosti”. Uklanjanje ne gativnih pojava (nasilje, varanje i manipulacija) koje sportu pridaju loπu sliku prerasta u oblik ispiranja mozga, a savrπen izraz toga prisutan je u po rukama koje prenose tvrtke s velikim imenima, koje su u sport ukljuËene izravno ili kao stalni pokrovitelji. Poruka utemeljena na sportu mora pro-davati, πto znaËi da mora biti pozitivna. Sportski je duh stoga utjelovljen u umjetnom i varljivom opisivanju svijeta sporta i sportaπa: “Cilj ovoga is pi ra-nja mozga, sa sportskim dogaajem kao pokretaËkom silom i krvi i me som u æariπtu, jest stvaranje graana planeta ∑ bez korijena, nezrelih i nekulti vi-ranih biÊa bez ikakve sposobnosti kritiziranja ∑ koji Êe kupovati robu i uslu-ge” (Coutel 2003: 20). OglaπavaËka poruka postaje gotovo alternativan izvor svijesti nadomjeπtajuÊi svako kritiËko poimanje i omoguÊavajuÊi, u Europi i diljem svijeta, stvaranje zajedniËke kulture masovnoga konzumerizma, Ëije su prve ærtve mladi. S pomoÊu njihove prirodne sklonosti i æelje poistovjeÊivanja s junacima i uzorima oni tvore pohlepno træiπte za odjeÊu s markom i nove potroπaËke proizvode.

Proces predaje vrijednosti i baπtine kulturnih modela tako postaje zastario jer vjeËno prisutni mediji nude jednostavne sustave, utemeljene na spor-tu, konfekcijske sustave poimanja stvarajuÊi obmanu da je stvaran svijet sa svom svojom jednoliËnoπÊu tek ruæan san. “Samo daj!” kaæu nam reklame.

Jedan od temeljnih oblika nasilja koje provode medijski sustavi sportom i oko sporta bez sumnje je to kolektivno ispiranje mozga ili stvaranje ovisno-sti pomoÊu slika.

Nejednakosti u raspodjeli minutaæe

Televizija je bez sumnje pomogla demokratizaciji sporta u Europi donijevπi ga πirokoj publici. Promijenila je i njegovu sliku koncentriranjem na odree-ne sportove koji se smatraju televiziËnijima od drugih ili vrednijima u zabav-ljaËkom smislu, a to je pak pojaËalo financiranje sportova kao πto su nogo-met, tenis, biciklizam i utrke na uπtrb drugih.

U Francuskoj, na primjer, premda bi se reklo da rukomet predstavlja “zdravo ula-ganje” s obzirom na to da su i muπke i æenske nacionalne ekipe nedavno posti-zale izvrsne rezultate, televizija praktiËki ignorira taj sport. No u skandinavskim zemljama, ukljuËujuÊi Dansku, rukomet je na televiziji relativno uspjeπan.

Nema u takvoj diskriminaciji niπta novo. Godine 1990. od osamdeset dvije sportske udruge u Francuskoj πezdeset ih nije bilo medijski popraÊeno. Go-

151

dine 1992., prema anketi koju je naruËio Conseil Supérieur de l’Audiovisuel (CSA) (neovisno medijsko tijelo u Francuskoj), francuska televizija dala je pred nost Ëetirima sportovima ∑ tenisu (s 454 sati u eteru), nogometu (342 sata), motociklistiËkim sportovima (173 sata) i biciklistiËkim utrkama (120 sati) ∑ na koje su ukupno otpadale dvije treÊine svih sportskih prijenosa, ne ukljuËujuÊi olimpijske prijenose i opÊe kolaæ-programe (Bourg 1994).

NaËelo hijerarhije i dalje se primjenjivalo 1996. premda se poredak sportova promijenio. Statistika CSA za tu godinu pokazuje da je nogomet bio prezas-tupljen (s 518 sati u eteru), kao i tenis (260 sati), biciklistiËke utrke (198 sati) i koπarka (156 sati) te su na vrhunsku Ëetvorku opet otpadale dvije treÊine svih sportskih prijenosa ne raËunajuÊi prijenos Olimpijskih igara i opÊe ko-laæ-programe (Bourg i Gouguet 1998). Na drugome kraju vage odbojka je “slabo kotirala” sa samo 29 sati i 43 minute etera, dok su na sve preostale sportove otpadala ukupno 152 sata i 20 minuta prijenosa.

Brojke CSA za 2001. (Nys 2003) pokazuju dva jasna uzorka. Kao prvo, pri-sutan je opÊi porast prisutnosti sporta na televiziji, a kao drugo, hijerarhija i dalje postoji, dajuÊi tek nekolicini sportova televizijski profil na uπtrb ostat-ka. Nogomet je vodio (sa 756 sati i 32 minute), za njim su slijedili ragbi (264 sata), tenis (185 sati i 56 minuta) i biciklistiËke utrke (164 sata i pedeset minuta). Niæerangirani bili su hokej na ledu (136 sati i 13 minuta), ameriËki nogomet (118 sati i 25 minuta), koπarka (87 sati i 25 minuta), atletika (59 sati i 3 minute), klizanje (56 sati i 3 minute) i utrke Formule jedan (55 sati i 51 minuta).

U tom neravnopravnom odnosu ima drugih nejednakosti, osobito razlika u minutaæi posveÊenoj muπkim i æenskim sportovima. Tu diskriminaciju ilustri-ra Pregled minutaæe na Francuskoj televizijskoj postaji TF1 joπ 1992., gdje se prioritet daje trima “muπkim” sportovima s visokim postocima gledatelja: na nogomet, utrke Formule jedan i boks zajedno je otpadalo 86% ukupnoga sportskoga programa na kanalu (Bourg 1994).

Ta spolna diskriminacija televizijskoga prenoπenja sportskih natjecanja u Eu-ro pi jedva iznenauje s obzirom na to da su muπkarci i æene vrlo nejed-na ko zastupljeni u samome sportu, u predstavljanju sporta, u dobivanju od govornih poloæaja u europskim sportskim udrugama i, dakako, nadzoru i prezentaciji sportskoga programa na televiziji.

OpÊenito govoreÊi, svijet sporta nalazi se po svoj prilici ondje gdje spolne nejednakosti cvatu (Davisse i Louveau 1998).


152


Æene su premalo zastupljene ne samo na rukovodeÊim mjestima u europ-skom sportu, gdje Ëine samo 15% Ëlanova odbora sportskih udruga, nego i u praktiËki svakom namjeπtenju vezanom za sport, i πto se tiËe televizije i sportskoga novinarstva. Procjenjuje se da, premda su treÊina posjednika novinarskih iskaznica æene, taj odnos pada na samo 5% meu sportskim no vinarima (Davisse i Louveau 1998: 135). U francuskoj udruzi sportskih no vinara, koja je godine 1997. ukupno imala 1800 Ëlanova, bilo je samo 90 æena. Na Olimpijskim igrama u Atlanti samo je 10% novinara akreditiranih za praÊenje dogaaja bilo æenskoga spola.

Nastojanja da se pokrenu æenski sportski Ëasopisi (Sportives, Fémisport, Olym pe i dr.) ∑ koji bi moæda sluæili kao odskoËna daska za karijere sport-skih novinarki i nudili alternativu za dominantno muπki sportski tisak (na primjer, 93% Ëitateljstva lista L’ Equipe muπkoga je spola) ∑ propali su i potvrdili dojam da je sport prije svega za muπkarce. Nejednakosti na tele-viziji samo pojaËavaju tu predrasudu. Zapravo, diskriminacija je na televiziji jednaka: sportaπice, osim tenisaËica, imaju nizak profil i pojavljuju se na ekranu gotovo iskljuËivo u kontekstu odreenih “æenskih” sportova kao πto su gimnastika i klizanje, tek rijetko u praÊenju ekipnih sportova kao πto su koπarka i rukomet. Æenski Tour de France i druge æenske biciklistiËke utrke, kao i æensko prvenstvo u nogometu i ragbiju, primjetno su nezastupljeni na televizijskim ekranima i u Francuskoj i diljem Europe opÊenito. Eterom domi-niraju televiziËni sportovi (nogomet, ragbi, utrke Formule jedan i biciklistiËke utrke) u muπkoj izvedbi. Sportske novosti joπ su jedno televizijsko podruËje koje ostaje muπko jer ih nadziru i zastupaju gotovo iskljuËivo muπkarci, a s druge strane jer se u domovima promatra kao audiovizualni proizvod Ëije je konzumiranje odreeno muπkim odabirom (Davisse i Louveau 1998).

Sport, poslovanje i mediji: nastanak “proizvoda”

Meu popratnim pritiscima i oblicima nasilja uz medije i svijet zabave za-nimljivo je gledati kako se sport mijenja pod diktatom televizije. Zahtjev da se sport prikazuje kao zabavna emisija odreuje kako se on organizira, ka ko se iskrivljuje sustav njegovih pravila, a natjecanja reorganiziraju da bi zadovoljila programske potrebe (De Brie 1994). Sluæbeno je priznato da se sportski rasporedi prilagoavaju prohtjevima medija, kao πto su se i pra -vila promijenila u odreenim sportovima da poveÊaju zabavljaËku vrijednost njihova praÊenja (Economic i Social Council, 2002, 1∑3). Priroda træiπta za prava emitiranja sportskih susreta ima razne negativne uËinke koje je oprav-da no promatrati kao oblike nasilja protiv sporta, sportaπa i onih koji prate

153

sport. Organizacije koje prireuju glavne sportske dogaaje grupiraju se stva-rajuÊi kartele, a predstavljaju ih nacionalne lige: posljediËno, træiπte prava je manjkavo, vrlo udaljeno od pravila pukoga nadmetanja koje zagovaraju neoklasiËni ekonomisti (Fontanel i Bensahel 2001: 179).

Zbog neravnoteæe su zakinuti krajnji korisnici. Porast troπkova prava pre no-πenja (s rastom zaπtiÊenih kanala i plaÊene televizije) tako pokrivaju pret-platnici, konzumenti proizvoda koji se oglaπava na televiziji za vrijeme sport-skoga prijenosa (dok se oπtar rast troπkova oglaπavanja odrazio na viπim cijenama dotiËne robe) i svi koji kupe televizijsku licencu (Bourg i Gouguet 2001: 13).

Drugi negativni uËinak potencijalno je iskrivljavanje gledateljskoga sporta. Te-levizija mijenja naËin na koji se sport prikazuje prilagoavajuÊi ga svo jim prohtjevima. Bez sumnje posjeduje moÊnu funkciju filtra koji iskrivljuje stvar-nost, a glavni uzrok iskrivljenja jest visoka cijena prava emitiranja. Lako je navesti primjere izmjene pravila. Na primjer, da bi sport bio uzbudljiviji na televiziji: doigravanje u tenisu znaËi da susreti mogu biti kraÊi, a uvoenje Ëupave lopte omoguÊilo je lakπe praÊenje igre, kao i mijenjanje prirode igre usporavanjem izmjene udaraca. Natjecanja u streliËarstvu morala su se u pot punosti reorganizirati da bi bila televiziËnija i da bi ih gledatelji lakπe pra tili. Kod automobilistiËkih utrka, nakon πto je skupina od deset ili viπe televizijskih postaja 1992. zaprijetila da Êe prestati prikazivati Formulu je-dan jer je zbog dominacije parka Williams-Renaulta ishod utrka bio odveÊ predvidljiv i tako smanjivao napetost i gledanost, Fédération Internationale de l’Automobile (FIA ∑ svjetski autoritet motoristiËkih sportova) pokorila se pritisku i smanjila brzinu najbræih automobila, uspjeπno zanemarivπi olimpij-sko naËelo “citius, altius, fortius”38.

U odbojci je sustav bodovanja promijenjen 1. sijeËnja 2000., a meksiËki pred-sjednik Meunarodne odbojkaπke federacije Ruben Acosta nakon toga je iz nio prijedlog ∑ bez sumnje odraæavajuÊi æelju za poveÊanjem zabavljaË ke vrijednosti tog sporta iskoriπtavanjem fiziËkoga izgleda igraËa ∑ da “tijela” postanu obavezni oblik utakmice. Stolnoteniski se susreti danas sastoje od jedanaestbodovnih umjesto dvadesetjednobodovnih igara i igraju se na pla-vim stolovima æutim lopticama ∑ pri Ëemu je jedina svrha tih promjena olak-πavanje televizijskoga praÊenja sporta koji popularnoπÊu kotira kao treÊi u NjemaËkoj i Japanu, a prvi u Kini.

38 “Bræe, viπe, jaËe.”


154


U jagmi za prikazivanjem ∑ u koju su se neki sportaπi priliËno spremni upu-stiti ∑ sportski susreti mogu trpjeti na strukturnoj razini: sve viπe, na primjer, glavne jedriliËarske regate prema rasporedu zavrπavaju do televizijskoga udar noga termina, i to po moguÊnosti za vrijeme glavnih veËernjih informa-tivnih emisija. Tijekom 1990-ih sliËan je bezuspjeπan pokuπaj izvela TF1 da promijeni vrijeme predvienih ciljnih dijelova etapa Tour de Francea tako da se podudaraju s novostima u 20 sati (Bourg 1994).

Premda se upletanje televizije u tehniËku organizaciju sporta (πto bi trebalo biti neovisno podruËje) moæe Ëiniti alarmantnim, to nipoπto nije nova pojava. U veljaËi 1990. João Havelange, tada predsjednik FIFA-e, digao je praπinu kad je razotkrio plan poveÊanja prihoda televizijskoga praÊenja turnira Svjetsko-ga kupa koji se imao odræati u Sjedinjenim Dræavama 1994. godine. Naime, utakmice su trebale biti podijeljene ne na dva tradicionalna Ëetrdesetpeto-minutna poluvremena nego na Ëetiri perioda od dvadeset pet minuta kako bi se stvorilo viπe prostora za oglaπavanje. Nogomet je zasad uspio izbjeÊi takve promjene zamiπljene uime profitabilnosti, za razliku od ameriËkoga spor ta, gdje su utakmice pod nadzorom televizijskoga urednika i elektronski sustavi podsjeÊaju suce i igraËe na prekide radi reklamnih predaha.

Drugi oblik nametljivoga djelovanja televizije jest njezina uloga u postupnoj promjeni legitimnoga statusa sudaca. Naime televizija pomoÊu elektronsko-ga oka kamere, preciznosti ponavljanja akcije i mnogostrukosti snimaka i ku tova dovodi u pitanje sudaËke na samome mjestu donesene i katkad po-greπne prosudbe. SluËaj je to suoËenja ljudskoga arbitra sa strojem, u kojem je “Ëovjek u crnom posve tehnoloπki inferioran” (Blociszewski 1996: 33).

TreÊi tip negativnoga djelovanja viπe je kvantitativan nego kvalitativan, a ukljuËuje nastojanje za veÊim povratkom ulaganja poveÊanjem uËestalosti unos nih sportskih dogaaja. Predsjednik FIFA-e Sepp Blatter, na primjer, pred-loæio je prireivanje Svjetskoga kupa svake druge godine umjesto svake Ëetvrte, no taj je prijedlog odbijen jer se protivio interesima organizatora tur nira na kontinentalnoj razini (pogotovo ©ampionata afriËkih nacija i Eu-ropskoga kupa) i takoer ∑ premda to nije eksplicitno navedeno ∑ interesima igraËa, koji bi se naπli pod priliËnim fiziËkim pritiskom zbog poveÊanja broja utakmica. U nekim sportovima za koje televizija ima poseban tek, Ëak i upra-vitelji poËinju uviati πtetan utjecaj pristupa kojem je prijenos u srediπtu, s nametanjem nerazumno prekrcanoga rasporeda momËadima. U Francuskoj su neke ragbijske momËadi prema rasporedu u istome danu imale igrati utak-mice i za Prvih πesnaest i polufinale za Europski kup, a samo tjedan dana poslije imale su drugu vaænu utakmicu, ovoga puta za Francusko prvenstvo.

155

“To je nepriliËno i πtetno za igraËe: ljudi su koji sastavljaju te rasporede bu-dale”: tako je glasio komentar voditelja ragbijskoga kluba iz Toulousea Guya Novèsa (Le Monde, 27. travnja 2004, str. 25). SliËno je glediπte trenera Stade Françaisa, Nicka Malletta: “Svi æele viπe utakmica, ali nitko ne misli na igraËe. Nisu to strojevi. Neπto se mora promijeniti. Ovdje u Francuskoj izazivamo ka-tastrofu!” (L’ Equipe, 3. svibnja 2004, str. 18).

»etvrti negativni uËinak ∑ nastao ne samo pod pritiskom oglaπivaËkih zahtje-va televizijskih kompanija koje se nadmeÊu za udio na træiπtu te za ulaganja dioniËara kluba i pokrovitelja u profile koje postiæu kad se njihove momËadi natjeËu, nego i vlastitih ulaganja kapitala medijskih kompanija u klubove u kojima su za sebe stvorile ulogu ∑ naËin je na koji televizija potiËe klubove i njihove dioniËare da se suprotstave piramidalnom modelu sporta u Europi (sa sustavom ispadanja i promicanja) i da se viπe obaziru na sustav zatvo-rene lige ameriËkoga stila. U takvu sustavu nitko ne ispada, a klubovi dijele gledanost zbog popraÊenosti i tako udovoljavaju zahtjevima pokrovitelja i dioniËara. Novinarka Jennie James taj je kontekst opisala kao “amerikaniza-ciju europskoga nogometa” (James 2000: 52).

Peto negativno djelovanje podrazumijeva uznemirujuÊi utjecaj bespoπtedne konkurentnosti za prava emitiranja, koji πteti slici sporta kao javnoga do-bra. Jedan primjer takva djelovanja zbio se 21. listopada 1999. kad je na francuskom javnom kanalu na utakmici Kupa UEFA izmeu AS Monaca i Wi-dzew Lódza poljska televizija naglo prekinula prijenos uæivo samo dvadeset pet minuta nakon poËetka zbog prepirke oko konkurencije i krπenja ugovora izmeu J.-C. Darmona i CLT-UFA-e (Le Monde, 23. listopada 1999.).

U krajnjim sluËajevima djelovanje træiπta na sportsko praÊenje i monopol nad emitiranjem, koji televizijske postaje dobivaju bez mnogo obzira pre-ma gledateljima, mogu nekim gledateljima jednostavno uskratiti moguÊnost praÊenja vaænih dogaaja na televiziji. Razni oblici plaÊene televizije ∑ za πti-Êeni kanali, sustavi plaÊanja po emisiji i kabelske mreæe ∑ imaju svaki svoju ulogu u tome.

Godine 2001., prema agenciji Media Content, viπe od 2000 televizijskih po-staja u Europi borilo se za prava na praÊenje sportskih dogaaja (Pierrat i Riveslange 2002: 22). No tekuÊa rasprava o pravilima na træiπtu ne tiËe se nuæno opÊega interesa. Sport, kao vrlo popularan oblik masovne zabave, upregnut je u jaram televizijskih kompanija i agencija za prava te postaje sve viπe privatna potroπaËka roba dostupna samo u ograniËenim okolnosti-ma ∑ to je dio uzorka diskriminacije u kojoj se sve veÊi dio druπtva zatjeËe


156


opÊenitije iskljuËen iz svakodnevnoga uæivanja u zabavi i novostima. Kao primjer takva trenda navodimo sluËaj od 22. travnja 2004. kad su gledatelji besplatnih javnih kanala u Francuskoj na svoje razoËaranje otkrili da im neÊe biti omoguÊeno praÊenje utakmice Europskoga kupa koji se ticao Olympic Marseillea jer se utakmica prenosila samo na plaÊenom kanalu TPS Star. Novost o toj pogodbi prouzroËila je gnjevnu reakciju, osobito u Marseilleu, gdje su se gledatelji osjetili prikraÊeni ne samo za moguÊnost da gledaju svoj klub nego i za dio sportske baπtine i kulture te su nastali opÊi prosvjedi zbog otimaËine onoga πto je veÊina joπ smatrala “javnom domenom” rekre-acije i natjecanja.

Moæe se jedino oËajavati zbog komercijalne logike i krutih poslovnih pristu-pa profita i gubitka istiËuÊi u ovom sluËaju odluku o privatizaciji prijenosa. Ona ilustrira nov oblik nasilja zaËetoga medijima, koje omoguÊuje cijepanje koncepta sporta kao popularne i dostupne ljudske aktivnosti i neotuivoga javnoga dobra, i suprotstavljenoga gledanja na njega kao na paæljivo upaki-ran proizvod za privatizaciju, za koji vlada oπtra borba nekoliko komercijal-nih skupina.

Joπ jedan primjer (ovoga puta iz Ujedinjenoga Kraljevstva) jest poraz BBC-ja od privatnoga ITV-a prilikom prenoπenja utrke Ëamaca Oxforda i Cambridgea na Temzi. Od 2005. nadalje javna postaja neÊe viπe uæivati iskljuËiva prava na prijenos tog tipiËno britanskoga dogaaja, vrlo popularnoga u Ujedinje-nom Kraljevstvu i u inozemstvu (utrka ima televizijsku publiku od 8 milijuna u domovini i 400 milijuna diljem svijeta): BBC je u tom sluËaju ærtva svoje povelje, koja mu brani da daje pretjeran publicitet pokroviteljima (Le Monde, 1. oæujka 2004.).

Problemi koji u se pojavili u Francuskoj, a tiËu se radijskoga praÊenja Svjet-skoga kupa nogometnih utakmica, pokazali su, ne predstavljajuÊi nikakvu iznim ku, da je privatizacija javnoga “podruËja” emitiranja, kako je u ovome sluËaju izloæio Ëelnik Radio Francuske Jean-Marie Cavada, skriven, ali sve pri sutniji oblik nasilja koje se πiri opÊenito medijima. U tom sluËaju, me u-tim, skupna odluka koju su 3. travnja 2002. donijeli francusko Ministarstvo za mladost i sport te Ministarstvo kulture i komunikacije ∑ definiravπi radij-sko emitiranje kao oblik javnoga informiranja u koje ne mogu zadirati sport-ske udruge ni organizatori dogaaja (Le Saux, 2002, str. 153) ∑ poslu æila je da se zaustave daljnje spekulacije. Predstavnici spornih radijskih postaja, ko ji su oformili ekonomsku interesnu skupinu nazvanu Slobodni sport, plani-rali su uspostavu druπtva za slobodan sport i kulturu s programom tra æenja bes platnih prava radijskoga emitiranja diljem Europe.

157

©esti negativni uËinak (koji pokazuje joπ jedan oblik djelovanja spekulacije) tiËe se okomite koncentracije, pri Ëemu su velike skupine nastojale nadzi-rati i voditi ukupni proces sportske produkcije, od vlasniπtva nad igraËima i momËadima do vlasniπtva nad televizijskim postajama koje prenose susre-te. Najbolji primjer toga uznemirujuÊega trenda prema monopolu vjerojatno je ponuda Ruperta Murdocha 1998. da preuzme Manchester United. BskyB, satelitska televizijska postaja u kojoj je Murdoch imao 40% udjela, bila je spremna uloæiti milijardu ameriËkih dolara u pogodbu. Britanska je vlada dræa la nuænim da se umijeπa jer je predloæena pogodba potaknula temeljno pitanje ne samo u vezi sa sportom nego i u vezi s pitanjem slobode i etike. Jedan je komentator to ovako formulirao: “Moæe li televizijska postaja posta-ti vlasnikom kluba Ëije utakmice prenosi?” (Kadritzke 1999: 22).

Sedmi negativni uËinak proizlazi iz Ëinjenice da se medijske skupine pove-zuju, vrπe pritisak i upuπtaju u lobiranje. Odluka da se GrËkoj ne dopusti organizacija stote obljetnice Olimpijskih igara ∑ unatoË odluci Europskoga sa vjeta ∑ bila je odraz djelovanja ekonomskih i medijskih interesa, uz utjecaj velikih ameriËkih tvrtki koje su bile pokrovitelj natjecanja. “Manje vidljivo, ali jednako uËinkovito, lobiranje velikih sportskih pokrovitelja upravlja izbo-rom gradova domaÊina dogaaja velikih razmjera i Ëesto odluËujuÊi faktori nemaju nikakve veze sa sportom” (Bourg 1994: 177).

OËito, da bi se shvatilo odakle dolaze ti pritisci, moramo promotriti kako se Olimpijske igre financiraju te dominantnu ulogu medija i oglaπivaËa u tom procesu. Godine 2004., kad su se Olimpijske igre vratile u GrËku, Athoc (po vjerenstvo za organizaciju igara u Ateni) imao je ukupni proraËun od 1962 milijuna eura. »ak 37,5% tog iznosa trebala je pokriti prodaja televizij-skih prava emitiranja te bi organizacijski odbor primio 736 milijuna eura od televizijskih kompanija koje su prenosile igre. Prava na meunarodna spon zorstva vrijedila su sljedeÊih 248 milijuna eura. Ukupna je ekonomska vrijednost toga ulaganja golema i, uz druge Ëimbenike, snaæno utjeËe na odluke IOC-a o mjestu odræavanja igara i tomu tko Êe biti zaduæen da ih orga nizira na terenu.

Vaænost faktora medija u cijelome pothvatu postaje jasnija kad razmotrimo moguÊe posljedice ako GrËka ne bi uspjela na vrijeme dovrπiti potrebnu infra-strukturu za Olimpijske igre. Zapreke na koje su televizijske kompanije naiπle pri instaliranju sustava u pripremama za snimanje dogaaja mogle su upro-pastiti praÊenje igara i potaknuti kompanije koje raspolaæu pravima da pre-ispitaju svoje ugovore s organizatorima ∑ loπi izgledi za potonje s obzirom na vaænost prava emitiranja za projekt u cjelini (L’ Equipe, 21. travnja 2004.).


158


RazoËaranje

Kad velike skupine i televizijske tvrtke odu u steËaj, za sobom povuku sport-ske momËadi koje su ovisile o njihovoj izdaπnosti u financiranju sve veÊih plaÊa koje je potaknuo upravo nagli razvoj televizijske industrije i træiπta prava prijenosa. Cijeli je taj vrtoglavi proces vrzino kolo, a stabilnost sustava trenutaËno se svugdje u Europi pokazuje iluzornom. U Ujedinjenom Kraljev-stvu, na primjer, pad ITV Digitala pridonio je problemima s kojima su se suoËili nogometni klubovi. Newcastle je zakljuËio sezonu 2001./02. s neto-de ficitom od 4,8 milijuna eura. Leeds je najavio gubitak od 62,8 milijuna eura. Barnsley, treÊeligaπki klub koji je 1997. igrao u prvoj ligi, jednostavno je proglasio steËaj, kao i Leicester City, s gubicima od gotovo 50 milijuna eura. Chelsea je, unatoË bruto-profitu od viπe od 18 milijuna eura, prijavio neto-gubitke od 160 milijuna eura i spaπen je tek financijskom intervencijom ruskoga poslovnjaka Romana AbramoviËa.

U vrijeme pisanja teksta njemaËka skupina Kirch joπ se raspuπta zbog njihova steËaja. Propast te skupine ima krupne ekonomske posljedice za portfelj koji dræi podruænica uprave sportskih prava Kirch Sport ∑ preobraæena u konzor-cij nakon steËaja ∑ ukljuËujuÊi prava emitiranja na nogometnom Svjetskom kupu 2006., za koji je Kirch jamËio FIFA-i 1,5 milijardi πvicarskih franaka (1,03 milijarde eura) te utakmice Bundeslige i neke dogaaje u svjetskim ski jaπkim prvenstvima (Nys 2002).

OpÊenitije, kao πto je primijetio Christian Bromberger, bujanje troπkova prava i trend sve veÊih pogodba preËesto su popraÊeni sumnjivom praksom i finan-cijskim kriminalom, osobito u Francuskoj, gdje je bilo zakasnjelih pokuπaja da se stanje zalijeËi s pomoÊu pravosua (Bromberger 1996: 37∑40). S Brom-bergerovom analizom uvelike se podudara izvjeπÊe Francuskoga ekonomsko-ga druπtvenoga odbor o toj temi:

“Europski nogomet, s mnogim zaduæenim klubovima, priziva financijsku katastrofu. Otkad je Canal Plus upozorio na probleme i otkad je nekoliko medijskih skupina (Kirch u NjemaËkoj, ITV Digital u Ujedinjenom Kraljevstvu i Tele Più u Italiji) otiπlo u steËaj, velike svote novca duguju se ne samo klubovima nego i FIFA-i” (Ekonomski

i druπtveni odbor, 2002, 1∑11).

Trenutno se Ëini da se javljaju dva suprotna stajaliπta. S jedne strane, uvje-ravanje profesionalnih liga da uvijek mogu privuÊi svjeæe ponude za televi-zijska prava. Francuska profesionalna nogometna liga, na primjer, predvia godiπnju zaradu od prava na 450 milijuna eura od sezone 2004./05. na-dalje.

159

S druge strane, televizijske postaje nerado plaÊaju viπe od trenutne cijene, po svoj prilici izvukavπi pouku iz propasti raznih europskih operatera i od-vra Êene poteπkoÊama u sklapanju dogovora koji Êe pomiriti javne obveze nacionalnih operatera s komercijalnim interesima skupina privatnoga sekto-ra (Fansten 2004).

U najnovijem Sportelu (godiπnjem meunarodnom træiπtu za sport emitiran na televiziji), u Monaku, Etienne Mougeotte s francuske postaje TF1 predvi-dio je da Êe televizijski programi uskoro troπiti manje na sport, a to vienje podupire Frédéric Chevit, sportski Ëelnik za France Télévision (Nys 2002: 70). Krajnje ærtve poslovanja visokoga stupnja na træiπtu praÊenja sporta jesu gle-datelji. Premda im televizija obeÊava najnoviju i najbolju uslugu, ono πto do-bivaju ostaje podloæno neizvjesnosti meunarodnoga nadmetanja, uza sve troπkove i pripadni rizik zbog Ëega Êe ∑ zbog razmirica izmeu operatera ili odluka gurajuÊi sektor javne sluæbe, koji je u sve veÊem πkripcu u trenutaË-noj oπtrokonkurentnoj klimi ∑ dijelovima gledateljske publike biti uskraÊeno praÊenje dogaaja.


161

Ljudska tijela i nasilje PoteπkoÊe pristupa i kutovi tumaËenja

Kad se akademici i drugi intelektualci upuste u kritiËke rasprave o sportu, sklo-ni su navoditi djela filozofa, ukljuËujuÊi one drevne, da potkrijepe svoje gle-danje na suvremene sportove. Posve je nedavno na primjer Redeker (2002) tvrdio da sport iskazuje u praksi teoriju sofista Trasimaha, za kojega je prav-da bila sve ono πto je jaËi odluËio da jest. Redeker nije povezivao nijednu stvarnu politiku sa sportom. Suprotno tomu njegova se teorija temeljila na njegovoj kritiËkoj definiciji da je to tehniËki mehanizam stvoren u vrijeme industrijske revolucije, kojim bi se energija prirode i ljudskih tijela iskoristila do najveÊega moguÊega stupnja njihove energije tako da postanu profitabil-nija (Redeker 2002: 36). U tom pristupu povijesni kontekst iz kojeg su se razvili suvremeni sportovi s pravom se smatra kapitalizmom. S druge strane, grËki sofizam nije nuæno Ëvrsta referentna toËka u smislu logike. Podrobnije, postoje mnoge opasnosti u sklopu tog “povijesnoga” gledanja na ljudsku snagu i ljudsko nasilje.

Prije svega, postoji temeljna razlika izmeu drevnoga i modernoga konteksta fiziËke aktivnosti. U smislu povijesne stvarnosti druπtveni odnosi u pitanju neusporedivi su: nasilje primjenjivano tada i sada razlikuje se u svojoj biti. Na primjer, uvoenje demokracije u europsko druπtvo ∑ postupno ili naglo ∑ izazvalo je potres u odnosima izmeu druπtvenih skupina i to je nuæno utjecalo na razvoj kultura, ukljuËujuÊi fiziËku kulturu, u tom druπtvu.

PosljediËno, koncept ravnoteæe sila, koji se temelji iskljuËivo na “ratu svih protiv sviju” Thomasa Hobbesa, uvijek mora biti pobliæe oznaËen. Hobbesovu teoriju, izloæenu u njegovu proslavljenom djelu Levijatan (1651), preuze li su mnogi drugi pisci. Prilika Levijatana, Ëudoviπta iz feniËke mitologije, spo me-nutoga i u Bibliji, odabrana je da predstavlja prirodno ljudsko stanje (Hobbes 1971). Prema Hobbesu nasilje “svih protiv sviju” bilo je izvorno stanje svoj-stveno æivim biÊima, pa tako i ljudima. Temeljeno na tom konceptu, Redeker je dokazivao da su amoralnost i necivilizacijski karakter sporta razotkriveni u manje-viπe surovim nadmetanjima ili natjecanjima da bi se odredio najjaËi meu nama u danom trenutku i danom sportu (Redeker 2002: 71).

162


Nemamo namjeru istraæivati to hipotetsko nasilno stanje prirode, nego nam je cilj pokazati kako je nasilje povezano sa sportom i ono koje se tiËe ljud skoga tijela, kao i druge vrste nasilja, vaæan pokazatelj sadaπnje europske kulture u razliËitim oblicima. Takvo nasilje simbolizira ∑ i uistinu je grub od raz ∑ napetosti prisutne u svakome druπtvu. Sport tako manje-viπe vjerno odraæava druπtvene odnose, Ëak i druπtvena oËekivanja. Na taj naËin sportski susreti na europskoj ili, πire gledano, meunarodnoj ra zini tvore primjere kul tur noga kompromisa u kojem su nasilni oblici ponaπanja standardni i time ujedno podloæni variranju. Za odreene na-cionalne ekipe kaæe se na primjer da imaju “ËeliËnu obranu” ili su “opa-sni napadaËi”, odraæavajuÊi vrijednosti koje se tradicionalno pripisuju igra Ëima iz dotiËnih zemalja. Nimalo nevaæni, takvi stereotipi zasluæuju analizu kao komponente druπtvene stvarnosti na nacionalnoj razini.

Uvaæavanje te javne predodæbe moæe pruæiti uvid ne samo u mehanizme socio kulturnoga determinizma nego i u trenutno tumaËenje stvarnosti, ka k-va se dræe ljudske skupine, u ovome sluËaju nacije koje tvore Europu.

Takvo gledanje ∑ koje nastoji biti novo i nepristrano ∑ na suvremene sportove i fiziËke aktivnosti spremno prikazuje njihove skrivene oblike i zapravo mno-gi oblici fiziËkoga nasilja nastaju u sportu i oko njega (Bodin i Héas 2002: 100; Bodin 2003). Pribliæavanje stvarnosti (stvarnosti sporta i drugim vrsta-ma stvarnosti) na taj naËin nije niπta novo, bilo ovdje, u Europi, ili dru gdje u svijetu. Ono predstavlja opÊenitiji problem stereotipa, i zapravo suda vrijed-nosti, koje smo svi u iskuπenju primijeniti na dogaaje, osobito one koji se doimlju javnoga mnijenja jer su medijski vrlo dobro popraÊeni (vidi dolje).

Kako Europljani pristupaju sportu i drugim oblicima fiziËke aktivnosti

U svakoj studiji sporta kao kulturnoj praksi moramo izbjegavati pristranost i pogreπke u tumaËenju. Jedan izvor pristranosti jest osobno doæivljavanje sporta, bilo na individualnoj ili kolektivnoj razini. ProsjeËno je velik broj ljudi u europskim zemljama povezan sa sportom: prema procjenama na osno-vi ankete provedene potkraj 1990-ih, otprilike pola stanovniπtva u trinaest ukljuËenih dræava prakticiralo je neki oblik vjeæbe ili fiziËke aktivnosti (CSA-TMO, 1998)39. Ista je anketa pokazala da je sjedilaËki naËin æivota raπiren:

39 39. http://www.csa-tmo.fr/fra/dataset/data9897/actu19980317.html (posjeÊeno 14. rujna 2001).

163

46% Europljana u dobi od 18 i viπe godina nije se redovito bavilo sportom. Druga anketa provedena iste godine donijela je sliËne rezultate: gotovo sva-ki drugi Europljanin nije se redovito (odnosno barem jednom na mjesec) ba vio sportom, pri Ëemu je Ruska Federacija zemlja s najniæom razinom su-djelovanja (anketa INRA, 1998).

Meutim, za odreeni dio europskoga stanovniπtva sport i drugi oblici fiziËke aktivnosti postali su donekle rutina. Tijekom barem deset godina biljeæeno je da muπkarci i æene u sjevernoj Europi prakticiraju takve aktivnosti relativno marljivo i redovito tijekom æivota: “(1991.) ©veani posveÊuju (fiziËkim ak-tivnostima) pola sata dnevno, a Finci i Danci otprilike Ëetvrt sata, nasuprot pet do πest minuta, koliko na njih troπe Francuzi, ©panjolci i Grci” (Thomas 1993: 21). Thomas u tom smislu spominje inicijative koje je poduzeo Savjet Europe od 1970-ih na temelju rada Castejona Pasa 1973. i Rodgersa 1977. Njihovi kriteriji prvi su put omoguÊili usporedbu ne samo izmeu razliËitih europskih zemalja nego i unutar samih zemalja. Iz prikupljenih podataka, ko ji se tiËu specifiËnih pokazatelja tijekom niza godina, kao i raspona indi-katora u odreenim trenucima, moæemo utvrditi postaju li odreene zemlje manje ili viπe “sportske”.

Oduπevljenje sportom mora se promatrati u kontekstu. Godine 2002. Europ-ska unija provela je istraæivanje o situaciji u danaπnjoj Europi s obzirom na fiziËke aktivnosti40. Izmeu 57,4% i 60,7% ispitanika reklo je da se nisu upu πtali u “æeπÊe” fiziËke aktivnosti tijekom prethodnoga tjedna. Na razlike u rezultatima ovdje vjerojatno utjeËe druπtveno poimanje: preporuËljivije je ne priznati da vodiπ sjedilaËki æivot (na koji se loπe gleda u veÊini zemalja), ili barem ne kao odgovor na prvo pitanje ispitivaËa. Ali “umjerena” fiziËka aktivnost nije bila osobito popularna: 40,8% do 47,1% ispitanika reklo je da se ne bavi nikakvom aktivnoπÊu na toj razini. Studija je pokazala podjele u klasiËnim socioloπkim varijablama: prosjeËno gledano, viπe je mladih nego starih bilo povezano sa sportom i viπe muπkaraca nego æena. Dok su dvije treÊine Europljana izjavile da se ne bave “æeπÊom” fiziËkom aktivnoπÊu, po-lovina ih je rekla da uopÊe ne prakticira ikakve sliËne aktivnosti. Meu pet-naest Ëlanica EU-a bilo je kulturnih razlika u spremnosti ljudi da daju izjave o svojoj fiziËkoj aktivnosti: najveÊi broj redovitih sportaπa mogao se pronaÊi u Nizozemskoj, NjemaËkoj, Luksemburgu i Finskoj, dok su ©panjolska i Italija bile najmanje “sportske” zemlje. Nasuprot pojednostavljenoj podjeli sjever/jug, GrËka (s viπim stupnjem aktivnosti nego ostatak juæne Europe) i Irska (s niæim stupnjem aktivnosti nego druge sjeverne zemlje) bile su atipiËne.

40 Posebni Eurobarometer 183-6/Wave 58.2-Europska grupa za praÊenje miπljenja, EEIG.

Ljudska tijela i nasilje

164


Pristranost u tumaËenju prisutnija je u mnogim prikazima sporta i drugim obli cima fiziËkih aktivnosti u medijima, dok su same aktivnosti korak odmak-nu te i podloæne ad hoc obradbi u medijima. Na taj naËin sport je uklopljen u naπ æivot: slike sporta, kao i komentar, ponueni su kao zabava. Ovisno o dobu i medijima, prvaci su prije predstavljani tako da promiËu po πtovanje drugih (bili sportaπi ili ne). Ipak, katkad je faktor kojim se ljudi (osobito mla di) poistovjeÊuju priznata moÊ ∑ ili zapravo nasilje ∑ vezana za sportaπe visokoga ranga (Messner et al. 1999). NeÊe svatko tko æeli biti junak to i postati te nije dovoljno jednostavno zauzeti prvo mjesto. Junake kao takve priznaju njihovi navijaËi, kolege i cijele nacije, ali nisu nuæno redo viti pobje-dnici. Primjer je toga biciklist Raymond Poulidor (“vjeËiti drugi”). U mnogo sluËajeva junaci predstavljaju ljude iz Ëijih su redova potekli ili Ëi je vrijed-nosti zastupaju. Utjelovljuju najviπe razine samoprijegora, patnje, napora i upornosti, a sve to pomaæe u gradnji mita o junaku (Bodin i Debarbieux 2003; Duret 1999).

Subjektivno pristrano iskuπenje da se sport okrivi zbog emitiranja, ako veÊ ne pospjeπenja ljudskoga nasilja, danas je jaËe nego ikad, kad se sport Ëini i svemoÊnim i sveprisutnim. “Florence Griffith Joyner i Lance Armstrong nekim su dijelom prisutni u svima nama. Svi mi primamo stalnu transfuziju sporta” (Redeker 2002: 75, 86). Sveprisutnost sporta u naπem europskom druπtvu, ovako proæetom masovnim medijima, oËita je i stoga ne iznenauje da je autori poput Redekera vide kao neπto πto tako snaæno utjeËe na sve nas.

165

FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu:slika u medijima i stvarnost

U naπim razvijenim druπtvima mediji su postali vaæan sektor ekonomije i dnev ni izvor vijesti i zabave za ljude iz veÊine europskih zemalja. Postoje radio i televizijske stanice, Ëasopisi i novine koji su u potpunosti ili djelo-miËno posveÊeni sportu i drugim oblicima tjelovjeæbe (L’Equipe, L’Equipe TV i Eurosport samo su neki). RazliËitim se sportovima posveÊuje odreena po-zornost ovisno o prevladavajuÊim kulturnim sklonostima razliËitih zemalja: u jednoj je to nogomet, u drugoj skijanje, a u treÊoj koπarka ili ragbi. U tome kontekstu namjeravamo sagledati vaænost koja se pridaje sportu, a posebno oblicima nasilja koji su povezani sa sportom ili kroz njega poËinjeni.

Masovni mediji i nasilje povezano sa sportom: je li nasilje naglaπeno ili previeno, sprijeËeno ili namjerno?

Koje aspekte sporta vidimo u medijima i koje se mjesto daje nesreÊama te opÊenito ozljedama uzrokovanim sportom?

Medijsko izvjeπtavanje o sportu daje nam iskrivljeni prikaz sportskih dogaaja i, u πiremu smislu, sporta kao fenomena. Izbor upotrijebljenih rijeËi te prikaz slika imaju pravu moÊ, koja moæe radikalno promijeniti uËinak odreenoga postupka, bio on nasilan ili ne i bez obzira na to jesu li njegove posljedice zdrave, πtetne ili Ëak fatalne. PozivajuÊi se na primjere iz nekoliko europskih zemalja nadamo se da Êemo pokazati sloæenost pristupa takvim sportskim nesreÊama. Nije nam cilj na osnovi naπih nepotpunih izvora dati sveobuh-vatnu sliku, veÊ pokazati neke puteve daljnjega istraæivanja s namjerom da pos tignemo realno, manje idealizirano poimanje nasilja u sportu, a time i po imanje duboko paradoksalnoga aspekta modernoga sporta.

Izaziva li nasilje dodatno nasilje?

Brojna istraæivanja i studije istiËu paradoks izmeu naglaska koji mediji izvje-πtavajuÊi o sportu stavljaju na sve oblike sukobljavanja i nasilja te okrutne

166


realnosti (koja je oËita u objektivnijim studijama) tjelesnih ozljeda uzroko-vanih sportom usprkos rasprostranjenoj prisutnosti medicinskoga osoblja (Bo din i Héas 2002; De Mondenard 2000). Ovdje je bitno da nasilje kakvim ga prikazuju mediji nema automatski utjecaj koji bi mu neki htjeli pripisati. U svakome sluËaju, gledanje nasilja ili sluπanje o nasilju ne potiËe izravno ljude na nasilne postupke, kako se to Ëesto navodi.

Slike koje imaju uËinak? Manipulacija ili meusobni utjecaj?

Mediji se redovito optuæuju za razliËite stvari: za manipulaciju ljudima bez njihova znanja te, zapravo, za poticanje ljudi na nasilje prikazivanjem sce-na nasilja onima koji su najpodloæniji meu nama (ukljuËujuÊi djecu). Ras-prava o odnosu izmeu druπtva i slika Ëesto je usmjerena na oËito πiroko rasprostranjeno miπljenje da gledanje nasilnih slika dovodi do nasilnijega po naπanja. Mnogi su se istraæivaËi bavili tim pitanjem i istaknuli poteπ koÊe, s jedne strane, u mjerenju obuhvaÊenih odnosa ∑ koliko negativno mediji utjeËu na agresivnost, kakav je njihov uËinak na desenzibilizaciju vrlo mladih osoba na nasilje, kakva je njihova sposobnost za provokaciju ∑ a s druge strane, i poteπkoÊa u procjeni postojeÊih propisa o tome predmetu ili u pred-laganja novih (Vedel 1995).

Vjerujemo da se kljuË za utjecaj koji slike imaju na naπ svakodnevni æivot moæe pronaÊi u sociologiji sugestije, kako sugestije izazvane vanjskim utje-cajima, tako i autosugestije (Héas 1996). Sugestija proæima naπe svakodnev-ne aktivnosti na poslu i u slobodno vrijeme. Ona je Ëimbenik u svakome pokuπaju analize pitanja nasilja i boli koju si sportaπi nanose treniranjem i natjecanjem. Iznimno sloæeno pitanje utjecaja u πiremu se smislu odnosi na poimanje slobodne volje koja je „dana“ ljudima opÊenito, a posebno onima koji sudjeluju u istraæivanjima.

Reklame ponekad nailaze na osobito otrovne kritike jer su vrlo reprezentativ-ne kada je rijeË o utjecajima na poslu u naπem potroπaËkome druπtvu koje je usmjereno na slikovne prikaze (Debord 1967; Barthes 1973). Govori nam se da nas reklame potiËu (izravno ili na drugi naËin) na kupovinu odreenih proizvoda ili usluga jer nam nude privlaËniji svijet. Reklamne slike ne samo da nam pokazuju robu ili usluge koje su na prodaju: one ih prikazuju u umjet nim uvjetima, a ponekad ukljuËuju i ljude koji nemaju nikakve veze s njima. RazliËite vrste sporta postale su vaæan referentni okvir oglaπavanja te opÊenito svih informacija koje primamo medijima danas.

167

Reklamni struËnjaci i njihovi klijenti ponekad se koriste ljudima u moralno su mnjivim situacijama koje ukljuËuju seksualne aluzije ili eksplicitne scene seksa, izjednaËavanje ljudi sa æivotinjama ili predmetima te nagovjeπtaje oz lje da ili nasilja. LobistiËke skupine i izvjeπÊa vlade napadaju takvu vrstu oglaπavanja (Grésy 2002), zahtijevajuÊi njezino povlaËenje i sustavan sudski progon odgovornih osoba. Reklamne se slike smatraju osobito uvjerljivima i stoga pogodnijima da se njima ostvaruje utjecaj na ljude. Predloæeni pristupi tomu problemu ukljuËuju organiziranje oglaπavaËke industrije uz zahtjev da preuzme veÊu odgovornost te edukaciju obiËnih ljudi o oglaπavanju.

Koji su zakljuËci izvedeni na osnovi analize reklamnih slika iz razliËitih znan-stvenih perspektiva?

Prvo πto valja ustvrditi jest da nisu sve reklamne slike „neprihvatljive“ ili mo ralno sumnjive. VeÊina slika koje viamo pokuπava utjecati na nas na manje brutalan, suptilniji naËin. Prikazi æena, na primjer, nisu nuæno de-gradirajuÊi, ali oni odraæavaju prevladavajuÊe kulturne modele, kao πto je muπka superiornost, te vrlo Ëesto doprinose pitanjima koja se viπe bave iz gledom sportaπica no njihovom tehniËkom izvedbom (Héas i dr. 2004). Ve lika veÊina takvih slika nije u suprotnosti s uspostavljenim redom te ih, iako moæemo kritizirati tu Ëinjenicu, treba doæivjeti viπe kao obrambene nego kao revolucionarne.

©toviπe, sugestija koja leæi u osnovi reklamnih slika zapravo se temelji na Ëimbenicima u kupovini kojih smo najmanje svjesni: na bojama, simbolima i oblicima jezika koji se pojavljuju. Takve slike mogu stoga kratkoroËno ojaËati lojalnost potroπaËa odreenim proizvodima i uslugama. Meutim, joπ ne po-stoji konaËan dokaz o njihovu dugoroËnome utjecaju. »ini se da oglaπavanje nije revolucionaliziralo kupovne navike, a joπ manje æelje i teænje, Ëak ni me u djecom, koja se smatraju najpodloænijima (Guichard 2000). Stoga iz-gleda da je zavodniËki uËinak oglaπavanja u velikoj mjeri povrπan ili barem ne toliko radikalan i trajan kao πto tvrde oni koji kritiziraju oglaπavanje. VeÊina potroπaËa ne moæe se zavarati prikazom proizvoda koji se zasniva na slici. Utjecaj je takva prikaza simboliËan, u doslovnome smislu, πto ne znaËi, antropoloπki govoreÊi, da nema nikakva utjecaja ∑ upravo suprotno. Simboli prenose bitne aspekte kulture, ukljuËujuÊi poruke koje mogu imati edukativ-nu ili Ëak terapeutsku svrhu. Snaga simbolizma prepoznata je u mitovima, a oglaπavanje (zapravo slikovni prikazi opÊenito) doprinosi mitovima. Ali πto je s nasiljem?

FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost

168


PotiËu li slike nasilja nasilne postupke?

Nije rijeË o novome problemu. Dagnaud nas podjeÊa da je veÊ u kasnim 1920-im godinama u Studijama Zaklade Payne (nazvanim prema organizaciji koja ih je sponzorirala) ustanovljena veza izmeu maloljetniËke delinkvencije i uËestalih odlazaka u kino u Sjedinjenim Dræavama41. U mnogim je studijama (na primjer Goldstein i Arms 1971; Green i Quanty 1977) zakljuËeno da prizor nasilja, osim πto izaziva katarzu, potiËe agresivnost. Razvoj na πiroj osnovi novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija prouzroËio je snaæan druπ-tveni i institucionalni pritisak ∑ pritisak obiteljskih udruga, vlada, sudo va i nadzornih tijela za medije (Maigret 2003: 57). U meuvremenu su se odre-ene grupe suprotstavljale ∑ i joπ uvijek se suprotstavljaju ∑ kontrolama nad sli kama koje se prenose novim tehnologijama.

Ipak, utjecaj slika nasilja svih vrsta (od ritualizirane i kodificirane borbe u sportu i drugim oblicima fiziËke aktivnosti do ubojstava poËinjenih u broj nim filmovima na televiziji) ne naglaπava automatski i nuæno stvarno na silje. Istraæivanja ponekad zapnu zbog sloæenih matematiËkih izraËuna i zavrπe na voenjem preduvjeta za pojavu nasilja te opisom moguÊe genske osnove takva ponaπanja (Slater i dr. 2003: 716). Suprotno tome, dugoroËni uËin ci takvih prikaza „pokazuju tendenciju prema stvaranju negativne sli-ke u cije lome svijetu. »ini se da opis nasilja kod gledatelja prije suzbija nego li potiËe agresiju, jer gledatelje Ëini straπljivijima i nesigurnijima“42 (ali ne i nasilnima prema drugima). „Ako je jedan od utjecaja medija stvarno pobuivanje tjeskobe, zaπto bi se taj utjecaj nuæno pretvorio u nasilje?“ (Maigret 2003: 57)

Tu je i problem definiranja nasilja te, konkretnije, nasilnih slika. Je li udarac u lice u boksaËkome meËu nasilniji od scene u filmu u kojoj junak ne oklijeva nasrnuti na svakoga tko mu se nae na putu?

Ukratko, istraæivanja danas nastoje istaknuti da slike, bilo nasilne ili ne, mo-gu imati utjecaja te posebno da se nasilne slike koje prenose mediji nikada ne doæivljavaju na neutralan naËin. Studije istiËu Ëinjenicu da gledatelji ∑ po sebno sportaπi i ljudi koji poznaju sport ∑ nisu pasivni kada su suoËeni s takvim slikama. Da bismo izbjegli besmislene pojednostavljene prosudbe o odreenim sportskim programima ili emisijama, moramo znati detalje o

41 Citirao Molénat (2003) u „Les écrans rendent-ils violents?”, Sciences humaines, posebno izda-nje br. 43, prosinac/sijeËanj, str. 62.42 Baton-Hervé E. (2000) Les Enfants-téléspectateurs. Programme, discours, représentations, Pa-ris, L’Harmattan ∑ citirao Molénat, 2003, str. 63.

169

njihovu kontekstu, kako opÊenitome, tako i u odnosu na igru o kojoj je rijeË. »injenica je da mediji mogu biti pogodni ærtveni jarci za πire i dublje ukorijenjene druπtvene probleme. „Pokazivanje prstom na medije moæda je jednostavan naËin kojim se opravdava gubitak roditeljskoga autoriteta u obi-telji ili iskoriπtavanje televizora kao dadilje (Maigret 2003: 59).

Treba takoer istaknuti da su nedavno u medijima i drugdje pokrenute broj-ne zanimljive inicijative s namjerom osiguravanja prave edukacije o nasilju. Program Daphne Europske Unije (2000. ∑ 2003.) bio je posebno usmjeren na djecu, tinejdæere i æene. Na primjer, u sklopu projekta Aktivni tinejdæeri protiv nasilja (ATAV ∑ Action Teenagers Against Violence) iz 2001. godine talijan-ska je organizacija Æene na poslu (WOW ∑ Women on Work), u partnerstu s grËkim, πpanjolskim i rumunjskim udrugama, omoguÊila mladim osobama da se suoËe s mnogim oblicima nasilja u suvremenome druπtvu. Druge su se inicijative ∑ na primjer Radionica obrazovnih filmova iz Leedsa (LAW ∑ Leeds Animation Workshop) u Ujedinjenome Kraljevstvu ∑ viπe bavile simboliËnim nasiljem koje je naglaπeno kroz odræavanje stereotipa, ukljuËujuÊi rodne ste-reotipe (vidjeti dolje).

Sport kao “opijum za narod”: moderna verzija cirkusa?

Trebamo se pomaknuti od povrπnih i apokaliptiËnih, pa Ëak i nihilistiËnih ana liza koje odbacuju sport kao hram kapitalizma Ëiji je najbliæi saveznik televizija ∑ „stroj za πirenje pustinje“ (Redeker 2002: 71). Ta je filozofska i u odreenoj mjeri socioloπka perspektiva pod snaænim utjecajem Nietzscheova nihilizma: „pustinja raste“ (die Wüste wächst). Iz te perspektive sport ne daje uopÊe nikakav uvid u stvarnost onih koji se njime bave ili ga gledaju, a joπ manje potiËe bilo kakvu πiru politiËku svijest.

Odreene radikalne struje kritiËke sociologije istraæivale su kako gledateljski sport utjeËe na depolitizaciju masa. Brohm je, sa svojim djelom Sociologie politique du sport (1976), bio jedan od glavnih pokretaËa struje koja je bila kritiËna prema sportu u Francuskoj. Njegov rad stavio je u samo srediπte po zornosti socioloπki pristup sportu i drugim oblicima tjelovjeæbe, koji je ne-davno opisan kao “niËeansko-frojdovsko-marksistiËki” (Duret i Trabal 2001: 14). Drugi su se autori u velikoj mjeri oslanjali na njegov teorijski okvir pri razvijanju vlastitoga pogleda na tu problematiku (Caillat 1996; Vassort i dr. 1999; Vassort 1999).

AmeriËki pisci dali su posebno mjesto istomu pristupu koji su klasificirali kao „teoriju sukoba“ (Morgan 1994; Coakley 1994; Vogler i Schwartz 1993; Hoch


170


1972) na osnovi nejednakosti koje su ili ekonomske (odnose se na raspo-loæivi dohodak, steËeno ili naslijeeno bogatstvo i moÊ) ili kulturne (odnose se na pristup viπemu obrazovanju ili kulturnim ustanovama kao πto su mu-zeji i galerije). VeÊina teorija sukoba zasniva se na analizama druπtvene klase ili odnosa izmeu druπtvenih klasa.

Strukturno nasilje u modernome druπtvu

U strukturnome smislu kritiËke analize dijele moderno druπtvo na skupine koje manipuliraju (moÊni i bogati) i skupine kojima se manipulira (masa obiËnih ljudi, siromaπni i obiljeæeni pojedinici i grupe, kao πto su æene, bo-lesni i ozlijeeni). U takvu okviru na sport se gleda kao na institucionalno sredstvo za kontrolu „niæih slojeva“ ∑ zapravo sredstvo ugnjetavanja pod krinkom emancipiranih vrijednosti. Sport funkcionira kao opijat na isti naËin kao i Rimske igre te tako smanjuje protivljenje i Ëini mase sretnima po re-lativno niskoj cijeni. Moæe se smatrati da veliki klubovi i njihovi povezani centri za treniranje imaju posebnu ulogu u procesu kontrole, buduÊi da se na tim mjestima prvi put prilazi mladim sportaπima, opravdano ili neopravda-no, kao potencijalnim Ëlanovima sportske elite. Oni nastavljaju dalje kako bi postali uzori drugima koji nisu imali toliko sreÊe da iskoriste sport kao odskoËnu dasku za druπtveno priznanje. Profit koji zgrÊu voditelji klubova i njihovi akreditirani sponzori te ugovori kojima se nameÊu obveze sportaπima (umjesto ugovora kojima bi se upravljalo voditeljima i kontroliralo ih se) Ëine okvir kojim je odreen naËin funkcioniranja sporta.

Vaugrand je nedavno dao saæeti prikaz glavnih obiljeæja teorija sukoba u obliku u kojemu su se primjenjivale na sport u Francuskoj (Vaugrand 1999), pri Ëemu je istaknuo Ëetiri glavna konceptualna pristupa onome πto naziva „kritiËkom teorijom sporta“, a svaki se od njih odnosi na poseban oblik na-silja. »etiri osnovne ideje jesu:

∑ strukturna identifikacija sporta s kapitalizmom, profesionalizacija sporta i aktivnosti u slobodno vrijeme samo su logiËni nastavak nastojanja iz-vla Ëenja profita kroz njih te, kao posljedica, i kroz razliËite oblike isko riπ-tavanja ljudi (vidjeti dolje);

∑ „ideoloπki dræavni aparat (sporta)“43 potvruje prevlast odreene druπtve-ne klase, naime buræoazije;

43 Koncept koji je razvio Althusser.

171

∑ sport kao „opijum za narod“, ili ono πto smo mi nazvali hipnotiËkim uËin-kom sporta (Bodin i Héas 2002), koji pokuπava depolitizirati masu obiËnih ljudi;

∑ ijatrogeni aspekt sporta (aspekt sporta vezan uz lijeËenje), naglaπava πtet-ne, pa Ëak i neprihvatljive posljedice intenzivnoga natjecanja i njegovih posljedica.44

Namjera nam je posebno se pozabaviti posljednjim aspektom, iako treba imati na umu i druge aspekte koji podupiru opÊu teoriju. Ijatrogeni aspekt sporta jest nasilje koje je u njemu sadræano, ukljuËujuÊi i njegove „sluËajne“ posljedice.

Pristupi na osnovi sukoba nude πiri uvid u dræavne i komercijalne sportske sustave opÊenito (vidjeti dolje). S druge strane, oni su manje korisni u od nosu na sportove u zajednici ili sportove koji nisu natjecateljski ∑ gdje fokus nije na komercijalnim uvjetima. U Francuskoj se 2001. godine, na sto go diπnjicu uvoenja francuskoga Zakona iz 1901.45, razvila rasprava, koja je povezana s ovdje spomenutim problemima, o mjestu udruga koje su obu hvaÊene tim zakonom, ali i πire o volonterskome sektoru opÊenito te o ne profitnome gos-podarstvu46. Postalo je jasno da sport, koji je trenutaËno u procesu komer-cijalizacije i izlaska na træiπte, istovremeno, a πto je moæda joπ vaænije, pre-dstavlja podruËje u kojemu se ljudi meusobno podupiru i u kojemu su otvo reni prema raspravi, pa Ëak i prema demokraciji.

Jesu li nesreÊe ∑ i posebno smrtni sluËajevi ∑ u sportu stvar proπlosti?

»ini se da su blagotvorni uËinci sporta vaæniji od svih ostalih (Bodin i Héas 2002). Njih je mnogo, a mi nemamo mjesta da ih sve nabrojimo i analizi-ramo. Najvaæniji su meu njima izgradnja miπiÊa i aktivacija pluÊa koji po-maæu protiv negativnih posljedica suvremenoga ∑ a posebno nepokretnoga ∑ naËina æivota (vidjeti dolje) te porast samopouzdanja i integracija u grupe vrπnjaka i kolega (De Knop i Elling 2000). Prednosti koje proizlaze iz sudje-lovanja u sportu prenose se i jaËaju kroz istinitu „ideologiju zdravlja“ (Lorant

44 Vaugrand 1999: 171, citirao Brohm (1987), La iatrogénèse sportive. Contre productivité et effets pathogènes de la compétition sportive intense, u De Mondenard; i Quel corps?, Drogues et Dopages, Chiron, Paris, str. 19∑50.45 Kojim je uspostavljen zakonski okvir za neprofitne udruge, πto je u Francuskoj pravni model za ve Êinu sportskih i drugih klubova.46 Lipietz A. (2001) Pour le tier s secteur; l’économie sociale et solidaire: pourquoi et comment, Paris, La Découverte/La Documentation française.


172


2000: 150). Posljedica toga jest stigmatizacija Europljana koji se ne brinu za svoje fiziËko ili mentalno zdravlje, osobito ljudi koji su fiziËki neaktivni (ovdje je zanimljivo primijetiti iskrivljavanje informacija u mnogim studijama koje nastaje zbog toga πto pasivni ljudi osjeÊaju krivnju i to utjeËe na njiho-ve odgovore). Novine i Ëasopisi, kao i nadleæna institucionalna tijela, πire po ruku o pozitivnome utjecaju tjelovjeæbe na zdravlje (Travaillot 1998; Bodin i Héas 2002). Kao rezultat, veÊina Europljana naπla se u druπtvenoj klimi naklonjenoj sportu, iako postoji i druga strana medalje, Ëija se uloga vrlo Ëesto namjerno umanjuje. U tome pogledu internet nudi nekoliko indikativ-nih primjera. Tako su, na primjer, cijele mreæne stranice posveÊene „manjim nezgodama u sportu“. S opÊom namjerom njihova sprjeËavanja, takve se ne-zgode ∑ od kojih veÊina „nije ozbiljna“ ∑ prikazuju kao cijena koju sportaπi moraju platiti zbog pogreπaka na treningu, u tehnici ili izboru opreme.47 Sna ga je te ideologije tolika da je loπe uËinke sporta moguÊe prikazati kao „razliËite manifestacije iste bolesti [sic] ∑ pretjeranoga naprezanja“.48 Dakle, pretjerano naprezanje opisano je kao stvarna bolest naπega doba (vidjeti do lje), isto kao i fiziËka neaktivnost!

Sportske se nesreÊe dogaaju ∑ Ëak postoji i dokumentacija o njima

U ovome poglavlju æelimo istraæiti ono πto se ponekad naziva crnom toËkom ∑ „nepoznato podruËje nesreÊa prouzroËenih bavljenjem sportom“ (Lorant 2000: 145). (Namjera nam je ograniËiti se na raspravu o „izravnim“ nesreÊa-ma, ali tekst koji slijedi valja Ëitati u kontekstu prethodnih poglavlja o dru-gim oblicima nasilja u sportu, jer πtetne posljedice sporta ukljuËuju ne samo nasilje naneseno tijelu veÊ i psiholoπko nasilje i nepoæeljne ili nenamjerne popratne uËinke (Bodin i dr. 2001). Prije no πto se pozabavimo glavnom te-mom, razradit Êemo ideje iz prethodnih odlomaka tako πto Êemo dati prikaz sloæenoga utjecaja tjelovjeæbe, bilo intenzivne ili ne, kroz brojne, nasumiËno odabrane sluËajeve, a zatim Êemo sagledati nacionalne statistike koje nadi-laze pojedinaËne primjere.

47 Utemeljeno na Ëlanku iz Ëasopisa Valeur mutualiste, listopad 1998., autor dr. D. Gloaguen, http://www.mariedefrance.qc.ca/cmfweb/secondaite/eps/sant%C3A9/esspog0.htm (podatak od 16. rujna 2003.).48 http://www.bmlweb.org/sport_enfant.html (podatak od 16. rujna 2003.).

173

UznemirujuÊi podaci o iznenadnim smrtima meu sportaπima49

2004. godina istiËe se po velikome broju smrtnih sluËajeva meu sportaπima na elitnoj meunarodnoj razini, posebno u Europi. Samo u prvome tromje-seËju umrli su latvijski koπarkaπ (Raimonds Jumikis, 23 godine), maarski nogometaπ (Miklos Feher, 24 godine) i talijanski biciklist (Marco Pantani, 34 godine). 2003. godine æivote su izgubila tri profesionalna biciklista: Fran-cuz Fabrice Salanson (23), Talijan Denis Zanette (32) i ©panjolac Jose Maria Jimenez (34). Masovni su se mediji ukljuËili u naizgled beskonaËnu seriju is tra ga o toj poplavi smrtih sluËajeva. Ipak, njihovo Ëuenje navelo je na raz miπljanje sportske specijaliste i struËnjake, od kojih je veÊina bila svjesna πtetnih uËinaka sporta i na elitnoj i na amaterskoj razini.

Mnogi su autori, ukljuËujuÊi i lijeËnike, istaknuli mjeπovite i ponekad tragiËne posljedice bavljenja odreenim sportovima, posebno u natjecanjima. Godine 1995. brojna ameriËka istraæivanja pokazala su da je imunoloπki sustav ma-ratonaca oslabljen za vrijeme i odmah nakon naprezanja tijekom natjecanja: „Kod sportaπa koji se natjeËu u sportovima koji iziskuju izdræljivost poveÊana je podloænost upalama … u danima nakon intenzivnoga i produæenoga na-prezanja kao u maratonu“ (Nieman 1994, citirao Legros 2000: 130). O stu-di jama su objavljena izvjeπÊa, a njihove su nalaze europski tiskovni mediji objavili u veÊoj ili manjoj mjeri kao senzaciju, s naslovima Ëija je namjera bila πokirati na bilo koji naËin: „Fatalni maraton?“ ili „Maratoni i imunoloπki sustav“50. Ipak, iste studije jasno pokazuju da su, dugoroËno gledano, obram-beni sustavi tijela trkaËa ojaËani. Jedna citirana studija pokazuje da maratonci gube 15% kapaciteta pamÊenja zbog podizanja razine kortizola tijekom na-prezanja. Pokusi na πtakorima takoer pokazuju da visoke razine kortizola dovode do promjena u hormonalnoj ravnoteæi mozga i izazivaju njegovo bræe starenje. Jasno je da su projekcije rezultata dobivenih pokusima na πtakorima na zakljuËke o ljudima podloæne kritici, ali provedeni su i pokusi na maraton-cima tijekom natjecanja koji jasnije rasvjetljavaju naπu temu. »ini se da ∑ bez stvaranja zakljuËaka unaprijed o naknadnim posljedicama takvih strategija pri lagoavanja ∑ ljudi koji se redovito bave sportom, a osobito elitni sportaπi, uspjeπ nije podnose bol od ostalih (El Ali i dr. 2000).

U Francuskoj se mnogo raspravljalo o stanju poznatome kao spondiloliste-za (klizanje kraljeπka)51. ©iroko rasprostranjena pojava prijeloma zamora u

49 Tema Ëlanka autora Olivera Toscera objavljenoga u Le Nouvel Observateur, br. 2050, 19. veljaËe 2004., str. 69.50 Holzey Christiane, Marathon immunitaire, Science et Vie, br. 940, sijeËanj 1996., str. 29.51 Pojam je izveden iz rijeËi spóndylos (kraljeænica) i olísthesis (klizanje).


174


odreenim sportovima (ronjenje, klizanje, judo i gimnastika)52 koja izaziva takvo stanje iziπla je na vidjelo kao rezultat sluËaja Lussac (unatoË oËitoj i iskazanoj boli, gimnastiËarka Elodie Lussac sudjelovala je u natjecanju u stu denome 1994., netom prije svjetskoga prvenstva u Dortmundu).53 Na-vedeno je da je mlada gimnastiËarka o kojoj je rijeË u manjoj mjeri ærtva sudbine, a u veÊoj predvidljive nezgode. „Njezina nesreÊa nije ni po Ëemu neuobiËajena, bila je u potpunosti predvidljiva, a svi 'mali prvaci' izloæeni su istome riziku“.54 U veÊini sluËajeva sam prijelom nije bolan i stoga ostaje gotovo neprimijeÊen. „Izvijanje kraljeænice koje zahtijeva sprava poput grede izvan je fizioloπkih moguÊnosti tijela odrasle osobe; takvo izvijanje ËeliËnim stiskom steæe donje kraljeπke. Kako stvari sada stoje (u smislu tehnika, sus-tava suenja, stava prema estetskome dojmu gimnastiËara i sporta opÊeni-to), sve dok je prisilno izvijanje kraljeænice sastavni dio (natjecateljskoga) programa, gimnastikom na visokoj razini mogu se baviti, uz malobrojne i opasne iznimke, samo sportaπi … u pretpubertetu“. Meutim, toj nedvosmi-slenoj optuæbi ne pridaju svi vaænost, buduÊi da drugi nalazi ∑ ukljuËujuÊi i nalaze Cottalorda iz 2002.55 ∑ nisu toliko alarmantni. Taj se specijalist za djeËju kirurgiju poziva na studiju koju nije imenovao i koja je provedena u razdoblju od Ëetrnaest godina na skupini od osamdeset i Ëetiri sportaπa koja su se natjecala na meunarodnoj razini i trenirala dvadeset sati tjedno. Njegov je zakljuËak naizgled nepobitan: „Ne postoji razlog za ograniËavanje sportskih aktivnosti djeteta koje pati od spondilolisteze“. Druge vrste prije-loma takoer se povezuju s ranim i intenzivnim treniranjem. U Sjedinjenim Dræavama prijelom kraja nadlaktiËne kosti toliko je uobiËajen meu mladim igraËima bejzbola da je dobio i nadimak „lakat male lige“ ili „rame male lige“ (Vogler i Schwartz 1993: 76).

Drugi primjer za osuivanje odreenih sportova predstavlja izvjeπÊe AFP-a (Agence France Presse), u kojemu se tvrdilo da su biciklisti koji sudjeluju u Tour de France izloæeni pet puta veÊemu riziku od smrti nego gledatelji56, πto je do temelja potreslo tu francusku dræavnu sportsku ustanovu. U izvjeπÊu je naveden citat iz istraæivanja dr. De Mondenarda ∑ o zdravlju 2 363 biciklista iz zapadne Europe koja su se natjecala u utrci Tour de France od 1974. ∑

52 Prema dr. Bacquaertu vjerojatnost da Êe kod sportaπa doÊi do prijeloma zamora na kraljeπku dva puta je veÊa nego kod osoba koje vode neaktivan æivot: http://www.irbms.com/Com_pb3.html (podatak od 20. travnja 2004.).53 Iste je godine bila juniorska europska prvakinja.54 Dr. C. Daulouède, La poupée de porcelaine, Sport et vie, br. 29, str. 12∑13.55 http://www.chu-rouen.fr/ssf/pathol/traumatismeduauxsports.html (podatak od 26. travnja 2004.).56 AFP, 7. sijeËnja 1999., dostupno na http://www.actu.lokace.com/contenu/dos3.

175

koje je potvrdio sektor za biostatistiku Instituta Marie Curie. Nalazi su bili sloæeni. S jedne je strane izgledalo kao da biciklisti uæivaju relativno visoku razinu zaπtite:

„Izgledali su zdravo, opÊa stopa smrtnosti u dobi izmeu 25. i 54. bila je ispod prosjeka: 100 smrti nasuprot 137 u sliËnome uzorku stanovniπtva opÊenito. (S dru ge strane), postoji problem u vezi sa smrtnoπÊu zbog krvoæilnih poteπkoÊa. Je-dino objaπnjenje za poveÊanu smrtnost u tome sluËaju jest bavljenje biciklizmom na visokim razinama natjecanja i πiroko rasprostranjena uporaba znanstvenoga

do pinga.“

Izraz „znanstveni doping“ mogao bi uvrijediti neke sportske administratore koji radije govore o „bioloπkoj pripremi“ ili „hormonskoj nadoknadi“ (vidje-ti dolje). Nedavne studije, poglavito iz povijesne perspektive, pokazale su kako su Tour de France te usponi i padovi koje su proæivljavali biciklisti po-mogli izgradnji francuskoga nacionalnoga identiteta (Boeuf i Léonard 2003). Takva vrsta uËinka moæe objasniti uËinak skandala povezanih sa sportskim dogaajima kojima se pridaje meunarodna pozornost i koji imaju simbo-liËku vrijednost za dræavu domaÊina.

Meutim, iako se Ëini da je broj iznenadnih smrti meu sportaπima poveÊan, mediji su ipak pristrani u svojemu izvjeπtavanju o smrtima, a time i o do-pingu u koji se sumnja. Biciklizam i brojni drugi sportovi koji zahtijevaju mno go energije izdvajaju se i okrivljuju, dok se zanemaruje ili izgleda kao da se zanemaruje Ëinjenica da se iznenadna smrt (uz mnoge druge negativ-ne uËinke) povezuje s uporabom eritropoetina (EPO) (De Mondenard 2000), pa nije pokrenuta ni jedna ozbiljna rasprava o injekcijama vitamina koje se daju nogometaπima Juventusa iz Torina ili o dokazanim sluËajevima dopinga u tenisu.

Navedeni primjeri tipiËni su u nekoliko pogleda:

∑ o njima se opπirno izvjeπtavalo u medijima;

∑ tek su nedavno popraÊeni radikalno novim mjerama za zaπtitu sportaπa izloæenih riziku;

∑ na njih se kontinuirano i u velikoj mjeri gleda kao na izolirane loπe primje-re, a ne kao na dokaz prakse koja je sama po sebi opasna.

Kao πto Êemo vidjeti u sljedeÊemu poglavlju, veÊina europskih zemalja sklo-na je reagirati vrlo sliËno na primjere koji istiËu razmjere dopinga meu istaknutim sportskim prvacima.


176


Znanost o nesreÊama: uvjerljiv skup podataka

PojedinaËni dogaaji poput tih u Europi πokirali su javnost koja je u velikoj mjeri neinformirana ili, πto je joπ πtetnije, pogreπno informirana (πto nas vra-Êa na funkciju sporta kao „opijuma za narod“).

Meutim, pouzdani podaci o rizicima povezanim s odreenim sportovima po stoje i lako su dostupni. U tekstu koji slijedi citirat Êemo kanadsku stu-diju koja se radi (rezultati su dostupni na internetu) i koja pokriva ne samo sport veÊ i sve vrste svakodnevnih aktivnosti. Neki njezini nalazi vezani uz odreena podruËja sporta zanimljivi su jer pokazuju koliko sustavni podaci o nesreÊama mogu biti detaljni.

Primjer izvan Europe

Program kanadskih bolnica za izvjeπÊivanje o ozljedama i njihovo sprjeËa-vanje (CHIRPP) objavljuje redovita izvjeπÊa (i kontinuirano obnavlja podatke na svojim mreænim stranicama) o ozljedama povezanim s razliËitim svako-dnevnim aktivnostima, ukljuËujuÊi neke sportove. Statistike Programa toËne su i lako dostupne sportaπima i ostalima. One se uglavnom odnose na mla-de ljude ukljuËene u sport, jer se preuzimaju od mreæe pedijatrijskih bolnica u kanadskim gradovima. U skladu s tim, podaci ne odraæavaju stopu nesreÊa meu odraslima, a ni stopu smrti, buduÊi da ne ukljuËuju mlade osobe koje umru prije nego πto stignu do bolnice.

Jedan primjer nalaza CHIRPP-a iz lipnja 1995. temeljita je studija na osnovi podataka za 1994. kojom su obuhvaÊena 123 063 obraena sluËaja (bez spe cificirane dobne granice). Prikazano je osamnaest kategorija ozljeda, od kojih je πest konkretno povezano sa sportom i drugim oblicima tjelovjeæbe: jahanje, jet ski, uporaba sprava na igraliπtu, koturaljkanje, ragbi i trambulin. Viπe je djece imalo nesreÊe na igraliπtu (obraen je 4 261 sluËaj) nego na jahanju (1 179) ili igrajuÊi ragbi (839). U socioloπkome smislu podaci su zani-mljivi zbog njihove detaljnosti. Saæetak nesreÊa uzrokovanih koturaljkanjem dobar je primjer, posebice s obzirom na Ëinjenicu da su dostupni podaci o istome sportu i za isto razdoblje za Europu.

Studijom je utvreno da veÊina ozljeda uzrokovanih koturaljkanjem (62,3%) ukljuËuje djecu izmeu 10 i 14 godina starosti te da su 66,5% ozlijeenih bili djeËaci. Ozljede su se najËeπÊe pojavljivale tijekom ljeta (37,8%) i proljeÊa (36%) te izmeu 16 i 20 sati (41%). Dio tijela koji je najËeπÊe bio ozlijeen jest podlaktica (30,5%), a 17,7% ozlijeene djece nosilo je neku vrstu zaπtite.

177

Udio ozljeda od koturaljkanja u ukupnome broju obuhvaÊenih sluËajeva bio je 0,6%.57

Iako su prikupljeni podaci bili opÊe prirode i nisu se konkretno odnosili na sport, bili su vrlo precizni. UkljuËivali su, na primjer, analizu okolnosti ili Ëimbenika koji su doprinijeli nesreÊama, a detaljnost zapisa moæe posluæiti kao primjer. Podaci detaljno navode, primjerice, da je osoba pala zbog uvje ta povrπine (npr. povrπina je bila skliska, neravna ili je bilo kamenja) u 5,2% sluËajeva; zbog izvoenja ekshibicije ili teπkoga pokreta (npr. upora-ba rampe) u 5% sluËajeva; zbog toga πto je ozlijeenu osobu netko gurnuo u 0,8%; zbog oπteÊenja koturaljke (npr. otpuπteni kotaËiÊ) u 0,8%, itd. Joπ je viπe detalja (sasvim razumljivo) o medicinskoj prirodi nanesenih ozljeda, ukljuËujuÊi ogrebotine, modrice ili upale prsta, ruke, lica, noænoga prsta ili Ëlanka itd., iπËaπenje ili djelomiËno iπËaπenje podlaktice, prsta, ruke ili noæ noga prsta. Mora se reÊi da mnoge socioloπke i etnoloπke studije ne uspijevaju ostvariti tako preciznu razinu promatranja u odnosu na aspekte sporta.

Informacije prikupljene u Francuskoj o nesreÊama u koturaljkanju izmeu 1986. i 1994. vrlo su sliËne kanadskima. Tako, primjerice, 50% nesreÊa uklju-Ëuje mlade osobe izmeu 10 i 14 godina (EHLASS58 1996). NajËeπÊa vrsta ozljede bila je ozljeda ruËnoga zgloba, a 37% nesreÊa dogodilo se u uvjetima ko ji odgovaraju uliËnima (npr. na cesti ili ploËniku ili pjeπaËkim podruËjima). 932 sluËaja iz izvjeπÊa za navedeno razdoblje ukljuËuje nerazmjeran broj dje-vojËica. Iako se taj nalaz ne moæe projicirati na zemlju opÊenito, a joπ manje na europsku razinu, vrijedi ga navesti kao netipiËan. Na primjer, ne postoje sliËni nalazi u podacima EHLASS-a o nesreÊama u paraglajdingu, jedrenju na dasci ili kartingu (aktivnost koja je tipiËna za muπkarce) ili o nesreÊama koje su se dogodile na igraliπtu ili u πkoli.

Naravno, znanost o nesreÊama posebna je grana istraæivanja u nekim zem-ljama. Osim njezine oËite primjene u traumatologiji, ona takoer moæe biti korisna kada treba pojasniti kako se neke nesreÊe mogu pojavljivati kao ne πto uobiËajeno i poznato u odreenoj zemlji, a ipak i dalje predstavljati iznimne sluËajeve u æivotima pojedinaca.59 To nam omoguÊuje da napustimo

57 Izvor: saæetak podataka CHIRPP-a, sve dobne skupine: http://www.hc-sc.gc.ca/hpb/lcdc/brch/injury/irils_f.html (podatak od 28. rujna 1999.).58 U travnju 1986. Europsko vijeÊe uspostavilo je sustav izvjeπÊivanja o nesreÊa ma i njihovu nad-zoru u nejavnim situacijama. Sustav se zove ZajedniËki sustav obavjeπÊivanja o nez godama u kuÊi i u slobodno vrijeme (EHLASS).59 http://www.securite-routiere.org/Connaître/statisti.html (podatak od 14. listopada 2003.).


178


okvire pristupa kojim se obezvrjeuju sportske ozljede i zanemaruju poslje-dice odreenih oblika tjelovjeæbe, bez obzira na njihovu predvidivost.

Na ovome mjestu treba navesti suvremeni primjer vrijednosnih prosudbi ko-je mogu utjecati na samo poimanje predvidivosti u sportskim nesreÊama. Francuska mreæna stranica o tjelesnome odgoju kategorizira vrste ne sreÊa na sljedeÊi naËin: „predvidive, [npr.] kada Ëetrdesetogodiπnjak trËi deset kru-gova od 400 metara, odræavajuÊi tempo s drugim trkaËima i zatim doæivi sr-Ëa ni udar; [i] nepredvidive, npr. kada tijekom nogometne utakmice doe do obaranja igraËa u pokuπaju oduzimanja lopte“60 (sic)! Tu je poima nje razlike u predvidivosti vrlo subjektivno: ukljuËenost u odreeni sport Ëe sto moæe oteæati opÊenito razumijevanje sporta.

Primjeri Francuske, ©vicarske i ©vedske

Kakva je, dakle, situacija u europskim zemljama koje imaju baze podataka o nesreÊama? Nudi li takva vrsta prikupljanja podataka rjeπenja za oËigledan problem nedostatka svijesti o nasilju u sportu? Koje druge vrste istraæivanja postoje?

Na europskoj razini postoje razliËiti mehanizmi za prikupljanje podataka, uklju ËujuÊi Europski opservatorij za spjeËavanje rizika (OEPR prema francus-kome nazivu) te sustav EHLASS za praÊenje nesreÊa naveden ranije u tekstu u vezi s nesreÊama u koturaljkanju. Oni nam omoguÊavaju da oblikujemo toËnu sliku o sportskim nesreÊama u odnosu na nesreÊe opÊenito. U pravilu se nesreÊe rasporeuju u tri kategorije: prometne nesreÊe, nesreÊe na radno-me mjestu i nesreÊe u svakodnevnome æivotu. Posljednja skupina ukljuËuje nesreÊe kod kuÊe i u πkoli te, nama zanimljivo podruËje, sportske nesreÊe. Izmeu 1986. i 1997. 48% nesreÊa Ëinile su ozljede glave te opÊenito ozlje-de u razliËitim sportovima i aktivnostima u slobodno vrijeme (u usporedbi s nesreÊama kod kuÊe koje su predstavljale 46% ukupnoga broja). I ovdje su najËeπÊe djeËaci bili ærtvama sportskih nesreÊa.

Uglavnom, sport je glavni uzrok ozljeda, ponajprije za odreene kategorije ljudi, posebice mlade muπkarce koji su, naravno, najaktivniji kada je rijeË o bavljenju sportom.

60 http://universtaps.free.fr/nouvellepage68.html (podatak od 14. listopada 2003.).

179

Studija Francuskoga dræavnoga fonda zdravstvenoga osiguranja

Argument o postojanju crne toËke ili nedostatku toËnih podataka u sluËaje-vima u kojima su nesreÊe izravno povezane sa sportom ili drugim oblicima tjelovjeæbe nije prihvatljiv barem od 1999., kada je French Caisse nationale d’assurance maladie (ili CNAM, Dræavni fond zdravstvenoga osiguranja) obja-vio rezultate sveobuhvatne studije. Pristup CNAM-a bio je vrlo osobit buduÊi da je rijeË o tijelu odgovornome za sustav nadoknada medicinskih troπkova uzrokovanih nesreÊama ili opÊenito ozljedama. Studija πirokih razmjera istak-nula je ne samo Ëestu pojavu sportskih nesreÊa (gledajuÊi opÊenito sve dob-ne skupine, one su druga najuobiËajenija vrsta nesreÊa u svakodnevnome æivotu nakon nesreÊa kod kuÊe te najËeπÊa vrsta meu osobama od 10 do 24 godine) veÊ i njihovu prirodu i troπkove. Tekst koji slijedi temelji se na podacima s mreæne stranice OEPR-a i La Lettre de l’économie du sport, koji je od CNAM-a zatraæio odreene detaljne nalaze. Datoteka u kojoj su saæeti razliËiti rezultati i stavljeni na internet nosi indikativan naziv Les accidents de sports sont trop frequents (Sportske nesreÊe dogaaju se preËesto).61

Valja imati na umu odreene aspekte metodologije primijenjene u studiji CNAM-a koja je pokrivala razdoblje od 1987. do 1994. Podaci su prikupljani poπtom od reprezentativnoga uzorka osoba osiguranih u okviru opÊega su s tava socijalnoga osiguranja (217 432 kuÊanstava s ukupno 606 716 po-jedinaca). Studija se temeljila na dvama upitnicima, jedan se odnosio na druπtveno-ekonomska obiljeæja kuÊanstva, a drugi na nesreÊe koje su se do godile svakomu od Ëlanova kuÊanstva u prethodnoj godini (s iznimkom prometnih nesreÊa i nesreÊa na radu). »ini se da „posljednjih dvanaest mje seci“ postupno postaje prihvaÊeno referentno razdoblje u veÊini studi ja fiziËkoga ponaπanja te opÊenito ponaπanja potroπaËa (Bodin i Héas 2002). DjelujuÊi po naËelu da sudionici ankete vjerojatno nisu izvijestili o najma-njim nesreÊama ili nesreÊama koje su se dogodile u najskorije vrijeme, CNAM je procijenio da statistike studije nisu realne. Na kraju je 1996. CNAM zakljuËio studiju uz napomenu da su iz godine u godinu promjene u rezul-tatima bile male.

Na osnovi rezultata procijenjeno je da je 8% stanovniπtva u Francuskoj do æivjelo nesreÊu u svakodnevnome æivotu u jednoj od godina i da je ve-liki broj najozbiljnijih nesreÊa, osobito meu mladim ljudima, prouzroËen sportom.62

61 Br. 472, srijeda 3. oæujka 1999.62 http://www.cepr.tm.fr/fr/observatoire/statAVCmaison.html (podatak od 14. listopada 2003.).


180


∑ U razdoblju od 1987. do 1994. bilo je 46 000 nesreÊa kod kuÊe i u slobodno vrijeme, ukljuËujuÊi 6 600 sportskih nesreÊa (14,4%). Dakle, rizik od sportske nesreÊe jest otprilike 11/1000. Viπe od polovice ne-sreÊa uzrokovano je sportom s loptom (nogomet 35%, koπarka, ruko-met i od bojka 10%, ragbi 6% i tenis 5%), dok su nesreÊe u skijanju iznosile 10%, a u biciklizmu 4%).

∑ Tri Ëetvrtine nesreÊa doæivjeli su muπkarci i djeËaci.

∑ Rizik od nesreÊe priliËno je nizak meu djecom do 10. godine i po-veÊava se do 24. godine (kada iznosi 26/1000).

∑ Glavni je uzrok nesreÊa pad (57,2% u usporedbi s 40,9% zbog udarca ili sudara s drugom osobom ili predmetom)63, osobito meu osobama na donjemu i gornjemu kraju raspona dobnih skupina.

∑ NajËeπÊe ozlijeeni dio tijela bili su donji udovi (koji su bili povrijee-ni u 58,5% nesreÊa u usporedbi s 35% ozljeda trupa i 25% ozljeda gornjih udova).64

Koje su bile posljedica nesreÊa?

Popis sportskih ozljeda po uËestalosti od najËeπÊih do najrjeih glasio je: iπËaπenja (25%)65, ozljede miπiÊa (23%), oπteÊenja tetive (22%), modrice i istegnuti miπiÊi (10%), puknuÊe miπiÊa (10%) i lomovi (5%). Glavni uzroci iπËaπenja bili su trËanje, tenis i sportovi s loptom. U 13% sluËajeva ærtve sport skih nesreÊa morale su ostati u bolnici, a u 22% (u veÊini sluËajeva ski jaπke ozljede) bila je potrebna fizioterapija. Izostanak s posla, koji je u prosjeku trajao trideset i dva dana, bio je neophodan u 25% sluËajeva (ne-ke su nesreÊe, ponajprije u gimnastici, skijanju i jahanju, zahtijevale duæi izo stanak, u prosjeku izmeu Ëetrdeset i dva i Ëetrdeset i πest dana). Jasno je da su nesreÊe za druπ tvo skupe. ProsjeËan troπak sportske nesreÊe u Fran-

63 SliËni postoci zabiljeæeni su u istraæivanju koje je proveo EHLASS u Ujedinjenome Kraljevstvu 1998.: pad 57,6%, udarac ili sudar s drugom osobom ili predmetom 34,7%. IzvjeπÊa o nesreÊama kod kuÊe i u slobodno vrijeme, saæetak podataka za 1998., Sektor trgovine i industrije, 2000. http://www.dti.gov.uk (podatak od 20. travnja 2004.).64 Izvor: CNAM 1999. Kasnije je istraæivanje (CNAM/Inpes 2000.) pokazalo netipiËne posljedice ne davne zaluenosti skateboardingom i drugim sportovima sliËnim koturaljkanju: u tim su slu-Ëa jevima u najveÊoj mjeri bili ozlijeeni gornji udovi (63,6%), osobito ruËni zglob i podlaktica (45,4%).65 EHLASS je utvrdio da se u razdoblju izmeu 1986. i 1995. 30% iπËaπenja dogodilo u sportu.

181

cuskoj u to je vrijeme iznosio 837,36 eura, u usporedbi s 1 057,77 eura za nesreÊu kod kuÊe. U apsolutnome smislu i uz projekciju na nacionalnu razi-nu, nesreÊe kod kuÊe bile su najskuplje (1,8 milijardi eura) ispred sportskih nesreÊa (0,45 milijardi eura) i nesreÊa u slobodno vrijeme (0,25 milijuna eura).

Dopunu tim podacima predstavlja godiπnje izvjeπÊe koje objavljuje Francuski dræavni opservatorij za sigurnost u πkolama i ustanovama viπega obrazovanja (ONSES), o nesreÊama koje su se dogodile iskljuËivo u πkoli i stoga ukljuËuju nesreÊe na tjelesnome odgoju i πkolskim sportskim aktivnostima (u uspored-bi sa sportom opÊenito). Pozornim Ëitanjem toga izvjeπÊa na svjetlo dana izlazi jedan paradoks: „Meu uËeniËkim aktivnostima tjelesni je odgoj glavni izvor nesreÊa (sa zabiljeæenih osam smrtnih sluËajeva), dok je na drugome mjestu premjeπtanje uËenika iz uËionice u uËionicu (na hodnicima, stubama) … Na razini srednjih πkola, gdje se tjelesni odgoj smatra viπe formalnim i institucionalnim predmetom sa specijaliziranim osobljem, stopa nesreÊa vrlo je visoka. Tu dolazi do najveÊega broja nesreÊa“ (Lorant 2000: 146). Iako zanimljiva, ta je informacija nedostatna jer se ne pojaπnjava uzrok nesreÊa na tjelesnome odgoju. Koje su to mlade osobe najsklonije ozljedama: one koje su aktivne u sportu ili one koje su u najmanjoj mjeri „dobro priprem-ljene“? Ako su to najaktivnije osobe, zar ne bi u tome sluËaju prekomjerno treniranje moglo biti jedan Ëimbenik? Ako ne, trebamo li traæiti uzroke u Ëim benicima kao πto su neuravnoteæena prehrana, stresan naËin æivota ili moæ da Ëak i naËin æivota u kojemu je rizik neπto vrijedno divljenja? Ili ti na-lazi jednostavno odraæavaju manje uobiËajene oblike ponaπanja, na primjer ponaπanje koje ukljuËuje veliki stupanj nasilja prema sebi i drugima?

Ovdje nam francuski Baromètre santé jeunes (Barometar zdravlja u mladih) moæe ponuditi neke ideje: „Znatno je veÊa vjerojatnost da mlade ærtve nesreÊa ËeπÊe (od drugih) konzumiraju alkohol, redovito puπe cigarete i da su barem jednom puπile kanabis. Razborito je uputiti na uzroËnu vezu izmeu konzuma-cije navedenih tvari (koje dovode do smanjenoga opreza) i pojave nesreÊa“.66 Socioloπka tumaËenja nalaza nisu jednoznaËna: „Francuska studija (Arènes i dr. 1998) takoer pokazuje da kod mladih osoba iz kuÊanstava u kojima je otac nezaposlen mnogo ËeπÊe dolazi do pojave nesreÊa nego kod drugih.“

Ta nam istraæivanja omoguÊavaju jasniju sliku o objektivnim posljedicama sporta i drugih oblika tjelovjeæbe, uzimajuÊi u obzir naËin na koji se ljudi

66 Citat iz Traumatismes et accidents chez les jeunes (13-18 ans), http://homoepages.ulb.ac.be/~ndacosta/prome/sano22.html (podatak od 14. listopada 2003.).


182


ba ve sportom (Ëimbenici kao πto su uporaba ∑ ili neuporaba ∑ zaπtitne opre-me, mjesto radnje, dob ukljuËenih osoba i priroda nadzora) i njihovu svrhu (natjecanje ili rekreacija). Istraæivanja su dovela i do praktiËnih prijedloga. U oæujku 1999., nastavljajuÊi se na svoju studiju, CNAM je u suradnji s Fran-cuskim odborom za zdravstveno obrazovanje (CFES) pokrenuo kampanju za podizanje svijesti televizijskim oglaπavanjem i broπurama za promicanje upo-rabe zaπtitne opreme u sportu za dobnu skupinu od 10 do 24 godine, osobi-to u kontekstu nenatjecanja. Podacima, prikupljenim istraæivanjima CNAM-a na vrlo velikome uzorku stanovniπtva, naknadno su se odreeni broj godina koristile organizacije ukljuËene u informiranje i sprjeËavanje nesreÊa.67

Jesmo li se time pribliæili stvarnomu razumijevanju „sportske nesreÊe“ kao fenomena?

Prvo πto treba utvrditi jest da te detaljne retrospektivne statistike moæda podcjenjuju pojavu sportskih nesreÊa. Na osnovi informacija o mjestima na kojima se nesreÊe dogaaju moæe se zakljuËiti da su sport i rekreacija izvor jedne Ëetvrtine svih nesreÊa. Ugrubo, polovica svih nesreÊa u πkolama (4,5% ukupnoga broja) dogaa se na satu tjelesnoga odgoja, a u kombinaciji s ne-sreÊama u slobodno vrijeme (8%) i sportskim nesreÊama (14%) taj postotak iznosi 26,5%, ne ukljuËujuÊi nesreÊe koje se dogaaju kod kuÊe ∑ u vrtu, na primjer, tijekom neobavezne nogometne utakmice, ping ponga ili boÊanja.

Pri razmatranju tih statistika, koje su prikupljene manje ili viπe sustavno, ali u konaËnici nedovoljno analizirane, potreban je oprez u znanstvenome smislu u odnosu na dvije uobiËajene vrste predrasuda.

Prva je visoki rizik upletanja vrijednosnih prosudbi ili Ëak odre e noga stup-nja skrbniËkoga odnosa. Na primjer, u pokuπajima suzbijanja „druπtveno-kul-turne neravnoteæe“ postoji rizik od stvaranja pojednostavlje nih zakljuËaka: „VeÊina mladih koji su skloni nesreÊama najnasilnije su osobe koje æive u situacijama obiljeæenim nasiljem. Sport im moæe pomoÊi da se bolje nose s razliËitim vrstama nasilja.“ Postoji rizik i od prevelikoga usredotoËavanja na jedan glavni uzroËni Ëimbenik (npr. druπtveno-profesionalne okolnosti ro-ditelja ili nepromiπljenost osoba koje se bave sportom ili osoba koje imaju ulogu skrbnika). Jedan je pedijatar, na primjer, dao sljedeÊi komentar: „Svi faktori rizika ∑ kako ljudski, tako i materijalni ∑ vezani uz nesreÊe mogu se pronaÊi u obiteljima s niskim primanjima. UËestale nesreÊe moraju se tumaËi-

67 http://www.doctissimo.fr/html/sante/te.../sem02/0823/sa_5829_sport_chiffres.html (podatak od 16. rujna 2003.).

183

ti kao pozivi za pomoÊ koji upuÊuju na osobne ili obiteljske poteπkoÊe.“68 Da vanje prioriteta odreenomu stajaliπtu obiËno odraæava od re eni stupanj osobnoga interesa ∑ πto nas dovodi do drugoga moguÊega oblika predra-sude.

On ukljuËuje naËine na koji se tjelesni odgoj ili sport i rekreacija mogu pri-mijeniti kao alati za ostvarivanje odreenoga cilja. „Trebamo napustiti ok vi-re odabira politike kojom pokuπavamo poboljπati zdravlje nacije i propitati misionarski pristup odreenih institucija i njihovih predstavnika na svakoj razini, tamo gdje volja da se Ëini dobro, pomogne drugima i pokaæe altrui-zam moæe biti sredstvo za prisvajanje vlasti ili kontrole nad drugima“ (Lorant 2000: 150). U trenutku kada su se nove, moderne Olimpijske igre netom od i grale na povijesno vaænoj lokaciji, u GrËkoj, to je misao koju zasigurno va lja istaknuti.

Sport nanosi πtetu, osobito u odreenim razdobljima æivota pojedinca, a po sljedice mogu biti trajne. »ini se da neki oblici tjelovjeæbe koji su zasi-gurno kontraproduktivni izazivaju odobravanje osoba koje se bave sportom (ukljuËujuÊi i one koji su pretrpjeli nesreÊu ili ozljedu) i/ili njihovih obitelji. U pokuπaju rjeπavanja tih problema i paradoksa, usporedba situacija u razliËi-tim zemljama pomoÊi Êe nam da se preciznije pozabavimo konkretnim pi-tanjem nasilja u sportu.

Neaktivna ©vicarska?

Postoje zemlje koje posveÊuju posebnu pozornost nesreÊama u sportu i dru gim aktivnostima i koje imaju desetljeÊa iskustva u njihovoj dokumen-taciji. ©vicarski ured za sprjeËavanje nesreÊa, na primjer, djeluje od 1938. Posljednjih godina usredotoËenost Ureda odreena je sljedeÊom procjenom: „Gotovo milijun ljudi ærtve su nesreÊa svake godine, od Ëega se tri Ëetvrtine dogaa na cestama, u kontekstu sporta, kod kuÊe, u vrtu ili tijekom aktivno-sti u slobodno vrijeme, a jedna Ëetvrtina na poslu. BuduÊi da je slobodnoga vremena sve viπe, broj nesreÊa Êe, bez sumnje, porasti.“69

Iz toga razloga studije ekonomskih predvianja pokuπavaju predvidjeti izrav-nu i neizravnu πtetu izazvanu nesreÊama te troπkove nesreÊa za druπtvo u

68 Profesor Chevalier, ravnatelj pedijatrije u Bolnici Ambroise Paré, citat iz Accidents domestiques: les chiffres, lipanj 2002.: http://www.doctissimo.fr/html/sante/tex5640_accidents_domestiques_chiffres.html (podatak od 19. travnja 2004.).69 http://www.bpa.ch/portrait/qui_est_le_bpa.index.html (podatak od 18. rujna 2003.).


184


cjelini, kako u odnosnome smislu (fiziËka aktivnostim nasuprot neaktivno-sti), tako i potencijalno (uzimajuÊi u obzir moguÊe dobitke od poveÊane aktiv nosti ljudi). Primjerice, ©vicarski savezni ured javnoga zdravstva (OFSP) objavio je podatke o ekonomskome uËinku odnosa izmeu zdravlja i fiziËke aktivnosti (OFSP 2001).70 Na osnovi provedene analize Ured je dao izjavu: „Korisni uËinci redovite fiziËke aktivnosti opseæno su dokumentirani u znan-stvenim publikacijama71 [i naπi] nalazi pokazuju da fiziËka aktivnost kojom se bavi veÊina stanovniπtva trenutaËno dovodi do izbjegavanja 2,3 milijuna sluËajeva bolesti svake godine i barem 3 300 smrtnih sluËajeva te 2,7 mi-lijuna πvicarskih franaka za izravne troπkove lijeËenja.“ Autori su prepoznali da tjelovjeæba, posebice sport, izlaæe ljude „riziku koji takoer ima ekonom-ske povratne uËinke. Svake godine sport uzrokuje oko 300 000 nesreÊa te 160 smrtnih sluËajeva i izravne troπkove lijeËenja u iznosu od 1,1 milijardu πvicarskih franaka.“ Stoga je logiËno da rad OFSP-a valja podræati mjerama za kontrolu rizika od nesreÊa u sportu.

©vicarska nastavlja objavljivati informacije o prednostima sporta i poticati sport kao oblik preventivne zdravstvene skrbi, jer najnovije statistike poka-zuju da nacija postaje neaktivna. »ini se da je pasivnost prepoznata kao neprijatelj protiv kojega se valja boriti te se traæi metodiËki pristup za borbu protiv fiziËke neaktivnosti. Programi promicanja zdravlja slijede jedan za dru-gim, iako studija OFSP-a priznaje da postoji bitno odstupanje u odreenim pogledima, koje ponajprije proizlazi iz teze suprotne temeljnim naËelima sport ske sociologije, naime iz lakovjerne pretpostavke da je „omjer aktivnih i neaktivnih osoba u stanovniπtvu ©vicarske jednak u svim dobnim skupi-nama.“ S obzirom na to da veÊina europskih naroda stari i da je pasivnost raπirenija meu starijim osobama, procjene OFSP-a u najboljemu su sluËaju optimistiËne. Studija detaljno prikazuje faktore rizika za ljude koji vode pasi-van æivot u odnosu na odreene bolesti: 1,84 za srËano-æilne probleme; 1,90 za rak debeloga crijeva i 2,00 za osteoporozu (pri Ëemu su pripadajuÊi rizici od smrti 1,43, 1,88 i 1,68). »ini se da je „potpuna neaktivnost“ postala za æivot opasan hobi72, a u najmanju se ruku moæe reÊi da je aktivnost (i fiziËka, i mentalna) cijenjena.

70 Bilten OFSP-a 33/01 od 13. kolovoza 2003., objavljen na http://www.admin.ch/bag.71 Van Praagh i Duché (2000) i Lorant (2000) iznimno su skeptiËni spram znanstvene objektivnosti takvih tvrdnji.72 SliËan je pristup usvojila i Kanada nakon πto je medicinska udruga dokumentirala 21 000 pre-ranih smrti zbog neaktivnosti (Katzmarzyk i dr., „Ekonomski teret fiziËke neaktivnosti u Kanadi“, CMAJ, br. 163 (11), studeni 2000.).

185

I dok se ©vicarska pokuπava suprotstaviti „zlu“ pasivnosti, druge su zemlje daleko manje pogoene slikom, ili stvarnoπÊu, starenja.

©vedska: “najsportskija” zemlja Europe

Kao πto je veÊ navedeno, proizlazi da su ljudi iz sjevernoeuropskih zemalja manje otporni na sport od ljudi na jugu: tjedno oni posveÊuju viπe vreme-na tjelesnim aktivnostima i njima se bave redovitije ili kroz dulje razdoblje svojega æivota. Osobito se istiËe ©vedska: sa samo 19% osoba koje su na vele da se ne bave redovito nikakvim oblikom sporta, ©veani pokazuju naj veÊi entuzijazam za sport u Europi (CSA/TMO 1998). Razlike su izmeu πvedskih statistika i statistika drugih zemalja kao πto su Francuska ili Rusija znatne. Konkretno, prema posljednoj dostupnoj opseænoj studiji za Europu Ëini se da je u ©vedskoj bavljenje sportom redovitije, ali ne i tako „ener-giËno“. Tamo su sportske aktivnosti u velikoj mjeri rekreativnoga karaktera i ©veani zapravo manje treniraju od ljudi iz mnogih drugih zemalja (EORG 2003: 23). Kakva je onda situacija u toj zemlji naklonjenoj sportu u pogledu sportskih nesreÊa i ozljeda?

Neki su pokazatelji dostupni iz studija na lokalnoj razini (De Loes 1990), a njihovi zakljuËci ukljuËuju napomene o znanstveno dokazanim prednostima sporta i tjelovjeæbe, ponajprije u zaπtiti od koronarnih i mentalnih bolesti. Autor u nastavku istiËe „Ëestu primjenu zdravstvene skrbi koja dovodi do velikih troπkova“ u podruËju motosporta, jahanja i sporto va na snijegu, kao πto je skijanje. Sportske nesreÊe bile su razlogom za 3% posjeta lijeËniku u onim bolnicama i klinikama koje su sudjelovale u istra æivanju. OslanjajuÊi se na referentne studije, De Loes tvrdi da bi stvarni broj mogao biti mnogo veÊi, oko 9%. U velikome broju sluËajeva hitnom su lijeËenju bile podvrg-nute ærtve sportskih nesreÊa, a to se posebno odnosi na ortopedska lije-Ëenja (gdje je viπe od polovice pacijenata na nekim odjelima pretrpjelo sportske ozljede). Nogomet, kao najpopularniji sport, bio je odgovoran za najveÊi broj sluËajeva (68 od 162), πto nije nikakvo iznenaenje. ProsjeËan broj nuænih posjeta lijeËniku po nesreÊi iznosio je 1,9. Udio pacijenata koji su bili hospitalizirani kao rezultat sportske nesreÊe bio je manji od 1%, a prosjeËno trajanje boravka u bolnici iznosilo je Ëetiri dana (πto je mnogo manje od odgovarajuÊih brojeva za Francusku). U pogledu troπkova spor-tskih nesreÊa studija je manje uvjerljiva zbog ograniËene veliËine uzorka i poteπkoÊe s usporeivanjem sustava zdravstvene skrbi i sustava plaÊanja lijeËenja.


186


Svi se ti podaci Ëine vaænima u odabiru politike u razliËitim europskim druπ-tvima. Iako nismo u moguÊnosti navesti sve aspekte ekonomske i pravne politike za koje su sportske nesreÊe vaæne, valja napomenuti da su u pri-premi, ili u nekim sluËajevima veÊ uneseni u zakonike, zakonski propisi ko ji zahtijevaju jasno navoenje odgovornosti osoba ukljuËenih u raznolike obli ke sporta na razliËitim razinama. BuduÊi da sport i drugi oblici tjelovjeæ-be ukljuËuju preuzimanje rizika i predstavljaju opasnost, mnoge su zemlje poæurile s klasifikacijom financijskoga optereÊenja zbog potrebnoga lijeËenja pod stavku troπkova skupih hitnih sluËajeva (u Francuskoj su, na primjer, financijska izdvajanja za gorsko i zraËno spaπavanje te spaπavanje na moru 2002. godine proπirena na druge sportske aktivnosti). Veliki dio za konskih propisa te vrste naglaπava odgovornost pojedinaca ukljuËenih na najizravniji naËin ∑ tj. pojedinaca koji se bave sportom ∑ i stoga se od njih zahtijeva da pokriju dio troπkova hitne pomoÊi, bilo kroz posebno osiguranje ili na neki drugi naËin.

ZnaËi li ta πiroko rasprostranjena zaokupljenost nesreÊama da æivimo u vi-soko riziËnim druπtvima? I za koje to joπ druge oblike nasilja, osim nesreÊa, preuzimamo rizik u sportu?

187

Ovisnost, sport i ljudsko tijelo:snaæne politiËke i druπtvene implikacije za Europu

»ini se da danas postoji veÊa sklonost prema ovisnosti u sportu nego prije. Od kasnih 1990-ih godina skandali vezani uz doping potaknuli su πiroku jav-nu raspravu i polemiku o poloæaju razliËitih natjecatelja i momËadi, a time, zapravo, i o ispravnosti odreenih sportova (na primjer biciklizma u Europi te ameriËkoga nogometa i bejzbola u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama). Iz-ne nadne i ponekad nejasne smrti poznatih mladih natjecatelja pojaËale su dojam da su se odreeni postupci velikim dijelom odvijali bez znanja javno-sti, pa Ëak i glavnih organizatora dogaaja.

U ispitivanjima miπljenja zabiljeæene su reakcije u rasponu od ogorËenosti zbog gubitka iluzija do rezignacije. Reakcija na skandal koji se dogodio u Festini 1998. godine tijekom natjecanja Tour de France bila je æestoka: 52% ispitanika izjavilo je da je πokirano Ëinjenicom da su poznate osobe iz svijeta politike, sporta i zabave priznale konzumaciju droga (Ifop 1998, za Santé Magazine). Reakcija u vezi sa sportom bila je sliËna, moæda Ëak i jaËa: samo 26% ispitanika izjavilo je da uopÊe nije bilo πokirano otkriÊem konzumiranja droga meu biciklistima; 84% sloæilo se s tvrdnjom da je doping neprihva-tljiv jer kompromitira sliku sporta u oËima mladih ljudi (Ifop 1998, za France Soir, 20. srpnja). Tako se neposredno nakon skandala Ëinilo da su reakcije jednoglasne. Meutim, nekoliko godina kasnije, kada je doping u sportu po-stao vidljiviji (ili barem manje skriven), Ëinilo se da je javnost zauzela stav gubitka iluzija. Glavna je razlika bila u tome πto je za viπe od dvije treÊine Francuza (sportski navijaËi pokazivali su malo viπe optimizma od drugih u tome pogledu) slika vrhunskoga sporta bila uniπtena. Nema sumnje da su do 2005. godine metode koje su ljudi smatrali jednakima dopingu bile πi-ro ko raπirene u svijetu profesionalnoga sporta (Sofres 2001, za L’Equipe). Reakcija na pitanje uporabe genetike za poboljπanje fiziËkoga uËinka bila je velikom veÊinom negativna: „Svaka primjena (genetike) s namjerom da se izazovu temeljne promjene fizioloπkih karakteristika ili poboljπa uËinak masovno je bila neprihvatljiva: 73% ispitanika reklo je 'ne' njihovoj uporabi u svrhu produæavanja karijera sportaπa (nasuprot 25% koji su bili 'za'); u pogledu cilja poveÊavanja izdræljivosti 77% bilo je 'protiv' (nasuprot 22%

188


'za'); za poboljπanje uËinka postotak odbijanja iznosio je 82% (nasuprot 17% koji su bili 'za'); a 84% bilo je za izgradnju miπiÊa kod sportaπa (nasu-prot 15% 'protiv'). Jasno je da javnost ne privlaËi koncept sporta kao cirkusa koji nudi seriju natjecanja izmeu 'superljudi'“. Dakle, izgledalo je da postoji odreena nepodudarnost izmeu ideala i stvarnosti. U Europi znanstvenici posveÊuju veliku pozornost dopingu: odræani su broj-ni kolegiji i seminari i objavljeno je mnogo publikacija. Kada je rijeË o pre po rukama za djelovanje, Europa, zapravo, predstavlja prethodnicu: Vije-Êe Europe prvo je 1967. godine donijelo rezoluciju o toj temi (Rezolucija (67)12 o dopingu sportaπa) (vidjeti dolje) u kojoj preporuËuje institucional-ne, regulatorne i zakonske mjere za kontrolu nasilja koje doping u razliËi-tim oblicima predstavlja. Ipak, postoje problemi koji su neizbjeæni kada se pristupa druπtvenomu fenomenu koji ukljuËuje osobne navike, a posebno nedopuπtene navike (Ëak i ako je rijeË o grupnim navikama). Ljudi i orga-nizacije obiËno odbijaju (izriËito ili na drugi naËin) odgovarati na upitnike (odbijaju sudjelovanje, ne distribuiraju obrasce ili ne prikupljaju rezultate). Zbog toga je teπko doÊi do pouzdanih podataka ∑ na primjer u veliËini uzor ka ∑ iako su informacije prikupljene ispitivanjima na nacionalnoj razini donekle realistiËne (Laure i dr. 2004). SliËne poteπkoÊe utjeËu i na pokuπaje prikupljanja podataka o pitanjima kao πto su homoseksualnost u sportu (vid jeti dolje).

Razmatranje ovisnosti izvan okvira medicinskoga problema Problem ovisnosti poznat je i opseæno dokumentiran u razliËitim regijama svijeta. Namjera nam je sagledati koncept ovisnosti, ali i trenutaËnu sustav-nu uporabu dopinga, buduÊi da su oba pitanja vrlo vaæna. U posljednjim se desetljeÊima veÊa pozornost pridaje konceptu ovisnosti ko ji se istovremeno poËeo smatrati i medicinskim problemom.73 „U literatu-ri o psihijatriji i psihoanalizi moæemo vrlo jasno pratiti kako se sredinom 1970-ih godina paralelno razvijala zabrinutost zbog depresije i ovisnosti“ (Ehren berg 1999: 141). Depresija je opisana kao glavna moderna bolest te kao odbijanje po prirodi kontradiktornoga imperativa: da kontinuirano una-prje ujemo vlastiti uËinak u svim podruËjima æivota i istovremeno ostanemo

73 Ovisnost je postojala kao koncept u srednjovjekovnome pravosuu, prema kojemu su pojedinci morali radom otplatiti svoje dugove koje nisu mogli platiti te su na taj naËin postali, u odreenoj mjeri, robovi (Science et Vie, br. 960, rujan 1997., str. 112; Yvorel 1991).

189

opuπteni (Ehrenberg 1998, vidjeti dolje). Posebno je prepoznata, na primjer u nogometu, povezanost prekomjernoga treniranja sa simptomima depresije, kao πto je gubitak samopoπtovanja (Cascua 2001). Nasuprot tome, nije pre-poznata veza izmeu depresije koja je „normalna“ u adolescenciji i pojave konzumacije droga (Peretti-Watel 2003), a to demonstrira i sloæenost fenome-na kojim se ovdje bavimo i opasnost od upadanja u vrijednosne prosudbe koje mogu stigmatizirati odreeni dio stanovniπtva na osnovi neËega πto je u biti djelomiËan podatak. ObiËaj psihijatara i lijeËnika da se radije koriste terminom „ovisnost“ nego izrazima kao πto su „konzumiranje droga“ ili „uporaba proizvoda za doping“ podsjeÊa nas da je rijeË o temeljnim institucionalnim pitanjima. Od 1964. go-dine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) takoer se koristi iz ra zom „ovis-nost“ jer smatra da je on relativno nestigmatizirajuÊi. »injeni ca da danaπnja druπtva, posebno u Europi, na taj naËin karakteriziraju odreene oblike po-naπanja sportaπa i drugih moæe se razmatrati iz Foucaultove pers pektive u smislu reæima kojima ljudska biÊa podlijeæu te, konkretnije, „mikromoÊi“ ili „biomoÊi“ (Foucault 1963, 1976, 1984). Medicina i njezine brojne srodne dis-cipline, ukljuËujuÊi psihologiju, danas u znatnoj mjeri nadziru naπa najmanja djela i postupke, a Ëini se da je u sportu ta situacija osobito na glaπena. Naravno, medicina uæiva visoki stupanj legitimnosti, iako su njezini raznoliki nepoæeljni uËinci naπiroko prepoznati ∑ jedan je od njih i pojava zaraza u bol-nicama, Ëije je nedavno izbijanje u francuskoj klinici Clinique du Sport bilo u velikoj mjeri popraÊeno u medijima. U tome je kontekstu takoer primjereno spomenuti i snaæne kritike upuÊene medicinskomu osoblju nekih sportskih tijela. Meu problemima koji su istaknuti skandalom u Festini 1998. godine izdvajaju se i nedostaci vezani uz obuku i vjeπtine medicinskoga i pomoÊno-ga medicinskoga osoblja koje radi s profesionalnim biciklistiËkim momËadi-ma, a posebno nedostaci u smislu samoregulacije (kroz profesionalni kodeks ponaπanja) i vanjskoga nadzora.

Ovisnost kao personalizirani biokemijski pristup ljudskim biÊima Kao psihomedicinski fenomeni najoËitiji oblici ovisnosti jesu ovisnost o tva-rima poput alkohola, duhana, opÊenito farmaceutskih proizvoda, a posebno dopinπkih sredstava ili drugih lijekova koji izazivaju ovisnost. Te ovisnosti poznate su kao „izravne psihotropne“ ovisnosti. Studije ovisnosti u svijetu sporta u velikoj su se mjeri usredotoËile na æi-votne priËe osobito poznatih sportaπa ∑ velikih i neobiËnih liËnosti (Heini-

Ovisnost, sport i ljudsko tijelo

190


ch 2003) ∑ dok su znanstvenici dokumentirali zavrπetak karijere vrhunskih sportaπa (Chamalidis 2000: 139; Messner 1992: 111). Kada takve osobe pre s tanu biti u srediπtu pozornosti, gube druπtvenu interakciju koja se po-vezuje sa sportom (prijaπnji se kolege udaljavaju), javni se ugled razotkriva i pokazuje u pravome svjetlu (u nekim sluËajevima samo kao vanjski sjaj), simpatizeri se postupno okreÊu od svojih junaka, a klubovi se navijaËa ras-padaju. »ini se da se mnogi prijaπnji prvaci u tome trenutku „predaju“ ∑ ili kroniËnoj neaktivnosti ili kojemu od mnogih oblika ovisnosti. Ta perspektiva o uporabi dopinga i drugih tvari ograniËena je: kao prvo, jer ne pravi razliku izmeu tvari koje u ovisniËkome smislu imaju razliËite uËinke ili Ëiji uËinci zapravo mogu biti nepoznati (Fost 1990) te, kao drugo, jer je pojednosta-vnjena. Kod pristupa koji je usmjeren na ovisnost naglasak je stavljen na uËinke otuivanja i liπavanja izazvane uzimanjem opojnih droga te na uma-njivanje vaænosti kolektivnoga aspekta, osim u pogledu posljedica ovisnosti na druπtveni æivot.

No ipak, uzimanje tableta ili unos tvari ubrizgavanjem nije Ëisto individua-lan, pa Ëak u biti ni individualan Ëin. Shvatiti ga na takav naËin znaËilo bi pogreπno protumaËiti osnovna naËela sociologije devijacije (Becker 1985). Ovisnosti su same za sebe kulturni obiËaji i ako to izgubimo iz vida, previd-jet Êemo brojne aspekte toga pitanja.

Nema sumnje da je napuπtanje pozornice sportske slave vrlo teæak prijelaz za mnoge sportaπe, koji ∑ bez obzira na to jesu li u potrazi za nekim oblikom nadomjeska ili pokuπavaju nastaviti po starome ∑ reagiraju tako da se okreÊu tvarima koje naizgled nude ponovno stvaranje uæitaka te, opÊenitije, ponov-no stvaranje osjeÊaja koje su prije dobivali kroz sport. To je vrlo vaæno reÊi.

Istovremeno, ako utvrdimo da je zavrπetak karijere u natjecateljskome spor-tu poput napuπtanja zahtjevnoga posla (bio on plaÊen ili ne), tada se sport moæe smatrati uobiËajenom, svakodnevnom aktivnoπÊu. Ljudi koji se pov-laËe iz drugaËijih oblika aktivnosti prolaze kroz sliËan proces osobnoga i druπ tvenoga „æalovanja“: rokovnik je iznenada prazan i sada valja revidirati normalnu svakodnevnu interakciju kako bi ona ponovno postala dinamiËna i kako bi ti ljudi mogli zamijeniti ono πto su izgubili. Michel Platini to je sa-æeo u reËenici: „Umro sam u 32., 17. svibnja 1987.“ ∑ izjednaËavajuÊi tako zavrπetak svoje profesionalne nogometne karijere sa simboliËnom smrÊu.

Stoga æelimo istaknuti druge oblike ovisnosti koji su manje oËiti, ali su jed-nako vaæni. Uporaba tvari nije, zapravo, jedini naËin na koji osoba moæe pojaËati svoj odnos sa svijetom (i, u kontekstu sporta, svoj uËinak) ili, πire

191

gledano, promijeniti svoje mentalno i fiziËko stanje (Héas i dr. 2005). Jas no, trebamo takoer sagledati i prividno opsesivne dnevne poslove koji uklju-Ëuju troπenje velike koliËine energije ili respiratornu hiperventilaciju ∑ drugim rijeËima, oblike ponaπanja karakteristiËne za ovisnost ∑ te uporabu tvari ko-je nisu psihoaktivne i koje djeluju neizravno potiËuÊi tijelo da luËi vlastite kemikalije.74

Ovisnost u sportu: pretjerano civilizirana ili necivilizirana?

Posljednjih je godina doπlo do velikoga pomaka u poimanju ovisnosti: „Na-glasak je sve manje na tvarima, a sve viπe na kompulzivnome ponaπanju i potrazi za osjetom. Sve moæe postati ovisnost …“ (Ehrenberg 1999: 141). Na primjer, pri prekidu ili bitnome smanjenju mentalne i fiziËke hiperaktivnosti sportaπi ostaju u bioloπkome i psihosocijalnome praznome prostoru te mogu imati poteπkoÊa sa snalaæenjem u takvoj situaciji.

Te neizravne ovisnosti otvaraju osnovna antropoloπka pitanja samokontrole i kontrole drugih te vladanja sobom i, kao rezultat, sposobnosti vladanja dru-gima (i obratno) (Foucault 1984: 116; Haroche 1993: 54; Héas 2004).

Pitanje je izravno povezano s pitanjem interakcije izmeu pojedinaca i skupi-na te s fenomenom priznatoga ili nepriznatoga ugleda kao vektora druπtvenih odnosa. Danas je opÊeprihvaÊena teorija da je samokontrola (a time i veÊi ugled) u druπtvenome smislu potrebna u veÊoj mjeri ako su druπtveni odnosi u meusobnoj ovisnosti i ako je njihovo djelovanje umanjeno legitimnom vlaπÊu ustanova koje su specijalizirane za sve oblike kontrole (Elias 1973, 1994). U tome se kontekstu na ovisnost, bez obzira na to je li rijeË o psiho-tropnim tvarima ili oblicima ponaπanja, moæe iz perspektive sporta gledati kao na pretjerano ispravnu naviku ∑ jer sportaπ, prema savjetu svojih kole-ga, pokuπava zadræati kontrolu nad svojim postupcima i kinetiËkim osjetima ∑ ili kao na namjerno otpuπtanje kontrole. U drugome sluËaju sportaπ slijedi ideju prema kojoj je sport svijet za sebe u kojemu je kontrola ponaπanja manja nego bilo gdje drugdje u svijetu. Komentari samih sportaπa istiËu obje strane njihova aktivnoga æivota. Tjelesno i verbalno obilje prikazuju se ne samo kao cijenjeni, poticajni i zapravo obvezni oblici grupnoga ponaπanja veÊ i kao ekstremni oblici izraza za proslavu fiziËkih postignuÊa ili za potvr-du vlastitoga postojanja kao sportaπa, kao πto je sluËaj sa sportaπicama u odreenim podruËjima kojima dominiraju muπkarci (Héas i dr. 2004).

74 http://hedomania.freee.fr/glossaire/addiction.htm (podatak od 13. prosinca 2002.).


192


Ovisno o tome hoÊemo li mu pristupiti unutar ili izvan odreene sportske skupine, isti postupak kategorizirat Êemo na razliËite naËine u rasponu od prilagoavanja do devijacije. Taj individualni i druπtveni pristup razvijat Êe se s vremenom i ovisno o mjestu aktivnosti koje razmatramo: uporaba odre-enih tvari ili ureaja u nekoj situaciji neÊe biti odobrena, dok Êe se u dru-goj smatrati normalnom. Sama ideja linije razdvajanja izmeu postupaka koji vode do nasilja nad sobom ili drugima te onih koji iskazuju poπtovanje prema sebi i drugima nije primjerena. Svaki opaæeni ili signalizirani oblik ponaπanja proizlazi iz posebne, pa time i specifiËne druπtveno-kulturne kon-figuracije. Njihova je analiza sloæen posao i od nas zahtijeva relativizaciju.

Na primjer, Ëak i na umjerenim razinama treniranja, odreeni sportovi zahtije-vaju primjereni stupanj samokontrole, πto dugoroËno moæe dovesti do izni-mno restriktivnih oblika ponaπanja. „Bilo mi je 12 godina. Bolest (poremeÊaj u prehrani) postupno se manifestirala. PoËeo sam se baviti sportom i po-sveÊivati veliku pozornost onome πto jedem … Bilo je razdoblja kada je vaga upravljala mojim æivotom“ (Bourdeux 2003). Tu je rijeË o obiËaju dræanja dijete s ciljem ostanka u odreenoj teæinskoj kategoriji. Za sportaπe je vrlo uobiËajeno da ograniËavaju πto jedu ∑ to Ëini jedna do dvije treÊine njih ∑ a ponekad to moæe rezultirati naizgled iznenadnom smrÊu (Eitzen 1999: 66). Dijeta moæe biti i dio zdravoga naËina æivota te u nekim sluËajevima moæe dovesti do oblika asketizma koji osoba slijedi iz dana u dan Ëak i ako to viπe nije bitno za æivot prijaπnjega sportaπa. Kada ljudi viπe ili manje definitivno ostave svijet sporta iza sebe, njihove prijaπnje navike prestaju biti vaæne i postaju druπtveno neprimjerene i posve jasno πtetne.

Prevencija i lijeËenje ovisnosti u sportu

Sofisticiraniji pristup dopingu i ovisnosti pomaæe nam da identificiramo razli-Ëite vrste ovisnosti na poslu, u sportu i na drugim mjestima. Uz razliËite obli-ke kontrole i savjetovanja, postupno se razvijaju lijeËenje i druπtvena potpora za sportaπe i sportske organizatore. U razliËitim dijelovima Europe pokrenute su raznolike inicijative za rjeπavanje sloæenoga problema ovisnosti.

U Francuskoj se nekoliko novih klinika specijaliziralo za oblike ovisnosti ve za-ne uz sport, a oformljene su i skupine specijalista. Primjeri ukljuËuju An ten nes médicales de lutte contre le dopage ili AMLD (Vanjske jedinice za borbu protiv dopinga) koji je osnovan 2001., Centre d’accompagnement et de prévention pour les sportifs ili CAPS (Centar za podrπku i prevenciju za sportaπe) koji je osnovan 2000. i Kliniku Montevideo koja je otvorila svoja vrata 2003. (Maitrot 2003: 74, 82). Analiza sluËajeva upuÊenih jedinicama koje nisu specijalizirane

193

za lijeËenje sportaπa takoer otkriva raπirenu prirodu ovisnosti i njezinu ras-prostranjenu prisutnost na svakoj razini sporta. 1999. godine provedena je studija koja je ponudila (zakasnjeli) uvid u vezu izmeu sporta i ovisnosti o razliËitim tvarima: 13,9% ispitanika bavilo se sportom viπe od dva sata dnev-no u razdoblju duæemu od tri godine, 10,5% veÊ je sudjelovalo u nacionalnim ili meunarodnim natjecanjima i 13,1% koristilo se dopinπkim sredstvima. Naj-ËeπÊe navedeni sportovi bili su nogomet (14,3%) i biciklizam (6%).

Ti su profesionalni sportaπi, dakle, doπli u kontakt s onim πto nazivamo „tamnom stranom sporta“ (Bodin i Héas 2002: 100). Ali toj ideji treba pristu-piti s oprezom. Na primjer, F. Nordmann, bivπi plivaË i pacijent Klinike Monte-video, dao je prozaiËniju i moæda korisniju definiciju dopinga: „Najbolji naËin na koji moæete objasniti doping jest sindrom 'moraπ' (pojam posuen od majke Ëijoj je povrijeenoj kÊerki Nordmann savjetovao potpuno mirovanje). Majka me je gotovo korila kada je odgovorila: 'Gospodine, to jednostavno nije moguÊe. Ona mora plivati ovaj vikend!'“ (Maitrot 2003: 84).

Valja joπ istaknuti aksioloπku klimu koja postavlja standarde i koja je, kako se Ëini, premoÊna u nekim europskim zemljama: to je klima koja zagovara umjerenost i osuuje neumjerenost. Iako ona sama po sebi nije nikakva no-vina, u povijesnome je smislu (Héas 2004: 69; Foucault 1984: 66) postala osobito vidljiva u posljednje vrijeme.

Pokuπavamo li uËiniti fiziËku aktivnost pretjerano “umjerenom”?

Kao πto je veÊ navedeno, promicanje zdravlja danas je svugdje prisutno. U druπtveno-kulturnome kontekstu postoje tendencije da to postane norma, a neumjerenost svake vrste stigmatizira se u sve veÊoj mjeri. PotroπaËi koji pretjerano uæivaju u dostupnim proizvodima i uslugama kako bi zadovoljili svoje æelje izlaæu se riziku neodobravanja obitelji i kolega. Vlade postupno uvode sustave za informiranje o rizicima te za sprjeËavanje i analiziranje ri zika koji su izravno ili neizravno povezani sa sportom. Sankcije koje pri-mjenjuju antidopinπki odbori dio su trenda prema praÊenju zdravlja i kontroli ponaπanja ljudi (iako je to posljednje u velikoj mjeri i dalje nedjelotvorno). Postoji mnoπtvo uputa da se ne primjenjuje ovaj ili onaj proizvod ili da se ne ponaπa na ovaj ili onaj naËin. Masovni mediji nesputano se koriste nave-denim statistikama javnoga zdravstva u kampanjama za suzbijanje osobnih navika. Preciznost analize rizika daje moralistiËki, ako ne i soterioloπki75,

75 Soteriologija je doktrina spasenja.


194


ton porukama u kampanji. „Na kraju ljudi vjeruju da je umjerenost u svim stva rima kljuË za sprjeËavanje preuranjene smrti pa prijaπnji hedonisti po-staju staromodne osobe“ (Forh i Monnin 2004: 11, 18). Kako kaæe antro-polog V. Nahoum-Grappe: „Asketizam i propisivanje pravila imaju religiozan aspekt“. Meutim, novina nije ljekovita priroda odreenih postupaka kao ni misionarski naËin na koji su oni predstavljeni, veÊ Ëinjenica da su masovno preuzeti.

FiziËka umjerenost kao masovni kult

Druge studije tjelovjeæbi veÊ su istaknule naËin na koji su neke od njih, kao na primjer opuπtanje i razliËiti oblici joge koja je bila popularna u Euro-pi u 1980-im i 1990-im, bile prihvaÊene kroz tu vrstu soteriologije (Héas 1996, 2004; Perrin 1986). Aktivnosti o kojima je tu rijeË proiziπle su iz kon-trakulturnoga pokreta u kasnim 1960-im koji se poklopio s preuzimanjem Kalifornijskoga pokreta za ljudske potencijale te ponovnom procjenom drev-nih obiËaja iz zapadnjaËkoga svijeta te s Istoka i Dalekoga istoka. Masaæa, vjeπtine dubokoga disanja i tehnike opuπtanja postupno su stjecale novi druπtveni legitimitet jer su ljudima nudile cijeli raspon osjetilnih iskustava i prednosti, bilo stvarnih bilo umiπljenih, u smislu vitalnosti uz odgovarajuÊu brigu za sebe, druge i prirodu.

Sustavnim πirenjem tih aktivnosti u razdoblju od trideset godina ideja o ne preuzimanju rizika poËela se sve viπe cijeniti ∑ osnovane su i nacionalne federacije i organizacije uËitelja na europskoj razini koje su osiguravale pro fesionalne kodekse ponaπanja, standardne metodologije i cijenjene in-stitucionalizirane programe obuke (Héas 1995, 1996 i 2004). Dok su prije bile ograniËene na povlaπtene skupine stanovniπtva, te su aktivnosti danas postale πiroko rasprostranjene te tako i u veÊoj mjeri demokratizirane. One takoer promiËu posveÊivanje neprekidne pozornosti tijelu s ciljem (bilo da je jasan ili se sam po sebi podrazumijeva) ostvarivanja bolje kvalitete æi vota, uËenja o tome kako se opustiti i brinuti za sebe, usporavanja proce-sa starenja te, opÊenito, sprjeËavanja „troπenja“. Deseci tisuÊa Europljana okupljaju se svake godine na brojnim predavanjima i teËajevima. A kako je opuπtanje postalo aktivnost kojom se bavimo u slobodno vrijeme, postalo je i priliËno unosno zanimanje: ljudi koji su obuËeni za tjelesne aktivnosti ∑ a koji su ranije radili na marginama ustanova kao πto su bolnice, πkole i sportski klubovi, ponekad i na dobrovoljnoj osnovi ∑ danas su u potpuno-sti ukljuËeni u zdravstvene i obrazovne programe te programe tjelesnoga odgoja.

195

Paradoksalno, Ëini se da su obveza fiziËkoga i mentalnoga opuπtanja te stvar na druπtvena potreba za opuπtanjem u suprotnosti s kultom tjelovjeæbe i aktivnosti koji se jednako tako promovira u istim europskim druπtvima. Postoji jasan izbor izmeu umjerenosti i boli. Pa ipak, taj je izbor iluzoran, jer sve aktivnosti o kojima je rijeË ∑ bilo da su visokoriziËne ili niskoriziË-ne, povlaËe za sobom oblike nasilja kao πto su ovisnost izmeu uËitelja i uËenika ili pritisak na obje strane da postignu rezultate. Nadalje, postoji πi roko rasprostranjen podvojeni stav oko ideje poπtivanja „vlastitoga“ tem-pa i miπljenja da treba slijediti druge. Kao i svaka paradoksalna odredba, to stvara nesigurnost koja moæe zbunjivati i predstavljati izvor tjeskobe za pojedince i skupine.

Opuπtanje i preuzimanje rizika: moderan i paradoksalan oblik nasilja

NaËin na koji su se fiziËki modeli, povezani s aktivnostima o kojima je ri jeË, prenosili ljudima masovnim medijima vjerojatno je bez presedana. Ta kvo stal no nametanje normi ∑ s jedne strane preko medija i oglaπavanja, a s druge strane preko visoko pozicioniranih osoba zaduæenih za sport ∑ predstavlja potencijalan poziv na reakciju. Skupine ljudi u Europi koje su najbliæe oblicima zagovaranoga kulturnoga ponaπanja i one koje su od njih najudaljenije vjerojatno Êe odbaciti takvo masovno programiranje en bloc. Jedna se vrsta reakcije veÊ pojavila u obliku riziËnoga ponaπanja „nasljed-nika“ povlastica.76 UpuπtajuÊi se u borbu protiv prirode (na primjer planina-renjem ili na otvorenome moru), oni preuzimaju ri zike kako bi dali znaËenje svojim æivotima, koje, svjesno ili ne, smatraju monotonim i bez pravih iza-zova ili poteπkoÊa, jer je stalna briga modernoga urbanoga okruæenja po-nuditi udobnost bez mrlja, sigurnost i uvijek prisutnu fiziËku potporu (koju pruæaju nove informacijske i komunikacijske tehnologije, motorizirani prije-voz, pokretne stube, dizala, itd.). Tehnologija je postala standard æivota, a kontakt sa svijetom i drugima Ëesto je neizravan uz posredstvo raspoloæivih tehnoloπkih alata.

»ini se da i mladi ljudi iz siromaπnih slojeva imaju potrebu proÊi drevni antro poloπki proces potrage za osnovnim granicama ljudskoga biÊa kroz raz li Ëite riziËne aktivnosti: prebrza voænja i/ili uzimanje tvari koje mijenjaju raspoloæenje aspekti su individualne i kolektivne potrage za smjerom. Traæi

76 SliËan druπtveni fenomen zabiljeæen je kod buræoazije devetnaestoga stoljeÊa, Ëija su djeca (i potencijalni nasljednici) pridavali preveliku vaænost potroπnji opÊenito, a posebno putovanjima, πto je bilo u suprotnosti sa stavovima njihovih roditelja (Schumpeter 1942, citirao Herpin 2001).


196


se stanje lakomislenosti jer se ono moæe identificirati s nestabilnoπÊu, a time i s moguÊim uporiπtima i mjestima potpore. Gubitak orijentacije na kon-t rolirani naËin postaje zapravo kljuË za pronalaæenje smisla æivota. Rizik ili preuzimanje rizika daju znaËenje postojanju.

Stariji Europljani koji se bave odreenim ekstremnim sportovima, kao πto su utrke motora ili motocikala, skijanje neureenim stazama, alpinizam bez partnera ili sportovi koji zahtijevaju ekstremnu izdræljivost,77 moraju svoja tijela izloæiti iznimnomu stupnju stvarnoga ili potencijalnoga nasilja, bilo ne-posrednoga bilo odgoenoga. Rizik iznenadne smrti (ili poveÊana moguÊnost smrti u sluËaju ekstremne izdræljivosti) postao je element od kljuËne vaæno-sti za neke sportaπe u Europi i cijelome svijetu. Takva oËajniËka potraga za znaËenjem u modernome æivotu neizbjeæno vodi prema oblicima ovisnosti ili ∑ drukËije reËeno ∑ oblicima psihosocioaktivne ovisnosti.

Je li miran naËin æivot na izmaku?

Vrijednosti koje se trenutaËno prenose promiËu hiperaktivnost u fiziËkim ak-tivnostima i sportovima kao sredstvo za borbu protiv mirnoga naËina æivota u nekim zemljama Europe (navedena ©vicarska tipiËan je primjer). Ritualna, antropoloπka osnova toga odricanja od mirnoga naËina æivota moæe se poja-sniti upravo u odnosu na aktivnosti opuπtanja u kojima fiziËka nepokretnost i ukoËenost simboliziraju smrt te se ljudima stoga preporuËuje kretanje i raz-gibavanje u svim podruËjima modernoga æivota (Héas 2004).

Doping kao obrazac ponaπanja: strano ili poznato?

U opisanome druπtveno-kulturnome kontekstu razliËitim oblicima ovisnosti trebamo pokuπati pristupiti iz sloæenije i nepristrane perspektive. Drugim ri j eËima, trebamo odabrati pristup koji je viπe antropoloπki no socioloπki, izbjegavajuÊi sluæbeno ili moralno predbacivanje i pretjerano pojednostav-njene prosudbe vrijednosti te ignorirajuÊi glasine koje se neizbjeæno πire ka da se s lakoÊom krπe pravila u podruËjima kao πto je sport.

Uporaba dopinπkih sredstava te zapravo uvijek prisutna sumnja u njihovu uporabu istaknuti su Ëimbenici u pristupu sportu u mnogim europskim zem-ljama. Otpor prema vjerodostojnim provjerama na licu mjesta ∑ kod kojih

77 Termin koji se danas uobiËajeno primjenjuje za seriju tradicionalnih aktivnosti (npr. plivanje, biciklizam i trËanje) koje sportaπi redom obavljaju bez stanki ili uz mjerene stanke. U najekstrem-ni jim sluËajevima takvi dogaaji ukljuËuju viπednevni deka triatlon.

197

se nikomu unaprijed ne daje obavijest o provedbi testiranja na droge ∑ vi-πe nije ograniËen samo na odreene pojedince ili tijela unutar sportskoga sus tava. Umjesto toga on je postao predmetom potencijalno æuËnih prego-vora koji ukljuËuju predstavniËka tijela, zemlje domaÊine i/ili organizatore do gaaja te zemlje sudionice (Maitrot 2003: 93). Meunarodne institucije, organizatori do gaaja i natjecatelji ubuduÊe Êe morati postiÊi uzajamno razu-mijevanje ne samo u pitanju ponaπanja u sportu veÊ i u pogledu prakse u vezi s tes tiranjem na droge, bez obzira na to smatraju li sve strane takvu praksu dopuπtenom ili ne. Sukob izmeu sluæbenoga nametanja kontrola s jedne strane i pokuπaja da se izbjegnu kontrole s druge u sve veÊoj mjeri posta je osnovno obiljeæje sportskih dogaaja. U pitanje su dovedeni ne samo sportski rezultati (odnosno hoÊe li momËad ili natjecatelj biti elimini-ran ili Êe proÊi u sljedeÊi krug) veÊ i, na viπe prozaiËnoj razini, izravne i ne-izravne financijske posljedice naËina na koji se razvija ili unaprjeuje ime na cionalnoga dogaaja. Nebrojeno je primjera sukoba oko vrijednosti i stan-darda koji su se dogodili posljednjih godina: na Svjetskome nogometnome prvenstvu u Francuskoj 1998., na Turniru πest nacija i Tour de France 1999., samo da imenujemo nekoliko. Zbog podudarnih i ponekad kontradiktornih interesa razliËitih ukljuËenih strana iznimno je teπko procijeniti fenomen do-pinga, koji ukljuËuje utvrivanje granica izmeu prihvatljivoga i neprihvatlji-voga, izmeu oblika pripreme i treninga te zabranjenoga podruËja umjetnih pomoÊnih sredstava. Ono πto danas nazivamo dopingom sutra moæe postati standardna praksa.

Jesu li sport i doping moderni imperativi?

Samo postojanje viπestrukih interesa i pregovora koji prethode sportskim do-gaajima stvara dodatni pritisak na natjecatelje. »ini se da je jedini Ëimbenik koji je ostao neizmijenjen tijekom godina ugled koji je potrebno steÊi u na-tjecateljskoj areni. A tu trebamo biti oprezni poput povjesniËara jer je teπko ne zapasti u naivni optimizam ili barem u odreeni stupanj nostalgije.

U antiËkoj GrËkoj postojale su razliËite serije igara. Svaki je grad (od kojih su mnogi bili luËki), kako se Ëini, organizirao svoje igre: osim Olimpijskih igara postojale su igre u Delfima (Pitijske igre koje su pokrenute 586. go-dine prije Krista), Korintu (Istamske igre koje datiraju iz 582. prije Krista) i Argosu (Nemejske igre koje su poËele 573. godine prije Krista). A sve je to bilo prije zlatnoga doba antiËkih Olimpijskih igara ∑ iz vremena oko 500. ∑ 450. godine prije Krista (300 godina nakon πto su se Igre prvi put pojavi-le). Takav razvoj igara u organizaciji razliËitih gradova nije se odvijao bez


198


prob lema. RazliËite igre utjelovljivale su i olakπavale pokuπaje stjecanja ili zadræavanja politiËke i trgovaËke dominacije. RazliËiti narodi bili su zaokup-ljeni promicanjem svojih posebnih valuta, sirovina i, u nekim sluËajevima, institucija ili, opÊenitije, naËina æivota ili pogleda na svijet (osobito su se pisma i jezici iskoriπtavali kao alati u tom procesu). SliËno tome, antiËki gra-dovi bili su, jednako kao i naπa moderna druπtva, zaokupljeni financijskim i drugim igrama. Na primjer, demokratski atenski zakonodavac Solon (640. ∑ 558. prije Krista), Ëija je politika bila smanjenje poreznoga optereÊenja za siromaπnije ljude, odredio je gornju granicu od 500 drahmi za dobitke od igara (Thomas 1992). Nedavne arheoloπke studije navode iznose novca koji su se mogli osvojiti na drevnim igrama te koliËine vina koje su se konzu-mirale u arenama.78

Nema sumnje da doping ima dugu povijest. Naπa namjera nije detaljno je istraæivati. Sam sportski sustav vjerojatno je postao sloæeniji istovremeno s uvoenjem razliËitih aktivnosti, dok su neke druge aktivnosti viπe ili manje samovoljno odbaËene. Niπta od toga nije novo. Novinu predstavlja jedino πi renje ∑ prvo postupno, a zatim sve bræe ∑ jedinstvenoga modela onoga πto bi sportaπ trebao biti: naime, sportaπ treba uæivati meunarodni ugled i treba biti plaÊen za ono πto je opÊenito postalo posao, doduπe prestiæan, u kojemu rad ima visoku dodanu vrijednost (vidjeti dolje). Sportski uËinci i njihovo definiranje danas su u velikoj mjeri standardizirani te je tako olak-πana njihova usporedba i stoga se Ëini da sportaπi i sportaπice u naËelu uæi vaju veÊu osnovnu ravnopravnost. Kao rezultat, razvila se tendencija da njihova suoËavanja sve viπe poprimaju meunarodne, ako ne i „univerzalne“ dimenzije. To je proces koji neizbjeæno potiËe stupanj preuzimanja rizika koji je daleko iznad uobiËajenoga.

Sport, ekonomija i potraga za moÊi: ratovanje drugim sredstvima?

Sustavan doping koji se prakticirao u nekadaπnjoj IstoËnoj NjemaËkoj bio je drugi vid nasilja poËinjenoga uime obrane nacije ili uspostavljenoga politiË-koga sustava te predstavlja jedan aspekt obrambene funkcije sporta (Bodin i Héas 2002). ZahvaljujuÊi pristupu (premda samo djelomiËnome u nekim slu Ëajevima) arhivi te na osnovi dokaza koje su dali bivπi vrhunski sportaπi i bivπi treneri, danas su utvrene Ëinjenice. ©toviπe, moæemo Ëuti kako se neki svjetski rekordi opisuju ∑ πto vrlo Ëesto Ëine oni prvaci koji govore u

78 »lanak iz Archeology (Arheologija), citiran u Le Nouvel Observateur, br. 2059, 22. travnja 2004., str. 89.

199

obranu sporta i televizijski komentatori ∑ kao da su „iz neke druge ere“ ili „nedostiæni“! Naravno, ukljuËivanje dræava u pripremu onih koji ih predsta-vljaju nije neuobiËajeno ni u sportu ni u zemljama bivπega IstoËnoga bloka. Stigmatizacija je uobiËajena reakcija na razliËitost ∑ na one koji imaju dru-gaËije kulturoloπko stajaliπte ili koji se ne obaziru na praksu koja se smatra normalnom. Na primjer, stigmatizacija je bila usmjerena protiv aktivnosti body buildinga u sportovima koji zahtijevaju tehniËku spretnost ili protiv tre-ninga sporijega tempa ako je norma brzo vjeæbanje s mnogo ponavljanja.

Ne samo to, veÊ i druge osjetljive aktivnosti, kao πto su fiziËke i psiholoπke pripreme i primjena borbenih jedinica, ukljuËuju neprekidno pribjegavanje ke mijskim tvarima. Pod krinkom dræavne tajne takve aktivnosti ∑ bez obzira na to jesu li sustavne ili jednokratne ∑ skriva se praksa Ëije su posljedice nepoznate ili mogu Ëak biti i zatajene. U poljima umjetniËkoga i kreativnoga stvaralaπtva uporaba droga predstavlja daleko manji tabu i za pravo je po-nekad i poæeljna kako bi potaknula kreativnost ili inspiraciju. Jesu li mnogi ljudi iskreno uvrijeeni zbog toga i nanosi li to πtetu ugledu autora i umjet-nika za koje je poznato da konzumiraju droge, ako se ljudi i dugo nakon njihove smrti i dalje dive njihovim radovima?

U sportu je precizno programirana i usklaena praksa ukljuËivala, a vjero-jatno Êe i dalje ukljuËivati, ozbiljne oblike nasilja: opasne eksperimente s molekularnim sastavom droga ili kombinacijama droga, privremene ili traj-ne popratne posljedice koje viπe ili manje onesposobljuju za buduÊi æivot, ozljede, nesreÊe i prijevremene smrti. Iako izgleda kao da ovi oblici nasilja imaju izravne fiziËke uËinke, oni neizbjeæno imaju i πire posljedice na æivote sportaπa i Ëlanova njihovih obitelji. Drugi opravdani razlog za zabrinutost jest Ëinjenica da oni u mnogim pogledima nalikuju vrstama koordinirano-ga nasilja koje se prakticira nad nekim narodima TreÊega svijeta. Dokazi o odre enim praksama u siromaπnijim zemljama koji su iziπli na vidjelo po-kazuju veliku sliËnost meu narodima svijeta koji su iskljuËeni iz svjetskoga nasljea i sportaπa ∑ uzmimo za primjer uporabu ljudskih pokusnih kuniÊa u nekim zemljama juæne hemisfere za brzo testiranje novih tvari ili novih me-dicinskih „rjeπenja“ bez optereÊivanja etiËkim propisima koji se primjenjuju u razvijenome svijetu.79

Meutim, pitanje dopinga i drugih oblika ovisnosti takoer otvara i pitanje njegovih neizravnih i simboliËnih posljedica.

79 Manière de voir (2004), br. 73, veljaËa/oæujak.


200


Pronalaæenje pristupa dopingu izmeu kontrole i pregovora

U odreenim sluËajevima u kojima su se sportaπi, nakon πto su „okajali“ svoje prijaπnje postupke, odluËili ∑ na kraju svoje karijere ili, rjee, nakon odluke o povlaËenju iz sporta svojom voljom ∑ reÊi istinu o dopingu kao uobi Ëajenoj praksi, otpor prema otvorenosti spram onoga πto se uistinu do-gaa ponekad podsjeÊa na mafiju. »injenica da sportaπi koji pokuπaju dati znak za uzbunu Ëesto budu iskljuËeni iz momËadi ili, zapravo, iz sporta kojim se bave, otvara pitanje slobode izraæavanja i djelovanja, a time i pitanje πto demokracija uistinu znaËi. Koje postojeÊe ili potencijalne zaπtitne mjere mogu jamËiti slobodu izraæavanja ili djelovanja u tim sluËajevima te kako se takve kontrole mogu primjenjivati u stvarnim situacijama?

Zakoni i propisi o kontroli dopinga u Europi

Iako ovisniËko ponaπanje i doping nisu niπta novo, Ëini se da su oni korak ispred ne samo preporuka izraenih s ciljem upozoravanja natjecatelja, orga-nizatora dogaaja i javnosti opÊenito o takvoj sustavnoj primjeni, veÊ i nad-dræavnih mjera za usklaivanje. Preporuke predstavljaju redovite podsjetnike na sustavnu uporabu dopinga u odreenim sportovima ili odreenim zemlja-ma. Mjere za usklaivanje sastavljene su kako bi se izbjegla politika vezana uz propise ili kazneno pravo koja je dvojbene praviËnosti i koja moæe Ëak biti kontradiktorna u odnosu na isti oblik ponaπanja, koji tako na jednome mjestu moæe biti kategoriziran kao devijantan, na drugome kao kaænjiv, a negdje drugdje kao neopasan.

Prvi zakonski propisi doneseni su joπ 1965. godine na francuskome govor-nome podruËju u Belgiji i Francuskoj. U Francuskoj su lijeËnici odgovorni za brigu o profesionalnim biciklistima (na natjecanjima Tour de France i Tour de l’avenir), a Ëini se da su oni zapoËeli s prvim pokuπajima borbe protiv dopinga u „svojemu“ sportu ∑ pokuπajima koji su kasnije preuzeti opÊenito u sportu. Na inicijativu lijeËnika organiziran je europski colloquy na osnovi kojega je 1965. godine izraen nacrt francuskoga zakona. To je vaæno na-pomenuti, buduÊi da to podcrtava tvrdnju da „iako dopinπka kultura postoji u biciklizmu (sportu o kojemu je ovdje rijeË), postoji i antidopinπka kultura, πto ne treba zaboraviti“.80 Borba izmeu tih dviju kultura nastavlja se i da-nas dok biciklisti i organizatori dogaaja pokuπavaju izbjeÊi antidopinπke

80 Iz intervjua s P. Laureom, autorom knjige Le dopage, objavljene 1995. Intervju je dostupan na internetskoj stranici http://perso.infonie.fr/arthur73/universitaire.html (podatak od 6. sijeËnja 1999.).

201

mje re donesene na drugim mjestima. Postoji realna opasnost da Êe se jed-nostavno i dalje odræavati sadaπnje stanje (u kojemu je doping prepoznat, ali ga zagovornici sporta u veÊoj ili manjoj mjeri prikrivaju) ako se, s jedne strane, odluke ne donose demokratski i ne primjenjuju jedinstveno i ako, s druge strane, odreene interesne skupine uËinkovito dræe monopol nad sportskim dogaajima. Pod krinkom da poveÊavaju razdoblje odmora za do-brobit sportaπa nadzorna tijela mogu u bilo kojemu trenutku ∑ odlukom o ograniËavanju broja natjecanja, a time i ukidanjem odreenih dogaaja ∑ uËin-kovito prekinuti odreenu praksu i iskljuËiti odreene organizacije po æelji.

Od svojega osnivanja 1949. godine VijeÊe Europe predvodi borbu protiv do-pinga. Joπ 1963. godine VijeÊe je opisalo doping kao namjeru da se poveÊaju uËinci ljudskoga tijela u sportskim ostvarenjima uzimanjem tvari stranih tije-lu ili bilo koje fizioloπke tvari u nenormalnim koliËinama (Dugal 1990). ©ire upozorenje na doping izdano je 1967. godine u Rezoluciji 67 (12) VijeÊa Europe kojom se dræave Ëlanice pozivaju na uvoenje antidopinπkih propisa. Rezolucija je donesena u trenutku kada je kolektivnu svijest Europe uzbudila πiroka pokrivenost problema vezanih uz doping u medijima (VijeÊe Europe, 1999.).81

Primarna svrha takvih inicijativa bila je uspostaviti kontrolu nad praksom koja se primjenjuje na elitnoj razini te upozoriti javno mnijenje u Europi u veÊoj mjeri no πto su to uËinili istaknuti novinski izvjestitelji te ponaπanje i reakcije na mjestu dogaaja ∑ koje su ukljuËivale odbijanje testiranja, πtraj-kove, sluËajeve u kojima su se sportaπi razboljeli, odustali ili uistinu umrli tijekom natjecanja. Na kraju je IOC usvajanjem antidopinπkih pravila za Olim-pijske igre odræane 1968. godine u Meksiku prihvatio ton koji je zadalo Vi-jeÊe Europe i neke meunarodne sportske federacije (osobito upravno tijelo za biciklizam).

Drugi pristup VijeÊa Europe pronaπao je svoj izriËaj u πiremu kontekstu Europ-ske povelje sporta za sve (vidjeti Rezoluciju (76) 41), Ëijim se Ëlankom 5. pro-pisuje da treba traæiti metode „za zaπtitu sporta i sportaπa od iskoriπtavanja radi ostvarivanja politiËke, trgovaËke ili financijske dobiti te od prakse zlo-uporabe ili poniæavanja, ukljuËujuÊi neprimjerenu uporabu droga“.82 Iako je rijeË o posljednjemu nama zanimljivome pitanju, ne bismo trebali dopustiti da ono zasjeni πiri problem zlouporabe sporta ili poniæavanja kroz sport, uklju ËujuÊi i iskoriπtavanje ljudskih biÊa.

81 Studija nacionalnih zakonskih propisa o sportu u Europi, VijeÊe Europe (1999.).82 Naglasio autor.


202


U takvome kontekstu pregovori izmeu sportskih tijela i naddræavnih ustano-va postupno su se kretali u smjeru uspostavljanja nacionalnih antidopinπkih odbora, korakom koji je teoretski, ako joπ ne politiËki, postao moguÊ. Eu-ropskom poveljom protiv dopinga u sportu ∑ koja je uvedena Preporukom R (84) 19, usvojenom 25. rujna 1984., predvieno je da Êe se problemu pristupiti na πiremu podruËju poticanjem istraæivanja i obrazovnih mjera te injekcijom javnih sredstava. Iako povelja nije bila zakonski obvezujuÊa, ona je predstavljala korak naprijed prema potpisivanju Konvencije protiv dopinga (ETS br. 135) 1989. godine. Konvencija je bila inovativna po tome πto je bila potencijalno primjenjiva u svim zemljama, i u Europi i izvan nje. Na snazi je od oæujka 1990., a cilj joj je, uz ostalo, oteæati nabavu i uporabu droga kao πto su anaboliËki steroidi (koji su izdvojeni) te podupirati uvoenje testiranja na uporabu droga za vrijeme i nakon natjecanja. Ta druga navedena prak-sa bila je na snazi u brojnim zemljama, ukljuËujuÊi i ©vedsku, u kojima se veÊina testiranja provodila izvan konteksta natjecateljskih dogaaja (Dugal 1990). Meutim, tek su u rujnu 1995. IOC i Europska komisija zajedniËki odlu Ëili potroπiti viπe od 2 milijuna ameriËkih dolara na borbu protiv dopinga koji ukljuËuje ubrizgavanje hormona rasta, praksu za koju je poznato da se provodi od 1980-ih godina. Neki su promatraËi otiπli zaista toliko daleko da su optuæili IOC da niπta nije uËinio petnaest godina „dok su sportaπi Ëija je priprema ukljuËivala ne samo hormone rasta veÊ i kortizon, EPO, testo-steron i druge tvari koje nije moguÊe otkriti, primali medalje na mnogim dogaajima“ (De Mondenard 2000: 268). I πto bismo onda trebali misliti o IOC-u koji je dodijelio Zlatno olimpijsko odliËje za zasluge Honeckeru, biv-πemu kancelaru NjemaËke Demokratske Republike u Ëijemu je dræavnome sus tavu doping bio sluæben?

Sudski sporovi

Pitanje sudskih sporova u tome kontekstu danas je postavljeno u pravo vri-jeme. Ovisno o odnosima izmeu sportskih pokreta (druπtava, federacija i privatnih tvrtki) i upravnih tijela u razliËitim europskim zemljama, rjeπavanje sporova moæe poprimiti razliËite oblike.

S jedne strane, dugotrajne sporove o presudama u svijetu sporta ne mogu rjeπavati obiËni sudovi. Takav se naËin primjenjivao na disciplinske mjere u Finskoj, Ujedinjenome Kraljevstvu i Danskoj 1999. godine. Presude sportskih tijela ne podlijeæu kontroli graanskih i upravnih sudova u svim dræavama Ëlanicama VijeÊa Europe, a u onima u kojima takav sustav postoji pristupi su razliËiti. (Godine 1999. u Ujedinjenome Kraljevstvu izgledalo je da Êe doÊi

203

do razmatranja „nezavisnoga“ statusa sporta.) Takva nedosljednost unutar Europe i dalje onemoguÊava spoznaju da „sportski skandali“ pogaaju, naj-prije i u najveÊoj mjeri, graane koji su slobodni i jednaki u oËima zakona.

S druge strane, sudski sporovi ne tiËu se iskljuËivo ljudi koji se bave sportom povremeno ili redovito i koji, tijekom natjecanja ili igre, pretrpe ozljedu te moraju izbivati s posla najviπe nekoliko tjedana. U situacijama koje ukljuËuju uzastopne nezgode ili stvarno dokazane sluËajeve dopinga, tko je odgovo-ran i tko bi trebao snositi nastale troπkove ili sudjelovati u njima (na primjer u troπkovima bolniËkoga lijeËenja ili lijeËenja ovisnosti o drogama)? Treba li to biti revan, iako nepromiπljen, sportaπ ili druπtvo koje ga je poticalo da pribjegne dopingu ili zapravo nacionalna federacija? Ili bi mjere trebale biti usmjerene protiv politiËkih tijela odgovornih za lokaciju na kojoj se nesreÊa dogodila ili na kojoj je, prema navodima, konzumirana droga? Tu je umijeπan cijeli niz pojedinaca i tijela, ukljuËujuÊi poslodavce, osiguravatelje i Ëlanove lokalnih i nacionalnih vlasti.

U 2000. godini samo se pitanju financiranja gorske sluæbe spaπavanja pri-stupilo na mnogo razliËitih naËina u cijeloj Europi: u Francuskoj je to dovelo do zakona kojim se tijelima lokalne vlasti daju ovlasti da od osoba spaπenih nakon nesreÊa prouzroËenih sportskim ili rekreacijskim aktivnostima traæe su djelovanje u troπkovima spaπavanja (izvjeπÊe Amoudrya Francuskome par-lamentu, 267, 1998.∑99.). Dok se o tome pitanju raspravljalo u Francuskoj, u ©panjolskoj i Italiji spaπavanje je joπ uvijek bilo besplatno, a obavljale su ga javne sluæbe Civilne zaπtite i Nacionalnoga druπtva za spaπavanje u planina-ma i πpiljama, zajedniËke sluæbe javnoga i volonterskoga sektora.

U takvim sluËajevima u kojima lokalne vlasti (na primjer na razini pokrajine ili kantona) osiguravaju sluæbu spaπavanja za ærtve sportskih nesreÊa, ten-dencija je da troπkove dijele navedena tijela i dræava, uz sudjelovanje glav-noga korisnika usluge, naime unesreÊenika. Prije nedavnih izmjena pravila u Belgiji sportaπi koji su doæivjeli nesreÊu nisu dobivali naknadu za medicinske troπkove (Ëak ni za boravak u bolnici) kao ni naknadu za nesposobnost za rad u razdoblju u kojemu nisu radili.83 UbuduÊe Êe ozlijeeni sportaπi primati naknadu od belgijskih zajedniËkih fondova za osiguranje na koju imaju pra-vo od dana nakon nesreÊe.

83 Zakon od 24. prosinca 2003., odjeljak 233. (Moniteur Belge [Belgijski sluæbeni list], 31. prosin-ca 2002.; Provedbena uredba od 12. svibnja 2003., Moniteur Belge, 26. svibnja 2003.). http://fr.indicator.be/personnel/archive/articles/WAAC-PEAR_EU100201.html (podatak od 14. listopada 2003.).


204


OpÊenitije, nisu svi Europljani jednako zadovoljni sredstvima za sport i kul-turu i onim πto se poduzima na lokalnoj razini. Nezadovoljstvo sredstvima za sport i rekreaciju koja osiguravaju lokalne vlasti najnezadovoljnije su æene i starije osobe (EORG 2003: 29). To vjerojatno odraæava nejednakost koja po gaa sve Europljane u vezi sa sportom. Vrijednosti i standardi koji se pro-miËu kroz sport i rekreaciju usredotoËeni su na odrasle osobe i na muπkarce (vidjeti nastavak teksta).

©to se dopinga tiËe, u situaciji u kojoj zastupnici sportaπa ili vlasnici dogaa-ja imaju dovoljno moÊi u vidu træiπnoga udjela ili gledanosti moæda nijedan slu Ëaj neÊe nikada doÊi pred sud. NBA (vidjeti dolje), na primjer, ima toliku moÊ u pregovorima da je uspio staviti veto na odreene kontrole konzuma-cije alkohola i marihuane (Eitzen 1999: 63). S obzirom na takvu situaciju, teπko nas moæe iznenaditi Ëinjenica da se veÊina mladih igraËa koristi obje-ma navedenim drogama i da su ukljuËeni u nasilne izgrede kako tijekom svo jih sportskih karijera, tako i nakon πto one zavrπe.

Dakle, iako su sudovi i zakonodavna tijela ostvarili vidan napredak, najoπtriji kritiËari tvrde da zakon u svojemu obliku i primjeni samo odraæava danaπnji konsenzus, ali ne i objektivnu (i nasilnu) stvarnost koju proæivljavaju muπ-kar ci i æene ukljuËeni u sport na svim razinama (Revue critique du sport, br. 5, 1997., str. 4).

205

Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama

U svjetlu onoga πto znamo o praksi u svijetu sporta i njezinim ponekad tra-giËnim ishodima u pitanju ljudskoga dostojanstva, ono πto se prije trideset godinama smatralo radikalnom kritikom, danas izgleda vrlo realno.

BuduÊi da takva praksa vodi nasilju nad tisuÊama ljudi, neizbjeæno je da Êe se prije ili kasnije primijeniti propisi i, zapravo, snaga zakona kako bi se djelovalo ne samo na obranu interesa svih ukljuËenih pojedinaca veÊ i na otkrivanje, a ako je moguÊe i na promjenu, druπtvenih situacija vezanih uz sport koje potencijalno imaju uËinke otuivanja ili Ëak poniæavanja. Prije skoro trideset godina VijeÊe Europe zauzelo je stav protiv takvih potencijal-nih oblika otuivanja (Rezolucija (76) 41, Ëlanak 5.).

Kazneno djelo „nepruæanja pomoÊi osobi u opasnosti“ moæe se pokazati kao pukotina kroz koju Êe svjetlo zakonske jasnoÊe konaËno prodrijeti u druπ tve-ne konfiguracije suvremenoga svijeta sporta (Maitrot 2003: 217).

Precijenjenost rada i umjerenosti

Po svemu sudeÊi, situacija u sportu ne razlikuje se bitno od situacije u dru gim sektorima poduzetniπtva i industrije. Posljedice koje ljudi trpe, kao πto su ozljede, nesreÊe, doping i ovisnosti u πiremu smislu, sastavni su dio obiËnoga svijeta u kojemu æivimo te time i ljudske aktivnosti, a po sebno rada.

Sportska se aktivnost sve viπe smatra aktivnoπÊu na prvome mjestu, a zatim sportom (Laure 1995). Kao i svaka aktivnost, ona ukljuËuje pojedince okup-ljene u grupe (obitelj, susjedstvo, klub, druπtvo, privatna tvrtka ili vladin sektor), ali ona ih isto tako ukljuËuje u veÊe grupe (u raspon od lokaliteta, regija, naroda, Europe do svijeta u cjelini). Stoga ona nudi uvid u naËin na koji razliËite grupe kolektivno funkcioniraju ∑ a one postaju sve manje i ma-nje sposobne funkcionirati izolirano jedna od druge. Stoga sport trebamo sve viπe smatrati „redovitom“ ljudskom i druπtvenom aktivnoπÊu.

206


U dvadesetome je stoljeÊu doπlo do velikoga razvoja u podruËju profesio-nalnoga i radnoga prava. Bez namjere da ulazimo u detalje, ako usporedimo evoluciju rada i evoluciju sporta, primijetit Êemo odstupanje (barem u smislu brzine razvoja) te u nekoj mjeri i suprotnost.

S jedne strane, imamo aktivnost rada koja se postupno oblikovala pregovo-rima o sporazumima i zakonima kojima se nameÊu ograniËenja (u vezi sa za poπlja vanjem vrlo mladih osoba, noÊnim radom, brojem sati tijekom kojih ljudi mogu raditi bez stanke i organizacijom radnoga vremena). Sa svim nave-denim bio je povezan i razvoj odreenih zanimanja (ponajprije medicine rada i inspekcije tvornica) odgovornih za praÊenje fiziËkih uvjeta rada (posebno u vezi sa sigurnoπÊu) te u nekim sluËajevima za nametanje drastiËnih kontrola. U posljednje su vrijeme ovlasti inspekcija proπirene te pokrivaju mentalne uvje te rada. NesreÊe i smrti na radnome mjestu æivotna su stvarnost, a njihova se pojava i dalje podcjenjuje (ILO 2003).84 Rasprave i studije o zlostavljanju i stresu na poslu takoer su doprinijele procesu razvijanja sudske prakse i zakonskoga prava te opÊenito podizanju svijesti u europskim i drugim indu-strijaliziranim zem ljama (Aubert 2003; Hirigoyen 1998; Leymann 1996). Prema izvjeπÊima, 12 milijuna ljudi bili su ærtve zlostavljanja u Europi 1996. godi-ne.85 Zapravo, unatoË vidnomu opÊemu poboljπanju uvjeta rada u europskim zemljama, Ëini se da je rastuÊi proces „taylorizacije“ (proces u kojemu su rukovoditelji na osnovi znanstvenoga prouËavanja razbili radne procese na visoko specijalizirane i uËinkovite zadatke te na taj naËin otklonili potrebu za veÊinom vjeπtina i odgovornosti koje su radnici ranije morali posjedovati) utje-cao na odreene uvjete, poglavito u usluænome sektoru te kod zapoπljavanja mladih osoba „koje je (opet) moguÊe iskoriπtavati“ (Brochier 2001).

S druge pak strane, imamo sportsku aktivnost koja je u sve veÊoj mjeri organizirana, ali za koju zajednice mnogo sporije preuzimaju kolektivnu od-go vornost, na primjer u odnosu na sigurnost ukljuËenih pojedinaca i priti-sak kojemu su izloæeni. Dugi niz godina sport se ∑ pogreπno ∑ smatrao za sebnom aktivnoπÊu sa svojim posebnim unutarnjim naËinom rada. Tijekom nekoliko posljednjih desetljeÊa ranije opisane mjere protiv dopinga predstav-ljale su znatno zadiranje u sportski sustav ili sustave. U usporedbi s drugim podruËjima aktivnosti, a posebice s plaÊenim zaposlenjem, izgleda da su (po nekad konfliktni) interesi u sportu tek nedavno dobili pravu potvrdu.

84 U svojemu posljednjemu izvjeπÊu ∑ citiranomu u Le Monde diplomatique, lipanj 2003. ∑ Meu-narodna organizacija rada (ILO) procijenila je da rad ubija oko 5 000 ljudi dnevno.85 Ispitivanje radnih uvjeta u Europi 1996., izvjeπÊe objavljeno u Le Nouvel Observateur, br. 171, sijeËanj 1999.

207

Ako izuzmemo sindikate sportaπa, joπ je uvijek relativno malen broj skupina koje brane interese sportaπa ili skupina roditelja sportaπa (prema modelu πkol-skih udruga roditelja), dok postojeÊe skupine imaju malo utjecaja. Istaknuti profil nekih uspjeπnih organizacija, kao πto je ATP koji zastupa profesionalne tenisaËe ili NBA koji zastupa koπarkaπe u Sjedinjenim Dræavama, zasjenjuje mnoπtvo loπije organiziranih sportskih i fiziËkih aktivnosti o kojima se manje iz vjeπÊuje ili barem aktivnosti kod kojih se Ëini da su srediπnje osobe (igraËi ili sportaπi) manje sposobne osigurati svoje zastupanje kao zasebne interesne sku pine (Duret i Trabal 2001; Bodin i Héas 2002: 25; Héas i dr. 2004).

Kako bismo razjasnili to pitanje, nuæno je istaknuti ponekad vrlo razliËite na-Ëine na koji se analiziraju kretanja u sportu kao druπtvenome fenomenu. Po-sebno se povjesniËari i sociolozi mogu podijeliti na one koji tvrde da je sport novi fenomen u modernim druπtvima i na one koji navode da je on mnogo stariji te da je doæivio svoj povratak (Bodin i Héas 2002: 45). Ta druga grupa smatra da je sport obiËaj preuzet od naπih predaka ili obiËaj Ëiji korijeni leæe u dalekoj proπlosti. Suprotna πkola smjeπta pojavu sporta u vezu s razliËitim revolucijama (politiËkom, ekonomskom i tehniËkom) sedamnaestoga i osam-naestoga stoljeÊa te na sport gleda kao na proizvod tih promjena. Unutar te πkole postoje dvije osnovne struje: prema jednoj sport i rekreacija smatraju se politiËkim, pa Ëak i demokratskim fenomenima; prema drugoj na njih se gleda kao na fenomene oblikovane ekonomskim silama. Iz perspektive prve struje na izbor i slobodu u vezi s tjelesnim aktivnostima i oblicima izraæavanja gleda se kao na pokazatelje demokratskoga napretka. Za drugu je struju po djela rada i trgovinskih odnosa u sportu povezana s trijumfom kapitaliz-ma od devetnaestoga stoljeÊa pa nadalje. Iz obiju perspektiva racionaliza-cija ponaπanja i obrazaca razmiπljanja smatra se proπirenjem znanstvenoga istraæivanja na primjenu pokreta tijela. Ako ga promatramo tako, razvoj kao πto je unaprjeenje uËinka i πirenje znanstvenih spoznaja o funkcioniranju ljud skoga tijela u kulturoloπkome je smislu logiËan i dosljedan. Moderni spor-tovi i proces poboljπanja tjelesnoga i ljudskoga uËinka ne mogu se smatrati izvanrednim fenomenima ili marginalnim oblicima ponaπanja. Upravo suprot-no, vidimo ih kao jasne prozore prema suvremenim europskim druπtvima.

Rani i intenzivni trening i snaga dominantnoga druπtvenoga i kulturnoga naËina razmiπljanja

Kada razmatramo tempo tjelesnoga i sportskoga odgoja, trebamo vidjeti koji su odgovarajuÊi pragovi (od kada do kada) i razine intenziteta (ukljuËujuÊi ne samo uËestalost vjeæbanja veÊ i samu definiciju fiziËke aktivnosti), a to


208


zna Ëi, da ponovimo, pristupiti sportu i rekreaciji kao kulturnim aktivnostima u punome smislu te rijeËi.

Stvar je u tome da su kulturne aktivnosti pod utjecajem prevladavajuÊih ko-deksa i shvaÊanja. Odreeni nasilni postupci ne smatraju se nuæno takvima, sve ovisi o kontekstu u kojemu se pojavljuju. To je bio sluËaj kroz mnogo desetljeÊa dvadesetoga stoljeÊa kada je rijeË o zlostavljanju djece i, opÊeni-to, o djeËjoj patnji i boli.

Povijesna vinjeta

Patolog dr. Ambroise Tardieu objavio je 1879. godine opis subduralnoga hematoma u dojenËadi: opÊenito to je bilo vrlo ozbiljno stanje, Ëak i smrto nosno (najËeπÊe se i dijagnosticiralo upravo obdukcijom), s kojim su se povezivale razliËite neobjaπnjene frakture. KliniËki opis glasio je idiopatski sindrom („samostalna“ bolest koja se javlja neovisno o dru-gim bolestima).

Tek je 1966. profesor Neyman predloæio novu definiciju sindroma ∑„zlo-stavljanje djeteta“. Do tada je ideja da roditelji zlostavljaju vlastito dijete bila u toj mjeri nezamisliva da se kliniËka „realnost“ iskrivljavala, i to uËin kovito unatoË dokazima.

Iako je „zlostavljanje djeteta“ kao medicinski koncept bilo vrlo jasno (moæda i prejasno), bilo ga je teπko prihvatiti. »ak i danas postoji otpor prema toj ideji u nekim krugovima, a πutnja radi vlastite koristi odreenih ljudi u Ëijoj su nadleænosti druπtva ili federacije pokriÊe je za intenzivnu tjelovjeæbu koja moæe dovesti do zlostavljanja. VeÊ smo razmatrali aspekte dopinga pove-zane sa zlostavljanjem, ali roditelji takoer mogu posredno od svoje djece traæiti odreenu, gotovo paklenu razinu stalnoga naprezanja. DjeËji sport i rekreacija predmet su znanstvenih istraæivanja, meunarodnih deklaracija i izvjeπÊa nacionalnim vladama i europskim ustanovama, a sve je to dovelo do novih upozorenja i do uvoenja mjera predostroænosti i zakonskih mjera za zaπtitu odreenih kategorija pojedinaca (vidjeti dolje).

Joπ 1980. godine ameriËki su lijeËnici upozoravali da je sindrom zlostavlja-nja djeteta poprimio novi oblik, naime oblik zlostavljanja kroz sport, uz odo brenje druπtva.86 U Francuskoj su se tim problemom prvo poËeli baviti od re divπi ga kao entraînement physique intense chez les enfants et les

86 Medical world news (Medicinske svjetske novosti), 24. studenoga 1980.

209

ado lescents (intenzivan fiziËki trening koji ukljuËuje djecu i adolescente) (Delmas 1981).

DjeËji sport i rekreacija postali su srediπte znanstvenih studija i izvjeπÊa od kojih svi istiËu opasnosti ranoga i intenzivnoga bavljenja sportom. OpÊenito se smatra da je sadaπnji prag πest ili viπe sati treninga tjedno uz tjelesni od-goj u πkoli za dijete od 12 godina te osam ili viπe sati treninga za dijete od 14 godina dovoljno. PotiËu se velika nastojanja u podizanju svijesti (Person-ne 1987, 1993) jer javnost premalo zna o riziku od oπteÊenja prouzroËenih sportom.

U Francuskoj Mouvement Critique du Sport (KritiËari sportskoga pokreta) pro-cjenjuje da je 1997. godine rani i intenzivan trening predstavljao problem za 15 000 ∑ 20 000 djece (Revue critique du sport, br. 5, listopad 1997.). Infor-macije o situaciji u Francuskoj ukljuËuju, na primjer, podatke o sportaπima i sportaπicama buduÊim prvacima. 1987. godine od osamdeset i osam „pred-olimpijskih“ sportaπa jedanaest ih je bilo podvrgnuto operativnomu zahvatu i reËeno im je da prekinu s treniranjem barem dvanaest mjeseci. SrednjoroËni uËinci njihova reæima treniranja veÊ su u velikoj mjeri bili vidljivi: 50% imalo je kroniËne ozljede tetiva, a 39% imalo je osteoartikularne ozljede (meu natjecateljima iz skakaËkih disciplina postotak je bio 93%).

I dok se odreeni fenomeni prekrivaju velom πutnje, kao πto su uzastopne ozljede meu mladim sportaπima ili odustajanje sportaπa od natjecateljskih sportova nakon operacija koje su bile neizbjeæne zbog prekomjernoga tre-niranja, sport na vrhunskoj razini i dalje nameÊe nove fiziËke i psiholoπke pri tiske (talentirane mlade osobe pronalaze se i treniraju u sve ranijoj dobi, poveÊava se trajanje treninga, odmori su sve rjei i kraÊi, a broj dogaaja u sezoni raste). Tu su i novi psiholoπki pritisci (stres, osjeÊaj obveze da se postignu rezultati, pritisak bliskoga kruga koji Ëine roditelji, treneri i voditelji klubova te problem mladih ljudi koji ostavljaju fakultet), a sve to utjeËe ne samo na izravan uËinak mladih sportaπa veÊ i na njihovu buduÊnost kao lju-dskih biÊa (Di Megglio 1999; Palierne 2003). To se s pravom moæe smatrati simboliËnim nasiljem koje prakticiraju sportske ustanove u procesu proizvod-nje nacionalne elite, a u nekim sluËajevima to moæe ugroziti i moguÊnosti zapoπljavanja nekadaπnjih vrhunskih sportaπa. Zapravo, toliko mnogo spor-taπa napuπta obrazovanje da je naπe istraæivanje ograniËeno samo na one koji su „uspjeli“ (Papin 2001; Creuzé 2003). Na osnovi izoliranih promatranja manjih skupina uzoraka trebalo bi biti moguÊe prouËiti pojedinaËne obrasce karijere, vodeÊi raËuna o Ëimbenicima kao πto su trajanje treninga, prije ko-li ko je vremena trening poËeo i jesu li sportaπi bili upozoreni na povezane


210


opasnosti ili ne. SljedeÊe je pitanje ima li sportaπ joπ uvijek opcije u trenutku kada on ili njegova obitelj u potpunosti shvate koji su kratkoroËni i srednjo-roËni rizici.

Kada je rijeË o djeci, situacija je sloæenija zbog opÊe druπtvene pristranosti prema svim oblicima sporta i tjelesnoga odgoja, a posebno prema natjecatelj-skome sportu. Ponekad osobe nadleæne za sport prenose pozitivne predrasu-de te vrste. Na primjer, za djeËake od 4. te za djevojËice od 6. godine vodi se, iako nesluæbeno, evidencija o vremenima ostvarenim u maratonu (sluæ-bena dob od koje se poËinje voditi evidencija u atletici jest 16 godina). U nekim kulturnim okruæenjima, ukljuËujuÊi i Sjedinjene Dræave (gdje se, na pri mjer, iznimno cijene izgradnja miπiÊa i uËinak, a akcija je kljuËno obiljeæje filmova i videoigara), doping kao svakodnevna pojava nije toliko πokantan: prosjeËna dob u kojoj ljudi prvi put konzumiraju anaboliËke steroide jest, pre ma izvjeπÊima, 8 godina u Sjedinjenim Dræavama (u Francuskoj je to u do bi izmeu 12 i 14 godina).87

Demistifikacija sporta i provedba zakona i prava

Ne postoji nedostatak mjerodavnih regulatornih i zakonskih propisa. Problem je viπe kulturne prirode i odnosi se na danaπnje prevladavajuÊe druπtveno shvaÊanje ∑ a to je i razlog zaπto je vaæno demistificirati natjecateljski sport za vrlo mlade osobe te provoditi postojeÊe zakonske propise. Kako je Cla-stres rekao, opisujuÊi razliËite korake u politici poduzete u vezi s Deklara-cijom o pravima djeteta i primjeÊujuÊi kako se politika slabo primjenjuje u nekim sluËajevima: „Djeca imaju prava ∑ Ëak i ako su talentirana za sport.“ U nastavku teksta nalazi se neiscrpan popis sadaπnjih pravila i preporuka koji potjeËu joπ od kasnoga osamnaestoga stoljeÊa do razdoblja politiËke revolucije koja je bila okidaË radikalnih promjena ∑ prvo za muπkarce:

∑ 1789.: Deklaracija o pravima Ëovjeka i graanina (Deklaracija o pravima æene i graanke koju je 1791. godine predvodila Olympe De Gouge ubrzo je zaboravljena kao i moguÊnost ukljuËivanja u politiku i, konkretno, mo-guÊnost ostvarivanja politiËkih prava koja je bila „ponuena“ æenama);

∑ 1924.: Æenevskom deklaracijom o pravima djeteta priznata je potreba dje-ce za posebnom zaπtitom;

87 Dr. P. Laure navodi meunarodno ispitivanje provedeno 1997. godine, u Journal du dimanche, 9. rujna 1998., citirao Ehrenberg A. (1999.) Du dépassement de soi à l’effondrement psychique, Esprit, sijeËanj 1999., str. 136.

211

∑ 20. studenoga 1959.: Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta u kojoj je navedeno da „dijete, zbog svoje fiziËke i mentalne nezrelosti, tre-ba posebne mjere zaπtite i brige ukljuËujuÊi i odgovarajuÊu pravnu zaπtitu, kako prije, tako i nakon roenja“;

∑ 20. studenoga 1989.: Konvencija UN-a o pravima djeteta koju je potpisala 191 dræava Ëlanica, uz znamenitu iznimku Sjedinjenih Dræava, i kojom se uspostavlja pravo na zaπtitu od „svih oblika fiziËkoga ili mentalnoga nasi-lja, ozljeda ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nesavjesnoga postupanja, loπega postupanja ili iskoriπtavanja“ (Ëlanak 19.) te pravo na „uæivanje najveÊega ostvarivoga zdravstvenoga standarda“ (Ëlanak 24.). »lankom 24. toËkom (e) od dræava partnerica zahtijeva se „da za sve segmente druπ tva, a posebno za roditelje i djecu, osiguraju informiranje, pristup edu-kaciji i podrπku u vezi s primjenom osnovnih spoznaja o zdravlju i ishrani djeteta … te sprjeËavanju nesreÊa“;88

Poπtivanje Ëlanka 31. temeljem kojega se od dræava partnerica zahtijeva da „priznaju pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, igru i rekreacijske aktiv nosti koje su prikladne njegovoj dobi te na slobodno sudjelovanje u kulturnome æivotu i umjetnosti“ upitno je. »lanak 32. bavi se zaπtitom od „ekonomskoga iskoriπtavanja i od obavljanja bilo kakva rada koji je poten-cijalno opasan ili koji moæe biti πtetan za zdravlje djeteta ili njegov fiziËki, mentalni, duhovni, moralni ili druπtveni razvoj”. »lanak 33. jasno se odnosi na nedopuπtenu uporabu opojnih droga i psihotropnih tvari. Svaki se od na-vedenih Ëlanaka moæe sam za sebe primijeniti na sport, dok su drugi Ëlanci takoer primjenjivi, Ëak i ako nisu toliko eksplicitni (na primjer, Ëlankom 36. pruæa se zaπtita „od svih oblika iskoriπtavanja koji su πtetni za bilo koju vrstu dobrobiti djeteta“, a Ëlankom 37. zabranjeno je „okrutno, nehumano i poniæavajuÊe postupanje”).

∑ 12. listopada 1995.: Lisabonskim manifestom objedinjene su preporuke o ispitivanju fiziËkih sposobnosti koje podlijeæu ocjenjivanju od 1990.

Od 1982. djeËji sport jedna je od tema kojima se bavi Odbor za razvoj spor-ta koji je upozorio na ono πto moæemo nazvati pristupom „usmjerenim na od rasle“. U nastojanju da se prioritet pridoda djeËjim vlastitim ciljevima i standardima umjesto da se djeca tjeraju da Ëine ono πto odrasli æele ∑ uz moguÊe negativne uËinke na njihov razvoj ∑ Odbor je 1998. izjavio: „Sport za odrasle viπe ne treba biti jedini ili prevladavajuÊi didaktiËki model: treba

88 Usuujemo se nadati da Êe ovaj tekst posluæiti kao jedan od izvora takvih informacija.


212


zadræati raznolikost pedagoπkih pristupa“ (CDDS (98) 90, sv. II., str. 23, str. 33). Nedavno se ispitivanje fiziËkih sposobnosti poËelo primjenjivati ne sa-mo meu djecom πkolskoga uzrasta veÊ i meu drugim skupinama, poglavi-to onima iznad 75. godine.

Kao posljedica izvjeπÊa profesora Eloa, VijeÊe Europe 1996. godine dalo je niz preporuka o vrhunskome sportu, zahtijevajuÊi, uz ostalo, da se natjecanja odr æavaju u razumnim intervalima te da se uvedu niæa dobna ograniËenja (izmeu 16. i 18. godine) za meunarodna natjecanja. GledajuÊi izvan okvira pri mjene propisa i zakona, VijeÊe je takoer naglasilo vaænost ponovnoga uËvr πÊivanja osnovnih tradicionalnih vrijednosti u sportu, naime fer-pleja i sport skoga duha te kljuËnu ulogu volonterskoga pokreta.

U sklopu nastojanja da se osigura okvir za razvoj sporta u duhu Europske po-velje sporta, 2001. godine revidiran je Kodeks sportske etike iz 1992. Kodeksom (koji je priloæen Preporuci R(92) 14 rev Odbora ministara) utemeljenim na kon-ceptu fer-pleja, koji je ugraen u njegov naslovni moto „Fer-plej ∑ po bjedniËki put“, ureena je „borba protiv pritisaka modernoga druπtva“. U 2004. godini u povezanoj se inicijativi provodilo osnivanje Europskoga dje Ë jega parlamenta.

Koje vrijednosti treba vratiti?

Odgovor na to pitanje nije oËigledan, jer pokuπaj vraÊanja tradicionalnim te meljima sporta mogao bi biti utopijski ili Ëak opasan ideal. Ideja fer-pleja, na primjer, nije neutralna u povijesnome smislu: ona se izvorno odnosila na odreene dijelove stanovniπtva u kasnome devetnaestome stoljeÊu, pa sto ga pokuπaj njezine primjene danas, iz tradicionalnih razloga, predstavlja pri jeporan pothvat. ©toviπe, je li fer-plej uopÊe kompatibilan sa sportom na natjecateljskoj razini? S obzirom na pitanje dopinga, moæemo s pravom za-klju Ëiti da nije. »ini se da je danas sve, i to ne samo u vrhunskome sportu, namijenjeno postizanju rezultata koji za igraËe i sportaπe, voditelje klubova i sponzore poprimaju oblik druπtvenoga prihvaÊanja, a za roditelje i spon-zore oblik povrata uloæenoga. Napetost koja se tu javlja vjeËna je napetost izmeu Ëinjenja (u ovome sluËaju to je bavljenje sportom radi pobjede ili samo radi rekreacije) i prividnoga Ëinjenja (postizanja statusa prvaka i s njim povezanoga divljenja te zaraivanja golemih koliËina novca), pri Ëemu iz gleda da je to posljednje sve ËeπÊe prioritet, ne samo kada se ljudi odluËe baviti sportom veÊ i kada pribjegavaju dopingu (Bodin i Héas 2001, 2002).

Uvoenje etiËkoga kodeksa hvale je vrijedan korak, iako je danas uobiËajen, a u nekim sluËajevima i obvezan. Zapravo, postojanje takvih kodeksa za ne-

213

ke je sportove i aktivnosti postalo mjesto prodaje. Kod bavljenja sportom kao πto je treking upotrebljavaju se zbirke pravila za putnike: one se za-snivanju na odreenoj turistiËkoj etici, ali isto tako daju legitimnost praksi koja moæe naiÊi na osudu, na primjer interesnih skupina za zaπtitu okoliπa (Héas i dr. 2001). Preporuke o tome πto predstavlja razumnu praksu, kao πto smo vidjeli, bitno se razlikuju, ovisno o njihovu ekonomskome i kulturnome kontekstu. U naπim se druπtvima shvaÊanje o tome πto je pretjerano, kao suprotnost umjerenome, neprekidno razvija i stoga vjerujemo da je potreban stalni oprez. Objavljivanje godiπnjih izvjeπÊa o primjeni i praÊenju postojeÊih prava i kodeksa trebalo bi biti nuæna minimalna mjera.

Istovremeno moramo paziti da ne pomijeπamo priliËno razliËite probleme. Po treba za stalnim oprezom (sukladno Konvenciji o zabrani i trenutnim djelo-vanjima za ukidanje najgorih oblika djeËjega rada Meunarodne organizacije rada (ILO) od 17. lipnja 1999.) u vezi s djeËjim radom ne moæe se izjednaËiti s onim πto ovdje zagovaramo u sportu i drugim oblicima tjelesnoga odgoja. Pretjerani napori koji se zahtijevaju u sportu ne mogu se usporediti s radnim optereÊenjem djece robova. Kao πto smo ranije naveli u kratkome osvrtu na pojam „ovisnost“, koncept „rada u svrhu otplate dugova“ vjerojatno pokri-va podmuklije oblike prakse u europskim zemljama, a poglavito u svijetu sporta. Ipak, odreene transakcije koje ukljuËuju maloljetnike u sportovima kao πto je nogomet zahtijevaju od svih nas da budemo oprezni te pokazuju potrebu za brzom mobilizacijom javnoga mnijenja, ali i miπljenja vlade.

Ipak, i ovdje jedinstveni splet okolnosti izaziva razliËite reakcije. SluËaj mla-doga talijanskoga igraËa kojega je 1999. godine kupio Torino mnogo govo-ri.89 Kao odgovor na tu trgovaËku transakciju neki (posebice Arsène Wenger, direktor Arsenala od 1998.) nisu mogli shvatiti zbog Ëega se podigla tolika galama, dok su drugi (naroËito Claude le Roy, trener Strasbourga) na to gle-dali kao na primjer „nove trgovine robovima“. Prvi su tvrdili da je Europa, kada je rijeË o sportu, uspjeπno jedinstveno træiπte te usporeivali vremena putovanja iz francuskih i drugih europskih gradova. „Da je mali odabrao Ren nes ili Monako, nitko ne bi pravio probleme. Ipak, u Monaku bi bio dalje od svojih roditelja nego πto je ovdje u Londonu, gdje Êe æivjeti s bakom i djedom. Ne moæete govoriti s jedne strane o europskim integracijama, a s druge se strane buniti svaki put kada ih netko upotrijebi u praksi“. Negdje izmeu tih dvaju stajaliπta drugi su (poglavito lijeËnici) otvorili pitanje rizika za mladoga igraËa. Meutim, neke od koriπtenih metafora imale su priliËno

89 France Soir, 6. veljaËe 1999.


214


nevjerojatan pokroviteljski karakter. GovoreÊi o mladiÊu koji se naπao u cen-tru „prodajnoga skandala“, jedan je pedijatar upotrijebio terminologiju Hea-tha Robinsona kako bi istaknuo rizike s kojima je mladiÊ suoËen, pri Ëemu je njegove miπiÊe nazivao „strunama“, a tetive „vijcima“. Napravljen je da igra s petnaestogodiπnjacima koji prolaze kroz pubertet i razvijaju miπiÊe i ako primi nekoliko udaraca, njegovi vijci neÊe izdræati (M. Binder, u ovome tre nutku pedijatar u klinici Clinique de Sport u Parizu).

Zlostavljanje djece i loπe postupanje s djecom ipak su prepoznati na πiroj razini u razvijenim zemljama, barem od 19. stoljeÊa nadalje. »esto su se smatrali fenomenima koji se pojavljuju iskljuËivo u obiteljima ili neposred-nome druπtvenome okruæenju djece o kojoj je rijeË (u πkoli, na primjer), a odgovornima su se smatrale osobe od autoriteta kao πto su uËitelji. Sport i drugi oblici tjelesnoga odgoja prerijetko su bili ukljuËeni u pokuπaje praÊenja i sprjeËavanja nasilja kroz nadleæne ustanove. »inilo se da se sus-tavno ignoriraju u inicijativama za pruæanje podrπke u obrazovanju koje su ukljuËivale zaπtitne i preventivne mjere. TreÊi dan nastave koju je orga-nizirala udruga Meunarodna obrana za djecu (Defence for Children Inter-national) bio je, na primjer, usredotoËen na temu djeËjih prava u obitelji i πkoli.90

Situacija danas daleko je ozbiljnija no πto je bila 1980-ih godina, a veÊ tada su Ëlanovi sportske elite povremeno davali znakove za uzbunu. Na primjer, Sebastian Coe (govoreÊi na tiskovnoj konferenciji 1982. godine u INSEP-u) rekao je da ako prerano poËnu s treniranjem, mladi se ljudi zatvaraju u ka-vez, ispire im se mozak, a nakon toga se ostavljaju izloæeni fiziËkim defor-mitetima i oπteÊenjima kostiju. Nedavno se u izvjeπÊu pod prikladnim naslo-vom Sport et vie (Sport i æivot) mogao proËitati komentar „postoji prijeka potreba za Ëekanjem!“91

Treba se boriti protiv dviju πiroko prihvaÊenih ideja. Prva je da se ranoj specija-lizaciji treba dati prednost i da je ona isplativa. Postoje igraËi i sportaπi (neki od njih su trenutaËno, kao odrasle osobe, na vrhuncu u oda b ranome sportu) koji su kao tinejdæeri odbili specijalizaciju. Na primjer, sedam naestogodiπnji Michael Stich morao je donijeti teπku odluku hoÊe li se profesionalno baviti tenisom ili nogometom. Druga je pogreπna ideja da se mladi sportaπi moraju suoËiti s najboljima u sklopu procesa uËenja. Francuska skijaπica Destivelle nije se poËela natjecati do svoje 24. godine. Biciklist Tony Rominger prvi

90 http://www.globenet.org/enfant/intro.html (podatak od 22. travnja 2004.). 91 Sport et vie, br. 44, str. 50.

215

put je sjeo na bicikl radi natjecanja kada mu je bila 21, kako bi se osvetio mla emu bratu za omalovaæavanje. Svjetska najuspjeπnija biciklistica Jeannie Longo imala je 17 godina kada se poËela natjecati, nakon Ëega je do 23. go dine nastavila sa skijanjem poπto je „ærtvovala“ klizanje, spuπtanje to bo-ganom i plivanje. Sada ima viπe od 40 godina i joπ uvijek sudjeluje u natje-canjima kao profesionalna sportaπica. Svi ti primjeri dovode u pitanje politiku rane identifikacije vrhunskih sportaπa i zahtjeva za njihovom specijalizacijom (u bilo kojemu sportu i bez obzira na to je li naglasak na snazi ili estetskome postignuÊu) kako bi ostvarili najbolje rezultate. Nije neuobiËajeno da uspjeh sportaπa koji su „trebali“ otiÊi u mirovinu protuslovi takvu obli ku eugenike u sportu. Meutim, drugi Ëimbenik moæe biti i Ëinjenica da, osim πto pred njima leæi potencijalno duæa karijera, mladi sportaπi takoer nu de „prednosti“ u smi-slu da su ovisniji i da ih je lakπe pokoriti od njihovih starijih kolega.

Od 1991. Meunarodno udruæenje sportske medicine (FIMS) upozorava na problem rane specijalizacije. Na 4. svjetskome kongresu sportskih znanosti IOC-a 1997. godine neki su lijeËnici i psihijatri koji rade sa sportaπima (uklju-ËujuÊi profesora D. Hackforta iz NjemaËke i C. Carriera iz Francuske) predloæili pristupe koji su bili ispitani i provjereni u vrhunskim centrima za treniranje. FIMS je tvrdio da Êe, dugoroËno gledano, sportaπu koji nema druge interese osim sporta i stoga nije „socijaliziran“ biti vrlo teπko ∑ iz neuropsiholoπkih razloga, ali i iz fiziËkih i hormonskih razloga (iako se obiËno nisu spominjali ekoloπki Ëimbenici) ∑ prestati robovati sportu nakon πto njegova karijera za-vrπi (Carrier 1992).

Potraga za drugim moguÊnostima koje bi zamijenile navike iz sportskoga æi vota, a posebno za drugim snaænim osjeÊajima, preËesto vodi opasnim za-mjenskim navikama kao πto su zlouporaba droga, bulimija ili alkoholizam.

Mouvement Critique du Sport ima osobito radikalan stav i bori se za uvoenje zakonskih propisa specifiËnih za sport. »injenica da je sportska medicina priz nata grana medicine u oËima MCS-a dovoljan je dokaz da sport izaziva fiziËke ozljede i bolesti. Nedavne statistike o iskustvima profesionalnih no-gometaπa u Francuskoj istiËu Ëinjenicu da sportaπi nakon ozljeda ne dobi-vaju preporuËeno vrijeme za lijeËenje i fizioterapiju (Rochcongar i dr. 2004), a nalazi takoer potvruju podatke iz drugih europskih zemalja, ukljuËujuÊi ©vedsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, o uËestalosti ozljeda (iako se nisu primje-njivale jednake istraæivaËke metode i pokazatelji u svim sluËajevima). Stoga je nastojanja potrebno usmjeriti na sprjeËavanje ne samo potpunoga izo stan-ka tjelovjeæbe veÊ i pretjeranoga vjeæbanja, jer oboje moæe izazvati go lemu πtetu, u nekim sluËajevima Ëak i vrlo brzo.


216


Stvarno nasilje ili simboliËno nasilje: pitanje roda

Stvarni i simboliËni oblici nasilja slijevaju se jedni u druge pa je njihovo razli-kovanje stvar analize i didaktiËkoga pristupa. Stvarno nasilje moæe voditi pre-ma simboliËnome nasilju i obratno. ©toviπe, stvarno nasilje nije nuæno uvijek teæe za prevladavanje i ∑ πto je kljuËno ∑ ta se dva oblika Ëesto pojavljuju zajedno. U naπoj smo raspravi o ovisnosti ustvrdili da se kao posljedica ovis nosti o tvarima ili oblicima ponaπanja vrlo vjerojatno javlja visok stupanj stigmatizacije, koja je sama po sebi simboliËan oblik nasilja. Primjer je situa-cija u kojoj ovisna osoba osjeÊa neobuzdanu potrebu za drogom i u viπe je navrata mora traæiti od nekoga drugoga (osobito teπko za sportaπa koji uæiva status zvijezde). Drugi je primjer ozbiljno ozlijeeni muπkarac prvak, ovisan o brizi njegovateljica koje ga peru i hrane, a ranije je bio poznat po „maËi-stiËkome“ ponaπanju ili izvanbraËnim izgredima. Problem s kojim je osoba suoËena jest kako ponovno postati ano niman ako je rijeË o nacionalnoj ili meunarodnoj zvijezdi.

NemoguÊe je izdvojiti simboliËno nasilje iz druπtvenih situacija u sportu koje su neujednaËene, odnosno, u πiremu smislu, iz diskriminirajuÊih ili nepra-vednih situacija u sportu i u druπtvu opÊenito. To se sasvim jasno vidi kada sportu pristupimo iz perspektive razlika muπko/æensko ili veÊina/manjina. Da kle, ti se problemi ne tiËu samo naËina na koji se ljudi odnose prema su-protnome spolu, veÊ i kulturne, etniËke i vjerske meusobne povezanosti, a izgleda da danas postoji tendencija u sportu da ljudi zbijaju redove unu-tar svojih vlastitih zajednica. Iako to nije niπta novo, posljednjih je godina postalo izraæenije. Ako sportu pristupimo na taj naËin, to takoer znaËi da Êemo sagledati i odnose izmeu tjelesno sposobnih osoba i osoba s invali-di tetom (ili osoba s manjom pokretljivoπÊu i/ili duπevnim smetnjama).92 U tekstu koji slijedi istaknut Êemo odreene posebne oblike opetovanoga sim-boliËnoga nasilja.

Ovi razliËiti oblici stvarnoga i simboliËnoga nasilja odabrani su kao fokus za istraæivanje odreenih fiziËkih navika modernoga druπtva vezanih uz sport (Bodin 2003; Elias i Dunning 1986). Nedavne studije pokazuju da svatko od nas ima vlastitu druπtvenu konstrukciju za rijeË „nasilje“. „NaËini na koje ka tegoriziramo nasilje takoer su predrasude koje moramo dekonstruirati“ (Welzer-Lang 2002). »ini se da, u druπtvenome smislu, muπkarci imaju πiru lepezu definicije nasilja: postoji „raspon fiziËkoga, psiholoπkoga, verbalnoga

92 Od 1980. godine VijeÊe Europe uspostavilo je niz pilot-projekata za promicanje sporta za ljude s duπevnim smetnjama (CDDS (98) 90, sv. II., str. 84).

217

i druπtvenoga nasilja koji se povezuje s idejom namjere“. Tako za muπkarce postoji πiroki socijalni niz nasilnih postupaka. Te „gole“ (ali nipoπto nevaæ-ne) Ëinjenice znaËe i to da je veÊa vjerojatnost da Êe muπkarci biti ukljuËeni u viπestruke oblike nasilja te da Êe njihovo nasilje opÊenito prije biti usmjere-no prema æenama ∑ tvrdnja potvrena u brojnim izvjeπÊima i studijama (npr. Méda 2001; ENVEFF93 2001). DjelomiËna studija provedena u ©vedskoj, Ëiji su rezultati objavljeni 2000. godine, daje nam korisne informacije: broj prija-vljenih sluËajeva napada i fiziËkoga zlostavljanja poveÊao se za 50% u πest godina, dok se broj seksualnih delikata poveÊao za 80% u deset godina. Viπe od 19 000 æena u ©vedskoj je 1997. godine prijavilo izloæenost zlostavljanju, „u 78% sluËajeva zlostavljao ih je muπkarac kojega su poznavale, a po jedna æena ubijena je svakih deset dana“.94 Francuska studija ENVEFF uputila je na razmjere mnogih oblika obiteljskoga nasilja nad æenama, podruËja u kojemu nasilni postupci Ëesto ostaju neprijavljeni. U prosjeku, otprilike jedan od de set Francuza odgovoran je za braËno i/ili obiteljsko nasilje ∑ πto je dru-gaËiji prikaz poznatijih obiteljskih statistika prema kojima je jedna od deset Francuskinja ærtva obiteljskoga nasilja. Implicitna viktimizacija u drugome na Ëinu prikaza sama je po sebi simboliËno πtetna. Od objave navedenih na-laza europsko javno mnijenje (barem u Francuskoj, Italiji i Kataloniji)95 stalo je na stranu πiroko rasprostranjenih informativnih kampanja te kampanja za podizanje svijesti o nasilju nad æenama (60,8% ispitanika smatralo je da su kampanje potrebne).

Brojne „zvijezde“ iz svijeta sporta sudjelovale su u nasilju nad æenama i æe-limo ukratko navesti neke od tih sluËajeva. U Europi se tomu obliku nasilja nije pridavala velika medijska pozornost, dok su u nekim zemljama mediji na πiroko izvjeπÊivali i komentirali o postupcima obiteljskoga nasilja koje su poËinili sportski prvaci (u nekim sluËajevima i uz televizijski prijenos sue nja uæivo), a ti su postupci ujedno i dokumentirani. Na ovoj su strani Atlanti ka po tome osobito poznata tri imena ∑ Simpson, Tyson i Pippen. Osim takvih privatnih „skandala“ koji su postali javni jer je poËinjeno kazneno djelo, tu su i statistike koje mnogo govore i koje valja potvrditi istraæivanjem na πire mu uzorku: na primjer, odreeni se vaæni sportski dogaaji (kao πto je Super Bowl Sunday u Sjedinjenim Dræavama) poklapaju s datumima naj-

93 Enquete nationale sur les violences faites aux femmes (Francuska nacionalna studija o nasilju nad æenama).94 Iz Ëlanka objavljenoga u Ëasopisu Femina, br. 13, 26. oæujka 2000., http://www.sossexisme.org/info/suedoises.html (podatak od 26. travnja 2004.).95 Postupci za odreivanje uzorka za te studije nisu bili specificirani. Istraæivanje su proveli Infor-mativni centri za æenska prava (Women’s Rights Information Centres).


218


ve Êega bro ja poziva upuÊenih na telefonske brojeve za hitne sluËajeve za pretuËene æe ne. Je li situacija u Europi usporediva? Nemamo saznanja jesu li se podaci ovdje sustavno prikupljali, a provedeno istraæivanje nije dovoljno uvjerljivo.

Ipak, dovoljno je informacija koje pokazuju oπtru kulturnu podjelu koja izgle-da postoji izmeu postupaka muπkaraca i postupaka æena. S jedne strane, Ëinjenica da su muπkarci posebno ukljuËeni i priznati u odreenoj aktivnosti u kojoj je nasilje kodificirano ne sprjeËava ih da rabe silu u drugim situa-cijama. S druge pak strane ∑ razmatrajuÊi problem sa stajaliπta sportaπice ∑ iskorakom iz sfere koja je tradicionalno dodijeljena æenama (odnosno iz sfere doma i „æenskih“ poslova) æene, sa svojim vrlo realnim kulturnim gra-nicama, kao druπtvena grupa mogu biti marginalizirane na naËin koji dovodi do nasilja, kako realnoga, tako i simboliËnoga. One su u manjini na „stra-nome“ teritoriju sporta u kojemu dominiraju muπkarci te je stoga logiËno, u druπtvenome i kulturnome smislu, da se iskljuËe, u nekim sluËajevima i na radikalan naËin (Héas i dr. 2004).

Gdje i kada su æene ukljuËene u bavljenje sportom?

OpÊe je priznato da su æene i djevojke u sportu izloæene druπtvenoj domina-ciji, posebno dominaciji muπkaraca (Bourdieu 1990, 1998). Statistike mnogo govore, jer æene su iznimno premalo zastupljene, s manje Ëlanica u klubovi-ma i glavnim federacijama, s manje sportaπica na vrhunskoj razini i s manje natjecateljica na sportskim dogaajima koji se smatraju najvaænijima. Stoga one dobivaju manje medijske pozornosti. Osim Olimpijskih igara i odreenih drugih sportskih susreta ili dogaaja s neuobiËajeno visokom stopom su-djelovanja æena, one jedva da se mogu vidjeti u televizijskim prijenosima spor ta, s iznimkom tradicionalnih podruËja kao πto su klizanje i gimnastika. Taj nedostatak vidljivosti kljuËni je dodatni oblik nasilja u pravome smislu. Nismo upoznati sa sportaπicama i njihovim pothvatima ∑ ili, jednostavno, s onim πto one rade. U svijetu sporta i sportskim medijima kojima dominiraju muπkarci igraËice i sportaπice teπko mogu ostvariti priznanje (Bodin i Héas 2002).

Neke su zemlje poduzele mjere unaprjeenja i donijele zakonske odredbe kako bi æenama osigurale viπe prostora u svijetu sporta opÊenito, kao igra-Ëicama, direktoricama i trenericama. Taj proces, na koji se u Francuskoj gle-da kao na dio daljnjega pokreta „pozitivne diskriminacije“, a drugdje kao na „pozitivnu akciju“, ukljuËuje mnoπtvo lokalnih i nacionalnih inicijativa.

219

U Americi njegovi se uËinci Ëine, blago reËeno, ograniËenima, buduÊi da je tamo zapoËeo u 1970-im godinama.

KljuËni Ëimbenik koji odreuje uvjete ukljuËenosti muπkaraca i æena u sport (ili opÊenito u kulturne aktivnosti) jest koliËina vremena koje mogu organi-zirati sebi po volji ∑ a Ëinjenica je da teret posla kod kuÊe i u obitelji joπ uvijek nose gotovo iskljuËivo æene. Statistike su nepobitne: u Francuskoj 80% kuÊnih poslova joπ uvijek obavljaju æene (Nacionalni centar za znan-stvena istraæivanja (CNRS) 1999).96 ©toviπe, raËuna se da roditeljske duænosti u prosjeku oduzimaju trideset i devet sati tjedno, pri Ëemu æene obavljaju dvi je treÊine, a muπkarci jednu (Méda 2001). I dok Ëesto sluπamo o pojavi „novih oËeva“ ili „novih muπkaraca“, razlike su postojane, iako se u tome po gledu neke sjevernoeuropske zemlje, s izuzetkom Irske, bitno razlikuju od zemalja poput Francuske, ©panjolske i Italije. »ini se da u prvoj navedenoj skupini postoji veÊa prilagodljivost u dijeljenju odgovornosti izmeu supruæ-nika i/ili roditelja.

Napredovanje prema jednakosti

RazliËita tijela i interesne skupine u Europi posvetile su se ostvarivanju jedna-kosti opÊenito te konkretno u svijetu sporta i rekreacije. Od sredine 1970-ih godina europske ustanove izdaju direktive i osnivaju odbore za promicanje ravnopravnosti izmeu æena i muπkaraca: izdvaja se Direktiva 76/2007 EEZ iz 1976. te Nadzorni odbor za ravnopravnost izmeu muπkaraca i æena VijeÊa Europe (CDEG) koji je uspostavljen 1979. i ojaËan 1992.97 Ravnopravnost je krajnji cilj, a jednakost je sredstvo za njegovo ostvarenje, ne samo u kljuËnim podruËjima politike, uprave, obrazovanja i obuke veÊ i sporta i rekreacije.

Jedan dio procesa jesu nastojanja vlasti i druπtva da postignu bolju urav-noteæenost u naËinu na koji ljudi provode svoje „druπtveno“ vrijeme ras po-reujuÊi ga izmeu posla, roditeljskih obveza i rekreacije. Pruæanje skrbi, ne samo za djecu veÊ i za starije osobe te osobe s invaliditetom, postupno se transformira kako bi se smanjila optereÊenost æena obiteljskim odgovor-nostima i roditeljskim duænostima. Na primjer, u oæujku 2002. godine Europ-sko je vijeÊe na sastanku u Barceloni pozvalo dræave Ëlanice EU-a da do 2010. godine poduzmu u tome smjeru mjere, prilagoene danaπnjim potre-

96 Citirano u Le Nouvel Observateur. Des Déserts S. (2001: 14), Le retour des pères, br. 1914, srpanj.97 Mission des affaires européennes et internationales, MAEI 2, informativni list L’égalité entre les femmes et les hommes au CE, sijeËanj 2003.


220


bama, koje Êe æenama olakπati pristup zapoπljavanju i aktivnostima u slo-bodno vrijeme.98 Postoji jasna politiËka volja, na nacionalnoj i na europskoj te na svjetskoj razini, za promicanjem „kulture ravnopravnosti“. Pokret za jednakost dobio je poseban poticaj 1995., u Meunarodnoj godini æena, po glavito kroz 4. svjetsku konferenciju o æenama odræanu u Pekingu koja je imala sjedinjujuÊi uËinak te pokrenula proces integracije spolova. To pod-razumijeva prihvaÊanje, u svim oblicima politike i u svim aktivnostima, raz-li ka u okolnostima, situacijama i potrebama æena i muπkaraca kao neËega prirodnoga.

Jedan je od ciljeva takvih inicijativa i rjeπavanje jasnoga problema s kojim su æene suoËene, a to je nedostatak vremena zajedno s ograniËenim moguÊno-stima æena u organiziranju slobodnoga vremena πto im je ostalo. Manje je vjerojatno da Êe se æene s nefleksibilnim radnim vremenom baviti sportom. Konkretan problem s kojim su one suoËene jest kako odvojiti vrijeme za sebe. Druπtvena slika æene koja se brine o drugim Ëlanovima obitelji iznimno je snaæna. Sukladno tome, veÊa je vjerojatnost da Êe se æene koje rade baviti i sportom nego æene koje ostaju doma, iako, naizgled, te druge imaju viπe vremena na raspolaganju. Meutim, najuoËljivija razlika izmeu muπkaraca i æena u vezi sa sportom postaje oËita vikendom, kada je (u Francuskoj) viπe od 40% muπkaraca ukljuËeno u neki oblik sporta ili tjelovjeæbe nasuprot 26% æena. OpÊenito se Ëini da je muπkarcima lakπe uskladiti slobodno vrije-me, vrijeme za obitelj i vrijeme za sport. Jasno je da je u druπtvenome smislu nekim æenama teπko iziÊi iz svojih kuÊa kako bi se bavile neËim πto je Ëisto osobno i ne ukljuËuje brigu o drugima.

Na osnovi tih promatranja i veÊ opisanoga pristupa u Eliasovu stilu, imamo pravo upitati se postaje li europsko druπtvo zapravo naklonjenije æenama. Od-govori su na to pitanje kontradiktorni, a mogu se saæeti na sljedeÊi naËin:

∑ s jedne strane, da: moæemo vidjeti sve viπe i viπe æena u podruËjima koja su ranije bila muπka. To znaËi da æene imaju utjecaja u novim situacijama, no-vim ulogama i novim podruËjima rada i odgovornosti. U tome se podruËju tre nutaËno provode inicijative i studije: na primjer, vlade objavljuju brojna iz vjeπÊa o navedenoj temi,99 a πkole se takoer aktivno bave njome;100

98 Grésy, Zimermann, Pareschi (koordinator), La Charte de l’égalité entre les hommes et les fem-mes, la France s’engage, oæujak 2004., str. 166.99 Na primjer, Les enseignants chercheurs à l’université, la place des femmes (Poloæaj æene meu znanstvenim suradnicima na sveuËiliπtu), oæujak 2000.100 Radier V. (2001) Carrières scientifiques: osez mesdames! (Znanstvena karijera: dame, riskirajte!), Le Nouvel observateur, br. 1912, str. 132∑134.

221

∑ s druge strane, ne: ono πto se dogaa jest usklaivanje s muπkim vrijed-nostima. Æene su ostvarile viπi poloæaj u odreenim podruËjima druπtva (ukljuËujuÊi poslovanje, politiku i sport) na vlastiti raËun (πto znaËi da su morale usvojiti preteæno muπke navike, da su pod stalnim mentalnim pri tiskom i da se moraju nositi s dvostrukim radnim optereÊenjem). Kad se uzme sve u obzir, ostaje Ëinjenica da æene joπ uvijek snose glavnu od-govornost za ista podruËja æivota: majËinstvo, brigu i roditeljstvo. Nedav-na studija nudi uvid u tu situaciju tako da je prvi put napravljena raz lika izmeu kuÊanskih poslova i roditeljskih duænosti, poglavito u pogledu pre-voæenja djece na aktivnosti i pomaganja oko domaÊega uratka. U prosjeku æene provode jedan sat viπe na prevoæenje djece te dva sata i dvadeset minuta viπe na obavljanje kuÊanskih poslova (Barrère-Maurisson 2001).

Smanjenje i transformacija fiziËkih i kulturnih vrijednosti

Na opÊenitijoj razini trebamo zamijetiti naopake uËinke odreenih situacija u kojima su se æene i djevojke naπle u svijetu sporta danas.

U sportskim federacijama koje nisu æenske ∑ a to su one koje se bave spor-tovima s jakom muπkom tradicijom poput hrvanja, nogometa, boksa i u ma njoj mjeri biciklizma ∑ prva faza æenskoga sporta, koja je trajala nekoliko desetljeÊa, obiËno je bila u ozraËju parodije. Na primjer, u kasnim 1970-im u pokuπajima da budu duhovite neke su osobe joπ uvijek usporeivale æenske dogaaje s „izloæbom stoke s rodovnikom“ (Héas i Bodin 2001). »ak se i danas æenski dogaaji ponekad iskoriπtavaju za privlaËenje gledatelja prije prvih igara u sezoni ∑ kao neka vrsta degustacije prije pravoga (tj. muπkoga) dogaaja. Na sljedeÊoj razini „maËizma“ takva „zabava“, koja je veÊ sama po sebi upitna, pretvorena je u neku vrstu erotike: primjeri ukljuËuju hrvanje ili boksanje æena u blatu u kojemu su natjecateljice oskudno odjevene ili razgoliÊene do pasa. Takva je seksualizacija joπ uobiËajenija u aktivnostima koje imaju æensku druπtvenu konotaciju. Termini koji se koriste za njihovo oglaπavanje govore sve: na primjer erotski ples, „oku ugodno“ oblikovanje kroz gimnastiku ili „opuπtanje uz masaæu (i viπe u pravome raspoloæenju)“ itd. (Héas 2004).

Istovremeno, na razini vrhunskoga sporta izgleda kao da se sportaπi i spor-ta πice viπe nego ikad nalaze na jedinstvenome podruËju. »ini se da æene ima ju sve viπe muπke snage ∑ a, naravno, jedan je od Ëimbenika i uporaba hormonskoga dopinga. Uporaba hormona u kombinaciji s intenzivnim tre-niranjem (πto je u konaËnici oblik vrlo teπkoga rada) postupno dovodi do promjene normi za rodove te se Ëini da razlike izmeu muπkaraca i æena u


222


vrhun skome sportu postupno nestaju. Pravi uËinci toga fenomena dodatno se preuveliËavaju ironiËnim komentarima nekih sportaπa i sportaπica ili u me dijima.

»injenica da djevojke koje se bave vrhunskim sportom kasnije dobivaju men-s truaciju fiziËki je pokazatelj opisanoga trenda: uobiËajena dob za pojavu prve mjeseËnice pomaknula se s 12 na 14, a zatim s 15 na 17 godina, a u nekim sluËajevima mjeseËnica se uopÊe ne javlja. Za vrhunske je trkaËice, na primjer, uobiËajena pojava da nemaju menstruaciju (odraz smanjene razine estrogena). Izgleda da sve veÊi udio elitnih sportaπica ∑ i djevojaka koje se bave sportom, ali se ne natjeËu ∑ ima problema s menstrualnim ciklusom, ukljuËujuÊi amenoreju, iako je teπko dokazati povezanost sa smanjenom plo d noπÊu ili stvarnom neplodnoπÊu, buduÊi da su tu uz intenzivnu fiziËku aktivnost ukljuËeni i drugi Ëimbenici (od kojih je jedan dijeta) (Rosetta 2002; Chapelet 1991).

Djevojke koje su na takav naËin „uskraÊene“ za poËetak menstruacije mogu imati problema s identitetom, jer je njihovo iskustvo u izravnoj suprotno-sti s opÊim trendom: djevojke nisu nikada u povijesti tako rano dosezale spolnu zrelost kao danas u razvijenim zemljama (πto se javlja od 1970-ih i 1980-ih godina). Neke sportaπice mogu prolaziti kroz stvarne poteπkoÊe zbog nedostatka toga dokaza zrelosti kao æene. U meuvremenu, intenzivno vjeæbanje smanjuje koncentraciju testosterona kod muπkaraca (πto zauzvrat moæe rezultirati pretpubertetskim hormonskim profilom). Stoga je jasno da kod muπkaraca i æena koji se intenzivno bave sportom postoji tendencija prema sve sliËnijim hormonskim profilima koji se razvijaju prema „neutral-noj“ ili bespolnoj sredini.

Uz nekoliko iznimaka, kao πto je ponajprije tenis, za æenske se sportove na vrhunskim razinama natjecanja razvio interes na træiπtu tek posljednjih go-dina (i joπ se uvijek ne „prodaju“ dobro). Pojedine sportaπice u odreenim sportovima, kao πto je teniska zvijezda Martina Navratilova, utrle su put skla-panjem sponzorskih ugovora i, u sluËaju Navratilove, ostvarivanjem prava na vlastitu seksualnost (vidjeti dolje). Takoer je istina da od 1990-ih godina poslovna partnerstva u æenskome sportu imaju istaknutiji poloæaj u javnosti: Marie-José Pérec povezuje se s tvrtkama Mitsubishi i Reebok, Steffi Graff s Adidasom i Opelom, Marie Pierce s Nikeom i tako dalje.

Vrijednost pojedinaËnih sponzorskih ugovora sa æenama i dalje je u preve-likome broju sluËajeva niæa (ponekad za gotovo 50%) od ekvivalentnih ugo-vora sklopljenih s muπkarcima. Osim toga, razlike u novËanim nagrada ma

223

za muπke i æenske maratone odraæavaju iznimno komplicirani naËin razmiπ-ljanja.101 Argumenti koje iznose organizatori dogaaja nisu uvjerljivi: æene su sporije, manje ih je; ili æenski dogaaji manje su unosni. Sacco tvrdi da je odræavanje takvih razlika na razini novËanih nagrada mjera kojom se po kuπava saËuvati obraz (muπkaraca). »ini se da tu tezu podupire i posto-ja nje odreenih poteπkoÊa u vezi s organizacijom velikih æenskih sportskih dogaaja. »esto su æenski dogaaji u izravnoj konkurenciji s ekvivalentnim muπkim dogaajima: æenski Tour de France, na primjer, preimenovan je u Grande boucle, a vodeÊa u utrci nosi zlatnu majicu umjesto æute, kako bi se izbjegao svaki rizik da muπka utrka padne u sjenu æenske ili da se pojave negativne posljedice za financijsku potporu.

Ipak, postoji opÊe ushiÊenje æenskim sportom, a sportske i rekreacijske ak-tivnosti usredotoËene na æene popularne su u Europi od 1980-ih godina (u Sjedinjenim Dræavama od 1970-ih). Pokrenuti su i dalje se prodaju æenski Ëa-sopisi sa snaænim naglaskom na tjelesnoj aktivnosti i tijelu, kao πto su Vital i Biba. Sve publikacije za æene danas ukljuËuju stranice o odræavanju dobre forme i/ili informacije o novim vrstama sporta i rekreacije ∑ ili, zapravo, o starim vrstama: tijekom Svjetskoga prvenstva u Francuskoj 1998. Marie-Claire je, na primjer, objavio posebno izdanje koje je æenama nudilo pomoÊ za bolje shvaÊanje nogometa (i muπkaraca koji vole nogomet). Kod mnogih djevojaka i æena u Europi takva su kretanja utjecala na duboke promjene u naËinu razmiπljanja o vlastitome tijelu te o sportu i drugim oblicima tjelovjeæ-be (Travaillot 1998; Héas 2004; Perrin 1986).

Kao πto je istaknuto u navedenoj raspravi, fiziËki odreene karakteristike muπkaraca i æena nisu meusobno zamjenjive: muπkarac i æena u kulturno-me su smislu razliËiti, kao πto su i po prirodi razliËiti ∑ od naËina na koji obavljaju stvari do naËina na koji govore: æenski ragbi ne moæe biti jednak muπkomu ragbiju, kao πto ni baletan nije balerina.

Postoji kljuËna razlika izmeu:∑ »INJENJA kao πto to muπkarac Ëini, πto je sasvim moguÊe;∑ i POSTOJANJA kao muπkarac, πto je praktiËki nemoguÊe (znanstveno i

druπtveno) te nezamislivo (i u veÊini sluËajeva vjerojatno nepoæeljno). (Prema Chodorowu)

101 “42 kms à pieds, ça n’use pas que les souliers”, izvaci iz Ëlanka Francesce Sacco, ©vicarska, srpanj 2001., http://www/sos-sexisme.org/infos/42.html (podatak od 26. travnja 2004.).


224


Elitnim sportaπicama vrlo sloæen problem predstavlja kako ne prijeÊi simbo-liËnu, zakonsku i znanstvenu granicu izmeu spolova. One koje ju prijeu moraju platiti visoku cijenu. Moæda Êe im biti teπko pronaÊi partnere i moæda Êe morati postati dovoljne same sebi u emocionalnome smislu ili Êe moæda u nekim sluËajevima osjeÊati pritisak zbog svoje neprikrivene „muπkosti“. ©to viπe, muπkarci i æene ne mogu se razvijati neovisno jedni o drugima. Po stavljena je tvrdnja da je androgeni model utopijski te stoga neodræiv. »injenica je da druπtva stvaraju rodne modele za koje smatraju da su æivotno vaæni pa su stoga takvi modeli nuæno polarizirani. Na zapadu (u sportu kao i drugim sferama æivota) æene Êe pokazivati sklonost divljenju zbog vanjskoga izgleda, a muπkarci zbog onoga πto Ëine. Takva stereotipna shvaÊanja ostaju vrlo snaæna. Sport se, kao i druπtvo opÊenito, Ëini netolerantnim prema si-vim podruËjima. Stoga dolazi do odbacivanja ljudi koje u smislu seksualne orijentacije nije moguÊe klasificirati, s iznimkom mikrodruπtava kao πto su noÊni klubovi u kojima je rodna neodreenost norma i gdje postoji snaæna tendencija prema fiziËkoj ekstravaganciji, ali Ëlanovi manjinskih rodnih sku-pina tamo se viπe, nakon πto dosegnu odreenu dob, ne osjeÊaju kao „kod kuÊe“. Druπtvena standardizacija i stigmatizacija na radnome mjestu imaju snaæan uËinak i potiËu pojedince na prilagodbu.

Kako nasilje u razliËitim oblicima iskljuËuje sportaπe kao i sportaπice: od ginofobije do homofobije

Nisu samo æene pogoene spolnom diskriminacijom∑ u neËemu πto oprav-dano moæemo nazvati oblikom ginofobije ∑ veÊ i homoseksualci, lezbijke i transseksualci. Tendencije manjina osciliraju izmeu æelje da ih se nedvoj-beno prepozna i æelje za potpunom anonimnoπÊu. U skoku s motkom Rol-lenberg je prije nekoga vremena punio naslovnice obznanivπi svoju namjeru da Êe iskljuËiti „maËistiËki“ aspekt iz velikih sportskih dogaaja tako πto Êe postati „prvi homoseksualac na 2 metra 30“. U sportovima poput rukome-ta ili koπarke procjenjuje se da je udio lezbijki u nekim momËadima iznad 90%.102

IOC je objavio dokument protiv Igara homoseksualaca kako bi sprijeËio upo-rabu rijeËi „olimpijski“ u nazivu igara. UnatoË Ëinjenici da te igre zapravo uop-Êe nisu medijski popraÊene, one privlaËe veliki broj sportaπa: 1982. i 1986.

102 Homoseksualnost moæe Ëak postati i kriterij u preliminarnome odabiru novih igraËica za na-cio nalnu æensku momËad. Poznato je da je trenersko osoblje tvrdilo kako je moguÊe izbjeÊi „ne-sporazume“ izmeu igraËica ako su sve „iste vrste“.

225

u San Franciscu broj sportaπa koji su sudjelovali bio je 1 300 i 3 482. Godine 1990. u Vancouveru Igre su privukle 7 200 natjecatelja, a 4. igre homoseksu-alaca odræane 1994. godine u New Yorku ukljuËivale su viπe sportaπa od iga ra u Barceloni dvije godine prije toga (Griffin 1992: 190). Dogaaj je sve popularniji: 1998. u Amsterdamu je bilo 14 715 natjecatelja (42% bile su æene) s pet kontinenata, a igre su imale proraËun od 7 milijuna ameriËkih dolara.103 Godine 2002. Igre homoseksualaca odræane su u Sydneyu ∑ u isto-me gradu u kojemu su odræane „heteroseksualne“ Olimpijske igre ∑ πto je vjerojatno pridonijelo privlaËenju javne pozornosti. U sluËaju Paraolimpijskih igara, koje su izgleda poprimile sliËnu ulogu kao i æenski sportski dogaaji posljednjih desetljeÊa ∑ ulogu neke vrste „degustacije“ ili dopune „pravim“ natjecanjima, takoer smo vidjeli dvije vrste dogaaja (ili dogaaje s dvjema vrstama natjecatelja) koji su organizirani neposredno jedan nakon drugoga.

Organizirani su i drugi dogaaji kako bi se pokazala snaga homoseksualnih i lezbijskih pokreta u sportu. U Francuskoj Fédération sportive gay et lesbien-ne (Sportska federacija homoseksualaca i lezbijki) veÊ sedamnaest go dina radi na razvoju amaterskoga sporta za homoseksualce, a njezin je deklarirani cilj „priznavanje i integracija kroz sport“. Federacija promiËe homo seksualni i lezbijski sport u Francuskoj gdje u tu svrhu potiËe osnivanje klubova, a ta ko er ima i europsku dimenziju kao aktivna Ëlanica Europske sportske fe-deracije homoseksualaca i lezbijki (EGLSF), organizacije koja ima savjetodav-ni status pri VijeÊu Europe.104

Takvi pokuπaji rodnih manjina da u sportu zauzmu istaknutiji poloæaj nailaze na dvije povezane prepreke: homofobiju i nisku stopu oËitovanja u Europi. Proglasiti se homoseksualcem nije, zapravo, uobiËajena praksa u Europi. Po stoje stalna nastojanja da se takva praksa potakne, kao πto je to bilo 1999. godine u Ujedinjenome Kraljevstvu, kada je tadaπnji ministar sporta (Tony Banks) rekao, govoreÊi o homofobiji u nogometu, kako bi hrabrost ne kolicine nogometnih zvijezda da se izjasne kao homoseksualci vjerojatno olakπala situaciju drugim igraËima i navijaËima.105 Meutim, „strah od onoga πto je zabranjeno“ (Saouter 2003) i (u sluËaju homoseksualaca u sportu) pret postavka muπkosti koja (kako iz druπtvenih i povijesnih, tako i iz medij-skih i marketinπkih razloga) sprjeËava sportaπe da razotkriju svoje pravo 'ja' i prisiljava ih da æive u druπtveno ambivalentnim situacijama (Bodin i Debar-bieux 2003) djeluju protiv takve ideje.

103 http://www.backdoor.com/castro/gaygames.104 www.gaysport.info.105 http://news.bbc.co.uk/1/hi/sport/344587stm (podatak od 8. studenoga 2002.).


226


»ini se da u Europi pokreti homoseksualaca i lezbijki stjeËu istaknutiji jav ni poloæaj i istovremeno provode uËinkovitiju mobilizaciju ∑ koristeÊi se za-ko nitim, pravnim sredstvima ∑ protiv dugotrajne homofobije. Novinari koji izvjeπÊuju o posebno nasilnim dogaajima, kao πto je bilo æivo spaljivanje mladoga homoseksualca u sjevernoj Francuskoj u sijeËnju 2004., istiËu s vre mena na vrijeme Ëinjenicu da homofobija zaista postoji. Homofobno po-naπanje definirano je kao svaka „otvorena ili drugaËija manifestacija diskri-minacije, iskljuËivanja ili nasilja na osnovi homoseksualnosti, koja je usmje-rena protiv pojedinaca, grupa ili obiËaja koji se doæivljavaju kao homosek-sualni ili su homoseksualni“.106 Utvrivanje njegovih razmjera nije pravocrt-no. U tijeku su studije izraene kako bi se bolje shvatio taj oblik odbijanja na osnovi stvarnoga ili pretpostavljenoga seksualnoga ponaπanja ljudi. Na prim jer, ispitivanje „lezbofobije“, kod kojega se od ispitanika traæilo da naz-naËe jesu li doæivjeli diskriminaciju u jednome od πesnaest podruËja æivota s popisa, jasno upuÊuje na sport kao na jedno od dvaju podruËja.107 Istraæi-vanja u Europi tek su nedavno poËela gledati na sport iz toga kuta, iako su drugdje veÊ ranije napravljeni radovi iz toga podruËja (Griffin 1992; Krane 1996; Alric 2002; Picquart 2004). U svakome razmatranju pristupa sportu cjelokupni ras pon seksualne orijentacije zasigurno je potencijalno zanimljiva dimenzija za istraæivanje ∑ kako s obzirom na koncept prihvaÊanja razlika, tako i s obzi rom na poπtivanje nacionalnoga i meunarodnoga prava.

Neke zemlje koje su utrle put, kao na primjer ©vedska, uvele su antidiskri-minacijske programe i zakonske odredbe koji su oblikovani u korist ljudi s invaliditetom i drugih manjina, ukljuËujuÊi homoseksualce i lezbijke (uz us po-stavljanje instituta ombudsmana protiv diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije ∑ s prikladnim nazivom „HomO“).108

Nedavno su na europskoj razini izraene brojne preporuke te poduzete ko-lektivne mjere protiv homofobije (ali ne u smjeru homofilije). Meu naj vaæ-nijim tekstovima izdvajaju se Rezolucija 1092 (1996) Parlamentarne skup-πtine VijeÊa Europe o diskriminaciji æena u podruËju sporta te posebno na Olimpijskim igrama, kao i Europska konvencija o ljudskim pravima i njezin Protokol br. 12 (Ëlanak 1.). Nedavno je Preporukom 1635 (2003) Parlamen-tarne skupπtine, koja je usvojena u studenome 2003., propisano da se protiv homofobije u sportu treba boriti iz istih razloga kao i protiv rasizma i drugih oblika diskriminacije. Skupπtina je pozvala sportske organizacije (ukljuËujuÊi

106 www.France.qrd.org/assocs/sos/definition./php (podatak od 23. travnja 2004.).107 www.France.qrd.org/assocs/sos/enquetelesbophobie.php (podatak od 23. travnja 2004.).108 http://www.sweden.se/templates/Print-CommonPageX___4722.asp (podatak od 5. prosinca 2003.).

227

UEFA-u u europskome nogometu) i medije da se bore protiv homofobnoga po naπanja i jezika. Kao rezultat toga, oblici nasilja (stvarni i simboliËni) na rodnoj osnovi prepoznaju se i shvaÊaju u sve veÊoj mjeri.

Vidjeli smo, dakle, kako nasilje, kao preπutna norma, podupire segregaciju u sportu ∑ segregaciju na rodnoj osnovi, ali i njezine druge kulturne oblike. Ulaskom u muπku domenu sporta sportaπice (heteroseksualne ili homoseksu-alne, „deklarirane“ ili ne) podlijeæu riziku poprimanja muπkih obiljeæja (Men-nesson 2002; Saouter 2000). To se osobito odnosi na sportove kao πto su dizanje utega ili biciklizam na pisti koji od njih zahtijevaju razvijanje fiziËke snage (a time i primjenu odreenoga oblika nasilja nad sobom) i na sporto-ve u kojima je nasilje oblik natjecanja (borbene vjeπtine, hrvanje i sportovi u kojima dolazi do „sraza“, kao πto su boks, ragbi i ameriËki nogomet).109 Nedavne su studije u Francuskoj prouËavale taj rizik kod onih koji se bave jednim oblikom boksa110 i onih koji se bave tradicionalno muπkim sportovima kao πto su nogomet i ragbi (Héas i Bodin 2001; Mennesson 2002). SliËno zapaæanje napravljeno je i u vezi s glavnim sportovima u Sjedinjenim Dræa-vama, ukljuËujuÊi ameriËki nogomet, koπarku i hokej (Griffin 1992). Poprima-nje muπkih obiljeæja (zrcalni odraz procesa poprimanja æenskih obiljeæja koji pogaa muπkarce u tradicionalno æenskim sportovima) poseban je oblik sim-boliËnoga nasilja Ëija je posljedica jaËanje prevladavajuÊega muπkoga shva-Êa nja i odræavanje uvjeta za borbu protiv integracije sportaπica, posebno u tradicionalno muπkim sportovima (Héas i drugi 2004). ©to je viπe fiziËkoga nasilja i sukoba u sportu i πto je veÊe oslanjanje na modernu tehnologiju (kao u motosportu i utrkama glisera), veÊa je iskljuËenost æena.

OpÊenito govoreÊi, u Europi je sport (ili barem natjecateljski sport) bio i ostao osnovna sastavnica izgradnje muπkoga identiteta (Coakley 1994: 235) ∑ do te mjere da su neki kritiËari usporedili stadione i sportska boriliπta s „muπkim kulturnim centrima“ (Kidd 1987). Gdje se u tome „androsocijalno-me“ kontekstu zapravo uklapaju sportaπice kao najveÊa manjina u sportu?

Manjine u sportu nikada nisu daleko od iskljuËivanja

Mreæna organizacija æena u sportu (Europske æene i sport, EWS) postoji od 1991., a danas pokriva Ëetrdeset i jednu zemlju u Europi. Ona se bavi pristu-

109 Popis se moæe proπiriti jer Thomas tvrdi (moæda ironiËno) da su „æenski sportovi u osnovi vjeπ-tine gospode: maËevanje, jahanje i ples” (Thomas 1993: 44).110 U Francuskoj je sudjelovanje u boksu prvi put dopuπteno æenama i djevojkama tek prije pet godina.


228


pom obrazovanju, treniranju i odgovornim poloæajima za æene i cilj joj je po veÊati ukljuËivanje æena u sport na svim razinama i u svim vrstama uloga. Od 2002. EWS-om predsjeda Francuska, a nastojanja organizacije u Francus-koj podræava druπtvo Fémix’sports koje se bori protiv iskljuËivanja æena u bilo kojemu obliku te protiv svih oblika nasilja nad sportaπicama (fiziËkoga nasilja na terenu ili izvan njega te verbalnoga nasilja). Njegovi su ciljevi raz-vijanje kulture ravnopravnosti izmeu muπkaraca i æena, jaËanje europske mreæe, ukljuËujuÊi juænoeuropske zemlje i zemlje nedavno ukljuËene u mre-æu, te doprinos demokraciji u druπtvu.111

Obrazloæenje za diskriminaciju æena u sportu iz nuæde se promijenilo i na-stavlja se mijenjati, djelomiËno kao reakcija na opisane pritiske i inicijative. U tome pogledu razne konvencije i direktive, ukljuËujuÊi Konvenciju o ukla-njanju svih oblika diskriminacije æena (CEDAW), pokazuju put i osiguravaju okvir za praÊenje napretka. Ostvaren je vidljiv napredak, πto jasno pokazuju studije i usporedbe propisa i zakonskih odredbi.

Otvorena, sluæbena segregacija te, Ëak i u veÊoj mjeri, otvoreno nasilje stvar su proπlosti. Znakove kojima se zabranjivao ulaz „æenama i psima“ na odreene terene, na primjer za golf, danas turisti fotografiraju kao zanim ljivosti112. S druge strane, razliËiti oblici simboliËnoga nasilja, ukljuËujuÊi primjerice su-kob oko planiranoga restrukturiranja ili promjene rasporeda ili njegovo odbi-janje, mogu joπ neko vrijeme posluæiti odræavanju postojeÊega stanja u ko-rist muπkaraca. I πto je joπ podmuklije, naËin na koji se prenose znanstvene ili navodno znanstvene informacije moæe ponekad stvoriti ideje koje pojaËa-vaju otpor prema promjenama ili Ëak potaknuti oblike nasilja kao πto je seksualno zlostavljanje ili grupno silovanje. Takvo iskrivljavanje infor macija posebno je vaæno kada se æene prikazuju kao „primarne“ ærtve (muπkoga) nasilja.

Naravno, sociokulturne razlike i dalje, izravno ili neizravno, u Europi sprjeËa-vaju æene iz najniæih druπtvenih slojeva da se ukljuËe u sport. Na primjer, u Francuskoj zasigurno nisu sve æene imale koristi od promjena u druπtvu za koje se pretpostavljalo da Êe ga uËiniti naklonjenijim æenama. Jedan od ve-likih izazova ovoga stoljeÊa jest kako napraviti mjesta za æene u sportu. Pier-re de Coubertin nije imao namjeru ukljuËiti ih u Olimpijske igre. Razvijanje ravnopravnosti spolova u sportu, priroda æenskoga sporta i pristup odgovor-nim poloæajima za æene odraæavaju situaciju u graanskome druπtvu i toËni

111 8 mars 2004, femmes et sport, Francusko ministarstvo sporta, str. 13. 112 Iako pomalo bolesne.

229

su pokazatelji druπtvene stvarnosti te nezavrπene revolucije (Bodin i Héas 2002). Takvo iskljuËivanje æena iz sporta ∑ ili njihova neuspjeπna integraci-ja ∑ jedan je od oblika kolektivnoga nasilja. Osim ako nemamo iznimno po jednostavnjen pogled na stvarnost, ne moæemo reÊi da je sloboda æena opÊenito uznapredovala dalje od slobode æena u sportu.

Situacije æena razliËite su, a ponekad te razlike predstavljaju glavna razgra-niËenja. Istu stvar moramo imati na umu kada razmatramo seksualne manji-ne, poglavito lezbijke te kulturne manjine i osobe s invaliditetom. ©toviπe, postizanje slave u sportu ne nudi automatski zaπtitu od stigmatizacije ili iza zivanja osjeÊaja da ste graanin drugoga reda. Status poznate sportaπice ne jamËi nuæno zaπtitu od poprimanja cijeloga spektra muπkih obiljeæja (Bo-din i Héas 2002). Kada iziu iz svojih specifiËnih podruËja (koja su kultur-no oznaËena kao æenska), sportaπice su izloæene pritisku da potvrde svoj spol ni identitet (odnosno svoj rod). Neke to Ëine kategoriËki, tradicionalnim æenstvenim oblicima ponaπanja: nanose πminku prije ulaska u boriliπte ili pri stupanja primanju medalje (pada nam na pamet francuska sportaπica Ma-rie-José Pérec) ili se hvale veliËanstvenom manikurom (poput Amerikanke Flo rence Griffith Joynor) ili nose Ëipkaste dresove (kao tenisaËice Arantxa San-chez i Chris Evert-Lloyd). Provedene su studije o postojanosti takvih oblika ponaπanja u karijerama odreenih sportaπica koje su se s godinama opustile i postupno usvojile æenski stil koji je norma u njihovu sportu. MoguÊnost da budu „obiljeæene“ kao lezbijke tu predstavlja sastavni Ëimbenik (Griffin 1992; Cahn 1995).

ProturjeËje izmeu postizanja priznanja kao sportaπice i omalovaæavanja kao æene ponekad moæe dovesti do stvarnih problema spolnoga identiteta ka da prvakinje proæivljavaju svu silinu sukoba izmeu posla koji im donosi slavu i vlastitoga identiteta. Taj je sukob vidljiv u samome jeziku kojim se komenti-ra, analizira ili hvali æenski sport. Dvije navedene sportaπice bile su poznate pod imenima „Marie-Jo“ i „Flo-Jo“ ∑ gdje muπko ime Joseph (Josip), tu u obliku umanjenice, naizgled pojaËava doæivljaj muπkosti.113 Moæda manje oËita, ali ne i manje vaæna, jest razlika u oËekivanome ponaπanju na dodjeli medalja: obvezni poljubac u obraz nije isto πto i rukovanje. ©toviπe, medalje i trofeji obiËno nose slike poznatih muπkaraca, a rjee æena. Isto se odnosi i na poËasne funkcije: 1987. i 1996. godine biciklistica Jeannie Longo izabra-na je za „sportaπa godine u Francuskoj“. Takav spektar poprimanja muπkih obiljeæja jedva da danas postoji bilo gdje osim u sportu (i u odreenim

113 Bez ulaæenja u simbolizam imena „Josip“ u æidovsko-krπÊanskoj kulturi.


230


zani manjima kao πto je vojska). Iz toga smo se razloga odluËili koncentrirati na najmraËniju toËku sociologije sporta, naime na spolnu i seksualnu orijen-taciju kao kategorije za stigmatizaciju, osobito u odnosu na vrste ponaπanja koje leæe izvan heteroseksualne norme, a posebno na otvorenu homosek-sualnost meu sportaπima i sportaπicama.

HoÊe li gubitnici na kraju pobijediti?

Æene imaju jaËi poloæaj u igri rodnih razlika, ili njihovu nedostatku, jer mogu usvojiti muπke obiËaje, a da se pri tome ne odreknu svojega roda (barem ne u druπtvenome smislu). Proces nije tako pravocrtan u suprotnome smjeru ∑ uzmimo za primjer sinkronizirano plivanje koje je u Francuskoj tek nedavno otvorilo vrata muπkarcima. Na kraju krajeva, moramo se pitati postoji li joπ neko podruËje æivota koje je rezervirano samo za muπkarce, jer æene sve viπe ulaze u politiku, poduzetniπtvo i veÊinu oblika sporta i rekreacije, isto kao πto polaæu pravo na podrijetlo (djeca u europskim zemljama postupno dobivaju moguÊnost da preuzmu majËino prezime).

Zapravo, poloæaji na kojima se donose odluke u velikoj mjeri i dalje ostaju domena muπkaraca (u francuskim sportskim klubovima muπkarci zauzimaju 90% tih poloæaja). Isto tako stoji da je æenska invazija na sport (odnosno po-novno uspostavljanje ravnoteæe) neke muπkarce navela da okuπaju sreÊu sa sve izraæenijim „maËistiËkim“ aktivnostima kao πto su ultimate fighting, ek-stremni paintball u zatvorenome i vojne vjeæbe na otvorenome ∑ aktivnosti koje su proæete nasiljem (ili barem oblikovane tako da izgledaju nasilno).

231

ZakljuËak Postoji li u sportu u Europi i neπto viπe od nasilja?

Pitanje u naslovu namjerno je provokativno i zahtijeva jasan odgovor u svje -tlu vrijednosti koje pojedinci vide u sportu kao aktivnosti ili spektaklu, u svje-t lu strasti koje sport moæe probuditi i zadovoljstva koje donosi te u svje tlu dobra za koje se opravdano moæe tvrditi da sport Ëini (u podruËju obrazo-vanja, zdravlja, dræavljanstva i integracije) ∑ a sve to pod uvjetom da nije na raspolaganju grabeæljivcima, da nije izloæen na milost i nemilost najjaËemu i najbogatijemu ponuaËu te da se moæe razvijati u okviru koji je jasno ureen i oblikovan tako da doprinosi ljudskome napretku i dobrobiti te dostojanstvu naroda.

Sport je bez sumnje u stanju prenositi mnogo pozitivnih stvari te tako po-dupirati transformaciju druπtva u kojemu se razvio. Sport moæe na mnogo naËina (ukljuËujuÊi πkole, zajednice, klubove i druπtva, projekte, programe obuke, dogaaje i slobodne aktivnosti) postati ispravan druπtveni okvir. Ono πto Europa joπ treba uËiniti ∑ u ostvarivanju uËinkovite suradnje ∑ jest uspo-rediti razliËite vizije i kulture te lepezu ekonomskih i politiËkih okolnosti i pokuπati iz njih izvuÊi one elemente koji Êe zajedno tvoriti pravedniji i briæniji model europskoga sporta, obziran prema potrebi oËuvanja nacionalnih kul-tura i otvoren za prijelazni razvoj.

Paradoksalno, ali upravo su nasilje i neumjerenost u sportu osigurali poËet nu osnovu za zajedniËki pristup kojim su se europski narodi obvezali na zaje-dniËku borbu protiv najoËitijih i najrasprostranjenijih problema, ukljuËujuÊi etiËke propuste, huliganizam i nasilje na nogometnim terenima te doping. Prema tome, pritisci i poteπkoÊe stvorili su uvjete za novo razumijevanje, jedinstvo i odluËan pristup, πto predstavlja krajnji poticaj. Stajaliπte koje je Europa zauzela o tim pitanjima, na poticaj VijeÊa Europe i uz podrπku Europ-ske komisije i Europskoga parlamenta, pokazuje da se paralelno s procesom stvaranja nove Europe otvaraju i novi politiËki horizonti za sport.

Danas, kada se sve viπe shvaÊa πto sport moæe pruæiti u druπtvenome, obra-zovnome i kulturnome smislu te u smislu zdravlja i rekreacije, on u Europi

232


poËinje igrati kljuËnu ulogu u obrazovanju i kulturnome razvoju. OpÊi je cilj koristiti se sportom za promicanje razumijevanja meu ljudima te na taj na-Ëin prevladati druπtvene barijere i promicati zdravstveno obrazovanje.

Meutim, joπ valja rijeπiti napetost koja utjeËe ne samo na Europu veÊ i na cijeli svijet: rijeË je o problemu ravnoteæe snaga izmeu politike i ekonomije. Jer je sport, kao i mnoge aktivnosti koje se ubrajaju u ono πto nazivamo „kulturnom iznimkom“ (iako poduzetniπtvo osporava to naËelo), trenutaËno na udaru s dviju strana. S jedne strane, sport je podruËje podloæno utjeca-ju sukoba izmeu protekcionizma i deregulacije, a s druge pak strane, on zahtijeva pravila koja u obzir moraju uzeti niz interesa i Ëimbenika: od teænji prema nezavisnosti (koja se odraæava u pravilima natjecanja koja odreuju sportska tijela) do dvosmislenosti u politici (jedinstvo ili nejedinstvo, zbijeni redovi raznolikih zajednica, razliËite razine nacionalizma i federalizma) te za kona træiπne ekonomije koji u naËelu nadilaze politiËke i sportske granice i postoje negdje „daleko iznad svega“ gdje su glavna naËela deregulacija i slobodno træiπno natjecanje.

Istovremeno, pretvaranje sporta na europskoj razini u stvarnost mogao bi biti teæak pothvat bez financiranja ili medijskih alata.

U ekonomskome smislu danaπnji je zadatak objektivno procijeniti ograni Ëe nja i prednosti koji su neizbjeæni u transformaciji sportske ekonomije. Niπta nije u potpunosti pozitivno ili negativno, iako su se naπa istraæivanja usredotoËila na odreene tamne toËke u sportu i na πtetu koja se briæljivo skriva iza prevla-davajuÊe ideologije. Zapravo nema nikakve sumnje da bi radikalno odvajanje sporta od poduzetniπtva moglo rezultirati joπ veÊim razinama diskriminacije. UkljuËivanje u sport postalo bi povlastica onih s novcem, a natjecateljska di-men zija sporta te time i njegova vrijednost zabave nestali bi jer bi sport za svoje preæivljavanje trebao vanjske izvore sredstava. Ipak, træiπtu se ne smije dopustiti da bude samo sredstvo bez ikakva cilja na vidiku. A tu leæi kljuËna razlika izmeu sportske ekonomije i Ëisto ekonomskoga pristupa sportu.

Ako se postigne prava ravnoteæa, novac u sportu moæe postati uËinkovito oruæje protiv iskljuËivanja, diskriminacije i samovlaπÊa. Ako se novcem u Eu-ro pi pravilno raspolaæe ∑ odnosno ako se ulaæe pravednije i dijeli izmeu ze malja, federacija, razina aktivnosti, spolova i generacija ∑ mogao bi jamËiti solidarnost u sportu koja je sama po sebi faktor uravnoteæenja i pomaæe lju dima da se susreÊu, da dijele i da komuniciraju. Nema razloga zbog kojih bi se takva situacija smatrala nedostiænom u Europi koja pokuπava pomiriti interese slobodne trgovine i druπtvene zaπtite.

233

SliËni se zakljuËci mogu izvesti i u pogledu medijske pokrivenosti te poticaja koji mediji mogu dati ulaganju u sport. Treba dopustiti daljnju konkurenciju izmeu kartela, privatnih skupina i uprava privatnoga i javnoga sektora, ali prva briga trebala bi biti kako zadovoljiti najveÊi broj gledatelja. Cilj bi tre bao biti osiguravanje pokrivenosti koja plijeni pozornost uz poboljπanu kva litetu i uËinkovitiju distribuciju, a novac zaraen na taj naËin trebao bi se iskoristiti za razvijanje bogatoga nasljea koje postoji u razliËitim sportovi-ma u razliËitim zemljama, a ne za zadræavanje fokusa iskljuËivo na nekoliko muπkih sportova koji privlaËe masovnu publiku, iako je potrebno razmisliti i o univerzalnoj privlaËnosti dominantnih sportskih kultura zbog strasti i ve-selja koje takve kulture mogu prenijeti. U okviru razboritijega pristupa po-krivanju sportova i pravednije distribucije kljuËni zadaci moraju biti razvoj no-vih sektora, odræavanje osnovne pokrivenosti i omoguÊavanje pristupa spor tu svim gledateljima iz Europe. UzimajuÊi u obzir iznimne prednosti me dijske te hnologije, postizanje prethodno navedenoga ne bi trebalo biti pro blem osim u smislu politiËkoga izbora.

Nije sporno da je masovna zabava jedna od funkcija sporta danas. Ima li sport u toj funkciji jaËu ulogu u ujedinjavanju ili razdvajanju, ostaje otvore-no pitanje, a mi stoga moramo uzeti u obzir vaænost medija kao glavnoga Ëimbenika u svakome novome pristupu sportu. Vaæno je da se na osnovnoj razini izvor masovne zabave automatski ne izjednaËava sa stvaranjem profita za mali broj ljudi, iako moguÊnost znatne dobiti u pravilu (premda je rijeË o politiËki i socijalno fleksibilnome pravilu) potiËe ulaganja. U konaËnici, dakle, postoji æurna potreba za jasnim pravilima kojima bi bilo obuhvaÊeno sve πto je dovedeno u pitanje te nezavisni interesi europskih gledatelja i nadleænih utjecajnih tijela i subjekata.

U tome je duhu VijeÊe Europe ostvarilo napredak na brojnim frontama: kroz organizaciju konferencija, naruËivanje istraæivanja i odræavanje seminara koji su okupljali razliËite zainteresirane strane, ukljuËujuÊi politiËare, sportaπe i znanstvenike, radi analize postojeÊih situacija, praÊenja postojeÊe prakse, pred laganja rjeπenja i, πto je moæda najvaænije, ukljuËivanja u konstrukti-van dijalog uspostavljanjem kontakata izmeu predstavnika iz razliËitih ze-malja. Meukulturna dimenzija rada VijeÊa Europe od temeljne je vaænosti jer najvjerojatnije je da Êemo upravo uspostavljanjem odnosa i izgradnjom mreæa rijeπiti probleme i potaknuti prijateljstva koja Êe dugoroËno moÊi do-vesti do promjena u poretku.

Joπ je mnogo prepreka koje treba prevladati, a slika sporta u Europi koju smo stvorili trebala bi nam pomoÊi da utvrdimo podruËja u kojima su potreb-

ZakljuËak

234


ne hitne mjere za onemoguÊavanje glavnih izvora nasilja, bez obzira na to jesu li oni politiËki, ekonomski ili vezani uz medije ili moæda povezani s pro-blemima do kojih neumjerenost u sportu moæe dovesti, kao πto su doping, nasilje na stadionima, naruπavanje zdravlja ili pretjerana izloæenost.

Zapravo moæda ovdje leæi osnovni problem: u vezi izmeu koncepcije sporta proiziπle iz aristokratskoga unutarnjega kruga u Ëije je ime sam Pierre de Coubertin branio odreeno pravo na neumjerenost (de Coubertin 1900) ∑ kon cepcije koja se odraæava u najgorim strahotama vrhunskoga sporta da-nas ∑ i sporta za mase, fenomena koji se, kao aktivnost i spektakl, postupno razvijao u suprotnosti s prvim modelom. Moæemo samo zakljuËiti da se po-zornost treba posvetiti sportu kao cjelini, a posebno odnosu izmeu dvaju modela: elitnoga i masovnoga. To se odnosi na pitanja financiranja, uvjeta razvoja i zajedniËkoga poticaja, ali i na pitanja ravnoteæe, jednakosti, pra-vednosti i solidarnosti. Meutim, u vezi s tom posljednjom tvrdnjom postoji velika zabrinutost zbog nagle promjene koja prijeti da Êe u pitanje dovesti piramidalni model sporta u Europi, koji (unatoË svim svojim nedostacima i cjelokupnome okviru koji treba popraviti) osigurava minimalni stupanj so-lidarnosti izmeu razina bavljenja sportom, izmeu spolova i generacija te izmeu sportova razliËitih vrsta.

Ali uz zabrinutost, tu je i nada koju moæemo prikazati na sljedeÊi naËin.

Odgoj ∑ posebno u tjelesnome odgoju i πkolskim sportskim aktivnostima ∑ oËito predstavlja bitno podruËje interesa u pokuπaju promicanja svijesti o spor tu kao zdravoj i uravnoteæenoj aktivnosti u kojoj se poπtuju odreena naËela i pravila. Odgoj nudi jedan pristup buduÊnosti sporta koji se sastoji u prijenosu vrijednosti, ukljuËujuÊi poπtovanje i toleranciju: buduÊnosti u ko joj natjecanje i nadmetanje neÊe dovoditi u pitanje poπtovanje drugih, sa mo-poπtovanje ili poπtivanje pravila koja svaku igru Ëine onim πto jest. ©to viπe, vrlo jednostavno, πkola je joπ uvijek mjesto na kojemu djeca i mladi ljudi mogu otkrivati nove aktivnosti u kulturnome kontekstu koji se razlikuje od obiteljskoga i na kojemu su pozvani pogledati izvan onoga πto im je poznato i posegnuti za drugim ljudima i idejama.

Zasigurno postoje bitne razlike unutar Europe koje valja uzeti u obzir: razlike izmeu, na primjer, tjelesnoga odgoja francuskoga tipa (kod kojega je naj-vaænije zadræati razliku izmeu sporta i fiziËke aktivnosti te izmeu tjelesno-ga odgoja i sporta), njemaËkoga tjelesnoga odgoja, koji uspjeπno ukljuËuje poduku sporta, i πvedskoga tjelesnoga odgoja, koji je snaæno usmjeren na aktivnosti za unaprjeenje zdravlja. Glavna briga na toj razini jest osigurati

235

da politiËari prepoznaju vaænost tjelesnoga odgoja i odupru se iskuπenju smanjivanja sredstava za tjelesni odgoj, broja sati ili broja nastav nika tje-lesnoga odgoja pod izgovorom da to Ëine iz ekonomskih razloga. Mo ramo se zapitati kakvu vrstu sporta æelimo prenijeti svojoj djeci. Sport, u obliku u kojemu se i dalje prakticira u πkolama, funkcionira kao veliki izjednaËitelj jer nekoj djeci omoguÊava otkrivanje fiziËkih i sportskih aktivnosti s kojima se drugdje ne bi susrela iz druπtveno-socijalnih razloga.

SliËno tome, klupski sportovi imaju brojne pozitivne aspekte, uz ostalo i Ëi njenicu da se u organizacijskome smislu oslanjaju na golem doprinos vo-lonterskoga rada pokazujuÊi tako nesebiËne porive utemeljene na uæitku ko ji izaziva posveÊenost sportu. To je model s visoko obrazovnom funk ci jom koji sluæi kao protuteæa komercijalizaciji sporta za gledateljstvo. ©to viπe, predana volonterska nastojanja ∑ koja ujedno omoguÊuju nastavak velikih dogaaja poput Svjetskoga atletskoga prvenstva i Olimpijskih igara ∑ predstavljaju odgovarajuÊu protuteæu sramotno velikim sumama novca koje se tu vrte. Ona ilustriraju vrstu solidarnosti koja je moguÊa izmeu razliËitih razina na-tjecanja i gledanja te izmeu masovnoga i elitnoga sporta.

Glavni sportski dogaaji, i zapravo svi redoviti sportski dogaaji, prilike su u kojima se ljudi mogu otvoriti prema drugima od kojih se razlikuju i na uËiti neπto o njima, jer je sport isto tako sila bez premca koja spaja i mi jeπa razliËi-te tipove ljudi i kultura: ukratko, sport im omoguÊuje susrete, bez obzira na to koliko kratki bili, na kojima Êe podijeliti i neπto drugo osim nepovjerenja. On olakπava komunikaciju i vjerojatno sluæi za borbu protiv predrasuda, pro tiv vrijednosnih prosudbi i onih vrsta uvjerenja koja raspiruju mrænju i netoleranciju.

Paradoksalno, deregulacija svijeta profesionalnoga sporta u Europi ∑ gdje igra Ëi bivaju istrgnuti iz svojega okruæenja kako bi se pridruæili momËadima u zemljama koje moæda ranije nikada nisu posjetili ∑ istiËe drugu funkciju spor-ta, naime promicanje integracije. Sportska natjecanja mogu biti izvrsna pri-lika za pokazivanje izvanredno mjeπovite prirode europskih momËadi (iako se u tome pogledu situacije razlikuju). Velike pobjede poveÊavaju osjeÊaj spa janja i pomaæu ujedinjavanju ljudi iza igraËa. Iako takvi trenuci ∑ kada ljudi, Ëak i samo nakratko, doæivljavaju osjeÊaj pripadnosti viπenacionalnoj zajednici i priklanjaju se struji opÊe dobrobiti ∑ ne mogu trajati, treba ih pre-poznati kao ono πto oni jesu, jer oni mogu dopuniti i pojaËati druga iskustva na drugim mjestima i drugim podruËjima ljudske aktivnosti. Od sporta se ne moæe traæiti da ponudi neπto πto je izvan njegove moÊi, a kritike upuÊene na raËun sporta mogu se jednako primijeniti na brojne druge aktivnosti u

ZakljuËak

236


kojima integraciji nije pridana potrebna pozornost. Sport je takoer u sluæbi integracije jer sportaπima omoguÊuje da pronau svoje mjesto u druπtvu lak πe nego oni koji se bave drugom vrstom posla, neovisno o njihovim dru π-tvenim, etniËkim ili vjerskim korijenima. Svijet sporta spremniji je „zaboravi-ti“, a njegova velika snaga jest i Ëinjenica da neki od njegovih najuglednijih Ëlanova dolaze iz stranih ili siromaπnih okruæenja.

Sport je proslava ∑ iako je to njegov vanjski vid i ne predstavlja sastavni dio samih dogaaja i natjecanja. Sport spaja ljude, prekidajuÊi njihovu dne-vnu rutinu, i upravo to spajanje daje povoda proslavi. Dimenzija proslave poveÊava zadovoljstvo kroz sport i umanjuje negativne dojmove nastale, na primjer, zbog neprimjerenoga ponaπanja gledatelja. NasreÊu, proslave idu ru-ku pod ruku sa sportskim dogaajima mnogo ËeπÊe no πto moæemo zamisliti ako se oslanjamo na izvjeπÊa o tragiËnome nasilju, nesreÊama i izljevima mrænje. Proslava je utjelovljena u „treÊemu poluvremenu“ igre (pojam koji je veÊ uobiËajen u nekim sportovima, a trebalo bi ga poticati i u drugima) i u zavrπnim sveËanostima velikih meunarodnih dogaaja, npr. u Ëarobnim spektaklima organiziranim povodom obiljeæavanja zavrπetka Olimpijskih iga-ra ili glavnih svjetskih prvenstava.

Sport nosi i poruku ∑ o jednakim moguÊnostima, a time i o ravnopravnosti izmeu muπkaraca i æena. Na razini osnovnoga naËela sport ne iskljuËuje ni-koga ∑ i nikome ne obeÊava pobjedu na temelju druπtvenoga statusa, spola ili rase. Upravo suprotno, sport ima moguÊnost prenositi i jaËati poruke o oslobaanju i prekidu iskljuËivanja te Ëak doprinijeti njihovu ostvarenju. Pro-slavom pobjeda æena i stavljanjem takvih pobjeda u srediπte zanimanja jav-nosti u zemljama koje πtite neravnopravnost izmeu muπkaraca i æena, sport pomaæe usmjeravanju pozornosti meunarodne zajednice, osiguravanju pro-tuteæe nasilju koje je neizbjeæno kod takve diskriminacije te njegovu sve sla bijemu prihvaÊanju.

Za mlade ljude sport je dio njihovih snova. Sport u njihove æivote donosi æelju da postanu bolji, da nadiu sebe i dokaæu da mogu vlastitim zalaga-njem prevladati prepreke. On moæe biti dio procesa odrastanja i razvijanja samopoπtovanja te je stoga uloga sportskih zvijezda toliko vaæna. Prikazane su kao uzori i stoga se trebaju ponaπati onako kako ih mladi vide, naime, kao junaci. U tome se pogledu nameÊe jedno lako provedivo rjeπenje koje bi moglo pomoÊi u borbi protiv mnogobrojnih oblika nasilja ∑ onoga koje pogaa navijaËe koji imaju osjeÊaj da im je rezultatom utakmice nanesena nepravda, na primjer, ili „nasilja vikendom“, kada djeca ili odrasli oponaπaju agresivno ponaπanje igraËa zvijezda kojima se dive. Ako bi svaki igraË koji

237

bi osporio odluku suca u vezi s bacanjem lopte automatski bio iskljuËen iz odreenoga broja utakmica, navijaËi bi, po svoj prilici, prestali imati osjeÊaj da im je nanesena nepravda.

Kroz sport se uvodi poπtivanje pravila kojima je svima omoguÊeno da se ba-ve istom igrom. Sport pretpostavlja da Êe se pravila poπtivati, πto mu daje πiru odgojnu funkciju kojom se koriste ne samo πkole i klubovi veÊ i rekreacij-ski centri i zajednica te druπtveni centri u gradovima, stambenim naseljima i ruralnim podruËjima, Ëak i zatvorski sustav ∑ gdje, moæda viπe nego bilo gdje drugdje, ljudi moraju promisliti o naËinu na koji se odnose jedni prema drugima. Zaista, uloga sporta u zatvoru pokazuje da on ne stavlja u srediπte pozornosti razliËite oblike nasilja, veÊ da je i moÊna sila koja povezuje te sredstvo kroz koje se ljudi mogu otkriti i rehabilitirati, a moderno druπtvo joπ nije iskoristilo njegov puni potencijal. Gotovo svugdje u Europi zatvorski sustavi fokus prebacuju s kaænjavanja na odgoj, a sport je jedan od glavnih alata kojim se koriste u procesu resocijalizacije.

Sve to ovisi ∑ u najmanju ruku ∑ o tome je li sport u svojim razliËitim oblici-ma u dovoljnoj mjeri πiroko priznat, postoji li nadzor resursa za sport kojim se osigurava druπtvena, kulturna, zemljopisna i ekonomska ravnoteæa te pre nose li najbogatije zemlje resurse i na sudionike koji ne pripadaju visoko po zi cioniranoj manjini.

Veza izmeu sporta i nasilja toliko je tijesna da sport ponekad moæe biti izvor nasilja, dok u nekim drugim trenucima on moæe biti sredstvo za njego-vu kontrolu. Ali moæe li ∑ zapravo treba li ∑ sport biti nadmoÊan u odnosu na ostatak druπtva? Zasigurno da ne. Vjerojatno od sporta traæimo viπe nego od ostalih podruËja æivota upravo zato πto sport ukljuËuje odgoj, strast i zadovoljstvo, zato πto prireuje spektakle i inspirira nas da sanjamo i zato πto je on jedan od kulturnih blokova na kojima su naπa druπtva izgraena. U idealnome (i vjerojatno utopijskome) svijetu sport i sportaπi, sportski me-nadæeri i navijaËi imali bi manje nedostataka i viπe ograniËenja, a sport bi bio potpuno neutralna sfera druπtva liπena napetosti ili razdora. Ipak, sport ne moæe uËiniti viπe doli biti odrazom naπih druπtava, πto znaËi da smo su-oËeni sa stvarnim izazovom. Moramo izgraditi pravedniju, mirniju Europu u kojoj pravda i prijateljstvo meu ljudima mogu napredovati ∑ i izraziti se kroz sport.

ZakljuËak

239

Bibliografija

Alric T., Le sexe et le sport. Enquête sur la vie intime des dieux du stade, Chiron, Paris, 2002

Andreff W., “L’émergence de nouveaux pays sportifs”, in Le Monde diplo ma-tique, September 1998a, pp. 18-19

Andreff W. (ed.), Un nouveau secteur économique: le sport, La Documenta-tion française, Paris, 1998b, p. 581

Andreff W., “Economic environment of sport: A comparison between West-ern Europe and Hungary”, in European journal of sport management, No. 4, 1996

Andreff W. et al., Les enjeux économiques du sport en Europe: fi nancement et impact économique, Council of Europe, Dalloz, 1995

Andreff W. and Nys J.F., Economie du sport, PUF, Paris, 2001

Arendt H., Le système totalitaire, Plon, Paris, 1951, 1972 edition

Arènes J., Janvrin M.P. and Baudier F., Baromètres Santé Jeunes 97/98, Edi-tions CFES, Paris, 1998

Armstrong G., Harris R. and Frankenberg R., “Football hooligans: theory and evidence”, in The sociological review, No. 39-3, pp. 427-458, 1991

Arnaud P., “Sports et relations internationales. La nouvelle donne géopoli-tique. 1919-1939”, in Géopolitique, No. 66, pp. 15-24, 1999

Arnaud P., “La méthode des modèles et l’histoire des exercices physiques”, in G. Pfi ster, T. Niewerth and G. Steins (eds.), Les jeux du monde, entre tradi-tion et modernité, Academia, Sankt Augustin, pp. 133-146, 1993

Arnaud P. and Broyer G., La psychopédagogie des activités physiques et spor-tives, Privat, Toulouse, 1985

Aubert N., Le Culte de l’urgence. La société malade du temps, Flammarion, Paris, 2003

Augustin J.P., “Les avatars de l’olympisme contemporain”, in Géopolitique, No. 66, pp. 79-88, 1999

Bancel N. and Blanchard P., “L’intégration par le sport. Quelques réfl exions autour d’une utopie”, in Migrance, No. 22, pp. 50-59, 2003

Barrère-Maurisson M.A., Partage des temps et des tâches dans les ménages, Editions La Documentation Française, Paris, 2001

240


Barthes R., Mythologies, Paladin, London, 1973 Bassons C., Positif, Stock, Paris, 2000

Beaulieu M. and Perelman M., “Histoire d’un espace. Le stade.”, in Quel corps, No. 7, pp. 31-40, 1977

Becker H.S., Outsiders. Etudes de sociologie de la déviance, Métailié, Paris, 1963, 1985 edition

Bénabent J., “OPA sur les champions”, in Télérama, No. 2690, pp. 54-57, 2001

Blociszewski J., “Sous la pression technologique? Le football face au vidéoar-bitrage”, in Le Monde diplomatique, No. 33, March 1996

Bodin D., Le hooliganisme, PUF, Paris, 2003

Bodin D., “La déculturation du public comme facteur du hooliganisme: my-the ou réalité?”, in Staps, No. 57, pp. 85-106, 2002

Bodin D. (ed.), Sports et violences, Chiron, Paris, 2001a

Bodin D., “Les problèmes posés par l’utilisation des statistiques policières et judiciaires comme source d’interprétation sociologique”, in Revue juridique et économique du sport, No. 58, pp. 7-19, 2001b

Bodin D., Hooliganisme: vérités et mensonges, ESF, Paris, 1999a

Bodin D., “Le hooliganisme en France”, in Sport, No. 165/166, pp. 38-118, 1999b

Bodin D., “Football, supporters, violence: la non-application des normes com-me vecteur de la violence”, in Revue juridique et économique du sport, No. 51, pp. 139-149, 1999c

Bodin D., “Sports et violences. Analyse des phénomènes de déviances et vio-lences chez les supporters de football à partir d’une étude comparative du supportérisme dans le basket-ball, le football, le rugby et le volley-ball”, dis-sertation defended in the Department of Science and Technology for Physical Education and Sports, University of Bordeaux 2, 11 December 1998

Bodin D. and Debarbieux E., “Révéler l’impensable ou la question de l’homo-sexualité masculine dans le sport de haut niveau”, in P. Duret and D. Bodin (eds.), Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 161-172, 2003

Bodin D. and Debarbieux E., “Le sport, l’exclusion, la violence”, in D. Bodin (ed.), Sports et violences, Chiron, Paris, pp. 13-33, 2001

Bodin D. and Héas S., Introduction à la sociologie des sports, Chiron, Paris, 2002

241

Bodin D. and Héas S., “Le dopage: entre désir d’éternité et contraintes so-ciales”, proceedings of colloquy entitled “Le corps extrême dans les sociétés occidentales”, GDR2322 Anthropologie des représentations du corps/Société d’ethnologie française, Marseilles, 17, 18 and 19 January 2001

Bodin D. and Trouilhet D., “Le contrôle social des foules sportives en France: réglementation, diffi cultés d’application et extension des phénomènes de vio lences”, in D. Bodin (ed.), Sports et violences, Chiron, Paris, pp. 147-168, 2001

Bodin D., Robène L. and Héas S., “Les femmes hooligans: paralogisme ou réalité sociale éludée?”, in Science et motricité, 2004a (forthcoming) Bodin D., Robène L., Héas S. and Gendron M., “Une approche de la criminalité fé-minine à travers l’exemple du hooliganisme”, in Criminologie, 2004b (forth-coming)

Bœuf J.L. and Léonard Y., La République du Tour, Seuil, Paris, 2003

Boniface P., “Géopolitique du football”, in Manière de voir, No. 39, pp. 10- 12, 1998

Boudon R., Effets pervers et ordre social, PUF, Paris, 1977

Boudon R. and Bourricaud F., Dictionnaire critique de la sociologie, PUF, Paris, 1982

Bourdeux C., “Par moments, la balance était mon dieu”, in Soins psychiatrie, No. 227, pp. 18-20, 2003

Bourdieu P., La domination masculine, Seuil, Paris, 1998

Bourdieu P., “La domination masculine”, in Actes de la Recherche en Sci-ences Sociales, No. 84, pp. 3-31,1990

Bourdieu P., Questions de sociologie, Editions de Minuit, Paris, 1984

Bourdieu P., La distinction. Critique sociale du jugement, Editions de Minuit, Paris, 1979

Bourdieu P., “Comment peut-on être sportif ?”, in Questions de sociologie, Editions de Minuit, Paris, 1978, 1984 edition

Bourg J.F., “Le sport à l’épreuve du marché”, in Géopolitique, No. 66, pp. 51-58, 1999

Bourg J.F., L’argent fou du sport, La table ronde, Paris, 1994

Bourg J.F., and Gouguet J.J., Economie du sport, La Découverte, Paris, 2001

Bourg J.F., and Gouguet J.J., Analyse économique du sport, PUF, Paris, 1998

Bibliografi ja

242


Bredekamp H., La naissance du football: une histoire du calcio, Frontières, Paris, 1998

Brochier C., “Des jeunes corvéables”, in Actes de la recherche en sciences sociales, Vol. 38, pp. 73-84, 2001

Brohm J.M., Les meutes sportives. Critique de la domination, L’Harmattan, Paris, 1993

Brohm J.M., Sociologie politique du sport, PUN, Nancy, 1992

Bromberger C., Football, la bagatelle la plus sérieuse du monde, Bayard, Paris, 1998

Bromberger C., “Aimez-vous les stades?”, in Manière de voir, No. 30, pp. 37-40, 1996

Bromberger C., Le match de football. Ethnologie d’une passion partisane à Marseille, Naples et Turin, Maison des Sciences de l’Homme, Paris, 1995

Broussard P., Génération supporter. Enquête sur les Ultras du football, Rob-ert Laffont, Paris, 1990

Bureau J., “Football, déontologie et corruption”, in Pouvoirs, No. 101, pp. 113-119, 2002

Cahn S.K., Coming on strong. Gender and sexuality in twentieth-century wom-en’s sport, The Free Press, New York, 1995

Caillat M., Sport et civilisation, L’Harmattan, Paris, 1996

Carrier C., L’adolescent champion: contrainte ou liberté?, PUF, Paris, 1992

Cascua S., Blessures du footballeur, Comprendre, prévenir, guérir et repren-dre plus vite, Amphora, Paris, 2001

Chaker A.N., Study of national sports legislation in Europe, Council of Eu-rope Publishing, Strasbourg, 1999

Chamalidis M., Splendeurs et misères des champions; l’identité masculine dans les sports de haut niveau, VLB, Montreal, 2000

Chapelet J.L., Le système olympique, PUG, Grenoble, 1991

Charroin P., “Allez les verts! De l’épopée au mythe: la mobilisation du public de l’association sportive de Saint-Etienne”, thesis defended in the Depart-ment of Science and Technology for Physical Education and Sports, C. Ber-nard Lyon I University, 1994

Chartier R. and Vigarello G., “Les trajectoires du sport: pratiques et specta-cle”, in Le débat, No. 19, pp. 35-58, 1982

243

Chesnais J.C., Histoire de la violence, Pluriel, Paris, 1981

Clarke J., “Football and working class fans”, in R. Ingham et al. (eds.), Foot-ball hooliganism, Inter-Action, London, pp. 37-60, 1978

Clarke J., Football hooliganism and the skinheads, Centre for Contemporary Cultural Studies, Birmingham, 1973

Coadic L., “Tueurs de foot”, in Sport et vie, No. 31, 1995

Coakley Jay J., Sport and society, issues and controversies, CV Mosby, St Louis, Missouri, 1994

Colomé G., “Confl its et identités en Catalogne”, in I. Ramonet and C. De Brie (eds.) Football et passions politiques, Le Monde diplomatique, Manière de voir, No. 39, pp. 57-59, 1998

Colovic I., “Nationalismes dans les stades en Yougoslavie”, in I. Ramonet and C. De Brie (eds.) Football et passions politiques, Le Monde diplomati-que, Manière de voir, No. 39, pp. 54-56, 1998

Comeron M., The prevention of violence in sport, Council of Europe Publish-ing, Strasbourg, 2002

Comeron M., “Violence dans les stades de football et projet Fan Coaching au R. Standard de Liège C.”, in CM Sport: jeux et enjeux, No. 189, pp. 118-138, 1993

Comeron M., Sécurité et violence dans les stades de football, in Revue de droit pénal et de criminologie, No. 9-10, pp. 829-850, 1992

Coser L., Les fonctions du confl it social, PUF, Paris, 1956

Coubertin (de) P., “La psychologie du sport”, in Revue des deux Mondes, pp. 167-179, 1900

Council of Europe, The prevention of violence in sport, report of the Lisbon conference of 23 and 24 June 2003 on “The role of local and regional author-ities in preventing violence at sports events, in particular football matches”, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 2002

Council of Europe, The Council of Europe and sport, 1966-1998, Vol. 1, Legal and political texts, CDDS (98) 90 Part I

Coutel C., “Le spectacle sportif à l’heure de la mondialisation”, in O. Cho-vaux, and C. Coutel, (eds.), Ethique et spectacle sportif, Artois presses uni-versité, Arras, pp. 19-27, 2003

Bibliografi ja

244


Creuzé C., “L’après sport: les sportifs sont-ils tous égaux?,” in P. Duret and D. Bodin (eds.) Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 35-49, 2003

Dasque E., “La fuite des muscles”, in Télérama, No. 2799, p. 18, 2003

Davisse A., and Louveau C., Sport, école, société: la différence des sexes. Féminin, masculin et activités sportives, L’Harmattan, Paris, 1998

Debarbieux E. (ed.), L’oppression quotidienne. Recherches sur une délinquan-ce des mineurs, Report to IHESI, 2002 (typewritten)

Debarbieux E., La violence en milieu scolaire: état des lieux, ESF, Paris, 1996

Debarbieux E., “Education, exclusion, mutation”, in Le nouvel éducateur, No. 237, pp. 3-25, 1992

Debord G.E., La société du spectacle, Gallimard, Paris, 1967, 1996 edition

De Brie C., “La dérive du sport de compétition”, in Le Monde diplomatique, pp. 22-23, 1994

De Brie C., “Pour le bonheur du peuple, l’Afrique sous la coupe du football”, in Le Monde diplomatique, No. 21,1996

De Knop P. and Elling A., Société et sport, sport et égalité des chances. Brus-sels, 2000: Fondation roi Baudoin, available on the Internet at: http://www.kbs-frb.be

Delmas A., “Sur l’entraînement physique intense chez les enfants et les ado-lescents”, in Bulletin de l’Académie nationale de médecine, Vol. 165, No. 1, pp. 121-126, 1981

De Loes M., “Medical treatment and costs of sports-related Injuries in a total pop-ulation”, in International journal of sports medicine, No. 11, pp. 65-72, 1990

De Mondenard J.P., Dopage, l’imposture des performances, Chiron, Paris, 2000

De Silva I., “La judiciarisation du football”, in Pouvoirs, No. 101, pp. 105 112, 2002

Devereux G., Ethnopsychanalyse complémentariste, Flammarion, Paris, 1972

Di Megglio A., “Enfants sportifs et traumatismes”, in Microtraumatismes et traumatismes du sport chez l’enfant, Masson, Paris, 1999

Druon M., “Du patriotisme sportif”, in Géopolitique, No. 66, pp. 3-5, 1999

Dubet F., La galère: jeunes en survie, Fayard, Paris, 1987

Dufour-Gompers R., Dictionnaire de la violence et du crime, Erès, Toulouse, 1992

245

Dugal R., “Tendances et développement récents dans la lutte contre le dop-age athlétique sur le plan international”, in F. Landry, M. Landry and M. Yerlès, Sport...: The Third Millenium: Proceedings of the International Symposium, Quebec City, Canada, pp. 487-493, 1990

Duhamel G., Scènes de la vie future Le Mercure de France, Paris, 1930

Dupuis B., “Le hooliganisme en Belgique. Histoire et situation actuelle”, Part 1, in Sport, No. 143, pp. 133-157, 1993a

Dupuis B., “Le hooliganisme en Belgique. Histoire et situation actuelle”, Part 2, in Sport, No. 144, pp. 195-226, 1993b

Duret P., Les larmes de Marianne. Comment devient-on électeur du FN?, Armand Colin, Paris, 2004

Duret P., Les jeunes et l’identité masculine, PUF, Paris, 1999

Duret P., Anthropologie de la fraternité dans les cités, PUF, Paris, 1996

Duret P. and Bodin D., Le sport en questions, Chiron, Paris 2003

Duret P. and Trabal P., Le sport et ses affaires. Une sociologie de la justice de l’épreuve sportive, Métailié, Paris, 2001

Durkheim E., Les règles de la méthode sociologique, PUF, Paris, 1895, 1997 edition [published in English as The rules of sociological method, 1895]

Durkheim E., De la division du travail social, PUF, Paris, 1893, 1960 edition [published in English as The division of labour, 1893]

Economic and Social Council of the French Republic, “Sport de haut niveau et argent”, draft opinion submitted on behalf of the Environment Section, Rapporteur Jean-Luc Bennahmias, 15 May 2002

Ehrenberg A., “Du dépassement de soi à l’effondrement psychique; les nouv-elles frontières de la drogue”, in Esprit, No. 249, pp. 134-146, 1999

Ehrenberg A., La fatigue d’être soi, Odile Jacob, Paris, 1998

Ehrenberg A., Le culte de la performance, Pluriel, Paris, 1991

Eitzen B. S., Fair and foul: beyond the myths and paradoxes of sport, Row-man and Littlefi eld Publishers, Lanham, 1999

El Ali M., Marivain T., Le Poultier F. and Léziart Y., “Douleur et stratégies de doping chez les marathoniens”, Congrès International de la SFPS, INSEP, Paris, 2000

Elias N., La société de cour, Flammarion, Paris, 1985 [published in English as The Court Society, 1983]

Bibliografi ja

246


Elias N., La dynamique de l’occident, Agora, Paris, 1969a, French translation of 1975

Elias N., La civilisation des mœurs, Agora, Paris, 1969b, French translation of 1973

Elias N. and Dunning E., Sport et civilisation. La violence maîtrisée, Fayard, Paris, 1994 [fi rst published in English as The quest for excitement: sport and leisure in the civilizing process, Blackwell, Oxford, 1986]

Elo M. (Finland, Socialist), Report to the Parliamentary Assembly of the Council of Europe on young people in high-level sport, 18 January 1996 (Doc. 7459)

Epron A. and Robène L., “La lutte bretonne, du jeu au sport traditionnel: une pratique conservée par la pratique”, in L. Robène and Y. Léziart, (eds.), L’homme en mouvement: Histoire et anthropologie des techniques sporti-ves, Chiron, Paris, 2004

Ernault G., “Une réussite universelle”, in Manière de voir, No. 39, pp. 13-15, 1998

European Commission, DGX, 1996, “The European Union and sport”, Europe on the Move, Brussels/Luxembourg, 1996

European Commission, DGX, “The European model of sport”, 1998, avail able on the Internet at: http://www.sport-in europe.com/SIU/HTML/ PDFfi les/Euro-peanModelofSport

European Commission, DGX, “Sport and employment in Europe”, fi nal report by N. Le Roux, P. Chantelat and J. Camy, 1999, on the Internet at: http:// www.ensshe.lu/pdfs/EOSEfr.pdf

European Commission, Eurobarometer special on-line survey of European Un-ion citizens and sport [September 2003, published in November 2003], avail-able on the Internet in pdf format

Fansten M., “Financement de la télévision publique en Europe: les termes du débat”, available on the Internet: http://www.ebu.ch/union/publications/ pdf/publications_dif_3_99-10.fr.pdf (consulted on 15 April 2004)

Fillieule R., Sociologie de la délinquance, PUF, Paris, 2001

Fohr A. and Monnin I., “La France raisonnable: alcool, tabac, vitesse: un pays à consommation modérée”, in Le Nouvel Observateur, pp. 10-22, 1 April 2004

Fontanel J. and Bensahel L., Refl exions sur l’économie du sport, PUG, Gre-noble, 2001

247

Fost N.C., “Ethical and social issues in anti-doping strategies in sport”, in F. Landry, M. Landry and M. Yerlès, Sport...: The Third Millenium: proceedings of the international symposium, Quebec City, Canada, pp. 478-485, 1990

Foucault M., “Le souci de soi”, in Histoire de la sexualité, Vol. 3, Gallimard, Paris, 1984

Foucault M., “La volonté de savoir”, in Histoire de la sexualité, Vol.1, Gal-limard, Paris, 1976

Foucault M., Surveiller et punir, naissance de la prison, Gallimard, Paris, 1975

Foucault M., Naissance de la clinique: une archéologie du regard médical, PUF, Paris, 1963

Galland O., “Les valeurs de la jeunesse”, in Sciences humaines, No. 79, pp. 26-29, 1998

Garfi nkel H., Studies in ethnomethodology, Prentice-Hall Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1967

Genevois B., “Le football, la gloire fragile d’un jeu”, in Pouvoirs, No. 101, pp. 5-14, 2002

Gernet L., Recherches sur le développement juridique et moral en Grèce, Leroux, Paris, 1917

Girard R., Les origines de la culture, Desclée de Brouwer, Paris, 2004

Girard R., La violence et le sacré, Pluriel, Paris, 1972

Giulianotti R., “Participant observation and research into football hooligan-ism: refl ections on the problems of entree and everyday risks”, in Sociology of Sport Journal, pp. 1-120, 1995

Goffman E., “Role distance” in Encounters, Bobbs Merrill, Indiannapolis, 1961

Goldstein J.M. and Arms R.L., “Effects of observing athletic contests on hos-tility”, in Sociometry, No. 34, pp. 83-90, 1971

Gouguet J.J. and Primault D., “Formation des joueurs professionnels et équili-bre compétitif: l’exemple du football”, in Revue juridique et économique du sport, No. 68, pp. 7-34, 2003

Green R.G. and Quanty M.B., “The catharsis of agression: an evaluation of hypothesis” in L. Berkowitz (ed.), Advances in experimental social psychol-ogy, Vol. 10, pp. 1-37, 1977

Bibliografi ja

248


Grésy B. (ed.), L’image des femmes dans la publicité, report to the State Secretary for Women’s Rights and Vocational Training, La Documentation fran-çaise, Paris, 2002

Griffi n P., “Changing the game: homophobia, sexism, and lesbians in sport”, in Quest, No. 44 (2), pp. 251-265, 1992

Grubisa D., “Le water-polo ou la guerre par d’autres moyens”, Courrier inter-national, No. 660, p. 14, 2003

Guichard N., Publicité télévisée et comportement de l’enfant, Economica, Paris, 2000

Hargreaves J., “Sex, gender and the body in sport and leisure: has there been a civilising process?”, in E. Dunning and C. Rojek (eds.) Sport and leisure in the civilizing process: critique and counter-critique, MacMillan, London, 1992

Haroche C., “Se gouverner, gouverner les autres: éléments d’une anthro-pologie des mœurs et des manières (XVI-XVIIe siècles)”, in Communication, No. 54, pp. 51-68, 1993

Harrington J., A preliminary report on soccer hooliganism to Mr Denis How-ell, Minister of Sport, HMSO, 1968

Héas S., Anthropologie des relaxations: des moyens de gestion de soi entre loisirs et soins?, L’Harmattan, Paris, 2004

Héas S., “La relaxation comme ‘médecine’ de ville?”, doctoral dissertation in Social Sciences (Sociology), supervisor D. Le Breton, University of Strasbourg 2, 1 October 1996

Héas S., “Relaxation: propédeutique d’une pratique à non risque”, in Cahiers de Sociologie Economique et Culturelle, No. 23, pp. 111-122, 1995

Héas S., Bodin D., Amossé K. and Kerespar S., “Football féminin: C’est un jeu d’hommes”, in Cahiers du Genre, No. 36, p. 185-204, 2004

Héas S., Bodin D. and Robène L., “Symboles et postures: les relaxations comme techniques signifi antes”, in L’Année matérialiste, 2005 (forthcoming)

Heinich N., “Art et sport au regard d’une sociologie de la singularité”, in D. Bodin and P. Duret, (eds.), Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 125-134, 2003

Héritier F., De la violence, Odile Jacob, Paris, 1996

Hirigoyen M.F., Harcèlement moral, Syros, Paris, 1998

249

Hobbes T., Le Léviathan, Sirey, Paris, 1971 [English original, Leviathan, Lon-don, 1651]

Hoch P., Rip off the big game, Anchor Books, New York, 1972

Hurtebise C., “Sport politique et politique du sport de la RDA”, in Géopoli-tique, No. 66, pp. 35-44, 1999

IFDHBP [Paris Bar Institute of Human Rights Training], Rapport sur les vio-lences dans les stades et le droit, confi dential internal report, 1995

James J., “The money game”, in Time, pp. 50-55, 5 June 2000

Jaspard M., Brown E. and Condon S., Les violences envers les femmes en France: une enquête nationale, La Documentation française, Paris, 2003

Jeu B., In honorem Bernard Jeu. Le sportif, le philosophe, le dirigeant, PUL, Lille, 1993

Jeu B., Analyse du sport, PUF, Paris, 1987, 1992 edition

Jeu B., Le sport, la mort, la violence, PUL, Lille, 1975

Jeu B., “Defi nition du sport”, in Diogène, No. 80, pp. 153-167, 1972

Johnson G., Oi ! A view from the dead end of the street, Babylon Books, London, 1982

Jusserand J.J., Les sports et jeux d’exercice dans l’ancienne France, Cham-pion, Geneva, 1901, 1986 edition

Kadritzke N., “Acheter Manchester United pour mieux vendre”, in Le Monde diplomatique, No. 22, January 1999

Kapuscinski R., “Les médias refl ètent-ils la réalité du monde?”, in Le Monde diplomatique, Manière de voir, No. 63, pp. 50-55, 2002

Kapuscinski R., La guerre du foot et autres guerres et aventures, Plon, Paris, 1986, 2003 edition

Kidd B., “Sport and masculinity”, in M. Kaufman, Beyond patriarchy: Essays by men on pleasure, power and change, Oxford University Press, New York, pp. 250-265, 1987

Krane V., “Lesbians in sport: toward acknowledgment, understanding and theory”, in Journal of sport and exercise psychology, No. 18 (3), pp. 237-246, 1996

Lanfranchi P., “Football, cosmopolitisme et nationalisme”, in Pouvoirs, No. 101, pp. 15-25, 2002

Bibliografi ja

250


Lassalle J.Y., “Les responsabilités civile et pénale des auteurs de violences sportives”, in La semaine juridique édition générale, No. 49, pp. 2223-2229, 2000

Laure P., Le Dopage, PUF, Paris, 1995

Laure P., Binsinger C. and Le Scanff C., “Diffi cultés méthodologiques lors d’enquêtes nationales sur le dopage des adolescents. A propos d’un cas”, in Science & sports, Vol. 19, No. 2, pp. 86-90, April 2004

Le Bon G., Psychologie des foules, PUF, Paris, 1895, 5th quadriga edition 1995

Legros P., “Le surentraînement: bilan des recherches et perspectives”, in M.J. Manidi. and I. Daffl on-Arvanitou (eds.), Activité physique et santé. Apports des sciences humaines et sociales, Education à la santé par l’activité phy-sique, Masson, Paris, pp. 127-141, 2000

Lepoutre D., Cœur de banlieue. Codes, rites et langages, Odile Jacob, Paris, 1977, 2001 edition

Le Roux. N. and Camy J., “Etude préliminaire à la constitution d’un Observa-toire Européen des Professions du Sport”, report to the MJS/EZUS Conven-tion, 1995

Le Saux L., “Ils se foot du monde!”, in Télérama, No. 2730, pp. 152-153, 2002

Lévi-Strauss C., Triste tropique, Pocket, Paris, 1955, 2001 edition

Lewis R.W., “Football hooliganism in England before 1914: a critique of the Dunning thesis”, in International journal of the history of sport, Vol. 13-3, pp. 310-339, 1996

Leymann H., Mobbing: la persécution au travail, Seuil, Paris, 1993, French translation of 1996

Linton R., De l’homme, Editions de Minuit, Paris, 1936, French translation of 1968

Lorant J., “Les bienfaits de l’exercice physique: mythe ou réalité?”, in M.J. Manidi and I. Daffl on-Arvanitou (eds.), Activité physique et santé. Apports des sciences humaines et sociales, Education à la santé par l’activité phy-sique, Masson, Paris, pp. 142-152, 2000

Maigret E., Sociologie de la communication, Armand Colin, Paris, 2003

Maitrot E., Les scandales du sport contaminé: enquête sur les coulisses du dopage, Flammarion, Paris, 2003

251

Manzella A., “La dérégulation du football par l’Europe”, in Pouvoirs, No. 101, pp. 39-47, 2002

Marinova J., “The attitudes of adolescents to the issue of gender-based vio-lence”, in Learning from violence: the youth dimension, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 2004

Marsh P., Aggro: the Illusion of violence, Dent, London, 1978

Martins M., “The European Convention on Spectator Violence”, in J. de Quidt and E. Johnston, Report of the Conference on the Role of Local and Regional Authorities in Preventing Violence at Sports Events, in particular at Football Matches, Council of Europe, 20 October 2003 (typewritten)

Mauss M., “Essai sur le don. Forme et raison de l’échange dans les sociétés archaïques”, in Sociologie et anthropologie, PUF, Paris, 1923, 1997 edition

Mendiague F., “L’église et les interdits religieux du jeu: hasard, passion et désordre du XVe au XVIIIe siècle”, in Staps, No. 32, pp. 57-66, 1993

Mennesson C., “Aller aux J.O. sans être un monstre: les processus de con-struction de l’identité sexuée des femmes haltérophiles de haut niveau”, Recherches Féministes Francophones [French-language Feminist Research], third international colloquy “Ruptures, Résistances et Utopies”, Toulouse, Le Mirail University, September 2002

Merton, R.K., “Structure sociale, anomie et déviance” in Eléments de théorie et méthode sociologique, Plon, Paris, 1965.

Messner M., Power at play: sport and the problem of masculinity, Beacon Press, Boston, 1992

Messner M., Hunt D. and Dunbar M., Boys, men, sports media, Los Angeles, 1999; available on the Internet at: http:// www.children now.org

Miège C., Les organisations sportives et L’Europe, INSEP Publications, Paris, 2000

Miège C., Le sport en Europe, PUF, Paris, 1996

Mignon P., “La lutte contre le hooliganisme: comparaison européennes”, in Football, ombres au spectacle. Les cahiers de la sécurité intérieure, No. 26, pp. 92-107, 1996

Mignon P., La violence dans les stades: supporters, ultras et hooligans, Les cahiers de l’INSEP, Paris, No. 10, 1995

Bibliografi ja

252


Mignon P., La société du samedi: supporters, ultras et hooligans, Etude com-parée de la Grande-Bretagne et de la France, report to the Institut des hautes études de la sécurité intérieure, 1993

Morgan W.J., Leftist theories of sport, a critique and reconstruction, Univer-sity of Illinois Press, Urbana and Chicago, 1994

Nuytens W., “Essai de sociologie des supporters de football. Une enquête à Lens et à Lille”, dissertation defended on 11 December 2000 in the Faculty of Economics and Social Science, University of Lille

Nys J.F., “L’économie du sport”, lecture, L’université de tous les savoirs [15 April 2004]; available on the Internet at: http://www.canal-u.education.fr

Nys J.F., “Le poids économique du sport en 2001 et son évolution”, in Revue juridique et économique du sport, No. 67, pp. 79-83, June 2003

Nys J.F., “Informations économiques”, in Revue juridique et économique du sport, No. 65, pp. 69-75, December 2002

Palierne C., “Le sport de haut niveau: de nouvelles contraintes et leurs con-sequences”, in P. Duret and D. Bodin (eds.), Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 51-71, 2003

Papin B., “La violence symbolique de l’institution sportive dans le processus de production de ses élites”, in D. Bodin, (ed.), Sports et violences, Chiron, Paris, pp. 89-106, 2001

Peretti-Watel P., “Le normal et le pathologique: dépressivité et usages de drogue à l’adolescence”, in Sciences sociales et santé, Vol. 21(3), pp. 85-114, 2003

Perrin E., Le culte du corps, Pierre-Fabre, Geneva, 1986

Personne J., Le sport pour l’enfant. Ni records, ni médailles. Conseil aux parents, L’Harmattan, Paris, 1993

Personne J., Aucune médaille ne vaut la santé d’un enfant, Denoël, Paris, 1987

Personne J., Commandre F. and Gounelle de Pontanelle H., report to the Académie nationale de médecine on “L’entraînement sportif intensif et pré-coce, et ses risques” [Early and intensive sports training and its risks], 18 October 1983, Paris

Picquart J., Pour en fi nir avec l’homophobie, Chiron, Paris, 2004

Pierrat J.L. and Riveslange J., L’argent secret du foot, Plon, Paris, 2002

253

Pociello C., Les cultures sportives, PUF, Paris, 1995

Pociello C., Sports et sociétés. Approche socioculturelle des pratiques, Vigot, Paris, 1981

Poutignat P. and Streiff-Fenart J., Théories de l’ethnicité, PUF, Paris, 1995

Pujol M., Freydière P.l. and Bayeux, P., “La sécurité des équipements spor-tifs”, in Voiron, Pus, No. 23, 2004

Ramonet I., “Passions nationals”, in I. Ramonet and C. De Brie, (eds.), “Le sport c’est la guerre”, in Le Monde diplomatique, Manière de voir, No. 30,

Ramonet I. and De Brie C. (eds.), “Football et passions politiques”, in Le Monde diplomatique, Manière de voir, No. 39, 1998

Ramonet I. and De Brie C. (eds.), “Le sport c’est la guerre”, in Le Monde diplomatique, Manière de voir, No. 30, 1996

Raspiengeas J.C., “Le Tour infernal” [interview with Christophe Bassons], in Télérama, No. 2686, pp. 78-80, 4 July 2001

Ravenel L., “Le football de haut niveau en France: espaces et territories”, thesis in Geography (spatial structures and dynamics) defended on 24 Octo-ber 1997 at the University of Avignon and the Pays du Vaucluse

Redeker R., Le sport contre les peuples, Berg International, Paris, 2002

Redhead S., Sing when you’re winning, Pluto, London, 1987

Ricard S., “Image et son”, in Vingtième siècle, No. 14, pp. 79-89, 1987

Robène L., “L’aménagement des terrains de jeux scolaires à Bordeaux, 1940- 1944”, in P. Arnaud et al. (eds.), Le sport et les Français pendant l’occupa-tion, 1940-1944, L’Harmattan, Paris, pp. 85-104, 2002

Robène L., “Icare et la violence des jours”, in D. Bodin (ed.), Sports et vio-lences, Chiron, Paris, pp. 35-61, 2001

Rochcongar P., Bryand F., Bucher D., Ferret J.M., Eberhard D., Gerard A and Laurans J., “Etude épidémiologique du risque traumatique des footballeurs français de haut niveau”, in Science & sports, Vol. 19, No. 2, pp. 63-68, April 2004

Roché S., La délinquance des jeunes, Seuil, Paris, 2001

Roché S., La société incivile: qu’est-ce que l’insécurité?, Seuil, Paris, 1996

Rosé J.C., “L’Odyssée du coureur de fond”, 90-minute documentary, France, 1997

Bibliografi ja

254


Rosetta L., “Fécondité féminine et activité physique intense et répétée”, in Science & sports, Vol. 17, No. 6, pp. 269-277, 2002

Rouibi N., Colloquy on “La sécurité et la violence dans les stades lors des manifestations sportives” [Safety and violence in stadiums during sports events], French Ministry of the Interior, internal document, 1989, updated on 15 February 1994

Roumestan N., Les supporters de football, Anthropos, Paris, 1998 Roussel B., Tour de vices, Hachette, Paris, 2001

Roversi A., “Football violence in Italy”, in International review for the sociol-ogy of sport, 26, pp. 311-331, 1991

Saouter A., “Sport et proximité corporelle: la peur du tabou”, in P. Duret and D. Bodin (eds.), Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 149-159, 2003

Saouter A., Etre rugby, Maison des sciences de l’homme, Paris, 2000 Skogan G.W., Disorder and decline: crime and the spiral of decay in American neigh-borhoods, The Free Press, New York, 1990

Slater M.D., Henry Kimberly L., Swaim Randall C. and Anderson Lori L., “Vio-lent media content and aggressiveness in adolescents: a downward spi ral model”, in Communication research, Vol. 30, No. 6, pp. 713-736, December 2003

Sobry C., Socioéconomie du sport. Structures sportives et libéralisme écono-mique, De Boeck University, Brussels, 2003

Society of European Sport Studies, “Organization of sport in Europe”: http://www.sport-in-europe.com/ [consulted on 15 April 2004]

Society of European Sport Studies, “Sport policy of the European Union”: http://www.sport-in-europe.com/ [consulted on 15 April 2004]

Sporeco, “Comparaison des budgets des clubs de l’élite en sport collectif”: http://www.sporeco.com [consulted on 15 April 2004]

Taylor Y., “Class, violence and sport: the case in soccer hooliganism in Brit-ain”, in H. Cantelon and R. Gruneau (eds.), Sport, culture and the modern state, University of Toronto Press, Toronto, pp. 39-96, 1982

Taylor Y., “Soccer consciousness and soccer hooliganism”, in S. Cohen, Im-ages of deviance. Hardmondsworth Penguin, London, pp. 163-164, 1973

Taylor Y., “Football mad: a speculative sociology of football hooliganism”, in The sociology of sport, pp. 357-377, 1971

255

Thibault J., Sports et éducation physique, 1870-1970, Vrin, Paris, 1991

Thom R., “Aux frontières du pouvoir humain: le jeu”, in Modèles mathéma-tiques de la morphogenèse, C. Bourgeois, Paris, 1980

Thomas R., “Le sport dans l’histoire”, in Géopolitique, No. 66, pp. 6-14, 1999 Thomas R., Sociologie du sport, PUF, Paris, 1993

Thomas R., Histoire du sport, PUF, Paris, 1992 Thuillier J.P., Le sport dans la Rome Antique, Errance, Paris, 1996

Tranter N.L., “The Cappielow riot and the composition and behaviour of soc-cer crowds in late Victorian Scotland”, in International journal of the history of sport, Vol. 1, No. 3, pp. 125-140, 1995

Travaillot Y., Sociologie des pratiques d’entretien du corps, PUF, Paris, 1998

Tsoukala A., “Vers une homogénéisation des stratégies policières en Europe?”, in Les cahiers de la Sécurité intérieure, No. 26, pp. 108-117, 1996

Tsoukala A., “Sport et violence: évolution de la politique criminelle à l’égard du hooliganisme en Angleterre et en Italie depuis 1970”, doctoral disserta-tion in Law, University of Paris 1, 1993

Van Limbergen K., Ardant P., Carcassonne G. and Portelli H., “Aspects sociop-sychologiques de l’hooliganisme: une vision criminologique”, in Pouvoirs, No. 61, pp. 177-130, 1992

Van Limbergen K., Colaers C. and Walgrave L., “The societal and the psycho-sociological background of football hooliganism”, in Current psychological research and reviews, Vol. 8, pp. 4-14, 1989

Van Praagh E. and Duché P., “L’enfant et l’adolescent”, in M.J. Manidi and I. Daffl on-Arvanitou (eds.), Activité physique et santé. Apports des sciences humaines et sociales, Education à la santé par l’activité physique, Masson, Paris, pp. 101-106, 2000

Vassort P., Football et politique: sociologie historique d’une domination, Edi-tions La Passion, Paris, 1999

Vassort P., Ollier S. and Vaugrand, H. (eds.), L’illusion sportive: sociologie d’une idéologie totalitaire, Institut de Recherches Sociologiques et Anthro-pologiques, Montpellier, 1998

Vaugrand H., Sociologie du Sport, L’Harmattan, Paris, 1999

Vedel T. (ed.), Médias et violence, Les cahiers de la sécurité intérieure, 20, Paris, 1995

Bibliografi ja

256


Vernant J.P., Vidal-Naquet P., Mythes et tragédies, II, La Découverte, Paris, 1986

Vogler C. and Schwartz S. E., The sociology of sport: an introduction, Pren-tice-Hall, Englewoood Cliffs, New Jersey, 1993

Wahl A., La balle au pied: histoire du football, Gallimard, Paris, 1990, 1996 edition

Welzer-Lang D., “Etudier les hommes et les rapports sociaux de sexe: où sont les problèmes?”, in N. Le Feuvre (ed.), “Le genre: de la catégorisation du sexe”, in UNITAM- Revue de sociologie et d’anthropologie, No. 5, pp. 289 -312, 2002

Wieviorka M., Violence en France, Seuil, Paris, 1999

Wieviorka M., Le racisme, une introduction, La Découverte, Paris, 1998

Wieviorka M., “Les skinheads”, in La France raciste, Seuil, Paris, 1992

Williams J., “When violence overshadows the spirit of sporting competition: Italian football fans and their clubs (Commentary on paper by Zani B. and Kirchler E.)”, in Journal of community and applied social psychology, Vol. 1, pp. 23-28, 1991

Zani B. and Kirchler E., “When violence overshadows the spirit of sporting competition: Italian football fans and their clubs”, in Journal of community and applied social psychology, Vol. 1, pp. 5-21, 1991

Zimmerman M., “La violence dans les stades de football: le cas de l’Allema-gne fédérale”, in Revue de droit pénal et de criminologie, No. 5, p. 441-463, 1987

Nakladnik: Council of Europe PublishingNaslov izvornika: Sport and Violence in Europe / Sports et violences en Europe∂ Council of Europe, June 2005Miπljenja izraæena u ovome djelu odgovornost su autora i ne moraju uvijek odraæavati stavove VijeÊa Europe.

Nakladnik: Knjiga trgovina d.o.o.Books Trade & Services LtdZagreb/Hrvatska/CroatiaZa nakladnika: Branko VukoviÊ

∂ Knjiga trgovina, 2007, izdanje na hrvatskom jezikuISBN 978-953-6414-09-3Sva prava pridræana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati, fotokopirati ni na bilo koji naËin reproducirati ∑ elektroniËkim putem (CD-Rom, internet, i sl.) bez nakladnikova pismenog dopuπtenja.

Hrvatsko izdanje: prijevod, redaktura, dizajn i priprema za tisakKNJIGRA d.o.o., Jabukovac 15, Zagreb, Hrvatska; [email protected] nakladnika: Verica ZoriÊ

TisakJiB, Zagreb, Dudovec 3

DistribucijaNeretva d.o.o., Donji preËac 19, Zagreb, Hrvatska

Sport i nasilje u Europi izdana je u suradnji sa:

VijeÊem EuropeAgencijom za odgoj i obrazovanjeMinistarstvom znanosti, obrazovanja i πporta Republike HrvatskeGradskim uredom za kulturu i πport, Zagreb

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebupod brojem 632543

ISBN 978-953-6414-09-3

Date post:	13-Sep-2019
Category:	Documents
Upload:	others
View:	17 times
Download:	1 times

Sport i nasilje u Europi amen - azoo.hr · FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i...

Documents