+ All Categories
Home > Documents > THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire....

THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire....

Date post: 18-Jan-2020
Category:
Upload: others
View: 0 times
Download: 0 times
Share this document with a friend
12
59 AUTUMN 2011 www.benevolencija.eu.org/salon BULLETIN OF JEWISH SOCIETY “THE FRIENDS OF LA BENEVOLENCIJA” BILTEN JEVREJSKE ZAJEDNICE “PRIJATELJI LA BENEVOLENCIJE” THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CARE Prostorije HSC 27.10.2011 Sa nama se nikad ne zna na ~emu smo. ^esto nam je prob- lem sakupiti ~lanove i prijatelje za sjednice kao {to je Godi{nja skup{tina. Ne o~ekije se ni{ta uzbudljivo, Dnevni red je formalan i ve} godinama poznat. ^ak se unaprijed zna da }e Odbor ostati u skoro istom sastavu, jer }e svi, ako neko i prodiskutuje koju, kazati kako je Odbor dobro radio, a zna se, tim koji dobro igra, ne treba mijenjati. Tako se najlak{e izbjegne da ba{ tebe pogodi peh pa te izaberu, i tako ne}e{ morati jednom mjese~no, da, jednom mjese~no(!) da odvoji{ vrijeme za Odbor. Pa onda ~itanje izvje{taja koji po 10-ti put ~ita isti Predsjednik. A sam izvje{taj? Slikovitosti radi, vjerovatno niko ne bi primijetio ako bi Predsjednik uzeo izvje{taj iz 2005 i pro~itao ga kao teku}i. No, to je na{a Zajednica, to smo mi i tako funkcioni{emo. I sama ta ~injenica da funkcioni{emo vrijedi pa`nje. Ne treba zaboraviti da smo se konstituisali 1994 g. Dakle `ivimo kao zajednica i ne damo se punih 17 godina! Ne treba ovo shvatiti kao kritiku. Namjera je da se 'zainteresovani', zainteresuju. Da se ponukaju oni koji su pasivni na aktivnije u~e{}e. Da nam se ponude ideje i raznovrsnost. Bi}e nam svima ljep{e i dra`e okupljati se. Ove godine sakupilo se 25 ~lanova. To je dokaz da ono {to radimo ima smisla. Mi smo, neosporno, jevrejska zajednica, i gajimo jevrejske tradicije, ali ne treba zaboraviti da smo takva zajednica koja od samog osnivanja proklamuje i njeguje jednu od osnovnih principa judaizma, 'ljubi bli`njega svoga kao sebe samoga', a ne Elyth Gardens.....; PRAZNICI – Obilje`avali smo i govorili o zna~aju Nove godine –jevrejske i svjetovno/ kalendarske, Purima, Pesaha, Hanuke, Sukota ....; GODI[NJICE 10-ta godi{njica dolaska u Englesku, Rodjendan Oskara Danona....: PROMOCIJE – Prevoda pripovijedaka Isaka Samokovlije na engleski, djela Predraga Fincija, Cezara Danona, Mirze Fehimovi}a....; OKUPLJANJA – Sijela, poetske ve~eri, komemoracije,.....; Ima toga, zar ne. Nabacao sam stvari ad hoc bez posebnog sistema i ko zna {ta sam jo{ propustio. A tek SaLon?! Traje li traje. I treba. Za nas stotinjak i nije lo{e. Nekako je potrebno ostaviti trag, znak postojanja.Ali ja bih vi{e i dalje i {ire. Zbog nas samih, pa bogami, nek i ostali znaju. Ah da, da ne zaboravim, u novi Odbor izabrani su opet Irena Altarac, Branko Danon @elimir Ku~inovi}, Boris Montiljo, Olivera Risti}, Dragan Ungar – koji je presko~io nekoliko mandata, a za pravog novog ~lana izabrana je Mia Kordi}. U duhu gornjih rije~i Odbor je za novog Predsjednika izabrao onog starog – Borisa Montilja. Eto, to je to. Branko Danon Godi{nja skup{tina Jevrejske zajednice Prijatelji La Benevolencije u Londonu pi{e da bli`nji mora biti Jevrej. Mi smo protuma~ili da bli`nji zna~i ljudsko bi}e. Ima mo`da, jedan uslov od koga ne odustajemo; to bi}e treba da je dobronamjerno. Pa mi smo na koncu 'Prijatelji La Benevolencije'. Di~imo se da smo takvi. Ti nama bli`nji dijele sa nama mnogo toga; jezik nam je isti (govorimo sva tri), obi~aji, porijeklo, pjesma, i nedavna dramati~na sudbina - svi preduslovi da smo zainteresovani jedni za druge. I kada se osvrnemo, u toku na{eg bitisanja radili smo dobre stvari. Sjetio bih se onih koje su ostavile na mene poseban utisak: PREDAVANJA – o Jerusalemu, Judaizmu, Jevrejima slikarima, Jevrejima humoristima i onih u srpsko/hrvatskoj knji`evnosti, pa o tome da li je Bosna protektorat, o starim instrumentima, pa iz vlastite proizvodnje na{i putopisi i muzika koju slu{amo.....; POSJETE – Ve~e sa Radetom [erbed`ijom, Ladino tria porodice Kamhi, posjete predstavnika Jevrejske op{tine u Sarajevu, Knji`evnog foruma, predstavnika WJR, Jewish Care-a, Bosanske Ambasade, ili na{e ve~e organizovano u Reformisti~koj Sinagogi u Uz najbolje `elje za novu 2012 godinu, evo kako smo odsijelili za ispra}aj stare
Transcript
Page 1: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

59AUTUMN 2011

www.benevolencija.eu.org/salon

BULLETIN OF JEWISH SOCIETY“THE FRIENDS OF LA BENEVOLENCIJA”

BILTEN JEVREJSKE ZAJEDNICE“PRIJATELJI LA BENEVOLENCIJE”

THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CARE

Prostorije HSC

27.10.2011Sa nama se nikad ne zna na~emu smo. ̂ esto nam je prob-lem sakupit i ~lanove iprijatelje za sjednice kao {to jeGodi{nja skup{tina. Ne o~ekijese ni{ta uzbudljivo,Dnevni red je formalan i ve}godinama poznat. ^ak seunaprijed zna da }e Odborostati u skoro istom sastavu, jer}e svi, ako neko i prodiskutujekoju, kazati kako je Odbordobro radio, a zna se, tim kojidobro igra, ne treba mijenjati.Tako se najlak{eizbjegne da ba{ tebe pogodipeh pa te izaberu, i tako ne}e{morati jednom mjese~no, da,jednom mjese~no(!) da odvoji{vrijeme za Odbor. Pa onda~itanje izvje{taja koji po 10-tiput ~ita isti Predsjednik. A samizvje{taj? Slikovitosti radi,vjerovatno niko ne biprimijetio ako bi Predsjednikuzeo izvje{taj iz 2005 i pro~itao

ga kao teku}i. No, to je na{aZajednica, to smo mi i takofunkcioni{emo. I sama ta~injenica da funkcioni{emovrijed i pa`nje. Ne trebazaboraviti da smo sekonstituisali 1994 g. Dakle`ivimo kao zajednica i ne damose punih 17 godina!Ne treba ovo shvati ti kaokri tiku . Namjera je da se'zainteresovani', zainteresuju.Da se ponukaju oni koji supasivni na aktivnije u~e{}e. Danam se ponude ideje iraznovrsnost. Bi}e nam svimaljep{e i dra`e okupljati se.Ove godine sakupilo se 25~lanova. To je dokaz da ono {toradimo ima smisla. Mi smo,neosporno, jevrejska zajednica,i gajimo jevrejske tradicije, aline treba zaboraviti da smotakva zajednica koja od samogosnivanja proklamuje i njegujejednu od osnovnih principajudaizma, ' ljub i bl i`njegasvoga kao sebe samoga', a ne

Elyth Gardens.....;PRAZNICI – Obilje`avali smoi govorili o zna~aju Novegodine –jevrejske i svjetovno/kalendarske, Purima, Pesaha,Hanuke, Sukota....;GODI[NJICE – 10-tagodi{njica dolaska u Englesku,Rodjendan Oskara Danona....:PROMOCIJE – Prevodapripov ijedaka IsakaSamokovlije na engleski, djelaPredraga F inci ja, CezaraDanona, Mirze Fehimovi}a....;OKUPLJANJA – Sijela, poetskeve~eri, komemoracije,.....;Ima toga, zar ne. Nabacao samstvari ad hoc bez posebnogsistema i ko zna {ta sam jo{propustio. A tek SaLon?! Trajeli traje. I treba.Za nas stotinjak i nije lo{e.Nekako je potrebno ostavititrag, znak postojanja. Ali ja bihvi{e i dalje i {ire. Zbog nassamih, pa bogami, nek i ostaliznaju.Ah da, da ne zaboravim, u noviOdbor izabrani su opet IrenaAltarac, Branko Danon @elimirKu~inovi}, Boris Montiljo,Olivera Risti}, Dragan Ungar –koji je presko~io nekolikomandata, a za pravog novog~lana izabrana je Mia Kordi}.U duhu gornjih rije~i Odbor jeza novog Predsjednika izabraoonog starog – Borisa Montilja.Eto, to je to.Branko Danon

Godi{nja skup{tina Jevrejske zajednicePrijatelji La Benevolencije u Londonu

pi{e da bli`nji mora biti Jevrej.Mi smo protuma~ili da bli`njizna~i ljudsko bi}e. Ima mo`da,jedan uslov od koga neodustajemo; to bi}e treba da jedobronamjerno. Pa mi smo nakoncu 'Pri jatelji LaBenevolencije'. Di~imo se dasmo takvi. Ti nama bli`njidijele sa nama mnogo toga;jezik nam je isti (govorimo svatri), obi~aji, porijeklo, pjesma,i nedavna dramati~na sudbina- svi preduslovi da smozainteresovani jedni za druge.I kada se osvrnemo, u tokuna{eg b itisanja rad ili smodobre stvari. Sjetio bih se onihko je su ostavi le na meneposeban utisak:PREDAVANJA – o Jerusalemu,Judaizmu, Jevrejima slikarima,Jevrejima humoristima i onihu srpsko/hrvatskojknji`evnosti, pa o tome da li jeBosna protektorat, o stariminstrumentima, pa iz vlastiteproizvodnje na{i putopisi imuzika koju slu{amo.....;POSJETE – Ve~e sa Radetom[erbed`ijom, Ladino tr iaporodice Kamhi, posjetepredstavnika Jevrejske op{tineu Sarajevu, Knj i`evnogforuma, predstavnika WJR,Jewish Care-a, BosanskeAmbasade, ili na{e ve~eorganizovano uReformisti~koj Sinagogi u

Uz najbolje ̀ elje za novu 2012 godinu, evo kako smo odsijelili za ispra}aj stare

Page 2: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

Ne bih ba{ rekao da samdosegao jesen svog `ivota, alirecimo da je ve} vrijeme da serazmi{lja o zalihama za zimu i

da se po~ne koristiti svakaprilika koja se pru`i. Moglo bise re~i da se latinska izrekaCarpe diem, Uhvati dan, svevi{e urezuje u moju psihu.

Kako se po~etak zimeneminovno pribli`ava i kakosvakim jutrom ponestaje po jo{jedan dio svjetlosti uhva}enego lim granama i kako setrotoari obla`u trulim li{}em,drago mi je {to sam kaovjeverica uspio da pokupim isklonim za kasnije sje}anje najeseni izlet Prijatel jaLaBenevolencije u Gloucester-shire.

Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green , u

autobusu je bilo oko 40 ljudi,razdraganih u ovo sun~anonedeljno jutro. Odvezli smo seNorth Circular cestom dotrojstva autoputeva, kako ihnazivaju stanovnici sjevernog

Londona, koji vode ka Wales-u: M40, M25 i M4.

Za dva ili tri sata stigosmo prvodo Nacionalnog arboretumaWestonbirt za koji Komisija za{umarstvo ka`e da je to svjetskiva`na kolekcija drve}a igrmlja, a nakon toga smo oti{lido tri milje udaljenog Tetbury-a, gradi}a u Cotswolds-u.

Vri jeme u autobusu smoproveli }askaju}i i tra~aju}i,dok je Dragan Ungar djelioprimjerke SaLona. Stali smo ina pipi stanici, gdje se popila ipo koja kafica.

U Westonbirt-u nas je do~ekalajaka ki{a dok smo u autobusu~ekali na ulaznice. Ta ki{a jedala priliku ljudima koji suizveli pse u {etnju i drugimposjetiocima sa prigodnomobu}om da se zaodjenulaganom nepromo}ivomodje}om i sa pravom dapoka`u da su sa~injeni odmateri je izdr`ljiv ije odnekoliko kapi vode. Ipak ne

mislim da sam bio jedini una{em dru{tvu koji je odahnuokada se pokazalo da je to biosamo prolazni pljusak.

U arboretumu smo imali naraspolaganju oko 2 sata, {to jebilo dovoljno samo da se bacipogled na 3.000 primjerakadonesen ih iz podru~jaumjerene kl ime iz cijelogsvijeta. Tu su donesene biljkena primjer iz Kine, SjeverneAmerike i ^ilea, ali ka`u da jeovo doba godine idealno da sevid i Nacionalna kolekci jajapanskog javora sa vi{e od400 tipova.

Kolekcija koju je porodicaHolford zapo~ela 1850-tihgodina, sada se sastoji od dvavelika po{umljena parka: „TheOld Arboretum“ i „Silk Wood“,koji zajedno pokrivaju 240hektara ili 600 akri. Osoblje uinformacionom centru, koji sesmjestio izme|u ova dva parkauz uobi~ajene resto rane iredove na `enske klozete, nasje snabdjelo mapamanamjenjenim za jesenji periodi pred lo`i lo da k renemojednom od dvije staze koje sepreporu~uju za ovu sezonu.

Jedna staza, on du`a,procjenjena na dva sata hoda,vodi la je u Silk Wood, sakolekcijom hrastova i doma}egdrve}a, granama tre{nje idvjestogodi{njim lipama kao ihvaljenom kolekcijom javora.Bio sam u grupi od nas pet kojaje od lu~ila da ode do OldArboretuma, uglavnom zato{to nismo htjeli da kasnimo nazakazani polazak autobusa.Sem toga, rekli su nam da seionako mo`e vidjeti mnogostabala javora u takozvanomAcer Glade.

Mo`da smo do{li nekolikosedmica prerano da b ismopotpuno u`ivali u stvarnospektakularnim crvenim i

narand`astim bojama kojimase javor odjeva u jesen, ali su

mnoga stab la ve}prelazila u bronzanuboju i pokazivala nijanse kojeih proslavljaju po ci jelomsvijetu.

Rekli su nam de se tu moguna}i i jestivi glog,cvjetaju}ivu~ji trn, tibetanskilje{njak i perzijski grab, a po{tonikad nisam bio naro~ito dobaru botanici ne mogu to ni dapotvrdim ni da poreknem.

Po cijelom Westonbirtarboretumu japanska tema senastavlja haiku pjesmama kojese sastoje od po 17 slogovapisanih u tri reda. Neke supisala djeca, neke odrasli, a ciljim je da se iska`e solidarnost

sa ljudima Japana nakonkatast rofalnog podvodnogzemljotresa koji se desio umartu.

Vi{e od 100 ljudi jeu~estvovalo u natjecanju, amnoge od t ih pjesama sukori{tene da se markirajujesenje staze. Pobjedni~kiprilog koji je napisala Jane F JFearnley glasi (prevod):

Zeleno, ̀ uto, crveno

Semafor jeseni

Zaustavi nas i o~araj

Ponovo u au tobusu i uTetbury-u na vrijeme za ru~ak;

upravo da probamo lokalnepoljoprivredne proizvode koji

IZLET

Page 3: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

su se na{li na tezgamagodi{njeg festivala hrane ipi}a. Me|u stubovima uprizemlju i na spratu Eliza-bethan Hall zdanja: sir i Uleypiva (Old Spot, Hogshead iPigs Ear su samo neka kojihse sje}am); ~atni i tur{ija,gospino bilje i likeri; so~niburgeri i demonstr iran jepravljenja kobasica.

Mo`da je to odraz vremena ukome ̀ ivimo, ali su proizvodikoji su bili na prodaju bilidaleko privla~niji od onoga{to je izneseno da se timeproslavi lokalna `etva. Udvije crkve koje sam posjetioproslave `etve su tek bilezavr{ene pa su se tu na{le uvelemrkve i zakr`ljalo klasje `itaaran`irano oko konzervi grahai kesa tjestenine. Te{ko da je topredstavljalo ljubav na zemljihri{~anskog boga, pomislio

sam, ali kako je to jedan odposlu`itelja u crkvi rekao sazadivljuju}im protestantskimpragmatizom , to je idealno zabesku}nike u Britstolu.

Oni koj i su `el jeli daupra`njavaju svojedobro~instvo na drugimmjestima mogli su da odu uprodavnicu poklonjene robe

koja se prodaje u dobrotvormesvrhe u Long Streetu i liob li`n ju Prince Charle'sHighgrove Collection„organske hrane“, iz koje profitide u Prin~evu Fondaciju zadobrotvorne organizacije.

A tu je bio i pab, ili bolje re~enoizbor pabova; prema mojojkratkoj inspekcijinajpopularniji me|u njima je

Snooty Fox, na skveru tr`nice.Sa obje strane ulaznog holanalazile su se prostorije: ona salijeve strane bila je krcataljudima koji piju i jedu a ona

sa desne prazna sem ogromneslike doge ispred otvorenevatre.

Od crkava koje sam vidio uTetbury-u najvi{e mi sesvidjela St Mary's the Virginiz 18 vjeka. Ona je zamjenilasrednjovjekovno zdanje, asagra|ena je iz sredstavaprofita tada unosne trgovinevunom. Jo{ postoje ostaci

ranije zgrade, vrijednispomena su nadgrobni kipoviu takozvanoj ju`noj arkadikoja ide cijelom du`inom la|e.Nadgobni k ip jednogeng leskog renesansnogotmenog gospodina, {to se dazaklju~iti na osnovu njegovogoklopa i naboranog ovratnika,je bio naro~ito zabavan zbogogromnih stopala, brade i u{iju.

Po lazak au tobusa je b iozakazan za 5 sati, tako da samimao vremena da lunjam podjelu t rase sada napu{tene`eljeznice. Viktorijanska prugaje sklonjena 1960-tih, ali su tujo{ bil i sk loni{te zalokomotivu i obori za stokuspremnu za transport. Sam sami{ao prugom dok me po~etaksumraka nije upozorio da }eskoro biti kraj na{eg boravka uTetbury-u.

Uprkos dugom danu i zijevanjuzbog umora, putovanje natragje bilo veselo zahvaljuju}ipljosci sa viskijem koja jekolala i dragim balkanskimpjesmama, koje je na gitari –suveniru iz [panije - svirao

Miroslav „Mir~e“ Vuleti}, kojije do{ao na nekoliko dana izSarajeva u posjetu Londonu.

Kako se sporo ide zadnjomdionicom do Londona,au topu tevi zagu{enisaobra}ajem rane nedeljneve~eri koji pu`e ku}i prijeradne sedmice. ^itav sat, akone i vi{e jo{ uvijek dobroraspolo`ena djeca u prednjemdijelu autobusa se kreveljejedni na druge preko naslonasjedi{ta, zabrinuti ljudi stoje upro lazu izme|u sjed i{ta iposmatraju upletena zadnja

svjetla automobilakako odlaze u mraktra`e}i odgovaraju}iizlaz.

Ovo ka{njenje je bar dalovremena da se razmi{lja oproteklom danu: na primjeronom |avoljem psu iz hotelaili haiku iz Westonbirta.Podsjetilo me na haiku „punkpjesnika“ John Cooper Clarke-a, koja glasi (prevod):

Dati raspolo`enje

U sedamnaest slogova

Je te{ -

Nikad nemamo onolikovremena koliko mislimo daimamo, pomislio sam, uvijek jepravo vrijeme da se po~nukoristiti prilike onda kada sepru`e. Nije toliko Carpe diem,vi{e je Carpe horam: Uhvatisat.

Nick Lipley

Za vi{e informacija oWestonbirt Arboretum i naprimjer An EnchantedChristmas posjetitewww.forestry.gov.uk/westonbirt.

Da doznate ne{to vi{e odTetbury-u posjetitewww.visittetbury.co.uk

Page 4: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

TRIPI wouldn’t say I’m in the au-tumn of my life. Let’s just sayit may be time to considerputting stores aside for winter,to begin taking every opportu-nity as it arises. The Latinphrase, Carpe diem, Seize theday, is developing an evertightening grip on my psyche;let’s put it like this.

With the imminent onset ofwinter, and as each morningmeasures out another dose ofmeagre daylight netted withbare branches and pavementsmatted and black with froggyleaves, I’m glad to have beenable to squirrel away a memoryof the Friends of LaBenevo lencija out ing toGloucestershire in late Septem-ber.

About 40 people were on thecoach as we pulled out of LimesAvenue, Golders Green, andbounced our way through Sun-day morning sunshine, roundthe North Circular to the three-some of motorways so knownto the residents of north westLondon heading Wales-ward:M40, M25, M4.

Two or three hours would takeus first to the National Arbore-tum, Westonbirt, billed by theForestry Commission as an in-ternationally important treeand shrub collection, and thento the Cotswolds market town

of Tetbury, three miles away.

Those hours passed with chatand gossip, with Dragan Ungardistributing copies of SaLon,a snooze for some and a serv-ice station stop for a pee and acoffee for others.

Heavy rain greeted us atWestonbirt as we waited in thecoach to have our t icketschecked, but it gave dog-walk-ers and other sensible-shoedvisitors in the car park thechance to don light water-proofs and righteously showthey were made of sterner stuffthan a few drops of water. I don’tthink I was the only one in ourparty though to breathe easierwhen the downpour turned outto be a passing shower.

We had about two hours at thearboretum, enough for only aglimpse of the 3,000 specimenscollected from the temperateclimate areas of the globe.Plants have been brought fromChina, North America andChile, for example, but this

time of year, it is said, was idealfor seeing the National Japa-nese Maple collection of morethan 400 types.

Westonbirt was first developedin the 1850s by the Holfordfamily and now consists of two

large wooded landscapes, theOld Arboretum and Silk Wood,covering a total of 240 hec-tares, or 600 acres. Staff at theinformation centre, nestlingbetween the two with the usual

restaurant facilities and queuesfor the ladies’ toilets, offered usautumn-specific maps and sug-gested we take either of the twoseasonal trails.

One trail, the longer, at an esti-mated two hours, took in SilkWood, with its oaks and nativetree collection, its cherryboughs and its 200-year-oldlime, as well as the acclaimedmaple collection. The group offive I was in decided for theshorter walk however, in theOld Arboretum, mainly be-cause we didn’t want to be latefor our scheduled departure.And anyway, we were told,there were plenty of maples tosee in so-called Acer Glade.

Perhaps we were a couple ofweeks too early to enjoy the re-ally spectacular crimsons andoranges that maples can dis-play in the autumn, but many

of the trees were be-ginning gently tobronze and to show hints of thehues that make them celebratedthe world over.

Also on display, so we weretold, were edible hawthorn,flowering dogwood, Tibetanhazel and Persian ironwood,though my botany was neverup to scratch so I can neitherconfirm nor otherwise.

The Japanese theme atWestonb irt was carr ied onthrough a series of 17-syllable,three-line poems, or haiku,around the grounds. Some writ-ten by chi ldren, some byadults, the poems are aimed atsignifying solidarity with thepeople of Japan, following thecatastrophic undersea earth-quake in March.

More than 100 people entered

the competition and manyhave seen their poems used tomark out the autumn trails. Hereis the winning entry, by JaneFJ Fearnley:

Green, amber and red,

The traffic lights of autumn

Stop us and enthral.

Back on the coach, and inTetbury in time for lunch. Timeto sample the local produce onoffer at the stalls set out as partof the annual food and drinkfestival between the pillars ofthe Elizabethan Hall and in thefirst-f loor hal l overhead:cheese and Uley beer (Old Spot,Hogshead and Pigs Ear are threethat I remember, just about),chutneys and pickles, liquoriceand liqueurs, sizzling burgersand demonstrations of sau-sage-making expertise.

Page 5: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

A sign of the times maybe, butthe produce on sale outshonethe local harvest displays. Twoof the churches I visited hadjust finished their harvest cel-ebrations, with their displays ofwithered carrots and stuntedears of corn ranged around tinsof baked beans and bags ofshell-shaped pasta. Hardly anindication of the bounty of theChristian God’s love on earth,I thought, but, as one churchattendant said with admirableprotestant pragmatism, ideal forpeople who are homeless inBristol.

Those who wanted to exercisetheir charity elsewhere couldchoose to explore the delightsof the Tenovus cancer charityshop on Long Street or PrinceCharles’s nearby Highgrove

Collection of ‘organic foodsand lifestyle products’, theprofits of which go to thePrince’s Charities Foundation.

Or there was the pub, or rathera choice of pubs, the most popu-

lar being from my brief inspec-tion the Snooty Fox, on themarket square. Rooms flankedthe hotel’s entrance hall: thatof the left packedwith drinkers anddiners, that on theright void but foran enormousGreat Dane pant-ing doggily infront of an openfire.

Of the churches inTetbury, the 18thcentury St Mary’sthe Virgin was thefinest I saw. It re-placed a medi-eval edifice, constructed withthe profits of the-then prosper-ous wool trade. There are stillremnants of the earlier build-

ing, notably the tomb effigiesin what is called the south am-bulatory, running the length ofthe nave. That of a man, anEnglish renaissance gent by thelook of his armour and ruff, wasespecially fun, with his enor-

mous feet, beard and lugholes.

The coach was due to leave at5pm, and I had time to wanderpart of the now-defunct railway

cuttings. The Victorian linewas taken up in the 1960s, butthe locomotive shed and cattlepens for keeping soon-to-be-transported stock are still stand-ing. I walked the line alone, thegathering dusk a reminder thatour time in Tetburywould soon be over.

The journey home, how-ever, was made jolly, de-spite the long day andweary yawns, by a circu-lating hipflask of whis-key and some well-lovedBalkan ballads, playedon a souvenir guitar fromSpain by Miroslav‘Mirce’ Vuletic, in Lon-don fo r a few days fromSarajevo.

How slow that final leg intoLondon, the motorwayschoked with early eveningSunday traffic crawling homebefore the working week. Agood hour if not more, the stillgood-natured kids up frontmaking faces at each other overthe headrests, anxious men

standing in the aisleeyeing the three-stranded braid oftail-lights trailing into the dark-

ness in search of a suitableexit.

At least the delay gave timeto reflect on the day: that hell-hound in the hotel for exam-ple or the Westonbirt haiku.They reminded me of one by‘punk poet’ John CooperClarke, which goes like this:

To con-vey one’s mood

In sev-en-teen syll-ab-les

Is ver-y diff-ic

We never have as much timeas we think we do and, Ithought, it’s always the righttime to start taking opportuni-ties as they arise. Not so muchCarpe d iem, more Carpehoram: Seize the hour.

Nick Lipley

For further details ofWestonbirt Arboretum, and forexample An Enchanted Christ-mas featuring an illuminatedtrail through the trees there, goto www.forest ry.gov.uk/westonbirt

To find out more about the mar-ket town of Tetbury, go towww.visittetbury.co.uk

Page 6: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

Izlo`ba slika umjetnice, SonjeRadan, ro|ene sarajke, uprostorijama Ambasade Bosnei Hercegovine, bila je jedan oddoga|aja ove jeseni koji }e sedugo pamtiti.

Sonjina veza sa WJR i JewishCare/Shalvatom se`e unazad20 godina kada je sa svojommladom familijom stigla uLondon.Jednodnevni prikaz njenihradova u Ambasadi useptembru, kojem je doma}inbila Nj .E. AmbasadorkaJadranka Negodi}, privukla je

brojne ljubitelje umjetnosti iprijatelje iz Londona ijugoistoka Engleske.Posvetiv{i ve~e ‘`eni ju~e,danas i sutra’ Sonja je doga|ajnazvala ‘Ki}ena i obo`avana’ itime obilje`ila skori zavr{etaktrogod i{njeg mandataAmbasadorke Negodi}.Ve~eri je prisustvovalo

sto tinjak gosti ju; odraznorodnih organizacija kao{to su FIWA (Federaci jeme|unarodnog udru`enja`ena) iz Londona, EBRD(Evropske banke za obnovu i

razvoj) , BL (Britanskebib lioteke) i IMO(Me|unarodne pomorskeorganizacije) do diplomatskihpredstavnika Belgije, Belizea,Hondurasa i SAD-a.Izlo`eni su bili Sonjini radoviiz opusa zadnj ih desetakgodina; nekoliko reprodukcijaoriginalnih radova u akvarelu

na svili ali ve}inom uljane iliakrilne boje na platnu saisklju~ivom tematikom ̀ ene ili`ena.Na vrhu {i rokih, crven imtepihom pokrivenih stepenica,na prvom spratu, na ulasku uglavni salon goste supozdravile, sa lijeve straneautoportret u ulju, a sa suprotne

pove}i rad u akriliku nazvanDjevojka u zelenoj haljini.S desna u glavnom salonu, podzlatno/plavim grbom Bosne i

Hercegovine vise tri visokesvi jetle sl ike, tako|er uakriliku, Pti~ica, Feniks i Roza.

Nasuprot zidu ambasade nakome se nalazi masivnaintarzi ja koja ilustruje isimbolizira FNRJ, postavljenoje pet, zlatom uramljen ih

IZLO@BA SLIKA SONJE RADAN radova me|u njima ifavorizovana slikaZasi}ene – prikaz tri`ene u otk lonu , naizgled

me|usobno isprepletene.Glavni salon je bio rezervisanza Sonjina najnovija djela: u

udaljenom kraju,isko~iv{i iztalasaste pozadinesn je`no-bi jelogplatna, polo`enaje grupa od ~etirivelike tamne slikei n s p i r i s a n eLeonardo DaVin~ijem, a opetsa lijeve strane,nasupro t nizufrancuskih prozorakoji izlaze na balkon, drugagrupacija od pet slika

Page 7: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

nazvanih Longing, Craving,Pining, Yearning i na krajuProboj. Najve}a me|u njimaYearning ura|ena je posebno

za ovu izlo`bu iprikazuje `enu sabro{em inau{nicama, koji suse to ve~e tako|erna{li izlo`eni ukolekciji juvel iraSenada i SeadaSofti}a iz Sarajeva.Nau{nice, kao ive}inu radova izzbirke Soft i}, jeNarodni MuzejBosne iH e r c e g o v i n enajavio kaoautenti~ne replike starihzanata kovanog metala.Ovog ljeta, poklonjen jepar ovih nau{nica glumiciAn|elini D`oli, prilikomnjene posjeteSarajevskom filmskomfestivalu 2011.Ina~e, ove ve~eri je bilaprisutna i muzika koju suponudili pjeva~ i gitaristaMiroslav 'Mir~e' Vuleti}sa izborom popularnihnarodn ih melodija ime|unarodnim laureatompijanistom, Rusom SergejSoboljevim, koji je izveo

nekoliko klasi~nih numerakao ve~ernju improvizaciju –

zabave radi.Tako su gosti u`ivali uizuzetnoj umjetnosti i muzicikoja podi`e raspolo`enje dok

su vino i pjesma plovili krozve~e. Okupili su se prvobitno

u napu}enoj sobi za prijeme uzpjenu{avac, pa na terasi,namijenjenoj pu{a~ima, da bise poslu{ao Mir~e, inapokon oko sjajnogcrnog koncertnogklavira slu{aju}i,pored P ti~ice,Frederika [opena iS e r g e j aRahmanjinova.Posred 'ret ro'elegan tne drveneobloge zidova,polo`ene od poda doplafona, pravougaonemustre parketa, iurednih i simetri~nihgrozdova okrug lerasvjete, Mir~e jezapjevao i svirao izboriz popu larnogrepertoara: Ru`ica sibila, @ena, Selma,Emina i naravno, u~ast umjetnice koja je bila ucentru pa`nje, klasi~nuromanti~nu pjesmu Sonja, pokojoj je pokojna majka Veraimenovala zvjezdu ove ve~eri.'...vrijeme te~e kao voda,

al i mo ja jeljubav vje~na'.A Jadrankinaslu`ba zavr{avau decembru io~ekuje se da }ese vratiti uSarajevo kako binastavila raditiu Ministarsvu za spoljneposlove.Sonjini i Jadrankini putevi }ese, bez sumnje, ponovoukrstiti, vjerovatno uskoro, sobzirom da Son ja p laniramedjunarodnu turneju poBalkanu, uklju~uju}i izlo`be urodnom gradu kao i uBeogradu, Zagrebu i Splitu.

Sonja, po obi~ajusljede}e ljeto misliprovesti u Bosni i

Hercegovin i da vodiumjetni~ku koloniju za mladeu Po~itelju, ju`no od Mostara,a osim toga sprema narednegodine postaviti niz izlo`bi uSkandinaviji, usredsrediv{i se

na Geteborg i Malme u[vedskoj i Oslo, p reko uNorve{koj.Izgleda, eto, da su se @ene saBalkana stvarno pokrenule i dastvarno zaslu`uju doga|ajesli~ne ovome, doga|aje kojivisoko cijene n jihovaraznorodna umije}a idarovitosti, ju~e, danas i sutra.Nick Lipley

Page 8: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

Exhibition of paintings bySonja RadanOne of the most memorableevents of this autumn has been

an exhibition of paintings bySarajevo-born artist, SonjaRadan, at the Embassy ofBosnia and Herzegovina.Sonja has had links wi thShalvata ever since she and heryoung family arrived in Lon-don 20 years ago.The one-night show at the em-bassy in September, hosted byambassador Jadranka Negodi},attracted scores of art loversand well-wishers from all overLondon and the south east ofEngland.Entitled Adorned and Adoredand dedicated to ‘woman: yes-terday, today and tomorrow’,the evening was conceived by

Sonja as a way of markingJadranka’s soon-to-end three-year term of office.About 100 guests attended the

show: from organisations asdiverse as the Federation of In-ternational Women's Associa-tions in London, the EuropeanBank for Reconstruction andDevelopment, the British Li-brary and the InternationalMaritime Organization, as wellas diplomatic representativesfrom Belgium, Belize and Hon-duras, as well as the UnitedStates.On display were paintings span-ning the past ten or so years ofSonja’s career: a few prints ofsome original watercolour workon silk , bu t mostly oil oracrylic on canvas, and exclu-sively figurative with woman,

or women, astheir subjectmatter.Guests ascend-ing to the em-bassy’s firstfloor weregreeted at thehead o f thebroad, red-car-peted stairs bypaintings on ei-ther side of thedoorway in tothe main salon:a self-portrait oilon the left and,opposi te, alarger acry licentitled Girl inthe Green Dress,who welcomedvisitors in.

To the right in the main salon,and under the blue and goldnational crest of Bosnia andHerzegovina, hung three tall,bright paintings, also acrylic,Birdy, Phoenixand Pink, whilefacing the embas-sy’s massive illus-trated inlaid-wood map de-picting the Fed-eral People’s Re-public of Yugo-slav ia were setfive golden-framed works in-cluding manypeople’s favour-ite, Sated, an im-age of three seem-ingly intertwined and recliningwomen.Sonja’s most recent work wasreserved for the main salon

area: a group of four large, darkpaintings inspired byLeonardo da Vinci at the far endspringing out from a ripplingbackground of snow-whitecloth, and on the left, oppositethe lineof frenchw i n -d o w sonto thebalcony,anotherset offive, en-t i t l e dL o n g -i n g ,Craving,P ining ,Ye a r n -ing and,

finally, BreakingThrough.Yearning, the largestof the five, was completed es-pecially for the exhibition and

features a woman wearing abrooch and earrings, also ondisplay that evening, from thecollection of Sarajevo-based

jewellers Senad and Sead Sofic.The earrings, like much of theSofic collection, have been en-dorsed by the National Mu-seum of Bosnia andHerzegovina as authentic rep

EXHIBITION OF PAINTINGS BYSONJA RADAN

Page 9: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

licas of ancient metalworking,and a pair was presented thissummer to actress AngelinaJolie when she attended the

2011 Sarajevo Film Festival.But the evening also featuredmusic, both by singer and gui-tarist Miroslav ‘Mirce’ Vuletic,who performed a selection ofwell-loved folk songs, and by

international award-winningRussian pianist SergeySobolev, who played a numberof classical pieces as part of the

evening’s impromptuentertainment. The guests therefore en-joyed some great art andsome uplifting music aswine and song flowedthrough the evening,gathering first in apacked reception room

between the popular reserves ofbubbly and the smoker-fre-quented terrace to listen toMirce, then drawn to the gloss-

black grand pianonear Birdy to hearFrédéric Chopinand SergeyRachmaninov.Amid the embas-sy’s now-appar-ently ‘retro’ chicof floor-to-ceilingwood panelling,rectangularly pat-terned parquet,

and neat ands y m m et r i c a lclusters of globelighting, Mircesang and playedfrom a repertoireof favouri tes:Ruzica si Bila,

Zena, Selma, Emina, and, ofcourse, in tribute to the artistwho was central to the evening,the romantic classic, Sonja, af-ter which the evening’s starwas named by her late mother,Vera.‘...Like water,time is passingby,But my love isendless.’Jadranka’s termof office endshowever in De-cember and sheexpects to re-tu rn toSarajevo tocontinue work-ing at the min-istry of foreignaffairs.No doubt herpath andSonya’s wi llcross again,and soon,given thatSonya is plan-ning an inter-

national Balkan tour,with shows in herhome city as well asin Belgrade, and Zagreb andSplit. As usual, Sonya alsoplans to be in Bosn ia andHerzegovina next summer, torun her young people’s artschool in Po~itelj, south ofMostar, and is preparing tostage a series of exhibitions inScandinavia, also next year, fo-

cusing on shows in Goteborgand Malmo, in Sweden, and inOslo, over the border in Nor-way.It looks then as if Women fromthe Balkans really are on themove, and truly deserve eventssuch as this that treasure theirdiverse skills and talents, yes-terday, today and tomorrow.To find out more aboutSonja’s work, go towww.sonya.radan.com

Nick Lipley

Page 10: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

The ongoing stories about our teachers.KALMI BARUHHe belonged to the second generation of Sephardic Jews edu-cated in European schools. Same as the generation before, thisone studied with seriousness and almost physiological hunger toattain knowledge – a characteristic of young people from primitiveenvironments coming for the first time in touch with civilizationmuch more developed than their own. The difficult task of thesefirst generations of our educated people (“los doctores”) was toenable the Sephardic community to make that dialectical leap whichmeant a quick transition from primitive, semi-feudal conditions ofan almost natural economy in which Bosnia and Herzegovina livedunder the Turkish rule to a complex mechanism of economic andsocial relations created by strong business capital from the Westand by the initiation of industrialization of a country reach withores. At the same time it was necessary to aspire to integrate thecultural character of the Bosnian Sephardic Jew into the new so-cial reality and to bring it at least somewhat closer to the European

Nastavljamo sa prilozima o na{im u~iteljima.

KALMI BARUHPripadao je drugoj generaciji Sefarda koja se {kolovala uevropskim {kolama. Ta generacija kao i ona prije nje, u~ila je saozbiljno{}u i gotovo fiziolo{kom gladi za spoznajom, koja jesvojstvena mladim ljudima iz primitivnih sredina koji po prviput do|u u dodir sa civilizacijom mnogo razvijenijom od njihove.Zadatak tih prvih nara{taja na{ih {kolovanih ljudi („los doctores“)nije bio nimalo lak. Njima je palo u dio da omogu}e sefardskojsredini da u~ini onaj dialekti~ki skok koji je zna~io brzi prelaz izprimitivnih, polufeudalnih prilika gotovo naturalne privrede ukojima je ̀ ivjela Bosna i Hercegovina pod Turskom imperijom uslo`eni mehanizam privrednih i dru{tvenih odnosa koje je stvaraojaki trgova~ki kapital sa zapada i po~eci industijalizacije jednerudnim blagom bogate zemlje. Uporedo trebalo je te`iti ka tomeda se i kulturni lik bosanskog Sefarda uklopi u novu dru{tvenustvarnost i bar donekle pribli`i evropskom standardu. Da se utome prili~no uspjelo i da su bosanski Sefardi u kratkom vremenumogli da se u kulturnom pogledu harmoni~no srode i izjedna~esa jugoslovenskom kulturnom sredinom treba zahvaliti u prvomredu pregaocima, me|u kojima Kalmiju Baruhu svakako pripadaistaknuto mjesto.Ro|en je 25. decembra 1896 godine u Sarajevu. Djetinjstvo jeproveo u Vi{egradu, a realku zavr{io u Sarajevu 1917. godine.U~estvovao je u prvom svjetskom ratu i pao u rusko zarobljeni{tvo.U Rusiji je proveo dvije godine. Romansku grupu predmeta po~eoje studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nastavio u Rimu,Parizu i Be~u.Bio je profesor u sarajevskim gimnazijama od 1924. do 1941.godine, sa dvogodi{njim prekidom radi studija u [paniji i nekolikomjeseci boravka u Sinju, gdje je bio premje{tenKalmi Baruh je volio svoj poziv i savjesno ga obavljao. Vaspita~velikog znanja i kulture, bio je voljen od svojih u~enika. Oni sunaro~ito cjenili njegovu skromnost i karakter.Kao jevrejski kulturni i prosvjetni radnik, Kalmi Baruh jepripadao onoj vrsti ljudi koji su se rijetko isticali u prvimredovima, ali bez ~ije aktivne i nesebi~ne saradnje sefardskasredina Bosne i Hercegovine ne bi bila u stanju da do`ivi temeljitikulturni preobra`aj i da postigne onako vidne uspjehe. Svojombistrom pameti, veoma razvijenim osje}ajem odgovornosti inaro~ito svojim po{tenim gledanjem na ̀ ivot i dru{tvene problemevr{io je sna`an utjecaj na svoje sunarodnjake, naro~ito naomladinu. Tih i stalo`en, sa mirom koji je besumnje bio odraznjegove unutra{nje harmonije i koji je zra~io iz svakog njegovogpokreta, iz svake njegove iznesene misli, Kalmi Baruh je u`ivaougled kao rijetko koji na{ intelektualac. Zvali su ga „maliSpinoza“, vjerovatno zbog njegovog strasnog slu`enja istini. Nijebio blistav govornik, ali na javnim skupovima i dru{tvenimsastancima njegovu su rije~ svi sa po{tovanjem slu{ali i vjerovalijoj. Nije bio pu~ki tribun, ali je bio miljenik naroda. Svojom

nenametljivom pojavom, finim osmjehom i zanjegovo bi}e svojstvenom duhovito{}u privla~ioje ljude koji su nakom razgovora sa njim ostajalijo{ dugo o~arani njegovom rije~u. U najve}em i najuticajnijemkulturno-prosvjetnom dru{tvu bosansko-hercegova~kih Jevreja,„Benevolenciji“ bio je dugo sekretar, ~lan Glavnog odbora. Tu,na sjednicama, gdje se nije govorilo za publiku, Kalmi Baruh jesna`no djelovao i uticao na to da prosvjetni i kulturni naporijevrejske zajednice budu usmjereni cjelishodnim putevima. Ujevrejskoj omladinskoj radni~koj zajednici „Matatja“, KalmiBaruh je doprin jeo poli ti~kom izgra|ivanju jevrejsk ihomladinaca i radnika u Sarajevu.Dr Kalmi Baruh je aktivno sara|ivao u tada{njim sarajevskimlistovima „Jugoslovenskoj po{ti“ i „Jugoslovenskom listu“, te~asopisima „Pregled“, „Gajret“ i „Prosvjeta“, zatim u beogradskim~asopisima „Srpski knji`evni glasnik“ i „Misao“. Dugo je biohroni~ar i izvjestilac Sarajevskog pozori{ta.Govorio je i pisao na engleskom, italijanskom, francuskom,njema~kom i {panskom jeziku, a dobro je poznavao i ruski,hebrejski, gr~ki, latinski i arapski jezik. Njegovi ~lanci su senalazili u ~asopisu „Revue international des etudies balkaniques“koji je izlazio u Beogradu, u „Revista de filologia Espanola“,koji je {tampan u Madridu, itd. Imao je priloge u knjizi „Rije~i nadjelu“ i „Zborniku 76 pisaca“ (Beograd).Niko kao on nije u{ao tako temeljito i su{tinski u tradiciju, istoriju,psihologiju i jezik sefardskih Jevreja. Iz te oblasti je 1923. godinedoktorirao u Be~u disertacijom „Die Lautstand des Juden-spanischen in Bosnien“. Napisao je vi{e radova o ̀ ivotu sefardskihJevreja, jer ih je on, nesumnjivo, najbolje poznavao. Poznati sunjegovi radovi iz oblasti: „Jevreji Balkana i njihov jezik“, „Ojeziku i knjizi Sefarda“, „[panjolske romanse bosanskih Sefarda“i dr.Kriti~ari su njegova djela cjenili kao koristan i vrijedan rad napribli`avanju me|u ljudima i narodima, na njihovom boljemupoznavanju. Da nije bilo Dr-a Baruha, ostale bi, mo`da, zauvijekneobra|ene teme o Sefardima koje je on obradio. O njemu suizme|u ostalih pisali Isidora Sekuli}, Ivo Andri}, Slavko Leovaci drugi.U toku 1941. godine Kalmi Baruh je poboljevao. Uvijek je bionje`nog zdravja. ... ^im su Nijemci u{li u Sarajevo, policija jedo{la da ga uhapsi, jer je ve} od ranije bio me|u prvima na spisku.Znaju}i to u posljednji ~as se izgubio iz rodnog grada koji jetoliko volio i cijeli `ivot mu posvetio. Oti{ao je u U`ice, zatim uPljevlja i na Cetinje. Tu su ga Nijemci, neza{ti}ena i bespomo}na,uhvatili i odvukli u koncentracioni logor Bergen-Belzen. Englezisu oslobodili ovaj logor u prolje}e 1945. godine. Neki prijatelji,koji su odmah poslije oslobo|enja tog logora oti{li tamo, vidjelisu Kalmija i s njim razgovarali. Bio je `iv, ali toliko iznemogaouslijed bolesti, patnji i mu~enja, da je za dva tri dana nakonoslobo|enja izdahnuo. Bilo je to 15 maja 1945. godine.

standard. The fact that itwas a reasonable successand that in a short periodof time the BosnianSephardic Jews were ableto amalgamate with the Yu-goslav cultural environ-ment was due primarily toforward-looking peopleamong which Kalmi Baruhholds a prominent place.He was born on December25, 1896 in Sarajevo. Helived in Vi{egrad during his childhood and graduated from thesecondary school in Sarajevo. As a participant of WW1 he wastaken a prisoner of war by the Russians to stay in Russia for twoyears. He started his studies of Romance languages at ZagrebUniversity to continue in Rome, Paris and Vienna.He was teaching at Sarajevo secondary schools from 1924 to 1941,except for a two-years break to study in Spain and a few months inSinj where to he was transferred.

Page 11: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

ANNUAL GENERAL MEETINGof the Jewish Society «The Friends of La Benevolencija» in LondonAt the HSC27.10.2011One never knows what we are at. We are often facing the problem of how to get people to partake in events like the AGM. Nothingexciting is going to happen, the agenda is formal and would not change for years. It is steadily anticipated that the composition of theCommittee will change only a little, because everyone, even if they took part in the proceedings and discussion will maintain that theprevious Committee did well. It is a well known fact that you do not change the team who played well. That is the easiest way to avoidthe ill fate of being elected yourself. Because if you were elected you would be obliged to attend once a month, yes once a month (!)meetings of the Committee. Then, on the AGM, you are to hear the report on past activities, which the same President is reading for the10th time in sequence. And the report itself? It is most likely that no one would have noticed if the President pulled out to read the reportfor 2005 pretending it was the current one. Well, this is our Society, that is us and that is how we function. But the mere fact that we arefunctioning is worthwhile mentioning. One should not forget that we started in1994. We have lived as a Society and would not let gofor 17 years now.This should not be taken as a criticism. The aim is to hold the interest of those who seem to be interested; to motivate the passive onesto take a more active role; to search for ideas and diversity. We would all benefit, and appreciate our meetings more.We had 25 participants on the AGM this year. This must be the proof that there is a meaning to what we are doing. We are a JewishSociety no doubt, and we nurture Jewish traditions. But one should not forget that right from the initiation we have been a Societywhich proclaimed and pursued one of the basic principles of Judaism ‘Love thy neighbor as you love thyself’. It is not written that theneighbor must be Jewish. We interpreted the word ‘neighbor’ as human being. One condition we are not giving up: that human beingis to be benevolent. We are the ‘Friends of La Benevolencija’, after all and proud of it. In this respect we talk about people who sharewith us the language (we speak all the three), customs, origins, the songs and the recent dramatic destiny. All these are preconditionsto be interested in one another.Looking back, the things we did look good. I am reflecting on those that made particular impression on me:LECTURES – on Jerusalem, Judaism, Jewish Painters, Jewish Comedians, Jewish writers in Yugoslav literature, on the questionWhether current Bosnia is a Protectorate, on Old music instruments, but also Travel logs and My kind of music, from the spectrum ofour own ‘production’….VISITS – We were hosts to a wonderful evening with Rade [erbed`ija and treated by the Kamhi Family with lovely Ladino songs. Weinvited the representatives of the Jewish Community of Sarajevo, the Literary Forum, the WJR and Jewish Care, the Bosnian Embassy.Should I mention the evening we organized in the Hall of the Alyth Gardens Reform Synagogue….HOLY DAYS/CHAGIM – We celebrated and spoke about the significance of New Year, Yom Kippur, Sukkoth, Hanukah, Purim,Pesach….ANNIVERSARIES – We marked the 10th anniversary of our arrival in the UK, and the birthday of Oskar Danon…LAUNCHES – We launched the Translation of short stories by Isak Samokovlija and works by Mirza Fehimovi}, Cezar Danon andPredrag Finci….GETTING TOGETHER – We organized Social evenings, Poetry reading evenings and Commemorations….We did things, didn’t we? I just threw thing forward, ad hoc, no particular system and who knows what I have missed. And what aboutSaLon? It is there to last, deservedly so.Not too bad for us hundred or so. One feels that it is necessary to leave a trace, a sign of being. As for myself, I would prefer more andfarther and wider. For our sake, of course, but also for the others know one should think.Oh, before I forget elected again to the Committee are Irena Altarac, Branko Danon, @elimir Ku~inovi}, Boris Montiljo, Olivera Risti}and Dragan Ungar, who skipped a few terms, but Mia Kordi} was the only true new member. Following the spirit of the above theCommittee has nominated for the new President – the old one – Boris Montiljo.Well this is it really.Branko Danon

Kalmi Baruh liked his vocation and performed it conscientiously.A teacher of big knowledge and culture, he was much loved by hisstudents. They especially respected his modesty and integrity.He was one of those people who seldom imposed their opinionson other people, but without whose active and selfless coopera-tion the Sephardic community of Bosnia and Herzegovina wouldhave not be capable to undergo the fundamental cultural transfor-mation and achieve the visible accomplishments it actuallyachieved. He influenced his community, especially the young peo-ple, by his clear head, a highly developed sense of responsibilityand above all by his honest attitude to life. Quiet and composedwith peace that was, no doubt, the reflection of his inner harmonyand that was radiating from his every move and from every thoughthe uttered, Kalmi Baruh was a man of exceptional eminence. Hewas named “The Little Spinoza”, perhaps because of his passion-ate regard for truth. He was not a brilliant speaker, but at publicgatherings and meetings everybody listened with respect and be-lieved what he had to say. He was not a leader, but he was a

favourite of the people. His unassuming manner, his warm smileand a distinctive sense of humour attracted people who were mes-merized by what he said long after talking to him. For a long time hewas a standing secretary in the Central Board of LaBenevolencija,the biggest and most influential cultural-and-educational societyof Bosnia and Herzegovina Jews. During those meetings, wherethe speeches were not for the public, Kalmi Baruh acted vigor-ously in order to direct the Jewish community efforts in cultureand education to follow appropriate ways. It is also necessary tomention his work with the youth in “Matatja”, a community ofJewish working class youth.Dr Kalmi Baruh contributed to the Sarajevo papers of that time:Jugoslovenska po{ta and Jugoslovenski list and periodicals:Pregled, Gajret and Prosvjeta, as well as to Belgrade periodicals:Srpski knji`evni glasnik and Misao. For many years he kept thechronicle of and reported from Sarajevo theatre.He could speak and read in English, Italian, French, German andSpanish and had a fair knowledge of Russian, Hebrew, Greek, Latin

Continued on the next page

Page 12: THE BULLETIN IS SPONSORED BY JEWISH CAREjeseni izlet Prijatelja LaBenevolencije u Gloucester-shire. Kad smo krenuli iz Limes Av-enue, Golders Green, u autobusu je bilo oko 40 ljudi,

IZDAVA^ <> PUBLISHER Jevrejska Zajednica “Prijatelji La Benevolencije” London <> Jewish Society “The Friends of La

Benevolencija” London ADRESA <> ADDRESS

Shalvata - Jewish Care, Att Mr Branko DanonParson Street - Corner of Church Road

London NW4 1QAEmail: [email protected]

REDAKCIJA <> EDITORIAL BOARDBranka Danon, Branko Danon, @elimir Ku~inovi}, Sveto Ga}inovi}, Vesna Domany-Hardy, Dragan Ungar

TEHNI^KI UREDNIK I KOMPJUTERSKA OBRADA <> DESIGN AND COMPUTER PROCESSING .

Dejan Stojni}Logo: Daniel Ovadia

SaLon je besplatan i izlazi tromjese~noMi{ljenja u SaLonu nisu nu`noi stajali{ta urednika ili izdava~a.

SaLon is free of charge and published quarterlyThe opinions expressed in SaLon are not

necessarely those of the editors or the publisher

<><><>

Rukopisi i slike se u pravilu ne vra}aju.® SaLon

OSVRT / REFLECTIONS

Godi{nja skup{tina prijatelja La Benevolencije Oktobar 2011 ......................................................1

Annual General Meeting of La Benevolencija October 2011 ..................................................... 11

NA[I IZLETI / OUR OUTINGSNacionalni arboretum Westonbirt ........................2,3National Arboretum in Westonbirt ......................4,5

DOGA\AJI / EVENTSIzlo`ba slika, Sonja Radan ..................................6,7

Exhibition of paintings by Sonja Radan ................................................8,9

NA[I U^ITELJI / OUR TEACHERS

Kalmi Baruh ..........................................................10Kalmi Baruh ............................................... 10,11,12

SADR@AJ / CONTENTSand Arabic. His articles were printed in Revue international desetudies balkaniques a periodical issued in Belgrade and Revistade filologia Espanola which was issued in Madrid, and someothers. His contributions also appeared in the books Rije~i nadjelu and Zbornik 76 pisaca (Belgrade).He was second to none in his thorough knowledge of the tradi-tion, history, psychology and language of Sephardic Jews. Thisfield was the theme of his PhD dissertation in Vienna in 1923: DerLautstand des Judenspanischen in Bosnien (The Sound Systemin the Judeo-Spanish in Bosnia). He wrote quite a number of worksabout the life of Sephardic Jews, among which are Jevreji BalkanaI njihov jezik (Jews in the Balkans and their Language); O jeziku iknjizi Sefarada ( (On the Language and the Book of SephardicJews); [panjolske romance bosanskih Sfarada (Spanish Balladsof Sephardic Jews in Bosnia) and others.During 1941 Kalmi Baruh was in poor health. His health was al-ways fragile. As soon as the Germans came to Sarajevo the policecame to arrest him because he was already one of the first to be onthe list. Aware of that he left his home town at the last moment. Hefirst went to U`ice, then to Plevlja and Cetinje. There the Germanscaptured him and took him to Bergen-Belsen concentration camp.This camp was liberated by the English in Spring of 1945. Somefriends who went there immediately after the camp was liberatedsaw Kalmi and talked to him. He was still alive but so weak that afew days after the liberation he passed away. That was on the 15May of 1945.

Continued from page 11KALMI BARUH


Recommended