IV. DOŠAŠĆA 20. XII. 2015. Ulazna pjesmaRosite, nebesa, odozgor,i oblaci, daždite Pravednika!Neka se rastvori zemljada procvjeta Spasiteljem!   (Iz 45, 8)

Zborna molitvaGospodine, po anđelovu smo navještenjuupoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina.Molimo te: ispuni nas svojom milošćui mukom i križem njegovim privedi nask slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, svojim si Duhomu krilu blažene Djevice Marijesazdao čovještvo svoga Sina.Molimo te tim istim Duhom,posveti i darove na našem oltaru. Po Kristu.

Pričesna pjesmaEvo, Djevica će začeti i roditi sina,i nadjenut će mu se ime Emanuel –– S nama Bog!  (Iz 7, 14)

Popričesna molitvaSvemogući Bože,u ovoj smo pričesti primili jamstvo vječnog otkupljenja.Molimo te: s blizinom božićnih blagdana nek rastei naša spremnost da dostojno slavimo otajstvo rođenja tvoga Sina.Po Kristu.

Prvo čitanje   Mih 5, 1-4aIz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom.

Čitanje Knjige proroka Miheja

Ovo govori Gospodin:I ti, Betleheme Efrato,najmanji među kneževstvima Judinim,iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom;njegov je iskon od davnina,od dana vječnih.Zato će ih Gospodin ostavitidok ne rodi ona koja ima roditi.Tada će se ostatak njegove braćevratiti sinovima Izraelovim.On će se uspraviti,na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom,

1

veličanstvom imena Boga svojega.Oni će u miru živjeti,jer će on rasprostrijeti svoju vlastsve do krajeva zemaljskih.On – on je mir!Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19Pripjev: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:Probudi silu svoju,priteci nam u pomoć!     Vrati se, Bože nad vojskama,     pogledaj s neba i vidi,     obiđi ovaj vinograd:     zakrili nasad desnice svoje,     sina kog za se odgoji!Tvoja ruka nek budenad čovjekom desnice tvoje,nad sinom čovječjim kog za se odgoji!Nećemo se više odmetnuti od tebe;poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje   Heb 10, 5-10Evo dolazim vršiti volju tvoju!

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Krist ulazeći u svijet veli:Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh:»Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene:»Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore reče:Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje sepo Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju,veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju!Dokida prvo da uspostavi drugo.U toj smo volji posvećeni prinosomtijela Isusa Krista jednom zauvijek.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Lk 1, 38Evo službenice Gospodnje,neka mi bude po tvojoj riječi!

Evanđelje   Lk 1, 39-45Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

2

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi.I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo!Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA IV. DOŠAŠĆA CBraćo i sestre, Bog nam je poslao svoga Sina da bude zauvijek Emanuel – S nama Bog. Zamolimo nebeskoga Oca da nas učini dostojnima Kristova spasenjskoga pohoda i recimo zajedno:

Gospodine, pohodi nas svojim spasenjem.1. Svojoj Crkvi, Gospodine, podari milost da, hodeći ususret Kristu,

uvijek bude oslonjena na tebe te u poniznosti i malenosti naviještaevanđelje mira koje si joj povjerio, molimo te. 

2. Sve kršćane, Gospodine, potakni da radost zajedništva s tobombude trajni izvor njihova zajedništva i djelotvorne ljubaviprema svima koji su u potrebi, molimo te. 

3. Sve one kojima povjeravaš službu upravljanja rasvijetli svjetlom svoga Duhada svoje poslanje vrše u duhu služenja te budu promicatelji istinei evanđeoske pravednosti, molimo te. 

4. Nama ovdje okupljenima podari milost da radost susreta s tobom živimo u svojim obiteljimate po vjernosti tvojoj riječi i po snazi ljubavi preporađamo svijet, molimo te. 

5. Vjeru naših pokojnika nagradi vječnim zajedništvom s tobomu nebeskom kraljevstvu, molimo te.

Nebeski Oče, u svojoj neizmjernoj ljubavi šalješ nam svoga Sina da nas izbavi iz tame grijehai povede putem spasenja. Okrijepi nas svojom milošću da ga dočekamo otvorena srcate ga prihvatimo kao put svoga života.  Po Kristu Gospodinhu našemu. PRIJEDLOZI PJESAMA ZA PJEVANJE IV. DOŠAŠĆA C

Ulazna:           339.3 ili 341 Rosite nebesaili: 362 Padaj s nebaOtpj. ps.:   Gospodine, Bože naš  (ŽV 12-2008)Prinosna: 368 Poslan bi anđel GabrijelPričesna: 355 Riječ spasenja

3

ili: 770 Kog zemlja, more

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

4. nedjelja došašća godine C (Lk 1,39-45)Popričesna meditacija

Susrećemo Mariju koja je došla Elizabeti da joj bude blizu, pri ruci. Elizabeta je starija žena u šestom mjesecu trudnoće. Marija je osjetljiva na to i dolazi pomoći, služiti, prati kuću i čistiti, kuhati i obavljati druge poslove umjesto Elizabete, kojoj će uskoro to sve biti prilično teško.

Zbog ovog susreta iz evanđelja i zbog riječi koje su tada izrečene, običava se trudnicu nazivati ženom u blagoslovljenom stanju.

Nažalost, sve se manje vidi trudnica. I sve su prisutnija zabrinuta pitanja ili jasni prigovori takvim ženama - pa čak i od kršćana - ako nose treće ili četvrto dijete. Po srijedi su ekonomija, standard i sebična lagodnost.

Kako je lijep ovaj opisani susret! U ovom susretu nema negativnih riječi, prigovaranja ili ogovaranja. Ovdje se zrcali samo radost i zahvaljivanje.

U okviru svojega života, u tijeku svojih dana, dok slušamo toliko negativnih riječi, vijesti, kad je govor o mržnjama i nepravdama toliko čest, čeznemo za riječima nade i radosti.

Gospodine! Ispuni nas radošću! I osposobi nas da tu radost i blagoslov nosimo drugima!Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.

4

http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI

5

O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C

BOŽJI I MARIJIN PLOD DONOSI RADOST ČOVJEČANSTVU (Lk 1, 39-45) 

Koliko smo danas željni blagovjesnika onima koji su se tek začeti i koji će se roditi? S kojim osjećajem i strahovima ili radostima stojimo pred budućnošću onih koji su tek začeti ili koji se

6

rađaju, pa i pred budućnošću današnje mladosti? Danas, kad se nalazimo u vremenu krize duha i krize  zemlje (kozmosa), gdje je spas da se ipak bude optimistički prema budućnosti? Željni smo i potrebni osobe i osoba poput Marije koja nosi Boga u svojem srcu i u svojoj utrobi, a nema drugo ništa (nema izvanjskih dobara, nema ni prebivalište).Bog je prisutan u njezinom tijelu i njezinoj duši. Sigurno ne može biti u tijelu ako prije nije u duši. Nama je danas problem, što nije božanski duh prisutan niti u duši, a pogotovu nije u tijelu. Tijelo (čovjek) bez duha je zastrašeno, bez budućnosti, bez radosti, bez vizije. Možda se danas pred Marijinim 'plodom' zdvaja kao i sv. Josip. Da li je to istinski božanski spas ili obmana? Josipovo zdvajanje prihvaćanja Isusa je tip zdvajanja čovječanstva. Je li njegov zov, njegovo prihvaćanje istinsko božansko objavljivanje, ili nesigurni ljudski govor. Još smo mi u "starom svijetu", iako se Isus rodio pred dvije tisuće godina, ali se još nije rodio ni začeo u mnogim ljudima, mnogim srcima.Evanđeoska je poruka: samo dobrota i ljubav otvaraju čovjeka i čovječanstvo da u njih uđe božanski duh. Svi drugi pokušaji (ako se zaobiđe ljubav i dobrota) često su razine svakodnevnice, 'ljudski'. Spoznaja Boga ocrtana je u Bibliji kroz susret dviju žena (Marije i Elizabete). Jedna žena (Elizabeta) tip je čovjeka koji već zdvaja da može učiniti nešto novo, da može poroditi, druga žena (Marija) je tip čovjeka koji vjeruje i sadržaj vjere i budućnosti nosi u samoj sebi. Bogatstvo je u nama – Bog je u nama. U susretu – prijateljskom – prepoznaje se Boga. Zato Božić upućuje ljude jedne prema drugima. Na prijateljske susrete. Marija nas podučava da nema razloga u 'veličini' da se drugome ne primaknemo. Ljudi se susreću, a ne veličine. Možda su baš veliki tako ponizni i skromni, a oni napuhani veliki uopće nisu ljudski veliki. Čovjekova veličina je u njegovoj dobroti.A svatko zna da nam je svima potrebno još dobrote i plemenitosti. I još nešto svim ljudima Marija posvješćuje: drugome treba nositi radost i život. Svi smo mi tražitelji radosti i Boga. Dobrota spoznaje Boga. Ako ne zamjećujemo običan ljudski život (bremenite majke) i ako se njemu ne radujemo, kako ćemo se radovati i primijetiti Boga Isusa koji prolazi put ljudskog života. Božićna 'igra' nosi puno veću poruku negoli je sam događaj Isusova rođenja.Ona poklapa cijeli ljudski život izrečen na jedan idiličan način. Isusa treba poistovjetiti sa svim ljudima, kao i Mariju. Tu je izrečena poruka odnosa prema životu, rađanju, prijateljstvu, razumijevanju i nerazumijevanju, skromnosti i bahatosti. jedan božanski događaj poklapa cijelu ljudsku povijest, sve živote i sva ljudska ponašanja. Budućnost pripada onima koji povjeruju Dobroti. Ti će dočekati i doživjeti Božić. U njima će zaigrati novi život, novi čovjek. Ne radi se o nekom naivnom vjerovanju nego o najozbiljnijem predanju i zakoraku u Budućnost. Još smo mi starozavjetni i nikako se ne damo da povjerujemo kao Elizabeta kojoj se činilo da je sterilna i ostarjela.., a ipak se rodio novi život (Ivan Krstitelj) od skoro 'otpisane' osobe. Možda smo i mi kao Elizabeta prije povjerovanja, sad je vrijeme da prijeđemo u stanje vjerovanja Bogu i ljudima. Marija je tip žene nade i dobrote, a Elizabeta tip žene potištene i uzvjerovale.

 Marijan Jurčević, OP

http://www.katolicki-tjednik.com TRECA BOGOSLOVNA KRJEPOST - LJUBAV

Uvod u pokajnički čin

U posljednje vrijeme, za blagdane koje slavimo, sve nam više stižu SMS poruke i e-mail čestitke, a sve manje stare dobre i lijepe čestitke, pisane rukom i ljubavlju onih koji misle na nas,

7

a kojima smo se toliko radovali i drugima ih ponosno pokazivali. U to je vrijeme na čestitkama obično pisalo: „Sretan Božić i Nova godina!“ Kad nam ih poštar donese kući, toliko se obradujemo i razvučemo osmjeh koji neko vrijeme ne silazi s našeg lica. Čestitka u ruci bila je znak da nas netko voli te da će mu uz ove dane nedostajati naša blizina. Na prvi Božić u povijesti ljudskog roda Bog je onaj koji je svijetu, svim ljudima dobre volje, poslao posebnu i najljepšu čestitku koja nije bila ispisana na karti nego Božjom ljubavlju u životu ljudi kroz sve buduće vjekove. Od toga trenutka počela se pisati nova povijest Božjega hoda s ljudskim rodom. Naime, Bog je toliko ljubio svijet da je poslao svoga Sina Jedinorođenca „da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Isus je postao čovjekom. On je nazočan uvijek i svugdje tamo gdje se ljudi susreću i s ljubavlju prilaze jedni drugima tražeći mir. On je mir naš.Njemu dolazimo sa svime onim što imamo i jesmo. Njemu iznesimo i svoje propuste te Ga molimo za oproštenje kako bismo Ga na svojim vratima dočekali čista srca i pozvali Ga da uđe k nama i blaguje s nama.

Homilija:

„A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav“, riječi su apostola Pavla kojima završava Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13,13). Što je ljubav? Često postavljano pitanje koje se ne pojavljuje samo u pjesmama i šlagerima nego i u raznim raspravama na znanstvenoj razini, na koje nije lako odgovoriti. Za umorne relativiste i sve njihove moderne sljedbenike odgovor bi mogao biti u samom obliku postavljenog pitanja, upravo onakav kako je Pilat, prožet umornom skepsom, uzvratio Isusu kada mu je tumačio da je došao posvjedočiti za Istinu: „Što je istina?“ Eto, tako izgleda susret čovjeka, umornoga zemnog stvora, s neizmjernom stvarnošću Božje ljubavi koja nam se očitovala utjelovljenjem samoga Boga koji je kao dijete došao na svijet, jer se „ovako htjede roditi onaj koji hoće da ga ljudi ljube a ne da ga se boje“ (Josip Stadler). Gospodin Isus, Božja ljubav, sam sebe „'oplijeni' uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“. 

Riječ kojoj treba vratiti dostojanstvo

Upravo se o ljubavi najviše govori i pjeva; o njoj sanjamo, nju priželjkujemo, o njoj mi u Crkvi gotovo stalno propovijedamo. No, u našem je vremenu riječ „ljubav“ uporabom u svagdanjem govoru prilično istrošena. Izložena je velikom utjecaju sumnjivih sadržaja i krilatica dana, a preko medija dolazi do naših ušiju te u svim nezgrapnim i smutljivim oblicima zavodljivosti svoga značenje ulazi u našu svijest. Zato smo u opasnosti da sav naš govor o ljubavi bude površan, jednostran, iznošen i nezgrapan, te kao takav i pogrješno shvaćen. A ovdje je riječ o uzvišenoj krjeposti za koju Katekizam Katoličke crkve kaže da je „viša od svih krjeposti“ (KKC 1826). „Ljubav je bogoslovna krjepost kojom Boga ljubimo iznad svega radi njega samoga, a svoga bližnjega kao same sebe iz ljubavi prema Bogu“ (1822). „Ljubav oživljava i nadahnjuje vježbanje u svim krjepostima. Ona je 'sveza savršenstva' (Kol 3,14); ona je forma krjeposti (forma virtutum); ona ih spaja i međusobno raspoređuje; ona je izvor i cilj njihova kršćanskog vršenja. Ljubav osigurava i čisti našu ljudsku sposobnost ljubavi. Ona je uzdiže do nadnaravnog savršenstva božanske ljubavi“ (KKC 1827).

Savez ljubavi

Biblijski je pojam ljubavi vrlo bogat značenjem. Bog je ljubav, te se kao takav očituje od postanka svijeta. U Starom zavjetu Bog očituje svoju ljubav prema ljudskom rodu u svojoj povijesti hoda s izabranim narodom. On je Bog koji se objavljuje, koji odabire Izraela i koji svom narodu čini velika djela. On vodi svoj narod, hrani ga, njeguje, spašava, rane mu povija.

8

Kada taj narod luta bespućima svoje povijesti, zato što se okreće od Njega i krši savez s Njim, Bog uvijek preuzima inicijativu kao onaj koji ga stalno poziva da mu se vrati sa svojih stranputica, vabi ga „kao kvočka piliće“, prašta mu i ljubi ga kao „majka dojenče“. Narod krši Savez zato što zaboravlja velika djela Božja koja mu učini, a Bog ostaje uvijek vjeran svom Savezu, zato jer ljubi. Tu se nalazi i temelj „prve“ i glavne zapovijedi u Zakonu: „Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom“ (Pnz 6,4). Radi se o zahvalnom i ustrajnom ostajanju u vjernosti Božjem Savezu. Tomu služe sve svetkovine i sve biblijsko pripovijedanje.To je još očitije u Novom zavjetu. Bog nas je iz ljubavi stvorio, otkupio i posvetio. To je posebno naglašeno kod sv. Ivana u Evanđelju, kada kaže: „Budući je Isus ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13,1). A Isus će učenicima reći: „Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,9). To je ostajanje sudjelovanje u unutarnjem životu trojedinoga Boga: „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15,9). To je ostajanje u ljubavi, to sudioništvo na vječnoj gozbi ljubavi između Oca i Sina, omogućeno po „Duhu Istine“ (Iv 15,26) koji „izlazi od Oca“ i koji nas uvodi u pravu bit ljubavi, te i nas same osposobljava da donosimo plodove ljubavi (usp. Iv 15,8.16).„Isus je ljubav proglasio novom zapovijedi. Ljubeći svoje 'do kraja' (Iv 13,1), On očituje ljubav koju prima od Oca. Ljubeći jedni druge, učenici nasljeduju Isusovu ljubav što je i oni sami primaju“ (KKC 1823).„Krist je umro iz ljubavi prema nama, dok smo još bili "neprijatelji" (Rim 5,10). Gospodin zahtijeva da ljubimo kao sto on ljubi, čak i svoje neprijatelje, da i najudaljenijemu postanemo bližnji, da ljubimo djecu i siromahe kao i on“ (KKC 1825).

Plodovi ljubavi

Bitna je oznaka svake ljubavi darivanje sebe i traženje dobra kod drugoga i za drugoga. Stoga ljubav moramo shvatiti u prvom redu kao dobrohotnost prema drugima i kao spremnost da činimo dobro drugima. Naš osnovni stav prema drugomu treba biti kreativan, tj. takvo ponašanje i djelovanje koje gradi, koji unapređuje i koji stvara, kako kaže sv. Pavao: „Ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!“ (Fil 2,4). Ovaj vid ljubavi prema drugima najljepše je naznačen u opisu posljednjeg suda: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti...“ (Mt 25,31-46). Ljubiti drugoga znači najprije zauzeti pozitivan stav prema njemu i djelovati u njegovu korist, željeti biti od koristi za njega i pomoći mu, govoriti o njemu dobro, prihvatiti ga, poštivati ga. Riječ je o dobrohotnom djelovanju. (usp. M. Szentmártoni, Dimenzije ljubavi).„Plod su ljubavi radost, mir i milosrđe; ona zahtijeva velikodušnost i bratsku opomenu; ljubav je dobrohotnost; budi uzajamnost, ostaje nesebična i blagotvorna; ona je prijateljstvo i zajedništvo: Ispunjenje svih naših djela je ljubav. Tu je naša svrha; zato mi trčimo, prema tom cilju trčimo; kad stignemo, u njoj ćemo naći svoj odmor“ (KKC 1829).Ljubav prema bližnjemu pokazuje se na djelu, ona se prije svega sastoji od djelovanja, no ne smijemo zaboraviti ni važnost pozitivnih osjećaja. To nam je jasno pokazao i sam Isus svojom nježnošću prema onima s kojima je dolazio u dodir i koji su bili spremni prihvatiti Njegovu ljubav. Sjetimo se samo kako je cijenio Nikodema, kako je imao srca i za umor i glad apostola i naroda koji ga je slijedio. Poznavao je ljubav prema Mariji i Josipu, prijateljsku ljubav prema Ivanu, Lazaru, Marti i Mariji. Plakao je nad Jeruzalemom, nad njegovom sudbinom i sudbinom naroda. Tresao se i plakao pred fenomenom kaleža koji mu je bio namijenjen. Blago srce ga je vuklo da ima sućuti prema grešnicima iz slabosti, kako je pazio da ne povrijedi Samarijanku u njezinoj ljudskosti. Mogli bismo reći: Isus je bio čovjek srca, čovjek nježnih osjećaja.

Duh i ljubav

Vječni je Otac iz ljubavi poslao svoga Sina Isusa Krista, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice. On nam se snagom Duha darovao na križu da nas otkupi. On nam šalje Duha Branitelja koji nas u ljubavi Oca i Sina uvodi u svu Istinu. On nas uči kako trebamo ljubiti Boga,

9

kako mu služiti očitujući tu ljubav prema Njemu u konkretnoj stvarnosti života među braćom i sestrama, posebno onima s kojima se Isus poistovjetio: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni“ (Mt 25,35-36). Sveti je Pavao u Pismu Galaćanima htio dati ideju o ponašanju čovjeka Duha, pa opisuje kako se želje Duha protive željama tijela: „Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela. Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete“ (Gal 5,16-17). Nije potrebno posebno naglašavati kako u čovjeku djeluju suprotne sile te kako je on pozvan da snagom Duha Svetoga pretvori tjelesnog čovjeka u duhovnoga. Rezultat takva života po Duhu Pavao opisuje: „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5,22). Sveti Pavao smatra, dakle, ljubav prvim plodom Duha, jer ona je zapravo jedini dar Duha, svi ostali potječu iz nje (Szentmáretoni).

Nije jednostavno živjeti ljubav

Postoje u životu situacije kada ljubav boli. To je bdijenje uz krevet bolesnika, podizanje i grljenje gubavca, izdržavanje kriznih situacija u međuljudskim odnosima. To je bol ljubavi koja ne nalazi nikakav odgovor. To je noć, tama u koju padamo gdje nam je Bog jedino uzdanje, a sve se drugo zamrači pred našom pameću. Blažena Terezija od Kalkute to opisuje jednom rečenicom: „Ljubiti do bola!“ Tako je Bog u Isusu pokazao ljubav prema nama.Nije jednostavno živjeti ovu ljubav. Ona donosi bol sućuti, empatije: „Plačite sa zaplakanima“, kaže sv. Pavao, a Bog će nam otvoriti svoje srce bogato milosrđem ako pritečemo u pomoć bratu koji nas treba.Gdje je prihvaćena ova bezuvjetna ljubav, tu se sjedinjuju božanska i ljudska ljubav. Ni na kojem se drvu ne može rasplamsati vatra božanske ljubavi kao na drvu križa.Krist, obuzet ovom ljubavlju, želio je i na vidljiv način ostati stalno prisutan među nama tako što nam se daruje u Pričesti. Jelo postaje hranom, ono vidljivo i izvanjsko sjedinjuje se s čovjekom. Čovjek je ono što jede, konkretno - ljubav Božja koja se u Kristu potpuno predaje.Ovaj događaj vjere daje se uvijek iznova ljudima na posebno jasan način, no većinom ostaje skriven pod velom intimnosti. Ako se to sažme jednom riječju, onda se to može izreći riječju preobilne ljubavi. Tu sv. Augustin kaže: „Dajte mi nekoga tko ljubi, i on će me razumjeti.“ Neka nam Blažena Djevica Marija, majka lijepe ljubavi, čiji lik u ovo predbožićno vrijeme imamo pred sobom kao lik majke malog, nejakog djeteta, majke koja služi, voli i pati, koja se žrtvuje za svoje najmilije, bude učiteljica ljubavi koja će nas uputiti Srcu svoga Sina. Njoj, Majci lijepe ljubavi, povjerimo sebe, svoje planove, svoje brige, svoje obitelji, svoje zajednice i svoj poziv. 

Svjedočanstvo

„... i tada je Bog sjedinio moje srce sa srcem Isusovim, da – stopio je moje srce sa sobom, te sada naše srce kuca u istom taktu na slavu trojedinoga Boga. Sada živim Isusovim životom; ja ljubim kao Isus, mislim i osjećam kao Isus. Isus je u meni postao čovjekom, rođen u mojoj štalici. Ja sam za vječna vremena u Isusu predanje i ljubav Ocu, u njegovom dobročinstvu. Kap iz vedra moje ljubavi pala je u more Božje ljubavi. Sad sam postao more Božje ljubavi Božje, i vjerujem da će to tako i ostati. Pjevam zajedno s Isusom vječnu pjesmu hvale Boga Oca i Duha Svetoga o njegovoj veličini.“ (W. Lambert, Aus Liebe zur Wirklichkeit)

Biblijski komentar misnih čitanja u godini CMesijina Majka

4. nedjelja došašća:Na posljednju nedjelju došašća liturgija nam uprisutnjuje događaje koji su neposredno prethodili rođenju Mesije. Vrhunac je susret dviju majki u današnjem evanđelju pri kojem Elizabeta izriče vjerničku pohvalu Mariji što je povjerovala da će se ispuniti ono što joj je Gospodin najavio po

10

anđelu prilikom navještenja.Za zbornu molitvu ove nedjelje imamo onu što je molimo u tradicionalnoj molitvi "Anđeo Gospodnji". U njoj priznajemo da smo na anđelovu blagovijest upoznali utjelovljenje Krista, Božjeg Sina. Ujedno prosimo da po milosti Božjoj, snagom vjerničke pridruženosti križu Isusovu, budemo privedeni i k slavi uskrsnuća. U nedjelju pred Božić te na dnevnoj misi Božića liturgija nam ponazočuje otajstvo utjelovljenja kao jednu od središnjih istina kršćanstva.Ove nedjelje misna čitanja skreću pažnju na onu po kojoj se dogodila otajstvo utjelovljenja, na Mesijinu majku. Prvo čitanje govori o Davidovu potomku iz Betlehema. Drugo čitanje naglašava Isusovu tjelesnost, jer je kao pravi čovjek s ljudskim tijelom i srcem vršio u svemu volju Božju. U evanđelju Elizabeta zove Mariju "Majkom Gospodina mojega" i priznaje da joj je čedo zaigralo od radosti u utrobi prilikom ovog susreta. S Elizabetom želimo i mi ove nedjelje dublje uroniti u događaje koji su Mariju učinili Majkom Gospodina našega.

Dok ne rodi ona koja ima roditi (Mih 5, 1-4a)

Mlihej je bio prorok socijalne pravde i kritike protiv formalističkog bogoslužja u hramu. Djelovao je u drugoj polovici 8. st. pr. Kr. te bio suvremenik Hošeje, Amosa i Izaije. Doživio je propast Samarije god. 721. i naglo povlačenje Sanheribove vojske ispod zidina Jeruzalema god. 701. pr. Kr.U današnjem prvom čitanju imamo Mihejevu verziju Izaijina proročanstva o Emanuelu i njegovoj majci (usp. Iz 7, 10-25). Iz povijesti Izraela i Jude napominjemo da se proročanstvo o Emanuelu dogodilo u vrijeme opsade Jeruzalema u toku tzv. sirsko-efrajimskog rata. Kralj Ahaz ustrašen je za svoje prijestolje, jer ne vjeruje u trajni uspjeh pobune protiv Asirije. Želi poslati poruku asirskom vladaru da dođe smiriti svoje pobunjene vazale. Izaija mu u Božje ime poručuje neka to ne čini, ali kralj nema hrabrosti osloniti se samo na Boga. Izaija na to proriče da će spas narodu doći od jedne mlade žene i njezina djeteta koje će biti nazvano Emanuel jer će u vrijeme njegove vladavine Bog zaista biti uz svoj narod.Mihejeva verzija proročanstva naglašava da će Emanuel biti iz Davidova grada Betlehema te da će mu majka također biti izvanredna žena. "Njegov je iskon od davnina, od dana vječnih" naglašava Emanuelovu ukorijenjenost u Božjem planu spasenja. Narod će biti pod tuđinskom vlašću "dok ne rodi ona koja ima roditi". To znači da je u Božjem planu Emanuelova majka sasvim konkretna žena po kojoj će Bog početi ostvarivati svoj plan obnove i spasenja."Ostatak će se vratiti" je najava povratka raspršenih i ponovnog ujedinjenja naroda, kao što su Davida priznala sjeverna i južna plemena za zajedničkog vladara. Idealni vladar neće biti autokrata ni izrabljivati podanike nego pravi pastir svoga naroda koji će uprisutnjivati pastirsku brigu Božju za pojedince i zajednicu. Bog će biti uz njega pa će zato "silom Gospodnjom na pašu izvoditi stado": U vrijeme Emanuelovo vladat će mir ne samo u izraelskom narodu nego "do krajeva zemaljskih". Ime će mu biti Šalom - Mir, a to podsjeća na mudrog Salomona čije ime znači također "Mir". Ovaj idealni vladar nadmašuje svaku povijesnu osobu u Izraelu i zato su već sami starozavjetni vjernici u njemu gledali budućeg Mesiju. Mi kršćani vidimo u njemu Marijina Sina, kako to svjedoči Matej kad prilikom raspitivanja mudraca o "novorođenom kralju židovskom" navodi ovaj Mihejev tekst (usp. Mt 2, 1-6).

Pripjevni psalam

Psalam 80 je zajednička tužbalica u kojoj vjernici sadašnja zla što ih podnose suprotstavljaju Božjim milosnim zahvatima u svojoj prošlosti. Pripjev koji je odabran za današnju liturgiju ujedno je pripjev u ovom psalmu, jer se ponavlja tri puta. "Nasad desnice Božje" je cijeli Božji narod. On je ujedno i "sin kog za se odgoji". S ovim starozavjetnim vjernicima i mi molimo Boga da nas obnovi, poživi i spasi te obećavamo da se nećemo više odmetati od njega.

Tijelo si mi pripravio (Heb 10, 5-10)

Poslanica Hebrejima je jedini novozavjetni spis s naukom o Kristu kao vječnom svećeniku. Uspoređuje sličnost, razliku i nadmoć Isusova svećeništva nad starozavjetnom svećeničkom službom.

11

Današnji je odlomak uzet iz Heb zato što spominje tijelo Isusovo kao nužnog partnera u ispunjavanju mesijanske zadaće i velikosvećeničke službe. U ovom je odlomku pretpostavljena biblijska antropologija prema kojoj čovjek jest tijelo i1i duša, ovisno od toga što u njemu želimo naglasiti. Naš odlomak dio je veće cjeline u kojoj sveti pisac pokazuje kako su starozavjetni svećenici neprestano morali prinositi krvne žrtve životinja za grijehe naroda i svoje vlastite, a Isus je jednom zauvijek prinio samog sebe.Na liniji rabinske alegorizacije sveti pisac u ovom odlomku pripisuje Sinu Božjem prilikom utjelovljenja riječi Psalma 40, 7-9. U tom psalmu izbavljeni vjernik zahvaljuje Bogu te prilikom prikazivanja žrtve zahvalnice podsjeća sebe i prisutne sudionike na nauku proroka o potrebi da vjernici uz prikazivanje žrtava stalno vrše volju Božju u svagdanjem životu (usp. Am 5, 21-27; Iz 1, 10-20). Nabrojivši četiri vrste uobičajenih žrtava on priznaje da mu je milije vršiti volju Božju onako kako je ona zapisana u svetim knjigama objave. Pisac Heb kaže: "On ulazeći u svijet veli" i pri tome misli na utjelovljenje Sina. Sinu stavlja u usta riječi nadahnutog pjesnika iz Ps 40 te ih razrađuje kao razgovor Sinov s Ocem prilikom utjelovljenja. Naš pisac citira Sedamdesetoricu, prijevod SZ na grčki koji su priredili Židovi Aleksandrije za svoje liturgijske potrebe. U tom prijevodu postoji odstupanje od hebrejskog izvornika u r. 7 Psalma 40. U hebrejskom tekstu stoji: "Nisu ti mile žrtve ni prinosi nego si mi uši otvorio." Aleksandrijski prijevod, i s njime pisac Heb, ima: "... nego si mi tijelo pripravio". U obje varijante naglasak je na vršenju volje Božje. Starozavjetni vjernik sluša uhom riječ Božju a onda je svim srcem prihvaća i provodi u svagdanjem životu. Tijelo mu je pripravio Bog kao sastavni dio osobnosti, jer bez tijela ne bi mogao vršiti kao čovjek volju Božju. U trenutku Sinova utjelovljenja pisac Heb vidi važnost Mesijina tijela po kojem je pravi čovjek, solidaran s ljudskom subraćom i spreman na punu vjernost Ocu u svim zgodama i nezgodama ljudskog života. Ovo nas čitanje potiče da vjernički gledamo Isusovu i vlastitu tjelesnost.

Majka Gospodina mojega (Lk 1, 39-45)

Marijin pohod Elizabeti "u Gorje, u grad Judin" Luka je tako prikazao da podsjeća na prijenos kovčega saveza iz kuće Obed Edomove u Jeruzalem. Elizabetino pitanje "Otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni?" (r. 43) podsjeća na Davidovo: "Kako bi mogao doći k meni kovčeg Jahvin?" (2 Sam 6, 9). Krstiteljevo radosno poigravanje u utrobi majke podsjeća na Davidov religiozni ples pred Bogom (2 Sam 6, 16). Ovo radosno poigravanje podsjeća na starozavjetne tekstove u kojima je izraženo glasno radovanje siromaha nad prisutnim spasenjem (usp. Ps 114, 6, Iz 35, 6, Mal 3, 20).Igranje Elizabetina čeda u utrobi majke znak je da Preteča prepoznaje onoga kojemu će pripravljati put te mu se unaprijed podlaže. Elizabeta objavom Duha Svetoga doznaje za Marijinu trudnoću i radosno pozdravlja Mariju kao najblagoslovljeniju, jer ovdje je Luka pod utjecajem hebrejskog načina uspoređivanja u kojem nema superlativa kao oblika ali ima isticanje najboljih usporedbom s ostalima. Marija je najblagoslovljenija zato što je "majka Gospodina mojega". Elizabeta je objavom doznala da je Marijino dijete obećani Mesija koji već od djetinjstva počinje biti Gospodin (usp. također Lk 2, 11 Isus u noći rodenja predstavljen kao "Gospodin"!). Gospodin je zato što Bog po njemu počinje izvoditi svoj plan spasenja. Među Židovima novozavjetnog vremena veličina majke mjerila se važnošću njezina djeteta. Marija je najblagoslovljenija jer je majka djeteta koje u najvišem stupnju ima udio na Božjem blagoslovu i dijeli ga ljudima. Ovim blagoslovom Mesijinoj majci Elizabeta nagoviješta ono što će jedna žena uskliknuti u toku Isusova mesijanskog djelovanja (usp. Lk 11, 27), istaknuvši Marijinu ulogu u spremanju Isusa za mesijansku zadaću.Elizabetina pohvala Mariji dostiže vrhunac u komplimentu: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" Ona nije saznala od Marije za događaj navještenja pa niti za Marijin pristanak. Napunila se o Marijinu dolasku u njezin dom Duhom Svetim i bilo joj je jasno što se događa. Blaženost je unutarnja sreća osobe, sretno stanje u kojem se netko nalazi, a ne tek pojedinačno djelo ili predmet koji osobu čine momentalno sretnom. Marija je blažena zato što je povjerovala. U grčkom izvorniku stoji particip aorista s članom he pisteusasa. To je inhoativni aorist - otpočela je vjerovati i sada je u stanju vjerovanja. Luka će u događajima

12

Isusova djetinjstva istaknuti kako ih je Marija pamtila i o njima u srcu razmišljala (2, 19.51). To znači da joj nije odmah sve bilo jasno o njezinu sinu i o njoj samoj. Morala je vjernički istraživati i uvijek iznova prihvaćati volju Božju u promjenjivim događajima života. U tome nam je svima uzor i poticaj .Zaharijina kuća bila je prema tradiciji u Ain Karimu, gradiću koji je bio 8 kilometara zapadno od Jeruzalema. Marija nije došla na piknik nego da bude na uslugu svojoj rođakinji pred porod i neposredno iza poroda. Otvorenost za suradnju s Bogom učinila ju je još otvorenijom za ljude koji trebaju pomoć. Neka nam i u tome bude uzor.

Dr. Mate Zovkić: GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113 GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112

http://www.don-ivica.net

GODINA C 2012/13

Utorak, 18 Prosinac 2012

Ponegdje se današnja nedjelja slavi kao očev dan- „Oci" „Očići" „Ćaći" Svim očevima čestitam !Poveznice za liturgiju i navještaj

a) Radost ili žurba?Da li se radujem da se blagdan tako približio? Mogu li ja Spasitelja očekivati tako kao što suha, žedna, napuknuta zemlja čeka jutarnju rosu i obilnu kišu? Ili sam uzrujan i zabrinut usprkos dobrim odlukama za vrijeme došašća, a dani su projurili i ja ne znam kakav bi mi trebao biti Božić. Konačno, često mi se događa da su posljednji sati na Badnji dan ispunjeni svim i svačim: kupovanje, kićenje crkve, ispovijedanje, pripreme ... sve to treba svladati. Liturgija četvrte nedjelje došašća nas poziva da malo zastanemo, malo se saberemo i da, po mogućnosti, malo pustimo našu čežnju. Da se promijene naša užurbanost i naši termini i dadu mjesto radosnom iščekivanju.b) Zajedničko slavljenje u opasnosti Božić je još obiteljski blagdan. Mnogi sanjaju. Mnogi sanjaju o tome kako bi božićni blagdani bili skladni obiteljski blagdan, sve pripreme za to, a onda dožive da se taj san opet nije ispunio. Ono što preko godine ne funkcionira, neće uspjeti ni na blagdane. Svaki je pojedini član obitelji živio po svojoj glavi, svojim terminima da se nije moglo zajednički ni jesti. Za brojne samce, osamljene Božić budi strahovito veliku čežnju za zajedništvom.Zar ne želimo i mi susresti druge u takvoj srdačnoj atmosferi, kao što su se susrele Marija i Elizabeta? Zar mi ne trpimo od nesposobnosti stvaranja veza i odnosa? Zar razlog ne leži u tome, što mi sve moguće nosimo u srcu, samo ne živoga Boga, koji nas osposobljava za susret i odnos? Ako Boga uvedem u ovu situaciju, onda bi od Boga bilo moguće, za ovih nekoliko dana do Božića, učiniti i ono što meni ne uspijeva nikako.Misno slavljePozdrav: Krist, Gospodin, koji je bio, koji jest i koji će doći u slavi neka bude sa svima vamaUvod: Sada kad gore sve četiri svijeće na adventskom vijencu, znak je jasan: još nam je ostalo malo dana za naše pripravljanje za blagdan rođenja Isusova . Jesmo li spremni primiti Isusa u naš svijet, u našu nutrinu?Ponekad nam se možda događa kao piscu Siegfriedu Lenzu koji kaže: „Ponekad se plašim da on neće moći proći." Premnoge misli i planovi zatvaraju mu put. U spoznaji i svijesti da nam Krist dolazi u susret, smijemo pokušati učiniti korake prema njemu. Ako ga doista susretnemo u Duhu Svetom i nama će zasjati svjetlo. Da se to može dogoditi, pokajmo se za svoje grijehe:Molitva vjernikaGospodine Isuse Kriste, ti si u spasiteljskim susretima na zemlji donosio Božju ljubav. Tebi vapimo:Učini podijeljeno kršćanstvo spremnim za blagdan tvoga rođenja, tako da raste želja i spremnost za mir i

13

razumijevanje, molimo tePodaj narodima i narodnim grupama snagu i mudrost koja je potrebna da se u državama može mirno i spokojno živjeti u zajedničkom suživotu, molimo te.Ispuni sve, ovdje prisutne, velikim povjerenjem u Boga, tako da vjera u tebe postane temeljem života, molimo teDaj kršćanima osjećaj jedan za drugoga, da jedan drugoga susreću sa strahopoštovanjem i ljubavlju i da imaju međusobno poštovanje i razumijevanje, molimo teDaj da stari i bolesni, i svi koji su inače isključeni iz ljudskih odnosa, nađu u tebi utjehu i zaštitu, da mogu živjeti s puno povjerenja, molimo te...Našim pokojnima udijeli radost vječnog susreta s tobom, posebno onima kojih se na zemlji nitko ne sjeća, molimo teJer ti, o Gospodine, nisi samo govorio, nego si cijeli svoj život posvetio nama, svaki susret s tobom je za nas izvor snage. U tebe vjerujemo sada i u sve vijeke vjekova. AmenMeditacija:Dođi,Da dođi moj Bože.Dođi svojim ognjemI zapali me.Dođi svojim DuhomI oživi me.Dođi svojom snagomI podigni me.Dođi svojom ljubavljuOduševi me.Dođi,Da dođi,U mnogim prorocimaKoji sve postavljaju u pitanje,I nikoga ne ostavljaju na miru.Dođi u Isusu Kristu, koji liječi rane,I sve oživljuje.Dođi u sve ljudeKoji traže ljubav i mir.Dođi u sve stvariKoje me susreću, a ipak su strane.Dođi, da dođi, moj Bože,I učini ovaj svijet svojim stanom.

Propovijed ******Evanđelje 4. nedjelje nam govori o posjetu Marije njezinoj rođakinji. Susret je tema evanđelja. Susret dviju žena i susret života u nastajanju, djece u utrobama majki. Spasitelj još nije rođen. Još je advent, vrijeme pripravljanja. No, pripravljanje na susret s Bogom koji postaje čovjekom može se dogoditi samo kroz susret s ljudima.Naučili smo se da nas nešto ne dojmi, a svašta se događa oko nas i da nas to ne zahvati. U tome je, jednostavno, tehnika preživljavanja. Ako ne uspijemo razviti sposobnost da nas mnoge stvari ostave hladnima, samljet će nas mnoštvo dojmova. No, zaboravili smo da moramo dopustiti i da nas nešto dojmi. Postoji li, uz bezbrojne stvari koje odbacujemo, i susret s ljudima koji dopire do naše nutrine?Pogledajte unazad na ove tri prošle sedmice. Možda vam i ništa ne znači tema susreta! Vaš život je prožet velikom osamljenošću. Možda je u ovim sedmicama bilo vrlo malo ljudi koji su prekoračili nutarnji prag kojeg su sagradili u svojoj nutrini. Možda ste susreli toliko ljudi da vam u moru lica ni jedno ne govori ništa.Moglo bi biti da svoj život trebamo uzeti kao polaznu točku i to ovakav kakav jest. Drugog nemamo. I taj život trebamo izložiti opasnosti da nas drugi dotaknu. S našim dobrim i lijepim stranama, s radostima i tužbama, s nadama i osamljenostima.Može se dogoditi da već pogled u posljednje sedmice obnovi mnoge susrete, možda vam malo koji ili ni jedan ne

14

padaju na pamet. Sami trebate spoznati da li ste se spremni otvoriti za takav susret.****Jedna, tada nevažna, djevojka ide u posjet svojoj, svijetu nepoznatoj, rođakinji u neko selo u gorju, koje je tada bilo tako nevažno da mu evanđelje ne spominje ni imena. Vjerojatno beznačajna pripovijest.A ipak, i nakon 2000 godina, ona se pripovijeda i čita na cijelom svijetu. Ona nam pripovijeda jednu tajnu života, možda baš zato, jer na prvi pogled izgleda tako beznačajna. Ponekad se dogodi izvanredno u bezizglednom. Ponekad obećanje leži tu gdje nitko ne bi očekivao, blago na polju. Ponekad nađemo Boga u jednom sasvim svagdašnjem susretu. Ponekad dijete još nije ni rođeno, a preokreće svijet... ponekad!Dozvolite sami sebi očekivati izvanredno u sasvim običnim stvarima, otkrijte blago u polju, radost i dobrotu u (ponekad živčanim) posjetima obitelji, ljubav u neljubaznom kolegi, blagoslov u svagdašnjici, Boga u ljudima...Dopustite da vas Božić iznenadi...****1.a) Posljednji dani došašća su ispunjeni žurbom, kupovinom, pisanjem čestitki, pakiranjem poklona. Ova užurbanost postaje takva da mnogi kažu: „Jedva čekam da prođe ovaj Božić" ili čak „Kamo sreće da nema Božića.."b) U ovi trenutcima svete mise mogle bi nam dati malo daha, mogle bi nam pomoći da opet uspostavimo potisnutu hijerarhiju vrijednosti.

c) Svugdje po svijetu kršćanska zajednica, za nekoliko dana, slavi rođenje Isusa Krista, čak i u zemljama gdje se uzajamno darivanje poklona ne odvija na Božić, nego tek na "blagdan Bogojavljenja." Očigledno da se bude nada i očekivanje koji imaju svoj završetak u bogoslužju. d) Božićna poruka uistinu govori o posljednjem ispunjenju najdubljih ljudskih nadanja. Istodobno nam se otkriva ako pozornije promatramo, misao koju poznamo iz evanđelja, misao koja je puna dubine. I kod pomnijeg promatranja ćemo otkriti unutarnju, kristološku povezanost između tekstova čitanja i onoga što slavimo u došašću i Božiću u Crkvenoj godini.e) Mnogi ljudi nose u sebi sliku Boga koja je puno više pod utjecajem straha, nego potpunog predanja. Naši tekstovi govore o veselom iščekivanju, naviještaju darovano spasenje bez uzdignutog prijetećeg kažiprsta. Sama slika pastira - usprkos poteškoća koje bi mogli imati nezreli kršćani koji, s pravom, ne žele slušati ovce koje ne bleje jednoglasno - sadrži mnoštvo asocijacija: pastir ne ostavlja povjerene ovce na cjedilu, on je u njihovoj blizini i ide s njima, otklanja opasnosti, vodi na dobre pašnjake i na odmor. U Isusu Kristu je došao očekivani pastir, glasnik radosti i mira - to je poruka riječi Pisma.

f) Naš svijet je još uvijek podijeljen, nespašen, nejedinstven. To doživljavamo i na među osobnim razinama, ali to doživljavamo i na međudržavnim razinama. Da li je onda kršćansko ispovijedanje vjere u dolazak spasenja, koje je već tu, samo dim i jeka?

g) Mi se kršćani moramo čvrsto držati ovog obećanja spasenja, jer smo vidjeli očima vjere i otkrili tragove spasenja, unatoč svim negativnostima i neprimjerenostima. Mi ih nalazimo u zajedničkom euharistijskom slavlju, riječima Svetog pisma. Mi ih doživljavamo u iskustvu susreta s ljudima koji sjaje povjerenjem i ljubavlju, koje se ne mogu tumačiti kao slučajnost, nego kao dar Onoga koji je došao vršiti volju Božju.

2.Pripovijedanje o Marijinom putu i susretu s njezinom rođakinjom Elizabetom bila je za mene prigoda da malo razmislim: Kako sam postupao s onima s kojima sam se susretao iz bilo kojeg razloga?Shvatio sam da sam se susretao s puno ljudi. Pali su mi na pamet neki intenzivni razgovori, u kojima se osjećala dobra, topla atmosfera. Isti problemi, isto iskustvo i slični senzibiliteti su nas tako približili. Takvi susreti me ohrabruju. Po njima sam stvarno oživio. Tada mi je, da tako kažem, postalo toplo oko srca.U promišljanju mi je postalo jasno da je mnogo toga bilo i neuspješno. Pravi susret je postao rijetkost i zato je dragocjen. Koliko puta sam slušao samo jednim uhom? Koliko često su mi moje ideje bile važnije od sugovornika? Koliko sam puta bio tu negdje, ili sasvim drugdje a ne netko uz? Bio sam također i s ljudima s kojima nije bio moguć nikakav susret. Čak i onda kada sam bio vrlo zainteresiran, opet nije odgovaralo. Susret ne mogu napraviti, niti ga se može na silu učiniti, on je dragocjeni poklon. Susret, koji se dogodio nekoć, između Marije i Elizabete, pokazuje mi put kako ću biti sposobniji za susret, barem s

15

moje strane. Najprije, tu je nutarnje držanje ovih dviju žena koje su na mene ostavile velik dojam. Obje žene su pravi ljudi došašća. One su otvorene i prihvaćaju ono što im se približava. Luka nam govori da su ove dvije žene bile otvorene prema Bogu. I jer je Bog u njima našao prostor i prihvaćanje, mogao se u tim ženama ostvariti susret Boga i ljudi na jedan sasvim poseban i intenzivan način.Ključ je u našim srcima, tako često zatvorenima i našim okorjelim mozgovima, jer je Bog, nas ljude, tako stvorio da možemo opstojati samo u odnosima i susretima i on nam daruje sposobnost da možemo prilaziti ljudima. S obzirom da ostaje još nekoliko dana do Božića, na pogled tolikih stijena i trnovitih zapreka koje ometaju put do Boga, još uvijek ne znam trnovit put do mog srca - još uvijek ne znam kakav doista mora biti Božić moga srca.Bio sam malo zbunjen sve dok nisam upoznao jedan koral iz Božićnog oratorija Johanna Sebastiana Bacha gdje je on moja pitanja pretvorio u svoja. To je pitanje koje muči mnoge ljude.. "Kako ću tebe primiti i kako ću te sresti? O željo cijelog svijeta O moje duše ukrasu! O Isuse, Isuse! postavi meblizu bakljeDa mi bude jasno i poznamOno što obožavam." Ovaj koral je prožet melodijom koja ga nosi. Nosiv je i odgovor koje daje na naše pitanje. Ovaj odgovor je molitva Isusu. „O Isuse, Isuse! postavi me blizu baklje" Želi reći: ti zapali u meni svjetlo da u meni bude svjetlo i radosno, da jasnim očima vidim sve što je moguće sa mnom, još zatvorenim čovjekom."Koliko je bitna i središnja ova molitva s obzirom na Božić, Luka ne pokazuje samo u ovom, današnjem evanđelju. On uvijek naglašava da se svaki susret s Isusom događa u Duhu Svetom. Kao što je navedeno u današnjem evanđelju: "Kad Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj dijete u utrobi. Elizabeta se napuni Duhom Svetim i uzvikne iza glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!" (rr 41,42). Bilo da Elizabeta, Marija, Zaharija, Šimun ili Ana hvale Boga, sve je to moguće samo u Duhu Svetom, baklji, vatra-jeziku, koji u nama razbija duboku tamu i po nama svijetli svjetlo u ovom svijetu, može svijetliti i želi svijetliti...Susret ne možemo prisiliti. Ondje gdje se događa, on je dragocjeni dar. Tamo gdje se usredotočujemo na ovo Kristovo svjetlo, bit ćemo i mi sposobni za susret poput Marije i Elizabete, čak i preko napornih staza koje će nas dovesti do susreta s drugima.I usprkos svemu što nas čeka prije Božića, od pisanja pisama i čestitki, do darova i raznih drugih obaveza i mnogih posjeta, ovo je radosna blagovijest i nju ne bismo smjeli prečuti.

3.Pravi susret raste iz osamljenostiU one dane Marija krene na put i pođe u grad u judejskom gorju. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu (Lk 39-40)Čitao sam o jednom mladom ocu koji je počeo ozbiljno shvaćati svoju vjeru. Tako se pitao u raznim svagdanjim situacijama: što bi sada Isus učinio. I nije trajalo dugo da otkrije kakvim je iznenađenjima to vodilo.Bilo je to hladnog jutra jednog Badnjaka. Uputio se da za svoju ženu, dijete i punicu kupi neki poklon. Putem prođe mimo jednog prosjaka koji nije imao rukavice. Njegove ruke su bile plave i ljubičaste. I daruje mu svoje rukavice; mislio je da on može svoje ruke staviti u džepove kaputa. No, ni taj kaput nije imao dugo, naišao je na nekog drugog koji se smrzavao i promislio je: dat ću mu svoj kaput, i onako imam dovoljno topli džemper. Pa kad je dao i njega i još neke druge komade odjeće, najednom je stajao posred znatiželjnog mnoštva.Nije prošlo dugo dok ga nije pokupila jedna policijska patrola. Postao je sablažnjiv, mislili su. Kako se to moglo dogoditi, a on nije shvatio. On je činio samo ono što bi Isus činio na njegovom mjestu. Svi pokušaji da objasni svoje ponašanje, nisu mu donijeli ništa. Preko Božića su ga zadržali u zatvoru. To nije mogao ni zamisliti na Badnjak u jutro: «Bio sam iznenađen, previše sam razmišljao o utjelovljenju sina Božjega.»Zašto ovo pripovijedam? Sigurno mali broj onih koji se žele zadržati kod sebe doživljava nešto od božićne tajne. U svakom od nas postoje, kako to nazivaju učitelji duhovnog života, «cella interna» «nutarnje ćelije». Time misle na ona područja duše, u koja možemo ući samo mi i Bog. Možda nam je i zato tako teško tamo se povući. I tek onda kad se tamo nađemo, osjetit ćemo Božić.U tom smislu piše teolog Karl Rahner u svom pismu jednom prijatelju: »Imaj hrabrosti biti sam. Tek onda kad si to

16

stvarno u stanju kršćanski učiniti, možeš se nadati da ćeš moći darovati, onima koje se trudiš voljeti, božićno srce: blago, strpljivo, hrabro i sasvim nježno. Ovaj dar je pravi dar pod božićnim drvcem, inače bi svi drugi darovi koje daruješ bili nekorisni troškovi koji se mogu napraviti i u drugo vrijeme. Dakle, budi neko vrijeme sam sa sobom. Možda ćeš naći neku sobu gdje sa sobom možeš biti. Ili možda poznaš neki osamljeni put ili tihi kutak neke crkve.» Neophodno je da uđemo u sebe, jer se tek onda otvaraju vrata srca. Kad zatvorimo vanjska vrata, kad se sva zemaljska svjetla ugase, onda će zasvijetliti Božićno svjetlo u našim srcima..U svim vremenima su kršćani smatrali da je Marija bila sama u svojoj sobi kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da joj Bog želi povjeriti svoga jedinog Sina. Bez djelovanja muškarca ona treba postati zemaljskom majkom. Po tome što je, nakon razmišljanja, rekla: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi», ona se potpuno predala Božjoj tami. Odakle je Marija crpila snagu za to povjerenje? Ono je izraslo iz one tišine osamljenosti, bez koje ne možemo doći ni k Bogu, ni k ljudima, ali ni k samima sebi. Samo takva osamljenost je izvor pravog i iskrenog susreta. Što se time misli, pokazuje nam susret Marije i Elizabete.Marija je tada bila mlada djevojka. Elizabeta, nasuprot, starija žena, o kojoj se pričalo da je neplodna. Obje su očekivale dijete koje su začele na neobičan način. I kako je došlo do susreta ovih žena? Evanđelje 4. nedjelje došašća počima: «U ono vrijeme Marija pođe žurno na put u grad u Judejskom gorju» Interesantno je da se, ni jednom riječju, ne spominju njezini roditelji kod kojih je još živjela. Niti nema spomena o razgovoru s Josipom s kojim je bila zaručena.Trebamo prihvatiti da je Marija htjela brzo napustiti svoj rodni grad da, s jedne strane, nađe kod Elizabete utočište i da se kod nje sakrije dok ne dočeka kako će Bog razriješiti tu stvar, a s druge da pomogne Elizabeti. Ne zaboravimo da je u židovskom zakonu za njezinu situaciju, u koju je došla zbog trudnoće, bilo predviđeno kamenovanje (Pnz 22,20) ili rastava sa porugama i sramotom (Pnz 24,1) Osim toga željela je vidjeti znak kojeg joj je Bog dao kad joj je anđeo rekao: »I Elizabeta, tvoja rođakinja, je začela sina u svojoj starosti, njoj koja je slovila za nerotkinju, ovo je već šesti mjesec» (Lk 1,36) Tako možemo shvatiti teški pritisak zbog kojeg se Marija uputila na ovaj put preko brojnih brda. Kad je ušla u kuću Zaharijinu, pozdravila je Elizabetu takvim srdačnim pozdravom koji, na istoku, pokazuje da se ne radi o kratkoj posjeti.Elizabeta, sama obdarena djetetom, otkriva, s velikim divljenjem, da je Marija trudna djelovanjem Duha Svetoga., da će roditi Mesiju. I zato se ona poklonila pred svojim Gospodinom i njegovom majkom i obasula je pohvalom: »Blažena si, jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina.» (Lk 1,45)Time nam se postavljaju neka pitanja na koja možemo naći odgovor samo iza zatvorenih vrata: jesam li se ja kada nalazio u situaciji u kojoj je izgledalo da nema izlaza? Kako sam se ja snalazio s teškim pritiskom koji leži oko nas? Krećem li i ja na put da bih sreo čovjeka, čovjeka vjernika koji može jačati moje povjerenje u Boga, kao što je Marija susrela Elizabetu? Smijem li i ja jednom doživjeti da mi se ispunilo ono što mi je Bog obećao po (čovjeku) anđelu? A i za mene se postavlja pitanje: jesam li i ja kada bio za nekoga poput Elizabete?

4.Bože, vjerujem ti.Blagoslovljena si ti više od svih drugih žena i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Lk 1,42Jedna od nasJedna mlada žena - Vi nećete odgonetnuti i čudit ćete se, tko je to bio - tko je jednom napisao slijedeće:«Sve propovijedi koje sam čula o Mariji, ostavile su me hladnom... Nama se ona prikazuje nedokučivom, a trebalo bi je pokazati takovom da bi se u nju ugledalo; moralo bi se reći da je ona, kao i mi, živjela iz vjere; moralo bi se reći tako, kao u mjestima evanđelja, da bi je ljudi mogli voljeti. Kada se čovjek osjeti prisiljenim kod jedne propovijedi o njoj pri kojoj, od početka do kraja, ponestaje daha, uskoro postaje previše i sve to ne vodi ni do ljubavi niti do nasljedovanja. Tko zna, možda su neki na kraju čak otjerani do neke vrste otuđenja od jednog takovog nadmoćnog stvorenja?!» Izgleda vrlo moderno, pa čak i progresivno. Ovaj kritički glas ne potječe iz našega vremena, već s početka stoljeća. Vi ne možete naslutiti tko je to rekao. Bila je to Tereza od Lisieux-a.Ovo mi je kao iz duše rečeno: da si Mariju predočimo kao jednu od nas. Ona nije živjela u vizijama, već je morala vjerovati kao i mi. Da, njena vjera je bila stavljana na veliku kušnju u odnosu na sudbinu njezinoga sina. I ona je trebala dugo vremena da razumije njegov put, kao naša sestra u vjeri, kao majka svih vjernika - ja tako mogu ljubiti Mariju. Tako je ona za mene slika voditeljica. Ja ću pokušati nadovezati se na događaj iz današnjeg Evanđelja koji priča o susretu Marije i Elizabete.Dvije žene se susrećuOva pripovijest je vrlo realistično uvezana u normalni život. Na početku stoji: «Tada se Marija uputi na put i požuri u

17

grad u brdima Judeje. Ona je ušla u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu.» I pripovijest završava ovako: «Marija je ostala oko tri mjeseca kod nje, a tada se vratila kući.»Kada je u srcu Marijinom, poslije i u njenom tijelu, proklijala nada u dijete, koje bi joj trebalo biti poklonjeno od Boga na jedinstven način, ona se nije skrila u molitveni kut. Ne, ona se uputila u brdovito područje Judeje kako bi bila tri mjeseca od pomoći svojoj rođakinji Elizabeti koja je isto tako očekivala dijete.Blažena si ti što si povjerovala!I tada se pripovijeda u Lukinom evanđelju što se pokrenulo u srcima Marije i Elizabete kao vjernih žena kada su se susrele. Jer obje - a napose Marija - stajale su pred jedinstvenim obećanjem Božjim. Elizabeta koja je označena kao neplodna, ponijela je budućeg preteču Isusovog. Ovo je bio, za Mariju, dodatni znak za pouzdanje u Božje obećanje da će postati majka Spasitelja. Elizabeta je osjetila, osjećajnošću koja je samo ženama dostupna, da majka budućeg Spasitelja stoji pred njom. Evanđelist prikazuje to u jednoj divnoj slici: dijete poskakuje od radosti u njezinom krilu. I Marija je bila ganuta time što je pod njezinim srcem propupalo. Ona je vjerovala da je tu Bog bio na djelu, na jedan, za nju još nepojmljiv način. Stoga evanđelist dozvoljava Elizabeti da oslovi Mariju: «Blažena je ona koja je povjerovala da će se ispuniti što joj je Gospodin rekao.»Ja ti vjerujem BožeMi svi se ne možemo usporediti s Marijom, s kojom je Bog učinio svoju posve osobnu povijest, kao povijest otkupljenja za cijelo čovječanstvo. Što je za nas vrijedno za oponašanje Marije i vrijedno ljubavi? Ono da mi toj povijesti Boga pojedinačno možemo reći: «DA»; također i tada kada je često ona (povijest) za naš mali ljudski razum neshvatljiva. Što god se dogodilo, ja mogu reći: „Ja vjerujem Tebi Bože - u svemu što Ti namjeravaš sa mnom. Ja vjerujem u to da si Ti sve učinio za moje dobro i činit ćeš to i u buduće." Marija nije imala jasno pred očima koji je bio njezin put. Inače se ne bi, kako se navodi u Evanđelju, mogla čuditi što se to događa s njezinim sinom i gdje je njezina vjera bila očigledno kažnjena kao laž. Ona je morala vjerovati u Božje obećanje - usprkos očevidnosti.Ako na taj način bude Marija moja slika voditeljica, mogu se i na mene odnositi Elizabetine riječi: «Blažen si ti, jer si vjerovao da će se ispuniti što ti je Bog obećao.» Kako mi Bog može nešto reći? Ne kroz nadnaravna otkrivenja, već kroz događaje mojega života. I tada ga ne trebam pitati, kao što niti Marija nije učinila - zašto je ovo ili ono tako, a zašto nije drugačije? Mnogo više: zašto je to dobro što ja doživljavam ili što mi se dogodilo? Što mi hoće Bog time reći?Uzmimo si nekoliko trenutaka vremena kako bismo mogli Bogu reći, u odnosu na posebne situacije i događaje u našem životu, ja Ti vjerujem! Ja vjerujem u to da si Ti u svemu na djelu i da ćeš Ti sve na dobro usmjeriti.P. Felix Schlösser Prevela Katica Kiš preuzeto iz Predigtfiorum der Redemptoristen

Čekati na svjetloGospodine, učini da naše svjetlo svijetli na našim putima,da tražimo zajedništvoi budemo poput biserada nam više vrijedi biti zajednonego pobijediti drugoga:da nam se otvore oči za drugogai jedan drugom uljepšavamo život.Gospodine, učini da tvoje svjetlo svijetli na našim putima,i da se povjerimo tvojoj riječi i dobrotiako nas tama obuhvati.Daj da osjećamo tvoju blizinuda ne izgubimo strpljivostako ne dođe do ostvarenja.Ne daj da u prazno čekamo,dođi nam u susreti primi nas.Gospodine, učini da tvoje svjetlo svijetli na našim putima,primi nas za rukukad nam uspije izaći iz naše vlastite sigurnostida krenemo u susret vjeri.Reci nam svoju riječ

18

daj da upoznamo tvoj glasu žamoru mnoštva, koji nam puni ušiNe budi nam dalek,da u tvojoj blizini imamosigurnost sreće biti pravi ljudi.

Bogosklužje za mlade KJS InsbruckKad te sretnemKad tesretnemmoja se tamapreokrećeu odvažnosti moj strahu povjerenje.Po tebi moguizaći iz svogsredišta

i tako živjeti. Christa Spilling - NöckerTko još želi bdjetiTko još želi bdjeti,tu gdje se lako omamljuje.Tko želi još čekati,gdje se sve može kupiti!Tko želi još sanjati,ondje gdje se traži kruta stvarnost.Tko je budan,može se prestrašiti,tko čeka,može izgledati starački,tko sanja,može se razočarati.Ali samotko ima budna osjetilataj će čuti krikove onih koji trpe.Samo onaj tko zna čekatiosjetit će čežnju za životom.Samo onaj koji zna sanjati,osjetit će čežnju za Spasiteljem. «Budi pozdravljena ti koja nosiš Spasitelja»I tvoj glas govori: pjevajte u zboru prošlosti,pjevajte tiho u tamno uho svijeta!Pjevajte na koljenima, pjevajte kao pod koprenom,pjevajte poput žena koje u nadi pjevaju,jer je bio nježan, koji je tu sada jak, malen je bio Neizmjerni,nejak je bio Strašni, ponizan je bio Uzvišeni.Našao je mjesto u krilu Djevice, u njenom krilubilo je prijestolje njegovo - dovoljna mu je pohvalanježna uspavanka.Gledaj, dani neće sinuti prije pobožnosti,a noći su postale tamnije predhladnim strahopoštovanjem.Želim svjetlo upaliti, o dušo, želim radost zapaliti

19

na svim krajevima čovječanstva:

Pozdravljam te, ti koja nosiš Spasitelja. Gertrud von Le FortOsjećaj je poput djetetaOsjećaj je poput djeteta,koji u nama živi, plače i smije se,gladno je i želi biti zapaženo.Tko svojim osjećajima često kaže:Tiho,nemam vremena za tebe,to nutarnje dijete će jednog danasjediti u kutu i žalosnoće se razboljeti i osakatiti se.S osjećajima se treba ophoditi,kao što se ophodi s Indijancem.Gledamo ga pažljivo i prijateljski.Slušamo na što se tuži,s njim trpimo ako trpi.osjećaji su najživlje snageu nama.I nikakva druga snaga u namane donosi ništa tako živog.Dijete ima i želje.Ispravne, dobre, lijepea koje ne možemo ispuniti,onda ga uzimamo na ruke is njime smo žalosni.Ne tjeramo ga,jer dijete mora razumjeti.da sve ne može imati.Ali ga moramo ljubiti,dati mu odvažnosti i radosti,

prostora da razvije svoje snage. Jörg Zink, Što ostaje

GODINA C 2012/13

Četvrtak, 20 Prosinac 2012

Pastoralno liturgijske napomeneRimska liturgija od starine pozna, za božićni blagdan, tri misna formulara: polnoćka (Missa in nocte), pastirska misa zornica (Missa in aurora) i dnevna misa (Missa in die). Nakon II. vatikanskog koncila uvedena je i misa bdijenja kojom se može anticipirati ponoćka.Činjenica je da je obitelj izložena velikim promjenama pa se čini razboritim izići u susret ljudima i mogućiti im obiteljskoslavljenje Božića. Iako kod nas još uvijek ponoćka ima posebno značenje, pitanje je koliko je odlazak na ponoćku obiteljski događaj.I uslijed brojnih drugih okolnosti simbolični sadržaj ponoćke - kao bogoslužja u sredini noći - s vremenom se gubi. No, noćni početak prve božićne mise u kojem se naviješta rođenje Kristovo nije nastao samo tako. Već u Starom zavjetu se kaže: „Kad je noć bila u punini svoga toka, siđe tvoja svemoguća Riječ s neba, sa svog kraljevskog prijestolja! (Mudr 18,14-15) U evanđelju ponoćne mise se govori o pastirima (Lk 2,1-14) koji „čuvahu noćnu stražu kod svojih stada." Naglašavanje noćnih sati ima dublji nutarnji smisao: sredina noći je početak novog dana. Tako ponoćna ura euharistijskog slavlja Kristovog rođenja simbolizira da je, ovim rođenjem, staro završilo. Sin Božji kao svjetlo svijeta, kao svjetlo nade i ljubavi dolazi na svijet koji je uklopljen u duboku tamu. Kristovo rođenje je „promjena vremena", a to se najbolje očituje činjenicom da godine brojimo od Kristova rođenja. Veliki dio čovječanstva koji i sada slavi Kristovo rođenje baš u ponoć, želi i dalje ići tim putem, jer to daje otvorenost za simboliku. I zato se ne bi smjelo odustajati od ove ure, jer bi to stvarno bilo osiromašenje. Božićnom ponoćnom bogoslužju se oduzima vrlo

20

bogata simbolika.Posebno je bogatstvo slavljenje Božanskog časoslova prije ponoćke i na taj način se još bolje naglašava bdijenje. Pa i čuvanje naših lijepih tradicionalnih pjesama, običaja, (kao procesija sa djetićem i slično). Ne vidim ni razloga da se ne pjeva stari tekst „Božićne jutarnje", posebno ondje gdje je pretežno starije stanovništvo - kao u našim otočkim župama. I sve to treba doprinositi ovom produbljenom slavlju.Slobodan sam ovdje ukazati i na moja sjećanja, na moje Božiće, kako svećeničke, tako i one prve, najranije. http://www.don-ivica.net/zivotopis/39-opcenito/240-svi-moji-bozici.htmlPonoćkaMisno slavljePozdravIsus Krist je postao naš brat. On neka bude sa svima vama!Došli smo slaviti jedan rođendan! Slaviti rođendan znači zahvaliti za dar života. Noćas ne slavimo bilo koji rođendan, nego odlučujući rođendan za sve nas. „Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan", pjevamo to s cijelom Crkvom. On je Spasitelj, Gospodin, Život i Spasenje za nas i za cijeli svijet, njega ćemo pozdraviti pjesmom:Kyrie eleison...Molitva vjernika Isuse, ti Djetiću u jaslama, iz ljubavi prema nama ljudima postao si nam bratom. Zato te molimo:U noći tvoga rođenja anđeli su naviještali mir ljudima na zemlji: udijeli ovom svijetu mir i radost, molimo teAnđeli su javili pastirima vijest o tvom rođenju, učini i nas otvorenima za ovu blagovijest, molimo tePastiri su ostavili svoja stada i pošli u Betlehem, daj da i mi tebe uvijek tražimo na ovome svijetu, molimo tePastiri su te našli kao dijete u jaslama, daj da tvoju prisutnost spoznamo u malim i beznačajnim stvarima i osobama, molimo teZvijezda je vodila mudrace k tebi, pošalji svoje svjetlo u tamu ovoga svijeta, molimo teTvojim rođenjem je Ljubav nebeskog Oca dobila ljudsko obličje, ispuni ljude tom ljubavlju, molimo teJosip i Marija su se za te brinuli, sačuvaj našu djecu i mlade od pogubnog odgoja kojega im se nameće u školi, molimo te.Ti si došao na svijet da spasiš sve ljude, oprosti nam naše grijehe, a pokojne uvedi u svoje kraljevstvo svjetlosti i života, molimo teTi si danas došao na svijet, budi uz nas i sada i u vijeke vjekova.Meditacija:božeti nisi bog sjajnog svjetlati si tajanstveni bogti si bog noćinaše noćisvatko ima svoju noćti bože ondje sigdje je našanajdubljatama najtamnijati si tui zato je ta noćsveta noćti si skriveni bogskriven u našoj noćiu mojoj noćiu tvojoj noćiu našoj tamibožeti dolaziš k namau noćii kad ti dođeš

21

i kad te pustim unutraonda će naša noćpostatisveta noćbožeti si usred noćizapalio svjetlobaklju nadedijetečovjekod 33 godineje za nas postao trag svjetlazvijezdomkoja nas vodionstoji uz nassvaka riječ iz njegovih ustaznači za nasmilostoslobođenjeamnestijuzato smo radosniusprkos našoj noćiamen!Propovijedi

1.1. Jer u gostionici ne bijaše mjestaU gostionicama nije bilo mjesta. Da li je to bio nesretni slučaj svjetske povijesti? Da su Josip i Marija pravovremeno rezervirali, sigurno bi imali neko mjesto u gostionici.U tradiciji božićnih igara gostioničari su vrlo grubi, bezobzirni, bez ikakve sućuti odbijaju i šalju noseću ženu amo tamo. Po tome to ne bi to bio neki nesretan slučaj svjetske povijesti, nego opakost nekih gostioničara. No, Biblija o tome ne govori ništa.Ili su gostionice bile prepunjene svakakvih ljudi. Čovjek ne želi razmišljati o tome tko je sve zauzeo sobe, tako da nije bilo mjesta za Josipa i njegovu zaručnicu.. Ni o tome Biblija ništa ne govori.2. Nema mjesta za BogaSigurno je jedno: tu gdje se očekivalo da bi Mesija mogao doći, u gostionici, tu nije bilo mjesta. Tu Bog nije mogao doći, kao čovjek, na svijet. Biblija ne govori ništa zašto, ali je činjenica da nije bilo mjesta za božansko dijete i njegove roditelje.Ne vidim da se mi ne bismo mogli opravdati. Bez daljnjeg, danas postoje brojni smještajni kapaciteti, žena u visokoj trudnoći može se prijaviti u svakoj bolnici. To bi moglo odgovarati. No, time nije ništa rečeno da bi kod nas Bog lakše došao na svijet.Možda bi i naša tvrdokornost učinila da Boga ne puštamo tako lako u naše društvo i kod nas. Previše neugledno je to malo dijete da bi nas baš oduševilo. A možda je i mjesto koje Bog kod nas želi zauzeti, već davno zauzeto svim mogućim suvišnim stvarima, a možda i brojnim sumnjama.

3. Bog traži svoje mjestoNe, to nije bio slučaj svjetske povijesti, nego je tipično za svijet ljudi da je Bogu teško naći mjesto u gostionici. I zato još jednom: to nije bio nesretan slučaj svjetske povijesti, nego dapače sretan slučaj da one noći nije bilo mjesta u gostionici.Jer Boga se ne može zadržati prepunim gostionicama i prepunim srcima. Bog ide putem na kojem nam njegova ljubav nezamjenjivo govori. Bog postaje čovjekom u štali, u malom novorođenom djetetu. U jaslama za hranu životinja leži sin Svevišnjega. Nemoćan je Bog - i tako pokazuje veličinu svoje ljubavi.

22

Na ovom putu ne može Bog biti rođen samo u štali, nego i u srcima svakog od nas. Učinimo ono što je nekada učinjeno na betlehemskim poljima: zapjevajmo pjesmu hvale i kleknimo pred djetetom u jaslama, kad budemo govorili: I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom. Postao je čovjekom, iako za njega nije bilo mjesta u gostionici.2.

Utjeha svete noćiI tako pođe Josip iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer je on bio iz kuće i roda Davidova. Želio se popisati zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja je bila trudna. I dok su bili ondje, dođe joj vrijeme da se porodi. I porodi sina prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u gostionici. Lk 2, 43-7Sudjelovao sam na jednim duhovnim vježbama za svećenike i redovnike «ovisnike». Učinio sam to rado, jer sam s vremenom naučio da oni koji su ovisni i pokušavaju tu bolest i životnu sudbinu time povezanu, nadvladati životom po vjeri i meni je puno govorilo.Ipak, za vrijeme tih duhovnih vježbi postao sam svjestan kako je teška solidarnost. U istoj kući, u isto vrijeme, bile su i duhovne vježbe za bolničke sestre. Koliko mi je bilo teško odvojiti se od subraće, kolika je bila moja briga kako bih ja izgledao kao jedan od njih.U mojoj potištenosti zbog bolesti ovisnosti moje subraće, na tajanstven način, mi je postala jasna veličina Boga. O Isusu Kristu govori Pismo: »Nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego oplijeni sam sebe postavši slugom i sličan ljudima. Njegov život je bio život sličan ljudima.» (Fil. 2,6-7) I još ide dalje: na meni se mora ostvariti ono što je rečeno u Pismu za mene: «Među razbojnike bi ubrojen»Ovdje se nazire tajna svete noći. U Isusu Kristu je Sin Božji rođen u ljudski rod, jer on želi biti neodjeljeno među nama rođen. Dijete, umotano u pelene, položeno u jasle. Ništa neobično. Tako su ga svi zamijetili, ali ne prepoznali. Na kraju života nije čak uspio sačuvati ni izgled «dobrog čovjeka».Što to znači za mene? Od one svete noći, Božji sin stoji na mojoj strani.. Čak i onda ako ja njega napustim, on mene neće napustiti. Od ove svete noće on je zamjenjivo meni sličan. To je utjeha Božića. Njemu koji mi je vjeran, želim pripadati. Ali on isto tako stoji uz svakog čovjeka, pa i uz one koji mi opterećuju život. Zato želim i ja biti s njima na isti način. To je za mene zahtjev Božića.To vrijedi i za vas. Sin Božji pripada svakome od vas. On se vas ne stidi, nema straha da se s vama sretne. I zato očekuje da se i vi tako ponašate s ljudima. Sin Božji koji je među ljudima htio postati čovjekom, dao nam snagu da ne zakažemo na ovom zahtjevu.

ZornicaPozdrav: Krist, Spasitelj je ovdje. Njegova dobrota i čovjekoljublje neka bude sa svima vama.Uvod:Bog progovara nama, ljudima. U božićnoj noći probudio je pastire i najavio im veliku radost. Pastiri ustaju i kreću na put, žele tu vijest vidjeti. Dolaze u Betlehem, nađoše dijete i pokloniše mu se.U ovom liturgijskom slavlju radosna vijest se nama upućuje. Ona želi i nas pokrenuti, učiniti nas tražiteljima, pustiti nas da nađemo, da bismo se i mi uklopili u veliku hvalu Bogu, koja mu zahvaljuje, jer je svijetu poslao Spasitelja. Pokazao nam je svoju ljubav i s nama dijelio naš život sa svim njegovim visinama i dubinama.Molimo ga za oproštenje što ga nismo dovoljno ozbiljno shvaćali.Molitva vjernikaIsus Kriste, Spasitelju svijeta molimo te:

Za cijelu Crkvu na čelu sa svetim ocem Benediktom i biskupom našim Slobodanom i za sve kršćane da svi mi njegovu riječ slušamo, da dopustimo da nas pokrene i da je dalje prenosimo, - molimo te

Za vlastodršce, utjecajne u svijetu da učine sve kako bi njegovo spasiteljsko djelo proširili u svijetu i tako donijeli mir i sreću svim ljudima, - molimo te

Za sve ljude koji se osjećaju razočaranima, prevarenima, napuštenima da osjete koliko su vrijedni - molimo te

Za sve koji misle da mogu zaslužiti svoje vječno spasenje, učini da povjeruju tvojoj milosti i da imaju

23

povjerenja u tebe - molimo te

Za sve koji su gurnuti na rub društva, koji se osjećaju nepoželjnima da smiju iskusiti da se ti upravo njima obraćaš i da poruku ljubavi i njima upravljaš - molimo te.

Za nas ovdje prisutne da ti, popust pastira, dopustimo da nas izvadiš iz naših svagdašnjih dužnosti i zadaća, da te možemo tražiti i naći - molimo te

Za naše pokojne, uvedi ih u vječnu domovinu kojoj se svi mi nadamo - molimo te

Bože, naš Oče, Isus nam je objavio da je tvoje biće ljubav. Zato ti povjeravamo naše zahvale i prošnje kao našu hvalu tebi danas i u vijeke vjekova.MeditacijaNe tražimo te Trčimo u kruguPa te i ne nalazimo. Na istom mjestuA ti nas tražiš i nalaziš Ti nas izbavljašTi Svjetlo vječno. Vječna RiječiPremalo te ljubimo Ne možemo te shvatitiSlabo ti služimo O Djetiću u jaslicamaA ti nas ljubiš i ti nam služiš Možemo samoTi vječni Slugo. Prihvatiti poruku kao istinitu.Otpust: Sada kad odlazimo, naša bi svagdašnjica trebala biti prožeta onim što smo vidjeli i čuli -Božjom ljubavlju. Nju ponesimo sa sobom u život. Pođite u miru.

PropovijedTematska

SlamkaJedna priča o pastirima pripovijeda da je neki pastirić nešto uzeo sa sobom iz jaslica. Držao je čvrsto stisnuto u ruci. Drugi pastiri to nisu ni primijetili dok mu jedan ne rekne: „A što to imaš u ruci?" „Slamku", reče on, „slamku iz jaslica u kojima je položeno dijete."- „Slamku," smijali su se drugi, „pa to je samo otpad, baci to iz ruke." No, on je mahao samo glavom. „Ne, neću odbaciti, to je za mene znak, znak za dijete. Svaki put kad držim ovu slamku u ruci, uvijek ću se sjetiti ovog djeteta i onoga što mi želi reći."Pred Bogom bez strahaI što nam želi reći ovo dijete? Jedna žena pripovijeda: „Mnogo sam godina vukla sa sobom sliku ljutitog Boga koji kažnjava. Imala sam strah pred Bogom. On je znao sve, vidio je sve što sam činila. I uvijek sam vjerovala da će me on, zbog mojih grijeha, strahovito kazniti. Onda sam se vjenčala i postala sam majkom. Moje dijete u kolijevci i tada se izmijenila slika koju sam imala o Bogu. Božićno evanđelje o djetetu u jaslama me ispunilo neobičnom radošću. Ako Bog šalje svoga Sina da bude bespomoćno dijete, onda se ja ne trebam strašiti toga Boga. Bog koji to čini ne može biti jedan kažnjavajući Bog, ljutiti Bog o kojemu su mi prije pričali. Bog koji postaje djetetom, te treba biti Bog ljubavi, pokazuje posebno veliku ljubav prema nama ljudima: to nam Bog želi reći za Božić.Bogu su potrebni maleni, bezvrijedniI kako je priča završila? Sljedećeg jutra upitaju ga pastiri: "Imaš li još uvijek tu slamku? Da? Čovječe baci to i onako ti to ništa ne vrijedi." „Ne, nije to nešto bezvrijedno, na tome je ležalo božansko dijete", odgovori ovaj. „Da i..." smijali su se drugi. „Dijete je vrijedno, ali ne i slamka." „Nemate pravo", odgovori pastir, " slamka je vrijedna, na čemu bi dijete ležalo, onako siromašno kakvo je. Meni to pokazuje: Bog treba malene, bezvrijedne. Da, Bog treba nas, malene, koji ne mogu mnogo i koji mnogo ne znače."Zar to nije blagovijest za sve nas koji se često osjećamo tako maleni, tako bezvrijedni? Za ljude koji su nezaposleni, za mlade koji ne vide perspektive, za bolesne, za one koji se osjećaju tako nepotrebnima i bez vrijednosti, za ljude koji su žalosni, jer su izgubili neku dragu osobu i po tome su postali osamljeni, za ljude koji su nezadovoljni u braku, koje obitelj izrabljuje. Bog nas svih treba i svih nas ljubi.U svakom životu postoji dovoljno trenutaka kada se osjećam odbačenim, manje vrijednim. Ponekad me pritišće misao da sam, za neke ljude, toliko vrijedan koliko mogu doprinositi. Volim te dok..., trebam te dok...Božić nam govori: Bog nas treba, nas koji vrlo malo možemo, nas koji smo poniženi, koji se osjećamo iskorištavani.

24

Zato on postaje čovjekom da bi na se uzeo naše strahove, našu žalost, našu krhkost, naša posrtanja. Bog postaje čovjekom da bih ja mogao biti čovjek - u svim poniženjima i tegobama.Božja ljubav nije neka malenkostDa, pastiru je bila važna slamka iz štalice. Opet i opet ju je uzimao u ruke. Jednog dana uzme mu je iz ruku jedan drugi pastir i stane vikati: „Ti, sa tvojom slamkom, činiš me sasvim ludim time." I samelje do u sitne komadiće slamku i baci je na zemlju.A onaj pastir stane mirno, sagne se, uze komadić, pogladi ga nježno i reče drugom pastiru: „Ipak gledaj, slamka je ostala slamka. Sav tvoj bijes nije ništa promijenio. Sasvim sigurno, vrlo lako je smrviti tanku slamku. I misliš, što mi znači jedno dijete kad trebamo jakog pomoćnika. Ali kažem ti, iz ovog djeteta će jednom postati muškarac, a taj baš neće biti kao mrtav. On će izdržati bijes ljudi, podnositi i ostati ono što on jest: Božji spasitelj za nas. Ne, Božja ljubav nije neka malenkost."Mnogi od nas ovo mogu potvrditi iz svog životnog iskustva. Istina je da Božja ljubav nije neka malenkost. Onda nam neće uspjeti život samo tako kako čovjek to očekuje: obitelj nije mjesto sigurnosti, djeca idu drugim putovima nego se očekivalo, neka teška bolest uništi sve naše planove za budućnost, voljena osoba nam se iznenada oduzima.Onda se može posumnjati u tu ljubav Božju, možeš biti i te kako ljut na tog Boga koji sve dopušta, onda će početi duga i mukotrpna borba s njim. I nakon duge borbe i hrvanja s njim, iznenada, nastupa mir. Mogu opet osjećati ljubav Božju i potvrditi da ona nije neka malenkost.Tu su i drugi među nama koji stoje u onoj fazi bespomoćnosti, bijesa i borbe. Oni ne mogu vjerovati Božjoj ljubavi: „Ti, s tvojim Bogom, potpuno me izluđuješ."Možda će i njima jednom uspjeti ovu „betlehemsku slamku" uzeti i više je nikad ne pustiti.On će izdržati sav bijes, sve optužbe, sve prijetnje. Molimo ga i mi. Gospodine, vodi i nas k ovom iskustvu. Tvoja ljubav nije neka malenkost.2.Ako me Bog nađe, naći ću sebe.Pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo u Betlehem da vidimo što se dogodilo, što nam je Gospodin objavio. I pođoše žurno i nađoše Mariju Josipa i dijete gdje leži u jaslama. Lk 2,15-16Što češće razmišljam o Božićnom pripovijedanju, to više mislim da se uvijek nalazilo ljudi koji traže. Tu je npr. Marija. Ona je tražila, u nevjerojatnoj životnoj situaciji, odgovor: »Kako će to biti?» (Lk 1,34) Onda je potražila utočište kod rođakinje Elizabete.Zato se i govori, u njemačkom, pohođenje BDM je traženje kuće (Heimsuchung). Mislim i na Josip , ovog ozbiljnog, dobrog i hrabrog čovjeka, on traži izlaz iz svoje nezavidne situacije. Onda traže oboje, i Josip i Marija, prenoćište gdje bi se mogli skloniti.Ne smijemo previdjeti ni pastire za koje se govori: „A pastiri čuvahu stražu kod svojih stada." (Lk 2,8) Tko drži stražu, taj traži sigurnost da se ne dogodi nešto nepredviđeno. A kad se dogodilo i oni pošli tragom događaja, našli su sasvim normalno - majku s njezinim djetetom. Evanđelist Luka opisuje to ovako: «Pastiri rekoše jedan drugome: Pođimo do Betlehema da vidimo to što nam je objavio Gospodin. Oni nađoše Mariju i Josipa i dijete koje je ležalo u jaslama. (Lk 2, 15-25) Nadalje, podsjećam vas na tri mudraca, koji su došli iz daleka u Jeruzalem i pitali: «Gdje je novorođeni kralj židovski?» Čak i sam Herod traži. Iako on sam ne trči tražeći, ipak naređuje pismoznancima da traže po Pismima i krvnike šalje od kuće do kuće da traže.Nakon ovoga što je rečeno, možemo reći: uvijek se radi o ljudima koji traže. Zar to onda nije i naša situacija? Zar nismo i mi ljudi koji tražimo? I da rečem sasvim konkretno: jedni traže da posvoje dijete, a drugi traže kako bi se što prije oslobodili dara djeteta kojega im je Bog dao. Jedni traže stan, drugi traže mogućnost kako započeti novi život. Jedni traže sigurnost u osiguranjima, drugi traže to u mirovnim pregovorima.Svi smo mi tražitelji. Traženje spada u bit čovjeka. I tko više ne traži, taj je na kraju. Tražimo ljubav, priznanje, uspjeh, sreću. Svi mi tražimo odgovor na brojna pitanja koja nas dnevno muče. No, uvijek tražimo i ono što želimo, a pri tome, najprije i u biti, tražimo same sebe. I zbog toga se, veoma često, govori o potrebi «samoostvarenja.» Tako je to potrebno i ne smije biti na račun drugoga, jer tko traži samoga sebe, a pri tome ne vodi računa o drugima, taj izaziva mnoštvo suza. I konačno traženje je božićno kretanje.Ovdje mi nešto sasvim drugo pada na pamet. Po svom utjelovljenju Bog je postao također tražitelj. No, on ne traži sebe, nego traži mene. On traži nas sve. To je pravi božićni pokret. To je ona božićna radost koja nam se danas navješćuje: Ovdje je netko tko nas traži u našim traženjima. «Moj Bože», tako mi dolazi na pamet «koliko sam ja tebi

25

vrijedan, koliko je tebi vrijedan svaki čovjek da si postao čovjekom da nas nađeš.»Ja tražim i Bog traži. Cijelog života sam jedan tražitelj, ali istovremeno i traženi. Koliko mi ovo može dati nade i hrabrosti u mojim traženjima? Ja sam netko koga Bog traži. A to znači da mu moram dopustiti da me nađe, jer kad me on nađe, naći ću i ja samog sebe. Tako u sebi doživljavam Božićnu radost.Ovom činjenicom stojimo pred odlučujućim pitanjem: Iza čega se ja sakrivam.? Iza mog rada? Iza galame ili žurbe moje svagdašnjice? Iza mojih ciljeva, zamisli, snova? Ili čak svoja traženja pretvaram u svoja skrovišta, jer ne želim da me nađe? Kao da mi je važnije tako činiti, nego dopustiti da me nađe. Zašto? Imam li straha pred samim sobom? Plašim li se pokazati gol, bez maski i uloga? Zar radije, sebi i drugima, glumim nego da budem nešto i netko?Pa i ako je kod mene tako, Bog me ipak traži. Jer je postao čovjekom, jer mi nešto dobra želi, jer sam ja njemu nevjerojatno važan! Ako on meni govori svoj da, onda smijem i ja sam sebi reći da i to sa svim svojim slabostima, pogreškama i grijesima. Ako se ne sakrijem iza svojih traženja, ako mu dopustim da me nađe, onda ću pronaći sebe, onda ću više biti pravi čovjek.3.Razmišljanje uz utjelovljenjeČovjek bi se mogao diviti ljudima koji dugo stoje na mostovima iznad autoputova i promatraju promet. Što tu može biti zanimljivo? Tako nešto ne bih volio, jer mi smetaju ispušni plinovi, no fascinaciju mogu razumjeti: dugi redovi automobila u neprestanom gibanju, danju i noću, nekad gušće nekad rjeđe, ali bez prestanka. U automobilima ljudi: veliki, mali, siromašni, bogati. Ljudi koji se bez razmišljanja voze, čisto rutinski, ljudi koji imaju cilj, ljudi koji pred nečim bježe, a da ne znaju pred čim i kamo. Ljudi koji su osamljeni, ljudi koji zajedno putuju, bilo u napetoj šutnji, bilo u veselom društvu. Na tom autoputu ljudi umiru i drugi su krivci njihove smrti. A prometni tok teče i teče.Tu, s mosta nad autoputom se može vidjeti svijet koji žuri i vozi. Može nas zahvatiti sumnja: sva ta žurba u oba smjera istovremeno ima smisla i cilja. Može se diviti tome iz koje dubine zemlje se crpi energija koja tjera te automobile - a što onda kad se iz zemlje ispumpa? Može se pitati kamo ja to, u svom životu žurim i gdje mi je cilj.S mosta nad autoputom vidimo samo mali dio. Ako poletimo avionom, tada vidimo više, a iz svemirskog broda vidjeli bismo cijeli svijet. Božji pogled dosiže još dalje i dublje u ovaj svijet. On vidi ovaj svijet kojega je stvorio svojom stvarateljskom riječju da bi bio živ i vidi kako ljudi koje je stvorio na svoju sliku i priliku, lutaju bez cilja, bez razuma, bez razmišljanja, bez nade. Iako je Bog daleko i gleda ovaj svijet s velike udaljenosti, ipak se nije od njega distancirao, kao što bi se to vidjelo iz svemira. Bog je nutarnja tajna svijeta, gleda svakog pojedinog čovjeka svojim očima ljubavi. To bi bilo kao da bi naš promatrač s mosta na autoputu mogao vidjeti ljude u svakom autu i s njima se veseliti ili tugovati zbog jedne neizmjerne i nedokučive ljubavi. Bog nije ovaj svijet nekada stvorio i ostavio ga samog, Bog stvara svijet u svakom trenutku i zato ga, u svakom trenutku, ljubi. U Ivanovom prologu evanđelja stoji da je među svoje došao, ne kao vlasnik, nego nastavlja, u velikodušnoj ljubavi svoje starateljske riječi, potpuno se predavati za svijet. Sobičak u Nazaretu čiji pod se sastojao od nabijene gline i bez prozora, gdje je Marija čula i primila riječ Božju i štala na betlehemskim poljima tamo negdje, samo nekoliko pastira tu pokraj nisu nikakvi centri svijeta. Bog ne postaje čovjekom u palači, niti kasarni, niti centrali velikog koncerna, nego se, na jednom slabo osvijetljenom parkiralištu autoputa, neopažen od tekućeg prometa, rađa djetešce u kojemu je sam Bog od početka.Nebo se raduje onome što je potpuno neopaženo, a tako veliko. Pastirima se ukazuju anđeli i opjevavaju taj trenutak u kojem kozmos zaustavlja dah. „Slava Bogu na visinama i na zemlji mir ljudima dobre volje." Promet na autoputu teče dalje, ali postoje ljudi koje će dotaknuti ono što se tu događa, jer im je darovan osjećaj da ovdje Bog, na svoj sasvim vlastiti način, vodi ljude k njihovom smislu i temelju i da ih povezuje sa svojim srcem.Prvi su bili siromašni pastiri, ali i naobraženi mudraci koji dolaze iz daleka. Doći će ljudi iz svih naroda, iz svih slojeva i dopustiti da ih dotakne ovo dijete koje leži u jaslama, oni će se radovati zajedno s Marijom i pokušat će dati svojem životu novi pravac tako što će dopustiti da ih izmjeni ovaj Bog koji vidi čitav svijet i ne predviđa bijedu ni jednog čovjeka, ovaj Bog koji je stvorio svijet i njime veličanstveno upravlja, ali iz ljubavi postaje jedan koji služi. Ove noći počima povijest ljudi, Boga i početka. 4.„Krist, Spasitelj je tu!»«Svake godine opet dolazi djetešce Krist...», glasi jedna božićna pjesma. U djetešce Krista je pouzdanje. Ali tko je pod time podrazumijeva? Djetešce Krist koji donosi poklone ili djetešce u jaslicama? Dolazi li s 25. prosincem automatski i Božić? Ili je za to potrebno više? Drugačije upitano: Što je potrebno da od 25. prosinca postane Božić?Božićno raspoloženjeDa li je s božićnim poklonima došlo i djetešce Krist? Osjećamo li se božićno ako smo bili obdareni svim mogućim stvarima? Poneki ljudi ne dolaze u pravo božićno raspoloženje bez snijega. U prodavaonicama, već nekoliko

26

tjedana, svira božićna glazba kako bi se kupci prenijeli u božićno raspoloženje. Ili možda tradicionalni svečani objed vama čini Božić? Možda se nadate da će svečana služba Božja učiniti da današnji dan postane pravi božićni dan. Malo se i ja osjećam pod pritiskom, kako ne bih svojim nagovorom pokvario vaš Božić...Blagdan osjećajaBožić ima nešto zajedničko s raspoloženjem. Poneki ljudi znaju to spretno iskoristiti. U toku stoljeća u kojima su se naši božićni običaji izgradili, razvile su se sve moguće rafiniranosti kako bi se pomoglo razviti osjećaj Božića. Tko se nakon tako intenzivne pripreme na taj događaj ne osjeća božićno, tome se ne može pomoći. Ipak dozvolite pitanje: Da li je s božićnim osjećajem zaista došao i blagdan Božića?Blagdan potrebaBožić je blagdan s kojim većina ljudi spaja niz nada: dobiti dar, ono što se već dugo vremena željelo; konačno se par dana odmoriti, nekoliko dana otputovati; imati vremena za obitelj, učiniti posjetu koju se htjelo već odavno učiniti... Kada mi sve te prohtjeve zadovoljimo, da li je tada Božić?Što je potrebno da iz par svečanih dana postane Božić?Na službi Božjoj, na Božić ujutro, nam se pripovijeda kako je za pastire nastao Božić. Oni su bili iznenađeni Božićem, nisu imali priliku da se dugo za to priprave ili da prijeđu u božićno raspoloženje. Što se tiče njihovih potreba, nisu mogli u svom siromaštvu, ionako, učiniti velike skokove. Držim da je ova pripovijest važna, jer mi možemo naučiti od pastira što je potrebno, kako bi iz jednog običnog kalendarskog dana postao Božić.Kod razmatranja ove pripovijesti upala su mi u oči tri držanja, odnosno tri stava koji odlikuju pastire.ČežnjaLjudi koji ustaju usred noći, jer im je rečeno da je rođen Mesija, morali su biti ispunjeni dubokom čežnjom za tim Mesijom.Smisao za neznatnostLjudi koji u novorođenčetu siromašnih roditelja mogu prepoznati izvanredno djelovanje Boga, morali su posjedovati duboko znanje o načinu kako Bog djeluje.VjerovanjeLjudi koji u bespomoćnom djetetu naslućuju Spasitelja svijeta, morali su biti nadahnuti, iznad svega, velikom vjerom u Boga.Što god mi poduzeli da Božić postane blagdanom, potrebujemo nešto od držanja pastira. Bez toga izvrgavamo se opasnosti da Božić postane rafinirano inscenirana prijevara samih sebe.Tako vas pozivam, na ovo božićno jutro, da poslušate svoju unutrašnjost: Koliko vas čežnje za Mesijom pokreće u vašem životu? Što očekujete od Boga? Ili, želite li kao mnogi drugi da vas se pusti da idete za svojim interesima? Ili manje osobno upitano: Gdje čovječanstvo danas još treba Boga? Nije li On prije jedan koji smeta, koji nam stavlja moralne zahtjeve? Ne napredujemo li mi u rješavanju problema čovječanstva bolje ako isključimo Boga iz igre?Povijest je pokazala da Bog ne nastupa kao jaki moćnik, koji oduzima ljudima probleme i zauvijek ih rješava. Njegova jakost jest strastvena solidarnost s ljudima, jer On ostaje kod slabih i ide s njima. Također, naš napredni svijet nije tako ružičast, a da mi ne bismo trebali Boga. Ja sam duboko uvjeren da mi ljudi, ako smo prepušteni sebi samima, izbacujemo naš svijet iz ravnoteže ako mislimo da možemo ostaviti Boga iza sebe.Ja vas pozivam dalje da se upitate: Koliko znači za vas neznatnost, maleno, ljudsko? Mi živimo u svijetu velikih brojeva i projekata. Tu znače (mnogo) sume koje si uopće ne možemo predstaviti. Mnogi rezigniraju, jer je pojedinac ionako nemoćan, a da bi nešto pokrenuo na promjenu. Zurenjem u velike, previđamo da se događa zaista važno u ljudima kao ti i ja. Mogu li ja vjerovati da jedna prijateljska riječ, ohrabrujući pogled od meni bliskog čovjeka, može više značiti nego jedan veliki projekt koji izaziva pozornost? Kao nekad, Bog nas i danas još susreće u konkretnim, često neznatnim ljudima.Konačno vas pozivam da se ispitate na ovo božićno jutro: Koliko ja vjerujem Bogu u svom životu? Vjerujem li da me može usrećiti, učiniti zadovoljnim? Vjerujem li da može spasiti moj život? Spasiti od pomanjkanja smisla, osobnog zakazivanja? Vjerujem li Bogu da nas može izbaviti od tjeskoba sve većeg porasta privrede? Vjerujemo li mi Bogu da nas može voditi i slijediti pri rješavanju velikih društvenih i političkih problema?Krist, Spasitalj je tu!Da li je 25. prosinac više nego jedan lijepi, mirni ili svečani blagdan, ovisi konačno o tome, što mi u unutrašnjosti našeg srca mislimo kada pjevamo: «Krist, Spasitelj je tu!»Tako vam ja od srca želim da pronađete, na ovaj blagdan Božića, one osjećaje koje trebate, kako biste se mogli ugodno osjećati. Ja vam također želim da se ispuni mnogo od onoga za čime čeznete.Od svega pak najviše želim vam da se čežnja za Mesijom ne ugasi, da ponovno otkrijete da se Bog može iskusiti u

27

malome i često u neznatnim međuljudskim susretima i povjerujete Bogu da će vas i sve nas konačno dovesti u dobru budućnost.P. Hans Hütter prevela Katica Kiš, preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen

BOŽIĆ - Dnevna misaPozdrav: Živa riječ Božja je postala čovjekom, živio je našim životom i postavio se uz čovjeka.Njegov mir neka bude s vama.Uvod: Svima vama koji niste noćas slavili Misu Kristova rođenja želim od srca: Na dobro vamdošlo porođenje Gospodinovo, a svima skupa želim sretan i radostan dan Božića.Ljudi slave rođendane onih, koji nas na poseban način povezuju, onih koji su nam posebno blizu. Danas slavimo rođendan Gospodina Isusa Krista, u kojem se vječni Bog nerazdruživo povezao s ljudima. Danas slavimo vezu ljubavi između Boga i ljudi koji je po djetetu u jaslama za nas postao tijelo i krv, čovjek s kojim možemo govoriti. Danas slavimo učovječenje Riječi Božje i tako nas potiče na ljudsko djelovanje i postupanje. Danas slavimo Božić, najljudskiji blagdan od svih naših blagdana i molimo Boga koji je postao čovjekom, Isusa Krista, za njegovo milosrđe da mi sami postanemo još svjesniji našeg ljudskog dostojanstva.Molitva vjernikaIsusov rođendan ne želi nikoga ostaviti sama. Po njemu smo mi međusobno povezani, po njemu možemo i jedan za drugoga moliti.

Za Crkvu kojoj je riječ Božja povjerena da je dalje prenosi - molimo te.

Za one koji su na vlasti u svijetu, od kojih ljudi očekuju djela mira - molimo te

Za sve odbačene, prezrene, za one koji traže dom i domovinu gdje bi mogli čovječnije živjeti- molimo te.

Za svu djecu svih zemalja svijeta koja su ovisna o brizi roditelja, učitelja, odgojitelja i svih nas - molimo te.

Za osamljene, za one kojima je život dodijao, za one koji zdvajaju, koji ne mogu dalje živjeti bez suosjećanja i pomoći drugih ljudi - molimo te

Za nas same da zaista želimo biti pravi ljudi, iako često puta zatajimo - molimo te

v Za naše pokojne, koji su ostavili prazninu o našoj zajednici i čiji gubitak danas posebno osjećamo - molimo te

Iznesimo u tišini Isusu naše osobne molitve i želje.....Dobri Bože, ti si postao čovjekom da doživiš sve situacije našeg života na svom tijelu. Ti poznaš sve za što te molimo. Tebi povjeravamo naše molitve po Isusu Kristu, Sinu tvome i Gospodinu našemu.

PropovijedDan nakonSlavili smo presvetu noć u kojoj je Riječ Božja sišla na zemlju kad je noć bila u sredini. Pozdravili smo ga kao čovjeka među ljudima i zaželjeli mu dobrodošlicu, njemu koji želi biti među nama, koji nas želi ponovo osposobiti za ljudske riječi, ljudski govor i ljudski život. Proživjeli smo sredinu noći i ona je za nama, u kojoj je on usred noći sjajio kao svjetlo da bi pokazao svim ljudima dobre volje put k ispunjenom životu. Nakon tame noći mi smo prešli u jutro, u dan i slavimo rođendan našega Spasitelja, utjelovljenje onoga o kome Ivan govori u evanđelju: „I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama."Dan kasnije čini da jasnije vidimoKad bismo stvarno htjeli slaviti Božić, onda sam svjestan opasnosti: nedostajalo bi nam raspoloženja, nedostajalo bi nam atmosfere koju nam daruje slavlje svete božićne noći. U svetoj noći obuzima nas osjećaj pripadnosti, biti zajedno, biti prihvaćen, prihvaćen od onoga kojega su Josip i Marija prihvatili kao dijete, prihvaćen od ljudi s kojima smo mi povezani, bilo da s nama dijele život ili su već prešli preko praga koji nas dijeli od vječnosti. A sada više nema noći, sada je dan, sjajno i opet sve vidimo onako kako je u stvarnosti, a možda ne više onako kako bi trebalo biti ili onako kako bi moglo biti.Želim našu svetu noć i dan koji je slijedi usporediti s onom betlehemskom noći i danom koji je uslijedio. I tamo je došao dan i tamo je opet bilo svjetlo. I tamo je, iza betlehemskih zvijezda, izašlo sunce koje obasjava zemlju i čini da

28

vidimo onako kako jest. Nakon doživljaja rođenja Sina Božjega, Marija i Josip su, dan kasnije, uvidjeli stvarno stanje onako kakvo jest: oni su bili neželjeni ljudi koji su tu došli, koji su trebali biti zadovoljni s nužnim smještajem, rekao bih smještajem za azilante, smještajem u štali, koje su im vlasnici, više ili manje, dobrohotno prepustili za neko vrijeme. Njima je sljedećeg dana situacija postala sasvim jasna. Ivan nam prenosi ovo božićno iskustvo velikim riječima: " I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama". No, te riječi ne zvuče baš tako veličanstveno ako sebi predočimo što znači riječ „nastaniti se - boraviti - među nama"Nastaniti se, boraviti znači živjeti zajedno s drugim ljudima. Boraviti, stanovati znači da te drugi ljudi priznaju i upoznaju, a i ti tako druge ljude. Nastaniti se, boraviti znači sebe, sa svojim vlastitostima i navikama, sebe sa svojim načinom života i vjerovanja izložiti pogledima i često puta nesmiljenim osudama drugih.U svom „prijelaznom domu" Marija i Josip su, dan kasnije, bili izloženi podnošenju drugih, izloženi nepoznatoj budućnosti za novorođeno dijete i za sebe same. Isus će to, mnogo godina kasnije, ovako izreći:" Sin čovječji nema gdje bi naslonio glavu svoju." Zar ovo „boraviti među nama" ne izražava ono što utjelovljenje u najdubljem smislu znači: upoznati stvarnost vlastitog života, vlastitog biti izložen, vlastitih životnih okolnosti, a iz toga proizlazi nemir i pokret, koji potiče da svi ljudi traže mjesto gdje bi se osjećali udobno i kao u svom vlastitom domu?Naš život je dan kasnijeDijete u jaslama, u bijednom boravku, u krajnjoj potrebi dijeli, za stalno, svoj život sa svima koji se neprestano nalaze u traženju životnog doma gdje žele proživjeti život, a vrlo često i propatiti život. Dijeli svoj život, neprestano, sa strancima koji su u nekoj tuđoj zemlji prividno našli svoj dom, a koji su zbog svojih običaja, navika i vjere neprestance izloženi kritici neprijateljskog društva. On dijeli svoj život sa žrtvama ratova na svim meridijanima i paralelama, sa svima koji traže domovinu na svim krajevima zemlje. On dijeli svoj život sa svima onima koji među nama ne znaju što bi sa životom, koji bježe u razne svjetove raznovrsnih ovisnosti, a koje bismo tako rado preskočili, jer ne spadaju u sliku našeg zdravog društva. On dijeli svoj život sa svima kojima se čini da im je propao svijet, koji su neprestano izloženi svijetu bez ljubavi i koji neprestano čuju: "Kako ti meni, tako ja tebi". On dijeli svoj život sa svima onima koji s nama žive, a koji su izloženi neprestanim kritikama i osudama.Jesmo li spremni podijeliti svoj život s ovim djetetom, čovjekom Isusom iz Nazareta, rođenom u nekom privremenom boravištu i izloženom dobročinstvima i dobrohotnosti drugih ljudi?Dan kasnije naša šansa da postanemo ljudiU svjetlu dana poslije možemo realistično gledati. Dan kasnije može biti dan nakon teške svađe, nakon doživljaja boli i patnje, nakon osjećanja vlastite osamljenosti, ali i nakon proživljene ljudske sreće. Na dan poslije odlučujemo hoćemo li svađu zaboraviti ili samo odložiti, hoćemo li bol i patnju učiniti podnošljivom, na dan kasnije odlučuje se jesmo li mi ljudi ili ćemo to postati. Na dan poslije smijemo čovjeka nanovo otkriti.***Ne zaboravite najvažnijeJedna priča govori o siromašnoj ženi koja je svakog jutra išla sa svojim sinom u crkvu. Sin je bio njezino jedino i najveće blago. Put prema crkvi vodio je preko brda. Na veliko iznenađenje opazi žena da se brdo, toga jutra, otvorilo. Velika pukotina joj dozvoli pogled unutar brda. Unutra je sve svjetlucalo, sjajilo od zlata, srebra, dragog kamenja. Žena reče u sebi: kad bih samo malo od toga blaga mogla ponijeti sa sobom, mome siromaštvu bi došao kraj. Zajedno sa djetetom uđe u brdo. Jedan duh joj se javi i reče da smije potražiti i uzeti što god zaželi. Samo, na raspolaganju ima kratko, određeno vrijeme. Najprije je sakupljala zlato koje je bilo u njezinoj blizini. Onda je mislila da je pronašla nešto boljega. Odbaci sve što je sakupila i počne sakupljati ono bolje. Onda je našla nešto još skuplje, opet baci ono što je već sakupila i počne sakupljati ono novo. Glas ju je opomenuo: „Pazi da ne zaboraviš najbolje!" Zar ima boljega? Zar je ono najbolje previdjela? Tražila je i nalazila uvijek bolje i vrijednije. Opet čuje glas duha: „Vrijeme ističe, ne zaboravi najbolje!" Ona brzo napusti unutrašnjost brda koje se za njom zatvori uz veliku buku. Gledala je pregaču punu blaga stojeći pred brdom. I najednom joj je postalo jasno da je zaboravila dijete. Dijete joj je ostalo u brdu. Zaboravila je ono najbolje! Autor i izvor nepoznat ( Gottes Volk 1/92)

http://www.glas-koncila.hr/

Četvrta nedjelja došašća (23. prosinca)Mih 5,1-4a * Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19 * Heb 10,5-10 * Lk 1,39-45

29

Dok ne rodi ona koja ima roditiProrok Mihej je ovo što danas čitamo iz njegove knjige zapisao negdje u 8. stoljeću prije Krista. David, kralj koji je rođen u Betlehemu, bio je mrtav već cijelo stoljeće, a njegovo se kraljevstvo već bilo raspalo. Znači da se ovo što Mihej naviješta o vladaru koji dolazi iz Betlehema očito ne odnosi na kralja Davida. Hebrejski svećenici i učenjaci prije Isusova dolaska točno su znali da se ovo proroštvo odnosi na Mesiju koji će doći. Zato su kralju Herodu, kad Mudraci s Istoka dođoše tražiti novorođenoga Kralja, bez dvoumljenja rekli da se Mesija ima roditi u Betlehemu i odmah su mu pročitali baš ovaj ulomak iz knjige proroka Miheja. Ovo je, dakle, pravo pravcato proročanstvo o Isusu Kristu koje je bilo zapisano i mnogima poznato više stoljeća prije nego što se ispunilo, a onda se je doslovce ispunilo.

Da Mihej nije mislio na Davida niti na ikoga od njegovih običnih ljudskih potomaka, prepoznajemo iz prorokovih riječi o naviještenom vladaru: »Njegov je iskon od davnina, od dana vječnih.« Eto starozavjetnog svjedočanstva da taj isti koji će se roditi u Betlehemu živi prije svoga ljudskog rođenja, da živi od iskona, vječno. Očito prorok naviješta da će Krist biti pravi čovjek, od betlehemskog roda Davidova, ali da neće biti samo čovjek. Usred ovoga proroštva ističe se lik žene koja ima roditi.

Trenutak toga rođenja glavno je očekivanje cijeloga Starog zavjeta. Prorok vrlo izdaleka sluti da će taj vladar na neki način povezati Izraela s ostatkom djece Božje. Izrael će naći svoje ispunjenje kad novi Vladar zavlada cijelim svijetom, do krajeva zemaljskih.

Lako je moguće da ni sam Mihej ne bi bio kadar podrobnije rastumačiti i opisati to što je škrtim riječima navijestio kako mu je bilo nadahnuto. Ipak je očito da vlast novoga vladara koja se ima proširiti cijelim svijetom ne može biti neko veliko svjetsko carstvo, koje bi svima nametnulo državnu vlast iz Izraela. Ovdje kao da unaprijed slušamo ono što će Isus reći Pilatu: »Moje kraljevstvo ne pripada ovome svijetu.« Riječ je, dakle, o kraljevstvu koje jest na ovome svijetu, ali je sasvim drugačije od kraljevstava ovoga svijeta. To je vlast koja se ne nameće silom nego ljubavlju i zato je novom vladaru ime Mir.

Poslanica Hebrejima upozorava da Krist za razliku od prijašnjih svećenika ne žrtvuje neku životinju nego samoga sebe. To je doista prijelomnica u povijesti spasenja.

Lukin ulomak o susretu Marije i Elizabete pokazuje da su odmah prvi kršćani znali tko je ona žena za koju Mihej naviješta da ima roditi.

U stavu očekivanja kojim je prožet cijeli Stari zavjet, zajedno s Marijom u kojoj se to očekivanje ispunja, iščekujemo da se On iznova rodi u svakome od nas. To zapravo znači da se svaki od nas treba preporoditi kako bi zajedno s njime, žrtvujući se iz ljubavi, širili kraljevstvo mira.

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/

30

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.

http://www.veritas.hr

Razmatranje

Bliži se Božić, dan Kristova rođenja, kad ćemo se svi okupiti na ponoćki i kada će orgulje, prvi put, zagrmjeti Svim na zemlji mir veselje... Narodi nam se Kralj nebeski!

Obitelj, toplina, tiha, svečana radost ispunit će nam srca. Kao kad idemo pogledati neko ljupko novorođenče, došuljat ćemo se na prstima do jaslica da Ga ne bismo probudili... Tome se trenutku veselimo, ali ne zaboravimo bit ovoga blagdana. Krist je došao da bi nas pozvao na širenje i ispunjavanje Božjega nauma svijetom i da, poput Marije koja je Elizabeti donijela predivne vijesti, donosimo istinsku radost i mir svima s kojima se susrećemo.

Kakvi li su se to izvanredni događaji imali zbiti? Dvije rođakinje u isto vrijeme pod srcem nose dva neobična čovjeka - jedna velikoga Navjestitelja, najvećega od žene rođenoga, a jedna samoga Mesiju, onoga kojega čekamo stoljećima, eonima...

Mudrost srca, providnost ili Duh, kako god želite, Elizabeti dopušta sa stopostotnom sigurnošću znati da je Marija buduća majka samoga Gospodina! Tu nema nimalo sumnje, nimalo skepse. Baš kao ni u Marije. Kad joj je anđeo Gospodnji navijestio da će začeti po Duhu Svetomu, ona je spremno odvratila: “Evo službenice Gospodnje!” Odakle ta sigurnost, predanost, povjerenje bez ikakvih pitanja? To se zove vjera. Marija je imala čvrstu vjeru da ju je ruka Gospodnja svojim mekim dlanom taknula i blagoslovila. Izabrala. Između svih žena na svijetu, ona je Odabrana. Iako će joj život biti praćen stalnim strahom od neizbježnoga, ona se prepušta Božjim planovima puna povjerenja. Iako zna da će joj majčinsko srce probosti oštricom mača, ona prihvaća svoju ulogu. Baš kao i Elizabeta. Marijino dijete, njezina ljubav, došlo je na svijet radi izgubljenih iz stada, a razderat će ga gladni vuci jer tako ima biti i jer je tako odavno napisano. Njezino dijete, njezina ljubav... A ljubav je čin vjere. Tko malo vjeruje, malo i voli. Ljubav ima dvije pratilje: Dobrotu i Strpljivost. Te su vrline resile Mariju, Odabranu. Ona se nije ljutila što ružin grm donosi trnje, nego se radovala što trnov grm nosi ruže. Zato je s radošću pohitala u Gorje, u grad Judin, Elizabeti, da joj obznani divnu vijest.

Susreti ljudi mogu biti vrlo različiti. Ponekad je riječ o posve slučajnim susretima, kad se neki ljudi nađu na istome mjestu u isto vrijeme i, makar se poznavali, tu se ništa posebno ne dogodi pa taj susret prođe u jednoj površnosti, bez ikakva

31

značaja. Pravi međusobni susreti ostvaruju se u istim interesima onih koji su se sreli, što ni jedna strana ne želi zaobići ili izostaviti. Susreti nas obogaćuju. Oni nam pružaju priliku da drugi bude prisutan u našemu, a i mi u njegovu životu. Prihvaćanjem i davanjem jednih drugima obogaćuje se naše duhovno iskustvo. Susreti pomažu da jedni s drugima podijelimo svoju bol koja nam je tada upola manja, da s drugima podijelimo svoju radost koja nam je tada dvostruko veća.

O jednom takvom susretu, punom povjerenja, govori nam Lukino evanđelje. Evanđelist svjedoči kako je Marija u svome krilu, snagom Duha Svetoga, začela Mesiju Isusa. Napominje i to da je u tom času Marija doznala da je i njezina rođakinja Elizabeta, iako u odmakloj životnoj dobi, trudna već šesti mjesec.

Za Mariju je ovo povod da u južnom gorju posjeti svoju rođakinju, zbog čega se sprema na naporni put. Točan razlog evanđelist za to ne navodi. Ne govori o tome da se mlađa spremila nešto pomoći starijoj, premda bi se iz navedenog nešto takvoga moglo očekivati. Luka ističe Marijinu žurbu i oduševljenje tim susretom, koji ona shvaća i prihvaća kao Božju volju. Put vodi k stvarnom susretu. Sve drugo što slijedi odnosi se na stav Elizabete. Težište Elizabetinih riječi upućenih Mariji odnosi se na očekivano dijete. Značajno je sve što ona govori Mariji jer su njezine riječi nadahnute Duhom Svetim.

Iz srca i duša dviju rođakinja čuje se hvalospjev i ispovijest vjerovanja kako je oblikovano u prvim kršćanskim zajednicama. Marija je s punim poštovanjem označena kao majka Gospodinova, uzveličana je nad sve žene jer je povjerovala što joj je rečeno.

U susretu Marije i Elizabete prepoznajemo još jedan susret. U prvim kršćanskim zajednicama znali su za veliki značaj Ivana Krstitelja za cijeli Izrael i početak Isusova djelovanja. Zbog toga nije ni čudno da se, iako na različite načine, njegov lik nalazi na prvim stranicama svih četiriju evanđelja. Anđeo Gabrijel obradovao je Zahariju da će mu žena Elizabeta roditi sina koji će “Duha Svetoga biti pun već od majčine utrobe” i koji će “mnoge sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu”. Pri susretu dviju majki Luka govori kako je Ivan već u utrobi svoje majke prepoznao Isusa kao Spasitelja i pozdravio ga zaigravši od radosti.

Ohrabrujući tekst sv. Luke i predstojeći božićni blagdani pozivaju nas da iskusimo vrijednost takvih susreta. U Isusu Kristu Bog dolazi k nama. Gdje ga mi susrećemo? Svakoga dana daje nam priliku da ga susretnemo u drugim ljudima, u znatiželjnim dječjim očima, u drhtavim prosjakovim rukama, u brižnim majčinskim zagrljajima... u jutarnjoj rosi, u purpurnim oblacima, u peludi cvijeća, u šalici mlijeka... Kako prilazimo jedni drugima? Koga tražimo, koga izbjegavamo, komu se sklanjamo s puta? Kako dopuštamo drugima da dođu k nama? Kome hrlimo raširenih ruku i iščekujemo li s radošću susret s nekim tko nam je neizmjerno važan? Što sve činimo da naš susret s drugima bude za njih poput blagoslova? Dijelimo li svoju vjeru s drugima?

Prelijepi susret Marije i Elizabete, doslovan i metaforički, fizički i metafizički, ovjekovječen je na mnogim umjetničkim djelima. Neka nam on bude poticaj, nadahnuće i potreba da i mi, pri svakom susretu s ljudima, širimo radost i mir. Idimo jedni drugima u susret raskriljenih ruku i silna će se radost širiti svijetom. Amen.

http://www.hkr.hr32

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifestiPLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskom

33

http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOVhttp://www.zupa-svanastazija.com/casoslov/

Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“, popularno prozvan „Dječji Kranjčić“, ima novu mrežnu stranicu: www.djecji-kranjcic.hr

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info

34

17. Prosinca(Mt 1,1-17) Rodoslovlje Isusa Krista sina Davidova.Patrijarh Jakov je na umoru i daje blagoslov svojoj djeci na poseban način najstarijemu sinu Judi. On će zapovijedati ostaloj braći i njegovo pleme ostalim plemenima. Uzima sliku iz lavljega života, odnosno, kako je lavić siguran i tko ga smije uznemiravati dok se on igra pored svoje majke lavice. Iz Judina plemena će izaći Mesija i u njemu će se ostvariti i obistiniti sva proročanstva, upravo zato nam se danas na početku Devetnice Božiću i stavlja pred oči rodoslovlje Isusa Krista sa samoga početka Matejeva Evanđelja.Iako nam se čini podosadno gomilanje i nizanje imena, ovaj tekst je veoma važan jer nam prati od Abrahama preko Davida i sužanjstva Isusovu lozu. Isus je potomak Abrahama i Davida i samim tim posjeduje sve blagoslove, obećanja i slavu svojih predaka, koja im je Bog davao i obećao dati. Ovo je još važno i zato da se vidi da je obećani i iščekivani Mesija, Vječna Riječ Očeva i da se utjelovio u punoj povijesti u jednom konkretnom narodu,izraelskome. On nije neki vanzemaljac ili anđeo koji dolazi izravno s neba. On pripada u svemu, osim u grijehu (usp. Hebr), ljudskoj obitelji. On je to htio i tako učinio. Jednako tako njegova čudesa neće biti magija već će to činiti onaj koji ima moć, dakle Bog u ljudskomu tijelu.Za nas obične smrtinke je veoma važno vidjeti da među ovim imenima nisu svi baš sveci. Ima i onih koji nipočemu ne bi smjeli biti ovdje nabrojeni, ali i to je dokaz da Bog dolazi u običnu ljudsku obitelj da bude blizu nama da ga mognemo prihvatiti. Zar bi Jakov tu trebao biti što je prevario oca Izaka i Ezavu starijem bratu preoteo blagoslov prvijenca, ili Juda je prodao brata Josipa egipatskim trgovcima i prima onakav blagoslov oca Jakova. Također među kraljevima, osim Josije i Ezekije, ostali su prihvaćali idole i bili ubojice. Poslije povratka iz ropstva pa do samoga Josipa i Marije ne nalazimo baš velika imena ljudskosti i vjere, ali to je sve znak da je Isus potpuno pripadao i došao u svoj narod i u svoju ljudsku obitelj. Bog se utjelovio, uzeo naše ljudsko tijelo da nam u svemu bude jednak i bliz i da nam iz ljudskoga tijela progovori on osobno.Ovo je i nama lijepa poruka danas u našem vremenu. Zar i mi ne slavimo naše Došašće i naš Božić sa ljudima grješnicima kao što smo i sami. Bog je dopustio svoju milost tolikima koji nisu bili uzor svetosti u Isusovu rodoslovlju, jednako tako danas udjeljuje svoju milost i nama i onima uz nas koji nismo nikakvi uzori svetosti. On nama danas ovdje ovakvima kakvi jesmo neprestano daje i nudi novi život sa željom da budemo njegova obraćena i obnovljena djeca i sinovi.To je velik znak i velik poziv na oprez da ne sudimo druge i da ih ne preziremo, jer on nama slabima dolazi da nas pomogne, ozdravi i izliječi, nas bolesne i duhom i tijelom. Koliko god nam drugi izgledali slabi i nejaki i grješni, uvijek imajmo na umu da je on meni i takvima došao i dolazi i da ja nisam ništa bolji ni važniji od drugih. Za njega nema izgubljenih i nesposobnih za spasenje. Zato nas on i zove da budemo u miru sa svima i tako njemu pomognemo donijeti sveopći mir. Spasenje i mir dolaze svima, a ne samo svetima, jer Bog se znao služiti i služi se i danas među nama jednostavnim i grješnim osobama, ako što se u povijesti spasenja služio i poganskim prorocima i grješnicima da upozore usaljena srca u oholosti da On dolazi i da mu treba pripremiti put. Zaključuje jedan teolog: "Kada se ne bi radilo o činu naše vjere, ovo bi moglo izgledati kao mitološka fantazija"(Caballero).

18. prosinca(Mt 1,18-24) On dolazi po Duhu Svetomu.

Prorok Jeremija najavljuje mudroga kralja iz Davidova potomstva koji će voditi svoje kao pravi pastir i najaviti kraj izgnanstva i progonstva. Narod će se vratiti i boraviti u svojoj zemlji. To će sam Bog učiniti jer je on dao obećanje Davidu (2Sam 7,12-16) da će doći kralj i kraljestvo mira i pravde i on će se zvati Gospodin-naša-pravda.U Isusu se ispunja ovo proroštvo Jeremijino. Međutim, danas je protagonista Sv. Josip i njegovo razmišljanje i njegov san, odnosno posluh anđelovim riječima. Josip pravedan nije sumnjao u Mariju, ali se pitao je li dostojan biti uz nju kojoj se tako nešto čudno događa ili još jače je li on

35

dostojan ovoga poziva. Mislim, da je i Marija razmišljala dugo i da se savjetovala sa roditeljima ili prijateljicama nikada ne bi, naravno ljudski govoreći i razmišljajući, prihvatila anđelovu ponudu. Tako je i Josip čim mu je anđeo rekao što je posrijedi ne postavlja nikakva pitanja više već se prihvaća dužnosti koja mu je povjerena od samoga Gospodina Boga.Imajmo na umu da je kod Židova zaručništvo bilo već skoro čvrsto kao i brak. Zato je Josip htio potajno otići da ne bi otpustio Mariju, a to je već bilo pogubno, pa čak i sramotno, a u slučaju preljuba put prema javnom kamenovanju. Kroz ovo treba shvaćati Josipa i njegove sumnje običnoga čovjeka onoga podneblja, običaja, zakona i dobi.Anđelov navještaj njemu kao i Mariji je veliki čin vjere. Obadvoje su iskazali poteškoće, ali se nisu prepirali s Gospodinom da prihvate zadaću. Nije trebalo dugo uvjeravati ni jedno ni drugo. Dar njihove vjere ih je osposobio da spremno prihvate suradnju s Bogom u Božjem planu spasenja čovjeka. Anđelova riječ Mariji i Josipu je riječ Božje sigurnosti. On zna da je pravi legalni pred zakonom Isusov otac a Marija majka. Tako Isus ulazi u mesijansko rodoslovlje od Abrahama do Josipa.Ovdje danas ne bi trebalo puno filozofije već samo jedan zaključak. Josip i Marija su znak i uzor jedne zrele vjere koju treba slijediti svaki od nas vjernika koji se izjašnjava da je član Crkve i sljedbenik Isusa Krista. Koliko puta se nama u životu dogodi da ne razumijemo poruku i koliko se trudimo da je prihvatimo i razumijemo. Nadolaze poteškoće u vjeri i gone nas da se odreknemo ovoga puta sa toliko pitanja i lažnih argumenata, ali tu je Gospod koji nam uvijek iznova postavlja svoje miljenike pred oči da se ugledamo u njih i krenemo poput njih. Tako se nama svake godine iznova rađa nova obnova vjere u novom Došašću i u novom Božiću.Opravdan je upit za svakoga ponaosob – da li mi ovom spremnošću Josipa i Marije prihvaćamo Božje planove?! Bog znade naše Egipte, Babilone i tolika druga sužanjstva i ropstva. On dolazi sa svojim milosrđem da nas izbavi i poziva nas. Čujemo li ga? Vidimo li ga u tolikim osobama i činima kojima i preko kojih nas zove?!Josip je donio i sačuvao Isusa, naš spasonosni pnicilin u našoj teškoj bolesti. Kao što je on otvorio svoje srce za suradnju s Bogom tako i on sam ovim činom i danas poziva sve nas da i mi ponesemo ovo ime spasenja drugima i da njima pomognemo naći Božić i božićnu radost duha, srca i obitelji.

19. prosinca(Lk 1,5-25) Navještaj Ivanova rođenja.

Danas smo čuli veoma lijepe usporedbe u čitanjima Staroga i Novoga Zavjeta. Naime, Ivan Krstitelj je zadnji od svih "sinova Božjih" koje su rodile majke a koje nisu mogle roditi bilo zbog neplodnosti ili starosti. Sjetimo se Sare Abrahamove žene, Izakove majke; zatim Ana majka proroka Samuela; zatim Manoahova žena Sansonova majka iz današnjega prvoga čitanja. Koliko tu ima sličnosti, evo danas obje majke su poodmkle u dobi i nerotkinje i objema anđeo Gospodnji naviješta sinove, ali u isto vrijeme da će sinovi biti posvećeni Bogu i njemu služiti. Sanson će zaštiti Izraela od Filistejaca, a Ivan će ići pred Gospodinom i Ilijinim duhom i snagom pripraviti put Gospodinu. Također u obadva slučaja Bog se poslužio običnim malenim ljudima i uslišao njihove vapaje za porodom. Poslužio se slabima da pokaže svoju snagu i privrženost nejakima.Zar ovo nije danas nama, kako bismo rekli, klasičan primjer koji moramo slijediti u ovo vrijeme?! Bog je onaj koji spasava i sebi bira suradnike. Ne trebaju njemu jaki da dotuku jake. On se služi nejakima i s njima surađuje. Danas njemu ne treba Sansonova snaga među nama ili pamet najvećih umova filozofije, teologije i drugih znanosti. Kada je Sanson postao jak izgubio je svoju snagu jer je odlutao od Boga. Dakle, njegova snaga nisu bili njegovi mišići, već mu je bila snaga sami i jedino Bog. Odlutao od Boga, nestalo i snage. Ivan će ostati Ilijinom snagom, ustrajnošću, čistoćom vjere i žestinom do kraja. On je glas koji priprema put samome Bogu.Evo nama danas puta kojim nam je ići: to je povjerenje u Boga u poniznosti srca svoga, da nas oholost ne odvede sa ovoga puta kao tolike. Sansonova majka i Ivanovi roditelji su imali puno povjerenje u Boga i to su iskazali i očuvali do kraja, zato ih je Bog čuo i uslišio.Gospodin je nama dao darove uma i srca i pozvao nas da ovim umom, duhom, snagom, sposobnostima i ovim rukama s njime surađujemo, svatko na svoj način i svojim putem koji nas

36

vodi k njemu. Svatko ima dovoljno mogućnosti, putova i znanja da dođe do njega. On je tu da nas slabe ojači, ali samo od nas traži onoliko suradnje koliko nam je dao mogućnosti, tako da se ne moramo prestrašiti prevelike odgovornosti. On je tu da nadopuni našu snagu u izvršavanju povjerene nam zadaće. Tako svatko može dati svoj doprinos u pripravljanju puta njemu koji nam dolazi, a u isto vrijem pomoći i drugima da i oni mognu sebe pripremiti za njegov dolazak među nas. To je zadaća moga i tvoga Došašća da pripravljajući sebi Božić i drugima pomognemo da i njima osvane Božić, a prvi cilj Božića i jest to.

20. prosinca(Lk 1,26-38) Anđelov navještaj Mariji.

Prvo današnje čitanje je smješteno u 735. godinu prije Krista. Mladi jeruzalemski kralja Ahaz je bez poroda i vidi velike prijetnje i opasnosti po svoje kraljestvo jer se okolo njegovih granica gomilaju neprijateljske vojske. Sam ne zna što mu je činiti i kome se obratiti. Kralj želju ljudskim razumom i potezima razriješiti problem sklapajući saveze sa pojedinim narodima da bi se tako obranio i opstao. Prorok Izaija mu predlaže da se posve obrati i posveti Bogu, dapače toliko mu daje sigurnost da čak može zatražiti znak s neba kao garanciju Božje potvrde. Ahaz glumi i kao da odbija farizejski ponudu, ali ga ruži prorok i kaže mu da će sam Gospodin dati znak, da će "djevica začeti i roditi sina i on će se zvati Emanuel: Bog s nama". Ovo proroštvo se odnosilo najprije na Ahazova sina Ezekiju, ali je itekako jasno da se odnose na kralja Spasitelja, kako je potvrdila i sama povijest plana spasenja ljudskoga roda.Samo pripovijedanje anđelova navještenja Blaženoj Djevici Mariji započinje najveću zoru i najveći događaj koji je ljudska povijest doživila: Bog se utjelovio-utjelovljenje Boga. Bog daje svoje spasonosno "da" čovječanstvu koje predstavlja Marija, a ona prihvaća sa svojim "da". Evo službenice Gospodnje i neka mi bude po riječi tvojoj. Ovim Marija postaje i učiteljica kršćanskoga života po poniznosti i spremnom prihvaćanju Božje volje i Božje Providnosti. Nas nije zalaziti u veliku teologiju u ovo vrijeme i na ovom mjestu u crkvi prije samoga Božića, već nas je na ovu poniznost i spremnost postaviti sebi pitanje kako se ja ponašam upravo u ova dva pitanja i kako se pripremam primiti Njega u svoje srce, dušu i u svoj život.Hvala Bogu toliki su stoljećima od samoga Isusa do danas rekli svoje da i izvršili svoj zavjet i obećanje dano na krštenju, pa su time bili oni koji su širili kraljestvo nebesko onako kako je Gospodin od njih tražio. Moramo sebi priznati da i svi mi slušamo anđelov navještaj i poziv, pa samim tim moramo dati i naš odgovor, naše "da", posebno isčekujući njegov dolazak među nas ovih dana. Što je bliže naš odgovor mora biti spremniji i odgovorniji kako za nas tako i za druge.Bog je Emanuel, On je s nama. On je s nama ovih dana posebno, ali on je s nama svaki dan u Svetoj Misi i Svetoj pričesti. Ovdje upit i odmah treba biti i odgovor jesmo li mi s njime i čime to potvrđujemo. Ne treba biti pesimisti i crno gledati, ali valja dati odgovor koji će nas povući da još budemo više sa njime i on sa nama, da se znadnemo povezati onom ljubavlju koju on donosi, onom poniznošću i spremnošću na posluh i žrtvu kao što je to pred nama učinila Blažena Djevica. Zato ovih dana sakramenat Svete Ispovijedi i Svete Pričesti moramo učiniti i primiti onim povjerenjem i prisnošću kao sto je upravo ona učinila, pa će naša Pričest-Euharistija biti zacijelo plodna životom spasenja za kojim čeznemo i za koji se pripremamo, jer Euharistija je vrhunac kojemu težimo i izvor iz kojega crpimo, kako kaže koncilska Konstitucija o liturgiji Sacrosantum Concilium.Marija je osobno prihvatila Božji plan spasenja čovjeka i nije imala rezervi ni čekanja. Zove li to mene da i ja prihvatim moj navještaj i meni naviještanje Evanđelja bez ikakave rezerve i to ja i meni osobno. Dajući svatko svoj odgovor i prilog nosimo tako naprijed hod nebeskoga kraljestva među nama i život Krista u našoj Crkvi. Ne malaksajmo, ne sustajmo, On je Put, Istina i na koncu Život i meni i tebi.

21. prosinca(Lk 1,39-45) Pohod Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti.

Pjesma nad pjesmama je malo čudna na prvi mah u ovo vrijeme, ali i nije kada se pomnije razmisli. Naime, ovdje je opisana ljubav između zaručnika i zaručnice što je veliki dar Božji. Opisuje se povratak zaručnika kući poslije dugoga zimskoga izbivanja u traženju pašnjaka sa

37

svojim stadom. Radost zaručnice je tolika da je nemoguće opisati to stanje i ljubav prema ljubljenoj osobi.Jedna druga velika radost se susreće u pohodu Blažene Djevice ostarjeloj i šestmjeseci trudnoj Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Marija ide iz Nazareth do Ain Karina rodnoga mjesta Ivana Krstitelja u Judejskom gorju oko 170 kilometara udaljenosti. Ja uobičajem reći nije pošla na kavu, već je pošla služiti staroj i trudnoj Elizabeti, biti joj od velike pomoći, pa će stoga tu i ostati tri mjeseca dok se ne rodi Ivan.Ovaj susret dviju majki i susret Isusa Mesije i njegova Preteče su najveći mogući izraz zahvale Bogu za njgovu nazočnost među ljudima. Pred samim smo Božićom. Što drugo mi danas na ovoj poruci možemo zaključiti, već jednostavno reći, iza kako smo ovo čuli, sada smo mi na redu. Moramo otvoriti svoje srce i odgovoriti zahvaljujući Bogu na njegovom velikom daru. On nam daruje samoga sebe i dolazi ovako među nas.Zato je Božić vrijeme i mjesto radosti i veselja jer Bog je za nas postao čovjekom, darovao nam je svoga Sina po kojemu postajemo svi braća i sinovi istoga Oca nebeskoga u kojemu se ispunja plan spasenja ljudskoga roda. Zato smo ovih dana posebno pozvani da nosimo mir drugima i da budemo tvorci mira. Kao što je Marija odnijela u Gorje svoju radost, veselje i zahvalnost Bogu, tako bi svatko od nas trebao biti nositelj božićnoga mira drugima. Da bi to mogao činiti drugima mora najprije sam imati mir i posjedovati mir Kristov. To je zadaća kršćanina, to je moja i tvoja evangelizacija u Crkvi i u svijetu.Sveti Leon Veliki je rekao: "Nema mjesta žalosti u onom danu u kojem se rađa život, u kojem se rađa život koji uništava strah smrti i donosi radost vječnoga obećanja. Nitko nije isključen iz ove sreće: uzrok ove radosti je zajednički svima. Neka se raduje svetac jer je blizu nagrada njegova; neka se raduje grješnik jer mu je ponuđeno spasenje; neka se ohrabri odmetnik jer je pozvan na život".U ovu radost i razmišljanje se trebamo svi uključiti jer nam je svima došao. On donosi mir svakome čovjeku: svecu, grješniku i poganinu odmetniku. Spasenje je ponuđeno svima, za sve je on došao. Marija je otišla u daleko Gorje podijeliti radost i zahvalnost Bogu, biti na pomoći Elizabeti, ali i pripremiti se za svoju zadaću Majke Božje.I previše se može povući zaključaka za sve nas zajedno i posebno za svakoga. Ne pretjerujmo, načinimo mali, ali odvažni i sigurni korak prema našemu Božiću, prema našemu miru. To možemo učiniti i još danas kako ovdje tako i u krugu obitelji, radnoga mjesta, jednostavno u dubini našega srca i naše duše.Ovdje u Svetoj misi smo svi privilegirani jer imamo nazočna spasonosnoga Krista. Radosno ga prepoznajmo, hranimo se radosno njime i ponesimo ga radosno drugima da i do njih dopre. Evo razloga za još radosniji susret s njime u božićnim jaslama. Pokažimo mu i dokažimo mu da smo radosni što je među nama. I on će s nama podijeliti jednaku radost.

22. prosinca(Lk 1,46-55) Marijin pjesan - Veliča.

U Židova u Starom Zavjetu, a kako znamo i danas, je bila sramota i smatralo se kaznom biti nerotkinja. Ana Samuelova majka je bila takova. Otišla je u hram i molila Boga i Bog ju je uslišio da izađe iz ove sramote. Ona radosno poslije dolaska na svijet odlazi u hram i Bogu zahvaljuje i posvećuje dijete da će služiti čitava života Bogu u znak zahvalnosti. Njeni izričaji zahvalnosti su veoma slični onima koje smo čuli u evanđeoskom ulomku. Marija također hvali i zahvaljuje Gospodu za sve što joj je učinio, ali je također svjesna da je to što je njoj učinio učinio i svemu Izraelu, kako Izraelu sada tako budućem Izraelu, dakle od Abrahama do konca svijeta.Međutim iza kako smo čuli ova čitanja ne možemo ostati nijemi i gluhi i neupitati se ili ne opaziti ove dvije majke i njihove sličnosti u jednome, a to je poniznost i zahvalnost. Stari su govorili da je poniznost srca majka sviju kreposti, jer od njih i u njima se rađaju sve ostale kreposti, jednako kao što je bogastvo stabla mnoštvo zdravih žila tako je i za kreposti koje niču iz poniznosti i zahvalnosti. Bog je pogledao svoju poniznu službenicu i dao joj da nam donese Spasitelja svijeta kao što je Ani uslišio molitvu i dao joj sina Samuela.

38

Mi znamo iz prirode da se ne može silom ocvijetati cvijet, prisiliti ga da izađe iz pupoljka. Treba doći njegovo vrijeme. Treba se ispuniti punina vremena. Tako je Marija strpljivo čekala i dočekala trenutak ponizne zahvalnosti, nakon toliko neizvjesnosti. Nju je nepokolebiva vjera nosila naprijed prema dolasku Spasitelja, a njezine dvojbe su bile povjerene Bogu i njegovim planovima."Neki je mladi biolog skupljao noćne leptire. Tako je šetajući jednoga dana opazio u parku jednu zanimljivu i njemu nepoznatu čahuru noćnih leptira, kako visi na jednoj grančici. Otkine pažljivo grančicu i ponese je kući, vidno zadovoljan.Nekoliko dana kasnije je opazio kako se u čahuri nešto miče, ali leptir ne izlazi van. To se ponovilo jednako i sutra, kao i treći dan. Žaleći stvorenje unutra što ne izlazi, mladi biolog uzima nožić i odrezuje jedan dio da leptiru pomogne izaći. I zaista, leptir je veselo izletio i u punom sjaju razmahao svoja prelijepa krilca. No, iznenađenje je bilo da leptir još nije do kraja razvijen, pa je nakon kratkoga plesa i daha brzo uginuo. Nazvao je svoga starijega kolegu profesora biologa i on mu je objasnio što se to dogodilo. Priroda je jednostavno odredila da se leptir mora boriti i izboriti da bi napustio svoju čahuru i time postao sposoban preživjeti u uvjetima u kojima je nastao da i opstane.Pokušaj skupljača da učini život ljepšim skraćivanjem puta i pomaganjem izlaska iz čahure je značio smrt.Zar nije i sa nama jednako. Život je borba i borba iz koje treba niknuti vječna sreća. Sveti Augustin je rekao da nas je Bog stvorio bez nas, ali nas bez nas neće spasiti. Tu je i ona Pavlova koga Bog voli onoga i šibom odgaja. Zato su nam nekada Božji puti i nerazumljivi".I mi smo u ovom svetom vremenu pozvani da podijelimo kao i Marija ovaj i ovakav hod duha, ali u poniznosti. Mi bismo mnogo puta željeli promijeniti puno toga na naš način kod drugih. Ovdje je upravo razlika, strpljivo i u poniznosti surađujmo sa Svetim Duhom na promjeni i sazrijevanju nas samih, a ne silom mijenjati druge i požurivati ih na put koji m nije pripravljen da se ne dogodi kao i onom leptiru. Uzmimo teži dio koji nam pripada – kušajmo mijenjati sebe. To će biti naš najveći doprinos Božiću.

23. prosinca(Lk 1,57-66) Rođenje Ivana Krstitelja.

Židovski narod se vratio u Jeruzalem i Babilonskoga progonstva. Bilo je normalno za očekivati da će sada poslije svega što su doživjeli započeti novi život u skladu sa Božjim zapovijedima, No, dogodilo se obratno. Čistoća vjere u ovom periodu kada se i drugi put obnavlja Hram je u velikom padu. Kraljevi, predvodnici naroda, se žene pogankinjama i puni su drugih grijeha. Sve to ostaje nekažnjeno pa oni mogu nastaviti živjeti svojim mirnim životom. Obični vjernički narod koji živi Zakon Božji se pita – gdje je ostala Božja pravda, zašto Gospodin ne kazni. Zato prorok u ime Božje odgovara optužujući svećenike i naviješta "dan veliki i dan strašan", jer dolazi Gospodin osobno. On će doći i dati osudu osobno onima koji krše njegov zakon. Dolazi njegov preteča koji će ga navijestiiti i pripraviti mu put.Evanđeoski ulomak koji smo maločas čuli ostvaruje ovo proroštvo proroka Malahije u osobi Ivana Krstitelja. Ivan Krstitelj dolazi da pripremi put Spasitelju. Ovaj navještaj nam kaže da su već sazrela vremena (ispunila se punina vremena po Hebrejima) za dolazak Spasitelja. Veoma je važno shvatiti Ivana i prihvatiti njegov navještaj i znati na vrijeme prepoznati poruku koju nam sam Gospod šalje, a to je da On dolazi u osobi svoga sina.Bog je od prve stranice Biblije, dakle od samoga stvaranja čovjeka, slao čovjeku vjesnike i proroke kao što su bili Ilija i Ivan da mu kažu da je on (Bog) onaj koji ravna ljudskom poviješću i zbivanjima oko ljudi, bez obzira na to što čovjek puno puta bježi od poruke i što je odbacuje i bježi s Božjega puta. Uza sve ovo odbijanje i bježanje, Bog od samoga početka ga uvijek vraća sebi i oprašta mu. Tako mu na samom početku Biblije pokazuje svoju veliku ljubav kada je sagriješio obećaje mu Spasitelja koji će doći i otkupiti ga. Gospod neprestano iskazuje svoju ljubav čovjeku i privodi ga pravome putu.Zato mi i danas moramo uvijek otvoriti oči i dobro gledati oko nas jer Gospod ima mnogo načina da nam pošalje poruku kao primjer ili upozorenje. Zar nama nije bio svima u Crkvi Drugi

39

Vatikanski Sabor jedna velika poruka za koju ostaje uvijek pitanje koliko smo odgovorili i danas kao odgovaramo, kako se vraćamo izvorima Crkve i Evanđelja. Također kroz tolike živote svetih osoba koji nam daju primjer, Gospod nam želi otvoriti oči i odgajati nas polako i strpljivo svojom ljubavlju i neprestano biti uz nas. Zar je pravda u Starom Zavjetu tako brzo došla? Zar je Gospod nad njima stražario kao i kažnjavao ih za svaki prekršaj? Gospod je strpljiv i znao je ljubavlju opomenuti i s ljubavlju čekati naš povratak na njegov put. Zato nam svake godine i daje u kalendaru da mognemo živjeti tajne spasenje i svaki put nanovo življenjem primaknuti se njemu i njegovoj ljubavi. Zato nam je dano ovo Došašće i ovaj Božić da se neprestano pitamo kome je Isus došao i zašto je došao. Došao je meni i tebi da nas povede otkupljene u luku spasenje Nebeskom Ocu. Pitajmo se neprestano kako se odzivamo i kako se pripremamo na doček i susret s njime.Ivan nas zove osobno na obraćenje, da se obratimo i stavimo na put Gospodina koji dolazi da nas spasi, da ne zaspimo, da ne upadnemo u očaj ili beznađe, već da otvorimo uči na Riječ Božju i oči da prepoznamo Gospodina koji nam hita ususret.

24. prosinca(Lk 1,67-79) Zaharijin pjesan (Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov).

David se ustalio u svome kraljestvu i učvrstio se. Poslije svega Gospod ga je nagradio mirom jer je umirio njegove okolne neprijatelje. Božji prorok mu naviješta, iza kako je David htio graditi dom Gospodinu, da on to neće biti već njegov sin Salomon a Gospod njegovu potomstvu daje blagoslov i blagostanje kao i duljinu trajanja njihova kraljestva. Gospodin ga je uzeo od pastira, učinio ga je jakim nad neprijateljima, a njegova osobna slava i moć i njegovih nasljednika će biti slava i moć djece Božje. Kralj i njegovi i narod će biti blagoslovljeni u Gospodinu, a njegova kuća, to je kraljestvo, da će trajati za vjekove.Poruka je ovdje jasna Davidu; spasenje ne dolazi iz jednoga kamenoga hrama ili iz ljudskih ruku, već spasenje dolazi iz Saveza s Bogom koje mu pripada i kamen i hram i svaka druga stvar, pa time čovjek i sama povijest.Zaharijin hvalospjev Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, kao i Marijin Veliča duša moja Gospodina, je pjesma puna optimizma i radosne nade u kojoj se zahvaljuje Božjoj nazočnosti koja ljubi čovjeka i radi njega dolazi. Vidljivi znak njegove ljubavi među nama je sam njegov sin Isus Krist.Krist je objava i svjetlo Očevo, ali u jednom sakrivenom i poniznom obliku, ono i onako što mogu samo uočiti i otkriti ljudi vjere kao što su bili proroci, sveci, Marija. Oni su mogli razumjeti jer su se njemu vjerom približili. Njihove oči su bile oči vjere i tako ga vidjeli i prepoznali.Današnji čovjek, mi, smo napravili toliko napretka i otišli toliko u znanosti da nam se čini da imamo čak i ključ od svemira i svega stvorenoga, pa tako i od života i sreće. No, nažalost nije tako. Jedno uza sve to i toliki napredak naše zadovoljstvo, sreća i vjera u život nemaju veselja što se vidi u svemu oko nas. Pogledajmo letimično novine, televiziju, susrete jedni s drugima, umjetnost, kulturu i sve kretanje oko nas odiše više crninom nego nekim veseljem. A današnje Evanđelje nam nudi Hvalospjev veselja oca Ivana Krstitelja kao i neki dan Hvalospjev Marijin koji nisu imali velike ključeve i velika saznanja znanosti i povijesti, ali odišu velikom srećom i još većom nadom, jer je Gospod pohodio i pogledao malene i uzvisio ih.Imamo se pravo danas pitati o vlastitom veselju za dolazak Spasitelja. Jesam li se pripremio i pripravio njemu dolazak? Hoće li to biti moje osobno veselje i radost koju ću dijeliti sa drugima? Je li i za mene danas Isus središte moje i sveopće povijesti i izvor svih mojih nadanja?Ne zaboravimo! David je zaboravio i on mislio graditi hram Gospodinu. Gospodin kaže da nismo mi oni koji njemu činimo usluge slaveći njegov dolazak u Božiću, već je On onaj koji nas obasjava svojom ljubavlju, on je onaj koji nas dolazi posjetiti i time izvršava obećanja svoje vjernosti koju nam je dao i obećao. Dakle, On je onaj koji najprije misli na nas, pa onda mi na njega. Sve smo ovo čuli u Došašću, a sada se za malo počinje i ostvarivati. Slušali smo njegova obećanja, a sada se obećanja ispunjaju.Otvorimo oči i uši naše vjere da sve ovo ne bude bez nas ili da se mimo nas dogodi

40

Već dvije tisuće godina Sin Božji, Isus Krist se želi utjeloviti u naše obitelji u našu povijest u nas svakoga osobno, pa dajmo mu odgovor koliko i kako smo ga primili i kako ga primamo.

fra Franjo Mabić

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆAMARIJINA VJERA

(Lk 1, 39-45)

U evanđelju Ivan zaigra od radosti u utrobi svoje majke. Time on već u utrobi svoje majke započinje proročko poslanje ukazujući na onoga koji ima doći. I Elizabeta, ispunjena Duhom Svetim, spoznaje, da se njezin sin u utrobi nije tek slučajno pomaknuo, već joj želi nešto reći. Marija nije tek njezina rodica koja dolazi k njoj, već je posjećuje Majka Gospodinova. Elizabeta naziva Mariju blaženom. Temelj njezina blaženstva jest Marijina vjera: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” Ovdje imamo najstarije svjedočanstvo o čašćenju Marije.

Govoreći o Marijinoj vjeri, Dokument Porta fidei (Vrata vjere) kaže: “Po vjeri Marija je prihvatila anđelovu riječ i povjerovala navještaju da će postati Majkom Božjom u poslušnosti svoga posvećenja (usp. Lk 1,38). Prilikom posjeta Elizabeti uzdigla je svoj hvalospjev Svevišnjem za čudesa koja izvodi u onima koji se u njega uzdaju (usp. Lk 1, 46-55). S radošću i strepnjom donijela je na svijet svoga jedinoga sina, sačuvavši svoje djevičanstvo netaknutim (usp. Lk 2,6-7). Povjerovavši svom zaručniku Josipu, povela je Isusa u Egipat da ga spasi od Herodova progona (usp. Mt 2, 13-15). Istom je vjerom slijedila Gospodina u njegovu propovijedanju i ostala je s njim sve do Golgote (usp. Iv 19, 25-27). S vjerom je Marija iskusila plodove Isusova uskrsnuća i, pohranjujući sva sjećanja u svom srcu (usp. Lk 2,19-51), prenijela ih dvanaestorici okupljenih s njom u dvorani Posljednje večere da bi primili Duha Svetoga (usp. Dj 1,14; 2,1-4).”

Zna se reći: “Svatko u nešto mora vjerovati!” To je jedna banalna fraza koja kaže da gotovo svi ljudi vjeruju u nešto, pa onda i ateisti. Takve izjave, međutim, brišu značajnu razliku između biblijske vjere i religioznosti u općenitom smislu. Ako neki sportaš, prije početka natjecanja, učini znak križa da mu Bog podari pobjedu, a izvan natjecanja, u osobnom životu, uopće ne živi vjeru, tada njegovo izvanjsko pokazivanje religioznosti nema ništa s vjerom Abrahama, Mojsija, proroka, sve do Isusa, Marije i apostola (usp. Hebr 11).

Često odnos s Bogom obilježava neka vrsta duhovnoga materijalizma. Ljudi se obraćaju Boga iz koristoljubivih razloga: kako bi dokučili što ih čeka u budućnosti, ostvarili svoje želje, ozdravili od svojih bolesti, iskusili zaštitu od zlih duhova, i slično. Vjeruje se u Boga koji je ‹koristan›. Vjera se pretvorila u religiju očekivanja i potisnutoga straha. Takvi vjernici prestaju ići u crkvi ako im njihova vjera nije “ništa donijela” (više kuna, bolju djecu, zdravlje, posao).

Kako se vratiti u prostor biblijske vjere? Ima ljudi koji su cijeli život u crkvi, koji žive religioznim životom i još to nazivaju biblijskom vjerom, ali iz njih ne izvire snaga, vjera, optimizam. Oni žive svoje pozive, poštuju pravila, primaju sve sakramente, ali u njima nema biblijske vjere. Takva tobožnja vjera ometa pristup pravoj vjeri. Zbog toga je potrebno srušiti staru vjeru kako bi se mogla izgraditi nova, istinska vjera (usp. Mt 9, 16- 17). Kriza vjere stoga može biti nešto u sebi pozitivno. Ona je čišćenje i odvikavanje od idolatrijske vjere i stvaranje ozračja u kojemu će se razvijati zrela

41

vjera koja počiva na ljubavi, a ne na strahu ili na potrebi.

Bog ne želi bilo kakvu vjeru, eto, mora postojati nešto, neki Bog, stvoritelj svega. Vjerujemo li u Boga koji je sada i ovdje osobna, stvarna, sveprožimajuća i djelatna snaga? Vjerujemo li da se on stvarno brine za nas, da stvarno vodi naš život? Toliko puta pjevamo u crkvi da je Bog naša snaga, utočište, utjeha, itd. Je li On to stvarno? U svakidašnjici? Na ulici, na radnom mjestu? Vjernik u biblijskom smislu vjeruje Boguiznutra, osobno, i stavlja Boga na prvo mjesto i po cijenu velike žrtve u životu.

Fra Anđelko Domazet

(2)

Najljepši božićni dar

Za nekoliko dana je Božić. Došašće bi nas trebalo pripremiti za taj dan. Od glasnih adventskih trgova i adventskih koncerata smisao došašća jedva izlazi na vidjelo. Trebalo bi više tišine a ona je trenutno deficitarna roba. Jer velike se stvari događaju većinom postrance od svjetala pozornice.

Današnje Evanđelje koje govori o Marijinu posjetu rodici Elizabeti izvještava o nečemu veliku što se dogodilo u skrivenosti. Dvije trudne žene susreću jedna drugu. Jedna je trudna već šest mjeseci, a druga je tek začela. Taj je motiv zaokupio mnoge umjetnike koji su ga prikazali kako su se dvije žene pozdravile i zagrlile.

Svaka trudnoća je jedno čudo, divno, tajnovito događanje. Dobro je za sve nas, da upravo u pogledu na Božić, mislimo na to, kako smo i mi započeli svoj život u krilu majke i tu smo rasli do dana rođenja. Božić je tako jedinstvena svetkovina, jer je Bog sam išao tim putom. Isus, Sin Božji, želio je postati čovjek kao i mi. Njegovo rođenje je Božji dolazak u naš svijet. Neznatan. Bez buke i bez spektakla.

Takav je također susret između Elizabete i Marije. Tu je radost ponovnog viđenja, srdačnog pozdravljanja. Tu je prije svega ono što nose pod svojim srcem: njihova djeca. Tu je još više. Evanđelist Luka spominje Duha Svetoga. On ispunja obje u tom susretu i to ih čini osobitima.

Kod Elizabete zaigra čedo u utrobi. Ona razumije taj znak. Njeno dijete, koje će poslije postati veliki Isusov preteča, Ivan Krstitelj, pozdravlja dijete u Marijinoj utrobi. To je prvi susret, već u majčinoj utrobi. I Elizabeta izriče Mariji pohvalu koja će otad nebrojeno puta biti ponavljana: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus." U svakoj Zdravo Mariji prihvaćamo te Elizabetine riječi, i zahvaljujemo Mariji za njenu vjeru i njeno dijete.

Mnogi trče ovih dana da kupe posljednje darove za Božić. Scena današnjeg Evanđelja govori uistinu o najljepšem i najvažnijem božićnom daru: Marija donosi svoje dijete Elizabeti, još prije nego će se ono roditi. I ono izaziva veliku radost. Isus je donesen kao božićni dar! On je dar Božji ljudima. Radi njega postoji božićna svetkovina. Bog nas susreće tako blizu, tako malen, tako osoban u tom djetetu, Isusu.

"Donijeti" Isusa: ako ga nosimo po vjeri u srcima, tada će doći i do pravih, lijepih susreta. To je dragocjenije nego svi mnogi božićni darovi.

Fra Jozo Župić

42

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

43

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2015.

PROSINAC

44

N 20 4. DOŠAŠĆA, Amon, Teofil P 21 Petar Kanizije, Mihej pr.U 22 Honorat, ČaslavS 23 Ivan Kentijski, Viktorija Č 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin P 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■S 26 Stjepan Prvomučenik ■N 27 SV. OBITELJ, Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola P 28 Nevina dječica, Nevenka U 29 Toma Becket S 30 Nicefor, Trpimir Č 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

45