F. William Engdahl SJEME UNIŠTENJA geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo
Transcript
1. F. William Engdahl SJEME UNITENJA geopolitika genetski
modificirane hrane i globalno carstvo
2. Biblioteka ARMAGEDON Urednik A n t u n Abramovi Struna
redaktura prof. dr. Marijan Jot
3. F. William Engdahl SJEME UNITENJA geopolitika genetski
modificirane hrane i globalno carstvo S engleskoga prevela
Nedjeljka Batinovi DETECTA Zagreb, 2005.
4. Djelo je izvorno napisano engleskim jezikom, pod naslovom:
F. William Engdahl Seeds of Destruction: geopolitics of gene food
and global empire. Prevedeno je na hrvatski jezik prema rukopisu.
Prvo hrvatsko izdanje ujedno je i prvo izdanje ovoga djela.
Copvright 1995 by F. William Engdahl, Author Copvright za hrvatsko
izdanje: Detecta d.o.o. Sva prava pridrana. Ova se knjiga, kao ni
njezini dijelovi, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojemu
obliku, elektronskom, fotografskom ni mehanikom, ukljuujui i
fotokopiranje, snimanje i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanoga
odobrenja Nakladnika, osim kratkih navoda, kao dijelova novinskih
lanaka i izvjea. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i
sveuilina knjinica - Zagreb UDK 577.21:17 66:577.21 >:32
ENGDAHL, F. William Sjeme unitenja: geopolitika genetski
modificirane hrane i globalno carstvo / F. WIlliam Engdahl; s
engleskoga prevela Neeljka Batinovi. - Zagreb: Detecta, 2005. -
(Biblioteka Armagedon) Prijevod djela: Seeds of Destruction. Kazalo
ISBN 953-99899-4-9 I. Genetiko inenjerstvo Zloupotreba II. Genetiki
modificirana hrana - Geopoli tiko gledite 450921060
5. SADRAJ PREDGOVOR 9 PRVO POGLAVLJE: IRAK DOBIVA AMERIKO
"SJEME DEMOKRACIJE Ekonomska ok terapija amerikoga tipa Bremerov
dekret broj 81 Unitena iraka riznica sjemena Nema sjemena za sjetvu
"Neka jedu... tjesteninu" Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati
MMF-a 15 15 19 22 24 27 31 DRUGO POGLAVLJE: POINJE REVOLUCIJA U
SVJETSKOJ PROIZVODNJI HRANE Argentina kao prvi pokusni kuni Kako su
strani krediti pripomogli da Argentina postane "div soje" Slamanje
nacionalne volje u Argentini Rockefellerova "argentinska agrarna
revolucija" "Sova for me, Argentina..." Kompanija Monsanto pobjeuje
prijevarom Neka jedu soju! 37 37 40 44 49 53 56 59 TREE POGLAVLJE:
LISICA UVA KOKOINJAC Znanost povija glavu Pada bomba na projekt
GMO-a Blair, Clinton i "politika" znanost Kraljevsko drutvo, koje
ba ne resi etinost, kree u napad Znanost u slubi biznisa 63 63 65
69 72 75 ETVRTO POGLAVLJE: WASHINGTON BACA KOCKU ZA GMO - PRIJEVARA
ZVANA "BITNO EKVIVALENTNE" BILJKE Poeci biotehnolokog istraivanja
"Lai, puste lai..." La zvana "bitna ekvivalentnost" 79 79 80
81
6. "Najbolja hrana to je priroda da je..." Uprava za hranu i
lijekove i kompanija Monsanto muzu javnost Ugodni odnosi kompanije
Monsanto i amerike Vlade 84 89 94 PETO POGLAVLJE: PREPREDENI DICK
NIXON IJOS PREPREDENIJI ROCKEFELLERI Ameriki pomak paradigme zvan
Vijetnam "Kriza demokracije" Davida Rockefellera "Velika pljaka
ita" "Kad si u Rimu..." Nixonova strategija izvoza poljoprivrednih
proizvoda Kissingerova "hrana kao oruje" 99 99 103 107 110 112 117
ESTO POGLAVLJE: DEPOPULACIJA SVIJETA - STROGO TAJNI DOKUMENT
AMERIKE NACIONALNE SIGURNOSTI Porast stanovnitva i nacionalna
sigurnost Hrana za Cargill & Co. Nesretni broj trinaest...
Brazil kao "uzorak" za program NSSM 200 123 123 128 130 134 SEDMO
POGLAVLJE: JOHN D. III., NELSON, DAVID I SMRTONOSNO BRATSTVO Ljudi
kao pokusni kunii "Ljudski rak" Mranije tajne obitelji Rockefeller
"Najbolja pasmina" - eugenika i amerika elita "vladarske rase"
"Bobu treba rei bob..." Populacijsko vijee Johna D. Rockefellera
III. i "kriptoeugenika" O, zdravo Dolly Od eugenike do ljudske
genetike OSMO POGLAVLJE: STUDIJE O RATU I MIRU Pripreme za
stvaranje poslijeratnog kolonijalnog carstva 139 139 143 144 146
151 156 162 167 171 171
7. "Ameriko stoljee" - ameriki "Lebensraum" Nelson gradi biznis
u Latinskoj Americi Kosturi u Rockefellerovu mranom ormaru
Rockefeller-Wallaceovo izvjee Poeci agrobiznisa: Rockefeller se
udruuje s Cargillom Projekti i za Brazil i Venezuelu 174 178 179
183 187 189 DEVETO POGLAVLJE: SVEUILITE HARVARD - TVORAC AMERIKOGA
AGROBIZNISA "Zelena revolucija" otvara vrata Osposobljavanje
kadrova za biorevoluciju Rockefelleri financiraju stvaranje
agrobiznisa Monopol i vertikalna integracija uzvraaju udarac
Tvornika poljoprivreda: "gdje su nae farme...?" 193 193 198 204 207
211 DESETO POGLAVLJE: "HRANA JE MO" Zdjela "zlatne rie" "Nova
eugenika": reductio ad absurdum "Zlatna ria" i mrane lai 221 221
223 230 JEDANAESTO POGLAVLJE: SJEME PROPASTI - SIJANJE "VRTA
OVOZEMALJSKI UITAKA" Svjetska trgovinska organizacija: ameriki
agrobiznis kree u preuzimanje svjetske poljoprivrede "WTO i loi
TRIPS" "Lai, odvratne lai, Monsantove lai..." 239 239 245 257
DVANAESTO POGLAVLJE: GENETSKI ARMAGEDON - TERMINATOR, TRAITOR I
KUKURUZ SPERMICID "Jedan korak natrag, a onda dva naprijed" "Gurni
im ga niz prokleto grlo..." Ubijaju nas njeno, sve njenije...
kukuruzom spermicidom Cjepivo protiv tetanusa, pobaaja,
Rockefelleri i svjetska trgovinska organizacija 265 265 274 278
282
8. POGOVOR 289 KAZALO 295
9. PREDGOVOR Posljednjih desetak godina napisane su mnoge
knjige o po tencijalnim i jo nepoznatim opasnostima konzumiranja ge
netski modificiranih biljaka i drugih namirnica te mesa ivo tinja
hranjenih iskljuivo genetski modificiranim krmivom. Ima i knjiga u
kojima se govori o pohlepi aice agresivnih multina cionalnih
kompanija, proizvoaa genetski modificirana sjeme na i pesticida. Te
su kompanije, ini se, lukavou Wall Streeta, nakanile zavladati
svjetskim tritem potencijalno vrijednim stotine milijarda dolara.
Ova e knjiga, moda, razoarati one koji tragaju za dokazi ma koji e
potvrditi njihove dvojbe. Po miljenju autora ove knjige, iza brzoga
svjetskog irenja genetski modificiranih usjeva, esto skraeno zvanih
GMO, krije se daleko opasnija pria. Ono to me navelo na temu o
genetski modificiranim usjevi ma dogodilo se ubrzo nakon amerike
okupacije Iraka. U svi bnju 2003. ameriki predsjednik George W.
Bush odrao je jed nu od svojih rijetkih tiskovnih konferencija.
Veina svijeta bila je usredotoena na strahote i mogua dogaanja u
poslijeratnome Iraku i na opasnosti od irenja nemira diljem
islamskoga svijeta. A predsjednik Bush nije se u tome govoru na to
ni osvr nuo, nego je odluio govoriti o jednoj potpuno drugoj temi,
ili se tada barem tako inilo. Najavio je kako je Vlada Sjedinjenih
Amerikih Drava odluila u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World
Trade Organization, WTO) slubeno pokrenuti tubu protiv Europske
unije i njezinih zemalja lanica zbog njihove zabrane uvoenja GM
usjeva. Ta je zabrana bila na snazi od 1998. i mnogim je zemljama
diljem svijeta dala hrabrosti i mogunosti da se i same 9
10. odupru nastojanjima amerikih korporacija i korporacija
nekih drugih zemalja koje su u tim zemljama eljele iriti GM usjeve.
Najzanimljiviji aspekt te krajnje zanimljive svibanjske tisko vne
konferencije bila je Bushova izjava da je dugotrajna glad u afrikim
zemljama izravna posljedica odluke Europske unije o zabrani uzgoja
GM namirnica u Europi. Ne samo da je ta Bu shova izjava imala udnu
logiku, nego je i dala na znanje kako je za njegovu Vladu pitanje
irenja GM usjeva jednako vano kao i okupacija Iraka i njegova
golemoga naftnoga bogatstva. Poslije vie mjeseci istraivanja i
nekoliko krivih tragova poeo sam raspetljavati konce prie, po
drskosti tako golemih i zapanjujuih razmjera da se njome nisam
bavio gotovo godinu dana. Bio sam uvjeren kako sam preuveliao
vanost onoga na to sam u svome istraivanju podruja GM hrane na
poetku naiao. Ali, dokazi su se i dalje mnoili dok su Europska
unija i njezine zemlje lanice, kao i Brazil, stenjali pod pritiskom
Amerike da otvore vrata uzgoju GM usjeva i dok je Washington u
okupiranome Iraku ozakonjivao zatitu patenata na GM sjeme i
pesticide. Na vlastito zadovoljstvo, provjerio sam i potvrdio mnoge
navode o diktatorskome ponaanju kompanije Monsanto, vo dee svjetske
kompanije za irenje GM usjeva, kao i kompanija Syngenta, Dow,
DuPont i jo aice "globalnih igraa" na po druju uzgoja GM usjeva.
Istraio sam razloge zbog kojih je britanski premijer Tony Blair, u
lipnju 2003., samo mjesec dana poslije spomenute Bushove tiskovne
konferencije, smijenio britanskoga ministra za okoli Michaela
Meachera. Provjerio sam navode o surovome guenju neovisnog
znanstveno istraivakog rada o moguim posljedicama dugotrajnog kon
zumiranja genetski modificiranih namirnica po ljude i ivotinje. Sve
mi je bilo potpuno jasno. No, u cijeloj toj prii o GMOu poela se
pojavljivati jo jedna injenica, daleko tea i sabla snija. Klju te
injenice bila je nezapamena potpora koju ai ca multinacionalnih
kompanija specijaliziranih za GM usjeve i 10
11. pesticide dobiva od, u prvome redu, amerikoga Ministarstva
poljoprivrede, od amerike Vlade u Washingtonu i od svih amerikih
predsjednika od sredine 1980-tih godina, poevi od Ronalda Reagana.
Jednako su udni bili i politiki potezi bri tanskoga premijera
Blaira, ovjeka koji je svoju politiku ka rijeru vezao za potporu
Bushu u Iraku i za nametanje GM teh nologije u Velikoj Britaniji.
Dublja pria, koja se polako slagala, zasigurno e naelektri zirati
predane tragae za "zavjerama" diljem svijeta. Osim toga, autora ove
knjige jamano e izloiti optubama kao "jo jed nog teoretiara
zavjera". Ve me godinama zabavljaju besmislene optube na raun svih
ljudi koji na bilo koji nain nekome nagaze na krivu (rj. pravu)
nogu. Za takve ljude obino kau: "Ah, on je teoretiar zavjera", a
svrha te optube jest odvratiti inteligentne ljude od razmiljanja o
posljedicama onoga to im se dogaa pred oi ma. Prema klasinoj
definiciji, rije "zavjera" podrazumijeva sljedee: kad se dvije ili
vie osoba privatno ili tajno sastaju i kuju plan o zajednikom
zloinakom pothvatu, veem ili manjem, onda te osobe sudjeluju u
zavjeri. Kao pravni termin, zavjera je u Americi povijesno definira
na kao "dogovor dviju ili vie osoba o poinjanju zloina" ili "o
postizanju zakonita cilja nezakonitim sredstvima". Jasno je da je
postojala zavjera za ubojstvo predsjednika Johna Kennedyja,
poinjeno 22. studenoga 1963. Jedina otvorena pi tanja jesu tko ju
je skovao i zato. Postojala je zavjera i meu ljudima oko
predsjednika Lyndona B. Johnsona, 1964. Ti su ljudi osmislili
izliku poznatu kao "incident" u Zaljevu Tonkin, kako bi opravdali
masovna ubojstva ne samo Vijetnamaca nego i amerike mladei u tome
ratu. A rijetki su ga na kraju mogli drati vrijednim njegove
cijene. Ukupno djelovanje CIA-e i dru gih obavjetajnih sluba u
cijelome svijetu nije nita drugo do niz zavjera, bilo da je rije o
ruenju nepoeljnih vlada u Iranu 11
12. i Gvatemali, bilo o umorstvu ljudi "nezgodnih" za neke mo
nike. Projekt smanjenja broja stanovnika u nekim zemljama Treega
svijeta, bogatim nekim sirovinama, koji je, po rijeima njegova
autora Henryja Kissingera, bio prioritet od najvee vanosti za
"nacionalnu sigurnost" Amerike, bio je najstroe uvana zavjera
amerike Vlade i njezine slubene politike. I ostao je tajnom sve dok
FOIA, poetkom 1990-tih godina, nije prisilila vlasti da s tih
dokumenata skinu oznaku "stroga taj na". I u tjednima poslije
strahotnih napada od 11. rujna 2001. postojala je jasna zavjera
male skupine predanih jastrebova iz Pentagona i oko njega. Oni su
nastojali uvjeriti ameriku jav nost da su unitenje Sadama Huseina i
okupacija Iraka od najvee vanosti, iako je cijela kampanja poela
kao objava rata terorizmu i neuhvatljivome Osami bin Ladenu. Dok je
Irak zau zimao sredite pozornice, Bin Laden je ostavljen da
slobodno luta po piljama Tora Bore. I to je bila zavjera. No,
zavjera koja je poela izvirati iza potpore amerike Vla de nametanju
GM sjemena ljudima diljem svijeta nadilazila je domete svega to je
ovaj pisac, tijekom svoga 30-godinjega istraivakog rada, otkrio na
podruju ekonomskih i politikih dogaaja, nafte, svjetske
poljoprivrede i trgovine. Ono to sam poeo otkrivati nadilazilo je
razmjere manipu lacija koje su dovele do arapsko-izraelskoga
Yom-kipurskoga rata iz 1973. A te manipulacije osmislila je strogo
tajna skupi na biranih vodeih osoba iz interesnih krugova Vlade,
meu narodnih banaka i multinacionalnih kompanija, takozvana
Bilderberka skupina. U svojoj knjizi Stoljee rata: anglo-amerika
naftna politika i novi svjetski poredak istraio sam tu i druge za
vjere koje su sluile tome da Sjedinjene Amerike Drave i aica vodeih
svjetskih banaka i kompanija poslije 1945. zavladaju svijetom.
Doista, zavjera o manipulaciji genima, jer to jest zavjera, tako je
golema da izmie ljudskoj mati. Ona je tako smiona i 12
13. istodobno tako jednostavna da je do danas uspijevala
prolaziti uglavnom neotkrivena. Ponukan eljom da ispravim taj nedo
statak odluio sam napisati ovu knjigu. itatelji koji trae
konvencionalno ili politiki prihvaeno objanjenje dogaaja na svijetu
trebaju jednostavno ne itati nastavak ove knjige. Tada e vjerojatno
bolje spavati. itatelje sklone dubljoj znatielji ova e knjiga,
nadam se, potaknuti na daljnje istraivanje ovoga neizmjerno vanoga
podruja. Negdje usred bliskoistonih naftnih okova i svjetskih kriza
hrane iz 1970-tih godina tadanji ameriki ministar vanjskih poslova
i predsjednik Vijea za nacionalnu sigurnost (National Security
Council) Henry Kissinger izrekao je neto vrlo znako vito. Kao
dugogodinji sljedbenik geopolitike "ravnotee moi", uenik
Castlereagha u Engleskoj i ovjek s nemalim iskustvom u kovanju
zavjera, Kissinger je u jednoj izvanrednoj izjavi saeo svoju
filozofiju politike moi: "Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju.
Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude". Imajui na umu tu njegovu
izjavu, ponimo raspetljavati konce prie koja bi, da nije tako dobro
dokumentirana, bila gotovo nevjerojatna. To je pria koja se krije
iza svjetskoga irenja GM usjeva do te mjere da sudbinu sigurnosti
svjetske hrane u rukama dri tako malen broj privatnih
multinacionalnih kom panija - proizvoaa GM hrane - da ih moemo
izbrojiti na prste jedne ruke. Nikada u povijesti svijeta nije tako
golema mo bila dragovoljno predana u ruke tako maloga broja ljudi.
I jo gore, meu tim kompanijama jesu i tri kompanije koje bije glas
da su ve desetljeima umijeane u skandale s pentagonskim ratnim
strojem, skandale koji u sluaju nekih kompanija traju jo od Prvoga
svjetskoga rata ili od prije njega. F. William Engdahl 13
14. PRVO POGLAVLJE IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE" U
Iraku smo zato da bismo posijali sjeme demokracije kako bi
procvjetalo i proirilo se po cijelome podruju autoritarnih reima. -
George W. Bush Ekonomska ok terapija amerikoga tipa Kada je George
W. Bush govorio o sijanju "sjemena demo kracije" rijetki su ljudi
shvatili da pod time misli na sjeme kom panije Monsanto. Poslije
amerike okupacije Iraka u oujku 2003. gospodar ski i politiki ivot
te zemlje korjenito se promijenio. Ne samo da je Irak okupiran sa
130.000 amerikih vojnika i malom vojskom privatnih plaenika, nego
je okupacijska sila - Sje dinjene Amerike Drave - preuzela potpunu
vlast nad gospo darstvom te zemlje. Vlast nad cjelokupnim irakim
gospodarstvom poela se provoditi iz Pentagona. U svibnju 2003. Paul
Bremer III. posta vljen je, s impozantnim naslovom, za upravitelja
novostvorene Privremene koalicijske uprave (Coalition Provisional
Authority), skraeno nazvane CPA, a u stvarnosti tek slabo
prikrivene okupacijske vlasti. Bremer je ranije bio dunosnik
amerikoga 15
15. Ministarstva vanjskih poslova specijaliziran za podruje
tero rizma. Poslije toga je postao direktorom mone konsultantske
tvrtke Kissinger Associates (Kissinger i suradnici), iji je vla
snik bivi ameriki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger. Henry
Kissinger dugogodinji je pobornik Georgea W. Busha. Na slici: Kis
singer i Bush u vrijeme predsjednike kampanje iz 2000. Bremer je u
okupiranome Iraku imao vlast odluivati o ivotu i smrti svih podruja
civilnoga ivota. Zanimljivo je da nije po lagao raune Ministarstvu
vanjskih poslova, kao ministarstvu koje je uvijek bilo nadleno za
poslijeratne obnove, nego Pen tagonu, tj. izravno Uredu ministra
obrane Donalda Rumsfelda. Kao predsjednik Privremene koalicijske
uprave Bremer se hitro latio posla izradbe niza zakona za vladanje
Irakom, koji u to vrijeme nije imao ustava ni zakonito
konstituirane vlade. Amerika okupacijska vlast izradila je ukupno
100 zakona, koji su stupili na snagu u travnju 2004. U cjelini, tih
100 novih amerikih zakona ili, kako ih ljudi zovu, dekreta, trebali
su osi gurati restrukturiranje irakoga gospodarstva na crti
gospodar skoga modela "slobodnoga trita" po amerikome mandatu.
16
16. Bilo je to vrlo slino sustavu kakav su Meunarodni monetarni
fond i Washington, poslije 1990., nametnuli Rusiji i zemljama
bivega Sovjetskoga Saveza. Bremer je od pentagonskih planera oko
Rumsfelda imao mandat nametnuti Iraku "ok terapiju" goru od svih
koje su MMF i vlade zapadnih zemalja do tada nametnule bilo kojoj
drugoj zemlji. Za samo mjesec dana nametnuo je gospodarske promjene
drastinije od onih koje je MMF uspio nametnuti u Latinskoj Americi
za trideset godina. Bivi glavni ekonomist Svjetske banke i dobitnik
Nobelove nagrade Joseph Stiglitz za Bremerove je reforme rekao da
su "jo radikalniji oblik ok te rapije od onoga koji je nametnut
bivim zemljama Sovjetskoga Saveza". Prvi Bremerov potez bio je
otputanje 500.000 radnika iz dravnih sluba, veinom vojnih dunosnika
i slubenika, ali i lijenika, medicinskih sestara, nastavnika i
profesora te zapo slenika nakladnikih i tiskarskih kua. Zatim je
otvorio granice Iraka za neogranien uvoz - bez carina, bez poreza,
bez inspe kcije. Dva tjedna nakon dolaska u Bagdad, u svibnju
2003., ci niki je izjavio da je Irak "otvoren za biznis". Nije
rekao iji biznis, ali je to bivalo sve jasnije. Imperijalnu
nazonost vre ruke teko bi bilo zamisliti. Bio je to poetak vlasti
sile koja za sebe govori kako joj je glavni cilj uspostava
demokracije. Prije amerike invazije irakim je gospodarstvom, u koji
ne ukljuujem naftu, dominiralo dvjestotinjak dravnih poduzea, koja
su proizvodila sve, od cementa preko papira do bijele teh nike. U
lipnju 2003. Bremer je objavio kako e ta poduzea biti odmah
privatizirana. "Dovoenje neuinkovitih dravnih po duzea u privatne
ruke", rekao je, "od presudne je vanosti za oporavak irakoga
gospodarstva". Plan privatizacije irakoga gospodarstva za Bremera e
biti najvea likvidacijska prodaja od pada Sovjetskoga Saveza. No,
bio je to tek poetak Bremerova gospodarskoga plana. Kako bi Irak
uinio privlanim za strana ulaganja, uveo je ve 17
17. spomenuti niz od 100 dekreta, tj. zakona kojima su stranim
multinacionalnim korporacijama dane sve ovlasti nad irakim
gospodarstvom. Dekretom broj 37 porez poduzea, koji je do tada
iznosio oko 40%, smanjen je na 15% za sve gospodarstvene grane.
Tako drava, bez prihoda od poreza, nee ni u emu moi imati znaaj nu
ulogu. Dekretom broj 39 stranim je kompanijama omogue no stjecanje
100-postotnog vlasnitva nad svime osim nad si rovinama. Time im je
osigurano neogranieno poslovanje u cijeloj zemlji, bez obveze
ulaganja dobiti u Iraku i bez obveze plaanja poreza. Jasno je da ti
dekreti nisu pisani radi dobrobiti irakoga naroda ni irakoga
gospodarstva. Po Dekretu broj 39 strane kompanije mogu sklapati
ugovo re na rok od etrdeset godina. Dekretom broj 40 omogueno je
poslovanje stranim bankama pod jednako povoljnim uvjetima. Kao to i
prilii takvom stranom preuzimanju gospodarstva, jedini zakoni koji
su ostavljeni netaknutima jesu zakoni Sadama Huseina kojima je
ogranieno djelovanje radnikih sindika ta i kolektivnih dogovora.
Irak se preko noi iz najizoliranije zemlje na svijetu pretvo rio u,
na papiru, zemlju s najslobodnijim i najotvorenijim tri tem na
svijetu. Nakon to su irako gospodarstvo i bankarstvo opustoeni
ratom i ekonomskim embargom, koji su Iraku na metnule Sjedinjene
Amerike Drave i koji je trajao vie od deset godina, u toj
nametnutoj privatizaciji Iraani nisu imali sredstava kupiti svoja
dravna poduzea. Tako su strane multi nacionalne kompanije bile
jedini akteri koji su se mogli okori stiti Bremerovim velebnim
planom gospodarskoga oporavka te zemlje. Novi sustav zakona
nametnut je Iraku kao okupiranoj i opu stoenoj zemlji, koja nije
imala mogunosti prigovora, osim vojne sabotae i gerilskog ratovanja
protiv okupatora. Taj su stav zakona nametnula je okupacijska vlast
Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava, takozvana Privremena koalicijska
uprava, 18
18. sa svrhom da se njime poploi put u povijesti
najradikalnijoj transformaciji proizvodnje hrane u nekoj dravi.
Ukratko, Irak je pod Bremerom trebao postati modelom agrobiznisa
genetskog modificiranja, tj. GMO-a. Bremerov Dekret broj 81 Zakopan
duboko u Bremerovim dekretima ili zakonima bio je Dekret broj 81,
pod naslovom "Zakon o patentima, indu strijskom dizajnu, tajnim
informacijama, integriranim krugo vima i vrstama postrojenja", koji
ukljuuje sve mogue, od medija do privatizacije dravnih poduzea.
Kako ne bi bilo ni malo dvojbe, Privremena koalicijska uprava (CPA)
izrijekom je definirala pravnu vanost tih stotinu "dekreta". Jedan
je dekret definiran kao "obvezujue smjernice ili upute irakome naro
du, koje imaju kaznene posljedice ili se izravno odnose na nain
vladanja nad Iraanima, ukljuujui i promjene u irakim zako nima".
Drugim rijeima, Iraanima je nareeno: "Prihvatite ili umrite!" Svaki
do tada postojei iraki zakon koji se kosio s bilo kojim od 100
Bremerovih zakona postao je nitavnim. Okupacijski je zakon postao
vrhovnim zakonom. U Bremerovu Dekretu broj 81 stoji: "11) lanak 12.
mijenja se tako da glasi: Vlasniku patenta zaja mena su sljedea
prava: 1. Ako je predmet patenta neki proizvod, svakoj osobi koja
od vlasnika patenta nije pribavila doputenje, vlasnik patenta ima
pravo zabraniti proizvodnju, eksploataciju, primjenu, pokuaj
prodaje, prodaju i uvoz toga proizvoda. 12) lanak 13.1 mijenja se
tako da glasi: Vrijeme trajanja pa tenta nee prestati prije isteka
roka od dvadeset godina za pa tent registriran po ovome Zakonu,
poevi od dana podnoenja prijave za registraciju po odredbama ovoga
Zakona". 19
19. Jednom drugom odredbom istoga dekreta utvreno je sljedee:
"Zemljoradnicima je zabranjeno koristiti za sljedeu sjetvu sjeme
zatienog usjeva sauvano od prethodne etve kao i sjeme bilo kojeg
drugog usjeva navedena u stavcima 1 i 2 odlomka (C) lanka 14. ovoga
odjeljka." Prevedeno na razumljiv jezik, tim su dekretom vlasnicima
patenata na odreene biljne sorte, a vlasnici su listom strane
multinacionalne kompanije, dana iskljuiva prava, na 20 godi na, na
uporabu njihova sjemena u irakoj poljoprivredi. Za tiene biljne
sorte jesu genetski modificirane sorte, a iraki poljoprivrednici
koji te sorte ele sijati moraju potpisati ugo vor s vlasnicima
sjemenskih patenata i obvezati se da e plaati "tehnoloku pristojbu"
i godinju licencu za sijanje patentira noga sjemena. Pokua li koji
iraki poljoprivrednik ostaviti dio uroda za sjeme za sljedeu
sjetvu, podlijegat e strogim novanim kaz nama u korist proizvoaa
toga sjemena. Kompanija Monsanto je, u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, za vreu tako sauva na sjemena traila novanu kaznu 120 puta
veu od cijene vree svoga GM sjemena, sve dok jednom sudskom odlukom
to nije ukinuto. Iraki e farmeri postati vazali, ne Sadama Huseina,
nego divovskih multinacionalnih kompanija - proizvoaa GM sjemenja.
U sri Dekreta broj 81 ugraena je odredba zvana "Zatita biljnih
sorta" (Plant Variety Protection, tj. PVP). Po toj odredbi
ostavljanje sjemena i njegova uporaba za sljedeu sjetvu posta la je
nezakonitom. Poljoprivrednici koji se na taj nain budu koristili
patentiranim ili ak "slinim" sjemenom bit e podvr gnuti strogim
novanim ili jo gorim kaznama. No, zatita bilj nih sorta nije bila
rezultat deset tisua godina starog irakog krianja i razvoja biljnih
sorta. 20
20. Naprotiv, divovske multinacionalne kompanije poput Monsanta
dobile su pravo koristiti vlastito sjeme i vlastite pesticide na
irakome tritu, uz punu zatitu amerike i irake vlasti. Padne li
Iraku na pamet oklijevati glede unitavanja vlastitih domaih biljnih
sorta i sigurnosti sjemena, sveukupne sankcije MMF-a i Washingtona
sruit e se na tu zemlju. Paul Bremer III., ameriki povjerenik u
Iraku, koji je Iraku nametnuo 100 novih dekreta za reguliranje
irakoga gospodarstva, ukljuujui i Dekret broj 81 o patentnim
pravima na GM usjeve. 21
21. Unitena iraka riznica sjemena Irak je povijesno dio
Mezopotamije, zvane kolijevkom civi lizacije, gdje su plodne doline
izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa stvorile idealne uvjete za
poljoprivredu. Poljoprivrednici su u Iraku postojali od prije 8.000
godina prije Krista i razvili su bogatstvo sjemenskih sorta za
gotovo svaku vrstu penice koja danas na svijetu postoji. To su
postigli tako to su dio ljetine ostavljali za sljedeu sjetvu i
novim sjetvama razvijali nove pri rodno otporne sorte. Irak je
godinama uvao uzorke sjemena tih dragocjenih pri rodnih sorta u
dravnoj sjemenskoj banci, smjetenoj u Abu Hraibu, gradu koji je
2004. godine doao na zao glas kao ame riki zatvor - muilite irakih
zatoenika. Nakon amerike okupacije Iraka i viekratnih bombardiranja
toga grada, povije sna i neprocjenjivo vrijedna banka sjemena iz
Abu Hraiba je nestala, kao jo jedna rtva rata u Iraku. No, bive
irako Ministarstvo poljoprivrede poduzelo je mjere predostronosti i
osnovalo neku vrstu priuvnog skladita sje mena u susjednoj Siriji,
u organizaciji poznatoj po skraenici CGIAR, gdje je jo uvijek
pohranjeno sjeme veine najvanijih peninih sorta. ak i uz ruenje
sjemenske banke u Abu Hrai bu, ta je sirijska sjemenska banka mogla
lako osigurati sjeme za iraku sjetvu da je Privremena koalicijska
uprava tu pomo zatraila. Ali nije. Bremerovi savjetnici imali su
potpuno drukiji plan za budunost irake proizvodnje hrane. Irakoj je
poljoprivredi namijenjena "modernizacija", indu strijalizacija i
otklon od tradicionalnog obiteljskog raznorod nog poljodjelstva -
njezino pretvaranje u agrobiznis ameriko ga tipa, koji e
proizvoditi za "svjetsko trite". Sigurnost prehra ne gladnih Iraana
u tome je planu potpuno sporedno pitanje. Ako neka velika
multinacionalna kompanija razvije neku sortu otpornu na nekog
irakog nametnika i ako neki iraki poljoprivrednik posije neku drugu
sortu jednako otpornu na 22
22. toga nametnika, po Bremerovu Dekretu broj 81 iraki poljopri
vrednik ne smije vie sjeme te svoje sorte koristiti za sljedeu
sjetvu, nego mora platiti nekoj kompaniji, primjerice Monsantu,
autorska prava, kao da sije Monsantovo GM sjeme*. Ameriki i
meunarodni sudovi, po zakonima Svjetske tr govinske organizacije iz
eneve, tijela kojim upravljaju ame rika Vlada i divovske privatne
agrokompanije poput Monsanta, imaju pravo i mo nametati takve
zakone na biljne patente. Presedan za to postavljenje 1990-tih
godina, kada je jedna mala amerika biotehnoloka kompanija zvana
SunGene patentirala sortu suncokreta s visokim postotkom oleinske
kiseline. Nije patentirala samo genetsku strukturu, nego i genetsku
osobinu. Kompanija SunGene izvijestila je druge proizvoae i uzgaji
vae da e se njihove sorte s "visokim postotkom oleinske kise line",
ako takve sorte uspiju stvoriti, drati posezanjem u njezin patent.
Takvu potpunu kontrolu nad sjemenjem poljoprivred nih sorta omoguit
e novi zakon o patentnim pravima u Iraku. Dekret broj 81 Privremene
koalicijske uprave, pod krinkom kompliciranog pravnog izriaja,
zapravo je budunost proizvo dnje hrane u Iraku predao u ruke
globalnim multinacionalnim privatnim kompanijama, to se ne bi moglo
nazvati osloboe njem kakvo je veina Iraana prieljkivala. Dekret
broj 81 o kontroli uzgoja biljaka, za razliku od dru gih dravnih
zakona o pravima na intelektualno vlasnitvo, nije postignut
pregovorima izmeu Iraka i Svjetske trgovinske or ganizacije ili
Iraka i neke druge drave. On je Iraku nametnut iz Washingtona, bez
rasprave. Prema dobro obavijetenim izvori ma iz Washingtona,
posebne pojedinosti Dekreta broj 81 o uzgoju biljaka za ameriku je
Vladu napisala kompanija Mon- * Ako neka kompanija patentira gen za
otpornost iz lokalne populacije, ona time postaje vlasnikom patenta
na sve sorte s tim genom. - nap. stru nog redaktora 23
23. santo, vodei svjetski dobavlja GM sjemena i poljoprivrednih
proizvoda.1 Nema sjemena za sjetvu Na papiru izgleda da pod
nametnuti iraki zakon o patenti ma podlijee samo sjeme koje iraki
farmeri odlue kupiti od stranih proizvoaa sjemena. Stvarnost je
znatno drukija. Irak je tim zakonom pretvoren u golemi laboratorij
za razvoj prehrambenih proizvoda pod kontrolom divovskih proizvo aa
GM sjemenja i hrane - kemijskih kompanija, a najvei meu njima jesu
Monsanto, DuPont i Dow. Nakon amerikoga rata protiv Iraka i
opustoenja te zemlje, iraki su se poljoprivrednici, pred sjetvu,
obraali svome Mini starstvu poljoprivrede. Upravo je ondje Bremer
naao otvorena vrata za svoje podlo preuzimanje opskrbe Iraka hranom
u bu dunosti. Iraki su poljoprivrednici izdrali ne samo
desetogodinji embargo na uvoz poljoprivrednih strojeva i opreme,
nametnut pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike
Britanije, nego i tri sune godine neposredno prije rata, kada je
urod pe nice znatno oslabio. Godine rata i ekonomskoga embarga to
liko su unitile iraku poljoprivredu da se proizvodnja penice do
2003. godine smanjila na manje od polovice proizvodnje iz 1990.,
tj. iz godine prije prvoga amerikoga rata protiv Iraka. Velik dio
irakoga stanovnitva ovisio je, do 2003., o uvozu hrane po programu
UN-a "nafta za hranu". 1 Smith, Jeremy: "Iraq: Order 81" (Irak:
Zakon 81), objavljeno u The Ecologist, svezak 35., broj 1., od 1.
veljae 2005. Koalicijska privremena vlast, Zakon 81. "Novi iraki
patentni zakon: objava rata poljoprivrednicima", iz asopisa Focus
on the Global South i GRAIN. www.grain.org. 24
24. Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova uskoilo je progra mom
svoje Agencije za meunarodni razvoj (Agency for Inter national
Development, skraeno AID) i Programom za rekon strukciju i razvoj
irake poljoprivrede (Agricultural Reconstruction and Development
Program for Iraq), zvanim ARDI, kako bi transformiralo
tradicionalnu iraku poljoprivredu, sve pod krilaticom
"moderniziranja" irake proizvodnje hrane. Kljuni washingtonski
poljoprivredni car iz toga vremena bio je Daniel Amstutz, bivi
dunosnik amerikoga Ministarstva poljoprivre de i bivi
potpredsjednik divovskoga konglomerata za uzgoj itarica zvanog
Cargill Corporation. Amstutz je doslovno osmi slio amerike zahtjeve
glede poljoprivrede za vrijeme Urugvaj skoga sastanka GATT-a koji
je u prvoj polovici 1990-tih godina doveo do osnivanja Svjetske
trgovinske organizacije. Bremerov Dekret broj 81 toboe je imao cilj
"osigurati do bru kvalitetu sjemena u Iraku i omoguiti Iraku
pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji". "Dobru kvalitetu"
definirat e, nara vno, okupacijske vlasti. Pristup Svjetskoj
trgovinskoj organiza ciji znaio je da Irak mora otvoriti svoje
trite i zakone pravili ma koja diktiraju Svjetska trgovinska
organizacija i moni in dustrijski i financijski interesi koji
dominiraju politikom te or ganizacije, takozvani klub "bogatih". im
je izdan Dekret broj 81, amerika Agencija za meuna rodni razvoj,
preko amerikoga Ministarstva poljoprivrede, oaj nim je irakim
poljoprivrednicima poela dopremati tisue tona "visoko kvalitetna,
provjerena sjemena penice" amerikoga podrijetla. Ta agencija nije
dopustila neovisnim znanstvenici ma provjeriti je li to sjeme
genetski modificirano ili nije. Nara vno, dokae li se da je
genetski modificirano, iraki e poljopri vrednici, za godinu-dvije,
shvatiti da su najednom, kako bi preivjeli, postali obvezni plaati
autorska prava amerikim kompanijama - proizvoaima i dobavljaima
sjemena. 25
25. Prema izjavi nevladine organizacije GRAIN, koja ima kri
tiko stajalite prema GM sjemenju i patentima na usjeve, "Pri
vremena koalicijska uprava irakim je poljoprivrednicima zako nom
zabranila sijanje sjemena sauvana od prethodne etve, ako su
prethodne sezone uzgajali sortu registriranu po tome zakonu. Iraani
mogu i dalje ostavljati i sijati penicu iz zaliha svojih
tradicionalnih sorta, tj. ako im je to ostalo nakon godi na rata i
sua, ali to nije predvieno programom obnove koji je zacrtala nova
vlast". Cilj toga zakona bio je olakati uspostavu novog trita sje
mena u Iraku, na kojemu multinacionalne kompanije mogu prodavati
svoje sjeme - genetski modificirano - koje e poljo privrednici
morati kupovati pred svaku sjetvu. U Iraku je po vijesno Ustavom
bilo zabranjeno privatno vlasnitvo nad bio lokim dobrima, a zakonom
o patentima, koji su nametnule Sjedinjene Amerike Drave, uveden je
sustav monopola na sjeme. U postojei iraki zakon o patentima Bremer
je ugradio po glavlje o "zatiti biljnih sorta", kako bi zajamio
"zatitu novih biljnih sorta". Zatita biljnih sorta postala je
intelektualnim vlasnitvom - vrstom patenta na biljne sorte kojim je
uzgaji vau sorte, koji tvrdi da je neku novu sortu otkrio i razvio,
dan iskljuiv monopol na sjeme te nove sorte. "Zatita" ugraena u
odredbi zvanoj "Zatita biljnih sorta" nema nikakve veze s ouvanjem
sorta, nego se odnosi na "za titu komercijalnih interesa privatnih
uzgajivaa sjemena". Ni George Orwell ne bi to bolje smislio. U tome
amerikome dekre tu unitenje bilja nazvano je "zatitom bilja".
26
26. "Neka jedu... tjesteninu" Po tome programu ameriko
Ministarstvo vanjskih poslova, u suradnji s amerikim Ministarstvom
poljoprivrede (USDA), osnovalo je u sjevernome dijelu Iraka 56
"lokacija za demon striranje uzgoja penice", radi "uvoenja i
demonstriranja vrijed nosti poboljanog peninog sjemena". Taj je
projekt u ime amerike Vlade vodio Meunarodni ured za poljoprivredu
Teksakog sveuilita A&M, koji je posjedovao vie od 300 hektara
demonstracijskog zemljita diljem Iraka, na kojemu je irake seljake
uio kako uzgajati "visokorodne sorte" raznih kultura, meu kojima su
bili jeam, slanutak, lea i - penica. Cilj toga rekonstrukcijskoga
projekta amerike pomoi za poljoprivredu, vrijednoga 107 milijuna
dolara, bio je udvostrui ti, ve u prvoj godini, urod na 30.000
irakih posjeda. Zamisao je bila uvjeriti skeptine irake poljodjelce
da e samo pomou toga novoga "udotvornoga sjemena" postii velike
prinose. Kao i s amerikim farmerima deset godina ranije, iskoriteni
su oaj i mogunost golemih prinosa kako bi se irake poljodjelce uhva
tilo u klopku i kako bi ih napravilo ovisnima o multinacional nim
dobavljaima sjemena. Kao sluajno, Program za poljoprivredu
Teksakoga dravnog sveuilita A&M ujedno je predstavljen i kao
"priznati svjetski predvodnik u primjeni biotehnologije", tj.
tehnologije genetskog modificiranja. S njihovim novim sjemenom doi
e i nova ke mijska sredstva - pesticidi, herbicidi, fungicidi, a
sve e to Iraanima prodavati korporacije poput Monsanta, Cargilla i
Dowa. Prema jednom izvjeu objavljenom u asopisu The Business
Journal iz Phoenixa u saveznoj dravi Arizoni "jedna agro-znanstvena
tvrtka iz Arizone opskrbljuje peninim sjemenom irake
poljoprivrednike koji ele poveati domau proizvodnju i op skrbu
hranom u svojoj zemlji". Tvrtka se zove World Wide Wheat Company
(WWWC), koja e, u suradnji s tri sveuili ta, ukljuujui i Sveuilite
Texas A&M, "irakim farmerima 27
27. sjeverno od Bagdada isporuiti 1.000 funta (500 kg) peninog
sjemena". Iraku je namijenjena sudbina golemog pokusnog ivog
laboratorija za ispitivanje GM penice, a Iraanima sud bina pokusnih
kunia u tome eksperimentu. Prema glavnoj internetskoj stranici za
globalnu industriju sjemenja zvanoj Seedquest, kompanija WWWC vodei
je proizvoa "vlasnikih sorta" sjemena itarica, tj. sorta koje su
patentirane i koje su vlasnitvo odreenih kompanija. To su upravo
one zatiene sorte GM sjemena koje su sadrane u Dekretu broj 81.
Prema kompaniji WWWC, svaki "klijent", tj. farmer, kako ih se
nekada zvalo, koji eli sijati neko sjeme te kompanije, "plaa
licencu za svaku sortu". Ono to je jo zanimljivije, prema lanku iz
asopisa The Business Journal, "...za taj pothvat u Iraku
proizvedeno je sjeme est sorta penice. Tri sorte za farmere koji e
uzgajati penicu za proizvodnju tjestenine, a tri za one koji e
uzgajati penicu za proizvodnju kruha". To znai da je 50% penice
koja e se nakon 2004. uzgojiti u Iraku, po amerikome receptu, na
mijenjeno izvozu. Tjestenina je namirnica potpuno strana irakome
nainu prehrane, to pokazuje da Bremerov Dekret broj 81 nema cilj
nahraniti 25 milijuna gladnih i ratom osiro maenih Iraana, nego
stvoriti industrijalizirani agrobiznis, koji e koristiti GM sjeme i
uzgajati penicu za izvoz na svjetsko trite. Osim toga, taj projekt
rekonstrukcije irake poljoprivrede amerikoga Ministarstva vanjskih
poslova, tj. njegove Agencije za meunarodni razvoj, poznate i pod
skraenicom USAID, vrijedan 107 milijuna dolara, imao je svrhu
istisnuti iraku Vla du, tj. dravu, iz proizvodnje hrane. "Zamisao
je pretvoriti ovo u potpuno slobodno trite", rekao je Doug Pool,
specijalist za poljoprivredu iz USAID-ova Uredu za obnovu Iraka.
Cilj USAID-a, a on odraava politiku Amerike i Svjetske tr govinske
organizacije, bio je pomoi novoj irakoj Vladi po stupno ukinuti
dotacije za poljoprivredu. "Ministar poljopri28
28. vrede u tome se pokazao prilino dobar", rekao je Pool.
Dravna poduzea, poput Mezopotamijskog poduzea za sjeme, "mo raju se
ukinuti i privatizirati", izjavio je. Nije spomenuo tko e u ratom
opustoenome Iraku imati novca za kupnju takvog dravnog poduzea.
Jedini mogui kupci jesu bogate divovske strane kompanije s podruja
agrobiznisa, poput Monsanta. Radi lakeg uvoenja patentiranog GM
sjemena velikih stra nih kompanija irako Ministarstvo poljoprivrede
distribuiralo je to sjeme po "dotiranim cijenama". Kada
poljoprivrednici postanu ovisni o tome sjemenu, bit e, po odredbama
o zatiti patentnog sjemena sadranim u Dekretu broj 81, prisiljeni
od kompanije koja je vlasnik patenta kupovati sjeme za svaku
sjetvu. Pod krilaticom o uvoenju "slobodnog trita" iraki
poljoprivrednici postaju robovi multinacionalnih kompanija
dobavljaa sjemena. Iraki ministar poljoprivrede u prijelaznoj Vladi
Sosan Ali Magid al arifi, koji se kolovao u Americi, u jednom je
inter vjuu iz prosinca 2004. rekao: "Iraki poljoprivrednici trebaju
biti konkurentni, stoga smo odluili dotirati proizvode poput
pesticida, umjetnoga gnojiva, poboljanog sjemena itd. Smanjili smo
druge dotacije, ali moramo biti konkurentni". Drugim rijeima, novac
namijenjen osiromaenim irakim poljoprivrednicima za kupnju sjemena
strogo je namijenjen za kupnju "poboljanog sjemena" GMO od stranih
multinacio nalnih kompanija poput Monsanta. Istodobno, ameriki
izvoznici pohlepno vrebaju nova mo gua trita. "Irak je nekada bio
vano komercijalno trite za amerike poljoprivredne proizvode, na
kojemu je 1980-tih go dina prodaja tih proizvoda iznosila gotovo
milijardu dolara", izjavila je 2003. na jednoj novinskoj
konferenciji o poljoprivre di biva ministrica poljoprivrede u
Bushovoj Vladi Ann Veneman, koja je prije stupanja na tu dunost,
bila povezana s kom panijom Monsanto. Dodala je: "On (Irak, nap.
prev.) ima po tencijal, ponavljam, postati znaajnim komercijalnim
tritem". 29
29. Gospoa Veneman isopustila je rei da je kasnih osamdese tih
godina prologa stoljea, dok je trajao Irako-iranski rat, Reaganova
Vlada, a zatim i Bushova, irakome predsjedniku Sadamu Huseinu
potajno prodavala oruje, ukljuujui i ke mijsko, i to pod krinkom
izvoznoga programa institucije zvane Robno-kreditna korporacija
(Commodity Credit Corporation), koja je sastavni dio amerikoga
Ministarstva poljoprivrede. Taj je skandal progutao milijarde
dolara amerikih poreznih obvez nika, a umijeani su bili bivi
ministar vanjskih poslova Henry Kissinger, savjetnik za nacionalnu
sigurnost u Bushovoj Vladi Brent Scowcroft i podrunica talijanske
banke BNL iz Atlante. Prema rijeima potpredsjednika Amerikoga vijea
za riu (US Rice Council) Johna Kinga, Irak je kasnih osamdesetih
godina, tj. prije Zaljevskoga rata iz 1991., bio najvee trite za
izvoz amerike rie. U lipnju 2005., pred Odborom za poljopri vredu
Zastupnikoga doma amerikoga Kongresa, King je izja vio: "Ameriki
proizvoai rie ele opet igrati glavnu ulogu u opskrbi Iraka riom. S
problemima s kojima se ameriki proizvo ai rie danas sueljavaju...
ponovni ulazak na irako trite mogao bi imati golemu vanost u smislu
profitabilnosti pro daje rie". Zatim je dodao: "Oslobodivi Irak
2003., koalicijske su sna ge donijele slobodu irakome narodu.
Ponovna uspostava tr govine takoer je donijela nadu amerikoj
industriji rie". Nije rekao da je 2003. veina amerike rie bila
genetski manipuli 2 rana ria. 2 IRIN: "Iraq: Interview with
Minister of Agriculture" (Irak: intervju s ministrom
poljoprivrede), 16. prosinca 2004. www.irinnews.org. US
Congressional Records (Dokumenti amerikoga Kongresa): "Kissinger
Associa tes, Scowcroft, Eagleburger, Stoga, Iraq and BNL"
(Kissinger i partneri, Scowcroft, Eagleberger, Stoga, Irak i banka
BNL). Izjava zastupnika Henryja B. Gonzaleza pred Zastupnikim domom
amerikoga Kongresa (US House of Representatives), 28. travnja.
1992." 30
30. U proljee 2004., kada je Bemerova Privremena koalicijska
uprava proglaavala Dekret broj 81, pobornici radikalnoga mla dog
sveenika Moktada al Sadra prosvjedovali su zbog zatva ranja
njihovih novina Al Havza, koje je zatvorila amerika vojna policija.
Privremena koalicijska uprava optuila je taj list da objavljuje
"neistinite lanke" koji bi mogli "dovesti do opasno sti od
nasilja". Za primjer je navela jedan lanak u kojemu se tvrdilo da
Bremer "uvodi politiku izgladnjivanja irakoga naro da kako bi taj
narod bio prisiljen baviti se borbom za golo preivljavanje i kako
mu ne bi ostalo nimalo vremena za razmi ljanje i zahtijevanje
svojih politikih ni ljudskih prava". Nije nikakvo udo to je Dekret
broj 81. potaknuo takve lanke. Ne udi ni to to je Bremerova
Privremena koalicijska uprava ne milosrdno nastojala uutkati takve
kritike na raun svoje poli tike proizvodnje hrane, imamo li na umu
razmjere i ciljeve njego va projekta uvoenja genetski modificiranih
usjeva u Iraku. Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-a Dana
21. studenoga 2004. vodei predstavnik Parikoga klu ba zemalja
kreditora dao je izjavu o tome kako e te zemlje rjeiti oko 39
milijarda dolara irakoga duga industrijskim zem ljama, to je bio
samo dio ukupnoga duga Sadama Huseina, koji je po tadanjim
procjenama iznosio 120 milijarda dolara. Unato ruenju Sadamova
reima, Washington nije imao namjeru te stare dugove izbrisati i
proglasiti ih nelegitimnima. Drave lanice Parikoga kluba prihvatile
su nove uvjete gle de tih 39 milijarda dolara irakoga duga tek
nakon velikoga pritiska posebnoga amerikoga pregovaraa za iraki dug
Jamesa Bakera III., ovjeka koji je 2001. godine, albom Vrhov nome
sudu, za predsjednika doveo Georgea W. Busha i jednoga od
najbliskijih savjetnika obitelji Bush. 31
31. Amerika je Vlada od zemalja lanica Parikoga kluba sprem no
zatraila otpis velikoga dijela irakoga duga jednostavno zato to su
glavninu toga duga inili krediti koje su Iraku dali Ru sija,
Francuska, Japan, Njemaka i neke druge zemlje. Udio amerikih
potraivanja u ukupnome irakome dugu iznosio je bijedne dvije
milijarde i dvjesto tisua dolara. Zemlje lanice Parikoga kluba dale
su slubenu izjavu, koja je glasila: "Predstavnici zemalja
kreditora, svjesni iznimnoga stanja u kojemu se nalazi Republika
Irak i njegove ograniene mogunosti vraanja duga tijekom sljedeih
godina, suglasile su se da e taj dug rjeavati tako da Iraku bude
dugorono po dnoljiv. U tu su svrhu svojim vladama iznimno
preporuile sljedei odnos prema tome dugu: "...urno otpisati dio
kamata, koje na dan 1. sijenja 2005. ine 30% ukupnoga duga. Ostatak
prenijeti na dan kada MMF odobri standardni program vraanja duga.
Ovim oprostom otpisuje se iznos od 11,6 milijarda amerikih dolara
od ukupnoga iznosa od 38,9 mi lijarda amerikih dolara, koji Irak
duguje zemljama lanicama Pa rikoga kluba; ...im standardni program
MMF-a bude odobren, pro vest e se smanjenje duga u iznosu od 30%.
Ostatak duga reprogramirat e se na rok od 23 godine, ukljuujui poek
od 6 godina. Time e se ukupni dug smanjiti za daljnjih 11,6
milijarda amerikih dola ra, tako da e ukupno smanjenje iznositi
60%; ...Zemlje lanice Pa rikoga kluba suglasne su odobriti dodatno
smanjenje duga u iznosu od 20%, nakon to Odbor MMF-a napravi novo
izvjee o trogodi njoj provedbi standardnoga programa MMF-a. Otpis
duga Iraku, kojim su Sjedinjene Amerike Drave kao glavni okupator
Iraka velikoduno otpisale Sadamov dug zem ljama suparnicama koje su
se od poetka protivile ratu protiv Iraka (Rusiji, Francuskoj i
Kini), imao je jedan uvjet - Irak se mora strogo pridravati
"standardnoga programa" MMF-a. Bio je to program jednak onome koji
je poslije 1990. primijenjen na Indoneziju, Poljsku, Hrvatsku,
Srbiju, Rusiju i Argentinu. Tim je programom Iraku naloeno da svoj
suverenitet preda Washingtonskim tehnokratima iz MMF-a, koji rade
po nalozi ma amerikoga Ministarstva financija, tj. amerike Vlade.
32
32. Taj stari iraki dug iz Sadamova vremena bio je dug koji
vlade velikih zemalja nazivaju "mrskim dugom", tj. dugom koji je
nastao bez suglasnosti naroda i koji nije bio u interesu naro da,
ukratko, koji je nelegitiman, kakav je bio i dug pokojnoga
Sovjetskoga Saveza. Ali to nije smetalo Washnigtonu, Londo nu ni
drugim lanicama Parikoga kluba. Taj je dug bio prekra sno oruje za
preuzimanje kontrola nad "novim" Irakom i za prisilno pretvaranje
te zemlje u "slobodno trite". U sri tih prisilnih promjena bit e
genetski modificirano sjeme i indu strijalizacija poljoprivrede.
Privatizacija dravnih poduzea bila je svima u Washingtonu najvaniji
dio programa MMF-a. U samome srcu 100 dekre ta, koje je Privremena
koalicijska uprava objavila u travnju 2004., bilo je i privatno
poduzetnitvo na slobodnom tritu. To nije mogla biti sluajnost.
Meunarodni monetarni fond danas moemo nazvati "poli cajcem
globalizacije". Od dunike krize iz 1980-tih godina ta se
institucija koristi kao utjeriva okrutnih programa otplate duga u
nerazvijenim zemljama. Uvjeti MMF-a primjenjuju se kao prisila
pomou koje razne zemlje svoja najvea prirodna bogatstva i dobra
praktiki predaju u ruke stranim pljakaima kako bi vratile dug koji
se stalno poveava. U pravilu, iza uvjeta MMF-a stoje interesi
velikih privatnih korporacija i banaka. Oni neizbjeno nameu
privatizaciju dravnih poduzea, ukidanje dravnih dotacija za hranu,
zdra vstvo i energiju te smanjenje dravnih izdataka za obrazovanje.
MMF i Bremerovi dekreti provest e u djelo svaku politiku koja je u
korist multinacionalnih kompanija kako bi te kompanije ule u
poslijeratni Irak i njime zavladale: slabljenje drave, flek sibilna
radna snaga, otvorene granice, minimalni porezi, uki danje kontrole
nad odljevom kapitala iz Iraka, ukidanje carina te ukidanje
ogranienja privatnog vlasnitva. Iraki narod ostat e bez stotina
tisua, ak milijuna radnih mjesta, a uvozni proizvodi istisnut e s
trita domae irake 33
33. proizvode. Jedna od glavnih privrednih grana bit e proizvo
dnja hrane. Domaa poduzea i obiteljski posjedi nee se moi natjecati
u uvjetima nametnutih pravila i konkurencije stranih kompanija. Kao
tipina rtva MMF-ovih uvjeta, Irak e nuno biti prisi ljen svoje
nacionalno gospodarstvo usmjeriti na izvoz kako bi namaknuo dolare
za vraanje inozemnoga duga. Obeanje MMF-a da e odobriti zajam za
"prevladavanje tekoa" ili "spa senje" oduvijek je sluilo kao
"mrkva". Iza te MMF-ove mrkve stajala je prijetnja da e zemlja
rtva, tj. zemlja dunica, zau vijek doi na popis zemalja nepoeljnih
za dodjelu kredita pad ne li joj sluajno na um odbiti surove uvjete
MMF-a. Irak je ekala jednaka sudbina. Iraki izbori pod kontrolom
SAD-a imali su svrhu uspostaviti legalno stanje u kojemu e se iraka
Vlada obvezati na potivanje rigoroznih uvjeta MMF-a. Time e MMF,
zapravo, postati "neutralna" agencija koja e nadzirati potivanje
onih 100 Bremerovih "zakona". MMF e biti taj koji e prisiliti Irak
da se prikljui amerikoj globalnoj viziji "slobodnoga trita".
Meunarodni monetarni fond planirao je postii poseban dogovor s
novom irakom Vladom nakon irakih izbora odranih 30. sijenja 2005.
Budui da je otpis velikoga dijela irakoga vanjskoga duga ovisio o
suglasnosti MMF-a, MMF je u prego vorima s irakim dunosnicima bio u
znatno povoljnijem poloaju.3 Rezolucijom broj 1483 Vijea sigurnosti
UN-a Bremeru su dane ovlasti upravljati okupiranim Irakom, ali
unutar odredni ca meunarodnoga prava. No Bremer je svakim od svojih
100 3 Pariki klub: "Iraq" (Irak), 21. studenoga 2004.
www.clubdeparis.org. Klein, Naomi: "Baghdad Year Zero", Harper's,
New York, rujan 2004. Meu narodni monetarni fond: "Iraq - Letter of
Intent, Memorandum of Economic and Financial Policies, and
Technical Memorandum of Understanding" (Irak: pismo namjere,
memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici i tehniki
memorandum o razumijevanju), Bagdad, 24. rujna 2004. 34
34. dekreta i ekonomskom "ok terapijom" koju je uveo prekrio
odredbe meunarodnoga prava. elei prikriti tu neugodnu injenicu, u
situaciji kada su se poeli iriti prosvjedi protiv irake
privatizacije i estoki napa di na amerike kompanije, Bremer je
odletio u Washington kako bi s predsjednikom Bushom dogovorio novu
shemu preuzimanja irakoga gospodarstva. To je rezultiralo
prijelaznom Vladom Ijada Alavija i najavom novih izbora koji e se
odrati u sijenju 2005. Alavija je odabrao Washington kao svoga
tienika koji je godinama radio za CIA-u, sa zadaom da "na legalan
nain" provede nelegalne Bremerove dekrete. Dekretom broj 39 tih,
kako su ih u Iraku nazvali, "Bremerovih zakona", iraka industrija i
trite otvoreni su stranim ula ganjima, uz vrlo malo ogranienja.
Time je ovoj i iduoj irakoj prijelaznoj Vladi znatno oteano
opozvati ili ukinuti bilo koju od nametnutih politikih mjera.
lankom 26. Irakoga prijelaznoga ustava Bremer je cemen tirao Dekret
broj 39 i sve druge dekrete. Naime, tim je lankom utvreno da
prijelazna Vlada, s amerikom marionetom Alavijem na elu, nakon to
joj Sjedinjene Amerike Drave pre daju vlast, ne moe mijenjati
Bremerove zakone. To je ugrae no i u svih 100 Bremerovih zakona.
Osim toga, Bremer je, po vlastitome izboru, u sva iraka
ministarstva postavio irake bi rokrate lojalne Sjedinjenim Amerikim
Dravama i dao im ov lasti kojima e moi odbaciti svaku odluku buduih
irakih vla da. Jamstvo takve politike osigurano je amerikim vojnim
sna gama od 132.000 vojnika rasporeenih diljem Iraka, vrsto usi
drenih u 14 novih amerikih vojnih baza sagraenih od 2003. godine
diljem te zemlje. Potkraj 2004. godine veini Iraana postalo je
jasno stoje Washington mislio kada je izgovarao svoje plemenite
rijei o "sijanju sjemena demokracije". To sjeme nije imalo nikakve
veze s mogunosti da obini graani Iraka odluuju o vlastitoj sudbini.
35
35. Nakon to je Bremerova Privremena koalicijska uprava, u
lipnju 2004., napravila kozmetiku slubenu predaju vlasti
prijelaznome reimu, pod vodstvom CIA-ina ovjeka Alavija, Privremena
iraka uprava prihvatila je smanjenje vanjskoga duga, a zauzvrat se
obvezala oitovati svoju "otvorenost" pre ma reformama i
prilagodbama koje je Iraku nametnuo Meu narodni monetarni fond.
Toga su rujna guverner Sredinje banke Sababi i ministar financija
Al Mahdi, kao prilog "pismu namjere" Meunarodnome monetarnome
fondu, poslali i memorandum u kojemu su izrazili spremnost svoje
marionetske Vlade da e "djelovati" u suglasju s MMF-om.4 "Novi
zakoni o financijama poploili su put stvaranju mo dernog
financijskog sustava", hvale se oni u tome pismu i do daju kako su
"tri strane banke ve dobile odobrenje za poetak rada" te kako je
"vie stranih banaka oitovalo zanimanje za kupnju manjinskih
vlasnikih udjela u privatiziranim irakim bankama". Medu
zainteresiranima bila je i londonska banka HSBC, jedna od najveih
banaka na svijetu. Primjer Iraka i prisilno uvoenje patentiranih
genetski mo dificiranih poljoprivrednih proizvoda, pod kontrolom
stranih divovskih agrokompanija, samo je jedan od najgorih primjera
koji pokazuju kako kompanija Monsanto i druge divovske kom panije
za proizvodnju genetski modificiranih usjeva te usjeve silom, mimo
njihove volje, nameu ljudima diljem svijeta. Vei na ljudi koji su
se potrudili saznati pravo stanje u Iraku nije bila svjesna ove
znatno dalekosenije strategije i geopolitiko ga projekta skrivena u
procesu irenja uzgoja genetski modifi ciranih kultura. 4 Cook,
Christopher: "Plowing Iraq for Profits" (Oranje Iraka radi profi
ta), In These Times, 14. oujka 2005. 36
36. DRUGO POGLAVLJE ARGETINA: POINJE REVOLUCIJA U SVJETSKOJ
PROIZVODNU HRANE Argentina kao prvi pokusni kuni Odlunost kojom je
Privremena koalicijska uprava prisilila Irak na prihvaanje genetski
manipulirana sjemena za svoju poljoprivredu bila je samo korak u
procesu globalnoga irenja genetski modificirana sjemena. Od 1966.,
kada je patentirano GM sjeme postalo dostupno za masovnu
komercijalnu upora bu, primjena toga sjemena poveava se zastraujuom
brzinom. Pobornici genetski modificiranih usjeva toliko su veliali
to sjeme da su njegovu primjenu nazvali "drugom zelenom revo
lucijom". Pritom su mislili na razdoblje poslije Drugoga svjetskoga
rata, kada se u poljoprivredi, kao prva zelena revo lucija, poela
primjenjivati moderna tehnologija, osobito visokorodne
polupatuljaste sorte penice i umjetno gnojivo, koji su se promicali
kao uvjet za poveanje uroda po hektaru u Indiji i u drugim zemljama
u razvoju. Vano je spomenuti da je prvu "zelenu revoluciju"
financirala Zaklada Rockefeller (Rockefeller Foundation) tako
stoje, prvo u Meksiku, financirala rad dr. Normana Borlauga.
37
37. Godine 2004. genetski modificiranim usjevima bilo je za
sijano ak 67 milijuna hektara poljoprivrednog zemljita, to je bilo
gotovo etiri puta vie nego samo osam godina ranije, tj. 1996. Te su
povrine obuhvaale ak jednu etvrtinu ukupnog svjetskog
poljoprivrednog zemljita. To pokazuje kako su ge netski
modificirani usjevi ve dobrano bili na putu da, za dese tak godina
ili ak ranije, zavladaju svjetskom poljoprivrednom proizvodnjom,
barem na podruju osnovnih usjeva. Vie od dvije treine tih povrina,
tj. 42 milijuna hektara, posijao je vodei svjetski zagovornik
genetski modificiranih usjeva - Sjedinjene Amerike Drave. Ta
injenica, tvrdili su njezini pobornici, dokazuje kako postoji visok
stupanj povjerenja amerike Vlade, potroaa i poljoprivrednika u to
da genetski modificirani usjevi imaju znatne prednosti u odnosu na
kon vencionalne usjeve. Pokazat e se da je to okrutna prijevara.
Godine 2004. druga zemlja na svijetu po koliini obradivih povrina
zasijanih GM usjevima, odmah iza Sjedinjenih Ame rikih Drava, bila
je Argentina, s 14 milijuna hektara. Brazil je tada imao znatno
manje takvih povrina, iako im se koliina ubrzano poveavala. U toj
je zemlji 2005. ukinut zakon kojim je bilo zabranjeno sijati i
uzgajati GMO usjeve, uz obrazloenje da su se ti usjevi ve toliko
proirili da ih vie nije mogue kontrolirati. Znaajne programe uzgoja
takvih usjeva tada su ve imale i Kanada, Juna Afrika i Kina. Odmah
iza tih zemalja, ali s tako ubrzanim programima da e ih ubrzo
dostignuti, bile su Rumunjska, Bugarska i Poljskasve tri bivi
sovjetski sateliti s plodnom obradivom zemljom i labavim pravnim
sustavima. Vijest o znatnim koliinama takvih usjeva stigla je i iz
Indonezije, s Filipina, iz Indije, Kolumbije, Hondurasa i
panjolske. I mnoge druge siromanije zemlje, tj. one za koje postoje
dostupni podaci, postale su, prema podaci ma koje je prikupila
Zaklada Pew iz SAD-a, metama kompanija koje promiu uzgoj genetski
modificiranih usjeva te primjenu specijalnih herbicida. 38
38. Vano je uoiti da je 2004., prema jednoj studiji Zaklade
Pew, od svih poljoprivrednika koji su tada uzgajali GM usjeve, 85%
bilo onih koje se dri "siromanima", i to veinom iz ze malja u
razvoju, tj. upravo onih zemalja koje stenju pod uvjeti ma
Meunarodnoga monetarnoga fonda i velikim inozemnim kreditima.1 Ali,
glede temeljne strukture poljoprivrednoga zemljita, nijedna zemlja
na svijetu nije tako temeljito transformirana kao Argentina.
Njezina povijest uzgoja genetski modificiranih usjeva i njezina
"revolucija soje" jest primjer za prouavanje naina na koji neka
zemlja, u ime "napretka", prestaje proizvoditi dostat ne koliine
hrane za vlastite potrebe, tj. postaje ovisna o uvozu. Do poetka
osamdesetih godina 20. stoljea ta je junoamerika zemlja bila
izuzetna po razini ivotnoga standarda njezina naroda.
Poljoprivredni sustav, dijelom pod utjecajem vladavine Juana
Perona, bio je raznolik i produktivan. U njemu su prevladavali mali
obiteljski posjedi. Tijekom sedamdesetih i poetkom osamdesetih
godina tipian argentinski zemljorad nik uzgajao je male koliine
nekih usjeva, povra ili itarica, neto peradi, stado ovaca, koza ili
krava za proizvodnju mlijeka i, ponekad, stado goveda za prodaju
mesa, i to na malom po sjedu koje je obitelj desetljeima uivala
temeljem prava po sjeda. Tada je kvaliteta argentinske govedine
bila tako visoka da je po svjetskim standardima konkurirala
teksakoj. Sve do 1980-tih godina na toj plodnoj i bogatoj zemlji
proizvodilo se znatno vie nego to su zemljoradnike obitelji mogle
potroi ti. Nije bilo dravnih dotacija za zemljoradnike, a zaduenost
zemljoradnika bila je minimalna. 1 "Genetically Modified Food Crops
in the United States" (Genetski mo dificirane namirnice u
Sjedinjenim Amerikim Dravama), Pew Inititative on Food and
Biotechnology (Inicijativa Zaklade Pew o hrani i tehnologiji),
kolovoz 2004. www.pewagbiotech.org. 39
39. Kako su strani krediti pripomogli da Argentina postane "div
soje" S krizom duga iz 1980-tih godina sve se promijenilo. Kao i
mnoge druge zemlje u razvoju, ovisne o uvozu nafte i stranom
kapitalu za svoje gospodarstvo, i Argentina se, poslije drasti noga
oka cijene nafte iz razdoblja od 1973. do 1979., nala sueljena sa
stranom nestaicom dolara, prijeko potrebnih za kupnju uvoznih
dobara, osobito nafte. Za veinu zemalja u razvoju ti naftni okovi
oznaili su kraj razvoja, nemogunost financiranja razvoja industrije
i poljo privrede i pokapanje nada u bolji ivot koji je tijekom
ezdese tih godina bio na pomolu. Newyorke i londonske banke namjer
no su tim zemljama davale kredite za pokrie njihovih deficita. Tako
su junoamerike zemlje zagazile na put ovisnosti o du govima, u novi
oblik neslubenog imperijalizma, koji su pro vodili ljudi bez lica -
birokrati Meunarodnoga monetarnoga fonda i Svjetske banke, u
interesu privatnih bankarskih ma gnata poput Davida Rockefellera i
njegovih banaka Chase Manhattan i Citicorp. Upravo u trenutku
najteega udara naftnoga oka na gospo darstvo, kao uvrnuta i zla
kob, istodobno s naftnim okom iz 1974/75. svijet je pogodila i
strana sua kakva desetljeima prije toga nije zapamena. To je dovelo
do slabih uroda, osobi to u Africi, Junoj Americi i nekim
dijelovima Azije. Zbog oaj nike potrebe za uvozom golemih koliina
ita i drugih namir nica iz Sjedinjenih Amerikih Drava i zemalja
Zapadne Euro pe, veina zemalja u razvoju bila je sueljena s gladi,
nesposob na financirati tako velike koliine uvozne hrane, a o
financi ranju naftnoga oka da i ne govorimo. Dinamika nastala nakon
to su Engleska i Amerika, u kolo vozu 1971., ukinule zlato kao
pokrie dolara, poslije ega je uslijedilo poveanje cijene nafte od
400%, dovela je veinu 40
40. svjetskoga stanovnitva, tj. onoga u zemljama u razvoju, u
ka tastrofalno stanje. Amerike i engleske banke, koje posluju na
eurodolarskome tritu, plivale su u dolarima iz naftom bogatih
zemalja OPEC-a. Zemljama poput Argentine te su banke bile spremne
dati milijarde dolara kredita iz zaliha koje su zgrnule golemim
poveanjem cijene nafte. A zemlje OPEC-a, pod pritiskom Amerike,
odbile su prodavati naftu za druge valute, to je jo vie povealo
potranju za dolarima. Iz tih "petrodolara", kako ih je nazvao Henry
Kissinger nakon 400-postotnog poveanja cijene nafte, banke su
davale kredite zemljama u razvoju. Dok su se industrijske zemlje
1975., nakon prvih udara naft noga oka, polagano oporavljale, u
zemljama u razvoju stanje se, kao posljedica etiri puta vee cijene
nafte, znatno pogora lo. Ukupni godinji deficit svih zemalja u
razvoju, koji je poetkom 1970-tih iznosio prosjeno 6 milijarda
dolara, po veao se do 1974. na vie od 26 milijarda dolara, tj. za
etiri puta, kao i cijena nafte. A do 1976. dosegnuo je nepodnoljivu
razinu od 42 milijarde dolara, odnosno, poveao se za sedam puta.
Golema veina toga deficita odnosila se upravo na one zemlje u
razvoju u kojima je prihod po glavi stanovnika, bio najmanji na
svijetu. Zbog opasnosti da bi mogle ostati bez daljnjih kredita od
Svjetske banke i od privatnih banaka iz industrijskih zemalja, te
nerazvijene zemlje bile su prisiljene svoja dragocjena sred stva
namijenjena razvoju industrije i poljoprivrede preusmje ravan u
svrhu smanjenja deficita "platne bilance". Morale su plaati naftu,
i to u dolarima, a cijene njihovih sirovina, u si tuaciji globalne
recesije iz 1974/75., ve su se bile znatno smanjile. Bile su
prisiljene uzimati kratkorone kredite i izdvajati goleme svote za
uvoz nafte. A jedine velike banke koje su im bile spremne davati
kredite bile su amerike i britanske "eurodolarske" banke, koje su
na taj nain reciklirale svoje goleme "petrodolarske" profite. Kao
rezultat toga, cijeli indijski potkon41
41. tinent, veina afrikih zemalja i mnoge junoamerike zemlje
zapale su u teku ekonomsku krizu. Zemljama poput Argentine banke
su, pod vodstvom banke obitelji Rockefeller Chase Manhattan, kao i
banaka Citibank, Chemical Bank, Bank of Boston, Barclays i drugih,
u poetku davale kredite po vrlo povoljnim uvjetima. Krediti su
ubrzo pokazali svoju mo stvaranja ovisnika pa se dolarski dug tih
zemalja stalno poveavao. Dok su kamate londonskih banaka bile
nepromijenjene, zemlje dunice mogle su te kredite servi sirati iz
svojih redovitih prihoda. U listopadu 1979. sve se preko noi
promijenilo. Tada je amerika Sredinja banka iz Washingtona
prouzroila drastian monetarni ok. Tu monetarnu politiku, kojom su
kamatne sto pe za samo nekoliko tjedana probile sve granice, ta je
banka objasnila kao pokuaj "istiskivanja inflacije iz sustava". Tom
ciljanom promjenom monetarne politike kamate na dolare do segnule
su nezapamene razine. Kamate na amerike eurodolare poveane su s 10%
na 16%, a i ta je stopa trajala samo nekoliko tjedana, kao prolazna
postaja na putu za 20%. Svijet je bio zapanjen. ovjek koji je
stvorio taj monetarni ok bio je novi guverner najmonije sredinje
banke na svijetu - Paul A. Volcker. Toga ovjeka, koji je prije
dolaska na tu dunost radio u amerikome Ministarstvu financija i
predsjedniku Nixonu savjetovao uki danje zlata kao pokria novca,
osobno je odabrao predsjednik banke Chase Manhattan David
Rockefeller. Taj isti Rockefeller, kao najmonija figura iza scene
tijekom mandata predsjednika Cartera, nije imao nikakvih problema
nagovoriti Jimmyja Car tera da i on prihvati Volckera kao svoga
dunosnika. Zatim je Volcker, za samo nekoliko tjedana, nametnuo ok
radi kojega je i bio postavljen na dunost u Washingtonu. Rezultate
nove kamatne stope moglo se lako predvidjeti. Ukupno svjetsko
gospodarstvo zapalo je u najdublju krizu od one iz 1930-tih godina.
I dolar je krenuo na svoj neuobiajeno 42
42. dugi, petogodinji uspon, a zabrinuti ulagai nastojali su
pro nai sigurnost u visokim kamatama. Ti su okovi, onaj naftni i
ovaj kamatni, najtee pogodili ovisna gospodarstva zemalja u
razvoju, koje su uvoznu robu plaale u rastuim dolarima, dok se
vrijednost njihovih valuta, u odnosu na dolar, stalno smanji vala.
Zemlje poput Argentine najednom su morale negdje pro nai dolare
kako bi newyorkim i londonskim eurodolarskim bankama servisirale
godinje obroke duga, poveane za oko 300%. Argentina je upala u
kreditnu zamku slinu onoj koju je Velika Britanija 1880-tih godina
postavila Egiptu kako bi preu zela kontrolu nad Sueskim kanalom.
Newyorki bankari, pod vodstvom Rockefellera, dobro su nauili
lekciju od svojih ui telja iz Londona. Tih je godina ameriko
"neformalno carstvo" ulazilo u svoju novu, veliku fazu, koja e
doivjeti vrhunac 1990-tih godina, pod krilaticom "globalizacije". U
stvarnosti, bio je to osvajaki pohod dolara, jer je kontrolom
inozemnoga duga preuzeta kon trola nad ukupnim gospodarstvima
mnogih zemalja. U sri te nove strategije preuzimanja svjetskoga
gospodarstva bili su newyorke banke i Meunarodni monetarni fond,
koji je pod kontrolom Washingtona. Rijetki su ljudi u to vrijeme
prozreli injenicu da je cijeli taj proces bio unaprijed sraunat.
Prljavi posao za velike banke obavit e korumpirane osobe u ciljanim
dravama, poput generala Videle u Argentini i Pinocheta u i leu, a
oni koji doista vuku konce, poput Davida Rockefellera i velikih
banaka, ostat e duboko u pozadini.2 2 Engdahl, F. William: "Stoljee
rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak", 10. i
11. poglavlje. Perkins, John: "The Confessions of an Economic Hit
Man" (Ispovijesti jednog ekonomskog plaenog ubojice),
Berrett-Koehler Publishers, San Francisco, 2004. 43
43. Slamanje nacionalne volje u Argentini Ranije su u
Argentini, u razdoblju peronizma, postojali snani organizirani
sindikati, a drava je imala veliku sredinju ulogu u gospodarstvu.
Sindikati i drava suraivali su s uspje nim privatnim poduzeima. Bio
je to regulirani ekonomski model slian Mussolinijevu korporativnome
modelu koji je u Italiji uveden 1920-tih godina. U tome mirnome
razdoblju eko nomskog rasta iz vremena poslije Drugoga svjetskoga
rata, ar gentinski je model, moda, vie sliio socijaldemokratskome
modelu skandinavskih zemalja. I peronizam je imao svojih ne
dostataka, ali je u argentinskome narodu izgradio snaan na cionalni
identitet. Vladavina predsjednika Perona krvavo je okonano vojnim
udarom iz 1976., iza kojega je stajao Washington. Washington je taj
vojni udar opravdavao kao borbu protiv rastuega teroriz ma i
komunizma u Argentini. Kasnije je u istragama otkriveno daje
opasnost od gerilaca Narodne revolucionarne vojske (ERPa) i skupina
Montoneros fabricirala Argentinska vojska, iju je veinu visokih
asnika kolovao ameriki Pentagon u zlogla snim amerikim vojnim
kolama u Sjevernoj i Junoj Americi, gdje su nauili sve tehnike
borbe protiv pobunjenika. Uvedena je vojna diktatura, na elu s
predsjednikom Jorgeom Videlom, koja je bila daleko jezovitija i
destruktivnija glede ljudskih pra va, iako je dovedena na vlast
toboe radi poboljanja tih prava. Prije vojnoga udara, u listopadu
1976., tadanji argentinski ministar vanjskih poslova admiral Cesar
Guzzetti sastao se u Washingtonu s tadanjim amerikim ministrom
vanjskih po slova Henryjem Kissingerom i tadanjim amerikim potpre
dsjednikom Nelsonom Rockefellerom. Tema toga sastanka bio je
prijedlog argentinske vojne hunte o poduzimanju masovnih
"represija" protiv argentinske opor be. Prema dokumentima amerikoga
Ministarstva vanjskih po slova, s kojih je samo nekoliko godina
poslije toga sastanka 44
44. skinuta oznaka dravne tajne, s tim su se prijedlogom
suglasili i Kissinger i Rockefeller, a Rockefeller je ak naveo
kljune oso be koje treba ukloniti. Uslijedio je takozvani "prljavi
rat", u kojemu je nestalo 15.000 intelektualaca, sindikalnih voa i
dru gih osoba iz redova oporbe. U promjeni reima u Argentini
obitelj Rockefeller imala je vie nego sluajnu ulogu. Kljuna osoba u
toj promjeni reima bio je ministar gospodarstva Martinez de Hoz.
Pod vlau voj ne hunte, taj ovjek, koji je bio dobro povezan s
bankom Davi da Rockefellera Chase Manhattan, uveo je u Argentini
radikal ne mjere koje su pogodovale stranim ulaganjima. Uostalom,
razlog Rockefellerove tajne potpore vojnoj hunti bila je ekono
mija. Vojni udar privatno je financiran golemim koliinama novca iz
Rockefellerove banke. Braa Rockefeller drala su Junu Ameriku sferom
utjecaja svoje obitelji jo od 1940-tih godina, kada je Davidov brat
Nelson, kao koordinator slube zvane Koordinator meuamerikih
obavjetajnih poslova (Coordinator of Inter-American Intelligence
Affairs, skraeno CIAA), u vrijeme mandata predsjed nika Roosevelta,
bio na elu amerike obavjetajne slube zaduene za Sjevernu i Junu
Ameriku. Interesi obitelji Rocke feller protezali su se od naftnih
polja u Venezueli do poljopri vrednih posjeda u Brazilu. A onda su
zakljuili kako su im ar gentinski problemi povezani s vanjskim
dugom jedinstvena prilika za promicanje interesa svoje obitelji u
toj zemlji. Ministar Martinez de Hoz odmrznuo je cijene na domae mu
tritu, koje su do tada bile pod kontrolom drave, ukljuujui i cijene
prehrambenih proizvoda i energije. Isto dobno je zamrznuo plae, to
je prepolovilo kupovnu mo ar gentinskoga naroda. Ukinute su carine
pa su uvozna roba i strani spekulativni kapital preplavila
argentinsgko trite. Prve banke koje su ule u Argentinu bile su
Chase Manhattan i Citibank. Kako bi uutkao prosvjede snanoga
peronistikoga pokre ta protiv toga udara na ivotni standard, vojni
je reim okrutno 45
45. uguio oporbu. David Rockefeller bio je potpuno zadovoljan
svojom novom Vladom u Argentini. Kasnije je, u jednom jav nom
govoru na Sveuilitu Princeton, duboko pohvalio Martineza de Hoza i
rekao: "de Hoz je stari prijatelj..." Godine 1989., poslije vie od
deset godina represivnoga vojnoga reima, uvedena je nova faza
erozije argentinskoga nacionalnog suvereniteta dolaskom na vlast
predsjednika Carlosa Menema. Menem je bio imuan playboy, koji je
kasnije optuen za golemu korupciju i ilegalnu trgovinu orujem. Tada
je u Bijeloj kui bio George Herbert Walker Bush, koji je argen
tinskoga predsjednika Menema primio kao osobnoga gosta Bijele kue
najmanje osam puta. Njegov sin Niel Bush bio je gost u Menemovoj
rezidenciji u Buenos Airesu. Ukratko, Me nem je uivao najbolje veze
na sjevernoamerikome kontinen tu. U situaciji u kojoj je
Argentinska vojska vrvjela skandalima, a nezadovoljstvo naroda
raslo, newyorki bankari i washingtonski monici zakljuili su kako je
dolo vrijeme zaigrati na novu kartu kako bi i dalje mogli pljakati
gospodarstvo te zemlje i preuzimati njezina poduzea. Menem je bio
peronist samo po tome stoje pripadao istoj stranci. Kao
predsjednik, uveo je eko nomsku ok terapiju drastiniju i od
revolucije slobodnoga trita koju je Margaret Thatcher 1980-tih
godina uvela u Ve likoj Britaniji. Kao peronist, uspio je razoruati
otpor unutar stranke i otpor sindikata. I opet je kljuna uloga u
njegovoj Vladi, u korist monih newyorkih bankara, pripala ministru
gospodarstva. Novi mi nistar gospodarstva bio je Domingo Cavallo,
uenik Martineza de Hoza i ovjek dobro poznat u newyorkim
financijskim kru govima. Doktorirao je na Rockefellerovu Sveuilitu
Harvard, kratko bio na dunosti guvernera Argentinske narodne banke,
a Rockefeller ga je otvoreno hvalio kao "najizuzetnijega ovjeka na
cijeloj zapadnoj hemisferi". Bio je i blizak prijatelj i poslovni
partner Davida Mulforda, kljunog dunosnika Ministarstva 46
46. financija za vrijeme mandata starijega predsjednika Busha,
zaduen za plan restrukturiranja dugova junoamerikih ze malja,
takozvani Bradyjev plan. Kasnije je radio u Prvoj boston skoj banci
Credit Suisse (Credit Suisse First Boston Bank). Doista je bio
ovjek od povjerenja "yankeejevskih bankara".3 Menemov ekonomski
program napisali su prijatelji Davida Rockefellera iz Washingtona i
New Yorka. U njemu je prioritet dan radikalnoj privatizaciji,
ekonomskoj liberalizaciji, dokinuu nekada briljivo provoenih mjera
dravne regulacije na svim podrujima, od zdravstva preko obrazovanja
do gospodarstva, i otvaranju zatienoga argentinskoga trita uvozu
stranih proizvoda, i to u veoj mjeri negoli je to bilo mogue u
vrijeme vladavine vojne hunte. Privatizaciju je zahtijevao
Washington i, u ime i za korist Washingtona, Meunarodni monetarni
fond, kao uvjet za dobivanje kredita za "stabilizaciju" pesosa. U
to je vrijeme Argentina imala hiperinflaciju tipa one u Weimarskoj
Republici, 200% mjeseno. Hunta je iza sebe ostavila uniteno
gospodarstvo i fiskalnu ekonomiju, duboko zaduenu u ino zemstvu.
Menem je iskoristio umjetno proizvedenu hiperinflaciju, stvorenu
posljednjih godina vladavine hunte, za uvoenje eko nomskih promjena
koje su bile toliko radikalne da ih se ni voj na diktatura nije
usudila uvesti. Ministar Cavallo posluno je nametnuo traene
ekonomske okove i odmah dobio kredit od 2,4 milijarde dolara,
popraen hvalospjevima Meunarodnoga monetarnoga fonda. Uslijedio je
val privatizacije, od dravnoga poduzea za telekomunikacije do
dravnoga monopola na naf tu, ak i dravnih mirovina steenih temeljem
socijalnog osi guranja. Korupcija je procvjetala. Menemovi ortaci i
suradnici postali su milijarderi na raun poreznih obveznika. 3
Andersen, Martin Edwin i Dinges, John: "Kissinger had a hand in
'Dirty War'" (Kissinger je imao prste u "prljavome ratu"), Insight
Magazine, 7. sijenja 2002. Ismi, Asad: "Cry for Argentina" (Plaimo
za Argentinom), Briarpatch, rujan 2000. 47
47. Rezultat svega toga lako se mogao predvidjeti. Mjesta
dravnih monopola u gospodarstvu zauzeli su divovski strani privatni
monopoli, financirani uglavnom kreditima Rockfellerovih banaka
Chase Manhattan i Citibank. Iste te banke ubirale su goleme profite
i istodobno organizirale odljev kapitala imunih Argentinaca, iji su
pesosi, nekoliko godina kasnije, pretvoreni u dolare, zavravali na
raunima "privatnih banaka" Chase Manhattan i Citibank izvan
Argentine. Posljedice po iroke slojeve naroda bile su sve osim
pozitiv ne. Nakon to su stranci preuzeli gospodarstvo, uslijedila
su masovna otputanja do tada dravnih radnika. Nije udo da su
Menemov reim i njegov ekonomski car Domingo Cavallo do bivali
pohvale zato to su stvorili, kako su to nazvali financijski mediji,
"argentinsko udo". Inflacija je zaustavljena 1991. potpunom
predajom mone tarne kontrole nekoj vrsti sredinje banke, tijelu
zvanome "Odbor za valutu", koji je bio pod kontrolom MMF-a. Tada je
"Odbor za valutu" utvrdio teaj pesosa u odnosu na dolar na 1:1, to
znai da je pesos, u odnosu na njegovu vrijednost iz 1970-tih
godina, pretrpio znatnu devalvaciju. Nije se smjelo tiskati novac
za poticanje gospodarstva bez jednakog poveanja dolarskih zaliha na
raunu "Odbora za valutu". Tako utvreni pesos irom je otvorio vrata
stranim ulagaima koji su tijekom 1990-tih godina zgrtali golema
bogatstva na privatizaciji dravnoga gospodarstva. asopis ReVista,
koji izdaje Rockefellerov Centar za Latinsku Ameriku na Sveuilitu
Harvard, na pisao je: "Argentina je posljednjih deset godina
napravila eko nomski velike korake na putu ulaska u 'prvi svijet'".
Kad je Cavallo, usred velike ekonomske krize u Argentini, u travnju
2001., ponovno pozvan na elo Ministarstva gospodar stva, potajno je
izveo udar u korist newyorkih banaka i svojih domaih prijatelja
bankara. Zamrznuo je bankovne raune gra ana kako bi spasio banke i
kreditne linije prema newyorkim bankama Rockefellera i prijatelja.
48
48. Argentina je u tome trenutku imala 132 milijarde dospjelo
ga vanjskoga duga. Prvi Cavallov potez na dunosti ministra
gospodarstva 2001. godine bio je njegov tajni sastanak s pred
stavnikom Rockefellerove banke JP Morgan-Chase Manhattan, Davidom
Mulfordom iz banke CSFB, predstavnikom london ske banke HSBC i
predstavnicima jo nekoliko biranih stranih banaka. Na tome su
sastanku stare argentinske dravne obvez nice u vrijednosti od 29
milijarda dolara zamijenili novima. Tim tajnim poslom banke su
ubrale goleme profite i osigurale svoje kredite u Argentini.
Argentina je i ovoga puta bila gubitnik, jer je zamjenom obveznica
njezin vanjski dug postao jo vei. Pre ma amerikim financijskim
ulagaima tim je dogovorom ak ubrzano dospjee vanjskoga duga. Ukupni
inozemni dug nara stao je do 2003. na 198 milijarda dolara, to znai
da se od Menemova dolaska na vlast poveao za tri puta.
Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija" Sredinom
devedesetih godina Menemova je Vlada poduzela revoluciju na podruju
argentinske tradicionalno produktivne poljoprivrede kako bi je
pretvorila u monokulturnu poljopri vredu namijenjenu svjetskome
izvozu. Scenarij su i ovoga puta napisali strani interesi iz New
Yorka i Washingtona, u prvome redu prijatelji Davida Rockefellera.
Menem je tvrdio kako je transformacija tradicionalnoga nai na
uzgoja poljoprivrednih kultura u industrijski uzgoj genetski
modificirane soje Argentini prijeko potrebna eli li ta zemlja
podmirivati svoje rastue vanjske dugove. To je bila la, ali je
njome uspio argentinsku poljoprivredu transformirati po elji
sjevernoamerikih ulagaa poput Davida Rockefellera te kom panija
Monsanto i Cargill Inc. 49
49. Poslije gotovo dvadeset godina unitavanja gospodarstva
primamljivim dolarskim kreditima, uvjetima MMF-a, prisilnom
privatizacijom i rastakanjem mjera zatite domaega trita, Argentina
je trebala postati metom najradikalnije transforma cije svoga
visoko cijenjenoga poljoprivrednoga gospodarstva. Godine 1991., tj.
nekoliko godina prije negoli je u Sje dinjenim Amerikim Dravama
takav uzgoj poeo i bio odo bren, Argentina je postala tajnim
pokusnim laboratorijem za uzgoj genetski modificiranih kultura.
Menemova je Vlada osno vala komisiju sa znanstvenim prizvukom,
zvanu "Savjetodavna komisija za biotehnologiju". Ona e nadzirati
izdavanje licenca za vie od 569 pokusnih uzgoja kukuruza,
suncokreta, pamuka, penice i osobito soje. O cijelom tom
prijepornom pitanju ni Menemova Vlada ni spomenuta komisija nisu
pokrenule ni kakvu javnu raspravu o tome jesu li genetski
modificirani usjevi tetni ili nisu. Komisija se sastajala potajno,
a svoje spoznaje nije nikada javno objavljivala. Bila je tek puki
predstavnik za javnost stra nih multinacionalnih proizvoaa genetski
modificirana sjeme na. Tome se nije trebalo uditi budui da su
lanovi Komisije bili predstavnici divovskih proizvoaa GM kultura,
poput kom panija Monsanto, Syngenta, Dow AgroSciences i drugih. Za
tim je Menem, 1996., iste godine u kojoj je genetski modifici rana
soja prvi put naveliko posijana u Sjedinjenim Amerikim Dravama,
izdao licencu Korporaciji Monsanto iz St. Louisa iz amerike savezne
drave Missouri. Monsanto je najvei svjetski proizvoa genetski
modificirana sjemena soje, usjeva koji je od 1970-tih godina u
svjetskoj poljoprivredi bivao sve vaniji kao stona hrana. Istodobno
sa sveopim uvoenjem genetski modificiranog sjemena soje u
Argentini, poslije 1996., velike strane tvrtke, poput Cargilla, kao
najvee svjetske kompanije za prodaju ita i itnih proizvoda, te
meunarodni ulagaki fondovi, poput Sorosova Fonda Quantum, kao i
strana osiguravajua drutva i 50
50. korporacijski konglomerati tipa Seaboard Corp. poeli su
nave liko otkupljivati sada krajnje jeftinu (izraeno u dolarima) ar
gentinsku obradivu zemlju. Ta e zemlja postati neizmjerno unosna
stranim ulagaima, a temelj svega bilo je genetski mo dificirano
sjeme kompanije Monsanto. Argentinska zemlja bit e pretvorena u
golemu tvornicu za proizvodnju industrijskoga sjemena. Za strane
ulagae, ljepota toga projekta bila je u tome to je za uzgoj
genetski modificirane soje, u usporedbi s tradi cionalnom
poljoprivredom, bilo potrebno vrlo malo ljudskoga rada. Zbog nedaa
prouzroenih ekonomskom krizom, banke su stavile na drabu milijune
hektara prvorazredne obradive zem lje. Dolare za kupnju te zemlje
imale su samo strane kompa nije i strane privatne osobe. Seljacima
sitnim poljoprivrednici ma, koji su jo uspijevali preivljavati,
nuen je bijedan sitni za njihovu zemlju. One koji su odbijali
zemlju prodati esto su terorom ili policijskom silom tjerali sa
zemlje. A bilo je na de setke tisua onih seljaka koji nisu mogli
vratiti dugove. Oni su sa zemlje potjerani poplavom jeftinih
poljoprivrednih proizvo da iz uvoza, uvezenih uglavnom nakon
ukidanja mjera zatite trita slijedom zahtjeva MMF-a za uvoenjem
slobodnoga trita. Kako bi revolucija genetski modificirane soje
bila doista unosna, njezinim su sponzorima bila potrebna golema
prostran stva, poput onih u Kansasu, na kojima velika
poljoprivredna mehanizacija moe raditi dan i no i na kojima nije
potreban ni voza traktora. Osim toga, za uzgoj genetski
modificirane soje, u ije je sjeme ugraen specijalni herbicid
Roundup, nije po trebno tradicionalno oranje zemlje. Genetski
modificirano sjeme soje prodavano je argentinskim farmerima kao
ekoloki proizvod, za koji nije potrebno "kopanje". U stvarnosti, to
je sjeme bilo daleko od ekoloki pozitivnoga. Genetski modificirana
soja RR i herbicid Roundup sijani su tehnikom izmiljenom u
Sjedinjenim Amerikim Dravama i 51
51. zvanom "direktno sijanje". Ta tehnika tedi vrijeme i novac.
Specijalnim golemim strojem za direktno sijanje, kakav su sebi
mogli priutiti samo vei bogati farmeri, genetski modificirano sjeme
soje mehaniki se utiskuje do dubine od nekoliko centi metara, a
onda se, takoer automatski, u rupice ugura zemlja. Tisue hektara
zemlje potpuno obradi, tj. zasije, samo jedan ovjek. Ostaci uroda
od prethodne sjetve ostavljaju se trunuti na zemlji. Tako je
kompanija Monsanto stjecala sve vea trita za prodaju svojih
specijalnih herbicida Roundup. Radi uspore dbe, da bi se vonjak
breskve ili limuna obradio na tradiciona lan nain, potrebno je 70
do 80 radnika. Odlukom iz 1996. godine, kojom je argentinska Vlada
odo brila uzgoj genetski modificirane soje kompanije Monsanto,
Argentina e pretrpjeti revoluciju koju su njezini promicatelji
pozdravljali kao "drugu zelenu revoluciju". A to je, zapravo, nekad
produktivni sustav poljoprivrede temeljen na obiteljskim posjedima
vratilo u neofeudalno stanje u rukama aice mo nih i bogatih
zemljoposjednika latifundista. Menemova se Vlada pobrinula irom
otvoriti vrata ulasku genetski modificirana sjemena soje.
Argentinski su seljaci bili u tekim ekonomskim problemima nakon
dugogodinje krize i hiperinflacije. Kompanija Monsanto uskoila je i
novca glad nim seljacima dala "kredite" za kupnju njezina genetski
modi ficirana sjemena i herbicida Roundupa koji ide uz to sjeme i
koji je jedini uinkovit za genetski modificirano sjeme soje. Usto
je na uzgoj genetski modificirane soje seljake u poetku mami la
tako to im je nudila poljoprivredne strojeve i strunjake koji e ih
educirati u primjeni te nove tehnologije. 52
52. "Soya for me, Argentina..."* Rezultati revolucije genetski
modificirane soje u Argentini bili su impresivni. Za niti deset
godina poljoprivreda te zemlje do temelja je transformirana.
Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljea, prije dunike krize, soja
nije ni postojala kao imbenik argentinske poljopri vrede. Sojom je
bilo zasijano samo 9.500 hektara zemljita. Na tipinom obiteljskom
posjedu uzgajali su se povre, itarice, pokoja krava za mlijeko i
meso te kokoi. Godine 2000., nakon samo etiri godine revolucije
koju je kompanija Monsanto provela svojom genetski modificiranom
sojom i mehanizacijom za masovnu proizvodnju soje, genetski
modificiranom sojom bilo je zasijano vie od 10 milijuna hek tara
poljoprivrednih povrina. Do 2004. povrine zasijane takvom sojom
poveale su se na 14 milijuna hektara. Golemim strojevima posjeene
su ume, ukljuujui i dragocjene prau me Amazone u Brazilu te