+ All Categories
Home > Documents > Rimska portretna plastika iz zbirke L. Nugenta u zagrebačkom Arheološkome muzeju i Pomorskom i...

Rimska portretna plastika iz zbirke L. Nugenta u zagrebačkom Arheološkome muzeju i Pomorskom i...

Date post: 03-Apr-2023
Category:
Upload: amz
View: 0 times
Download: 0 times
Share this document with a friend
34
A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 77 ANTE RENDIĆ-MIOČEVIĆ Arheološki muzej u Zagrebu Trg Nikole Zrinskog 19 Zagreb RIMSKA PORTRETNA PLASTIKA IZ ZBIRKE L. NUGENTA U ZAGREBAČKOM ARHEOLOŠKOME MUZEJU I POMORSKOM I POVIJESNOME MUZEJU HRVATSKOG PRIMORJA U RIJECI UDK 904:730 (37) Izvorni znanstveni rad Uz mnogobrojne primjerke rimske portretne plastike iz različitih domaćih nalazišta u zagrebačkom Arheološkome muzeju pohranjena je i zanimljiva skupina kamenih por- treta koji su prvotno pripadali zbirci grofa L. Nugenta, a podrijetlom su iz Italije, najvjerojatnije većinom iz Minturna. Osam portreta iz zagrebačkog Muzeja te jedna portretna glava iz riječkog Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, o kojima je u ovome prilogu riječ, iz širokog su vremenskog raspona od 2. st. pr. Kr. do druge polovice 3. st. po Kr. Svi su ranije objelodanjeni, ali pretežito u neopsežnoj kataloškoj obradi te su razmjerno slabo poznati široj stručnoj i znanstvenoj javnosti. Posljednji među analiziranim portretima iz riječkog je Muzeja i jedini nije do sada bio objelodanjen, a prikazuje glavu bradatog muškarca sa stilskim osobinama portretne plastike tetrarhijskog doba. U posljednje vrijeme antička portretna plastika često je temom mnogih stručnih i znanstvenih rasprava domaćih autora. Tome je svakako razlog pojava novih primjeraka portretne plastike diljem Hrvatske, ponajprije uz njezin obalni dio koji je i otprije poznat po mnogobrojnim spomenicima takovog sadržaja. Prije nekoliko godina tiskano je i monografsko izdanje koje sintetizira pojavu i značenje antičkog portreta u Hrvat- skoj, 1 a bila je priređena i izložba pod nazivom Antički portret u Dalmaciji i Istri, koju je pratio i odgovarajući katalog. 2 Zanimanje za antički portret potaknula je bila i vrlo uspjela izložba što je prije više godina održana pod nazivom Antički portret u Jugoslaviji. Na toj je izložbi, koju je također pratio reprezentativni katalog - ona je obišla nekoliko europskih zemalja pa je tiskano i nekoliko izdanja kataloga na jezicima zemalja doma- ćina - Hrvatska je bila zastupljena velikim brojem izložaka koji se čuvaju u našim ili 1. N. Cambi, Antički portret u Hrvatskoj, Zagreb, 2. N. Cambi - M. Kolega, Antički portret u Daltna- 1991 - čiji i Istri (katalog izložbe), Zadar, 1990.
Transcript

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 77

ANTE RENDIĆ-MIOČEVIĆ

Arheološki muzej u ZagrebuTrg Nikole Zrinskog 19Zagreb

RIMSKA PORTRETNA PLASTIKA IZ ZBIRKE L. NUGENTA UZAGREBAČKOM ARHEOLOŠKOME MUZEJU I POMORSKOM I

POVIJESNOME MUZEJU HRVATSKOG PRIMORJA U RIJECI

UDK 904:730 (37)Izvorni znanstveni rad

Uz mnogobrojne primjerke rimske portretne plastike iz različitih domaćih nalazišta uzagrebačkom Arheološkome muzeju pohranjena je i zanimljiva skupina kamenih por-treta koji su prvotno pripadali zbirci grofa L. Nugenta, a podrijetlom su iz Italije,najvjerojatnije većinom iz Minturna. Osam portreta iz zagrebačkog Muzeja te jednaportretna glava iz riječkog Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, okojima je u ovome prilogu riječ, iz širokog su vremenskog raspona od 2. st. pr. Kr.do druge polovice 3. st. po Kr. Svi su ranije objelodanjeni, ali pretežito u neopsežnojkataloškoj obradi te su razmjerno slabo poznati široj stručnoj i znanstvenoj javnosti.Posljednji među analiziranim portretima iz riječkog je Muzeja i jedini nije do sadabio objelodanjen, a prikazuje glavu bradatog muškarca sa stilskim osobinama portretneplastike tetrarhijskog doba.

U posljednje vrijeme antička portretna plastika često je temom mnogih stručnihi znanstvenih rasprava domaćih autora. Tome je svakako razlog pojava novih primjerakaportretne plastike diljem Hrvatske, ponajprije uz njezin obalni dio koji je i otprijepoznat po mnogobrojnim spomenicima takovog sadržaja. Prije nekoliko godina tiskanoje i monografsko izdanje koje sintetizira pojavu i značenje antičkog portreta u Hrvat-skoj,1 a bila je priređena i izložba pod nazivom Antički portret u Dalmaciji i Istri, kojuje pratio i odgovarajući katalog.2 Zanimanje za antički portret potaknula je bila i vrlouspjela izložba što je prije više godina održana pod nazivom Antički portret u Jugoslaviji.Na toj je izložbi, koju je također pratio reprezentativni katalog - ona je obišla nekolikoeuropskih zemalja pa je tiskano i nekoliko izdanja kataloga na jezicima zemalja doma-ćina - Hrvatska je bila zastupljena velikim brojem izložaka koji se čuvaju u našim ili

1. N. Cambi, Antički portret u Hrvatskoj, Zagreb, 2. N. Cambi - M. Kolega, Antički portret u Daltna-1 9 9 1 - čiji i Istri (katalog izložbe), Zadar, 1990.

78 A. RENDIĆ-MIOĆEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

stranim muzejima i zbirkama, a potekli su iz različitih krajeva Hrvatske.3 ZagrebačkiArheološki muzej u tome je participirao nizom kamenih spomenika, većinom glavamaili poprsjima, zatim odabranim primjercima sitne brončane ili jantarske portretne pla-stike te gemama i kamejima, kao i znatnim brojem različitog novca sa zanimljivimportretima. Nije potrebno ni naglašavati da Muzej posjeduje mnogo veću zbirku portretaod one koju je šira javnost imala prigodu upoznati na spomenutoj izložbi, ali svimspomenicima na takovoj izložbi nije bilo mjesta, bilo zbog fragmentarnosti odnosnoznatnije oštećenosti dijela relevantne građe, bilo zbog nedovoljne kvalitete pojedinihspomenika. Cijela jedna kategorija spomenika - riječ je o reprezentativnim monumen-talnim nadgrobnim stelama - izostala je u toj selekciji zbog praktičnosti, premda jeudovoljavala vrijednosnim i drugim kriterijima.4 Od vremena pripremanja te izložbemnogo se toga izmijenilo, a i mnogo je novih nalaza koji su još obogatili sliku o antičkomportretu u Hrvatskoj. Među takovim spomenicima je, primjerice, i vrlo zanimljivanadgrobna stela s reljefno oblikovanim portretima četveročlane robovske obitelji što jeprije nekoliko godina pronađena u Donjim Čehima kraj Zagreba, sada izložena ulapidariju zagrebačkog Arheološkog muzeja, koja predstavlja vrlo kvalitetan primjerskupnog obiteljskog portreta iz sredine 2. st.5

Prema postavljenim kriterijima u odabiru izložaka za spomenutu izložbu, jednaje kategorija spomenika bila izostavljena iz bilo kakve kombinacije. Sukladno naslovuizložbe u obzir za izlaganje nisu mogli doći spomenici koji su strane provenijencije,odnosno oni pronađeni na prostorima izvan granica tadašnje Jugoslavije. U Arheolo-škom muzeju u Zagrebu neke su zbirke, u cjelini ili djelomice, pribavljene u inozemstvu,a među antičkim spomenicima takove provenijencije je i manja kolekcija rimskih kame-nih portreta, koja je dio goleme zbirke različitih kamenih spomenika - skulptura, reljefa,natpisa i dr. - što ju je Muzej nabavio još 1894. god. Zbirku je otkupio tadašnji Hrvatskinarodni arheološki muzej, a ranije se ona nalazila u posjedu ugledne grofovske obiteljiNugent. S time u vezi zanimljivo je naglasiti da su antički kameni spomenici dio mnogoveće kolekcije raznovrsnog spomeničkog materijala što ju je ta obitelj posjedovala usvome obitavalištu, starom utvrđenom gradu na Trsatu kod Rijeke. Zagrebački Muzejuspio je tom prigodom otkupiti i vrlo vrijednu zbirku grčkih vaza, što se nažalost nijezbilo s numizmatičkom zbirkom te zbirkom rimskih brončanih spomenika za koje nemapreciznih podataka što su sve sadržavale, ali ima indicija da su bile neobično vrijednei sadržajne.

Cijelu zbirku, uključujući i brojna slikarska i kiparska djela iz kasnijih razdoblja,sakupio je najistaknutiji predstavnik te obitelji, feldmaršal grof Laval Nugent von Wes-tmeath. Premda je bio irskog podrijetla, svoju je vojničku karijeru uspješno gradioslužeći u austrijskoj vojsci. Bilo mu je, uz ostalo, povjereno i zapovijedanje napuljskomvojskom. Za zasluge učinjene burbonskoj dinastiji u Napulju uspio je ishoditi od kraljaFerdinanda I dozvolu kojom mu je bilo omogućeno da poduzme arheološka iskopavanja

3. Katalog izložbe Antički portret u Jugoslaviji(grupa autora), Beograd, 1987; cf. također njemačkoizdanje kataloga iste izložbe, Antike Portrats aus Jugosla-wien, Frankfurt am Main, 1988 (u tom izdanju katalogaje nekoliko portreta koji se tada prvi put pojavljuju),kao i dva izdanja kataloga rađena za prikazivanje izložbeu Barceloni (Retrats antics a Iugoslavia, Barcelona, 1989)te Madridu (Retratos antiguos en Yugoslavia, Madrid,1989).

4. U početnoj fazi pripremanja izložbe nekoliko ta-kovih spomenika bilo je na teško pristupačnome mjestu,u dvorišnim barakama, gdje ih nije bilo moguće fotogra-firati, a još je teže bilo pripremiti ih za siguran transport.

5. Cf. Z. Gregl, Turopolje - rekognosciranje /FieldSurvev/, Arheološki pregled 29, ,1988, Ljubljana, 1990,p. 251 sqq., si. 2 i 3; o istoj steli cf. još i Z. Gregl,Rimljani u Zagrebu, Zagreb, 1991, p. 29.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 79

na položaju nekadašnjeg rimskog grada Minturna (Minturnae), kod današnjeg mjestaTraetto, uz rijeku Garigliano. Sam je snosio troškove iskopavanja, a na osnovi kraljevadekreta iz 1817. god. bilo mu je omogućeno da pronađene spomenike prisvoji, što jebio i glavni pokretač njegovih istraživačkih ambicija. Da je tome tako, svjedoči i podatakda sam nije prisustvovao istraživanjima, već je u njegovo ime taj zadatak obavljaokanonik Gaetano Ciuffi. Nenadoknadiva je šteta što Ciuffi, kao voditelj iskopavanja,nije dokumentirao pronađene spomenike. Nedostatak popisa spomenika pronađenih utakovim okolnostima praktično je onemogućio kasnije popisivače Nugentove zbirke daizdvoje spomenike pronađene u Minturnu od onih što ih je Nugent kupovao na različitimtržištima, ponajprije, čini se, Napulja i Rima, a potom vjerojatno i Venecije ili njezineokolice, a možda i Pule koja se također spominje u nekim kasnijim izvještajima. Arhivskidokumenti što ih posjeduje zagrebački Arheološki muzej, a odnose se na kupnju Nugen-tove zbirke, ne pružaju, nažalost, nikakvih elemenata za utvrđivanje provenijencijepojedinih spomenika, pa tako niti portreta kojima se ovom prilikom želimo pozabaviti.Nakon što je napustio službu u Napulju, Laval Nugent je svoju kolekciju umjetninaprenio u Veneciju našavši joj smještaj u Palazzo Pisani. U tim je godinama svoje zbirkenesumnjivo i dalje obogaćivao novim spomenicima što ih je najvjerojatnije nabavljaona tržištima Venecije, Vicenze i drugih gradova u kojima je u to vrijeme boravio. Činise da je upravo u tim ambijentima nabavio i određeni broj recentnih kamenih portretakoji su u cijelosti inspirirani antičkim uzorima. Neki od njih su vrlo kvalitetne kopijepoznatih originala, poput Augustove biste rađene prema poznatom tipu Prima Porta(u posjedu je Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci), a ima itakovih za koje je moguće pretpostaviti da su preklesani i dorađeni antički portreti, štoje još L. Crema zaključio analizirajući jedan vrlo zanimljiv portret pohranjen u zagrebač-kom Arheološkome muzeju.6 Vrlo je vjerojatno da je u takovim primjerima riječ oprodukciji specijaliziranih radionica koje su djelovale na tlu Italije sa svrhom da zado-volje potražnju za takovom vrstom spomenika, namijenjenih prvenstveno ukrašavanjurazličitih svečanih odaja. Nakon što je još u Napulju započeo s restauratorskim radovimana kamenim spomenicima Nugent je u Veneciji tome posvetio još veću pozornost.Najsloženije radove na restauriranju figuralne plastike povjerio je venecijanskom kiparuGiacomu Paronucciju (Paronuzzi ?). Njegove intervencije na spomenicima, osobito kadje riječ o gipsanim rekonstrukcijama dijelova koji su nedostajali, nisu bile dovoljnoprostudirane i stručno utemeljene pa su u novije vrijeme mnogi spomenici vraćeni uizvorno stanje. Tijekom četvrtog desetljeća prošlog stoljeća Nugent je cijelu kolekcijuprenio u svoje novo obitavalište, u obnovljene prostore srednjovjekovnog utvrđenoggrada-dvorca na Trsatu kod Rijeke. Kameni spomenici bili su tada smješteni u sjeveroi-stočnu kulu toga zdanja. Muzej kompleksnog tipa što ga je tamo oformio posjećivalisu mnogi uglednici, među kojima je posebno ostala zabilježena posjeta saskog kraljaFridricha Augusta 1838. god. Prije nego su njegovi nasljednici, pritisnuti financijskimproblemima, rasprodali pojedine zbirke, kamene spomenike razgledao je i popisao R.Schneider, a u tom poslu pomogli su mu njegovi bečki kolege Domaszewski, Boissevain,

6. Cf. L. Crema, Marmi di Minturno nel Museo Ar- smo referirali na znanstvenom skupu što je u povoducheologico di Zagabria, Associazione internazionale održavanja izložbe Antički portret u Jugoslaviji bio orga-Studi Mediterranei - Bollettino - Anno IV, 1933, Num. niziran u Frankfurtu u studenome 1988. god. Crema s1-2, p. 30 sqq., Tav. XIII, Fig. 29. U ovome prilogu o pravom pretpostavlja da su na tome portretu, koji jezanimljivom portretu proćelavog starijeg muškarca neće izvorno kasnorepublikanski ili ranocarski, jasno prepo-biti riječi, premda je on bio među spomenicima o kojima znatljivi tragovi recentne dorade.

80 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

E. Loewy i Maionica. Već godinu dana kasnije, 1881. god., Schneider je objelodaniopopis spomenika, potpisujući svakog od navedenih autora, napominjući, također, da jebilješke prethodno pregledao prof. Benndorf. Benndorf ih je usporedio s nepubliciranimbilješkama prof. Conzea s kojim je, zajedno, zbirku razgledao 1878. god. To je bila iprva potpunija objava kamenih spomenika iz Nugentove zbirke. Kraće bilješke o poje-dinim spomenicima nalazimo ranije još samo u Izvještaju E. Wolffa8, koji je zbirkuvidio još dok se ona nalazila u Veneciji, kao i u Izvještaju što ga je o putovanju kraljaFridricha Augusta duž jadranske obale napisao i objelodanio kraljev pratilac B. Biaso-letto.9 Schneiderov popis je najcjelovitiji, ali nije, nažalost, popraćen ilustracijama paje u nekim slučajevima vrlo teško identificirati opisane spomenike. Desetak godinanakon što je zbirka pristigla u Zagreb, sve kamene spomenike iz Nugentove zbirkekataloški je sustavno obradio i publicirao J. Brunšmid, zajedno sa svim ostalim antičkimkamenim materijalom pohranjenim u tadašnjem Hrvatskom narodnome muzeju u Za-grebu.10 Brunšmidovi opisi spomenika te osobito interpretacije mnogo su sadržajnije,a kako je svaki od spomenika ilustriran prikladnom fotografijom, njegov se rad naKatalogu može smatrati prvom stručno utemeljenom objavom te zbirke. Tridesetakgodina kasnije Nugentovu zbirku u cijelosti je objelodanio L. Crema u članku u kojemuje obradio spomenike iz Minturna pohranjene u zagrebačkome Muzeju.11 Crema jesistematizirao raspoloživu građu izdvojivši portretnu plastiku kao zasebnu cjelinu. Noi unatoč činjenici što su spomenici na taj način postali dostupni širem krugu zainteresi-ranih stručnjaka (Brunšmidov Katalog pisan je, nažalost, na hrvatskom jeziku pa nijemogao biti od veće koristi onima koji taj jezik nisu poznavali), ipak je potrebno napo-menuti da spomenici iz te dragocjene zbirke nisu u dovoljnoj mjeri valorizirani i poznati.Pripremajući tekst referata kojim smo sudjelovali na prigodnom međunarodnom znan-stvenom skupu održanom 1988. god. u Frankfurtu, uspjeli smo ući u trag još jednomspomeniku koji pripada istoj zbirci, a iz nepoznatih nam razloga izmakao je pozornostisvih navedenih autora koji su ranije obrađivali Nugentovu zbirku kamenih spomenika.Riječ je o portretu koji se zatekao u posjedu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskogprimorja u Rijeci, a koji je jedini nesporne antičke provenijencije među nekoliko kame-nih portreta iz nekadašnje Nugentove kolekcije pohranjenih u tome Muzeju. Kako onjemu nismo referirali na spomenutom frankfurtskom Kolokviju, jer za tu prigodunismo uspjeli na vrijeme pribaviti odgovarajući ilustrativni materijal - u ovome prilogutaj će spomenik prvi put biti interpretiran i objelodanjen.

1. Poprsje žene ogrnuto plaštem12 (T. 1-2): vapnenac; ukupna visina 35,5 cm, visinaglave 15,5 cm, širina lica 11 cm; inv. br. KS 80. Otučen je veći dio nosa i donji dionaušnice pod lijevim uhom, a u manjoj mjeri primjetna su oštećenja na lijevom oku,bradi i pojedinim dijelovima plašta.7. Cf. R. Schneider, Antikensammlung auf Schloss 10. J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskoga na-

Tersatto bei Fiume, Archaeologisch-epigraphische Mit- rodnoga muzeja u Zagrebu I, Antikni spomenici, Zagreb,theilungen aus Oesterreich V, Wien, 1881, p. 157-174. 1904-1911, p. 1-366.

8. E. Wolff, Intorno diverse sculture di Venezia, u. L. Crema, o.c.,p. 25-44, tav. IX-XVI, fig. 1-50.Bullettino dell'lstituto di corrispondenza archeologica, 12. K. Hadaczek, Der Ohrschmuck der Griechenvol. III, N. IV b, Roma, 1831, p. 65-68 (riječ je o und Etrusker, Wien, 1903, p. 72, Fig. 140; J. Brunšmid,sažetom izvještaju koji je bio namijenjen prof. E. Ger- o c . ; p. 42, 80; L. Crema, o.c, p. 30, tav. XIII - fig.hardu). 30. U opisu ovog portreta zanimljivo je još spomenuti

9. B. Biasoletto, Relazione del viaggiofatto nellapri- da se u n a t o č s u marnoj obradi stražnje strane biste podmavera dell' anno 1838 della maesta del re Federico Au- v e i o m jasno ocrtava punđa na zatiljku, naglašena manjimgusto di Sassonia nell' Istria, Dalmazia e Montenegro, ispupčenjemTrieste, 1841, p. 168 sqq.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 81

Suptilan izraz lica osobito naglašavaju razigrani pramenovi kose koji se valovitošire od gornje linije čela do ruba plašta kojim je zaogrnuta glava, a sežu do visineušiju. Licem dominiraju krupne oči bademastog oblika - s gornje strane profiliranesu precizno oblikovanim kapcima, duboko usađene pod oštro zasječenim obrvama- kao i fino modelirana usta s jače naglašenom donjom usnom. Smireni izraz licaočituje se i u glatkoj površini epiderme, kako na čelu, tako i na blago zaobljenimobrazima koji prikrivaju koštanu strukturu. Dvije zaobljene plitko urezane linije navratu vjerojatno označavaju vrpcu svezanu oko vrata. U nedostatku ušiju koje nisuplastično naznačene, osobitu pozornost privlače naušnice. Sastavljene su od okruglihprofiliranih pločica-diskova što oblikom podsjećaju na patere i kruškolikih privjesakašto vise na diskovima.13 Glava i poprsje zaogrnuti su plaštem koji u jače profiliranimnaborima pada preko lijevog ramena, pridržavan pod vratom od prstiju desne ruke.Njezina podlaktica blago se naslućuje pod naborima plašta. Na stražnjoj strani,uključujući i dijelove plašta prebačene preko glave, obrada površine posve je sumar-na, bez naglašavanja karakterističnih detalja u strukturi draperije.

Lišen izrazitijih individualnih i fizionomskih osobina, s ponešto idealiziranimcrtama lica, ovaj se portret, nadgrobna bista nepoznate ženske osobe, može na osnovistilskih značajki sa sigurnošću datirati u 2. st. prije Krista. Što se pak tiče provenijen-cije ovog vrlo kvalitetnog i zanimljivog primjera rimske portretne umjetnosti iz togavremena, kao svojevrsni putokaz može poslužiti gotovo identična nadgrobna bistaiz Palestrine (Praeneste), pohranjena u Museo Prenestino Barberiniano.14 To moždamože biti putokaz za pokušaj traženja rješenja podrijetla zagrebačke biste u okruženjuiz kojega potječe i već spomenuta poznata bista iz Palestrine.

2. Glava muškarca15 (T. 3): mramor; visina 23 cm, širina lica 14 cm; inv. br. KS 70.Sačuvan je samo prednji dio glave, bez vrata, sastavljen od dva slijepljena ulomkau visini obrva. Nedostaje i veći dio nosa te lijeva strana čela, a zamjetna su i oštećenjana obrvama, gornjoj usni i mjestimice na bradi i obrazima.

Unatoč fragmentarnosti i površinskim oštećenjima, na glavi se uočava vrločvrsta morfologija lica s naglašenim jagodičnim kostima i četvrtasto modeliranomčeljusti. Oči su bademasto izdužene, s vrlo plastično profiliranim kapcima, a utisnutesu duboko pod obrvama. Od nosa se sačuvao samo dio korjena među očima i okrugliotvori nosnica, a po sredini se primjećuje i trag perforacije koja je služila za učvršći-vanje isturenog dijela nosa podložnog nehotičnim oštećenjima. Usta su široka i vještooblikovana. Čelo je duž čitave površine profilirano sa četiri paralelno urezane bore.Kosa je kratka s plitko profiliranim pramenovima počešljanim prema čelu i od sredineusmjerenim prema lijevoj, odnosno desnoj strani.

Vibrirajuća muskulatura lica i čela te naglašeni realizam u koncipiranju pojedi-nih detalja omogućuju datiranje ovog portreta u kasnorepublikansko doba, u drugupolovicu 1. st. prije Krista.

13. Detaljnije o ovom tipu naušnica cf. K. Hadaczek, razlikuje od biste iz zagrebačkog Muzeja jest prikazo.c, p. 27 sqq., p. 69 sqq. (češća varijanta ovog tipa ukrasa oko vrata. Umjesto dvaju paralelnih ureza najavlja se u obliku patere na kojoj visi privjesak u obliku palestrinskoj bisti, ogrlica je oblikovana sa dva paralelnaokrenute piramide).. ispupčenja te nanizanim jednolikim privjescima što vise

14. R. Bianchi Bandinelli, Roma - V arte romana s donjeg ispupčenja-ogrlice.nel centro del potere dalle origini alla fine del II secolo 15. J. Brunšmid, o.c, p. 39, 70; L. Crema, o.c., p.d.c. (seconda edizione italiana), Milano, 1976, p. 402, 30, tav. XIII, fig. 24.fig. 89. Jedino u čemu se bista iz Palestrine u većoj mjeri

82 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

3. Glava mladića16 (T. 4-5): mramor; ukupna visina 21,5 cm, visina glave 14,5 cm,širina lica 8 cm; inv. br. KS 72. Osim nosa koji je djelomice otučen, primjećuju sejoš samo manja površinska oštećenja na vratu, obrazima, usnama i kosi na tjemenu.

Smireni izraz na dječačkom licu naglašavaju izdužene oči s vrlo uskim izbočenimočnim jabučicama omeđenim vjeđama. Nos je, čini se, bio posve pravilan, usta surazmjerno malena, a uši plastično oblikovane među pramenovima kose. Lice jeponešto bucmasto i glatko. Kosa je oblikovana plitkim pramenovima što dijelompadaju prema čelu, sa završecima usmjerenim prema desnoj strani čela, a dijelom iprema ušima do kojih sežu u blago valovitim, paralelno urezanim linijama. Nadčelom je po sredini kosa rastvorena, kao i s lijeve strane na mjestu gdje se razdvajajupramenovi usmjereni prema sredini čela, odnosno ušima. Sa stražnje strane frizuraje samo sumarno naznačena plitkim urezima.

Likovna kvaliteta ovog portreta nije osobita i nesumnjivo je nastao u provinci-jalnom okruženju, što je za L. Cremu, primjerice, bio razlog da posumnja u moguć-nost traženja njegova podrijetla u visoko urbaniziranoj sredini Minturna.17 Prematipu frizure portret vjerojatno treba datirati u julijevsko-klaudijevsko doba, u prvupolovicu 1. st.

4. Glava muškarca18 (T. 6-7): mramor; ukupna visina 28 cm, visina glave 23,5 cm,širina lica 13,5 cm; inv. br. KS 65. Djelomično je utučen nos, zatim lijeva obrva sdijelom čela, a manja su oštećenja vidljiva i na kosi te vratu na zatiljku.

Lice je ovalnog, ponešto izduženog oblika. Pod debelim obrvama duboko suusađene bademasto izdužene oči s istaknutim očnim jabučicama nad kojima sučvrstim linijama plastično profilirani kapci. Nos je, čini se, bio pravilnih crta, kao iusta koja su na desnoj strani uzdignuta, s ponešto razmaknutim usnama na krajevima.Vrh brade je isturen i zaobljen, uši su u cijelosti otkrivene s precizno naznačenimdetaljima u usnoj šupljini. Ćelo je blago naborano, a obrazi su sa strane obraslizaliscima. Jagodične kosti blago su naglašene. Frizura je oblikovana pramenovimazačešljanim prema čelu. Sa strane vrlo amorfno oblikovani pramenovi sežu do visineušiju ostavljajući nepokrivenim sljepoočnice. Izraz lica odaje osobu stroga pogledai živog temperamenta.

Ovaj je portret u ranijim objavama pripisivan julijevsko-klaudijevskom razdob-lju. Po našem mišljenju stilske osobine, osobito tip frizure, bliže su kasnijem flavijev-skom ili ranom trajanskom razdoblju, dakle kraju 1. ili početku 2. st.

5. Glava žene - ulomak19 (T. 8): visina sačuvanog dijela 16,5 cm, širina lica sačuvanogdijela 12 cm; inv. br. KS 83. Sačuvan je samo gornji dio glave, do visine očiju,sastavljen iz dva slijepljena dijela, a nedostaje i dio tjemena.

Jedini element za identifikaciju portreta je karakteristični tip frizure s gustimkovrčama bušenim svrdlom raspoređenim u tri paralelna reda što se nižu iznad čela.Iza njih vidljivi su i ostaci dijadema. Riječ je o tipičnoj frizuri flavijevskog dobaoblikovanoj u nekoj od radionica provincijskog, lokalnog značenja. Po svemu sudećiportret je nastao u kasno flavijevsko ili rano trajansko doba, najvjerojatnije tijekomposljednjeg desetljeća 1. st.16. J. Brunšmid, o.c, p. 39, 72; L. Crema, o.c, p. 17. L. Crema, l.c.

31. tav. XIII, fig. 25; također i R. Schneider, o.c, p. 18. J. Brunšmid, o.c, p. 36-37, 65; L. Crema, o.c,166, 30 (potpisan E. Loewy), prerada se na osnovi vrlo p. 31, tav. XIII, fig. 26.šturih opisnih podataka, koji nisu popraćeni ilustracijom, 19. J. Brunšmid, o.c, p. 42, 83; L. Crema, p. 31.ne može sa sigurnošću tvrditi da je riječ upravo o ovomportretu.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 83

6. Bista mladog Marka Aurelija20 (T. 9-10): mramor; ukupna visina 56,5 cm, visinaglave 27 cm, širina lica 14 cm; inv. br. KS 66. Bista se sastoji od glave i poprsjakoje je, po svemu sudeći, recentno. Vrat nije rekonstruiran, već je nadomještencementnim dodatkom. Otučen je veći dio nosa, a djelomice su oštećene uši i mjesti-mice kosa.

Lice je ovalnog oblika s naglašenim jagodičnim kostima i suptilno profiliranimzavršetkom brade. Oči su bademasto izdužene s istaknutim očnim jabučicama nakojima su plitkim plastičnim udubljenjem naznačene okrugle zjenice. Vrlo fino suprofilirane vjeđe, a osobito ponešto spušteni kapci, kao i obrve koje u luku prateliniju očiju spajajući se po sredini s korjenom nosa. Usta su relativno malena, dječač-ka, a uši precizno modelirane, jednim dijelom prekrivene kovrčama kose. Gustipramenovi kovrčaste kose isprepliću se na glavi. Vrlo su pažljivo oblikovani i djelo-mice prekrivaju gornji dio čela, osobito po sredini gdje međusobno isprepleteniformiraju gusti obli čuperak. Krajevi uvojaka na tom čuperku po sredini su neznatnorastavljeni, te se spuštaju duboko niz čelo.

Crte lica i karakteristični tip frizure pokazuju da ovaj portret nedvojbeno trebapripisati liku mladog Marka Aurelija. Riječ je o vrlo kvalitetno oblikovanoj glaviizrađenoj, najvjerojatnije, oko 140. god.21, za koju je M. Wegner pogrešno ustvrdioda se čuva u jednoj privatnoj zbirci u Zagrebu.22

7. Glava žene23 (T. 11-12): mramor; visina 12,5 cm, širina lica 6,5 cm; inv. br. KS 79.Glava je slijepljena od dva dijagonalno prelomljena ulomka. Otučeni su nos, bradai veći dio lijeve obrve, kao i oba uha, a površinski je oštećeni i desni obraz te središnjidio punđe. Na otučenom nosu i na mjestu otučenih ušiju vidljivi su ostaci korodiranogželjeza koje je služilo učvršćivanju izbočenih dijelova na glavi, koji su u 19. st. bilirekonstruirani.

Lice je ovalnog oblika. Pod savijenim obrvama plitko su profilirane očne jabu-čice koje su s gornje strane omeđene širokim kapcima uzdignutim u visokom luku.Nos je, čini se, bio pravilnih crta, kao i nevelika zatvorena usta. Jagodične kostiblago se naziru pod punačkim obrazima. Linija kose nad čelom i duž sljepoočnicaje blago valovita. Kosa je spletena u kriškama koje se na zatiljku isprepliću tvorećiplitko profiliranu punđu koja nije dorađena i samo je naznačena neznatnim zadeblja-njem. Manje oštećene i izlizane površine na kosi profilirane su posve plitkim imjestimice valovitim žljebovima.

Kvaliteta izrade ovog portreta nije osobito visoka, a po stilskim značajkama,posebice u načinu oblikovanja kose, moguće ga je datirati u početak 3. st.

8. Glava bradatog muškarca - ulomak 24 (T. 13): mramor; visina sačuvanog dijela 13,5cm, širina lica u visini ustiju 10 cm; inv. br. KS 69. Očuvan je donji dio lica, nižeod linije očiju, kao i lijevi dio vrata. Očuvani dio nosa djelomice je otučen, a oštećenje i završetak brade.

20. R. Schneider, o.c, p. 166, 28 (potpisan E. Loe- 22. M. Wegner, l.c.wy); J. Brunšmid, o.c, p. 37, 66; L. Crema, o.c, p. 23. R. Schneider, o.c, p. 166, 31 (potpisan E. Loe-XIII, fig. 31; M. Wegner, Die Herrscherbildnisse in wy); J. Brunšmid, o.c, p. 41, 79; L. Crema, o.c, p.antoninischer Zeit, Das romische Herrscherbild II, 4, 31, tav. XIII, fig. 27Berlin, 1939, p. 289. ' 2 4. J. Brunšmid, o.c, p. 38, 69; L. Crema, o.c, p.

21. Detalji u oblikovanju frizure upućuju na I tip 31, tav. XIII, fig. 28.portreta mladog Marka Aurelija (cf. M. Bergmann,Mare Aurel, Liebighaus Monographie 2, Frankfurt amMain, 1978).

84 A. RENDIĆ-MIOĆEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Unatoč nedostajanju gornjeg dijela glave i djelomičnih oštećenja na dijelu glavekoji se sačuvao, lice je ipak bogato nizom detalja koji mu daju markantan izraz.Površina neobraslih dijelova lica ističe jagodične kosti. Nos je, čini se, bio razmjernoširok. Strog i ozbiljan izgled potcrtavaju čvrsto zatvorena usta. Veći dio lica prekri-vaju gusta i kratka brada i brkovi, koji imaju oblik trokuta i sežu sve do nosa.Karakterističan tretman brade i brkova, neznatno izdignutih u odnosu na sačuvanidio epiderme na obrazima, s kratkim i posve plitkim urezima dlijetom po čitavojpovršini obraslog dijela lica, omogućuje datiranje ovog portreta u drugu polovicu 3.st. Kad je u pitanju ovaj ulomak muškog portreta, usudili bismo se pretpostaviti daon potječe upravo iz Minturna. Mogućnost takovog zaključivanja krije se u činjenicišto je na tom lokalitetu tridesetih godina ovog stoljeća iskopano više ulomaka portretasličnih značajki, pa nije isključeno da je neki od njih pripadao ovom našem vrlokvalitetnom i zanimljivom portretu.25

*Kao što smo u uvodnom dijelu istaknuli, jedan portret koji je nekoć pripadao

istoj, Nugentovoj zbirci nedavno je identificiran u Pomorskom i povijesnome muzejuHrvatskog primorja u Rijeci. Taj portret do sada nije nigdje objelodanjen pa sekoristimo ovom prilikom da ga pridružimo grupi portreta kojoj je on, čini se, izvornoi pripadao.26

Glava bradatog muškarca (T. 14-15): mramor; ukupna visina 29 cm, visina glave22 cm, širina lica 14 cm. Portret je razmjerno dobro očuvan. Otučen je dio nosa, adjelomice su oštećena i usta.

Lice je na ovom portretu ovalnog oblika, sa istaknutim jagodičnim kostima,jabučice na očima široko su otvorene, a čelo izrazito visoko. Individualne crte licajoš su jače naglašene urezima na površini koja je neznatno izdignuta u odnosu naneobrasli dio lica. Sličnim potezima dlijeta površinski je profilirana i kosa.

Prema stilskim osobinama ovu glavu moguće je datirati u drugu polovicu 3.st., ili još preciznije u posljednje desetljeće toga stoljeća. Portret, naime, sadrži svebitne elemente primjerene portretnoj plastici tetrarhijskog doba.

Portretna kamena plastika iz Nugentove zbirke sadrži nekoliko glava i poprsjarazmjerno visoke kvalitete. Većina ih, međutim, nije na primjeren način objeloda-njena i osim rijetkih iznimaka - ponajprije to se odnosi na bistu mladog MarkaAurelija - ti su spomenici slabo poznati domaćoj i stranoj javnosti. Iako ne predstav-ljaju koherentnu grupu s nekim posebnim zajedničkim osobinama - niti za jedan

25. Na takvu mogućnost upozorila nas je prigodomdiskusije na frankfurtskom Kolokviju kolegica M. Berg-mann podsjetivši na neke ulomke kamene portretne pla-stike pohranjene u muzeju u Mintumu. Budući da nismoimali prilike takvu hipotezu provjeriti na samome mjestuto pitanje ostavljamo do daljnjega otvorenim (kao mo-guća nadopuna ulomku iz zagrebačkog Muzeja moždabi se u obzir mogao uzeti jedan ulomak gornjeg dijelamuške portretne glave pronađen u Mintumu prigodomiskopavanja 1931-1933. god. - cf. A. Adriani, Minturno,

Catalogo delle sculture trovate negli anni 1931-1933,Notizie degli scavi di antichita-Atti della Reale AccademiaNazionale dei Lincei, anno CCCXXXV, ser. VI, vol.XIV, Roma 1938, XVI, p. 220, N. 75, Fig. 41).

26. Zahvaljujem kolegama iz Fomorskog i povije-snog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci koji su miomogućili publiciranje ovog portreta, pobrtinuvši se i zakvalitetne fotografije što ih je snimio riječki fotografSrećko Urlich.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 85

primjerak ne raspolažemo podacima o okolnostima nalaza, a vremenski su portretideterminirani u vrlo širokom rasponu od 2. st. prije Krista do posljednjih desetljeća3. st. - oni ipak pridonose boljem poznavanju rimske portretistike u cjelini.*

OPIS TABLITAFELBESCHREIBUNG

Table 1-2. Poprsje žene ogrnuto plaštem, vapnenac, vis. 35.5. cm.Tafeln 1-2. Biiste einer Frau mit Umhang, Kalkstein, H.35.5 cm.Tabla 3. Glava muškarca, mramor, vis. 23 cm.Tafel 3. Kopf eines Mannes, Marmor, H.23 cm.Table 4-5. Glava mladića, mramor, vis. 21.5 cm.Tafeln 4-5. Kopf eines Jiinglings, Marmor, H.21.5 cm.Table 6-7. Glava muškarca, mramor, vis. 28 cm.Tafeln 6-7. Kopf eines Mannes, Marmor, H.28 cm.Tabla 8. Glava žene - ulomak, mramor, vis. 16.5 cm.Tafel 8. Frauenkopf - Fragment, Marmor, H. 16.5 cm.Table 9-10. Poprsje mladog Marka Aurelija, mramor, vis. 56.5 cm.Tafeln 9-10. Buste des jiingen Markus Aurelius, Marmor, H.56.5 cm.Table 11-12. Glava žene, mramor, vis. 12.5 cm.Tafeln 11-12. Frauenkopf, Marmor, H.12.5 cm.Tabla 13. Ulomak glave bradatog muškarca, mramor, vis. 13.5 cm.Tafel 13. Kopf eines bartigen Mannes, Fragment, Marmor, H.13.5 cm.Table 14-15. Glava bradatog muškarca, mramor, vis. 29 cm.Tafeln 14-15. Kopf eines bartigen Mannes, Marmor, H.29 cm.Tabla 16. Anton Dominik Fernkorn: Laval grof Nugent, poprsje, sadra, 1864. vis. 78cm (Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu).Tafel 16. Anton Dominik Fernkorn: Laval Graf Nugent, Gipsbtiste, 1864, H. 78 cm(Kroatisches Geschichtliches Museum, Zagreb).

* Ovaj prilog bio je u djelomice izmijenjenom oblikunamijenjen publikaciji koju je organizator izložbe An-tički portret u Jugoslaviji trebao tiskati kao dopunu kata-logu te izložbe. U toj publikaciji trebali su biti objeloda-njeni referati s ranije spominjanog međunarodnog znan-stvenog Kolokvija što je pod istim naslovom kao i izložbabio održan 1988. god. u Frankfurtu. Zbog mnogih nespo-razuma u svezi s karakterom te publikacije, za koju suneki smatrali da je trebala imati obilježja kataloga-pri-

ručnika, što nije bilo u skladu s ranijim zaključcima, uposljednji trenutak odustalo se od tiskanja te publikacije,a tome su pridonijeli i događaji koji su se tada tek naziralina prostorima bivše Jugoslavije. S osobitim zadovoljst-vom ovaj prilog ustupam Vjesniku zagrebačkog Arheo-loškog muzeja, u svesku koji je posvećen kolegici dr.Branki Vikić-Belančić, dugogodišnjem voditelju Antič-kog odjela Muzeja.

86 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

ROMISCHE PORTRATPLASTIK AUS DER NUGENTSCHEN SAMMLUNG IMARCHAOLOGISCHEN MUSEUM IN ZAGREB UND IM MUSEUM FUR

SCHIFFAHRT UND GESCHICHTE DES KROATISCHENKUSTENLANDES IN RIJEKA

In der letzten Zeit ist die antike Portratplastik ein haufiges Thema zahlreicherfachlicher und vvissenschaftlicher Erorterungen einheimischer Autoren. Der Grund da-fiir liegt sicherlich darin, dass neue Exemplare der Portratplastik in Kroatien aufgefun-den vvurden, insbesondere in dessen Kiistenland, das auch friiher fiir zahlreiche Denk-maler dieser Art bekannt war. Vor einigen Jahren wurde eine Monographie herausge-geben, die das Vorhandensein und die Bedeutung des antiken Portrats in Kroatien1

zusammenfasst; es wurde auch eine Ausstellung unter dem Titel »Antikes Portrat inDalmatien und Istrien« veranstaltet, die auch durch einen entsprechenden Katalog2

begleitet wurde. Das Interesse fur das antike Portrat wurde auch durch eine gelungeneAusstellung angespornt, die vor mehreren Jahren unter dem Titel »Antikes Portrat inJugoslawien« stattfand. Auf dieser Ausstellung, die auch einen reprasentativen Katalogvorzuweisen hatte, - sie wurde in einigen europaischen Landern gezeigt, so dass mehrereAusgaben des Katalogs in den Sprachen der Gastgeberlander gedruckt vvurden - warKroatien durch zahlreiche Ausstellungsstiicke vertreten, die entvveder in kroatischenoder fremdlandischen Museen und Sammlungen vervvahrt werden, und aus unterschied-lichen Gegenden Kroatiens stammen.3

Das Zagreber Archaologische Museum nahm daran mit einer Reihe von Stein-denkmalern teil, zumeist mit Portratkopfen und-biisten, dann mit ausgevvahlten Exem-plaren der kleinformatigen Portratplastik in Bernstein und Bronze, sovvie mit Gemmen,Kameen und zahlreichen Miinzbildnissen. Es erubrigt sich zu betonen, dass das Museumeine viel grossere Portratsammlung besitzt als es diejenige vvar, die das breite Publikumauf der ervvahnten Ausstellung kennenlernte; allerdings konnten alle diese Denkmalerauf einer solchen Ausstellung nicht gezeigt werden, entvveder vvegen fragmentarischerUberlieferung d.h. vvegen betrachtlicher Beschadigung des relevanten Stoffes, odervvegen der unzureichenden Qualitat einzelner Denkmaler. Weiterhin vvurde in dieserAusvvahl eine ganze Kategorie von Denkmalern aus praktischen Griinden ausgelassen- es handelt sich um reprasentative monumentale Grabstelen - obvvohl sie die Kriterienfiir die Beurteilung erfiillten.4 Seit den Vorbereitungsarbeiten fiir diese Ausstellung hatsich vieles geandert; auch gibt es neue, zahlreiche Funde, die die Vorstellung vomantiken Portrat in Kroatien ervveitert haben. Unter diesen Denkmalern ist auch einesehr interessante Grabstele mit reliefartig gestalteten Portrats einer vierkopfigen Skla-venfamilie, die vor einigen Jahren in Donji Čehi bei Zagreb gefunden vvurde und jetztim Lapidarnim des Archaologischen Museums in Zagreb ausgestellt ist; es ist einqualitatsmassig hochgestelltes Familienportrat aus der Mitte des 2. Jh.5

1. N.Cambi, Antički portret u Hrvatskoj, Zagreb1991.

2. N.Cambi - M.Kolega, Antički portret u Dalmacijii Istri (Katalog der Ausstelung), Zadar 1990.

3. Katalog der Ausstellung Antikes Portrat in Jugos-lawien (Autorengruppe), Belgrad 1987; vgl. auch diedeutsche Fassung des Katalogs Antike Portrats aus Ju-goslavvien, Frankfurt am Main 1988 (in dieser Ausgabesind einige Portrats enthalten, die zum erstenmal verof-fentlicht vvurden), sovvie zwei Katalogfassungen fiir diebetreffende Ausstellung in Barcelona (Retrats antics a

Iugosldvia, Barcelona 1989) und in Madrid (Retratos an-tiguos en Yugoslavia, Madrid 1989).

4. In der Anfangsphase der Ausstellungsvorberei-tung waren einige dieser Bildnisse auf schvrer zugang-licher Stelle, in Hofbaracken, wo sie \veder fotografiertnoch fiir eine sichere Beforderung vorbereitet werdenkonnten.

5. Vgl. Z.Gregl, Turopolje, GelSndeerkundung /Field Survey7, Arheološki pregled 29, 1988, Ljubljana1990, S.251 ff., Abb. 2 u 3; iiber die gleiche Stele vgl.auch Z.Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb 1991, S.29.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 87

Nach den geltenden Kriterien fur die Ausvvahl der envahnten Ausstellungssttickewurde eine vveitere Kategorie von Denkmalern generell ausgelassen: dem Titel derAusstellung entsprechend vvurden die Denkmaler fremdlandischer Provenienz bzw. jeneausserhalb der damaligen jugoslawischen Staatsgrenzen gefundenen Denkmaler nichtin Betracht gezogen. Im Archaologischen Museum in Zagreb wurden einige Samm-lungen entweder vollstandig oder nur teilweise im Ausland angeschafft; unter denantiken Denkmalern solcher Provenienz ist auch eine kleinere Sammlung romischerBildnisse, die nur einen Teil einer immensen Sammlung unterschiedlicher Steindenkma-ler, Skulpturen, Reliefs, Inschriften u.a. darstellt - einer Sammlung, die vom Museum1894 angeschafft wurde. Die Sammlung wurde vom damaligen Kroatischen archaologi-schen Volksmuseum abgekauft, vorhin war sie im Besitz der angesehenen graflichenFamilie Nugent. Damit im Zusammenhang soli betont werden, dass antike Steindenk-maler nur ein Teil einer viel grosseren Sammlung unterschiedlicher Denkmaler waren,die diese Familie in ihrem Wohnsitz, der alten befestigten Burg auf Trsat bei Rijekabesass. Dem Zagreber Museum ist es damals gelungen, eine sehr wertvolle Sammlunggriechischer Vasen abzukaufen, was mit der numismatischen Sammlung und der Samm-lung romischer Bronzedenkmaler leider nicht der Fali war; es gibt keine genauenAngaben daruber, was sie alles enthielten aber es gibt Indizien fiir deren Reichhaltigkeitund Kostbarkeit.

Die ganze Sammlung, einschliesslich zahlreicher Gemalde und Skulpturen derspateren Perioden wurde vom bekanntesten Familienmitglied, dem osterreichischenFeldmarschall Laval Graf Nugent von Westmeath gekauft. Obwohl irischer Herkunft,hatte er Kamere im osterreichischen Heer gemacht. Ihm vvurde, nebst anderem, auchdie hochste Befehlgewalt iiber das neapolitanische Heer erteilt. Fiir seine Leistungenim Dienste der Bourbonen in Neapel ervvirkte er vom Konig Ferdinand I die Erlaubnis,archaologische Ausgrabungen auf dem Standort der ehemaligen romischen Stadt Min-turno (Mintumae), beim gegenvvSrtigen Ort Traetto, am Flusse Garigliano, vorzuneh-men. Die Ausgrabungskosten trug er selber; aufgrund des koniglichen Dekrets aus 1817war es ihm moglich, sich die gefundenen Denkmaler anzueignen, was auch das Haupt-motiv seiner Forschungsambition gewesen war. Dass es dem so war, zeigt der Umstand,dass er selbst den Ausgrabungen nie beivvohnte und diese Aufgabe stellvertretend vomChorherrn Gaetano Ciuffi erfiillt vvurde. Es ist jammerschade, dass Ciuffi als Grabungs-leiter die Fundstiicke nicht dokumentarisch festlegte.

Das Nichtvorhandensein einer Liste der unter solchen Umstanden gefundenenDenkmaler machte eine spatere Aussonderung der in Minturno ausgegrabenen Denk-maler von denjenigen, die Graf Nugent allerorts einkaufte, (vor allem in Neapel undRom, vvahrscheinlich auch in Venedig bzw. ihrer Umgebung, vielleicht auch in Pula,die in spateren Berichten ervvahnt vvird) praktisch unmoglich.

Archivalische Dokumente im Besitz des Archaologischen Museums in Zagreb,die sich auf den Ankauf der Nugentschen Sammlung beziehen, enthalten leider keineElemente zur Festlegung der Provenienz einzelner Denkmaler, somit auch nicht dereinschlagigen Portrats. Nachdem er den Dienst in Neapel aufgegeben hatte, schaffteder Graf Laval Nugent seine Kunstsammlung nach Venedig hinuber und brachte sie inPalazzo Pisani unter. In den nachfolgenden Jahren bereicherte er seine Sammlungenzvveifellos mit vveiteren Denkmalern, die er vvahrscheinlich in Venedig, Vicenza undanderen Stadten, in denen er sich aufhielt, anschaffte.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Es scheint, dass er gerade in dieser Umwelt eine bestimmte Anzahl von zeitgenos-sischen Bildnissen in Stein angeschafft hat, die in ihrer Gesammtheit von antikenVorbildern beeinflusst waren. Einige von ihnen sind qualitatsmassig hochgestellte Ko-pien bekannter Originale, wie beispielsweise die Augustusbiiste, die nach dem be-kannten Typus Prima Porta gearbeitet ist, und im Museum fiir Schiffahrt und Geschichtedes Kroatischen Kustenlandes in Rijeka aufbevvahrt wird; es gibt auch solche, die dieAnnahme zulassen, dass sie umgearbeitete und vollendete antike Portrats sind, wasschon L.Crema aus der Analvse eines interessanten Portrats im Besitz des Archaologi-schen Museums in Zagreb schlussfolgerte6. Es ist sehr wahrscheinlich, dass es sich insolchen Fallen um die Produktion spezialisierter Werkstatten handelte, die auf demitalienischen Boden tatig waren und der Nachfrage nach solchen Denkmalern, dievorrangig fiir die Ausschmiickung unterschiedlicher Prunksale gedacht waren, nachkom-men sollten. Den in Neapel angefangenen Restaurierungsarbeiten an den Bildnissen inStein widmete Graf Nugent in Venedig noch mehr Aufmerksamkeit. Die komplexenArbeiten in der Restaurierung der Figuralplastik wurden dem venezianischen BildhauerGiacomo Paronucci (Paronuzzi?) anvertraut. Seine Eingriffe an diesen Bildnissen, ins-besondere wenn es um Gipserganzungen der fehlenden Teile ging, waren unzureichenddurchdacht und fachlich unzureichend begriindet, so dass in der neueren Zeit vieleBildnisse in den urspriinglichen Zustand zuriickversetzt wurden. Im Laufe des viertenJahrzehnts des 19. Jh. verlegte Graf Nugent die gesamte Kunstkollektion in seinenneuen Wohnsitz - die erneuerte mittelalterliche Burg auf Trsat bei Rijeka.

Die Bildnisse wurden im nordostlichen Turm der Burg untergebracht. Das somiteingerichtete komplexe Museum wurde von zahlreichen Personlichkeiten besucht, dar-unter auch vom sachsischen Konig Karl August, 1838. Bevor die von finanziellen Sorgenbelasteten Erben einzelne Sammlungen verkauften, wurden die Bildnisse von R.Schnei-der durchgesehen und in ein Verzeichnis aufgenommen; bei dieser Arbeit halfen ihmseine Wiener Kollegen Domaszewski, Boissevain, E.Loewy und Maionica. Schon einJahr spater, 1881, veroffentlichte Schneider das Verzeichnis der Bildnisse und setzteseine Unterschrift unter das Werk der erwahnten Autoren, mit dem Vermerk jedoch,dass die Anmerkungen vorher von Prof. Benndorf durchgesehen wurden. Benndorfverglich diese mit den unpublizierten Notizen von Prof. Conza, mit dem zusammen erdie Sammlung 1878 besichtigte7. Das war auch die erste einigermassen vollstandigeVeroffentlichung der Bildnisse in Stein aus der Nugentschen Sammlung. Knappe An-merkungen iiber einzelne Bildnisse sind vorher nur im Bericht von E.Wolff8 zu finden,der die Sammlung als sie noch in Venedig war, gesehen hatte, sowie im Bericht iiberdie Reise des Konigs Friedrich August die Adriatische Kuste entlang, der vom Begleiterdes Konigs, B.Biasoletto geschrieben und veroffentlich wurde9. Schneiders Verzeichnis

6. Vgl. L.Crema, Marmi di Minturno nel Museo Ar- 7. Vgl. R.Schneider, Antikensammlung auf Schlosscheologico di Zagabria, Associazione internazionale Tersatto bei Fiume. Archaeologisch-epigraphische Mit-Studi Mediterranei: Bollettino: Jahrgang IV, 1933, Nr. theilungen aus Oesterreich V, Wien 1881, S.157-174.1-2, S.30 ff., Taf. XIII, Abb. 29. Im vorliegenden Bei- 8. E.Wolff, Intorno diverse sculture di Venezia, Bul-trag wird der interessante Portatkopf eines etwas glatz- lettino dell'Istituto di corrispondenza archeologica, Bandkopfigen, alteren Mannes nicht erortert, obvvohl er unter III, Nr. IV b, Roma 1831, S.65-68 (Es handelt sich umden Denkmalern vertreten war, iiber die beim Kollo- einen kurzgefassten, fiir den Professor E.Gerhard ge-qium anlasslich der Eroffnung der Ausstellung Antikes dachten Bericht).Portrat in Jugoslawien in Frankfurt, November 1988, 9. B.Biasoletto, Relazione del viaggio fatto nella pri-berichtet wurde. Crema nimmt mit Recht an, dass an mavera dell'anno 1838 della maestd del re Federico Augu-diesem Portrat, das urspriinglich spatrepublikanisch sto di Sassonia nell'Istria, Dalmazia e Montenegro, Trie-oder friihkaiserlich war, Spuren einer zeitgenossischen ste 1841, S.168 ff.Uberarbeitung erkennbar sind.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 89

ist am vollstandigsten, es ist aber nicht mit Illustrationen ausgestaltet, so dass in einigenFallen die beschriebenen Bildnisse sehr schwer zu identifizieren sind. Etwa zehn Jahrenach der Verlegung der Nugentschen Sammlung nach Zagreb wurden diese Bildnissein Stein samt den tibrigen antiken, im damaligen Kroatischen Volksmuseum in Zagrebaufbewahrten Steindenkmalern von J.Brunšmid katalogmassig und systematisch bear-beitet und publiziert10.

Brunšmids Schilderung der Bildnisse und insbesondere seine Auslegungen sindviel inhaltsreicher; o/a jedeš Bildnis durch ein Photo veranschaulicht ist, kann dieserKatalog als erste fachlich fundierte Veroffentlichung dieser Sammlung gelten. Etwadreissig Jahre spater wurde die Nugentsche Sammlung in ihrer Gesamtheit in einemvon L.Crema geschriebenen Artikel veroffentlicht, in dem die Bildnisse aus Minturnoim Besitz des Zagreber Museums bearbeitet wurden.n Crema hatte den zur Verfiigungstehenden Stoff unter Aussonderung der Portratplastik als einer separaten Einheitsvstematisiert. Trotz der Tatsache, dass die Bildnisse somit einem breiten Kreis interes-sierter Fachleute zuganglich wurden, soli doch erwahnt werden, dass die Bildnisse ausdieser kostbaren Sammlung nicht ausreichend gewertet und bekannt sind. (BrunšmidsKatalog war in kroatischer Sprache verfasst, so dass er Nichtkennern der Sprache vonkeinem grosseren Nutzen sein konnte).

Wahrend der Ausarbeitung des Referats, mit dem wir spater an der entspre-chenden internationalen Tagung in Frankfurt teilnahmen, waren wir noch einem Bildnissaus derselben Sammlung auf die Spur gekommen, das jedoch aus uns unbekanntenGriinden der Aufmerksamt aller vorher erwahnten Autoren, die friiher die NugentscheSammlung von Portrats in Stein bearbeitet hatten, entgangen war. Es handelt sich umdas Portrat im Besitz des Museums fur Schiffahrt und Geschichte des KroatischenKiistenlandes, das als einziges unter einigen Bildnissen in Stein aus der ehemaligenNugentschen Sammlung, die in diesem Museum aufbevvahrt werden, zvveifellos antikerProvenienz ist. Da wir iiber dieses Portrat beim ervvahnten Frankfurter Kolloquiumnicht berichtet haben, weil entsprechendes Bildmaterial nicht rechtzeitig verfugbar war,wird dieses Portrat im vorliegenden Beitrag zum erstenmal ausgelegt und veroffentlicht.1. Biiste einer Frau mit Umhang12 (Taf. 1-2): Kalkstein, Gesamthohe 35,5 cm, Kopf-

hohe 15,5 cm, Gesichtsbreite 11 cm, Inv. Nr. KS 80. Die Naše ist groBtenteilsabgeschlagen, auch der untere Teil des linken Ohrgehanges; weniger bemerkbarsind die Beschadigungen am linken Auge, an der Kinnpartie und am Umhang.

Der subtile Gesichtsausdruck wird insbesondere durch verspielte Haarstrahnenbetont, die sich wellenartig von der oberen Stirnbegrenzung bis zum Rand derKopfumhiillung ausbreiten und in Ohrenhohe aufhoren. Im Gesicht dominieren diegrossen Mandelaugen, die durch die prazise profilierten Oberlider geformt und unterdie scharf geschnitteten Augenbrauen eingedriickt sind, sowie der fein modellierteMund mit betonter Unterlippe. Der ruhige Gesichtsausdruck offenbart sich auch inder glatten Oberhaut der Stirn und der leicht abgerundeten Wangen, die die Kno-

10. J.Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskoga na- S.42, 80; L.Crema, o.c, S.30, Taf. XIII - Abb. 30. Inrodnoga muzeja u Zagrebu I, Antikni spomenici, Zagreb der Beschreibung dieses Portrats soli als interessantes1904-1911, S. 1-366. Detail envahnt werden, dass sich am Nacken - trotz der

11. L.Crema, o.c, S. 25-44, Taf. IX-XVI, Abb. summarischen Bearbeitung des Hinterkopfes und der^-50- Schultern - der Haarknoten als eine kleine W61bung

12. K.Hadaczek, Der Ohrschmuck der Griechen und deutlich unter dem Schleier abzeichnet.Etrusker, Wien 1903 S.72. Abb. 140; J.Brunšmid, o.c,

90 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

chenstruktur verdecken. Zwei flach eingeschnittene Halbkreise am Hals kennzeich-nen den Halsband. In Ermangelung der Ohren, die plastisch nicht angedeutet sind,wird die Aufmerksamkeit des Betrachters auf die Ohrgehange gerichtet, die sich ausrunden, profilierten Scheiben in Form von patera und den birnenformigen Anhan-gern zusammensetzen13. Der Kopf und die Buste sind in den Umhang eingehiillt,der in deutlich profilierten Falten iiber der linken Schulter falit und unterhalb desHalses von den Fingern der rechten Hand gehalten wird, wobei sich der Unterarmunter den Falten leicht abzeichnet. Auf der Riickseite ist die Oberflache (einschliess-lich des Umhangs, der den Kopf einhiillt) summarisch geformt, ohne charakteri-stische Details in der Struktur der Draperie.Der ausgepragten individuellen, phvsiognomischen Merkmale enthoben, mit etwasidealisierten Gesichtsziigen, kann dieses Portrat (Grabbiiste) einer unbekannten Frauaufgrund stilistischer Merkmale mit Sicherheit in das 2. Jh. v. Chr. datiert werden.Hinsichtlich der Provenienz dieses interessanten und hohe Qualitat aufvveisendenExemplars der romischen Portratkunst jener Zeit, kann als ein arteigener Wegweisereine fast identische Grabbiiste aus Palestrina (Praeneste) dienen, die in Museo Pre-nestino Barberiniano aufbewahrt wird.14 Dies durite ein Indiz sein fiir die moglicheHerkunft der Zagreber Portratbiiste aus demselben Umkreis, aus dem auch diebekannte Biiste aus Palestrina stammt.

2. Kopf eines Mannes15 (Taf. 3): Marmor, Kopfhohe 23 cm, Gesichtsbreite 14 cm, Inv.Nr. KS 70. Erhalten ist nur der Vorderkopf ohne Hals, der aus zwei in Augenbrau-enhohe zusammengeklebten Bruchstiicken besteht. Es fehlt auch der grosste Teilder Naše sowie die linke Stirnseite; sichtbar sind auch Beschadigungen an denAugenbrauen, an der Oberlippe, zum Teil auch am Kinn und an der Wange.

Trotz der fragmentarischen Uberlieferung und der abgeschurften Oberflacheist eine solide Gesichtsmorphologie mit betonten Jochbeinen und einer viereckiggeformten Kiefer sichtbar. Die Augen sind mandelformig ausgedehnt, mit ausgespro-chen plastisch geformten Lidern und sind tief unter die Augenbrauen eingedriickt.Von der Naše sind nur ein Wurzelteil zwischen den Augen sowie runde Nasenlochererhalten; in der Mitte ist das Loch zur Befestigung der Naše sichtbar. Der Mundist breit und geschickt geformt. Die Stirn weist eine durchgehende, aus vier paralleleingeschnittenen Stirnfalten bestehende Profilierung. Das Haar ist kurz, mit flachprofilierten Strahnen, die in die Stirn gekammt sind und von der Mittelgabelung auszur rechten bzw. zur linken Stirnseite gerichtet sind.

Eine bewegte Gesichts- und Stirnmuskulatur sowie der betonte Realismus inder Gestaltung einzelner Details lassen eine Datierung in die Zeit der Spatrepublik,in die zweite Halfte des 1. Jh. v. Chr. zu.

13. Eingehend iiber diesen Typus der Ohrgehangevgl. K.Hadaczek, o.c, S.27 ff. S.69 ff. (eine haufigereVariante dieses Typus kommt in Form von patera miteiner umgekippten Pvramide als Anhanger vor).

14. R.Bianchi Bandinelli, Roma - L'arte romana nelcentro del potere dalle origini alla fine del II secolo d.c.(seconda edizione italiana), Milano 1976, S.402. Abb.89. Das einzige. worin sich die Portratbiiste aus Pale-

strina von den Portratbildern im Zagreber Museum be-deutend unterscheidet ist die Darstellung des Hals-schmuckes. Anstelle von zwei parallel verlaufenden Ein-schnitten auf der Biiste aus Palestrina ist der Halsbanddurch zwei parallele W61bungen und aufgereihte einfor-mige Anhanger gestaltet.

15. J.Brunšmid, o.c, S.39,70; L.Crema, o.c, S.30,Taf.XIII, Abb.24.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92). 91

3. Kopf eines Jiinglings16 (Taf. 4-5): Marmor, Gesamthohe 21,5 cm, Kopfhohe 14,5cm, Gesichtsbreite 8 cm, Inv. Nr. KS 72. Ausser der zum Teil vveggebrochenen Našesind nur noch geringere Abschiirfungen an Hals, Wangen, Lippen und Haanvirbelsichtbar.

Der stille Ausdruck des Jiinglingsgesichts wird durch langgezogene Augen mitsehr engen, vorstossenden Augapfeln betont. Die Naše dtirfte vollkommen ebenmas-sig gevvesen sein, der Mund verhaltnismassig klein, die Ohren zwischen den Haar-strahnen plastisch geformt. Das Gesicht ist etwas pausbackig und glatt. Das Haarist in flache Strahnen unterteilt, die zum Teil in die Stirn fallen und deren Lockenteils zur rechten Stirnseite, teils zu den Ohren gerichtet sind, die sie in Form vonleicht vvellenformigen, parallel eingeschnittenen Linien erreichen. Vorhanden ist dieHaargabelung in der Stirnmitte, auch beim linken Ohr, wo sich die zur Stirnmittebzw. zum Ohr gerichteten Strahnen trennen. Am Hinterkopf ist die Frisur nursummarisch, durch flache Einschnitte angedeutet.

Der bildnerische Wert dieses Portrats ist nicht groB da es zweifellos provinziel-ler Herkunft ist, was fiir L.Crema beispielsweise der Grund war, an einem Herkunfts-ort wie hochurbanisiertes Minturno, sehr zu zweifeln.17 Nach dem Frisurtypus istdas Portrat \vahrscheinlich in die iulisch-claudische Kaiserzeit, in die erste Halftedes 1. Jh. n.Chr. zu datieren.

4. Kopf eines Mannes18 (Taf. 6-7): Marmor, Gesamthohe 28 cm, Kopfhohe 23,5 cm,Gesichtsbreite 13,5 cm, Inv. Nr. KS 65. Die Naše ist teils abgeschlagen, die linkeAugenbraue mit einem Teil der Stirnflache auch; sichtbar sind auch Abschtirfungenan Haar und Nacken.

Die Gesichtsform ist oval, etwas ausgedehnt. Unter den dicken Brauen sinddie langlichen Mandelaugen mit herausgevvolbten Augapfeln tief eingesetzt; dieOberlider sind mit kraftigen Linien plastisch profiliert. Die Naše scheint vvohlgeformtgevvesen zu sein, auch der rechtsseitig angehobene Mund mit seitlich etwas getren-nten Lippen. Das abgerundete Kinn ist vorgeschoben, die Ohren sind ganzlichaufgedeckt, mit prazis angebrachten Details in der Ohrmuschel. Die Stirn ist leichtgerunzelt, die Wangen seitlich mit Backenbart bedeckt. Die Jochbeine sind leichtbetont. Die Frisur ist aus den in die Stirn gekammten Strahnen gestaltet. Seitlicheamorphe Strahnen horen in Ohrenhohe auf und lassen die Ohren unbedeckt. DerGesichtsausdruck mit strengem Blick verrat eine Person von lebhaftem Tempera-ment.

Dieses Portrat wurde in frtiheren Veroffentlichungen in die iulisch-claudischeKaiserzeit datiert. Unserer Meinung nach sind die stilistischen Merkmale, insbeson-dere der Typus der Frisur, eher der spatflavischen oder frtihtrajanischen Zeit d.h.dem Ende des 1. Jh. oder dem Anfang des 2. Jh. zuzuordnen.

5. Frauenkopf-Fragment19 (Taf. 8): Hohe des Fragments 16,5 cm, erhaltene Gesichts-breite 12 cm, Inv. Nr. KS 83. Erhalten ist nur die obere Kopfhalfte (bis zur Augen-hohe), die aus zwei zusammengeklebten Bruchstiicken besteht; es fehlt auch einTeil des Haarvvirbels.16. J.Brunšmid, o.c., S.39, 72; L.Crema, o.c, S.31, 17. L. Crema, ebd..

Taf. XIII. Abb.25; auch R.Schneider, o.c, S.166,30 18. J.Brunšmid, o.c, S.36-37, 65; L.Crema, o.c,(unterzeichnet E.Loewy), obwohl aufgrund karglicher S.31, Taf. XIII, Abb.26.Angaben, ohne Illustrierung, mit Sicherheit nicht be- 19. J.Brunšmid, o.c, S.42, 83; L.Crema, S.31.hauptet werden kann, dass es sich gerade um diesesPortrat handelt.

92 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Das einzige Element zur Identifizierung des Portrats ist der charakteristischeTypus der Haartracht mit dicken Locken, die durch Bohrlocher in drei paralleleReihen oberhalb der Stirn angeordnet sind. Hinter ihnen sind auch die Reste einesDiadems sichtbar. Es handelt sich um die typische Frisur der flavischen Kaiserzeit,die in einer der Werkstatten von provinzieller, ortlicher Bedeutung entworfen wurde.Das Portrat diirfte in der spatflavischen oder fruhtrajanischen Zeit entstanden sein,am wahrscheinlichsten im Laufe des letzten Jahrzehnts des U h .

6. Buste des jungen Mare Aurel20 (Taf. 9-10). Marmor, Hohe 56,5 cm, Kopfhohe 27cm, Gesichtsbreite 14 cm, Inv. Nr. KS 66. Die Buste setzt sich aus dem Kopf unddem anseheinend modernen Brust- bzw. Schulterteil zusammen. Der Hals ist nichtrekonstruiert sondern durch eine Zementzugabe erganzt worden. Der grosste Teilder Naše ist abgeschlagen, teils beschadigt sind die Ohren und stellenvveise auch dasHaar.

Die Gesichtsform ist oval, mit betonten Jochbeinen und dem subtil geformtenKinnabschluss. Die Augen sind mandelformig ausgedehnt, mit herausgewolbtenAugapfeln und den durch flache plastisehe Vertiefung angedeuteten Pupillen. Aus-gesprochen fein geformt sind die Orbitalhaut und die etwas gesenkten Oberlider,sowie die Brauen, deren Bogen die Augenlinie verfolgen und sich in der Mitte mitder Nasenwurzel verbinden. Der Mund ist relativ klein, knabenhaft, die Ohrenprazise modelliert und zum Teil von Haarlocken iiberdeekt. Dicke lockige Strahnensind am Kopfe ineinandergesehlungen. Sie sind sorgfaltig geformt und verdeckenzum Teil die obere Stirnhalfte, insbesondere in der Stirnmitte, wo die dureheinander-geflochtenen Locken ein dickes, rundes Haarbiischel bilden. Die Lockenenden diesesHaarbiischels sind in der Mitte leicht getrennt und greifen tief in die Stirn.

Die Gesichtsziige sowie der charakteristische Frisurtvpus weisen darauf hin,dass dieses Portrat zweifellos den jungen Mare Aurel darstellt. Es handelt sich umeine Oualitatsarbeit, die wahrscheinlich um 140 n.Chr. geschaffen wurde21 und vonder M.Wenger falschlicherweise behauptete, dass sie in einer Privatsammlung inZagreb aufbewahrt wiirde.22

7. Frauenkopf2 (Taf. 11-12): Marmor, Hohe 12,5 cm, Gesichtsbreite 6,5 cm, Inv.Nr.KS 79. Der Kopf ist aus zwei diagonal auseinandergebroehenen Fragmenten zusam-mengeklebt. Abgeschlagen sind Naše, Kinn, grosserer Teil der linken Augenbrauesowie beide Ohren; die rechte Wange und die Mitte des Haarknotens sind abge-schiirft. Auf der abgeschlagenen Naše und auf den Ohrstellen sind die Reste korro-dierten Eisens sichtbar, das zur Befestigung der herausragenden, im 19. Jh. rekon-struierten Kopfteile verwendet wurde.

Die Gesichtsform ist oval. Unter den bogenformigen Augenbrauen sind flachprofilierte Augapfel, die durch breite, hohe Oberlidbogen begrenzt sind. Die Našeseheint geradlinig gewesen zu sein, wie auch der nicht grosse, geschlossene Mund.

20. R.Schneider, o.c, S.166, 28 (unterzeichnet hin (Vgl. M.Bergmann, Mare Aurel, Liebighaus Mono-E.Loewy); J.Brunšmid o.c, p.37, 66; L.Crema, o.c., graphie 2. Frankfurt am Main 1978).S.XIII, Abb.31; M.Wegner, Die Herrscherbildnisse inantoninischer Zeit, Das romisehe Herrscherbild II, 4, 2 2- M.Wegner, ebd..Berlin 1939, S.289. 23. R.Schneider, o.c, S.166, 31 (unterzeichnet

21. Die Details in der Frisurgestaltung weisen auf E.Loewy); J.Brunšmid, o.c, S.41, 79; L.Crema, o.c,den ersten Typus des Portrats des jungen Mare Aurel S.31, Taf. XIII, Abb.27.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 93

Die Jochbeine zeichnen sich sanft unter den Pausbacken ab. Die Haarlinie oberhalbder Stirn und langs der Schlafen ist leicht wellenartig. Das Haar ist schnittenweisegeflochten; am Nacken sind diese Schnitten verflochten, so dass sie einen flachenHaarknoten bilden, der nicht ausgearbeitet und nur durch eine geringe Verdickungangedeutet ist. Weniger beschadigte bzw. abgeschiirfte Haarflachen sind durch voll-kommen flache, stellenvveise wellenartige Furchen gestaltet.

Die Ausarbeitungsqualitat dieser Portrats ist nicht besonders hoch; stilistischenMerkmalen nach, insbesondere in der Haargestaltung, ist dieser Portratkopf in denAnfang des 3. Jh. zu datieren.

Kopf eines bartigen Mannes - Fragment24 (Taf. 13): Marmor, Hohe des Fragments13,5 cm, Gesichtsbreite in Mundhohe 10 cm, Inv.Nr. KS 69. Erhalten ist die untereGesichtshalfte (unterhalb der Augenhohe), sowie ein linksseitiger Halsabschnitt. Dieerhaltene Naše ist zum Teil abgeschlagen, am Kinnabschluss sind Abschiirfungen.

Obwohl die obere Kopfhalfte fehlt und trotz der Beschadigungen am erhaltenenKopf teil, hat das Gesicht ausreichend viele Details bewahrt, die ihm einen markantenAusdruck verleihen. Die Jochbeine heben sich deutlich gegen die bartfreien Gesichts-teile ab. Die Naše scheint ziemlich breit gevvesen zu sein. Der strenge und ernsteGesichtsausdruck wird durch den fest geschlossenen Mund unterstrichen. Der gro-ssere Teil des Gesichts ist vom dicken, kurzen Bart und dem dreieckigen Schnurrbartbedeckt, der bis zur Naše reicht. Die charakteristische Bearbeitung des Barts unddes Schnurrbarts (die in bezug auf die erhaltene Epidermis leicht angehoben sind)durch Einmeisselung kurzer und flacher Striche ermoglicht eine Datierung diesesPortrats in die zweite Halfte des 3. Jh. Bei diesem mannlichen Portrat trauen wiruns anzunehmen, dass es gerade aus Minturno herkommt. Eine solche Schlussfolge-rung beruht auf der Tatsache, dass auf der genannten Fundstelle in den 30-er Jahrendieses Jahrhunderts mehrere Portratfragmente mit ahnlichen Merkmalen ausgegra-ben wurden und es ist dementsprechend nicht ausgeschlossen, dass eines dieserBruchstiicke dem betreffenden interessanten und qualitatsmassig hochgestellten Por-trat angehort hatte.25

Wie bereits in der Einleitung hervorgehoben, wurde ein Portrat, das einstderselben Sammlung angehort hatte, unlangst im Museum fiir Schiffahrt und Ge-schichte des Kroatischen Kiistenlandes in Rijeka identifiziert. Dieses Portrat wurdebisher nirgendwo veroffentlicht und somit benutzen wir die Gelegenheit, das ein-schlagige Portrat der Portratgruppe anzugliedern, der es urspriinglich angehorthatte.2f

24. J.Brunšmid, o.c, S.38. 69; L.Crema, o.c, S.31,Taf. XIII. Abb. 28.

25. Auf eine solche Moglichkeit machte uns wahrendder Diskussion beim Frankfurter Kolloquim die Kolle-gin, Frau M.Bergmann aufmerksam, indem sie aufeinige Fragmente der steinernen Portratplastik aus demMuseum in Minturno erinnerte. Da wir keine Gelegen-heit hatten, eine solche Hypothese an Ort und Stelle zupriifen, lasse ich diese Frage bis auf vveiteres offen. (Alseine mogliche Erganzung des Fragments aus dem Zagre-ber Museum konnte vielleicht ein Bmchstiick des mann-lichen Oberkopfes betrachtet werden, das in Minturno

bei den Ausgrabungen 1931-1933 gefunden wurde - Vgl.A.Adriani, Minturno, Catalogo delle sculture trovatenegli anni 1931-1933, Notizie degli scavi di antkhita-Attidella Reale Accademia Nazionale dei Lincei, JahrgangCCCXXXV, Ser. VI, Band XIV, Roma 1938. XVI.S.220, Nr. 75, Abb. 41).

26. Den Kollegen (-innen) aus dem Museum fiirSchiffahrt und Geschichte des Kroatischen Kiistenlandesin Rijeka, die mir die Veroffentlichung dieses Portratsermoglicht haben, spreche ich meinen herzlichen Dank

94 A. RENDIĆ-MIOĆEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

9. Kopf eines bartigen Mannes (Taf. 14-15): Marmor, Gesamthohe 29 cm, Kopfhohe22 cm, Gesichtsbreite 14 cm. Das Portrat ist verhaltnismassig gut erhalten. Die Našeist zum Teil abgeschlagen, der Mund ist auch teils beschadigt. Die Gesichtsformdieses Portratkopfes ist oval, mit betonten Jochbeinen, weit aufgerissenen Augenund ausgesprochen hoher Stirn. Individuelle Gesichtsziige sind durch den kurzenBart und durch den mit flachen Einschnitten in die etwas angehobene Gesichtsflachegeformten Schnurrbart noch mehr betont. Mit ahnlichen Zugen ist auch das Haargemeisselt.

Den stilistischen Merkmalen nach kann dieser Kopf in die zweite HSlfte des3. Jh., oder noch genauer, in das letzte Jahrzehnt dieses Jahrhunderts datiert werden.Das Portrat enthalt namlich alle wesentlichen, der Portratplastik aus der Zeit derTetrarchie entsprechenden Elemente.

Die Portratplastik in Stein aus der Nugentschen Sammlung umfasst auch einigePortratkopfe und - biisten von verhaltnismassig hoher Qualitat. Die meisten wurdenaber nicht in einer entsprechenden Weise publiziert und ausser vvenigen Ausnahmen- das gilt vor allem fiir die Portratbiiste des jungen Mare Aurel - sind diese Bildnisseder in - und auslandischen Offentlichkeit wenig bekannt. Obwohl sie keine zusam-menhangende Gruppe mit besonderen gemeinsamen Merkmalen darstellen (da unsleider fiir keines dieser Exemplare die Fundumstande bekannt sind und die Exem-plare in einer breiten Zeitspanne zwischen dem 2. Jh. v.Chr. und den letzten Jahr-zehnten des 3. Jh. festgelegt sind) tragen sie trotzdem einer besseren Kenntnis derromischen Portratkunst in ihrer Gesamtheit bei.*

Rukopis primljen 16.XII.1991.Rukopis prihvaćen 2.II. 1992.

* Dieser Beitrag war in einer zum Teil andersausgelegten Form fiir die Publikation gedacht, dievom Veranstalter der Ausstellung »Antikes Portratin Jugoslawien« als eine Erga'nzung zum Katalogdieser Ausstellung gedruckt werden solite. In die-ser Publikation sollten die Referate der internatfo-nalen Tagung, die unter demselben Titel wie dieAusstellung in November 1988 in Frankfurt statt-fand, veroffentlicht werden. Wegen zahlreicherDifferenzen tiber den Charakter dieser Publika-tion, die einerseits zum Katalog/Handbuch erklart

wurde, was den fruher gefassten Beschliissen entge-gengesetzt war, verzichtete man im letzten Augen-blick auf das Drucken der Publikation; dazu trugenauch die Ereignisse bei, die sich im ehemaligenJugoslawien schon schwach abzeichneten. Mit be-sonderem Vergniigen ubergebe ich diesen Beitragder Zeitschrift des Zagreber Archaologischen Mu-seums fiir den Band, der Frau Dr. Branka Vikić-Belančić, der langjahrigen Leiterin der AntikenAbteilung des Museums gevvidmet wird.

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 95

Tabla 1 - Tafel 1

96 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 2 - Tafel 2

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 97

Tabla 3 - Tafel 3

98 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 4 - Tafel 4

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika. VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 99

Tabla 5 - Tafel 5

100 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 6 - Tafel 6

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 101

Tabla 7 - Tafel 7

102 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 8 - Tafel 8

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 103

Tabla 9 - Tafcl 9

104 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika. VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 10 - Tafel 10

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XX1V-XXV 77-110 (1991-92) 105

Tabla 11 - T a f e l 11

106 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 12 - Tafel 12

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 107

Tabla 13 - Tafel 13

108 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 14 - Tafel 14

A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 77-110 (1991-92) 109

Tabla 15 - Tafel 15

110 A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ: Portretna plastika, VAMZ, 3.8., XXIV-XXV 77-110 (1991-92)

Tabla 16 - Tafel 16


Recommended