62
Prirodno-matematički Fakultet u Sarajevu Odsjek za Geografiju Smjer: Turizam i Zaštita Životne Sredine Stećci u Bosni i Hercegovini Kulturološki aspekt stanovništva
Prirodno-matematički Fakultet u Sarajevu
Odsjek za Geografiju
Smjer: Turizam i Zaštita Životne Sredine
Stećci u Bosni iHercegovini
Kulturološki aspekt stanovništva
Profesor: doc.dr. Alma Pobrić Studenti: Gurda Amela
Gorana Matuh
Sarajevo, 2015.
Sadržaj:
Lista ilustracija:...........................................4
Uvod.........................................................5
1. Općenito o stećcima.......................................6
1.1 Historijska pozadina nastana stećaka....................7
1.2 Period nastanka stećaka.................................8
1.3 Nazivi stećaka.........................................10
1.4 Rasprostranjenost stećaka u Bosni i Hercegovini........10
1.4.1 Klasifikacija gustoće stećaka......................12
1.5 Oblici stećaka.........................................13
1.5.1 Evolucija oblika..................................14
2. Ukrasi na stećcima.......................................16
2.1 Motivi.................................................17
2.1.2 Motiv ljiljana.....................................20
2.2 Epitafi................................................22
2.2.1 Natpisi na pojedinim stećcima......................25
Radimlja, Stolac.........................................25
Boljuni, Stolac..........................................26
Grčka glavica u selu Biskup, Konjic......................27
3. Rezultati arheoloških istraživanja.......................27
4. Zaštićene nekropole stećaka u Bosni i Hercegovini prema
tentativnoj listi za UNESCO.................................28
4.1 Opis pojedinih nekropola...............................30
4.1.1 Nekropola stećaka Radimlja.........................30
4.1.2 Nekropola stećaka Klaufi...........................32
4.1.3 Nekropola stećaka Biskup...........................33
4.1.4 Nekropola stećaka Boljuni..........................34
4.1.5 Nekropola Dugo polje Blidinje.....................35
4.1.6 Nekropola Maculje..................................36
4.1.7 Nekropola stećaka Grebnice- Bunčići u selu
Radmilovića Dubrava......................................38
4.1.8 Nekropola Stećaka Dolovi u selu Umoljani...........38
Zaključak:..................................................40
Bibliografija...............................................41
Lista ilustracija:
Ilustracija 1: Rasprostranjenost stećaka na prostoru Bosne i
Hercegovine .................................................6
Ilustracija 2: Oblici pojavljivanja stećaka.................15
Ilustracija 3: Oblici križeva na spomenicima................16
Ilustracija 4: Pojedini motivi na stećcima .................17
Ilustracija 5: Simbol ljiljana na stećku....................21
Ilustracija 6: Natpis na stećku u Jelaškama.................23
Ilustracija 7: Motivi na stećcima Radmilja Stolac...........25
Ilustracija 8: Nekropola stećaka Radimlja...................31
Ilustracija 9: Nekropola stećaka Klaufi ....................32
Ilustracija 10: Nekropola stećaka Biskup....................33
Ilustracija 11: Nekropola stećaka Boljuni...................34
Ilustracija 12: Nekropola stećaka Dugo polje ...............36
Ilustracija 13: Nekropola Maculje...........................37
Ilustracija 14: Nekropola stećaka Dolovi....................39
Uvod
Stećci kao nadgrobni spomenici iz srednjeg vijeka su
karakteristika bosanskohercegovačkog područja. Stećci su
rezultat specifičnih historisjkih odnosno umjetničkih,
društvenih i ekonomskih okolnosti koje su obilježavale srednji
vijek u ovom dijelu Evrope. Osim Bosne i Hercegovine, stećci su
rasprostranjeni i u susjednim državama Hrvatskoj, Srbiji, te
Crnoj Gori. Većina stećaka je klesana iz vapnenca, ali ima ih
izrađenih u škriljcima, sedri ali i u granitu. Na osnovu oblika
u kojima se stećci kao srednjovjekovni nadgrobni kameni
spomenici pojavljuju, dijele se u pet skupina: ploča, sanduk,
sljemenjak, križina-krstača i stup. Najbrojniju skupinu čine
sanduci i ploče.
Cilj ovog seminarskog rada jeste upoznati se sa samim
pojmom stećak, zatim periodom u kojem su nastali, motivima
njihovih i epitafima, nekropolama i prostornom
rasprostranjenošću, zaštitom ovog veoma značajnog kulturno-
historijskog spomenika.
Pri izradi ovog seminarskog rada korišteno je nekoliko
metoda. Najznačajnija metoda jeste analiza prikupljenih
podataka, te njihova sinteza. Pored ove osnovne metode izrade,
korištena je i metoda klasifikacije, te obrada statističkih
podataka, odnosno statistički metod.
1. Općenito o stećcima
Smatra se da su stećci srednjovjekocni nadgrobni kameni
spomenici. Oni su vezani za cijelo područje današnje Bosne i
Hercegovine, ali i susjednih zemalja Srbije, Crne Gore i
Hrvatske u kojima se nalazi nešto manje lokaliteta. Prema
raspoloživim arhelološkim istraživanjima, stećci se prvi put
pojavljuju u drugoj polovini XII stoljeća. To se smatra prvom
fazom nastanka i izrade stećaka. Ona je trajala do kraja XIII
stoljeća. Stećci sa prvim ukrasima i motivima javljaju se ud
XIV i XV stoljeću. A kraj ove vrse umjetnosti veže se za XVI
stoljeće. (Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici)
Stećci u izuzetno vrijedan historijski i umjetnički, ali i
duhovni motiv baštine Bosne i Hercegovine. Oni su jedinstveni u
Evropi. Smatra se da na navedenom prostoru nalazi preko 100 000
stećaka. Trenutno je pronađeno oko 70 000 hiljada. Eminentni
umjetnik Miroslav Zec je istaknuo sljedeće:'' Stećci su
kulturni endem balkanskog srednjovjekovlja, postoje samo u
četiri zemlje nekad jedinstvene države''. (Stećci na popis
svjetske baštine)
Ilu
Arheološkim iskopavanjem je utvrđeno da određena grupa
stećaka ispod sebe nema skeletne ostatke, nego da su to
uglavnom: nakit, oruđe i drugi predmeti. Za takve kamene
spomenike nije utvrđena egzaktna namjena.
Po velićini stećc spadaju u megalitinske kamene blokove.
Većina njih teži p nekoliko tona, a najveći i do 30 tona. Takav
primjer je stećak Pavla Radenovića Na Pavlovcu kod Sarajeva
koji je težak 31 920kg. U bosni i Hercegovini osim što ima
najviše stećaka, tu se nalaze i najljepše ukrašeni i najveći
stećci. Tako najbolje ukrašen i jedan od većih stećaka nalai se
u Donjem Zgošću pored Kaknja u Bosni i Hercgovini.
Prvi popis i procjenabrojnosti stećaka urađena je 1971
gdine od strane Šefika Bešlagića u knjizi 'Stećci- kataloško-
topografski prikaz'. Tada je u Jugoslaviji pronađeno 66 573
stećka i to na 2988 lokaliteta. Smatralo se da to ćini oko 80%
ukupnog broja stećaka. Tada ih je najviše zabilježeno u Bosni i
Ilu
Hercegovini, odnosno 58 457 stećaka na 2 612 lokaliteta ili 88%
od pronađenih.
Većina ovih lokaliteta sa stećcima nalazi se na višim
predjelima planina. To su uglavnim velike nadmorske visine
preko 2 000 m i teško su lokaliteti dostupni. Uprkos tome od
1971. do danas pronađeno je nekoliko stotina novih stećaka. U
okviru isložbe stećaka u Zagrebu, arheolozi Ivan Alduk, Marinko
Tomasović i Domagoj Perkić su naveli brojku od 69 363 stećka na
3162 lokaliteta. Prema njihovim podatcima najviše ih ima u
Bosni i Hercegovini odnosno 59 593 ili 86% od pomenut cifre.
Prema navedenim istraživanjima najmanje stećaka ima sa motivima
i to 5695 odnosno 8% a još manje sa natpisima i epitafima 384
ili 0,6%.
1.1 Historijska pozadina nastanka stećaka
S ozirom na navedeno, da se zaključiti da su stećci rezultat
specifičnih historisjkih odnosno umjetničkih, društvenih i
konomskih okolnosti koje su obilježavale srednji vijek u ovom
dijelu Evrope. Primarni interpretativni kontekst stećaka jest
regija istočne i centralne Europe kao prijelazna zona europske
kulture obilježena preplitanjem i miješanjem kulturnih utjecaja
istočnoga i zapadnoga kršćanstva, smještena između europskog
Zapada i Istoka. S obzirom na to, ova regija se ne može
svrstati pod okrilje niti jedne od kultura koje su se susretale
na ovom prostoru.
Kulturološki gledano prostor nastanka stećaka veže se a
slavensku grupu naroda te glagoljske i ćirilske pismenosti koji
su se od jadranske obale prostirali sve do Srbije na istoku. S
obzirom da je u vrijeme nastanka stećaka vladao period
renesanse, to je uslovilo kraj bezimenih nadgrobnih spomenika.
Čovjek je postajao sve više svjestan samog sebe i važnosti te
se usmjeravao ka portretiranju. U tom periodu težilo se ka
'vjećitom spasenju' i brizi o tome. Tako je stećak kao
nadgrobni spomenik predstavljao rješenje za dvije težnje: da se
osigura vjećiti dom i funkciju slavnjenja osobnosti i
dinastičnosti.
Uticaj je dolazio i sa dobro razvijene zapada, odnosno
jadranske obale, koja je u to vrijeme odlično trgovala sa
drugim carstvima. Osim toga tu je i uticaj Bliskog Istoka. Ovu
političku i gospodarsku integraciju regionalnih razmjera
pratilo je proširenje državnoga teritorija srednjovjekovne
Bosne na račun susjednih država – ka jugu, jugo-zapadu i zapadu
– nastanak društvenih struktura komplementarnih s europskim i
baziranih na oživljavanju rudarske proizvodnje u režiji
njemačkih rudara Sasa.
Sjeverno područje pojavljivanja stećaka veziva se za
eksploataciju ruda. Na tom prostoru pojavljuje se manji broj
stećaka. Razlog tome je i manji broj fedalinh vlasnika tog
područja koji su bilo močnici togvremena. Stećak je bio naćin
afirmiranja svog gleda i svoje moći. Rasprostranjenje stećaka
se vezuje i za potiskivanje starosjedioca od strane Osmanskog
carstva sa istoka.
1.2 Period nastanka stećaka
Smatra se da su stećci stariji od ukrasa i natpisa na
njima. Međutim ne zna se tačno ko je poticao i zađto njihovo
nastajanje. S obzirom da se većina stećaka nalazi na samom
prostoru Bosne i Hercegovini, većina historićara i erheologa su
skloni tvrdnji da su oni vezani za opstajanje srednjovjekovne
države Bosne i dijelova Crkve bosanske, odnosno bogumilstva.
Ipak, sami period nastanka stećaka i period postojanja Bosanke
države se ne podudaraju. Prema današnjim saznanjima stećci su
nastajali i period od XIII do XVI stoljeća, a Crkva bosnaksa je
djelovala 30ih godina XIII stoljeća pa sve do propasti Bosnaske
države dolaskom Osmanskog carstva 1463. godine. Osim toga ne
postoji ni podudarnost između prostora rasprostranjenja stećaka
i samog rasprostranjenja nekadašnje srednjovjkovne Bosanske
države.
Tvrdnje su isključivo vezane za proučavanje natpisa
reljefnih motiva na njima. Međutim to i nije merodavno s
obzirom na navedenu činjenicu da samo 8,6 % stećaka ima motive,
natpise i epitafe na sebi. S obzirom na nemogućnost plaćanja
klesara za izradu ukrasa, smatra se da su neki stećci naknadno
dobili ukrase. Zbog toga je opravdana sumnja da su stećci
daleko straiji od samih natpisa, motiva i epitafa na njima.
Fatih Hodžić, koji je 2009. objavio članak "Stećci -
nijemi svjedoci propasti Atlantide", koji baca novo svjetlo na
povijest stećaka (a iznosi i zanimljivu pretpostavku o
Atlantidi smještenoj na prostoru južnog Jadrana), ističe: "Pod
stećke su potkopavani pretežno sljedbenici Crkve bosanske pa
ipak nije pronađen ni jedan stećak - grob Djeda, najvišeg
dostojanstvenika u hijerarhiji Crkve bosanske. Iako su stećci u
pravilu razasuti i premještani, nekropole uređivane, na
nalazištima su pronalaženi u određenim nizovima. Gotovo bez
izuzetka, pravac nizova je jug - sjever. Procjenjuje se, da je
pravi broj kamenih blokova puno veći od broja evidentiranih
stećaka. Brojni su nestali, uništeni, iskorišteni za gradnju
ili jednostavno još nisu pronađeni.". (Stećci - jedinstvena izadivljujuća baština)
S druge strane većina arheologa se vodi činjenicom da su
stećci na lokalitetima pored kamenoloma. Razlog tome navode
činjenicu da ih je bilo teško prenositi s jednog mjesta na
drugo. Nekropole su se, poprihvaćenom historijskom obrascu
uglavnom nalazili pored srednjovjekovnih puteva i naselja. Oko
88% lokaliteta ima od jednog do 10 stećaka. Uz nekropole su se
kasnije osnivala groblja. Osim toga, tu su se često sastajali
zbog molitve i veselja.
Većina stećaka je klesana iz vapnenca, ali ima ih
izrađenih u škriljcima, sedri ali i u granitu. Smatra se da se
gruba obrada od strane 'kovača' kako su se nazivali klesari
radila na samom kamenolomu, a da je fina obrada vršena na
nekropolama od strane pisara, odnosno onih koji su urezivali
natpis. Smatra se da se prevoz stečaka vršio nekom vrstom
saonica sa konjskom ili volovskom zapregom, a nekada preko
gruna ili drvenih oblica. Ovom tvrdnjom se donekle može
razumjeti prevoženje manjih stećaka na manje daljene nekropole,
međutim postavlja se pitanje kako su se prevozili stećci koji
su bili teški preko 20 tona na nedostupna mjesta planinskih
vrleti i zaravni, a ujedno daleko od bilo kakvih kamenolma i
naselja.
Fatih Hodžić, naprotiv, tvrdi da nema tragova izrade
stećaka koji bi vremenski odgovarali razdoblju 13-16. stoljeća.
Prema njemu, kameni monoliti iz kojih su nastali
srednjovjekovni stećci možda su i više tisuća godina prethodili
njihovom korištenju kao nadgrobnih spomenika: "O lomljenju,
odvajanju u kamenolomima, prevoženju ili prenošenju, nema ni
zapisa ni vjerodostojnih objašnjenja. Zabilježeno je samo
predanje, da je jedan sljemenik na Duvanjskom polju, prevežen
iz Male Čvrsnice preko polja Svinjače, o kojem se u narodnom
stihu kaže: "Vuklo sto volova, izilo (izjelo) se sto
ovnova...". Blizu Kaknja u Bosni, mjesto je sa četrnaest
sanduka i sljemenjaka i nekoliko ploča, koji se nalaze na
jednoj višoj zaravni. Dijelom uronuli u zemlju, tu su u ulozi
kenotafa - memorijalnih, simboličnih nadgrobnih spomenika bez
grobova umrlih. Pod njima nema bilo kakvih tragova o
ukopavanju. Mještani govore, da tu, daleko unaokolo, nema ni
kamenoloma. Pod humusom, u kojem su uronjeni, samo pedesetak
centimetara duboko u zemlji su žile i debeli slojevi mrkog
uglja...". (Stećci - jedinstvena i zadivljujuća baština)
1.3 Nazivi stećaka
Postoje više vrsta naziva paralelno korištenih za
obilježavanje, među kojima često dolazi do preklapanja što
govori o bliskoj povezanosti narodnog života sa tradicijom
stećaka. Prva vrsta su izrazi oslonjeni na autentične povijesne
izvore – mahom natpise sa stećaka: „bilig“, „kâm“, „zlamen“,
„kuća“ i „vječni dom“. Nazivi ukorijenjeni u narodu su:
„mramorje“, „mramori“, „grčko groblje“, „kaursko groblje“,
„divsko groblje“, „mašet ili mašete“. Današnji naziv – stećak –
susrećemo od sredine 19. stoljeća i u vezi je s glagolom
„stajati“. Jedan od novijih naziva koji se koristi u stručnoj
literaturi – kamik – bliži je izvornome značenju jer svoju
potvrdu nalazi u natpisima koje susrećemo na stećcima.
1.4 Rasprostranjenost stećaka u Bosni i Hercegovini
O stećcima, vrsti i izradi eminentni historičar umjetnosti
Barbara Vujinović kaže: "Stećci su postavljani oko crkava, uz
bunare i lokve, na pretpovijesnim tumulima - gomilama, na
visokim gradinama, u sklopu neke starije arhitekture, na
prostorima srednjovjekovih grobalja. Većinom su bili izrađivani
od krečnjaka ili vapnenca. Spomenik pak tipološki može
bitiploča, sanduk, sljemenak, stub (stup), križina (krstača) i
antropomorfni stećak. Također, i na razini etničke ili vjerske
pripadnosti (ispod stećaka pokapani su pripadnici Crkve
bosanske, rimokatolici i pravoslavci) teško je precizno
odrediti pripadnost stećaka, pa ju je najbolje odrediti na
razini pojedinoga prostora s obzirom na geografski položaj
stećaka i točno određene povijesne događaje koji su ga
obilježili. Važno je napomenuti: dva potpuno identična stećka
ne postoje. Različite skupine stećaka, koje se mogu zateći i na
jednom prostoru, odraz su nekoliko lokalnih radionica ili
majstora kovača, kako su sami sebe nazivali na natpisima. Do
danas su poznata 34 imena kovača: od Bogdana, Braje, Dragiše,
preko Grubača, koji je u drugoj polovici 15. stoljeća bio
najtraženiji i najaktivniji, prema tome i najkvalitetniji
klesar, Mihalja, Bjelopčelanina Pribila, Kablovića Milutina do
posljednjeg otkrivenog kovača Jurina, komu se pripisuju
"najljepši i najbogatije ukrašeni sljemenaci dalmatinskoga tipa
u okolici Imotskoga i u poljima sjeverozapadne Bosne"
S druge strane Fatih Hodžik ističe sljedeće: "Po osnovnim
značajkama stećci mogu biti stojeći (stup, križina) i ležeći
(ploča, sanduk, sljemenjak), koji čine preko 95 posto ukupnog
broja, a među kojima je daleko najviše sanduka (61 posto),
teških i do 30 tona. U stećke se uvrštavaju i amorfni stećci,
primjerci neobrađenih blokova, po obliku i dimenzijama najbliži
pločama i sanducima."
Stećke susrećemo gotovo na čitavom teritoriju Bosne i
Hercegovine, tačnije u istočnoj i zapadnoj Hercegovini,
istočnoj, srednjoj, zapadnoj i jugozapadnoj Bosni. Na tom
prostoru sačuvano je približno 2700 lokaliteta sa stećcima (s
tim da se novi konstantno pojavljuju). Uz specifične političke,
ekonomske i kulturne prilike pojedinih regija, umijeće klesanja
stećaka dovelo je do formiranja triju većih područja koja
pokazuju dosta specifičnosti u upotrebi pojedinih oblika
stećaka i reljefnih motiva. Prvo područje je prostor nekadašnje
„Humske zemlje“ a danas Hercegovine gdje je vještina klesanja
stećaka razvila svoje najbolje mogućnosti i gdje je sačuvan
najveći broj stećaka. Nakon toga to je prostor istočne Bosne a
treći je područje srednjovjekovne „Kraljeve zemlje“ odnosno
današnje središnje Bosne. Unutar ovih teritorija moguće je
identificirati i po nekoliko različitih radionica od koji se
neke vrlo jasno može vezati i za djelovanje pojedinih majstora-
kovača čija su nam imena sačuvana na natpisima. (Stećci-srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Nominacija za upis nalistu svjetske baštine UNESCO)
Sva teritorija današnje Bosne i Hercegovine, s iznimkom
sedam sjevernih graničnih opštinskih područja (Velika Kladuša,
Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanski
Brod, Bosanski Šamac i Orašje), posjeduje stećke.
U Bosni i Hercegovini postoji 2612 lokaliteta sa stećcima. Na
svim tim mjestima ustanovljeno je ukupno 58 547 spomenika. U
taj broj nisu unešeni primjerci u muzejskim zbirkama u
Sarajevu, Mostaru, Bileći, Trebinju i Konjicu koji su
ubilježeni na svojim prvobitnim mjestima.
U vezi sa utvrđenim brojnim stanjem, nužno je napomenuti
činjenicu da je tokom vremena izvjestan broj primjeraka nestao.
Taj broj nije malen. Nešto je stradalo vremenom zbog slabog
kvaliteta kamena, a mnogo je veći broj stećaka, zbog
neshvatanja spomeničkih vrijednosti, korišten za gradnju crkvi,
stambenih zgrada, cesta, mostova i drugih objekata. Prema
nedovoljno argumentovanoj procjeni, na taj način je moglo
nestati najmanje oko 20% stećaka.
1.4.1 Klasifikacija gustoće stećaka
Fatih Hodžić historičar ističe i da s obzirom na
rasprostranjenost, gustoću i značajke terena, same nekropole
stećaka istražene do sada se nalaze na nekoj vrsti okruženo
područja površine oko 50 000 km2 i radijusa oko 350 km.
Preciznije to bi bilo područje od južne Hercegovine gdje se
nalazi i najveći broj stećaka, do sjeverne Bosne i Hrvatske uz
samu rijeku Savu i unu gdje su rijetka i malobrojna nalazišta
stećaka.
U užoj zoni od 200km, nekropole su najbrojnije i najgušće
raspoređene. U njima preovladavaju visoki stećci sa krovovima i
sanduci. To je područje južne dalmacije i južne Hercegovine
(sliv rijeke Neretve, Popovo polje, Stolac i Nevesinje) i
zapadne Crne Gore. U drugoj zoni radijusa od 300km, nekropole
su brojne i nejednako raspoređene, odnosno na nekim područjima
gusto a na nekim rijeđe raspoređene. Preovladavaju standuci,
sljemenaci, ploče i stupovi. Na području zapadne hercegovine to
su: Čitluk, Mostar i Duvanjsko polje a na području istočne
Bosne to su: Klinovik, Trnovo, Olovo, Rogatica i Srebrenica. U
trećoj zoni od 350km nekropole su malobrojne i rijetko
raspoređene. Preovladavaju niži sanduci, ploče, stupovi,
križine i nišani. Na području sjeverne Bosne to su: Glamoč,
Mkonjić Grad i Ugljevik.
Osim navedenog, autor smatra da takav raspored stećaka
nije plod ljudskog djelovanja nego prirodne katastrofe koja je
nekada davno uništila sjedište neke starodrevne civilizacije u
prostoru južnog dijela današnjeg jadrana. Kao rezultat te
katastrofe stećci su rasuti u širokom krugu oko te epicentra
katastrofe. Ovim se navodno objašnjava lokacija stećaka na
nepristupačnim i udaljenim terenima. Zaključno s tim autor
Hodžić istiće: "Kameni blokovi - monumenti, lomljeni u jednom
vremenu i prostoru, baština su i autohtona riznica starije
civilizacije. Kameni blokovi - stećci, kasnije klesani i
ovjekovječeni natpisima i reljefnim motivima su baština kulture
iz vremena Crkve bosanske i države Bosne. I kao monumenti i kao
stećci, dragocjen su zalog iz jednog prastarog i drugog starog
vremena. Oni su nijemi svjedoci jedne propasti i artefakti
dviju kultura.". (Stećci - jedinstvena i zadivljujuća baština)
Analizom brojčanih podataka dolazi se do zanimljivih
konstatacija. Najprije se vidi kakva je gustoća stećaka po
područjima općina. U Bosni i Hercegovini nesrazmjerno najveći
broj stećaka imaju hercegovačke općine, a među ovima sa
najvećim brojem ističu se općine Nevesinje i Konjic, koje imaju
preko 3000 primjeraka. Od bosanskih općina ističe se Rogatica
sa 2628 stećka. U ostale općine sa relativno velikim brojem
spomenika treba ubrojati Livno (2494), Trebinje (2406), Stolac
(2319), Gacko (2219), Sokolac (1966), Kalinovik (1793) i Bileću
(1739) relativno najmanji broj stećaka se nalazi u sjevernim i
sjeverozapadnim bosanskim općinskim područjima.
Neosporno je da su stećci specifični za srednjovjekovnu
Bosnu i Hum, odnosno Bosnu i Hercegovinu i da su
rasprostranjeni u svim njenim krajevima. Činjenica o
neravnomjernom rasporedu, okolnost da su stećci u nekim
rejonima rijetki i da ih ponegdje nema može se obrazložiti.
Neka planinska, krševita i teško pristupačna mjesta nisu ni u
srednjem vijeku bila podesna za nastambe, čak ni za one
privremene- ljetne, stočarske, kao što su npr neki dijelovi
Prenja, Čvrsnice, Bjelašnice ili Veleža, zbog čega tamo nema ni
stećaka. Neki krajevi sjeverne Bosne bili su dugo vremena pod
dominacijom Ugarske koja nije tolerirala ne samo egzistenciju i
djelovanje “bosanske crkve”. Zbog toga je razumljivo što u
krajevima od Banje Luke i Jajca do Tuzle i Bijeljine nema mnogo
stećaka.
U Bosni i Hercegovini na nekropole do 50 primjeraka otpada
ukupno 2302 ili 88% od ukupnog broja, a na druge, tj. one preko
50 primjeraka otpada 310 nekropola ili 12%. Tako je
ustanovljeno da postoje 884 nekropole koje imaju između 10 i 50
primjeraka, a 1418 nekropola sa manje od 10 primjeraka
stećaka. (Š.Bešlagić)
1.5 Oblici stećaka
Na osnovu oblika u kojima se stećci kao srednjovjekovni
nadgrobni kameni spomenici pojavljuju, dijele se u pet skupina:
ploča, sanduk, sljemenjak, križina-krstača i stup. Najbrojniju
skupinu čine sanduci i ploče. Radi se o najranijim i osnovnim
oblicima stećaka koji traju kroz sve vrijeme njihovog trajanja,
dakle to su i najstariji stećci. Unatoč činjenici da ih u
odnosu na dva prethodna oblika ima znatno manje, sljemenjaci
(stećci sa krovom) su najprepoznatljiviji oblik stećka koji se
javlja tijekom njihove „klasične“ faze odnosno kroz XV
stoljeće. Križine-krstače te stupovi, kojih je također sačuvan
manji broj, pripadaju posljednjoj fazi u razvoju stećaka
odnosno kraju XV i početku XVI stoljeća. Uz ovih pet osnovnih
oblika nalazimo na još dva koja s obzirom na način postavljanja
i ukrase možemo samo dijelom uvrstiti u stećke a radi se o
stelama i nišanima koji se također javljaju pri kraju perioda
stećaka. Spomenuti osnovni oblici mogu dolaziti u više
različitih varijanti s uvijek prepoznatljivom osnovnom formom,
a na pojedinim grobljima se nalaze i spomenici amorfnog oblika.
1.5.1 Evolucija oblika
Prvi stećci u obliku sanduka susreću se oko polovice XIV
stoljeća najavljujući početak zrele faze razvoja stećaka kao
oblika umjetnosti. Uz zračenja drevnih kultura na pojavu ovog
oblika stećka uzdignutog do snažne monumentalnosti utjecali su
antički sarkofazi i romanička umjetnost jadranske obale, a
srodnost oblika pokazuju i nadgrobni spomenici srpskih vladara
iz dinastije Nemanjića. Posebna varijanta ovog oblika
potencirana je prisutnošću postolja, da bi se u dvostrukim
sanducima na dvostrukom postolju dodatno usavršila i početkom
XV stoljeća pripremila pojavu visokog sanduka koji je bio
svojevrsni prijelazni oblika prema sljemenjaku. Najstariji
stećci u obliku sanduka su spomenici feudalnih porodica
Ilustracija 2: Oblici pojavljivanja stećakaIzvor: http://cro-eu.com/galerija-fotografija/displayimage.php?album=5&pos=2a
Nikolića u Vranjevu Selu kod Neuma i Sankovića u Biskupu kod
Konjica.
Najsloženiji oblik stećka sljemenjak javlja se u prvom
desetljeću XV stoljeća. Uzor treba tražiti u antičkom ali i
kroz kontinuitet u srednjovjekovnom sarkofagu. Međutim postoji
vrlo važna razlika. Antički i srednjovjekovni sarkofag1 je grob
i spomenik dok se sljemenjak (dakle, svojevrsna imitacija
sarkofaga) postavlja iznad groba, isključivo kao spomenik.
Promjena se događa tokom XI i XII stoljeća u ceremoniji
vladarske sahrane u Bizantu. U to vrijeme napušta se običaj
sahrane antičkog porijekla polaganjem tijela u sarkofag u
korist polaganja tijela izravno u zemlju i postavljanjem
sarkofaga iznad groba. Utjecaj Bizanta na fenomen stećaka
najjasniji je u ovom aspektu. Ostaje pitanje na koji način ovaj
utjecaj stiže na prostore gdje nalazimo stećke.
1 Sarkofag (lat. sarcophagus; grč. sarkophágos; lithos "kamen koji jede, troši meso;kameni lijes"; grčki sarx = meso, phagein = jesti) je nadgrobni spomenik uobliku sanduka odkamena, osobito mramora, kovine, pečene gline ili drva, redovitooslikan ili urešen reljefima u koji se polaže drveni lijes.
U kasnijoj, zreloj fazi, polovinom XV stoljeća, javlja se
oblik križa klesan u raznim formama u osnovnoj konturi ili
antropomorfnoj te izuzetno rijetke forme svojevrsnih stela koje
podražavaju starije antičke oblike. Pojava monumentalnog križa
kasnije nazvanog krstača ili križina, dovodi se u vezu sa
promjenama uzrokovanim uspostavom vlasti Osmanskoga Carstva na
ovim prostorima (kao okvirni datum uzet je definitvni pad Bosne
1463. godine) i potrebom razlikovanja između kršćanskog i
muslimanskog stanovništva.
Osim monumentalnosti i brojnosti te uklopljenosti u
suvremena katolička i pravoslavna groblja, oblici i repertoar
umjetničkih ukrasa na ovim križevima svrstavaju ih u zasebnu
grupu grobnih spomenika u organskoj vezi sa svijetom
srednjovjekovnih stećaka kao njihovim izvorištem. Oblici
orijentalnog porijekla najčešći je tzv. stup obilježili su
kraj jednog i početak novog poglavlja povijesti nadgrobnih
spomenika, prvenstveno na prostoru Bosne i Hercegovine. Jedan
takav primjerak stupa (koji pripada najstarijem tipu
muslimanskih nišana s prijelaza iz XV u XVI stoljeća) ima na
sebi karakterističan natpis „Ase leži Skender“ i reljef križa-
rozete (Miljuša Glavica/Fatnica – BiH). Sličan ovome, ali
monumentalniji, je stub/nišan iz Bakića kod Olova (BiH) –visine
oko 4 m, sa stranicama od 90 cm, s vrhom u obliku piramide
ukrašene kamenom kuglom. Među bogatim ornamentima ističe se
čudovište u obliku zmaja, stilizirani cvijet, motiv užeta i
grozd. (Nominacija za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a,2013)
2. Ukrasi na stećcima
Umjetničko oblikovanje stečaka reprezentovano je preko
forme i ukrasa na njemu. Kvalitetu umjetniče vrijednosti
predstavljaju ukrasi izvedeni iz dvije klesarske tehnike.
Ilustracija 3: Oblici križeva na spomenicimaIzvor: http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2921.0
Ilustracija 4: Pojedini motivi na stećcimaIzvor: http://forum.krstarica.com/showthread.php/
Najčešća tehnika je niski reljef dok je graviranje odnosno
urezivanje ili plitki reljef dosta rjeđa tehnika. Ikonografija
prikaza, logika njihovoh klesanja i smještaj na spomeniku,
učestalost upotrebe i kombinacija pojedinih motiva, začenje
nekih prikaza i njihov odnos s drugim neiscrpna je tema za
generacij e budućuh arheologa i historičara umjetnosnti.
2.1 Motivi
Među ukrasnim motivima na stećcima razlikuju se prije
svega svjetovni i religiozni simboli te ostali rnamenti koji se
međusobno prepliću i uoptpunjuju te u sebi povezuju
srednjovjekovni period s antičkom i prahistorijsko tradicijom.
Sami motivi se mogu podijeliti u nekoliko grupa a to su:
socijalni i religiozni simboli (različiti oblici križeva,
oruđe, oružje, mladi mjesec i zvijezde, antropomorfni ljiljani,
solarni motivi itd.) figuralne predstave (prikazi muškaraca i
žena, borba, turniri, lov, povorke ljudi, tzv. posmrtna kola,
prikazi životinja) te brojni vegetabilni i geometrijski
ornamenti.
Uzimajući ukrase na stećcima mogu se shavtiti osjećaji i
shvaćanja cijelog jednog vremena, kako ljudi koji su
sudjelovali u njihovoj izradi tako i osoba za koje je izrađen
nadgrobni spomenik. Postoji i skupina tzv. neklasificiranih
motiva – znakovi geometrijskog oblika, predstave nekih
neobičnih predmeta i oštećeni motivi čije značenje nije moguće
odgonetnuti.
Najčešći socijalni simboli su grobovi te prikaz različitog
oružja ali i oruđa i alata. Osnovni oblik svakog od ove vrste
stećaka jeste štit. Javljaju se razni oblici štita. Najčešće je
to veliki kvadratni štit s kosom gornjom stranicom i izrezom za
koplje. Štit pored toga najčešće dolazi u kombinaciji s mačem,
a na njegovoj površini mogu biti isklesani polumjesec,
zvijezda, ljiljan, križ, rozete ili diskovi, kose trake itd.
Često se predstavlja i vuk sa strijelom, uz mač ili štit
pojavljuje se i kombinacija s križem i polumjesecom.
Najrsprostranjeniiji religiozni simnol na stećcima je križ
u najrazličitijim oblicima, najčešće su na stećcima grčki i
latinski križ. Uz njih se pojavljuje kalavarijski, andrijin
križ, petrov križ, ljiljanov križ, T-križ, malteški križ,
dvostruku križ, svastika ili kukasti križ kao i znatan broj
njegovih varijacija. Posebno su zanimljivi antropomorfni
križevi ili oni koji se kombiniraju s vegetabilnim motivima.
Skupini religijskih simbola pripadaju znaci u vidu
sunčanog kruga ili diska, polumjeseca, zvijezde, spirale svih
oblika, vijenca, rozete sami ili raznim kombinacijama. Ovi
znaci ponekad se nalaze uz razne oblike križa s kojim su ili
povezani ili su pak isklesani u njegovoj blizini. Najčešćа
kombinacijа је polumjesec i zvijezda ili jedan solarni znak.
Česte predstave koje možemo također ubrojiti u religiozne
simbole su ljiljan i njegove varijacije, vinova loza i grožđe i
tzv. drvо života.
Najčešće figuralne kompozicije su: predstave ljudskih
figura i polufigura, ruku i glava te konjanika. Muške figure
prikazane su u različitim pozama od figure s jednom podignutom
rukom i oransa, do figure s obje podignute ruke i s oružjem u
ruci. Predmeti u rukama figura: oružje, obruči, križevi,
štapovi i knjige, najprije simboliziraju pokojnikov društveni
položaj. Ženske figure su najčešće predstavljene same te uz
konjanika ili između dvojice konjanika i konja (ili drugih
životinja). Posebno mjesto zauzima likovna predodžba pokojnika
sa stećka iz Radimlje, kojoj se uz ostala objašnjenja pridaje
značaj realistično prikazanog ratnika sa simbolima svoga
zvanja: lukom, strijelom, mačem i štitom. Lijeva ruka je
povijena prema pojasu, desna je s neprirodno uvećanom šakom
ispružena prema plastičnom krugu.
Svi navedeni motivi se javljaju u paru ili u različitim
kombinacijama. Te kombinacije se vezuju za prizore iz
svakodnevog života: sukob ili rat, viteški dvoboj, povorke
konjanika. Turnir je kao jedna od osnovnik karakteristika
feudalnog društva. Pisani izvori pokazuju zastupljenost velikog
broja viteških igara u srednjovjekovnoj Bosni i Humu.
Dalje se može izdvojiti prikaz lovaca, pješaka ili
konjanika, naoružane mačom, kopljem ili lukom, i u lovu na
jelene, medvjede ili vepre, često potpomognutog psom ili
sokolom. Lav može samo dijelom biti vezan za kršćanski kult
smrti ali svoju jasniju potvrdu ima u feudalnoj svakodnevici.
Pojedine scene lova su prikazane vrlo realistično i pojavom
karakterističnih detalja odgovaraju savremenim literarnim
opisima.
Prikazi kola koje često nalazimo na stećcima nas uvode u
prastaru mediteransku tradiciju posmrtnih igara, a susrećemo ih
na grčkim vazama, etruščanskim grobnicama ili urnama ilirskog
plemena Japoda. Postoje tri osnovna tipa posmrtnih kola na
stećcima: muška, ženska i mješovita. Kola, po svemu sudeći,
predstavljaju dio pogrebnoga rituala, u nekim slučajevima
popraćenog viteškim igrama i borbama. Scene kola mogu biti
kombinirane sa svastikama, križevima, polumjesecom i
zvijezdom , štitovima i oružjem općenito, lovom, životinjama…
Ponekad igrači nose dijelove ratne opreme ili šiljaste kape na
glavama, ponekad im se u rukama nalazi križ te znak sličan
ljiljanu ili u obliku pletenog kružnog vijenca. Ponekad je u
povezanim rukama igrača prikazana „djetelina“ ili neka druga
biljka.
Figuralne prikaze čine također i predstave različitih
životinja s više ili manje naglašenom simbolikom. Osim u
spomenutim prizorima lova životinje najviše nalazimo kao
osamljene prikaze u povorkama ili u kombinaciji s drugim
različitim motivima. Najčešći su prikazi jelena, konja i ptica.
Međutim, javljaju se i pas, medvjed, vepar, lav, zec te zmije
ali i veliki broj fantastičnih životinja među kojima prednjače
zmajevi u različitim izvedbama. Čisti ornamenti dijele se u tri
skupine: arhitektonske arkade, okviri od tordiranih traka,
krovovi, predstave kuće i utvrđenja, biljni loza vitica s
trolistom te ljiljani i geometrijski cik-cak linija, krug,
spirala, rozeta.
Unutar ove podjele raspoznatljive su dvije skupine: čisti
geometrijski oblici i motivi preuzeti iz vegetabilnog svijeta.
Arkade pripadaju vrsti ukrasa posebno prisutnoj u južnome
pojasu rasprostiranja stećaka; u raznovrsnim prikazima
raspoznatljive su polukružne uvjetno nazvane romaničke,
šiljaste-gotičke i potkovičaste arkade istočnog podrijetla koje
u cjelini ukrašavaju spomenike zamišljene kao zgrade. Kao
samostalan ukras ili dio složenijega ornamenta široku upotrebu
doživjele su trake različitih formi porijeklom iz vegetabilnog
svijeta, ali su isto tako česte i klasične geometrijske trake.
Istaknuto mjesto među ornamentima pripada spirali s
njezinim posebnim izvedbama u obliku spirale-osmice. S-spirale,
spirale s lozom i spirale s grozdovima u kombinaciji s križem.
Gotovo u pravilu uz mjesec, nešto rjeđe uz spiralu, na svim
vrstama stećaka osobito na križevima, u pojedinim slučajevima
uklesane su brojne rozete.
Od vegetabilnih motiva ovdje bi izdvojili viticu s
trolistom posebno prisutnu u južnim područjima rasprostiranja
stećaka a koja svoje brojne potvrde ima u romaničkoj te posebno
gotičkoj umjetnosti jadranske obale. Problematika ukrašavanja
stećaka praktički je nesaglediva. Na stećcima se pred nama
otvara specifičan svijet jasno povezan sa svojim vremenom i
europskim srednjovjekovljem ali i duboko uronjen u prastare
tradicije antičkih pa čak i prethistorijskih vremena.
2.1.2 Motiv ljiljana
Simbol ljiljana više je nego ijedan drugi zasjeo na tron i
u historiji srednjovjekovne Bosne. Uslijed njegovog stalnog
korištenja u obilježjima bosanskih vladara, na grbovima i
pečatima prvenstveno, postao je simbolom srednjovjekovne
bosanske države.
Prvi bosanski vladar koji je uzeo kraljevsku titulu Tvrtko
I Kotromanić (1353 - 1391) ujedno je prvi i uveo simbol
ljiljana na svoj grb. Praveći promjene u dinastijskim
obilježjima, Tvrtko je na novom vladarskom grbu zadržao štit sa
desnom kosom prugom, koji je prisutan kod njegovog prethodnika
Stjepana II Kotromanića, ali u njega uvodi nove elemente - šest
ljiljana. To je bio prvi put da simbol ljiljana, umjesto
dotadašnje dekorativne upotrebe, postane sastavni dio grba
države, što se može vidjeti na pečatima i novcu.
Kasnije će bosanski kralj Ostoja uvesti izmjene u
vladarskom grbu, stavivši ljiljanovu krunu kao glavni grbovni
simbol, što će zadržati i njegovi nasljednici Tvrtko II i
Stjepan Tomaš. Sve do kraja bosanske srednjovjekovne države
motiv šest ljiljana nije izašao iz upotrebe.
Ilustracija 5: Simbol ljiljana na stećkuIzvor: http://www.bhdijaspora.com/bhmagazin/prica-o-bh-stecku-drvi-dio-ljiljan-kao-njacesci-simbol-ukrasa-na-sreccima/
Razvojem kršćanstva, ljiljan dobija i novu ulogu, jer se
sve češće vezuje za Djevicu Mariju zbog simbolizma čistote,
ljepote i nevinosti, te često u kršćanskoj ikonografiji on
potpuno zamjenjuje njezin lik ili se uz njega pojavljuje. Zbog
prikaza njegova tri lista, ljiljan često predstavlja i Sveto
trojstvo, te se može vidjeti i kao element u crkvama i
kršćanskim rukopisima iz XIV i XV stoljeća. Stoga se ljiljan ne
može okarakterizirati isključivo bosanskim, autentičnim
simbolom, ali je njegovom stalnom upotrebom u znakovlju
ovdašnjeg srednjovjekovnog dvora postao simbolom bosanske
države.
Simbol ljiljana u Bosni vremenom sa vladarskog dvora
prelazi u upotrebu kod vlastele, odnosno feudalne elite. Ona ga
koristi kao statusni simbol na nadgrobnim spomenicima -
stećcima, ispod kojih je sahranjivana na svojim posjedima.
Dekoracija stećaka donosi brojne podatke o historijskim
okolnostima u kojima je živio pokojnik, te se na njih pored
ljiljana uklesuju simboli viteštva, mačevi i štitovi, scene
viteških turnira, lova i omiljenih zabava vlastele, sve u cilju
dokazivanja društvenog prestiža.
Na prostoru srednjovjekovne Bosne i oklonih područja
registrirano je oko 60.000 stećaka, dok je njih oko 6.000
ukrašeno. Ljiljan se pojavljuje na području cijele regije, ali
je njegova najveća koncentracija utvrđena na područjima
srednjovjekovnih Zapadnih strana, Imotske krajine i Huma te na
području tzv. Kraljeve zemlje, odnosno današnjeg Kupresa,
Imotskog, Hercegovine i centralne Bosne.
Ljiljan je često postavljen na prednju, najvažniju stranu
stećka, gdje se nalazi glava pokojnika, ukazujući na njegov
društveni položaj. To daje značaj ovom simbolu i ukazuje da on
nije slučajno izabran. Uvijek urezan na najbolje izrađenim u
najistaknutijim stećcima određenih nekropola, ljiljan se
prikazuje na dva načina - s bočnim listovima savijenim unutra
ili s listovima u obliku slova „S". (Stećci u Bosni iHercegovini)
2.2 Epitafi
Sama vrijednost epitafa kao jednog od historijskih
materijala tolika je da jedva može biti precijenjena. Zbog toga
i ovi na stećcima predstavljaju izuzetno važan dio ove vrste
spomenika. Pored svih svojih ostalih značenja epitafi stećaka
su nepogrešiv pokazatelj kulturološke višeslojnosti ovog
područja, posebno kad se na njemu u istom vremenu dodiruju i
prožimaju različite kulture i duhovni obrasci. Nakon što su
grobni spomenik i epitaf u njihovom starijem značenju gotovo u
cijelosti izumrli u razvijenom srednjem vijeku malo ih je
vrijednih spomena. Epitaf je u stvarnosti uspostavljao dva
načina komunikacije: poruku upravljenu preminulom za pokoj
njegove duše i poruku preminulog za religiozno uzdizanje živih.
Nadgrobni natpisi svojevrsni su srednjovjekovnom Zapadu gdje se
klešu na nadgrobnim pločama ali i monumentalnijim nadgrobnim
spomenicima vladara, plemića i crkvenih velikodostojnika.
Osnovna funkcija nadgrobnog natpisa bila je da u epohi
rastućeg individualizma sačuva uspomenu na određenu osobu i
njezin posebni identitet, što se postizalo navođenjem
pokojnikova imena, njegove životne dobi, njegova porijekla,
statusne pripadnosti, posebnih zasluga ali i njegovog
svjetonazora. Upravo u tim, nešto složenijim natpisima, veza
europskog zapada i stećaka je najočitija i to kroz pojavu
karakteristične rečenice: Ja sam bio kako vi jeste, vi ćete
biti kako jesam ja
Ilustracija 6: Natpis na stećku u JelaškamaIzvor: http://www.mramorje.com/
Sagledani u najširem vremensko-prostornom i historijskom
kontekstu natpisi sa stećaka predstavljaju organski dio
kršćanske epigrafske kulture srednjovjekovnog europskog
prostora, odnosno nekoliko njezinih razvojnih faza između XIV i
XV stoljeća. Brojni sačuvani natpisi (većinom u Bosni i
Hercegovini i Hrvatskoj) otkrivaju nam stećke kao jedinstvene
spomenike srednjovjekovne pismenosti koja se iz kraljevskih i
velikaških kancelarija i samostanskih skriptorija spušta do
nižih, više ili manje plemenitih, slojeva društva. Svojim
sadržajem natpisi su snažno povezani sa zapadnoeuropskim
srednjovjekovljem komu su i svojstveni.
Jezik i pismo su u potpunosti domaći, odnosno redovito su
pisani ćirlicom, a po sadržaju su uistinu različiti i mogu se
podijeliti dvije osnovne skupine: vjerski ili religiozni i
svjetovni (koji se opet dijele u manje skupine zavisno o
veličini i sadržaju). Natpisi variraju od jednostavnog spomena
imena pokojnika preko prepričavanja njegovog života i podviga,
molitava upućenih Bogu i svecima zaštitnicima do proklinjanja
onoga tko se usudi oskvrnuti posljednje počivalište pod
stećkom. Natpisi na latinici i latinskom jeziku na stećcima ne
postoje pa i u tom segmentu oni pokazuju svoju originalnost.
Područje rasprostiranja natpisa ograničen je na istoku
Podrinjem i zapadnim dijelovima Crne Gore, Konavlima na jugu,
Otučom (Gračac-Hrvatska) i Glamočem na zapadu te Bijeljinom na
sjeveru, dok je njihova glavnina identična sa središnjim
područjem stećaka pružajući se u Hercegovinu do nekropola
Širokog Brijega, Stoca i Neuma. Na tom prostranom području
sačuvano je tokom stoljećâ nekoliko stotina natpisa čija je
jezična struktura dobila svoju formu prisutnu u primjeni
relativno uobličenih i poetiziranih formulacija. U Srbiji
natpisi na stećcima, iako u malom broju, nalaze se pretežno na
Pojedine natpise odlikuje razdvajanje riječi tačkama i
dvotačkama, ucrtavanje ravnih crta u funkciji osiguranja
ujednačenog razmaka teksta na kamenoj podlozi. Položaj natpisa
na stećku obično je primjeren položaju potencijalnog čitača i
prilagođen njegovom rakursu. Pojedini natpisi kružno prate rub
ploče. Ako natpisi u kompozicijsko-estetskom smislu i čine
cjelinu s drugim ukrasima, njihov se sadržaj u pravilu ne
odnosi na reljefne prizore prisutne na stećcima. S obzirom na
njihov osnovni sadržaj, intenciju i intonaciju, natpisi na
stećcima mogu se okvirno podijeliti u nekoliko skupina:
- na natpise s vjerskim formulama,
- na natpise koji ilustriraju motiv junačke (viteške)
smrti,
- na natpise koji daju informaciju o pokojniku, ponekad o
njegovoj rodbini i okolnostima njegove smrti veličajući
ukop pokojnika na „plemenitoj baštini“ (dakle na zemlji
koja mu pripada, koju je naslijedio),
- natpise koji bilježe samo pokojnikovo ime a ponekad i
ime kovača (izrađivača stećka) i dijaka (sastavljača
natpisa),
- natpise s moralnom poukom.
Kao posebna skupina unutar posljednje cjeline izdvajaju se
natpisi s verbalnom i simboličkom invokacijom, odnosno s
prizivom Svetoga Trojstva ili znakom križa formulama preuzetim
iz suvremenih povelja, kao i napisi koji obavezno sadrže
početnu eshatološku formulu „ase (sije) leži“ (ovdje leži).
Natpisi na stećcima pisani su samo ćirlicom sa snažnim
utjecajem potisnute glagoljaške pisarske tradicije. Od svih
ćiriličnih pisama upravo je ćirilica stećaka najsličnija
Ilustracija 7: Motivi na stećcima Radmilja StolacIzvor: http://visitherzegovina.info/radimlja-nekropola-stecaka-kod-stoca-22
glagoljici, dok se iz latiničnog sustava u natpise stećaka
preuzimaju čak i pojedina slova, i zato su stećci važni kao
spomenik pismenosti i jezika na čitavoj teritoriji gdje su
postavljani.
Pored niza religijskih natpisa, natpisi tako pružaju
obilje materijala za studij jezika i pisma a neizbježni su i
unutar historijskij, sociloških, prozopografskih te
antropoloških istraživanja. Pretežnost štokavske ikavice u ovim
tekstovima govori o jedinstvenom jeziku i pismenosti XIV i
XVstoljeća (i kasnije) na relativno širokom prostoru, jeziku
kojim su ispisivani tekstovi savremenih svjetovnih dokumenata
(povelja, oporuka, ugovora, opće dipliomatičke građe) te
crkvenih knjiga (prije svega sačuvanih misala i evanđelja). Sa
svojim vjerskim formulama sročenim u duhu službenog kršćanskog
nauka dragocjeni su epitafi uklesani na grobne spomenike
članova hijerarhije Crkve bosanske. Uz sva ostala svojstva koja
ih čine dijelom karakterističnih natpisa na stećcima ovi
tekstovi nedvojbeno govore protiv žilavih stereotipa, odnosno
protiv dualističko-manihejskog i bogumilskog karaktera ove
Crkve. Apsolutno najveći broj natpisa sačuvan je na prostoru
Bosne i Hercegovine što odgovara i činjenici da se vdje nalazi
najveći broj stećaka.
2.2.1 Natpisi na pojedinim stećcima
Radimlja, Stolac + A se kami na Vukcu na Pet[r]oviču. A se pisa Bolašin
Bogačić
… A Vlač Vlahov[i]č, [a sječe k]ami Ratko
Brativo[n]ič/Brativo[jev]ič
+ Az rab b[o]ži Radoje Vuković, sinovac vojevode Petra
+ Sije leži dobri Radoje, sin vojevode Stipana, n[a] svoj
baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda
Petar
A se leži Stjepan. A činio ka[mi] Miogost kovač
Boljuni, Stolac A se leži Radosav Heraković. Ovo legoh na svojoj
pleme[ni]toj Golubači, i d[a] je [zemlja] laka, bl[a]ga
A se leže Bogavac i Tarah Boljunovič s Jame. + A se sječe
Grubač. Molju se, bože, pomiluj me milosti tvoje
+ Se pisa Obr[a]d P[o]povljana sin na Grubaču
A se leži Vukić Vumić
A se leži Vlađ Vladisalić. Piše Semorad, siče Vuk na oca
A se sječe Grubač kami
A se sječe Grubač kami na Vukšu. Za pet rana [Hristovih?]
Piše Semorad
A se leži Radiča Abrat, siče Dragiša pabrat. A se piše dik
Semorad, usiče kovač Milić
A se leži Radič Vučić
A se leži Jerina Ivkovica
Milić kov[a]č siče
A se leži Petar Vukčić, a siče Petko na brata
A se leži Radič Vladisalić, a siče na me otac. Bože, ti ga
pomozi
A se leži Ljubica Vlatkovica, piše Semorad
A se leži dobri junak i čojek Vlatko Vuković. Piše Semorad
A se leži dobra vladikovka Jerina Vukocamić. Piše dik
Semorad
A se leži dobra žena Stana Ćurenovica. Siječe Zelija, a
piše Rato
Grčka glavica u selu Biskup, Konjic
+ A se leži gospoja Gojisava, kći Jurija Baošića a kućnica
vojevode Radiča, a prista u kući kaznca Sanka i župana Bilijaka
s počtenijem i prija svoju viru i višnju slavu
3. Rezultati arheoloških istraživanja
Sve do polovine 20. stoljeća istraživači samo su izuzetno
istraživali grobove ispod pojedinih stećaka, naprimjer u
praistorijskim tumulima, ili su bili zainteresirani za grobove
ispod spomenika kao što je grobnica tepčije Batala i tzv.
„Kraljev grob“ u Jajcu. Pri proučavanju i evidentiranju stećaka
otkriveni su već uništeni i opljačkani grobovi od strane
lokalnog stanovništva, poput groba ispod velikog stećka u
Zgošći, a mnogo kasnije stećak i grob gosta Milutina u Humskom
kod Foče. Istraživanje grobova ispod stećaka donijelo nam je
možda i više znanstvenih spoznaja nego istraživanje samih
stećaka. Grob s nalazima, kao zatvorena cjelina, uvodi nas u
jedan trenutak obilježen prepoznatljivim materijalnim ostacima,
u prvom redu nakitom, dijelovima nošnje i vojničke opreme.
Pojedini primjerci nakita (metalni pojasevi, trojagodne
naušnice i prstenje) prava su remek djela domaćeg zlatarstva
koja na svojoj važnosti dobivaju činjenicom da ih nalazimo na
širokom prostoru jadranske obale i njenog dubokog zaleđa. Te
oblasti bile su tijekom srednjeg vijeka podijeljene između
nekoliko različitih država, ali arheološki gledano taj nam se
prostor u dosta aspekata prikazuje kao gotovo jedinstveni
kulturni horizont. Činjenica je da za veliki broj ovih nalaza
(posebno nakit) imamo i direktne potvrde u pisanim izvorima
odnosno arhivima – naročito dubrovačkom arhivu te arhivima
ostalih komuna na jadranskoj obali. A veliki broj tamo
sačuvanih dokumenata odnosi se upravo na stanovništvo bližeg
ali i daljeg zaleđa obale, odnosno na prostor gdje intenzivno
nalazimo stećke.
Uobičajeno je da se u grob polaže samo jedan pokojnik, ali
ima i slučajeva sa višekratnim sahranjivanjem kada se ostaci
prethodnog pokojnika poslože u jedan dio grobnice ili se od
svega u grobu sačuva samo lubanja.
Nalazi u grobovima, posebno prilozi, su tijekom razvijenog
i kasnog srednjeg vijeka relativo rijetki u odnosu na ranija
razdoblja. U grobovima velike vlastele su nađeni predmeti
stranog porijekla, od ostataka odjeće do oružja koje se jako
rijetko pokapalo s pokojnikom. Komadi tkanine sa grbovima
kralja Tvrtka u Visokom (BiH) izrađeni su tehnikom veza zlatnom
žicom na svilenoj tkanini.
U periodu između dva svjetska rata nije bilo važnijih
pomaka u istraživanju grobova ispod stećaka. Prvo veće
arheološko istraživanje obuhvatilo je najpoznatije groblje sa
stećcima na Radimlji kod Stoca i to u dva navrata 1949. i 1960
godine.
U Biskupu kod Konjica arheološka istraživanja su obavljena
od 1954. do 1955. godine prilikom kojih su istraženi svi
grobovi u unutrašnjosti crkve i nekoliko grobova izvan nje.
Najvažniji rezultat je saznanje da se ovdje radi o groblju
plemićke obitelji Sanković koja je 14. stoljeću na vrhuncu
moći.
Od šezdesetih do polovine osamdesetih godina 20. stoljeća
sistematski su istražene velike i kompleksne nekropole (u
Grborezima kod Livna, Čipuljićima kod Bugojna, u dolini
Trebišnjice i Neretve te na Pavlovacu kod Sarajeva) ali su
vođena i manja zaštitna i sondažna arheološka istraživanja.(Stećci- srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Nominacija zaupis na listu svjetske baštine UNESCO)
4. Zaštićene nekropole stećaka u Bosni i Hercegovini prema Tentativnojlisti za UNESCO
Uspostavljen je sistem za koordinaciju izrade plana
upravljanja na čelu sa Komisijom za očuvanje nacionalnih
spomenika, Ministarstvom civilnih poslova i Komisijom za
saradnju BiH sa UNESCO-m, kao i nadležnim entitetskim
ministarstvima kulture i zavodima za zaštitu kulturnog
naslijeđa. U izradi plana upravljanja primijenjen je princip
aktivnog učestvovanja (participatory approach) vladinih
institucija nadležnih za upravljanje naslijeđem i općina na
čijem se teritorijama nalaze nominirane nekropole sa stećcima.(Stećci- srednjevjekovni nadgrobni spomenici)
Stećci jednostavno pripadaju onima koji su tu pokopani,
ali je pitanje kako ih zaštititi od propadanja. Hiljade
nekropola neće biti pod zaštitom UNESCO. To je dužnost države
BiH. Stećak jeste nacionalna baština i po sadašnjim zakonima,
ta dužnost zaštite je na entitetima i vladama, to jest,
odgovarajućim ministarstvima.
Kada je u pitanju adekvatna zaštita, glavni problem je što
se s nekropole stećaka uglavnom nalaze na teško pristupačnim
lokacijama. Za njihovu zaštitu i promovisanje u turističkom
smislu, potrebna su velika infrastrukturna ulaganja. (Stećci-
nacionalna i svetska baština)
Kao dio serijske transnacionalne nominacije, iz Bosne i
Hercegovine su na Tentativnu listu UNESCO-a upisane sljedeće
nekropole stećaka:
IME LOKACIJANekropola sa stećcima Radimlja Stolac, FBiHNekropola sa stećcima Biskup Konjic, FBiH
Nekropola sa stećcima Kalufi Nevesinje, RSNekropola sa stećcima Borak (Han stjenički plato) selo Burati
Rogatica, RS
Nekropola sa stećcima Maculje Novi Travnik, FBiHNekropola sa stećcima Dugo polje
Jablanica, FBiH
Nekropola sa stećcima Gvozno Kalinovik, RSNekropola sa stećcima Grebnice-Bunčići u selu Radmilovića Dubrava
Bileća, RS
Nekropola sa stećcima Bijača Ljubuški, FBiHNekropola sa stećcima u Olovcima kod Kladnja
Kladanj, FBiH
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor u Musićima
Olovo, FBiH
Nekropola sa stećcima u Starimkućama, Donje Breške
Tuzla, FBiH
Nekropola sa stećcima Kučarin – Donje polje kod sela Žilići
Goražde, FBiH
Nekropola sa stećcima Boljuni Stolac, FBiHNekropola sa steccima Umoljani,
Trnovo, FBiH
Nekropole sa stećcima u LUBURIĆA POLJU
Sokolac, RS
Nekropola sa stećcima Potkuk uBitunji
Berkovići, RS
Nekropola sa stećcima Mramorjeu selu Buđ
Pale, RS
Nekropola sa stećcima u selu Bečani
Šekovići, RS
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici
Foča, RS
Nekropola sa stećcima Čengića bara
Kalinovik, RS
Nekropole sa stećcima – Ravanjska Vrata
Kupres, FBIH
Izvor: http://whc.unesco.org/en/tentativelists/5607/
4.1 Opis pojedinih nekropola
4.1.1 Nekropola stećaka Radimlja
Nekropola stećaka Radimlja nalazi se u Vidovu polju, 3 km
zapadno od Stoca, na putu Čapljina – Stolac, u području koje
karakteriše mediteranska (maritimna) klima. Lokacija je na
prostoru gdje rječica Radimlja, desna pritoka rijeke Bregave,
meandrira. Spomenici ove nekropole su svrstavani i orijentirani
u pravcu sjeverozapad–jugoistok. Korišten je krečnjak iz
kamenoloma sa obližnjeg Ošanićkog brda, oko 800 m udaljenog
sjeveroistočno od nekropole, gdje do danas stoji jedan
nedovršeni stećak. Nekropola broji 133 stećka: 36 ploča, 1
ploča sa podnožjem, 27 sanduka, 24 sanduka sa podnožjem, 4
visoka sanduka, 5 visokih sanduka sa podnožjem, 2 sljemenjaka,
31 sljemenjak sa podnožjem i 3 krstače. Od ukupnog broja 63 su
ukrašena. Dekoracije su izvedene u plitkom reljefu, tehnikom
urezivanja ili kombinirano čekićem sa kratkom sjekirastom
oštricom, dok su glatke plohe glačane tvrdim kamenom. Najljepše
ukrašeni oblici su sljemenjaci i visoki sanduci. Na uspravnim
stranicama nekih spomenika vide se arkade sa stupovima i
Tabela 1: Tentativna lista za UNESCO
lukovima. Krovni dio sljemenjaka i zabat su posebno istaknuti –
isturenom nadstrešnicom, cik-cak urezima ili plastičnom debljom
linijom, odnosno pletenim užetom.
Među motivima koji imaju dekorativni karakter po broju i
obradi ističu se povijene trolisne lozice i tordirane vrpce, te
motivi simboličnog značenja kao što su sunce (krug), zvijezde i
polumjesec. Brojni su i motivi krsta, često vrlo stiliziranog,
te motivi štita, mača i luka sa strijelom. Predstave životinja
su zastupljene na nekolicini stećaka, dok nekropola obiluje
figuralnim predstavama. Naročito se ističu muške figure sa
visoko podignutom rukom. U figuralne predstave spadaju još
borbene scene, te prikazi lova i igara. Natpisi se pojavljuju
na pet spomenika. Iz njih doznajemo za neke članove porodice
vlaških katunara Hrabrena Miloradovića (Donji Vlasi), kao i to
da je Radimlja na kojoj se sahranjuju njihova baština “na
Batnogah”. Radoje Vukovič, sinovac vojvode Petra i Radoje, brat
vojvode Petra i sin vojvode Stipana pripadaju klasi visokih
feudalaca. Vojvoda Stipan se spominje na natpisu iznad portala
crkve u Ošanićima kao i na većoj kamenoj stolici ispred te
crkve. Vojvoda Stipan je umro oko 1470. godine, a vojvoda Petar
se spominje 1477. godine kao starješina vlaškog katuna
Hrabrena. Prema natpisu Radoja, drugi Stipanov sin je umro u
periodu iza 70-ih godina, a Radoja Vukovič, sinovac vojvode
Petra, 80-90 ih godina XV stoljeća. U dva natpisa pominju se
Vlač ili Vlađ Vlahovič i Stipan. Prema pojavi štitova na
njihovim spomenicima pretpostavlja se da su pripadali vojničkom
redu dok se za Vukca Petroviča ne može reći ništa određeno. Na
spomenutim spomenicima potpisali su se pisari ili kovači
Bolašin Bogačič, Miogost i Ratko Brativo(-)nič /Brativojevič).(Stećci- srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Nominacija zaupis na listu svjetske baštine UNESCO)
4.1.2 Nekropola stećaka Klaufi
Nekropola Kalufi najveća je nekropola stećaka u Bosni i
Hercegovini. Osnovna orijentacija spomenika je zapad–istok, tj.
sa otklonom sjeverozapad–jugoistok prema prirodnom pružanju
terena. U pravcu sjever–jug, tj. sjeveroistok–jugozapad,
orijentisano je 7 stećaka. Broji 462 stećka, od čega 295 ploča,
150 sanduka, 3 sljemenjaka i 14 antičkih spolija u sekundarnoj
upotrebi. Stećci su klesani od krečnjaka bolje kvalitete,
većinom su pravilno oblikovani, ali ima primjeraka slabije
obrade, čak i amorfnih. Ukrašena su 44 spomenika; 14 ploča, 28
sanduka, 2 sljemenjaka. Ukrasi na nekropoli Kalufi su
Ilustracija 8: Nekropola stećaka RadimljaIzvor: http://bosanski-forum.com/viewtopic.php?f=27&t=3182&view=print
ograničeni na nekoliko motiva kao što su: statusni motivi –
mač, štit kao heraldički znak, mač i štap; od simboličnih
motiva – rozeta, polumjesec, plastične polujabuke i krst:
obični, sa dvostrukim poprečnim krakom ili sidrom na završecima
krakova, i antropomorfni. Od dekrorativnih motiva ponavljaju se
tordirani vijenci i krugovi. Zastupljene bordure na nekoliko
spomenika su u vidu tordirane trake ili povijene lozice sa
trolistovima. Raspored motiva je vrlo pojednostavljen. Najčešće
se javljaju na vodoravnoj strani ploča ili sanduka, sami, a
ponekad u kombinaciji najviše dva do tri motiva. Arhitektonski
motiv se javlja na jednom sanduku čije su sve uspravne plohe
ukrašene “saracenskim” arkadama. Ljudske figure pojavljuju se
na dva spomenika – muška figura sa štitom i mačem. Natpisi nisu
evidentirani. Stećci označeni brojem 43. i 44. nalaze se u
Vojnom muzeju u Beogradu od 1960. godine. (Stećci-srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Nominacija za upis nalistu svjetske baštine UNESCO)
4.1.3 Nekropola stećaka Biskup
Biskup je selo u blizini Glavatičeva, oko 30 km udaljeno
od Konjica, prema jugoistoku. Na manjem uzvišenju – Grčka
glavica, nalaze se ostaci crkve i nekropola sa stećcima. Na
istočnom dijelu nekropole nalaze se ostaci crkve čiji je
nastanak moguće okvirno datirati u XII ili XIII stoljeće. Od
početka XIV stoljeća do 1404. godine ruševinu crkve koristila
je porodica Sanković kao svoju nekropolu. Orijentacija stećaka
se sa preciznošću može utvrditi jedino u dijelu ruševina crkve,
gdje su nadgrobni spomenici orijentirani u smjeru sjeveroistok–
jugozapad. Nekropola se sastoji od 172 stećka i velikog broja
grobova bez spomenika. Po obliku se izdvaja jedan primjerak
sljemenjaka, dok su sve ostalo ploče i sanduci. Nekropola
zauzima površinu od oko 1700 m 2 . Ukrašena su dva spomenika,
jedan sanduk i jedan sljemenjak. Ukrasni motivi na stećcima su:
friz od povijene lozice sa trolistovima, friz od niza kosih
paralelnih linija i arkade. Jedan sanduk ima natpis. Natpis
govori da je ispod stećka sahranjena Goisava, druga žena
vojvode Radiča, gospodara Humske zemlje i nekih krajeva
sjeverne Hercegovine iz ugledne porodice Sankovića. (Stećci-srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Nominacija za upis nalistu svjetske baštine UNESCO)
Ilustracija 10: Nekropola stećaka BiskupIzvor: http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/slike/bihunesco-
4.1.4 Nekropola stećaka Boljuni
Nekropola se nalazi u zaseoku Boljuni, 15 km jugozapadno
od Stoca. Smještena je u ravnici, ispod seoskih kuća i
raspoređena u dvije skupine koje su na rastojanju od oko 400 m.
Stećci su svrstani u nizove i orijentirani isključivo u pravcu
zapad–istok, ili sa malim skretanjem od tog pravca. Na
nekropoli Boljuni I i II nalazi se ukupno 274 stećka; 82 ploče,
176 sanduka, 12 sljemenjaka i 4 krstače. Od ukupnog broja 92 su
ukrašena: 29 ploča, 57 sanduka i 6 sljemenjaka. U najčešće
ukrasne motive spadaju povijene lozice sa trolistovima, kao
bordura na vodoravnim stranama ploča ili kao friz na uspravnim
stranama sanduka. Potom štitovi sa mačevima i rozete koje se
javljaju u više varijanti: kao heraldičke oznake na štitovima,
u kompoziciji sa polumjesecom ili samostalno. Pojavljuju se i
kao stilizirane rozete sa tordiranim kružnim vijencima ili
predstavljene kao krst–rozete. Slijede plastične vrpce, razne
bordure, krst (obični ili stilizirani), polumjesec, ljiljani,
Ilustracija 11: Nekropola stećaka BoljuniIzvor: http://www.stolac.co/nekropolaboljuni/images/slide3.jpg
biljnes tilizacije sa spiralama i grozdovima, arkade i mačevi.
Brojne su figuralne predstave i kompozicije: scene lova na
jelena, turniri i kola. Tu su i fantastične životinje, figure
lava i konjanika. Originalni motivi su: lav, žena sa djetetom u
naručju, stilizirane rozete, fantastične životinje u vidu
guštera i kolo sa kolovođom koji jaše na jelenu.
Postoji ukupno 19 natpisa u kojima se spominju imena
sahranjenih Bogavca Taraha Boljunovića, umro prije 1477, Radića
Vladisalića, Heraka i Radoslava Herakovića, Petra Vukića i
njegovog brata i drugih. Neke od tih ličnosti su i historijski
dokumentirane. Tu su sahranjeni pripadnici grupe Boljuna –
Vladisalića, koji su pripadali Donjim Vlasima. Na nekoliko
stećaka potpisao se majstor Grubač, prepoznatljiv po svom
umjetničkom izrazu i motivima, dijak (pisar) Semorad i drugi
(majstori Milić, Zelija i Dragiša i dva dijaka Radoje i Vuk).
Smatra se da su Boljuni bili važan klesarski, tj. umjetnički
centar. (Stećci- srednjevijekovni nadgrobni spomenici,Nominacija za upis na listu svjetske baštine UNESCO)
4.1.5 Nekropola Dugo polje Blidinje
Blidinje je kraška visoravan koja se pravcem sjeveroistok–
jugozapad prostire između planina Čvrsnice, Muharice i Vran
planine. Upodnožju Vranplanine, između Blidinjskog jezera i
Hrbina, prostire se Dugo polje u kojem je smještena i stoimena
nekropola sa stećcima. Zauzima površinu od 90 x 36 m, sa južne
strane makadamskog puta. Mali broj stećaka je orijentisan u
pravcu jugoistok– sjeverozapad. Između stećaka je uočeno
nekoliko nepravilnih fragmenata ploča i sanduka utonulih u
zemlju. Svi stećci su klesani od krečnjaka sa obližnjeg
kamenoloma ispod padina Vrana ili iz Zreonice, gdje je takođe
bio jedan kamenolom. Sastoji se od 150 stećaka; 72 ploče, 59
sanduka, 14 visokih sanduka, 4 sljemenjaka sa podnožjem i 1
sljemenjak bez podnožja. Ukrašena su 32 stećka; 5 ploča, 22
sanduka i 5 sljemenjaka.
Kao ukrasni motivi najzastupljenije su rozete (ukupno 34
primjerka). Motiv križa se javlja 19 puta, u četiri slučaja
stilizovan, a u jednom kao dvostruki križ. Interesantna
kombinacija motiva na jednom stećku predstavlja jednu od
osobenosti nekropole – dva kraka križa se završavaju kao sidro,
a dva kao trolisni ljiljani. Polumjesec se pojavljuje 16 puta,
najčešće u kombinaciji sa rozetom. Bordure se javljaju kao
okvirovi ploha, u vidu zavojitih linija sa spiralama ili
trolistovima u slobodnim površinama I kao cik-cak urezane
linije. Neke su linije u obliku velikog slova S, a neke su
odvojene spirale. Interesantan je stećak u obliku sanduka na
čijoj je gornjoj strani bordura od urezane linije i uz nju
gusto poredanih spiralnih linija sa obje strane. Kružni vijenci
se pojavljuju 8 puta na četiri spomenika. Većinom su tordirani.
Tordirano uže na tri sljemenjaka uokviruje donju ivicu krovnih
ploha stvarajući iluziju strehe kuće, odnosno kapka sanduka. Na
tri mjesta prisutan je štit sa mačem, a na jednome samo mač.
Dva štita su ukrašena heraldičkim znacima – rozete ili
dijagonalne pruge sa biljnim ornamentom u obliku ljiljana.
Nerazjašnjen je motiv na jednom stećku u obliku sanduka koji
podsjeća na neki alat. U figuralne predstave spada pet scena
lova, dvije turnira, dva kola (jedno žensko i jedno mješovito)
i jedna scena od tri figure koje izlaze iz kule. Turniri su
pješački, sa buzdovanima i mačevima. Osamljene životinje – srna
sa podignutom glavom i konj prikazane su na dva stećka.
Jedanput se pojavljuje i ruka. U najzanimljivije figuralne
prikaze spada scena sa fantastičnom životinjom koja, po svemu
sudeći, predstavlja krilatog konja sa zmijom. Tri figure sa
rukama na prsima i pet muških figura sa visoko podignutim
rukama prvenstveno su simboličnog značenja. Natpisi nisu
evidentirani. (Stećci- srednjevijekovni nadgrobni spomenici,Nominacija za upis na listu svjetske baštine UNESCO)
4.1.6 Nekropola Maculje
Nekropola Maculje, udaljenaje 21 km od Novog Travnika, na
putnom pravcu za Gornji Vakuf, nalazi se na nadmorskoj visini
od 998 metara. Stećci su orijentirani u smjeru zapad – istok i
sjever–jug s tim što manji broj odstupa od navedenih
orijentacija. Izrađeni su od krečnjaka i poredani u redove.
Spomenici su pretežno dobro obrađeni, ali ima i gotovo amorfnih
primjeraka. Na nekropli se nalazi 101 stećak; 32 ploče, 52
Ilustracija 12: Nekropola stećaka Dugo poljeIzvor: http://posusje.net/wp-content/uploads/2015/03/steci-blidinje-5.jpg
sanduka, 11 sljemenjaka, 6 stećaka koji zbog utonulosti nisu
definirani i 16 krstača. Glavni oblik je sanduk s podnožjem,
zatim sarkofag sa ili bez podnožja, te manji broj običnih
ploča. Samo jedan stećak posjeduje ukras kruga (jabuke). Na
nekropoli se nalazi i 16 antropomorfnih nadgrobnika koje neki
autori nazivaju križevima – svi osim jednog su ukrašeni. Ukrasi
zastupljeni na antropomorfnim nadgrobnicima su; križ,
stilizirani križ, grčki križ, krug (jabuka), polumjesec.
Natpisi nisu evidentirani. (Stećci- srednjevijekovni nadgrobnispomenici, Nominacija za upis na listu svjetske baštine UNESCO)
4.1.7 Nekropola stećaka Grebnice- Bunčići u selu Radmilovića Dubrava
Nekropola se nalazi u selu Radmilovića Dubrava I od Bileće
je udaljena oko 4 kmu pravcu sjeveroistoka. Na udaljenosti cca
2 km zračne linije od nekropole u pravcu sjeveroistoka nalazi
se majdan Drežnica, gdje su stećci klesani i obrađivani. Na
Ilustracija 13: Nekropola MaculjeIzvor: http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/slike/bihunesco-stecci-maculje.jpg
lokalitetu se nalazi prahistorijski tumulus i nekropola sa 291
stećkom: 218 ploča, 64 sanduka, 1 sljemenjak, 1 stub, 1
krstača, 1 nišani 5 utonulih stećaka koji manije moguće
odrediti formu. Orijentacija je zastupljena u pravcu zapad–
istok i sjever– jug. Spomenici su dobro klesani. Ukrasi su
evidentirani na 33 stećka: 5 ploča, 26 sanduka, 1 krstača, 1
sljemenjak. Motivi su arkade, povijena lozica sa trolistovima,
križevi, nizovi rozeta i kružnih vijenaca, mreže rombova,
tordirani vijenci i kružni vijenac – „vodenica“, ruka. U
literaturi se navodi podatak da se na ovoj nekropoli nalazilo 7
natpisa koji su urezani na 2 ploče, 4 sanduka i 1 sljemenjaku.
Natpisi spominju Vukšu Dubčevića, Bunca Rušovića, Rašoja,
Crijepa i Raška Vlahovića, Vitoja Dakovića, kaluđera Gligorija
i Radu Raičevu. Danas su učljivi natpisi samo na 2 sanduka.(Stećci- srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Nominacija zaupis na listu svjetske baštine UNESCO)
4.1.8 Nekropola Stećaka Dolovi u selu Umoljani
Nekropola se nalazi 1,5 km prije ulaska u selo Umoljani na
lokalitetu Dolovi, sa desne stran eputa. Sastoji se od 53
stećka; 6 ploča, 37 sanduka, 5 visokih sandukai 5 sljemenjaka i
11 starih nišana te ostaci temelja neistražene građevine koja
bi mogla biti crkva. Glavnina stećaka orijentirana je u pravcu
sjever–jug sa određenim odstupanjima, dok ih je 13 orijentirano
u pravcu zapad–istok. Većina stećaka izrađena je od lokalnog
kamena, imaju oblik ploče, sanduka i sljemenjaka. Ukrašeno je
14 spomenika i to 4 ploče, 3 visoka sanduka, 4 sanduka i 3
sljemenjaka. Znatan broj stećaka čine realistička i simbolička
obilježja: tordirana vrpca, dvostruka vrpca od cik-cak linija,
linije rađene u vidu reljefnih ispupčenja i udubljenja, loza sa
trolistom, loza sa spiralama, stilizirani križ, latinski križ,
štit, mač, krug i figuralna predstava kola, tj. posmrtnog
kultnog plesa, zatim predstava stiliziranog stabla sa dva para
spiralnih zavoja koji se simetrično povijaju te predstava
rozete. Natpisi nisu evidentirani. (Stećci- srednjevijekovninadgrobni spomenici, Nominacija za upis na listu svjetskebaštine UNESCO)
Ilustracija 14: Nekropola stećaka DoloviIzvor: http://images.summitpost.org/original/548062.jpg
Zaključak:
Na osnovu izloženog dolazimo do zaključka da su stećci kao
nadgrobni kameni srednjovijekovni spomenici predstavljaju jako
važnu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Od svih zemalja u
okruženju, na teritoriji Bosne i Hercegovine nalazi se najveći
broj stećaka. Smatra se da su prvi stećci isklesani u XII
stoljeću da su stećci kao vid umjetosti izrađivani sve do XVI
stoljeća. Na osnovu različitih autra i mišljenja istih dolazimo
do zaključka da su stećci bili vid veličanja ličnosti i djela
pokojnika te njegovo trajno zbrinjavanje.
Smatra se da su stećci vrijedan arheološki materijal
koji će generacije i generacije istraživati. Oni predstavljaju
sovojevrstan vid umjetnosti ničemu sličnom u vrmenu kada su
izrađivani. Najzastupljeniji oblik stećka je oblik sanduka.
Vrijednost stećaka se procjenuje prema motivima i peitafima,
dakle ukrasima. Motivi su uglanom predstavljali svakodnevnicu
osobe koja je pokopana ispod stećka. Pored toga vjerski dio su
predstavljali simboli crkve bosanske. Što je stećak bio
ukrašeniji to je značilo da je pokojnik bio ugledniji, bogatiji
i aktivniji.
Stećci su rasprostranjeni na mnogo područja u Bosni i
Hercegovini. Njihova najveća rasprostranjenost je u južnim
dijelovima, odnosno u Hercegovini. Stećci se ne nalaze na teško
pristupačnim područjima gdje srednjevjekovno stanovništvo nije
moglo živjeti zbog slabih uslova. Takođe stećci izostaju sa
područja koja su bila pod uticajem drugih naroda. U Bosni i
Hercegovini postoji 2612 lokaliteta sa stećcima. Na svim tim
mjestima ustanovljeno je ukupno 58 547 spomenika. Potrebno je
napomenuti da se ovaj broj stećaka vremenom smanjio zbog
uništenja. Neki stećci su uništeni uslijed nebrige lokalnih
vlasti za njihovim očuvanjem, tj korištenjem stećaka kao
građevinski materijal. Neki stećci su uništeni zbog slabog
kvaliteta kamena od kojeg su napravljeni.
Veliki broj nekropola stećaka je uvršten na UNESCO-vu
tentativnu listu. Na toj listi se nalazi 22 nekropole stećaka
koje su najznačajnije. Međutim, potrebno je napomenuti da na
toj listi nisu uvrštene sve nekropole i svi stećci koji su
prepušteni na nacionalnu, entitetsku zaštitu. Uvrštavanjem
nekropola stećaka na UNESCO-vu listu zaštićenih spomenika,
osigurava se njihovo očuvanje.
Bibliografija
Knjige:
Lovrenović, D. (2013). Stećci. Zagreb: Naklada Ljevak.
Miroslav Palamet; Miro raguž; Marinko Šutalo. (2013).
Tajna Boljuni. Stolac: Smart, Raguž & Barbarić design.
Stećci- srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Nominacija za upis na listu
svjetske baštine UNESCO.
Š.Bešlagić. Stećci - kataloško-topografski pregled.
(2013). Nominacija za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a.
Sarajevo.
Web izvori:
Stećci - jedinstvena i zadivljujuća baština. (bez datuma). Preuzeto
16. Mart 2015 iz Udruga Kamenolom: http://udruga-
kameleon.hr/tekst/2163/
Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici. (bez datuma). Preuzeto
16. Mart 2015 iz Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m:
http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/Default.aspx?
id=14274
Stećci na popis svjetske baštine. (bez datuma). Preuzeto 16. Mart
2015 iz Stećak:
http://www.stecak.ba/devastacija_stecaka_informacije_fotog
ragije.html
Stećci- nacionalna i svetska baština. (bez datuma). Preuzeto 17. 04
2015 iz DW Akademija: http://www.dw.de/ste%C4%87ci-
nacionalna-i-svetska-ba%C5%A1tina/a-18084493
Stećci- srednjevjekovni nadgrobni spomenici. (bez datuma). Preuzeto
18. 04 2015 iz Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m:
http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/Default.aspx?
id=14274
Stećci u Bosni i Hercegovini. (bez datuma). Preuzeto 18. Mart
2015 iz Camo.ch: http://www.camo.ch/blago-bih/stecci-u-
bih/
