UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
TAKSONOMSKA I FITOGEOGRAFSKA ANALIZA
FLORE ZIDINA NIŠKE TVRĐAVE
MASTER RAD
Kandidat: Mentor:
Milan Antić 254 Dr Vladimir Ranđelović
Niš, 2018.
UNIVERSITY OF NIŠ
FACULTY OF SCIENCE AND MATHEMATICS
DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY
TAXONOMIC AND PHYTOGEOGRAPHIC
ANALYSIS OF FLORA ON THE WALLS OF THE
FORTRESS IN NIŠ
MASTER THESIS
Candidate: Mentor:
Milan Antić 254 Dr. Vladimir Ranđelović
Niš, 2018.
BIOGRAFIJA KANDIDATA
Milan Antić je rođen 24. maja 1994. godine u Surdulici, gde 2009. godine završava
osnovnu, a 2013. Poljoprivredno-šumarsku školu “Josif Pančić”, smer veterinarski tehničar.
Prirodno-matematički fakultet u Nišu na Departmanu za biologiju i ekologiju upisuje 2013.
godine. Osnovne akademske studije završava 2016. godine, iste godine upisuje Master akademske
studije, smer Ekologija i zaštita prirode, koje u predviđenom roku završava.
Zahvalnica
Najsrdačnije se zahvaljujem svom mentoru prof. dr Vladimiru Ranđeloviću na
razumevanju, strpljenju, nesebičnoj pomoći i savetima koje mi je pružio tokom izrade i pisanja
master rada.
Takođe se zahvaljujem svojoj porodici i prijateljima na velikoj podršci da istrajem u svom
radu.
SAŽETAK
Zelene površine (bašte, parkovi, pejzažne kompozicije) su važni elementi svakog grada.
Teško bi se, u tom smislu, Niš mogao zamisliti bez Tvrđave i Čaira, bez Nišavskog keja i Bubnja
koji predstavljaju “poslednje oaze” uslovno rečeno prirodnih oblika vegetacije. Zidovi različitih
građevina i konstrukcije od cigle, kamena ili betona predstavljaju specifična staništa za neke vrste
biljaka. Oni su retko kolonizovani zbog njihove vertikalne i ravne površine, kao i nepovoljnih
režima vode i temperature. Cilj ovog master rada bila je taksonomska i fitogeografska analiza flore
zidina Niške tvrđave. Na osnovu taksonomske analize, utvrđeno je da su prisutne 94 vrste, koje su
svrstane u 80 rodova i 40 familija. Najzastupljenije familije su Asteraceae, Poaceae, Brassicaceae,
Rosaceae, Polygonaceae, Papaveraceae i Scrophulariaceae. Ove familije obuhvataju 47 vrsta,
odnosno 50% ukupne flore hazmofita Niške tvrđave. Među najzastupljenijim rodovima ubrajaju
se Amaranthus, Chenopodium i Asplenium. Analizom životnih formi biljaka koje rastu na
zidinama Niške tvrđave, utvrđeno je da dominiraju terofite sa 35 vrsta, nakon njih slede
hemikriptofite sa 24 vrste, fanerofite sa 15 vrsta, hamefite sa 7 vrsta, skandentofite sa 6 vrsta,
prelazni tip T/H sa 5 vrsta i geofite sa 2 vrste. Fitogeografskom analizom flore zidina Niške tvrđave
utvrđeno je prisustvo 15 različitih areal tipova. Najveći broj vrsta ima evroazijski tip
rasprostranjenja (36 vrsta), ali su brojne i vrste koje imaju kosmopolitski tip distribucije (15 vrsta).
Ključne reči: fitogeografska analiza, taksonomska analiza, flora zidina, Niška tvrđava, hazmofite
ABSTRACT
Green areas (gardens, parks, landscapes) are important elements of every city. In that sense,
Niš could hardly have imagined without the “Fortress” and the “Cair”, without the Quay of Nisava
and the “Bubanj”, which represent the "last oases" of, conditionally said, natural forms of
vegetation. The walls of various buildings and constructions of brick, stone or concrete represent
specific habitats for some types of plants. They are rarely colonized due to their vertical and flat
surface, as well as adverse water and temperature regimes. The aim of this master thesis was the
taxonomic and phytogeographical analysis of the flora of the walls of the Fortress of Niš. Based
on taxonomic analysis, 94 species were present, which were classified into 80 genera and 40
families. The most abundant families were Asteraceae, Poaceae, Brassicaceae, Rosaceae,
Polygonaceae, Papaveraceae and Scrophulariaceae. These families include 47 species, that is,
50% of the total flora of the chasmophytes of the Fortress of Niš. Among the most represented
genera are Amaranthus, Chenopodium and Asplenium. By analyzing the life forms of plants that
grow on the walls of the Fortress of Niš, it is determined that 35 types of therophytes are
dominated, followed by hemicryptophytes with 24 species, phanerophytes with 15 species,
chamaephytes with 7 species, scandentophytes with 6 species, transitional type T / H with 5 species
and geophytes with 2 species. The phytoogeographic analysis of the flora of the walls of the
Fortress of niš revealed the presence of 15 different isal types. The largest number of species have
a Eurasian type of distribution (36 species), but there are many species that have a cosmopolitan
type of distribution (15 species).
Key words: phytogeographic analysis, taxonomic analysis, flora walls, Fortress of Niš,
chasmophytes.
SADRŽAJ
1. UVOD ....................................................................................................................... 1
1.1 Dosadašnja istraživanja flore zidina u urbanim sistemima u svetu i u Srbiji ........ 2
1.2 Geografske i druge karakteristike istraživanog područja ...................................... 5
1.3 Fitogeografski položaj i potencijalna vegetacija okoline Niša .............................. 8
1.4 Značaj flore zidina za urbane ekosisteme ............................................................. 9
2 MATERIJAL I METODE .......................................................................................... 11
3 REZULTATI I DISKUSIJA ....................................................................................... 12
3.1. Pregled flore zidina Niške tvrđave ......................................................................... 12
3.1 Taksonomska analiza flore zidina Niške tvrđave ................................................ 22
3.2 Analiza životnih formi flore zidina Niške tvrđave .............................................. 24
3.3 Fitogeografska analiza flore zidina Niške tvrđave .............................................. 30
3.4 Značaj flore zidina Niške tvrđave ....................................................................... 32
4 ZAKLJUČCI .............................................................................................................. 34
5 LITERATURA ........................................................................................................... 35
Milan Antić Master rad
1
1. UVOD
Zelene površine (bašte, parkovi, pejzažne kompozicije) su važni elementi svakog grada.
Kao suštinski deo slike grada i njegove okoline, proširuju ekološku raznolikost i u suštini
omogućavaju gradovima i urbanim sredinama da budu pogodnije za život. Tamo gde postoje,
zelene površine pružaju brojne društvene, ekološke i ekonomske usluge (Escobedo et al., 2008;
Conway and Urbani, 2007; McPherson et al., 2005).
U gradu postoje i gradski biotopi koji se definišu kao urbana ili sinurbana flora i
vegetacija. To naravno, nisu samo parkovi, uređeni i održavani travnjaci, drvoredi, cvetne
žardinjere, zelene aleje i ograde, botaničke bašte i vrtovi, nego i preostali, istina malobrojni,
fragmenti prirodnih ekosistema koji još uvek odolevaju naletima intezivne urbanizacije.
Predstavljajući poslednje prirodne oaze zelenila, ovakve površine su kuriozitet mnogih velikih
gradova u svetu, po kojima se oni generalno prepoznaju. Teško bi se, u tom smislu, Niš mogao
zamisliti bez Tvrđave i Čaira, bez Nišavskog keja i Bubnja koji predstavljaju “poslednje oaze”,
uslovno rečeno, prirodnih oblika vegetacije. Naravno, teško je zamisliti u gradskom jezgru neki
veći kompleks autohtone vegetacije, mada se tu i tamo u uslovima konzervativne sredine mogu
prepoznati neki njeni elementi, kao što je to slučaj sa vodenom vegetacijom u rečnim
ekosistemima.
Mnoge biljne vrste i njihove zajednice se u gradovima spontano razvijaju bez ikakve
pomoći čoveka, a veoma često i uprkos samom čoveku. Da li zbog neznanja ili subjektivnih
estetskih kriterijuma i shvatanja, skloni smo, veoma često, da sve te čudesne i specifične biljke
označimo kao korov. Definišući ih, na taj način, kao nepoželjne, nismo ni svesni da one u
gradskim uslovima, kao i sve ostale gajene biljke, obavljaju mnoge korisne funkcije ne samo
za čoveka, već i za sva ostala živa bića.
Zidovi različitih građevina i konstrukcije od cigle, kamena ili betona predstavljaju
specifična staništa za neke vrste biljaka (Sl. 1). Oni su retko kolonizovani zbog njihove
vertikalne i ravne površine, kao i nepovoljnih režima vode i temperature. Naročito je spora
njihova kolonizacija u centrima velikih aglomeracija. Biljke starih zidina su dodatni ukrasni
elementi i doprinose izgledu arhitektonskih i istorijskih predmeta. Spore biljaka koje nemaju
cvetove (paprati i mahovine) i lišaja lako se prenose vetrom na velike udaljenosti, zato ovi
organizmi među prvima kolonizuju zidove. Oni su takođe manje osetljivi na nepovoljne
temperaturne i vodene uslove. Vaskularne biljke mogu normalno da rastu u pukotinama gde
Milan Antić Master rad
2
ima bar malo humusa. Ova vrsta supstrata se formira u pukotinama koje sadrže kalcijum ili
pukotinama ranije kolonizovanih od strane lišaja i mahovina.
Slika 1. Pavit (Clematis vitalba) na krovu jedne od barutana u Niškoj tvrđavi
Flora i vegetacija zidova različitih objekata bile su često predmet botaničkih
istraživanja. Neki od prvih botaničkih opisa takvih staništa su iz 19. veka. Obuhvataju zidove
drevnih rimskih konstrukcija kao što je Koloseum, ili istorijske zidine Palerma i Napulja
(Weretelnik, 1982). Istraživanje flore zidina pruža bolje razumevanje urbanog okruženja
(Woodel, 1979, Darlington, 1981, Francis, 2011). U isto vreme ovakva istraživanja su od
posebnog značaja za održavanje i očuvanje arheoloških spomenika (Cleere, 1984, 1989).
Rezultati ovog istraživanja su važni za utvrđivanje raznovrsnosti zidne flore na
proučavanom lokalitetu (Niška tvrđava), kao i mera za održavanje starih zidova i njihove
okoline.
Ciljevi ovog rada su: popisivanje svih vrsta na zidinama tvrđave; utvrđivanje njihove
učestalosti; taksonomska, ekološka i fitogeografska analiza na osnovu florističkog spiska. Ova
istzraživanja su izvršena u sklopu nastojanja da se na prostoru tvrđave oformi botanička bašta.
1.1 Dosadašnja istraživanja flore zidina u urbanim sistemima u
svetu i u Srbiji
U periodu od dve godine Payne (1989) je proučavao relativnu učestalost različitih vrsta
biljaka na različitim tipovima zidova u oblasti Chew Valley (Avon, Engleska). Posmatrao je
samo cvetnice i papratnjače. Bršljan (Hedera helix) je pokrivao veći deo površine starih zidova
Milan Antić Master rad
3
često gušeći ostale biljke. Imao je problem sa identifikacijom Rubus fruticosus i Rosa canina,
jer nisu sve biljke imale cvetove i plodove. Tipična trava starih zidova bila je Poa compressa,
uglavnom zastupljena na vrhovima zidina. Iznenađujući kolonizator ovih zidova bila je Elymus
caninus. Asplenium adianthus-nigrum je bila vrlo retka. Polipodiofite su bile zastupljene na
vrhu ali i na stranama zida, pokazujući sklonost ka zasenjenim mestima. Najzastupljenija vrsta
bila je Polypodium interjectum.
Brandes (2002) je istraživao floru zidova istočnog Krita. Vegetacija zidova zgrada često
je veoma siromašna vrstama. Bilo je 16 alohtonih vrsta, neke od njih su: Ailanthus altissima,
Aeonium arboretum, Aloe vera, Antirrhinum majus, Aster squamatus, Centranthus ruber.
Postoji visok nivo reliktnog endemizma među hazmofitama Krita (Turland et al., 1993) ali je
samo nekoliko njih uspelo da se razvije na staništima kao što su zidovi: Aristolochia cretica,
Arum purpureospathum, Campanula saxatilis ssp. Saxatilis, Centaurea raphanina ssp.
Raphanina, Petromarula pinnata, Sedum litoreum ssp. praesidis, Senecio gnaphalodes i
Verbascum arcturus.
Boratynski i sar. (2003) istraživali su floru zidina u mestu Krosno Odrzanskie u
zapadnoj Poljskoj. Terenska istraživanja sproveli su 1999. i 2000. godine. Bilo je 96 vrsta
vaskularnih biljaka iz 35 različitih porodica. Dominirale su autohtone vrste i vrste sposobne za
vegetativnu propagaciju. To se može objasniti time što zidine napravljene od kamenja i cigala
spojenih malterom koji sadrži kalcijum, predstavljaju zamenu stena za hazmofite. Na ovakvim
staništima hazmofite pronalaze jedinu mogućnost za rast i širenje areala u nizijama, gde su stene
odsutne (Zajac, 1973, 2001). Dakle zidovi su mesta koja nisu baš pogodna za kolonizaciju
alohtonih vrsta. Biljke koje naseljavaju zidine produkuju veliki broj sitnih semena, što je jako
bitna odlika za kolonizaciju zidina. Asocijacije Asplenietum trichomano rutae murariae i
Cymbalarietum muralis su prvi put prijavljene u ovom regionu Poljske. Pet taksona je bilo
karakteristično za ovo stanište, dok su ostali bili uobičajeni taksoni gradske flore.
U istraživanju koje su sproveli Pavlova i Tonkov (2005) proučavana je flora
arhitektonskog rezervata Nebet Tepe u gradu Plovdivu (Trakijska ravnica) u periodu od 1998-
2003. Broj biljaka koje spontano rastu oko zidova utvrđenja i na trotoarima bio je 131. Flora
ovog mesta sadrži relativno visok procenat ruderala i korova. Najbrojnije su hemikriptofite.
Porodice sa najvećim brojem vrsta bile su: Asteraceae (14), Fabaceae (13), Poaceae (12),
Brassicaceae (8), Scrophulariaceae (7), Caryophyllaceae (7). Vrste Cerastium tauricum
Spreng. i Melica transsilvanica Schur su prvi put zabeležene na ovom lokalitetu za floru
Trakijske regije.
Milan Antić Master rad
4
Nedelcheva i Vasileva (2009) proučavale su raznolikost, varijabilnost, i poreklo flore
zidina u centralnom delu Ćustendila. Oblast istraživanja bio je Nacionalni arhitektonski
rezervat. Studija je sprovodena za dva perioda 1998-2001 i 2007-2008. Tokom istraživanja
utvrđeno je ukupno 122 taksona (na zidovima i njihovom susednom području): Magnoliophyta
(110), Polypodiophyta (5) i Bryophyta (7). Najviše je bilo biljaka iz porodice Fabaceae (20),
zatim Poaceae (18), Asteraceae (10), Caryophyllaceae (6), Lamiaceae (5) i Rosaceae. Prema
tipu životne forme dominantne su bile hemikriptofite. Broj jednogodišnjih vrsta je bio veći na
vrhovima zida, a višegodišnjih na zidnoj osnovi. Od osnove do vrha zidova, smanjivala se
raznolikost vrsta. Zidovi koji su okrenuti prema severu imali su bogatiju floru. Alohtone vrste
bile su Petrorhagia glumacea, Eleusine indica, Bromus tectorum i Rumex crispus. Zidna flora
ovog lokaliteta pokazala je karakteristike slične evropskim i mediteranskim zidnim florama.
Nedelcheva (2011) je istraživala i zidnu floru dve zgrade u Bugarskoj, Istorijskog
muzeja i Derviševe kupke (16. vek), koje se nalaze u centralnom delu grada Ćustendila.
Istraživanja su obavljena u roku od 5 godina (2005-2010). Prethodni podaci za istu oblast
pokazali su da zidna flora uključuje više od 120 vrsta vaskularnih biljaka. Tokom poslednje tri
godine gradska uprava je sprovela program urbanog održavanja, uključujući i stare gradske
zidine. Ove aktivnosti su promenile stanje zidova. Obnovljeni i očišćeni zidovi predstavljaju
jedinstvenu priliku za spontanu kolonizaciju od strane raznovrsnih biljaka iz okoline. Prisustvo
različitih vrsta zavisi od karakteristika zida koje su odgovarale papratima (Asplenium
trichomanes i Asplenium rutamuraria) i tipičnim kserofitama (Arenaria serpyllifolia).
Alohtone vrste kao što je Acer negundo i Catalpa speciosa, bile su uglavnom prisutne na krovu
zgrada. Drveće negativno utiče na strukturu zidova i predstavlja osnovni problem za njihovo
očuvanje. Neke od vrsta predstavljaju dodatne ukrasne elemente i doprinose arhitekturi
lokacije, naročito mahovine, paprati i cvetne biljke (npr. Cymbalaria muralis, Sedum
hepanicum, Chelidonium majus, Oxalis spp., Trifolium spp.). Ukupna zastupljenost alohtonih
vrsta na ispitivanim zidovima je 17%, najčešće porodice od njih su Asteraceae, Brassicaceae,
Poaceae, Fabaceae i Oxalidaceae, a nekoliko njih su takođe veoma invazivne (npr. Ailanthus
altissima, Acer negundo, Oxalis spp.). Na osnovu prethodnih i sadašnje studije procijenjeno je
stanje zida i date su preporuke za održavanje starih zidina i njihovog susednog područja.
Informacije o flori koja kolonizuje urbane zidove na Mauricijusu su oskudne. Cilj
studije koju su sproveli Pynee i sar. (2017) bilo je istraživanje obilja i različitosti vrsta
pronađenih na tri različite vrste zidova (stari bazalt, novi bazalt i beton) u Port Luju. Zidna flora
Port Luja imala je ukupno 68 vrsta biljaka (37 porodica, 61 rod), od kojih su 62 bile
skrivenosemenice, a 6 su bile pteridofite. Ukupno je bilo 54 alohtonih vrsta (79%), 12
Milan Antić Master rad
5
autohtonih vrsta (18%) a za dve vrste se sumnjalo da su domaće (3%). Stari bazaltni zidovi
imali su 17 vrsta (25%), dok je samo jedna vrsta (1%) bila prisutna na novom bazaltnom zidu,
pet vrsta (7%) su bile prisutne i na starim i na novim bazaltnim zidovima, 15 vrsta (22%) na
starom bazaltu i betonu i jedne vrsta (1%) samo na betonskom zidu. Ukupno 29 vrsta (43%)
bilo je prisutno na svim tipovima zidova.
1.2 Geografske i druge karakteristike istraživanog područja
Niš se nalazi u severnom delu jugoistočne Srbije, 10 km uzvodno od ušća Nišave u
Južnu Moravu. Izgrađen je na obalama Nišave u istočnom delu niške kotline.
Jugoistočna Srbija obuhvata područje južno od Nišave i istočno od Južne Morave. U
geomorfološkom pogledu, ovo područje je brdsko-planinsko sa nekoliko prostranih ravnica u
velikim kotlinama (Vranjska, Leskovačka, Niška i Pirotska). Najveća reka u ovom delu Srbije
je Južna Morava, a njene pritoke su Vlasina i Nišava.
Niška tvrđava je jedan od najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika grada Niša.
Nalazi se na desnoj obali reke Nišave, u samom centru grada. Smatra se da su je sagradili Turci,
što je, zapravo, samo delimično tačno. U antičkim vremenima sagrađena je rimska tvrdjava od
kamena, preteča današnjeg izgleda iste tvorevine. Svoj konačni izgled je, nakon burne istorije
rušenja i ponovnog gradjenja, dobila 1723. god. od strane turske ruke, kao artiljerijsko
utvrdjenje. Poseduje 4 kapije: Stambol vrata, Beogradska vrata, Vodena vrata i Vidinska vrata.
U ovoj tvrdjavi je, pored velikog broja znamenitih istorijskih ličnosti, rodjen i Konstantin
Veliki. Sa poligonalnom osnovom od osam bastionih terasa zauzima površinu od 22ha, 80 ari i
52 m² (Sl. 2). Dužina bedema iznosi 2.100 metara, visina 8 metara, a prosečna širina zida je 3
metra. Sa spoljne strane bila je okružena rovom ispunjenim vodom, čiji je severni deo sačuvan
i danas. Osim dobro očuvanih masivnih kamenih zidina, sačuvane su južna Stambol i zapadna
Beogradska kapija. Sačuvane su i vodene kapije, vidljivi su ostaci severne, Vidin kapije, kao i
jugoistočne Jagodinske kapije.
Utvrđenje Naisus postajalo je na mestu današnje Niške tvrđave. Predstavljalo je čitav
grad sa vojskom i administracijom. Polovinom 2. veka sagrađena je prva rimska tvrđava od
kamena na ovom mestu. Srednjovekovna tvrđava podignuta je na temeljima ranijeg antičkog i
vizantijskog utvrđenja. Veliki srpski župan Stefan Nemanja osvojio je grad 1183. godine. Grad
Niš je konačno ušao u sastav Srbije za vreme cara Dušana, ali ga Turci zaposedaju 1427. godine.
Tokom treće i četvrte decenije 18. veka na mestu starog utvrđenja (vizantijska tvrđava) Turci
Milan Antić Master rad
6
su izgradili sasvim novu bastionu artiljerijsku tvrđavu po Vobanovom sistemu, u cilju odbrane
nove granice prema Habsburškoj monarhiji.
Slika 2. Stambol kapija Niške tvrđave
Danas ona predstavlja kompleksan spomenik kulture i idealno je mesto za jutarnju kafu,
večernji izlazak, šetnju i razgledanje, ili kulturnu edukaciju. Iako se u njoj nalazi više sjajnih
ugostiteljskih objekata, umetnički paviljon, salon 77, Letnja pozornica koja gostuje neke od
najvažnijih kulturnih dešavanja u ovom gradu, meteorološka stanica i mnogi spomenici njen
turistički potencijal daleko je od iskorišćenog.
U tvrđavi se nalazi veliki broj ostataka burne niške istorije. Jedan od najstarijih ostataka
je zbirka nadgrobnih spomenika (Lapidarijum, I – IV vek).
Sastoji se od 41 nadgrobnog spomenika, pronađenih u tvrđavi, ali i na području
Jelašnice, Svrljiga i Knjaževca. Antička ulica u blizini Lapidarijuma kao i ostaci rimskih termi
levo od ulaznog platoa i ranovizantijske ulice u Tvrđavi (pored Bali-begove džamije) potiču iz
perioda vladavine Rimljana i vizantijske obnove grada od V do VI veka. Hamam je najstariji
sačuvan objekat iz perioda turske vladavine na prostoru Niša i jako je dobro očuvan. Kupatilo
je izgrađeno uz Stambol kapiju 1498. godine kao zadužbina Mehmed bega. Arsenal, skladište
oružja i municije koje se nalazi desno od ulaza kod Stambol kapije, korišćeno je, osim za
skladištenje, i za popravku i izradu vojnih materijala. Od 1972. Godine, kada je restauriran,
Milan Antić Master rad
7
ovaj prostor se koristi kao galerija. Bali begova džamija, nalazi se u centralnom delu Tvrđave,
sa desne strane glavne staze koja vodi od ulaza. Zbog ovih i mnogih drugih znamenitosti,
Tvrđava je neizostavna turistička atrakcija grada Niša.
Postojeći zeleni fond uglavnom je u lošem stanju i zahteva ozbiljnu plansku zamenu.
Pojedine zone unutar Tvrđave rasterećene su od visokog zelenila zbog toga što se smatra da
ono može negativno uticati na arheološke ostatke pod zemljom, ali i na postojeće vidljive
objekte. Zona bedema potpuno je oslobođena visokog zelenila jer ono u velikoj meri utiče na
njihovu destabilizaciju. Visoko zelenilo ostaje sastavni deo platoa namenjenih deci i južnog
dela centralnog platoa. Čitavim prostorom preovladava nisko zelenilo i travnate površine, dok
su centralne tačke, trgovi i platoi, obogaćeni i cvetnim površinama (Petrović, 2016).
Slika 3. Klima-dijagram grada Niša
U ovom području zastupljena je umereno-kontinentalna klima, ali je mezoklima
uslovljena razlikama u nadmorskoj visini i brojnim uticajima koji dopiru dolinama Vardara,
Južne Morave i Nišave, usled čega je izražen njen prelazni karakter. Srednja godišnja
temperatura u nižim predelima (oko 200m nv.) je oko 12ºC, na nešto većim visinama (oko 700
m nv.) je između 9 i 10ºC, dok je na području Vlasine (1200 m nv.) samo 6,4ºC. Najviši vrhovi
na ovom području imaju srednju godišnju temperaturu između 2 i 5ºC. Najmanje srednje
mesečne temperature su januara, pa je on najhladniji mesec ovog podneblja. Najtopliji meseci
su jul i avgust. Temperatura vazduha od zime prema letu se postepeno povećava, tako da
proleće nastupa veoma sporo. Temperature sporo opadaju i u jesen, tako da su jeseni veoma
tople. Ovo povoljno utiče na razvoj biljnog pokrivača. Vegetacioni period u nižim predelima je
Milan Antić Master rad
8
duži od 250 dana, u brdskim predelima je oko 230 dana, dok je u planinskim predelima oko
200 dana.
Puni razvoj vegetacije počinje kada temperature dostignu 15ºC. Na nižim nadmorskim
visinama to se događa već u aprilu, u brdskim predelima u maju, a u planinskim predelima u
junu. Poznato je da je ovo područje u balkanskim okvirima ima skoro najmanje padavina u toku
godine i da spada u semiaridna (polu-suva) područja. Prosečna godišnja količina padavina u
okolini Niša iznosi svega 550 mm. Sa povećanjem nadmorske visine povećava se i količina
padavina, ali nigde ne prelazi 900 mm (npr. na Vlasini 839 mm, što ovo područje ipak izdvaja
u podneblje sa humidnim klimom). Ova količina padavina nije podjednako raspoređena u toku
godine. Kao što se vidi iz klima dijagrama (Sl. 3) postoje dva maksimuma padavina, od kojih
je jedan krajem proleća (maj-jun), a drugi u toku jeseni (novembar). Najsuvlji meseci su jul,
avgust i septembar.
1.3 Fitogeografski položaj i potencijalna vegetacija okoline Niša
Ovo područje pripada istočnomezijskoj florističkoj provinciji balkanskog florističkog
podregiona i srednjeevropskog florističkog regiona (Stevanović, 1992), odnosno balkanskoj
florističkoj provinciji borealnog regiona i holarktičkog carstva (Tahtajan, 1986). Okolina Niša
se odlikuje prisustvom velikog broja endemičnih biljnih vrsta, a posebno tercijarnih
endemorelikata, kao što su nadaleko čuvene Ramondia serbica i R. nathaliae, od kojih je ova
druga otkrivena upravo u neposrednom okruženju grada, u Jelašničkoj klisuri. Osim toga,
upravo u okolini grada ove dve vrste žive zajedno, u simpatriji, dok su im ostali delovi areala
potrpuno razdvojeni (Stevanović et al., 1987).
Ovaj deo Srbije se nalazi u zoni klimatogene šume hrastova sladuna i cera (Quercetum
frainetto-cerris s. lato) (Sl. 4). Samo najviši, severno eksponirani delovi planina u okru\enju
grada se nalaze u klimazonalnom pojasu okarakterisanom bukovim šumama (Fagetum
montanum s. lato), dok su termofilnija staništa na nadmorskim visinama iznad 700 m obrasla
kitnjakovim šumama (Quercetum petraeae s. lato). Za samu nišku kotlinu potencijalna
vegetacija je šuma hrasta lužnjaka i jasena, Fraxino-Quercetum roboris, koja bi se razvijala na
većem delu ovog prostora da nije antropogenog uticaja, dok bi se pored reka razvijale zajednice
bele i krte vrbe (Salicetum albo-fragilis) i vrbovo-topolove šume (Salici-Populetum s. lato).
Termofilne padine neposredne okoline grada okarakterisane su zajednicom belograbića
Cayrpinetum orientalis serbicum (Ranđelović et al., 1996).
Milan Antić Master rad
9
Potencijalna šumska vegetacija je u većoj meri degradirana, pa se na površinama koje bi
potencijalno bile pokrivene šumom, razvija sekundarna travnjačka vegetacija. U pojasu
hrastovih šuma razvijena je livadska vegetacija okarakterisana različitim vrstama familije trava.
Slika 4. Potencijalna vegetacija jugoistočne Srbije (Fukarek, Jovanović, ed. 1983)
1.4 Značaj flore zidina za urbane ekosisteme
Opšte je poznato da biljke predstavljaju nezamenjivi deo prirode. U gradskim uslovima
njihova uloga je višestruka. Doprinos melioraciji životne sredine može se sagledati kroz njihovu
zaštitnu, sanitarno-higijensku, dekorativno-estetsku ulogu kao i pozitivni uticaj na mikroklimu.
Biljke flore zidina kao i ostalog zelenila u gradovima deluju kao "akumulatori" jer
apsorbuju atmosferske zagađivače i utiču na smanjenje čestica i gasova u vazduhu (Braun et
al., 2007; Ilić i sar., 2009; Tangahu, 2011; Ilić, 2015; Glibovytska, 2017; Rostunov i sar., 2017).
Urbane šume mogu obavljati tri zdravstvene funkcije: 1) prevencija bolesti; 2) terapija; i 3)
oporavak od bolesti. One mogu smanjiti direktne i indirektne uzroke određenih bolesti i urbane
stresore, kao što su ultravioletna zračenja, zagađenje vazduha i buka, a mogu i pomoći u
hlađenju životne sredine. Drveće je odličan filter za zagađivače i čvrste čestice. Ono apsorbuje
zagađujuće gasove (kao što su ugljenmonoksid, oksidi azota, ozon i sumpor-oksidi) i filtrira
čvrste čestice poput prašine, prljavštine ili dima iz vazduha zarobljavanjem na listovima i kori.
Milan Antić Master rad
10
Prilikom projektovanja i oblikovanja parkova i zelenih površina treba voditi računa i o
otrovnim i alergenim vrstama. Na važnost ove problematike ukazuju Vlahović i Karlović
(2013) koje su u florističkom istraživanju okoline dečjih vrtića i škola evidentirali 182 primerka
otrovnih i 129 primerka alergenih biljaka. Kao najzastupljeniju otrovnu vrstu navode šimšir
(Buxus sempervirens L.), a najzastupljenija alergena vrsta bila je breza (Betula pendula Roth).
Međutim, biljke zidina često štetno utiču na građevinske objekte u smislu
biodegeneracija i biodeterioracije. Biodegeneracija podrazumeva fizičko oštećivanje
građevinskih objekata pod uticajem korenovih sistema i stabala biljaka. Biodeterioracija se
može definisati kao bilo koja nepoželjna promena u svojstvima materijala nastalog vitalnim
aktivnostima organizama (Motti, Stinca, 2011). Kada su u pitanju zidovi, ova pojava se odnosi
na razlaganje građevinskog materijala pod uticajem biljnih izlučevina. Očigledno je da su
mnogi građevinski materijali manje-više bioreceptivni, odnosno lako primaju žive organizme,
i time podložni biološkom pogoršanju.
Milan Antić Master rad
11
2 MATERIJAL I METODE
U radu je istraživana flora zidina na području Niške tvrđave. Istraživanja su se zasnivala
na obilasku terena, prikupljanju biljnog materijala, pravljenju herbarijuma, utvrđivanju
brojnosti vrsta injihovoj identifikaciji.
Za identifikaciju vrsta korišćena je sledeća literatura: “Flora Srbije I-X (Josifović, 1970-
1979; Sarić, ed., 1986).
Nomenklatura i klasifikacija biljnih vrsta usklađena je sa bazom podataka Euro+Med
database (http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed), a za vrste kojih nema u ovoj bazi, koriščćena je
baza The Plant List (http://www.theplantlist.org/).
Popis flore je sačinjen prema abecednom redu familija, rodova i vrsta. Za svaku vrstu
navedeni su sledeći podaci: areal - tip/grupa kojoj vrsta pripada i životna forma.
Taksonomska analiza je urađena na osnovu zastupljenosti pojedinih taksona u
dendroflori Niške tvrđave. Taksonomska struktura je prikazana grafički.
Fitogeografska analiza je urađena na osnovu pripadnosti vrsta florističkim areal
tipovima. Pripadnost vrsta flornim elementima određivana je po principima podele Mojzela
(Meusel et al., 1965.), koja se zasniva na podudarnosti areala vrsta sa odgovarajućim
florističkim horionima (Stevanović, 1992). Zastupljenost pojedinih areal tipova je grafički
prikazana.
Životne forme su date prema Raunkieovom principu, koji su razradili Elenberg i Miler-
Domboa (Ellenberg, Mueller - Dombois, 1967. in Mueller- Dombois, Ellenberg, 1974.), a u
"Flori Srbije" delimično izmenio Stevanović (1992a.).
.
Milan Antić Master rad
12
3 REZULTATI I DISKUSIJA
Tokom terenskih istraživanja koja su obavljena jula i avgusta 2018. godine
identifikovane su 94 različite vrste, koje su svrstane u 80 rodova i 40 familija.
3.1. Pregled flore zidina Niške tvrđave
POLYPODIOPHYTA
POLYPODIOPSIDA
POLYPODIACEAE
1. Asplenium ceterach L.
Ch herb (zeljasta hamefita)
Mediteransko-submediteranski
2. Asplenium ruta-muraria L.
Ch herb (zeljasta hamefita)
Cirkumholarktički
3. Asplenium trichomanes L.
Ch herb (zeljasta hamefita)
Kosmopolitski
PINOPHYTA
PINOPSIDA
CUPRESSACEAE
4. Thuja orientalis L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Alohtoni istočnoazijskog porekla
MAGNOLIOPHYTA
MAGNOLIOPSIDA
ACERACEAE
5. Acer negundo L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
Milan Antić Master rad
13
AMARANTHACEAE
6. Amaranthus albus L.
T scap (terofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
7. Amaranthus hybridus L.
T scap (terofita sa stablom)
Alohtoni južnoameričkog porekla
8. Amaranthus retroflexus L.
T scap (terofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
ARALIACEAE
9. Hedera helix L.
Semp S lig (večno zelena drvenasta skandentofita)
Mediteransko-submediteranski
ASTERACEAE
10. Achillea millefolium L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
11. Artemisia absinthium L.
Ch suffr caesp (hamefita u obliku poluodrvenelog žbuna sa tipičnom formom žbuna)
Evroazijski
12. Artemisia campestris L.
T scap/H scap (terofita sa stablom / hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
13. Bellis perennis L.
H ros (hemikriptofita sa rozetom)
Srednjeevropsko-mediteranski
14. Carduus acanthoides L.
T scap bienn (dvogodišnja terofita sa stablom)
Evroazijski
15. Cirsium vulgare (Savi) Ten.
T scap bienn/H scap (, dvogodišnja terofita sa stablom / hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
Milan Antić Master rad
14
16. Crepis setosa Haller f.
T scap (terofita sa stablom)
Mediteransko-submediteranski
17. Cichorium intybus L.
T scap (terofita sa stablom)
Srednjeevropski
18. Erigeron annuus (L.) Desf.
T scap (terofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
19. Erigeron canadensis L.
T scap (terofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
20. Lactuca serriola L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
21. Senecio vernalis Waldst. et Kit.
T scap (terofita sa stablom)
Mediteransko-pontski
22. Sonchus arvensis L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
23. Taraxacum officinale Weber
H ros (hemikriptofita sa rozetom)
Evroazijski
BIGNONIACEAE
24. Catalpa bignonioides L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Alohtoni istočnoazijskog porekla
BORAGINACEAE
25. Anchusa officinalis L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Srednjeevropski
Milan Antić Master rad
15
BRASSICACEAE
26. Capsella bursa-pastoris (L.) Medicus
T ros (terofita sa listovima u obliku rozete)
Kosmopolitski
27. Cardaria draba (L.) Desv.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
28. Erophila verna (L.) Chevall.
T scap (terofita sa stablom)
Evroazijski
29. Erysimum diffusum Ehrh.
T scap bienn (dvogodišnja terofita sa stablom)
Evroazijski
30. Raphanus raphanistrum L.
T ros (terofita sa listovima u obliku rozete)
Cirkumholarktički
31. Sisymbrium orientale L.
T scap/H scap bienn (terofita sa stablom / dvogodišnja hemikriptofita sa stablom)
Mediteransko-pontski
CARYOPHYLLACEAE
32. Petrorhagia saxifraga (L.) Link
Ch herb caesp (zeljasta busenasta hamefita)
Evroazijski
33. Silene vulgaris (Moench) Garcke
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Kosmopolitski
34. Stellaria media L.
T scap (terofita sa stablom)
Kosmopolitski
CHENOPODIACEAE
35. Chenopodium album L.
T scap (terofita sa stablom)
Evroazijski
Milan Antić Master rad
16
36. Chenopodium murale L.
T scap (terofita sa stablom)
Kosmopolitski
37. Chenopodium opulifolium W. D. J. Koch & Ziz
T scap (terofita sa stablom)
Kosmopolitski
CRASSULACEAE
38. Sedum album L.
Ch herb succ (zeljasta sukulentna hamefita)
Evroazijski
39. Sedum ochroleucum Chaix
Ch herb succ (zeljasta sukulentna hamefita)
Mediteransko-submediteranski
CUCURBITACEAE
40. Bryonia alba L.
S herb (zeljasta skandentofita)
Evroazijski
EUPHORBIACEAE
41. Euphorbia cyparissias L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
FABACEAE
42. Coronilla emerus L. ssp. emeroides (Boiss. Et Sprun.) Hayek
P caesp (busenasta fanerofita)
Mediteransko-submediteranski
43. Gleditsia triacanthos L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
44. Melilotus officinalis (L.) Lam.
H scap bienn (dvogodišnja hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
JUGLANDACEAE
45. Jugulans regia L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Milan Antić Master rad
17
Mediteransko-submediteranski
LAMIACEAE
46. Ballota nigra L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Srednjeevropski
47. Marrubium peregrinum L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
48. Lamium purpuraeum L.
T scap (terofita sa stablom)
Srednjeevropsko-pontsko-mediteranski
MALVACEAE
49. Malva sylvestris L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Kosmopolitski
MORACEAE
50. Morus alba L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Alohtoni istočnoazijskog porekla (kult)
OLEACEAE
51. Ligustrum vulgare L.
P caesp (busenasta fanerofita)
Srednjeevropski
ONAGRACEAE
52. Epilobium lanceolatum Sebast. & Mauri
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
OXALIDACEAE
53. Oxalis corniculata L.
T scap (terofita sa stablom)
Kosmopolitski
54. Oxalis stricta L.
T scap (terofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
Milan Antić Master rad
18
PAPAVERACEAE
55. Chelidonium majus L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
56. Fumaria officinalis L.
T scap (terofita sa stablom)
Evroazijski
57. Papaver dubium L.
T scap (terofita sa stablom)
Paleoholarktičko-paleotropski
58. Papaver rhoeas L.
T scap (terofita sa stablom)
Evroazijski
PLANTAGINACEAE
59. Plantago lanceolata L.
H ros (hemikriptofita sa rozetom)
Evroazijski
POLYGONACEAE
60. Polygonum aviculare L.
T rept (puzeća terofita)
Kosmopolitski
61. Rumex patientia L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
PORTULACEAE
62. Portulaca oleracea L.
T scap (terofita sa stablom)
Arheofita
PHYTOLACCACEAE
63. Phytolacca americana L.
G rhiz scap (stablova geofita sa rizomom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
Milan Antić Master rad
19
RANUNCULACEAE
64. Clematis vitalba L.
S lig (drvenasta skandentofita)
Evroazijski
RESEDACEAE
65. Reseda lutea L
T scap/H scap (terofita sa stablom / hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
ROSACEAE
66. Potentilla argentea L.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Srednjeevropski
67. Potentilla hirta L.
H semiros (hemikriptofita sa polurozetom)
Mediteransko-pontski
68. Pyracantha coccinea M. Roem.
P caesp (busenasta fanerofita)
Alohtoni mediteranskog porekla
69. Rosa dumalis Bechst.
P caesp (busenasta fanerofita)
Evroazijski
70. Rubus caesius L.
P rept (puzeća fanerofita)
Evroazijski
71. Sanguisorba minor Scop.
H scap (hemikriptofita sa stablom)
Evroazijski
SALICACEAE
72. Populus nigra L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Evroazijski
SCROPHULARIACEAE
73. Cymbalaria muralis P. Gaertner, B. Meyer & Scherb.
H rept (puzeća hemikriptofita)
Milan Antić Master rad
20
Mediteransko-submediteranski
74. Linaria genistifolia (L.) Miller
T scap (terofita sa stablom)
Pontsko-panonski
75. Veronica hederifolia L.
T scap (terofita sa stablom)
Evroazijski
76. Veronica persica Poir.
T scap (terofita sa stablom)
Alohtoni mediteranskog porekla
SIMAROUBACEAE
77. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle
P scap (fanerofita sa stablom)
Alohtoni istočnoazijskog porekla
SOLANACEAE
78. Solanum dulcamara L.
S lig (drvenasta skandentofita)
Evroazijski
79. Solanum nigrum L.
T scap (terofita sa stablom)
Kosmopolitski
STAPHYLEACEAE
80. Staphylea pinnata L.
P caesp (busenasta fanerofita)
Srednjeevropski
ULMACEAE
81. Celtis occidentalis L.
P scap (fanerofita sa stablom)
Alohtoni severnoameričkog porekla
URTICACEAE
82. Urtica dioica L.
T scap/H scap (terofita sa stablom / hemikriptofita sa stablom)
Cirkumholarktički
Milan Antić Master rad
21
VIOLACEAE
83. Viola odorata L.
H semiros (hemikriptofita sa polurozetom)
Evroazijski
VITACEAE
84. Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch.
S lig (drvenasta skandentofita)
Alohtoni severnoameričkog porekla
85. Vitis vinifera L.
S lig (drvenasta skandentofita)
Kosmopolitski
ZYGOPHYLLACEAE
86. Tribulus terrestris L.
T ros (terofita sa listovima u obliku rozete)
Cirkumholarktički
LILIOPSIDA
POACEAE
87. Anisantha sterilis (L.) Nevski
T caesp (busenasta terofita)
Evroazijski
88. Bromus sterillis L.
T caesp (busenasta terofita)
Evroazijski
89. Cynodon dactylon (L.) Pers.
H caesp (busenasta hemikriptofita)
Kosmopolitski
90. Dactylis glomerata L.
H caesp (busenasta hemikriptofita)
Evroazijski
91. Elytrigia repens (L.) Nevski
G rhiz caesp (busenasta geofita sa rizomom)
Kosmopolitski
Milan Antić Master rad
22
92. Hordeum murinum L.
T caesp (busenasta terofita)
Mediteransko-pontski
93. Poa annua L.
T caesp (busenasta terofita)
Kosmopolitski
94. Setaria viridis (L.) Beauv.
T caesp (busenasta terofita)
Kosmopolitski
3.1 Taksonomska analiza flore zidina Niške tvrđave
Na osnovu taksonomske analize flore zidina Niške tvrđave, utvrđeno je da je čine 94
vrste, koje su svrstane u 80 rodova i 40 familija. Najzastupljenije familije su Asteraceae,
Poaceae, Brassicaceae, Rosaceae, Polygonaceae, Papaveraceae i Scrophulariaceae. Ove
familije obuhvataju 47 vrsta, odnosno 50% ukupne flore hazmofita Niške tvrđave. Među
najzastupljenijim rodovima ubrajaju se Amaranthus, Chenopodium i Asplenium (Tab. 1).
Tabela 1. Taksonomska struktura familija flore zidina Niške tvrđave
Familija Br.
vrsta
Br.
rodova
Familija Br.
vrsta
Br.
rodova
Aceraceae 1 1 Oxalidaceae 2 1
Amaranthaceae 3 1 Papaveraceae 4 3
Araliaceae 1 1 Plantaginaceae 1 1
Asteraceae 14 12 Poaceae 8 8
Bignoniaceae 1 1 Polygonaceae 5 3
Boraginaceae 1 1 Portulacaceae 1 1
Brassicaceae 6 6 Phytolaccaceae 1 1
Caryophyllaceae 3 3 Ranunculaceae 1 1
Chenopodiaceae 3 1 Resedaceae 1 1
Crassulaceae 2 1 Rosaceae 6 5
Cucurbitaceae 1 1 Salicaceae 1 1
Cupressaceae 1 1 Scrophulariaceae 4 3
Euphorbiaceae 1 1 Simaroubaceae 1 1
Fabaceae 3 3 Solanaceae 2 1
Juglandaceae 1 1 Staphyleaceae 1 1
Lamiaceae 3 3 Ulmaceae 1 1
Malvaceae 1 1 Urticaceae 1 1
Moraceae 1 1 Violaceae 1 1
Oleaceae 1 1 Vitaceae 2 2
Onagraceae 1 1 Zygophyllaceae 1 1
UKUPNO 94 80
Milan Antić Master rad
23
Tabela 2. – Pregled najzastupljenijih familija flore zidina Niške tvrđave (broj vrsta veći od 3)
Familija Broj vrsta %
Asteraceae 14 14.89
Poaceae 8 8.51
Brassicaceae 6 6.38
Rosaceae 6 6.38
Polygonaceae 5 5.32
Papaveraceae 4 4.25
Scrophulariaceae 4 4.25
Slika 5. - Pregled najzastupljenijih familija flore zidina Niške tvrđave (po broju vrsta)
Dakle, najbrojnija familija u flori zidina Niške tvrđave jeste Asteraceae, koja broji 14
vrsta (14.89%). Ova familija je takođe na prvom mestu po zastupljenosti i u flori Srbije,
Balkanskog poluostrva i Evrope (Tab. 2, Sl. 5).
Tabela 3. - Pregled najzastupljenijih familija flore zidina Niške tvrđave (sa brojem rodova
većim od 3)
Familija Broj rodova %
Asteraceae 12 15
Poaceae 8 10
Brassicaceae 6 7.5
Rosaceae 5 6.2
14.89%
8.51%
6.38% 6.38%5.32%
4.25% 4.25%
Milan Antić Master rad
24
Familija Asteraceae se odlikuje i najvećim brojem rodova (12), nakon nje sledi familja
Poaceae sa 8, zatim Brassicaceae sa 6 i Rosaceae sa 5 rodova (Tab. 3, Sl. 6).
Slika 6. - Pregled najzastupljenijih familija flore zidina Niške tvrđave (po broju rodova)
Najbrojniji rodovi u flori zidina Niške tvrđave su Amaranthus, Chenopodium i
Asplenium sa po 3 vrste, zatim slede rodovi Artemisia, Erigeron, Sedum, Oxalis, Papaver,
Potentilla i Solanum sa po 2 vrste.
3.2 Analiza životnih formi flore zidina Niške tvrđave
Različiti uslovi životne sredine dovode do razlika u životnoj formi biljaka. Dakle,
životne forme biljaka su rezultat adaptacija biljaka na različite uslove sredine. Procentualno
izraženo učešće svih životnih formi biljaka u flori određene oblasti, predstavlja njen biološki
spektar (Diklić, 1984).
Raunkiaer (1904, 1934) je dao najprihvatljiviju podelu životnih formi uzimajući u obzir
samo jedan karakter - tip organa koji preživljava nepovoljnu sezonu (hladan ili sušan period), i
njegov položaj, tj. udaljenost u odnosu na zemlju (vazduh, zemlja ili voda).
Analizom životnih formi biljaka koje rastu na zidinama Niške tvrđave, utvrđeno je da
dominiraju terofite sa 35 vrsta, nakon njih slede hemikriptofite sa 24 vrste, fanerofite sa 15
vrsta, hamefite sa 7 vrsta, skandentofite sa 6 vrsta, prelazni tip T/H sa 5 vrsta i geofite sa 2 vrste.
15%
10%
7.5%
1.2%
Asteraceae Poaceae Brassicaceae Rosaceae
Milan Antić Master rad
25
Dominantnost terofita objašnjava se time što su to biljke koje uspevaju na nestabilnim urbanim
staništima, gde čovek svojim povremenim ili stalnim intervencijama ometa razvoj višegodišnjih
biljaka. To su biljke koje veoma lako osvajaju ovakav tip staništa, relativno brzo obavljaju
kompletan životni ciklus, odbacuju semena u zemljište i nestaju. Po pravilu, što je uticaj
antropogenog faktora u nekom urbanom staništu izraženiji, sastav biološkog spektra se menja
u pravcu sve većeg učešća terofita. Mala zastupljenost geofita objašnjava se time što su to biljke
koje nepovoljne uticaje spoljašnje sredine preživljavaju u vidu podzemnih organa
(koren, rizom, krtola, lukovica), tako da zahtevaju dublja zemljišta (Tab. 4, Sl. 7).
Tabela 4. – Biološki spektar flore zidina Niške tvrđave
Osnovna životna forma Broj vrsta %
Terofita (T) 35 37.23
Hemikriptofita (H) 24 25.53
Fanerofita (P) 15 15.96
Hamefita (Ch) 7 7.45
Skandentofita (S) 6 6.38
Prelazni tip (T/H) 5 5.32
Geofita (G) 2 2.13
Slika 7. - Biološki spektar flore zidina Niške tvrđave
Terofite (T) su zastupljene u 4 oblika: T scap - terofite sa stablom (26 vrsta), T caesp -
busenaste terofite (5 vrsta), T ros - terofite sa listovima u obliku rozete (3 vrste) i T rept - puzeće
terofte (1 vrsta) (Tab. 5, Sl. 8).
37.23%
25.53%
15.96%
7.45%
6.38%5.32% 2.13%
Terofita (T)
Hemikriptofita (H)
Fanerofita (P)
Hamefita (Ch)
Skandentofita (S)
Prelazni tip (T/H)
Geofita (G)
Milan Antić Master rad
26
Tabela 5. – Struktura terofita u flori zidina Niške tvrđave
Terofite (T) Broj vrsta %
T scap 26 74.29
T caesp 5 14.29
T ros 3 8.57
T rept 1 2.86
Slika 8. - Struktura terofita u flori zidina Niške tvrđave
Od hemikriptofita (H) dominiraju one sa stablom (H scap) sa 16 vrsta, zatim slede
hemikriptofite sa rozetom (H ros) sa 3 vrste, hemikriptofite sa polurozetom (H semiros) i
busenaste hemikriptofite (H caesp) sa po 2 vrste i puzeće hemikriptofite (H rept) sa 1 vrstom
(Tab. 6, Sl. 9).
Tabela 6. – Struktura hemikriptofita (H) u flori zidina Niške tvrđave
Hemikriptofite (H) Broj vrsta %
H scap 16 66.67
H ros 3 12.50
H semiros 2 8.33
H caesp 2 8.33
H rept 1 4.16
Tabela 7. – Struktura fanerofita (P) u flori zidina Niške tvrđave
Fanerofite (P) Broj vrsta %
P scap 9 60
P caesp 5 33.33
P rept 1 6.66
74.29%
14.29%
8.57% 2.86%
T scap
T caesp
T ros
T rept
Milan Antić Master rad
27
Slika 9. - Struktura hemikriptofita (H) u flori zidina Niške tvrđave
Fanerofite (P) se mogu naći u obliku fanerofita sa stablom (P scap) sa 9 vrsta, busenastih
fanerofita (P caesp) sa 5 vrsta i puzećih fanerofita (P rept) sa 1 vrstom (Tab. 7, Sl. 10).
Slika 10. - Struktura fanerofita (P) u flori zidina Niške tvrđave
Hamefite (Ch) su najzastupljenije u obliku zeljastih hamefita (Ch herb) (3 vrste). Takođe
su prisutne i u obliku zeljastih sukulentnih hamefita (Ch herb succ) (2 vrste), zeljastih
busenastih hamefita (Ch herb caesp) (1 vrsta) i u obliku poluodrvenelih žbunova sa tipičnom
formom žbuna (Ch suffr caesp) (1 vrsta) (Tab. 8, Sl. 11).
66.67%
12.5%
8.33%
8.33%4.16%
H scap
H ros
H semiros
H caesp
H rept
60%
33.33%
6.66%
P scap
P caesp
P rept
Milan Antić Master rad
28
Penjačice (skandentofite (S)) u flori zidina Niške tvrđave imaju formu drvenastih
skandentofita (S lig) koje su prisutne sa 4 vrste, formu večno zelenih drvenastih skandentofita
(Semp S lig) sa 1 vrstom i formu zeljastih skandentofita (S herb) sa 1 vrstom (Tab. 9, Sl. 12).
Tabela 8. – Struktura hamefita (Ch) u flori zidina Niške tvrđave
Hamefite (Ch) Broj vrsta %
Ch herb 3 42.86
Ch herb succ 2 28.57
Ch herb caesp 1 14.29
Ch suffr caesp 1 14.29
Slika 11. - Struktura hamefita (Ch) u flori zidina Niške tvrđave
Tabela 9. – Struktura skandentofita (S) u flori zidina Niške tvrđave
Skandentofite (S) Broj vrsta %
S lig 4 66.66
Semp S lig 1 16.66
S herb 1 16.66
42.86%
28.57%
14.29%
14.29%
Ch herb
Ch herb succ
Ch herb caesp
Ch suffr caesp
Milan Antić Master rad
29
Slika 12. - Struktura skandentofita (S) u flori zidina Niške tvrđave
Nekoliko vrsta (5) ima prelaznu životnu formu (T/H), izmedju terofita i hemikriptofita.
Pritom, 3 vrste imaju formu T scap/H scap (terofita sa stablom / hemikriptofita sa stablom), 1
vrsta ima formu T scap/H scap bienn (terofita sa stablom / dvogodišnja hemikriptofita sa
stablom) i 1 vrsta ima formu T sacap bienn/H scap (dvogodišnja terofita sa stablom /
hemikriptofita sa stablom) (Tab. 10, Sl. 13).
Tabela 10. – Struktura prelazne životne forme (T/H) u flori zidina Niške tvrđave
Prelazna životna forma
(T/H)
Broj vrsta %
T scap/H scap 3 60
T scap/H scap bienn 1 20
T sacap bienn/H scap 1 20
Slika 13. - Struktura prelazne životne forme (T/H) u flori zidina Niške tvrđave
Geofite (G) su zastupljene sa samo 2 vrste. Jedna vrsta ima formu stablove geofite sa
rizomom (G rhiz scap), a druga formu busenaste geofite sa rizomom (G rhiz caesp).
66.66%
16.66%
16.66%
S lig
Semp S lig
S herb
60%20%
20%
T scap/H scap
T scap/H scap bienn
T sacap bienn/H scap
Milan Antić Master rad
30
3.3 Fitogeografska analiza flore zidina Niške tvrđave
Fitogeografskom analizom flore zidina Niške tvrđave utvrđeno je prisustvo 15 različitih
areal tipova. Najveći broj vrsta imaevroazijski tip rasprostranjenja (36 vrsta), ali su brojne i
vrste koje imaju kosmopolitski tip distribucije (15 vrsta).
Kada su urbane sredine u pitanju, na njihovu florogenezu jak uticaj ima čovek, pa su
česte vrste koje su alohtone. To je posebno izraženo na primerima objekata antropogenog
porekla, kao što su tvrđave. Na zidinama Niške tvrđave prisutno je 17 alohtonih vrsta, koje
pripadaju četvoro različitim areal tipovima (alohtoni severnoamerčkog porekla, alohtoni
južnoameričkog porekla, alohtoni istočnoazijskoj porekla i alohtoni mediteranskog porekla).
Posebno se, po broju vrsta, ističe alohtoni severnoameričkog porekla (10 vrsta). Ostali areal
tipovi učestvuju sa malim procentom u horološkoj kompoziciji flore zidina Niške tvrđave.
Tabela 11. – Areal spektar flore zidina Niške tvrđave
Areal tip Broj vrsta
Evroazijski 36
Kosmopolitski 15
Alohtoni severnoameričkog porekla 10
Mediteransko-submediteranski 7
Srednjeevropski 6
Mediteransko-pontski 4
Alohtoni istočnoazijskog porekla 4
Cirkumholarktički 4
Alohtoni mediteranskog porekla 2
Alohtoni južnoameričkog porekla 1
Srednjeevropsko-mediteranski 1
Srednjeevropsko-pontsko-mediteranski 1
Paleoholarktičko-paleotropski 1
Arheofita 1
Pontsko-panonski 1
Milan Antić Master rad
31
Slika 14. Areal spektar flore zidina Niške tvrđave
Evroazijski areal tip je dominantan u flori zidina Niške tvrđave, što znači da je
odlučujuću ulogu u florogenezi ostvario upravo evroazijski fitohorion. Evroazijske biljne vrste
imaju široku ekološku valencu, tako da naseljavaju gotovo sve tipove vegetacije, čime se
objašnjava dominacija ovog areal tipa. Evroazijske vrste koje imaju značajnu ulogu u izgradnji
flore zidina Niške tvrđave su: Rosa dumalis, Rubus caesius, Sanguisorba minor, Populus nigra,
Veronica hederifolia, Solanum dulcamara, Achillea millefolium, Artemisia absinthium,
Artemisia campestris, Carduus acanthoides, Cirsium vulgare i druge vrste.
Po broju vrsta ističe se i kosmopolitski areal tip (15 vrsta). Vrste kosmopolitskog
rasprostranjenja su uglavnom ruderalne i korovske biljke. Vrste koje pripadaju ovom areal tipu
su: Capsella bursa-pastoris, Silene vulgaris, Stellaria media, Chenopodium murale, Malva
sylvestris i druge vrste.
Takođe, značajno učešće u flori zidina Niške tvrđave imaju i alohtone vrste
severnoameričkog porekla (10 vrsta). Ovom tipu rasprostranjenja pripadaju vrste: Acer
negundo, Amaranthus albus, Erigeron annuus, Gleditsia triacanthos i druge vrste.
Izražen je i uticaj mediteranskog florističkog regiona. Zabeleženo je 7 vrsta
mediteransko-submediteranskog tipa rasprostranjenja. Inače, mediteranske i submediteranske
vrste uglavnom naseljavaju otvorena kserotermna staništa, odnosno otvorene stene, stenovite i
Kosmopolitski Evroazijski
Alohtoni severnoameričkog porekla Mediteransko-submediteranski
Srednjeevropski Mediteransko-pontski
Alohtoni istočnoazijskog porekla Cirkumholarktički
Alohtoni mediteranskog porekla Alohtoni južnoameričkog porekla
Srednjeevropsko-mediteranski Srednjeevropsko-pontsko-mediteranski
Paleoholarktičko-paleotropski Arheofita
Pontsko-panonski
Milan Antić Master rad
32
sušne livade. Vrste koje pripadaju mediteransko-submediteranskom areal tipu su: Hedera helix,
Crepis setosa, Sedum ochroleucum, Coronilla emerus, Asplenium ceterach, Cymbalaria
muralis i Jugulans regia.
Srednjeevropski areal tip je zastupljen sa 6 vrsta. Najznačajnije srednjeevropske vrste u
flori zidina Niške tvrđave su: Cichorium intybus, Anchusa officinalis, Ballota nigra, Ligustrum
vulgare, Potentilla argentea i Staphylea pinnata.
Mediteransko-pontski areal tip je u flori zidina Niške tvrđave zastupljen sa 4 vrste:
Senecio vernalis, Sisymbrium orientale, Hordeum murinum i Potentilla hirta.
Alohtonih vrsta istočnoazijskog porekla u ispitivanoj flori ima 4. To su: Catalpa
bignonioides, Thuja orientalis, Morus alba i Ailanthus altissima.
Cirkumholarktički areal tip je u flori zidina Niške tvrđave prisutan sa 4 vrste: Raphanus
raphanistrum, Asplenium ruta-muraria, Urtica dioica i Tribulus terrestris.
Alohtonih predstavnika mediteranskog porekla ima 2. To su: Veronica persica i
Pyracantha coccinea.
Areal tipovi kao što su pontsko-panonski, arheofita, paleoholarktičko-paleotropski,
srednjeevropsko-pontsko-mediteranski, srednjeevropsko mediteranski i alohtoni
južnoameričkog porekla imaju neznatno učešće u flori zidina Niške tvrđave, sa po 1 vrstom.
Na osnovu zastupljenosti areal tipova, fitogeografska analiza je pokazala da flora zidina Niške
tvrđave uglavnom poseduje evroazijske karakteristike.
3.4 Značaj flore zidina Niške tvrđave
Značaj hazmofita Niške tvrđave je višestruk. Pre svega ističe se njihov uticaj na
raspadanje zidina, odnosno stena. Pošto su površine zidina stalno izložene fizičkom raspadanju,
na njima se javljaju pukotine u kojima se taloži prašina iz vazduha. Na taj način formira se
supstrat koji pogoduje mnogim biljnim vrstama. Biljke, zatim, dodatno doprinose raspadanju
stena svojim korenovim sistemom.
Takođe, ističe se i njihova uloga u apsorbovanju čestica polutanata iz vazduha, čija je
koncentracija poprilično visoka, obzirom da je tvrđava smeštena u samom centru grada.
Hazmofite predstavljaju sklonište i stanište mnogim drugim grupama organizama.
Sama sposobnost ovih biljaka da rastu po zidinama ističe njihov dekorativno-estetski
značaj.
Milan Antić Master rad
33
Međutim, biljke na zidinama imaju i veliki biodegenerativni i biodeterioracioni uticaj.
Najveći biodegradacijski uticaj ima kiselo drvo (Ailanthus altissima).
Slika 15. Biljke na zidinama Niške tvrđave (Linaria genistifolia, Asplenium ruta-muraria,
Clematis vitalba)
Milan Antić Master rad
34
4 ZAKLJUČCI
Na osnovu analize sakupljenog biljnog materijala, herbarskih i literaturnih podataka,
taksonomske i fitogeografske analize flore zidina Niša, dolazi se do sledećih zaključaka:
• U flori zidina Niške tvrđave identifikovane su 94 različite vrste, koje su svrstane u 80
rodova i 40 familija.
• Najbogatije vrstama su familije Asteraceae (14 vrsta), Poaceae (8 vrsta), Brassicaceae
(6 vrsta), Rosaceae (6 vrsta), Polygonaceae (5 vrsta), Papaveraceae (4 vrsta) i
Scrophulariaceae (4 vrsta). Familija Asteraceae se, takođe, odlikuje i najvećim brojem
rodova (12), nakon nje sledi familja Poaceae sa 8, zatim Brassicaceae sa 6 i Rosaceae
sa 5 rodova.
• Najbrojniji rodovi u flori zidina Niške tvrđave su Amaranthus, Chenopodium i
Asplenium sa po 3 vrste, zatim slede rodovi Artemisia, Erigeron, Sedum, Oxalis,
Papaver, Potentilla i Solanum sa po 2 vrste.
• Analizom zastupljenosti pojedinih životnih formi u sastavu flore zidina Niške tvrđave
utvrđen je njen terofitski karakter, sa značajnim učešćem hemikriptofita i fanerofita.
• Fitogeografskom analizom flore zidina Niške tvrđave utvrđeno je prisustvo 15 različitih
areal tipova. Najveći broj vrsta ima evroazijski tip rasprostranjenja (36 vrsta).
Milan Antić Master rad
35
5 LITERATURA
Boratynski. A., Ratynska, H., Waloon, B., Bartczak, A. (2003). Flora and vegetation of walls
in the town of Krosno Odrzanskie (Poland). Collect. Bot. (Barcelona) 26: 129-139.
Brandes, D. (2002). Some remarks on the flora of walls and ruins in eastern Crete.
Braun, M., Margitai, Z., Tóth, A., Leermakers, M. (2007). Environmental monitoring using
linden tree leaves as natural traps of atmospheric deposition: a pilot study in Transilvania,
Romania. AGD Landscape&Environment 1 (1): 24-35.
Pynee, K. B., D’unienville, B., Goupille, L., Wiehe, G. (2017). Survey of Wall Flora in District
of Port Louis, Mauritius, Mascarenes. Cahiers scientifiques de l'océan Indien
occidental, 8: 19 - 28.
Cleere, H. (1984). Approaches to the Archaeological heritage: A Comparative Study of World
Cultural Resource Management Systems. Cambridge University Press, Cambridge.
Cleere, H. (1989). Archaeological heritage management in the Modern World. Unwin Hyman,
London.
Conway, T.M., Urbani, L. (2007). Variations in municipal urban forestry policies: A case study
of Toronto, Canada. Urban Forestry & Urban Greening, 6, 181–192.
Darlington, A. (1981). Ecology of Walls. Heinemann Educational Books Ltd., London.
Escobedoa, F.J., Wagner, J.E., Nowak, D.J., Luz de la Maza, C., Rodriguez, M., Crane, D.E.
(2008). Analyzing the coast effectiveness of Santiago, Chile’s policy of using. urban forests
to improve air quality. Journal of Environmental Management, 86, 148–157.
Francis RA (2011). Wall ecology: A frontier for urban biodiversity and ecological engineering.
Glibovytska, N. (2017). Environmental sustainability and phytomelioration suitability of
woody plants in urban ecosystems. Botany and Plant ecology 28: 12-21.
Ilić, P., Marković, S., Janjuš, Z., Račić-Milišić, S. (2009). Importance and role of vegetation in
protection from air pollution. Scientifi c-professional conference with international
participation “Safety and health in work and environmental protection”, Banja Luka,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina.
Jankovska, I., Straupe, I., Brumelis, G., Donis, J., and Kupfere, L. (2014). Urban forests of
Riga, Latvia-pressures, naturalness, attitudes and management. Baltic Forestry, 20(2), 342-
351.
Milan Antić Master rad
36
Jankovska, I., Straupe, I., Brumelis, G., Donis, J., and Kupfere, L. (2014). Urban forests of
Riga, Latvia-pressures, naturalness, attitudes and management. Baltic Forestry, 20(2), 342-
351.
Josifović, M., ed. (1970-1978). Flora SR Srbije, I-IX. SANU, Beograd.
McPherson E.G., Simpson, J.R., Peper, P., Maco, S.E., Xiao, Q. (2005). Municipal forest
benefits and costs in five US cities. Journal of Forest, 103, 411–416.
Motti, R., Stinca, A. (2011). Analysis of the biodeteriogenic vascular flora at the Royal Palace
of Portici in southern Italy. International biodeterioration & biodegradation, 65(8), 1256-
1265.
Nedelcheva, A. (2011). Observations on the wall flora of Kyustendil (Bulgaria). EurAsian
Journal of Biosciences, pp.80-90.
Nedelcheva, A., Vasileva, A. (2009). Vascular plants from the old walls in Kystendil
(Southwestern Bulgaria). Biotechnology & Biotechnological Equipment, 23 (sup1): 154-
157.
Pavlova, D., Tonkov, S., 2005: The wall flora of the Nebet Tepe Architectural Reserve in the
city of Plovdiv (Bulgaria). Acta Botanica Croatica, 64 (2): 357-368.
Petrović E., V. (2016). The fortress of Niš- a proposal for revitalization and organization. The
Journal of the Institute for Cultural Heritage Preservation, 2: 46- 63.
Pretzsch, H., Biber, P., Uhl, E., Dahlhausen, J., Rötzer, T., Caldentey, J., Koike, T., Con, T.,
Chavanne, A., Seifert, T., Du Toit, B., Farnden, C. and Paulet, S. (2015). Crown size and
growing space requirement of common tree species in urban centres, parks, and forests.
Urban Forestry & Urban Greening, 14(3), 466-479. ITAG
Pyne, K. (2017). Survey of Wall Flora in District of Port Louis, Mauritius, Mascarenes
Payne, R. M. (1989). The flora of walls in the Chew Valley. Somerset Archaeology and Natural
History, 133: 231-242.
Ranđelović, V. and Zlatković, B. (2010). Flora i vegetacija Vlasinske visoravni. Prirodno-
matematički fakultet, Univerzitet u Nišu.
Sarić, M., ed. (1986). Flora SR Srbije, X. SANU, Beograd.
Rostunov, A., Konchina, T., Zhestkova, E., Gusev, D., Kharitono, S. (2017). The dependence
of morphological and physiological indicators of the leaves of woody plants on the degree
Milan Antić Master rad
37
of technogenic pollution. Environment, Technology, Resources, Rezekne, Latvia.
Proceedings of the 11th International Scientifi c and Practical Conference.Vol I: 235-239.
Salbitano, F., Borelli, S., Conigliaro, M., Yujuan, C. (2016). Guidelines on urban and peri-
urban forestry. FAO.
Turland, N.J., Chilton, L., Press, J.R. (1993): Flora of the Cretan area. - London. - XII, 439 p.
Vlahović, I., Karlović, K. (2013). Otrovne i alergene biljne vrste u školskim vrtovima grada
Samobora. Agronomski glasnik 75(2-3), 107-116.
Vukotić-Lazar, J., Popović, S. (2016): Organized proviion of greenery in Belgrade in order to
upgrade the quality of life within the city. Agriculture and Forestry 62 (4): 253-266, DOI
10.17707/agriculturforest.62.4.26.
Weretelnik, E. (1982). Flora i zbiorowiska roslin murów nieklól)'ch miast i zamków na Dolnym
Slasku. Ac/a Uni". WratisJ. 354. Praee Bol. 25: 63·110.
Woodell, S. (1979). The Flora of the walls and pavings. In: LAURIE, I.C. (ed.), Nature in cities.
The natural environment in the design and development of urban green space, 135–157.
John Wiley, Chichester.
Zajac, A., Zajac, M. (red.) (2001). Atlas rozmieszczenia roslin naezyniowyeh w Polsce.
Uniwersytet Jagielloónski, Kraków. pp. 714.
Zajac. E.U., Zajac, A. (1973). Badania nad zasiagami roslin synantropijnych. 3. Corydalis lutea
DC. 4. Linaria cymbalaria (L.) MilI. 5.lmptiens roylei Walp. Zeszyty Nallk. Uniw
Jagiellońskkiego 316. Prace Bot. 1: 41·55.
Прилог 5/1
ПРИРОДНO-MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редниброј, РБР: Идентификациониброј, ИБР: Типдокументације, ТД: монографска Типзаписа, ТЗ: текстуални / графички Врстарада, ВР: мастер рад Аутор, АУ: Милан Антић Ментор, МН: Владимир Н. Ранђеловић Насловрада, НР: Таксономска и фитогеографска анализа флоре зидина
нишке тврђаве
Језикпубликације, ЈП: Српски Језикизвода, ЈИ: Енглески Земља публиковања, ЗП: Р. Србија Уже географско подручје, УГП: Р. Србија Година, ГО: 2018. Издавач, ИЗ: ауторски репринт Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33. Физички опис рада, ФО:
(поглавља/страна/цитат/табела/слика)
цитата/табела/слика/графика/прилога)
36 стр. ; 15 слика; 11 табеле
Научнаобласт, НО: Биологија Научнадисциплина, НД: Ботаника Предметна одредница/Кључне речи, ПО: флора, зидине, Нишка тврђава
УДК 581.93:581.526.7(497.11) Чувасе, ЧУ: Библиотека Важнанапомена, ВН: Извод, ИЗ: U ovom radu je prikazana flčora zidina tvrđave u Nišu. Na osnovu
taksonomske analize, utvrđeno je da su prisutne 94 vrste, koje su svrstane u
80 rodova i 40 familija. Najzastupljenije familije su Asteraceae, Poaceae,
Brassicaceae, Rosaceae, Polygonaceae, Papaveraceae i Scrophulariaceae.
Ove familije obuhvataju 47 vrsta, odnosno 50% ukupne flore hazmofita Niške
tvrđave. Analizom životnih formi biljaka koje rastu na zidinama Niške
tvrđave, utvrđeno je da dominiraju terofite sa 35 vrsta, nakon njih slede
hemikriptofite sa 24 vrste, fanerofite sa 15 vrsta, hamefite sa 7 vrsta,
skandentofite sa 6 vrsta, prelazni tip T/H sa 5 vrsta i geofite sa 2 vrste.
Fitogeografskom analizom flore zidina Niške tvrđave utvrđeno je prisustvo
15 različitih areal tipova. Najveći broj vrsta ima evroazijski tip
rasprostranjenja (36 vrsta), ali su brojne i vrste koje imaju kosmopolitski tip
distribucije (15 vrsta).
Датум прихватања теме, ДП: Датумодбране, ДО: Члановикомисије, КО: Председник: др Драгана Јеначковић
Члан: др Данијела Николић
Члан,
ментор:
др Владимир Ранђеловић
Прилог 5/2
ПРИРОДНO-MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO: Identification number, INO: Document type, DT: monograph Type of record, TR: textual / graphic Contents code, CC: master thesis Author, AU: Milan Antić Mentor, MN: Vladimir N. Ranđelović Title, TI: Taxonomical and phytogeographical analysis of flora of the
walls of the Niška fortress
Language of text, LT: Serbian Language of abstract, LA: English Country of publication, CP: Republic of Serbia Locality of publication, LP: Serbia Publication year, PY: 2018. Publisher, PB: author’s reprint Publication place, PP: Niš, Višegradska 33. Physical description, PD:
(chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixe
s)
36 pages ; 15 pictures; 11 tables Scientific field, SF: biology
Scientific discipline, SD: botany
Subject/Key words, S/KW: flora, wallс, Niška fortress UC 581.93:581.526.7(497.11) Holding data, HD: library Note, N: Abstract, AB: In this paper is presented flora of the walls of the fortress in Niš. Based on
taxonomic analysis, 94 species were present, which were classified into 80
genera and 40 families. The most abundant families were Asteraceae and
Poaceae. These families include 47 species, that is, 50% of the total flora of
the fortress. By analyzing the life forms of plants that grow on the walls of the
Fortress of Niš, it is determined that 35 types of therophytes are dominated,
followed by hemicryptophytes with 24 species, phanerophytes with 15
species, chamaephytes with 7 species, scandentophytes with 6 species,
transitional type T / H with 5 species and geophytes with 2 species. The
phytoogeographic analysis of the flora of the walls of the Fortress of niš
revealed the presence of 15 different isal types. The largest number of species
have a Eurasian type of distribution (36 species), but there are many species
that have a cosmopolitan type of distribution (15 species).
Accepted by the Scientific Board on, ASB: Defended on, DE:
Defended Board, DB: President: Dr Dragana Jenačković
Member: Dr Danijela NIkolić
Member, mentor Dr Vladimir Ranđelović
Образац Q4.09.13 - Издање 1