PRIHVATI IZAZOV, pripremi se za Uskrs!

IZAZOV 40 – odricanje i prihvaćanje

IZAZOV: „Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.” (Tužaljke 3,40-41)

MJESTO I VRIJEME: Ti biraš svoje omiljeno mjesto i vrijeme, ali planiraj unaprijed!

OPREMA KOJU TREBAŠ

�� Biblija�� bilježnica i olovka za osobne bilješke

SADRŽAJIdemo zajedno dan po dan, korak po korak. Zapitajmo se čega se sve trebamo odreći, što sve trebamo otpustiti kako bismo u svom životu napravili prostor za nešto novo te prionuli uz ono što je bolje. Zato, neka to ne bude poput onih brzinskih dijeta ili privremenoga plana vježbanja, nešto od čega s olakšanjem

odustajemo čim prođe zadani broj dana. Naprotiv, neka to bude poticaj za trajnu promjenu u našim mislima, riječima i djelima. Sa svakim novim suočavanjem sa samim sobom u svjetlu Riječi Božje, pitajmo se, svatko za sebe, na koju sam to trajnu pro-mjenu osobno pozvan/a.

PARTNERI U IZAZOVUNa putu Izazova vodit će nas biblijski redci, a pratiti promišlja-nja i svjedočanstva onih koji se i sami žele trajno mijenjati i suobličavati s Uskrslim.

Budimo iskreni pred samim sobom i prizovimo Gospodina: „Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim.” (Psalmi 139,23-24)

ODRECI SE DUHOVNE POVRŠNOSTI! PRIHVATI IZAZOV 40!

1ODREĆI SE KONTROLE NAD

SVOJIM ŽIVOTOM Biblijski tekst: Evanđelje po Mateju 16,24

Neposredno prije ovoga retka Isus jasno govori svojim učenicima o stradanju koje ga uskoro očekuje u Jeruzalemu, o mučeničkoj smrti i uskrsnuću.

Tim govorom Isus uklanja bilo kakvu mogućnost za površno razu-mijevanje i polovičnu predanost onih koji ga žele slijediti. Pitanje „Hoće li tko za mnom?” otvara prostor za moj slobodan izbor, me-đutim, moja odluka da idem Kristovim putem ne znači samo život u kojem sam se spreman odreći prolaznih želja, zadovoljstava ili udobnosti radi Isusa nego znači spremnost na istinski gubitak ži-vota jer onaj koji je u tadašnjem vremenu nosio križ, na tom je križu i skončao svoj život.

Isus nastavlja u sljedećem retku: „Tko hoće život svoj spasiti, iz-gubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.” Iako govorim da živim „novi život”, otkad sam doživio oproštenje grije-ha i prihvatio Isusa kao Spasitelja, vidim u sebi dva života, jedan u podložnosti Kristu, a drugi u podložnosti mojem „ja”. Isus me poziva na svoj put koji ne mora nužno završiti na križu, ali je križni put: odbačenosti, trpljenja, omraženosti i sramote.

Isuse, okrećem se za tobom i idem tvojim putem, jer živjeti za druge, dati sebe, ne znači izgubiti, nego zadobiti život.

IZAZOV DANAPred nama je izbor svakoga novog jutra, hoćemo li taj dan držati pod svojom kontrolom ili ga prepustiti Bogu u ruke. Prihvati izazov i započni svaki dan molitvom u kojoj svjesno i s punim pouzdanjem predaješ Bogu kontrolu nad svojim životom. Započni svaki dan čita-jući retke iz Mudrih izreka 3, 5-6: „Uzdaj se u Jahvu, svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor…” Ustraj u danima pripreme za Uskrs.

2USUDITI SE PRIZNATI SVOJ GRIJEH

Biblijski tekst: Prva Ivanova poslanica 1,8-9 Ljeto 2016. bilo je bolno ljeto. Tijekom cijeloga ljeta nasumično su me grizle neke bube, a mjesto ugriza brzo se inficiralo. Ignorirao sam to prva dva tjedna. Stvarno nisam želio nikome reći za ugrize, najviše zbog mjesta na kojima su se neki ugrizi nalazili. Malo me boljelo, ali stalno sam si govorio: „To je samo mala stvar. Bit će bolje!” No, kako su dani prolazili, bilo je sve gore i gore. Bol je rasla, infekcija se širila, nisam mogao spavati. Tek kad sam rekao medicinskoj sestri u kampu o čemu je riječ i otišao u ambulantu, te su infekcije polako nestajale.Ista je stvar s grijehom, mnogo puta htjeli bismo sakriti svoj grijeh od drugih ljudi. Znam da je sramota otkrivanja svoje-ga grijeha često mnogo veća od prepoznavanja problema. U mom slučaju tek kada sam dopustio ljudima da mi pri-đu i pomognu, kada sam otišao u ambulantu gdje su mi oči-stili rane, počeo sam se osjećati bolje, a rane su zacjeljivale. Kako ćemo se onda usuditi priznati svoj grijeh? Moramo se usre-dotočiti na Isusa Krista, Izvor i Završitelja naše vjere. Moramo se sjetiti da smo otkupljeni Njegovom krvlju. Po Njemu možemo sja-ti kao zvijezde u ovom mračnom svijetu (Fil 2,15). Otkrivajući svoj grijeh, dopuštamo ljudima kojima vjerujemo da nam se pridruže i putuju s nama u ovom svijetu. Priznajte i otkrijte svoj grijeh prije nego što postane još gori!

IZAZOV DANA Moli za hrabrost da priznaš grijeh koji te muči osobi kojoj vjeruješ. Razmisli tko je osoba u tvome životu koja ti je dovoljno bliska da joj se možeš slobodno povjeriti i za koju znaš da može biti obje-ktivna prema onome s čim se boriš. Nađite se na nekom mjestu gdje ćete imati potpunu privatnost. Odvaži se i priznaj svoj grijeh toj osobi. Molite zajedno za oslobođenje.

3PRIHVATITI SPASENJE PO MILOSTI

Biblijski tekst: Poslanica Efežanima 2, 8-10

Ljudi često teško prihvaćaju nešto što nije zasluženo, što nije s „naše dvije ruke” ili „naših deset prstiju” ostvareno. S obzirom na to u koje krajnosti ljudi idu i što su sve spremni napraviti ili platiti kako bi osigurali duhovno iskustvo, ne čudi da najveće nepovje-renje pokazujemo kad čujemo da nešto ne trebamo platiti i da to ni s čim ne možemo osigurati ili zaslužiti. Ako nam netko kaže koliko nešto košta, što trebamo napraviti, postići ili dostići, to su vrijednosti s kojima se svakodnevno susrećemo i s time nemamo problem. Čak i kad primamo darove od bliskih osoba, negdje u sebi osjećamo da nam ti darovi pripadaju zbog prirode naših od-nosa. Spasenje milošću i vječnost kao Božji nezasluženi dar upra-vo zato čine nam se toliko nelogičnim! ALI, zamislimo na trenutak svijet u kojem to stvarno ovisi o nama i našem naporu. Nikada ne bismo bili sigurni jesmo li napravili dovoljno, nedostaje li nam još nešto da upotpunimo paket? Neprekidno preispitivanje svakoga koraka i svake odluke jer je ulog spasenje i vječni život! Ne zvuči pretjerano kao sloboda u koju nas je Krist pozvao. Ali, zato što je Krist završio djelo spasenja na križu, možemo ogrnuti tom milošću i vjerom u slobodi donijeti plodove koji svjedoče o našem spase-nju, a ne one koji ga pokušavaju osigurati.

IZAZOV DANA Iskaži milost drugima zbog milosti koju ti primaš od Boga.

Osvrni se oko sebe i razmisli na koji način konkretnim djelima lju-bavi možeš iskazati milost nekome tko to možda nije zaslužio ili nekome tko to ne može uzvratiti. Je li to netko od kolega u školi, na fakultetu ili na poslu? Možda je to netko iz crkve ili član obitelji? Obrati pažnju na to tijekom sljedećih nekoliko dana, traži od Boga da ti pokaže način i dopusti mu da se koristi tobom.

4PRIHVATITI NAZIV DJETETA BOŽJEG

Biblijski tekst: Prva Ivanova poslanica 3,1-6

Ja - dijete Božje? Kako sam to zaslužila? Nikako! Biblija jasno poručuje:

„Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zove-mo i jesmo.”

John Stott u svom komentaru ove poslanice kaže da riječ ”koliku” znači zapravo ‘iz koje zemlje’ želeći tako naglasiti koliko je Oče-va ljubav nezemaljska, toliko strana i čudna ovoj zemlji – kao da dolazi iz neke druge zemlje. Riječ uvijek odražava zaprepaštenje! Bog nam tu ljubav nije samo ukazao već nam ju je darovao. Iskusili smo ju. Izraz „djeca Božja” nije samo naziv, status; to je činjenica. Jesam, dakle, dijete Božje, ali ne po prirodnom rođenju, već po milosti Božjoj, toj neshvatljivoj, neizmjernoj Božjoj ljubavi. Zato nas svijet ne poznaje jer ne poznaje Njega. Mi smo već tu u Božjoj zemlji, u Božjem novom svijetu. A, kako da već sada, dok smo još tu, na ovoj zemlji, živimo kao djeca Božja? Prvi je uvjet ne griješiti. Je li to moguće? Kao djeci Božjoj, kao onima koji su upoznali Krista i Njegovo djelo otkupljenja od grijeha, moguće je zazirati od grije-ha i zla. I to je nešto veliko: kad imamo tu nadu u Njemu, čistimo se kao što je On čist. „Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče.” (1 Iv 5,18). Grijeh i Božje dijete međusobno se isključuju. Tu i tamo mogu se susresti, pa i dodirnuti; no ne mogu zajedno skladno živjeti. Novo rođenje rezultira izmijenjenim, novim ponašanjem. (Stott) Pa bu-dimo onda ono što jesmo!

5ODREĆI SE PRILAGOĐAVANJA SVIJETU

Biblijski tekst: Poslanica Rimljanima 12,2

Na internetu ne postoji popis vrijednosti prema kojima ljudi žive, nego samo popisi poželjnih vrijednosti prema kojima bi trebalo odgajati djecu. Te poželjne vrijednosti nekako su sukladne duhu starih Božjih zapovijedi: sloboda, obitelj, iskrenost, vjernost, ve-likodušnost, zahvalnost, odgovornost, uravnoteženost i tome sli-čno.

Kao radniku u prosvjeti čini mi se kao da nitko tako ne odgaja djecu. Oko nas je grabež, gunđanje, zlostavljanje, umišljenost i oholost, zloba, laž, nevjernost i sebeljublje – da navedem samo vrh duge liste ljudske zloće. Nitko nije odlučio namjerno učiti dje-cu tim stvarima, a one tako prirodno napreduju.

Ne kanim moralizirati kako trebamo biti bolji. Samo nas želim podsjetiti da svijetliti mogu samo oni u kojima već živi Božji Duh. Oni su pozvani prepustiti se tom poticaju koji nalikuje na žrtvenik na kojem se prinosi staro „ja” sklono djelima tame i još vrlo, vrlo živo!

Današnji je izazov prepustiti se tom žrtveniku jer on je ujedno i mjesto našega uskrsa u novu stvarnost svjetla, i to ne samo za nas! Kada god prinesemo staro „ja”, svjetlo bolje sja nama i svi-jetu.

6ODREĆI SE TJESKOBNE BRIGE Biblijski tekst: Evanđelje po Mateju 6,26-34

Ne brini se za sutrašnji dan… Kako, kada se sve oko mene mije-nja, kada se trese tlo pod nogama, kada moram pustiti ruku koju ne želim pustiti, kada briga i tjeskoba pritišću prema dolje, kada se život koji znam raspao u tisuću komadića na podu?

Jednoga proljeća na naš balkon doletio je par grlica. Bilo je to u vrijeme kada se cijeli naš život počeo mijenjati i kretati u smjeru u kojem nisam željela ići. Promatrala sam tada grlice kako donose grančicu po grančicu. Nespretno su napravile dio gnijezda koji im je otpuhao prvi vjetar koji je prošao. Uporno su odlazile po nove grančice i gradile sve dok gnijezdo nije bilo gotovo. Te godine na svijet je došlo osam malenih grlica.

Promjene dolaze, osjećamo podrhtavanje, tjeskoba pritišće. Te-ško je biti tu kada ne znamo što je ispred nas. Ali, naš Bog zna, on brine o nama i ne napušta nas. On zna svaki slomljeni komadić našega života koji brižno podiže i stavlja na mjesto. On ne želi da brinemo o sutrašnjem danu jer tada gubimo radost sadašnjega trenutka u kojem nam toliko toga želi dati.

Što će se dogoditi sutra? Ne znamo, ali naš Bog zna - jer on je već tamo.

IZAZOV DANAOko čega se danas tjeskobno brineš? Što je slomljeno u tvome životu i koji je to teret koji u ovom trenutku pritišće tvoja leđa? Po-vjeri svoje brige Bogu i predaj ih u njegove moćne ruke. Odreci se tjeskobe i prihvati Božji mir. Izlij svoje srce Bogu u molitvi. Zapiši tu molitvu.

7ODREĆI SE STAVLJANJA SEBE

NA PRVO MJESTUBiblijski tekst: Poslanica Filipljanima 2, 1-4

Nedavno sam čekajući prijatelja, s kojim sam se dogovorio da se „nađemo na kavi”, usputno čuo razgovor dvoje ljudi za susjednim stolom. Svako malo čule su se žučne izjave koje su završavale izra-zima: „kako mi je to mogla učinit”, „pa zamisli, i to meni”, „meni se to usudila”, „pa to je moje društvo, moja ekipa, moj prostor”... Nasmijao sam se i pomislio kako bi ovaj razgovor mogao biti ide-alna vježba iz gramatike. Smijeh je zamijenila činjenica da sam se i sam, poput pasivnog pušača, našao zahvaćen nekom silom koja je stajala iznad svega izgovorenoga. Koliko mnogo prostora za ja, mene, mog, moje, a tako malo prostora za one druge.

Čovjek je stvoren da bude u zajednici s drugima. To nam svjedoče i znanost i sveti spisi. Samo u zajednici možemo biti sretni, naža-lost, samo u njoj možemo osjetiti i tugu i razočaranje. Stoga apo-stol Pavao upozorava „nikakvo suparništvo, ni umišljenost”, „ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih”. Kakav primjer vječne Božje mudrosti! Ako želimo biti u zajednici s drugima, ostavimo u svojim mislima i u svojem srcu prostor i za njih. Bog obećava da će taj prostor ostavljen za druge samo povećati vrijednost koju je darovao nama.

IZAZOV DANANapravi u svom rasporedu mjesta za druge. Pozovi prijatelje kod sebe na druženje. Odvoji vrijeme za svoje bližnje i ugosti ih u svo-me domu. Jedna od pet stvari za kojima ljudi na kraju svoga života najčešće žale upravo je to da nisu održali kontakt sa svojim prija-teljima. Ti još uvijek imaš mogućnost ulagati u svoja prijateljstva i održavati ih, sada je vrijeme da iskoristiš tu priliku.

8ODREĆI SE DJELA U SVOJOJ SNAZI

Biblijski tekst: Efežanima 2,8-10

Po prirodi sam osoba koja voli primati pohvale. Nekako mi je uro-đeno da očekujem zasluge i priznanja za dobre stvari i djela koja činim. Zbog toga se često svom svojom snagom trudim biti još bolji kako takva priznanja ne bi izostala.

Međutim, primijetio sam da sav moj trud i sva moja djela, osta-nu li neprepoznata, urode razočaranjem i nezadovoljstvom. Tada me, unatoč dobroj namjeri, sva djela koja činim lako dovode do gorčine, zavisti i ogovaranja. Bog nam je pokazao uzvišeniji put – djela ljubavi po milosti. Milost Božja koju primamo nezaslužena je i isključuje bilo kakvo naše hvalisanje. Bog je tako postavio stvari da sve zasluge i priznanja pripadaju samo Njemu. Mi tako ostaje-mo ponizni, a On proslavljen. Na taj način postajemo slobodni od svih mogućih razočaranja i nezadovoljstava.

Sve što je potrebno jest da prepoznajemo tu milost iz dana u dan i hodimo u djelima ljubavi na koja smo pozvani. Ta djela ljubavi ne iziskuju veliki napor i trud jer su ona već unaprijed pripremljena i isplanirana za nas. Dovoljno je samo da se uklopimo u Božji plan i budemo poslušni jer smo zato i stvoreni.

9ODBACITI NEZAHVALNOST, PRIHVATITI ZAHVALNOST

Biblijski tekst: Poslanica Kološanima 2,7; Prva poslanica Solunjanima 5,18

U rječniku možemo pročitati da je zahvalnost glagol kojim izraža­vamo svoju zahvalnost prema nečemu. Jesmo li uistinu zahvalni ili sve olako shvaćamo? Često projurimo kroz dan i zaboravimo zahvaliti na ljepoti života koji nam je Gospod poklonio. Kao lju-di skloni smo često mrmljati i prigovarati: zašto je hladno, zašto baš sada pada kiša, zašto me boli glava, zašto vlak uvijek kasni? Tako mrmljajući, zaboravljamo i udaljujemo se od one istinske za-hvalnosti. Kao kršćani zaboravljamo na kojem smo temelju nazi­đivani. Pavao u Poslanici Kološanima jasno govori da nastavimo živjeti u Kristu onako kako smo poučeni, ali da u svemu obilujemo zahvalnošću. Mogli bismo reći da u srcu koje je ispunjeno zahva-lnošću nema mjesta za nezahvalnost. Zato odbacimo nezahva-lnost i okrenimo se zahvalnosti, onoj iskrenoj zahvalnosti kako nas i Božja Riječ poučava. Jer neovisno o okolnostima Bog poznaje naša srca, a mi se i dalje možemo pouzdavati u Njegovu ljubav i vjernost srcem punim zahvalnosti. Jer čistu radost osjetit ćemo kada nam srce bude prožeto zahvalnošću. Unesimo u današnji dan zahvalnost. Zahvaljuj Gospodu tijekom cijeloga dana za sve što ti je dao i za sve drage ljude koje si u svojem životu upoznao.

IZAZOV DANAPronađi na internetu ili odaberi među svojim fotografijama jednu koja te asocira na zahvalnost. Stavi ju kao pozadinu na svoj mobitel. Svaki put kad zapaziš tu fotografiju, razmisli na čemu možeš zahva-liti upravo u tom trenutku i reci to Bogu u kratkoj molitvi. Iskoristi priliku, zahvali ljudima koji te okružuju na onome što rade i na ono-me što jesu za tebe.

10PRIHVATITI ŽIVOT SKRIVEN

S KRISTOM U BOGUBiblijski tekst: Poslanica Kološanima 3, 1-4

Jedna od mojih najdražih biblijskih fraza baš je ovaj stih „jer ste umrli, vaš je život skriven s Kristom u Bogu”. Život skriven s Kri-stom u Bogu. S obzirom na posao koji radim, često se nalazim u situacijama u kojima su okupljeni razni vođe. U svakoj takvoj situ-aciji prisutna je potreba za natjecanjem, nadmetanjem, dokaziva-njem te osjećaji nesigurnosti. Ne želim si to priznati, ali i mene često obuhvaćaju ti osjećaji jer je to ono što okolina zahtijeva – da budemo uspješni, blještavi, vidljivi i prepoznatljivi po rezultatima. A, često to nismo. Često to nisam. I onda se sjetim da moj život ne mora biti život dokazivanja jer mi je sve dano. Moja sigurnost nije u mom identitetu i uspjehu, već u prihvaćanju toga novog života kojemu je Krist jedina vrijednost. I prihvaćajući taj život nename-tanja i nedokazivanja, koji je skriven s Kristom u Bogu, postajem slobodna. Osjećam mir i sigurnost jer moja vrijednost i mjesto na ovome svijetu ne ovisi o standardima ovoga svijeta. Uvijek ću ra-dije odabrati biti skrivena s Kristom u Bogu nego biti izložena, bez Krista, u ovome svijetu.

11 ODREĆI SE SLOBODE KOJA

SLUŽI VLASTITOJ UGODIBiblijski tekst: Poslanica Galaćanima 5,13

Neobičan je svijet sporta, osobito momčadskoga. Pod budnim okom trenera sportaš usvaja znanja i vještine, pokrete, kroti tije-lo i napreže se ne bi li dosegnuo razinu neugroženosti, nadmoći, uvježbanosti bliske savršenstvu. Ako se jednom vineš do slobode vrhunske sportske izvedbe, kako tu prednost najbolje iskoristiti? Jednostavno: biti i ostati najbolji, zar ne? Zato si se i mučio, zato vježbao, zato se odricao! Konačno možeš uživati jer ti nitko nije ravan i jer te drugi ne mogu ugroziti!Svakim potezom, svakim osvojenim poenom, svakom utakmicom i osobnim trofejem rasteš u vlastitim očima i uživaš postajući bolji, najbolji – ili bar manje loš od suigrača u ekipi. Život je u mnogočemu poput sporta. Možeš uporno i gorljivo nastojati uvjeriti sebe i dru-ge da ćeš upornim ulaganjem u sebe jednom postati superioran, neugrožen, slobodan; da ćeš izmaknuti prosječnosti, nedarovitosti, ograničenosti, dokopati se svoje slobode i u njoj uživati... I proma-šiti. Problem je u tome što se sloboda dosegnuta životnim, baš kao i sportskim, savršenstvom najbolje ogleda i mjeri time koliko svaki tvoj bližnji, svaki životni suputnik ili suigrač, cijela tvoja obitelj, eki-pa ili zajednica, žive i igraju bolje, uspješnije, smislenije, sigurnije, ljepše. A, za to se od svakoga traži osjetljivost, kreativnost i odrica-nje: slobodno dragovoljno darivanje u služenju drugima kako bismo svi zajedno postali višestruko bolji igrači. I ljudi. Hoćeš li pokušati?

IZAZOV DANANapravi tri „bona/kupona” koje ćeš podijeliti različitim osobama. Na bonove možeš napisati različite stvari, npr. besplatno... pranje posuđa, pranje automobila, kuhanje ručka, odlazak u trgovinu, čuvanje djeteta, pranje prozora... što god ti padne na pamet, a znaš da bi puno značilo toj osobi.

12 ISPRAVLJATI U DUHU I BLAGOSTI

Biblijski tekst: Poslanica Galaćanima 6,1

Ovaj me tekst potaknuo na razmišljanje zašto ne ispravljam u duhu i blagosti svoju braću i sestre kada vidim da je to potre-bno. Razloga ima mnogo, ali prevladava strah od sukoba, zamje-ranja drugoj osobi te, na kraju krajeva, strah od povrijeđenosti ili odbačenosti. Često razmišljamo: „Pa, zar sam ja čuvar brata svoga? Nemam li dovoljno svojih briga, problema, stvari s kojima se i sama borim? Nemam vremena ispravljati druge kada još tako puno toga moram i sama naučiti.”

Tekst me podsjetio na priču o Dobrom Samarijancu i usporedbu s nama koji smo braća i sestre u Božjoj obitelji. Često vidimo svo-ga brata ili sestru kako su iznenada savladani grijehom, bačeni u ruke Zloga, obeshrabreni, utučeni, ostavljeni sami. Hoćemo li reagirati poput svećenika koji će ih zaobići jer ima važnijeg posla? Hoćemo li reagirati poput levita koji će ih zaobići jer je zaokupljen vlastitom svetošću? Ili ćemo biti kao dobri i milosrdni Samarija-nac koji će stati, u blagosti mu poviti rane, preuzeti rizik odbače-nosti i gubitka te povesti svoga brata i sestru na put iscjeljenja i ozdravljenja od grijeha? Neka nam Gospodin da vjere, mudrosti i poniznosti da možemo postupiti kao Dobri Samarijanac i sljedeći put, kad nam Duh pokaže priliku, ispraviti svoju sestru i svoga brata u blagosti.

13 NOSITI BREMENA JEDAN DRUGOGA

Biblijski tekst: Poslanica Galaćanima 6,2

Breme nikada nije lagano, pritišće i stišće, izaziva bol i grč ono-me koji ga nosi. Nije to uvijek teret od nekoliko kilograma, nego je češće strah, stres, bolest, neimaština. I osjećaj napuštenosti, ignoriranje ili neprihvaćanje može biti breme. Užurbanost koju iza-ziva današnji stil života ne ostavlja puno vremena za zaustavljanje i odmor, psihički i duhovni. Breme besparice i gladi stišće sve jače i gura sve niže. Odjednom shvatimo da nas više nitko ne zove, da nitko nema potrebu za druženje s nama, da smo stavljeni sa strane jer nismo atraktivni i brzi u osvajanju dnevnih trofeja kod šefa, par-tnera, u društvu. Život nas je umorio, naborao nam lice, ugasio sjaj u očima. Besmisao je zavladao i kao da jedva preživljamo u životu kojeg imamo. Isusovi učenici, sljedbenici, oni koji se zovu kršća-nima dobili su jasan zadatak, imperativ svojega poslanja, NOSITE! Zadaća koju svatko od nas može izvršiti. Nositi svojega bližnjeg u molitvama, razgovarati s njim, družiti se s njim. Posvetiti mu vrije-me jer upravo je vrijeme ono što nam najviše nedostaje. Prođe za tren, a onda shvatimo da smo mogli i trebali, a nismo. Ljudi danas najviše ističu samoću kao problem. Nedostaje im razgovor i susret. Biti osjetljiv za osobu znači pomoći joj pri nošenju njezina bremena života. Uočavanje tuđih potreba i aktivno djelovanje pomaže i osob-nom razvoju i osviještenosti naše uloge u ovome svijetu. LJUBITI bližnjega svoga kao samoga sebe zapovijed je koju nam je dao i ostavio sam Krist.

IZAZOV DANAPronađi neku blisku osobu (prijatelja ili prijateljicu, brata ili sestru u crkvi) i povjeri joj neki problem s kojim se upravo sada boriš. Podijeli breme koje nosiš i dozvoli da ti pomogne nositi taj teret. Možda je, za početak, dovoljno već to što će još netko osim tebe znati o čemu je riječ. Možda ćete zajedno doći do rješenja ili ćeš dobiti podršku u molitvi. Ponudi istoj ili nekoj drugoj osobi svoje rame. Ponudi svoje povjerenje i pomogni nositi nečije breme.

14 ODBACITI OSUĐIVANJE

Biblijski tekst: Evanđelje po Mateju 7,1-5

Prispodoba o trunu i brvnu podsjetila me je na posljednji posjet okulistu. Naime, kako bi se ustanovila ispravna dioptrija, valja proći složeni postupak pronalaska primjerenih leća vašemu oku kako bi slika na zidu postala jasna. S nekim lećama slika je mutna, s drugima jasnija, sve dok se ne pogodi prava kombinacija leća kroz koju se vidi kristalno jasno. Slično je i s nama kada „prosu-đujemo” druge. Stavljamo naočale s pogrešnom dioptrijom i pro-matramo ljude kroz njih. Naša slika, ono što vidimo u drugima, bit će mutna i nejasna. I ne možemo vidjeti jasno kad nismo prvo pogledali sebe u ogledalo tim istim lećama koje nam daju iskriv-ljenu sliku o drugima. Teško je vidjeti, a još teže prihvatiti svoja „brvna”. Biblija nas uči da ne prisvajamo pravo prosuđivanja jer pripada jedino Onome tko je sve stvorio. Štoviše, poziva nas da odustanemo od osude. Jedino Bog vidi stav našega srca i s kojom namjerom što činimo. Stoga, prepustimo pravedni sud jedinome Bogu jer je sud njegov. Ono na što smo pozvani jest moliti Go-spodina da nam pročisti oči našega srca kako bismo jasnije vidjeli jedni druge te u ljubavi ohrabrivali jedni druge.

15 ODBACITI OGOVARANJE

Biblijski tekst: Prva poslanica Timoteju 4,7

Čuli smo svi za onaj dobri stari izraz „bapske priče” i svi jako dobro znamo što taj izraz znači, pogotovo kad smo sami tema tih istih priča. Tada na vlastitoj koži osjetimo koliko može zapeći oštrica tuđega jezika jer ljudi često donose o nama zaključke i sudove i ne znajući tko smo, s čime se nosimo, u kakvim okolnostima živimo. Ni mi kršćani nismo imuni na to da postanemo dio nekog „babinjaka” koji se olako rasipa riječima koje mogu zapeći našega bližnjeg. Čim prije postanemo svjesni toga, bit će nam lakše vje­žbati pobožnost na koju nas Bog poziva, a koja može imati ve-lik utjecaj na nas i na naše bližnje. Pozvani smo da izgrađujemo, ohrabrujemo i podižemo jedni druge. Pozvani smo da pazimo, da se ne rasipamo riječima koje mogu ocrniti našega bližnjeg kako u njegovim, tako i u tuđim očima.

Odrecimo se riječi koje ne izgrađuju, prionimo uz Boga koji je sna-ga u našim slabostima i vježbajmo pobožnost izgrađujući sebe i druge riječima koje potiču na promjenu, rast i ohrabrenje. Molimo danas za to da budemo ljudi koji ne podliježu pričama, već da se u Božjoj snazi odupiremo slabostima ogovaranja.

IZAZOV DANAUmjesto pričanja nekome iza leđa ili širenja neprovjerenih priča danas izaberi sedam osoba kojima ćeš narednih dana reći nešto lijepo, pohvaliti ih ili im zahvaliti na vrlinama kojima obogaćuju tvoj život. Potrudi se upoznati osobu ili čak zbližiti se s osobom o kojoj nemaš dobro mišljenje zbog nekih priča koje kruže. Dopusti joj da te razuvjeri.

16 BLAGOSILJATI A NE PROKLINJATI

Biblijski tekst: Poslanica Rimljanima 12,14

Početkom ove godine, nakon bogoslužja na kojem sam osjetila snažnu silu Duha Svetoga, jedan od starješina zamolio me da iza-đem naprijed kako bih se molila za sestre koje će izaći s nekom potrebom. Dok sam molila za njihove potrebe, osjetila sam sna-žno oslobođenje koje je obuzelo cijelo moje biće. To oslobođenje odnosilo se na gorčinu kojoj sam godinama dopuštala da se na-stani u mome srcu zbog nekih osoba koje su ostavile trag u mome životu, a o kojima sam povremeno mislila na način koji nije bio u skladu s Božjom riječi. Često bih se zbog toga kajala i molila Boga za oprost te čeznula za time da se stav moga srca prema njima promijeni. Znala sam da ih trebam blagosiljati, što sam povre-meno i činila, ali svejedno bi se u meni javljali osjećaji koji bi više sličili proklinjanju. Nakon te molitve mogu svjedočiti da se trenut-no, kad god pomislim na te osobe, u mome srcu pojavi poseban osjećaj ljubavi prema svakoj od njih te me obuzme radost jer je gorčinu i nepraštanje zamijenila ljubav koju Gospod osjeća prema tim istim osobama. Njegovih su ruku djelo, stvorene su na sliku Njegovu i zaslužuju biti voljene, zaslužuju da im se oprosti kao što to Gospod čini i za mene.

17 ODREĆI SE LAŽI, PRIONUTI UZ ISTINU

Biblijski tekst: Poslanica Efežanima, 4,25-28

Govoriti istinu, razmišljati o istini i prepoznavati ju svakoga tre-nutka visoki je standard koji, kao i pojam ljubav, često banalizira-mo u svakodnevnoj rutini.

Koliko često promišljamo o tome vidimo li doista istinu? Jesmo li istinito prosudili događaj, postupamo li u skladu s istinom u svakodnevnim situacijama?

Kada iz svoga kuta gledanja promatramo, postoji velika vjerojat-nost da pogriješimo. Kako to možemo izbjeći? Svako pogrešno ra-zumijevanje i tumačenje situacije u kojoj se nalazimo, iako nam se čini ispravnim, može postati razorno za nas i ljude s kojima živim. Tada smo nehotice izrekli laž koja je postala mač u ruci đavla pro-tiv ljudi koje volimo!

Božja Riječ nas uči o djelima tijela koja se protive djelima Duha. Iako je duh srčan, svjesna sam istine da sam u tijelu slaba, da je svaki dan izazov i poziv da prionem uz Riječ Božju i ostanem mi­sliti o njoj. Isus kaže: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”

Riječi koje izgovaramo imaju snagu izgraditi ili uništiti, ubiti ili oži-vjeti...

Nada, mir, ljubav, radost, velikodušnost, blagost, uslužnost, uz-držljivost i vjernost mogu biti plod koji smo u poslušnosti vodstvu Duha Svetoga pomogli proizvesti jedni u drugima tako što smo odlučili svaki dan zastati i promisliti o onome što izgovaramo.

18 ODREĆI SE MRMLJANJA I OKLIJEVANJA

Biblijski tekst: Poslanica Filipljanima 2, 13-14

Kada bi nam se kao djeci reklo da nešto napravimo, u našoj obi-telji uglavnom su postojala tri odgovora. Jedan bi odgovorio da ne želi, da mu se „ne da” ili bi gunđao zašto baš on i gotovo uvijek bi ga se uvijek moralo natjerati da to obavi. Drugi bi rekao: „Evo, sad ću!”, ali bi se taj „sad” pretvorio u sate. Ipak, na kraju bi to odradio. A, treći bi rekao: „Evo, sad ću!” i zaista to spremno od-mah napravio.

Iako više nismo djeca, u svakodnevnom životu naši odgovori i da-lje najviše sliče ovom prvom odgovoru. Znamo da sve što činimo trebamo činiti s radošću i bez gunđanja, ali nekako nam je uvijek lakše prvo se požaliti i „izbaciti” sve iz sebe. A, kako ćemo svijetli-ti u ovom svijetu kao zvijezde u svemiru ako umjesto radosti isija-vamo gunđanje i mrmljanje? Koliko je izazovno na poslu raditi ono što nam je mrsko? U školi ili na fakultetu učiti ono što je dosadno? Kod kuće obavljati iscrpljujuće kućanske poslove? Ali, kakvo je tek svjedočanstvo kada to učinimo s radošću!

Nastojmo se Bogu svidjeti (Fil 2:13) tako da u svim našim djeli-ma mrmljanje i gunđanje zamijenimo radošću. Budimo oni koji će Bogu reći: „Evo, sad ću!” i radosno to učiniti odmah. Teško je, da-kako, i sami ne možemo. No, ne zaboravimo – u našoj snazi ništa, ali u Kristovoj sve!

IZAZOV DANASjeti se nečega što već dugo odgađaš, nečega što trebaš napra-viti, ali već dugo oklijevaš to učiniti. Danas je prava prilika da se odvažiš krenuti s time. Napravi upravo to!

19 ODREĆI SE GORČINE I GNJEVABiblijski tekst: Poslanica Efežanima 4,31-32

Koliko god to željeli izbjeći, često se susrećemo s negativnim osje-ćajima gorčine i gnjeva. Problem nastaje kada oni postanu sasta-vni dio našega identiteta, bića, svakodnevice, kada se u nama šire poput rak-rane. Prije nekoliko godina čula sam priču čovjeka koji se niz godina bori s depresijom, a koji mi je pričao o nepravdi koju je doživio prije nekoliko desetaka godina. Taj mi se događaj isprva učinio bezazlenim, kao sitna nesuglasica, ali u njemu je izazvao sitan plamen gorčine koji se godinama raspirivao sve dok nije za-hvatio cijelo njegovo biće. Nakon razmišljanja o toj situaciji za-panjila me činjenica kako se čovjek grčevito drži tako negativnog osjećaja, tako nebitne stvari koje se druga strana, najvjerojatnije, uopće ne sjeća. Shvatila sam da ne opraštajući, ne zaboravlja­jući, na kraju krajeva, štetimo najviše nama samima, a primjer je ovaj čovjek koji je zbog nakupljanja loših sjećanja i negativnih emocija prema drugim ljudima došao u stanje depresije. I zato nas Biblija često upozorava na oslobađanje od gorčine i gnjeva jer zna da je njihovo širenje smrtonosno za naš um i duh. Stoga budimo oprezni i ugasimo njihov plamen dok se ne proširi, a ra-spirujmo plamen oprosta, mira i ljubavi.

IZAZOV DANA Razmisli postoji li u tvom životu kakav osjećaj gorčine koji uzgajaš danima, mjesecima, godinama… Možda je sada pravo vrijeme da to napokon otpustiš. Predaj to Bogu u molitvi. Razgovaraj s nekim ako trebaš.

20ODREĆI SE RAZDORA I STRANČARENJA

Biblijski tekst: Poslanica Galaćanima 5,19-21

Postoje ljudi koji su spremni namjerno i bez grižnje savjesti unijeti razdor u neki krug ljudi prema dobro poznatoj izreci: „Zavadi pa vladaj!” Neki drugi ljudi iskoristit će sva moguća sredstva da ljude pridobiju na svoju stranu u spornoj situaciji, pri čemu će glasno isticati da je ona druga strana veliko zlo. Takve ljude ponekad ra-zotkrijemo odmah na početku, a ponekad nas uspiju uvući u svoje spletke. To su oni drugi, a što je s nama?

Ako pripadamo Bogu i dopuštamo Duhu da djeluje u našim životi-ma, nekako podrazumijevamo da takvih osjećaja i misli nema. Ipak, iako to ne radimo namjerno, ako dobro ne pazimo i nama se može dogoditi da unesemo razdor i potaknemo strančarenje. Dovoljno je samo da olako prenesemo neke informacije ljudima koji to nisu tre-bali čuti, da proširimo neku priču koja nije za svačije uši, da nekri-tički zauzmemo nečiju stranu bez obzira na to što nismo čuli i drugu stranu priče… Apostol Pavao podsjeća nas kako su Duh i tijelo u neprestanoj borbi. To podrazumijeva svjesnost da svaki dan stoji-mo pred odlukama i dopuštamo Duhu ili tijelu da pobijedi. Lakše je boriti se protiv neprijatelja kad znamo tko je on, stoga stanimo pred Boga i dopustimo mu da nam pokaže kada smo spletkarili, kada smo razdirali svoje ili tuđe odnose... i molimo za snagu da se toga odreknemo! Prionimo uz Duha Svetoga, otvorimo mu put u naša srca, misli i djela i dopustimo mu da pobijedi.

IZAZOV DANA Razmisli o osobama s kojima se redovito susrećeš, a nisu dio tvo-ga omiljenog kruga ljudi. Zašto je tomu tako? Možda ih izbjegavaš samo zato što su povrijedile nekoga kome više vjeruješ. Možda je vrijeme da neku od tih osoba zaista upoznaš i čuješ drugu stranu priču. Pazi da pri tome ne napraviš još veći razdor tako što ćeš prenositi tko je što rekao… Ponudi svoje vrijeme i svoje uho.

21 ODREĆI SE IZAZIVANJA I ZAVISTI

Biblijski tekst: Poslanica Galaćanima 5,26

Ovaj stih zaključak je petoga poglavlja Poslanice Galaćanima, poglavlja u kojem Pavao naglašava borbu koji bijesni između tje-lesnosti i duhovnosti. Detaljno opisuje koja su to tjelesna djela, a koji su plodovi Duha. I jedno i drugo prisutno je u Kristovu tijelu, pa tako i zavist. Pavao nas poziva na život po Duhu jer jedino tako možemo poraziti djela tijela koja vode u smrt. U našoj svakodnev-nici možda nekada osjećamo kako jedva držimo glavu iznad vode i jedva se borimo protiv raznih grešnih pobuda koje se javljaju u nama. Taština i zavist rađaju se u nama, mi ih lako opravdavamo i lako skrivamo. Moramo biti realni, dokle god smo u ovom tijelu i na ovoj Zemlji, imat ćemo slabosti. Nemojmo se zavaravati, nitko od nas nije otporan na taštinu i zavist.

Dio teksta koji govori o izazivanju može se različito protumačiti, od toga da kao djeca jedni drugima činimo nepodopštine i ispitu-jemo tuđe granice, do toga da u svome srcu osjećamo prezir pre-ma drugome te ga želimo poniziti kako bismo sebe uzvisili. Možda se nikada, dok smo živi, nećemo sasvim osloboditi takvih poriva i osjećaja, ali možemo težiti tomu da ne tražimo taštu slavu, da ne idemo za odobravanjem, da na životnom putu budemo prije sve-ga iskreni prema sebi i prema Bogu, da vapimo da nas On istraži, pročisti, oslobodi i učini nas danas više duhovnima nego što smo bili jučer. Pokajanje nas vodi prema tome, a Bog nas čeka rašire-nih ruku da nam pomogne. Svaku pobjedu nad zavisti daje Duh i nećemo pogriješiti ako srcem i tijelom dajemo slavu Bogu za to!

22 OPROSTITI JEDNI DRUGIMA

Biblijski tekst: Poslanica Kološanima 3,12-14

Kao djeca Božja, osim što smo blagoslovljeni, dužni smo i živjeti na određeni način što uključuje i poštivanje nekih zapovijedi. Jed-na od njih je i zapovijed da se obučemo u milosrdno srce, dobro-stivost, poniznost, krotkost i strpljivost. Zapovijed „obucite se” nešto je što aktivno činimo svaki dan, kao što svaki dan oblačimo odjeću. To činimo tako što se svaki dan u molitvi stavljamo na raspolaganje Gospodinu i molimo da kroz Duha Svetoga djeluje u nama kako bismo mogli biti blagoslov za druge. U ovom tekstu čitamo i zapovijed da opraštamo drugima njihove greške i prije-stupe protiv nas jer je i nama Krist oprostio. Uvijek sam se pitala što to točno znači oprostiti osobi koja me po-vrijedila. Znači li to zaboraviti sve što se dogodilo? Često čujemo kako ljudi znaju reći da su oprostili, ali nikada neće zaboraviti. Je li moguće oprostiti i ne zaboraviti? Jednoga dana Gospodin mi je otkrio što znači stvarno oprosti-ti. Shvatila sam da oprostiti ne znači čudesno zaboraviti što se dogodilo, nego odlučiti da neću neprestano u svojem sjećanju oživljavati nepravde koje su mi učinjene, da neću o njima pričati s drugima (ogovarati) i sebe prikazivati kao žrtvu kako bi sve osta-lo skriveno i neupotrebljivo protiv osobe koja me je povrijedila. Kao što na sudu postoje činjenice koje se ne iznose pred porotu i sudca, tako sam i ja odlučila ove nepravde proglasiti nevažećima. Tako je, naime, učinio i Gospodin za mene na križu kada je sve moje grijehe učinio nevažećima.

IZAZOV DANAUčini nešto lijepo i dobro nekome tko te povrijedio. Osoba koja te je povrijedila zasigurno ne uživa tvoju naklonost. Vrijeme je da se to promijeni. Vrijeme je da uistinu oprostiš. Poduzmi konkretne korake na putu opraštanja.

23 GOVORITI DRUGIMA U

NADAHNUTIM PJESMAMA Biblijski tekst: Poslanica Efežanima, 5,19

Proljeće je. Polako se vučem kući iz škole kada izdaleka čujem pjevanje, radost… to je bila ona… odrastala sam s majkom koja je živjela slaveći Gospodina kada god je mogla, a to želim i ja. Ali, postoji vrijeme kada ne mogu ni čitati ni moliti. Pustinja. Ima dana kada se tako loše osjećam da ne vidim izlaz. Koliko god se dragi ljudi oko mene trudili, što god govorili, moja duša jednostavno ne nalazi smirenje i sigurnost. Jednom davno, kada sam prolazila kroz takvo razdoblje očaja, od jedne sam osobe dobila papirić u Bibliji na kojem je, uz još nekoliko stihova, pisalo: „Ohrabri me, Gospodine, da budem ohrabrena.” Tek tada sam osjetila da mi je duša našla okrepu (Psalmi 19,8). Ima nešto posebno u tome kada izgovaramo Božju Riječ. Ona ima silu, ona ima snagu da oslobodi potlačene i podigne slabe. Zašto me ništa drugo ne ohrabruje to-liko koliko te, Duhom nadahnute, riječi? Jer se ne uzdam u svoje snage i sposobnosti, nego u Onoga koji ih daje. Upravo to je ono što mogu i trebam ponuditi ljudima oko sebe. Ne svoju mudrost, ne svoje riječi, nego Njegove.

Zato, ne sramimo se govoriti („pjevati”) o onome što Gospod čini jer jedino to istinski „dušu krijepi i srce sladi” (Psalmi 19,8-9).

IZAZOV DANANapiši nekome pismo ohrabrenja. Rukom. Da, rukom. Pošalji ga poštom. Da, poštom.

24 NASLJEDOVATI BOGA

Biblijski tekst: Poslanica Efežanima, 4,25-28

„Stvarno mislim da je slijediti Boga previše teško,” nedavno mi reče jedna kršćanka, „prije sam se proveselila, napila se s pri-jateljima i život mi je bio lakši. Sada imam dojam da je život baš težak!” To, dakako, nije baš sasvim istina jer ju je njezin prijašnji život doveo na rub smrti. No, to je zaboravila. Kao i Izraelci u pu-stinji i ova se žena zaželjela slikovito „krastavaca i bijeloga luka” iz Egipta, zaboravljajući ropstvo. Zapravo, to je vrlo uobičajeno iskustvo u kojem se i sama često nađem. Činjenica je da život kr-šćana nije jednostavan, ali je obilježen ljubavlju Boga koji je nas ljubio prvi. Zato Bogu vraćamo vjerom nasljedujući ga u ljubavi, pa i u pustinji života. Naša nam vjera govori da ćemo upravo tu, u pustinji, odrasti i naučiti ljubiti božanski, kako je on ljubio nas. Samo ljubav istinski mijenja ljude i svijet. Ako smo upravo sad svjesni pustinje kroz koju po Božjoj volji kročimo i ako čeznemo za čarima davnoga ropstva, razmislimo o našemu Ocu koji nas je prvi ljubio. On nas u ljubavi vodi u život i ljubav. Možemo li, s toga, nasljedovati Boga i onda kada se čini da smo u pustinji?

25ODREĆI SE ROPSTVA,

PRIONUTI UZ SLOBODU Biblijski tekst: Poslanica Galaćanima 5,1

Britanski filozof Isaiah Berlin tvrdio je kako biti slobodan činiti što želiš često znači da će drugi, manje moćni i talentirani, završiti povrijeđeni ili potlačeni: „Sloboda za vukove često je značila smrt ovcama.” Tijekom povijesti imali smo priliku tomu svjedočiti, nije novost da moćni bivaju povlašteni nauštrb slabih, potlače-nih. No, što je sa slobodom nasuprot našem vlastitom ropstvu? Engleski novinar i satiričar Malcolm Muggeridge ovako je opisao svoje iskustvo ropstva: „Zatočen sam u sićušnoj, tamnoj tamnici moga ega; okružen tjelesnim apetitima, okovan neumjerenim za-htjevima volje – zatvorenik koji služi doživotnu kaznu bez nade za oslobođenje.” Pavao piše Galaćanima kako ne smiju opet zapasti pod jaram rop-stva, ta u Kristu su slobodni, oslobođeni od Zakona i spašeni po milosti, na osnovi svoje vjere. Kakav je naš teret ropstva danas? Robujemo li mi nekim osobnim stvarima i osjećamo se zatočeni poput Muggeridgea te, konačno, ima li nade za oslobođenje od toga? Pavao nam daje rješenje, odvraća nas od slobode kao pobu-de tijelu i kaže da smo pozvani k slobodi kojom nas je Krist oslo-bodio. Jesmo li u Isusu prepoznali tu nadu za istinsku slobodu?

IZAZOV DANA Svi imamo neke loše navike, neke stvari kojima robujemo i kojih se nikako ne možemo riješiti. Odaberi jednu od njih na kojoj ćeš ak-tivno raditi i težiti oslobođenju. Možda su to neke naizgled banalne stvari poput pretjeranoga korištenja društvenih mreža ili igranja igrica. Možda je to neki dublji grijeh koji te opterećuje – psovanje, pornografija, opijanje, kockanje, neposlušnost, preljub, krađa… To može biti bilo što s čime se boriš i čemu robuješ, a neprestano od-gađaš suočiti se s time i priznati da trebaš oslobođenje.

26 OBNAVLJATI SVOJ UM

Biblijski tekst: Poslanica Rimljanima 12,2; Poslanica Filipljanima 4,8  

Na ogledalu u jednom javnom WC-u stoji zanimljivo upozorenje: OPREZ! Odraz u ovom ogledu možda je iskrivljen društvenim idealima ljepote! Jeste li ikada razmišljali o tome kako znate što je lijepo? Kakvu kuću biste trebali imati? Čemu težiti u životu?

U brzom tempu u kojem živimo prerijetko se pitamo tko oblikuje naše želje, stavove i ciljeve. Dok sam išao na fakultet, često bih u tramvaju čitao besplatne novine. U njima su uglavnom vijesti o poznatim osobama, reklame i priče iz crne kronike. U jednom trenutku zapitao sam se što ja dobivam čitajući ih. Zašto ne bih umjesto toga svaki dan trideset minuta ispunjavao svoj um nečim korisnijim.

U pozadini današnjega biblijskog teksta stoji činjenica da nitko od nas nije otporan na vanjske utjecaje. Koliko god želimo biti samo-stalni, ipak svakoga od nas u velikoj mjeri oblikuje naše okruženje, okolnosti u kojima živimo i različiti sadržaji kojima smo svjesno ili nesvjesno izloženi. Ipak, Pavao nam se ne obraća kao jadnim i nemoćnim pojedincima već kao osobama koje imaju izbor da ih oblikuje sam Bog. Ako želimo prepoznavati što je stvarno lijepo, dobro i savršeno, trebamo svakodnevno birati borbu protiv obra-zaca ponašanja i načina mišljenja koji nam se nameću i obnavljati se Riječju Božjom.

IZAZOV DANAOdaberi neku knjigu koju ćeš pročitati u narednih mjesec dana i tako obnoviti svoj um. Neka to bude nešto vezano uz poznavanje Biblije, možda nekakav uvod u teologiju, biblijski komentar ili po-vijest crkve...

27ODREĆI SE ZLIH ŽELJA

Biblijski tekst: Poslanica Kološanima 3,5-6

U Knjizi Izlaska u dvadesetom poglavlju čitamo popis deset Božjih zapovijedi. No, vrijede li Božje zapovijedi i za nas koji živimo da-nas? Dok se oslanjamo na Božju milost koja nam je dana po Isusu Kristu jesmo li zaboravili na Božju svetost koja ne trpi zle želje i nečistoću? Nije li riječ Njegova ogledalo duše u koje bismo se svakodnevno trebali pogledati, preispitati se i moliti za pomoć. Svaki grijeh nas razdvaja od Stvoritelja pri čemu gubimo zajed-ništvo s Njim. U Poslanici Kološanima apostol Pavao govori da usmrtimo svaki grijeh, sve što je zemaljsko. Dakle, trebamo se u potpunosti odreći zlih stvari, a s mnogima od njih se suočavamo upravo kroz deset Božjih zapovijedi. Možda ćemo lako prepoznati idolopoklonstvo u nečijem tuđem životu, a olako zaboraviti da je svaka vrsta nečistoće u našem životu idolopoklonstvo pred Bo-gom. Gospodin je blizu i još uvijek mrzi grijeh koji činimo. Želio bih da strah pred Bogom ostane s nama kako bismo se u potpunosti odrekli svakoga grijeha. Bog je pokazao koliko nas ljubi! Nismo li i mi dužni ljubiti Njega? Ako ga zaista ljubimo, spremni smo se u potpunosti podložiti Njegovoj volji.

Možda je nekada lakše ovo reći nego činiti, ali On je rekao: „Ja sam s vama u sve dane.” On daje snagu kada mi ne možemo i zato Mu hvala.

28PRIHVATITI ISPRAVNU SLIKU O SEBI Biblijski tekst: Poslanica Galaćanima 5,25, Poslanica

Rimljanima 12,3

Gledajući ljude u prolazu ili na radnom mjestu, uočavam dvije skupine ljudi. Jednu skupinu čine ljudi koji apsolutno, pa čak i pretjerano, brinu o svom izgledu, a drugu skupinu ljudi čine oni kojima kao da više nije stalo do vlastitoga izgleda. Bolest ili godi-ne nisu razlog da se zapustimo ili „ne držimo do sebe” u skladu s godinama. Važno je biti uredan, ali i uređen. Od davnine lju-di se ukrašavaju, brinu o koži i kosi koje su oduvijek simboli lje-pote i moći. U srednjem vijeku na francuskim dvorovima oblaci parfema, puderi i perike pokrivali su prljavštinu, smrad i zarazu. Vanjski sjaj samo je prikrio pravo stanje. Svila i zlato, prolazne vrijednosti pokrivale su isto tako prolazne vladare, prolaznu moć i prolaznu iluziju nezamjenjivosti i autokracije.

Gospodin kaže da o sebi mislimo čedno, realno i odgovorno, bez onoga „više” nego što valja misliti. Savjest koja nam je dana kao kompas opominje nas tko smo i kakvi smo. Bog daje, ali i očekuje. Taština je mnogo ljudi odvela u smrt jer nisu znali stati - ponijelo ih je ono lažno i sjajno. Zaboravili su da je milost udijelila sve, od života do smrti, dala je izbor i odluke, ali i odgovornost.

Uz Božju pomoć možemo biti onakvi kakvima nas On želi, kao Nje-govo svjetlo i sol u svijetu fizičke ljepote koja prolazi, a ostaje ona duhovna koja je zauvijek!

29TRAŽITI NAJPRIJE

KRALJEVSTVO NEBESKO Biblijski tekst: Evanđelje po Mateju 6,33

Biblijski redak koji nas poziva da najprije tražimo kraljevstvo Božje dio je teksta koji govori o tome da se ne trebamo tjeskobno bri-nuti jer se Bog brine za sve naše potrebe. To je često lakše reći nego učiniti, ali je ohrabrujuće znati. I to nam je nekako jasno. No, što da radimo s ovim pozivom da najprije tražimo kraljevstvo Božje i njegovu pravednost? Što to točno znači u našem svako-dnevnom životu? Kraljevstvo Božje, kako mu samo ime govori, nije ljudsko kraljevstvo i zato ima potpuno drukčije zakonitosti. To je kraljevstvo u kojem ne vlada pravo jačega, moćnijega, uspješni-jega. To je kraljevstvo u kojem vlada Božja pravednost koja u sebi sadrži svetost i čistoću koja je zaodjenuta u milost i milosrđe. To je kraljevstvo u kojem slabi postaju jaki, a siromasi bogati. To je kraljevstvo u kojem se okreće drugi obraz, u kojem se daje više od traženoga, u kojem se voli neprijatelja i moli za onoga koji nas progoni… Tražiti kraljevstvo Božje ovdje i sada znači svjesno uvo-diti u svoj život upravo te vrijednosti. Isus nas osobno poziva da najprije tražimo kraljevstvo Božje i pri tome nam nudi više nego pravednu razmjenu. Kada nismo potpuno zaokupljeni tjeskobnim brigama svakodnevice, spremni smo živjeti i prepoznavati vrije-dnosti kraljevstva Božjeg, a Bog je spreman na sebe preuzeti sve drugo što nas opterećuje.

30ODREĆI SE NEUREDNOG ŽIVOTA

Biblijski tekst: Poslanica Efežanima 5, 17-18

Jedinstvo i čistoća kršćanskog života jasni su pokazatelji da je Krist glava crkve i zato apostol Pavao nakon govora o jedinstvu kršćana, nastavlja poučavati o čistoći kršćanskoga života.

Mi nismo više djeca svijeta, nego Božja djeca i kao takvi ne mo-žemo živjeti u ispraznosti naše prijašnje pameti, nego prema ob-novljenom umu i spoznaji koju smo primili novim životom u Kri-stu. Ako sam novi čovjek u Kristu, onda i živim novi život. Pavao donosi pred nas sliku propasti pogana te nas upozorava da srce onoga koji odbija Božju istinu i oslanja se na ispraznost ljudske pameti postaje okorjelo zbog neznanja i zamračenoga uma. Tako se pogani sami udaljavaju od života Božjega, predaju pohlepi i svakovrsnoj nečistoći. Stara grješna narav i ostaci staroga čovjeka u meni nastoje otvrdnuti moje srce, neprestano me izazivajući da se oslonim na „vlastiti razbor” i završim u nečistom življenju, izvan Božje prisutnosti. Međutim, „naučen Kristom”(r. 20) i „u njemu poučen” (r. 21) prepoznajem i odlučujem se za život u Božjoj pri-sutnosti i odgovaram na Pavlov poziv (5,17-18): „Zato ne budite bezumni,….već se napunite Duhom!”

IZAZOV DANAPrisjeti se svojih aktivnosti unatrag protekla tri mjeseca i zapiši na papir. Razmisli o svom ponašanju, o svojoj moralnoj, duho-vnoj, misaonoj, ali i tjelesnoj higijeni – koliko je toga neuredno? Sada kad to imaš napisano, odredi nekoliko stvari koje nikako ne želiš ponoviti u sljedeća tri mjeseca ili duže, a možda i nikad više! Umjesto ispraznih izlazaka, možda druženja uz alkohol ili drugih neurednosti, posveti vrijeme ispunjavanju Duhom – čitanjem, molitvom, pisanjem, slavljenjem.

31ODREĆI SE LUDOSTI,

PRIONUTI UZ MUDROSTBiblijski tekst: Poslanica Efežanima 5,15

U svakodnevnom govoru prilično često spominjemo ludost i mu-drost, primjerice: „Tko je tu lud?”, „Nemoj mi tu mudrovati!”, „Ah, mladost – ludost!” ili „Nije ti to baš neka mudrost.” Puno prije nas Efežani su dobili savjet o tome kako bi bilo bolje živjeti kao mudraci nego kao luđaci. Zvuči dobro, zar ne? Postoji samo jedan mali problem. A, možda i dva.

Prvo, ne živimo u crno-bijelom svijetu i po njemu ne šeću samo luđaci i mudraci. Zapravo, većina nas uglavnom sebe doživljava u nekoj skupini između. Drugo, znati kako živjeti kao mudra osoba iz dana u dan, iz situacije u situaciju, nije baš jednostavno. Pone-kad mislimo da znamo što je mudro, ponekad se samo nadamo da znamo, a najgore ispadne onda kad smo čvrsto uvjereni da znamo pa se pokaže kako bi nam više koristilo malo poniznosti nego puno takve uvjerenosti.

Istina, ne živimo u crno-bijelom svijetu i odabir mudroga življenja nije lak. Upravo zato ovi su dani pripreme prilika da osvijestimo kako ne možemo uvijek sami znati što je mudro, a što ludo. Treba nam pomoć - možda savjet sestre ili brata, možda tihi Božji glas ili iskustvo nekoga starijega (ili čak mlađega!). Živjeti u mudrosti da postoji mnogo više od onoga što nas okružuje sada i ovdje znači i prizna(va)ti da je mudrost timski sport.

32ODLUČIVATI SE ZA ONO

ŠTO JE GOSPODINU MILOBiblijski tekst: Poslanica Efežanima 5,10, Poslanica

Rimljanima 12,2

Kako odlučujem živjeti svaki dan utječe na moj odnos s nebeskim Ocem. Bogu je toliko stalo do mene da pronalazi sreću u mojoj poslušnosti, a tugu u neposlušnosti. Svaka odluka koju donosim, svaki moj izbor između grijeha i pravednosti je prilika da Boga uči-nim sretnim. Siguran sam da kada provodimo vrijeme s Bogom u Njegovoj Riječi ili u molitvi, Njegova radost i zadovoljstvo u nama su potpuni. Kada razumijem da mu mogu donijeti radost, tada to želim činiti što češće kako bih mu ugodio. To je kao da ja pronala-zim radost u tome kada se On raduje zbog mene. No onda dođu mnoge životne situacije koje mi odvuku pažnju, a iskušenja me pregaze poput autobusa i ja odlučim ići svojim pu-tem. To žalosti mog nebeskog Oca jer se više ne brinem o onome što je Njemu ugodno, nego tražim radost negdje drugdje misleći da ću tamo biti uistinu ispunjen.To Njega boli, ali ne znači da me voli išta manje, a kada mu se vra-tim On spremno čeka raširenih ruku i ponovno me prima k sebi.Ako svakodnevno hodam u poslušnosti Bogu, moj odnos s Njim bit će ispunjavajući i Njemu ugodan.

IZAZOV DANABog uživa u tvom društvu. Odvoji svoje vrijeme za Njega. Pronađi ugodno mjesto gdje ćeš moći svoju pažnju posveti samo Njemu, daleko od buke i svega što ti odvlači pažnju. Možda je to tvoja soba ili neko drugo mjesto u tvome domu, možda Boga najlakše susrećeš u prirodi ili je dovoljno da izađeš u šetnju. Pronađi mje-sto gdje ćeš ga susresti i dopustiti mu da ti govori kroz svoju riječ. Otvori se za ono što ti želi reći, predaj mu svoje srce u molitvi i proslavi ga… Odvoji svoje vrijeme i uživaj u Njegovu društvu.

33ISKORISTITI VRIJEME

Biblijski tekst: Poslanica Efežanima, 5,16

Istraživanja pokazuju da prosječan čovjek koji živi 72 godine prove-de oko 24 godine svoga života spavajući, dok 14 godina provede na radnom mjestu. Pet godina je vrijeme koje čovjek provede čekajući, dok uči i studira cijele četiri godine. U telefonskim razgovorima pro-sječnom čovjeku prođu dvije godine, a ispred ekrana i u prometu potroši između tri i četiri godine. Ironično, ovi podaci podsjetili su me na prenatrpan raspored, rokove i osjećaj nedostatka vremena koji vlada mojim životom.U Poslanici Efežanima Pavao nas poziva da „iskorišćujemo svoje vrijeme”, da ga koristimo mudro i da ga iskoristimo maksimalno. Premda znamo da su nam dani na ovoj Zemlji već unaprijed odre-đeni, tako nas lako zaokupi užurbana svakodnevica i rutina da smo sposobni u potpunosti smetnuti s uma prolaznost ovoga života. Izreka „vrijeme je novac” daleko je od istine jer nema toga novca kojim možemo kupiti i vratiti izgubljeno vrijeme. Ipak, većinu svo-ga slobodnog vremena često tako vješto uzaludno protratimo. Kao k ršćani pozvani smo da na svaki dan, svaki trenutak, svako vremen-sko razdoblje, gledamo kao priliku i odgovornost. Bog nas poziva da mudro iskoristimo vrijeme koje nam je poklonio, svjesni da jedino ono što radimo za Njega i za Njegovu Crkvu jest za vječnost.

IZAZOV DANA Danas su najveći kradljivci vremena sve vrste ekrana - televizori, mobi-teli, laptopi, tableti...ali to može biti i nešto drugo, npr. isprazni razgo-vori. Razmisli i prepoznaj koji su kradljivci vremena u tvome životu i za-piši ih. Prihvati današnji izazov i odreci se jednoga od svojih kradljivaca vremena. Zamijeni uzaludno potrošeno vrijeme mudro iskorištenim vremenom. To i dalje može biti aktivnost u kojoj ćeš uživati, koja će te možda još više opustiti i napuniti tvoje baterije. Umjesto da igraš igri-ce, odigraj društvenu igru sa svojom obitelji, umjesto da satima uza-ludno scrollaš po facebooku i instagramu, telefonski nazovi dragu oso-bu. Umjesto gledanja neke turske sapunice, prošeći na svježem zraku. Razmisli što bi za tebe bilo kvalitetno iskorišteno vrijeme i učini to!

34ŽIVJETI KAO DJECA SVJETLABiblijski tekst: Poslanica Efežanima 5,8-10

Kakav izazov! Možda je ovo veći izazov onima koji su dugogodišnji članovi Kristova tijela, koji su svjesni svojih pogrešaka i padova. Kada pogledam zadnje desetljeće svojega života, ne vidim uvijek jedno sabrano, graciozno, uvijek sretno, savršeno dijete svjetla. Pa, što to onda znači? Kako da živimo tako cijeli život? Svaki dan, cijeli dan, bez obzira na sve? Jedino što nas oslobađa tereta proš-losti i otvara put životu ugodnom Gospodinu jest Njegova žrtva. Tek kada prihvatimo svoju nemoć, smoći ćemo snagu da danas živimo rod svjetla, dobrote, pravde i istine. Samo i isključivo kroz Krista možemo tako živjeti! Bez Njegove žrtve i oprosta tko bi mo-gao opstati u kušnjama i teškim životnim situacijama? Na nama je da istražujemo, da osluškujemo, da se otvorimo za Njegov od-govor. Na kraju, samo On zna što je dobrota, što je pravda i što je istina. On vidi dublje od onoga što mi vidimo. Možda nas već sada ove riječi upućuju na mjesto u srcu koje nije u skladu s Njegovom voljom? Možda je to neka misao? Propušteno djelo? Krivi stav? Gunđanje? Dopustimo da danas Gospodin u nama učini da smo dobrota, pravda i istina. Poslušajmo što nam Duh govori!

35POST GOSPODINU PO VOLJI

Biblijski tekst: Izaija 58,6-8a

Pogledamo li prvi redak 58. poglavlja u kojem Bog kaže: „Viči iz sveg grla, ne suspreži se!” te ga pokušamo napisati jezikom suvre-mene sms generacije, izgledao bi, otprilike, ovako: OVO JE POST KOJI MI JE PO VOLJI, riječ je Jahve Gospoda: KIDATI OKOVE NEPRAVEDNE, RAZVEZIVAT’ SPONE JARMENE, PUŠTATI NA SLOBODU POTLAČENE, SLOMITI SVE JARMOVE; PODIJELITI KRUH SVOJ S GLADNIMA, UVESTI POD KROV SVOJ BESKU­ĆNIKE, ODJENUTI ONOG KOGA VIDIŠ GOLA I NE KRITI SE OD ONOG TKO JE TVOJE KRVI. Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti.

Prionuti uz nešto loše ne iziskuje truda, dovoljno je samo prepustiti se, a ljudska/stara priroda učinit će svoje. Prionuti uz nešto dobro, druga je priča. To nam je ponekad teško pa Svevišnji, čini se, mora vikati na nas jer izgleda sjedimo na ušima. Post nas često asocira na neko pasivno stanje trpljenja i suzbijanja temeljnih potreba za hranom i vodom koje nas, zapravo, ometa u molitvi dok postimo. Prionuti uz post ugodan Gospodinu znači aktivno se zauzeti za dru-goga što od nas zahtijeva više od privremene gladi i žeđi. Postiti po Božjoj volji znači izložiti se, izići iz svog komfora kako bismo vidjeli bližnjega u potrebi i reagirali. To nas košta, ali je Bogu milo.

ČUJEŠ LI TAJ BOŽJI POZIV? USTANI I PRIONI UZ BOŽJI POST!

IZAZOV DANAOdluči se za post danas ili neki od narednih dana. Dok se odričeš hrane i/ili pića neka to ne bude samo za tvoju osobnu izgradnju. Moli Gospodina da ti pokaže kako možeš svakodnevno sudjelovati u postu koji je po njegovoj volji. Napravi konkretan korak u tome smjeru. Kada se odričeš hrane, pa bilo to samo jedan dan, oslo-bađaš novac koji je bio namijenjen za to. Daruj taj novac nekome u potrebi. Oslobađaš i vrijeme koje je potrebno za jelo i pripremu hrane. Daruj to vrijeme nekome u potrebi.

36PRIONUTI UZ REVNOST, GORLJIVOST

Biblijski tekst: Poslanica Rimljanima, 12,11

Revna osoba je ona koja radi predano, koja u potpunosti izvršava svoje obveze i poslove. Zvuči kao opis nekog super-junaka. No, Bog nas želi izgrađivati da bismo bili odgovorni i predani u svemu što radimo i činimo, što sličniji Isusovom primjeru. Bog je onaj koji vodi taj građevinski projekt u nama, ali i mi smo suodgovor-ni za konačan ishod. Zastoji u gradnji nastaju kada dopuštamo da u prvi plan izađu naše ljudske slabosti kao što su lijenost, se-bičnost, bludnost, svađa, zavist, ljutnja. Kada te slabosti prevla-daju, tada nismo u stanju predano služiti bližnjima, a još manje Gospodinu, jer svoju energiju usmjeravamo prema ispunjavanju svojih sebičnih potreba. Može se dogoditi i da ta energija prera-ste u veliku revnost u krivim stvarima. Naše djelovanje tada, iako prema van izgledalo pozitivno i hvalevrijedno, možda služi tome da zadovoljimo neke unutarnje porive kojima Gospodin nije izvor. No, revnost na koju nas Gospodin poziva, je revnost i gorljivost u odnosu s Njim. Odnos je to ljubavi i zahvalnosti, a ne krivnje i naših zasluga. Tada naše revno djelovanje nema za cilj zadovolja-vanje sebičnosti, već služenje Gospodinu.

37PRIHVATITI PLOD DUHA U SVOM ŽIVOTU

Biblijski tekst: Poslanica Galaćanima 5,22-23

Na jednom kršćanskom dječjem kampu tema je bila „Plod Duha Svetoga”. Djeca su kroz različite igre, radionice i pjesme učila o tome što je plod Duha. Nakon kampa jedna je djevojčica veoma detaljno svojim roditeljima prepričala što je sve tamo naučila. Znala je ispričati što je to plod Duha, sve kako je to nabrojeno u Poslanici Galaćanima 5, 22 – 23: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost i uzdržljivost. Otac ju je tada upitao: „Sada kada to sve znaš, kako ćeš se ubuduće odnositi prema svojoj sestri?” Djevojčica je hitro odgovorila: „Pa, kakve to veze ima s njom? To je teologija!” Ima li teologija veze s našom svakodnevicom ili se čuvamo za vječnost? Ima li Riječ koju čitamo, propovijedi koje slušamo, pjesme koje pjevamo utjecaj na naš od-nos prema sebi, drugima i društvu u kojem živimo? Prionuti uz plod Duha jest dobra teologija protiv koje ne postoji zakon, prisila ili šteta prema sebi ili prema drugome. To nije naš plod, to je plod Duha Svetoga koji djeluje u nama. Koliko je to teško? Je li to uopće moguće? U Poslanici Galaćanima (5,24) piše: „Koji su Kristovi, razapeše svoje tijelo sa strastima i požudama.” To znači predati se potpuno, odustati od vlastitih prohtjeva kako bismo se ispunili Duhom koji donosi plod života vječnoga u nama već sada. Izazov je pred nama!

IZAZOV DANARazmisli koji ti dio ploda Duha predstavlja najveći izazov. Ljubav? Radost? Mir? Strpljivost? Blagost? Dobrota? Vjernost? Krotkost? Uzdržljivost? Razmisli o konkretnim koracima koje možeš poduzeti da napreduješ u onome što ti nedostaje.

38PRIONUTI UZ MOLITVU

Biblijski tekst: Poslanica Kološanima 4,2

Sjećanja na pitanja naše djece, posebno na ona kojima su obliko-vali svoju sliku o Bogu, često nam izmamljuju osmijeh. Kako obja-sniti djeci što je molitva!? Pokušali smo pronaći odgovor: „molitva je razgovor s Bogom”. No, nizala su se pitanja: „Tata, kako ti vidiš Boga kad su ti oči zatvorene, kako ti čuješ Boga da ti govori?” Pri-tiješnjeni time, pronašli smo spasonosno rješenje govoreći da Bog stanuje u našim srcima i da ga samo srcem možemo vidjeti i čuti. Dječje nevino srce odmah se bacilo u akciju prislanjajući glavu na moje i mamino srce. Ta željeli su čuti kako nam to Bog go-vori. Dvadesetak godina poslije gledamo sa zahvalnošću plodove onoga što smo posijali u mala dječja srca. Danas, kao akademski građani, s punim povjerenjem u snagu naučenoga, sastaju se i raspravljaju sa svojim kolegama i prijateljima o mnogim važnim životnim situacijama. Neke pak teme poput, zajedništva, odanog prijateljstva, povjerenja ili nesebičnosti ostaju nedohva tljiva nji-hovim argumentima i dobroj volji. Morale su priznati da taj „pro-stor” pripada onom Stvoritelju za kojega su još u djetinjstvu nau-čile da je vladar srca svakoga čovjeka. Stoga se u taj prostor može ući samo na Božji način, ponizno i zahvalno. Više slušajući nego govoreći. I to ustrajno. Svaki dan, za svaku situaciju. Drugog puta nema. Do srca možemo samo na Božji način.

39PRIONUTI UZ KRISTOVU RIJEČ

Biblijski tekst: Poslanica Kološanima 3,16

Apostol Pavao ovim stihovima još jednom naglašava značaj pri-sutnosti Kristove riječi u našem svakodnevnom hodu s Gospodi-nom. Njegove upute vrlo su jednostavne i savjet koji nam daje jasno u sebi sadrži važnost i nužnost prianjanja uz Kristove riječi. Pavao nije to napisao tek toliko da popuni prazan prostor na svi-tku. Poznat nam je Pavlov hod s Gospodinom i sve što je na tom putu prošao. Pavao to govori iz iskustva. Zna koliko je to bitno kako bismo ostali blizu Gospodina usprkos svim izazovima koji nam se nađu na putu.Osim što naglašava važnost prebivanja u Kristovoj riječi, Pavao ističe i važnost zajedništva.U raznim životnim situacijama kada smo svjesni da se naš odnos s Kristom nalazi u drugom planu ili ne znamo koju odluku donije-ti, trebamo jedni druge, trebamo ohrabrenje ili opomenu koja će nam pomoći da uperimo svoj pogled u Krista, a ne u okolnosti u kojima se nalazimo. Ali, kako ćemo ukazivati na Krista ako nam je Njegova riječ usputna aktivnost kojom ispunjavamo trenutak u danu ili samo obaveza da odradimo dnevnu dozu duhovnosti? Kristovu riječ trebamo istraživati, pažljivo pratiti, marljivo čitati, u njoj uživati i neprestano iz nje crpiti mudrost koja se u njoj nalazi. Udovi smo jednoga tijela, zato budimo spremi usmjeriti na Krista svakoga od nas kada to bude potrebno.

IZAZOV DANABudući da se bliži kraj našem zajedničkom putovanju kroz Izazov 40, iskoristi priliku i razmisli o novom planu čitanja. Možeš pro-naći neki od pripremljenih materijala za dnevno čitanje kao što su Kruh naš svagdašnji ili aplikacije koje možeš skinuti na mobitel poput Biblija 365 ili YouVersion. Možda želiš započeti s čitanjem cijele Biblije ili nekih određenih biblijskih knjiga? Na internetu možeš pronaći različite planove koji te mogu voditi kroz takva čitanja. Odluči se za novi plan i prioni već danas uz Kristovu riječ!

40PRIHVATITI RADOST I MIR

KAKO IH BOG NUDI Biblijski tekst: Poslanica Filipljanima 4, 4-7

Krist je blizu. U svakom trenutku, svakoga dana možemo zaroniti u dubinu svoga bića i pronaći ga. On sam nam je rekao da je u na-šim srcima. Ali, put do dubine naših srca često nije lak. Tu cestu često zatrpavaju lavine straha, potoci tuge, bodljikave grane po-vrijeđenosti, vatre ljutnje, nestabilni zidovi briga. I teško je vidjeti dalje od njih.Odričući se onoga što nas opterećuje i udaljava od Boga, nadam se da smo tijekom prethodnih četrdeset dana stvo-rili dovoljno mjesta za prihvaćanje svega što jesmo, a onda i za prihvaćanje sebe kakvima nas Bog vidi. I da se možemo radovati - jer smo prihvaćeni. Radost ne negira ostale emocije - radost ih obuhvaća. Radost koja dolazi kroz potragu za istinom, kroz svje-sno putovanje cestom prema dubini naših srca. Iako na toj cesti nailazimo na prepreke, nemojmo odustati, suočimo se s njima i prepustimo Bogu na brigu. Pritom mu možemo zahvaliti za svaki dio puta znajući da je on uvijek s nama, znajući da je i on sam bio suočen s preprekama i da nas razumije. Otpuštamo i prihvaća-mo. I vjerujemo da je Bog vjeran. I nalazimo radost s njim na putu do boljeg poznavanja njega i sebe, bez obzira na to što nas put možda upravo vodi kroz poplavu. I nalazimo mir jer znamo da nas ništa ne može odvojiti od njegove ljubavi.

OVO NIJE KRAJ IZAZOVA

Proteklih smo dana zajedno promišljali, preispitivali se i od-govarali na izazove. Možda smo si posvijestili što uistinu tre-bamo otpustiti i polako krenuli putem otpuštanja. Možda smo prepoznali uz što moramo snažnije prionuti i odlučili poduzeti konkretne korake u tom smjeru. Zasigurno, pred svakim od nas ostaje još puno neobavljena posla i još puno neodgovorenih pi-tanja o tome kako se možemo u našoj svakodnevici uistinu suo-bličavati s Kristom.

U danima smo Velikog tjedna kada na poseban način promišlja-mo o Kristovoj žrtvi otkupljenja za čovječanstvo. Upravo Kristova žrtva u sebi sadržava odgovor na ta naša pitanja, a to je ljubav. Ljubav Božja koja žrtvuje najdragocjenije za spasenje čovjeka. Jedini ispravan odgovor na tu žrtvu je ljubav koja je spremna na žrtvu. Ljubav koja se rađa u čovjeku kao odgovor na neizmjernu ljubav Božju. Kada se te dvije ljubavi sretnu, nema tog izazova kojemu se ne može pogledati u oči.

„Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli. A on je umro mjesto sviju da živi ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.” Druga poslanica Korinćanima 5,14-15

NASTAVIMO ŽIVJETI IZAZOV! ŽIVIMO ZA ONOGA KOJI JE UMRO I USKRSNUO ZA NAS!

Izdaje: Baptistička crkva Zagreb, Radićeva 30

info@bczagreb.hrwww.bczagreb.hr

Knjižica je besplatnaVideo verziju potražite na: www.bczagreb.hr/izazov40

Glavna i odgovorna urednica: Mraz SvjetlanaUrednički tim: Mačković Sara, Magda Džafić Ela, Mraz SvjetlanaLektura: Doračić TatjanaGrafička priprema i dizajn: Blažek Momir

Navodi iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti

Tekstove pisali abecednim redom:

Begović Melissa – Blagosiljati a ne proklinjati Blažek Momir – Obnavljati svoj um Gjurin Ivana – Odbaciti ogovaranjeGloeckner Yvonne – Iskoristiti vrijeme Go Johann David – Usuditi se priznati svoj grijeh Golubić Renata – Odbaciti nezahvalnostGrujić Filip – Prihvatiti spasenje po milosti Hamp Stephanie Ruth – Odreći se gorčine i gnjeva Horvat Blaženka – Nositi bremena jedan drugoga; Prihvatiti zdravu sliku o sebi

Horvat Ivica – Odreći se kontrole nad svojim životom; Odreći se neurednog života Hubinka Kristina – Govoriti drugima u psalmima Lovrec Petra – Prihvatiti radost i mir kako ih Bog nudi Mačković Sara – Odreći se spletkarenje i razdora Magda Džafić Ela – Prihvatiti život sakriven s Kristom u Bogu Magda Ksenija – Odreći se prilagođavanja svijetu; Nasljedovati BogaMagda Toma – Post Gospodinu po volji Malović Petra – Ispravljati u duhu i blagosti; Oprostiti jedni drugima Minić Tomislav – Odreći se ropstva, prionuti uz slobodu Mraz Svjetlana – Prihvati Izazov; Tražiti najprije Kraljevstvo Božje; Ovo nije krajMraz Željko – Prihvatiti plod Duha u svom životu Pavlić Đuro – Odreći se zlih želja Peterlin Boris – Odreći se slobode koja služi vlastitoj ugodi Pigac Ivan – Prionuti uz Kristovu riječ Stannard Ashley – Odlučivati se za ono što je Gospodinu milo Stannard Tamara – Odreći se mrmljanja i oklijevanja Šeba Enoh – Odreći se ludosti, prionuti uz mudrost Veršec Manuela – Odreći se tjeskobne brige Veršec Zoran – Odreći se djela u svojoj snaziVučetić Ivan – Odreći se stavljanja sebe na prvo mjesto; Prionuti uz molitvu Vučetić Klara – Odbaciti osuđivanje Williams Mayer Nela – Prihvatiti naziv djeteta BožjegZelić Kerep Ana – Odreći se izazivanja i zavisti; Živjeti kao djeca svjetla Zemunović Ljubica – Odreći se laži i prevare Zlopaša Hinko – Prionuti uz revnost, gorljivost

Izazove dana pripremili: Gloeckner Yvonne, Minić Tomislav