ZABAVI I POUCI.

U Zagreb n 16. prosinca 1882.

lalu! .nk •• "bOM IlA cl", ara.. - GodJbja ct .... e fo, ., poMom i clO..-diIll" ne.. , fo •. Buopial .... ~ ...

Da bi zašto! 1!i.še ~illca 1!oJ4Čićlc4.

(N aste. vak.)

aokupili i mene i Jelku, te mi ne pratismo Dragini~a u njegovu - kako mi Jelka reče -o~ajavanju, a kad dodjoh do toga, da ga po­tražim, nadjoh ga u živahnu razgovoru s njom,

Bili su nedaleko od mene, mora da joj je priznavao svoj grieh, jer ~uh kako mu je ona rekla: Sto da. vam oprostim? Ono što vi mislite i spominjete, preneznatno je, a da ne budem toga već davno u~inila. Nu što vam ne mogu oprostiti, to je vaše nezadovoljstvo. Ja sam se mnogo od vas nadala, očekivala sam tečajem dugih ovih ljeta, da ćete se pokazati, stalno uztrajati bud na kojem polju - jer taj vaš, rekla bih, meteorski rad, nije prema vama, i ne zadovoljava one, koji vas poznaju, kao ja Čime se baviste, što uradiste za toO doba? To sam htjela doznati, zato izposlovah, da vas pozovu, prije neg što odem. A sad mi recite, što ste uradio?

- Ništa. ništa ! - To je malo! Priznat ću vam, da se takovu od-

govoru nisam nadala. Zar ste tako napustio sve one ve­like osnove mladih dana, zar nistA ništa spasio od onog zanosa za radom, ~vrstim radom, koji je onda u vama buktio? Zar vam nije svaki stvor na tom svietu, sve što vidiste, sve što čuste, nije li vam spoticalo taj vaš nemar, nije li vam reklo, da vas je taj nemar nedostojan.

Draginić se porumenio. Oh, vi ste se, reče prigu­lIenim glasom, u kom je drktao i stid i gniev - vi ste se malo promienila. Vi umijete isto onako drmat menom, onako nemilo korit, kao nekad. Ta što je vam do mene? Pustite mi taj nerad, taj nemar, on mi govori o nama daje mi vremena, da mislim na vas ... Spominjete, kako vam jednoč rekoh "ako vaša ruka ne iznese na vidjelo

ono, što je boljega u meni, onda - onda ~e ono zaspat u meniM.

- Vi ste tu ruku bacio: - Jesam, da, jesa.m. Al ta ruka nije ni trenula, da

se k meni vrati, ona se je mirno drugomu dala, dru­gomu, ' koji - Prestanite gospodine! Kod tih rieči siev­nulo nekakovo hladno ponosito svjetlo, i kako ga je po­gledala, on je ušutio i pognuo glavom na prsi.

- Još uviek ste onaj isti nepravedni Draginić . Mi· slite li, da vas ne pozuam? I da vam se ma kako pri­bližih, da me ne biste ponizio, da ne bih ja zalud mo­lila, da ne bih ostavljenom bila? - Svako drugčije sbli­ženje bilo bi zlo po nas oboje, ovako mi smo - stari znanci! A što velite "da se je moja ruka mirno dru­gomu dala· to je zlobno od vas, al samo u toliko, u ko­liko je to meni spocitauje od vas. Sta bih imala raditi? Tugovat za vami, tugovat do vieka. bez nade? N e, to nije za me, rekoh si. Sve je na tom svietu za neku za­da~u. A kad mi nije bila onakova zadaća, o kakovoj mi je mlado srdce snivalo, tad tražih drugu. I sreo me čovjek. koji je bio ubog, ostaVljen od svih sam, sam sa svojimi boli, koje su mu bile zapriekom za sve, koje su mu onemogućile svali: i rad, svaki užitak, što ga život nam drugim pruža. Onda još nije bio tako bolestan kao sada, al bolest je ve~ tuj bila, i svi su znali, da je ne­izlječiva. Vidjeh, da mu se i pogled i srdce otelo za menom, vidjeh da me ljubi, al njegeva se usta nisu usu­dila izreći ono, što mu je srdce osje~alo. Vidjeh to, pak si rekoh: a što Ć81§ tu sama, nitko te ne treba - ro­ditelji mi umrli, brat mi se oženio, nikomu nisi na korist ne ima.A nikakova zvanja, nikakova djelovanja - budi

Digitize.d by Google

llr. oO VIEN AC 803

"Album hrvatskih napjeva" i "albuln srpskih pesama".

I Tije J:;r . • fi. 'K.ubač.

~ rije jedno poldrug godine, kada je gosp. Uičaf rost misliti. Samo tada se je u ma.terija.lističkoj našoj ~ svoj album hrvatskih napjeva u Braunšveigu dobi nadati, da će se mladi obdareni ljudi narodnoj na­

izdao, naši su se ljudi tomu vrlo veselili, valjda iloj umjetnosti posvetiti. U prijašnjih više idalističkih

najviše zato, što je tomu albumu naslov "hrvatski". a ne vremenih, kad je čovjek male potrebe imao, a država ,južnoslovjenski. Kako si svaku novu hrvatsku knjigu manje žrtve zahtievala, lasno je bilo mladiću o slavi kupim, koja samo malo za.sieca u moju struku, kupio deklamovati, no današnji naraštaj ne će se zvanju po­sam si i taj album, da vidim, što je na tom Uičafe- Bvetiti, bilo isto koliko mu drago slavno, ako ne može vom radu. Pregledav sadržaj, vidim, da je gosp. Uiča.f unapred računati, da će ga dotično zvanje danas sutra prekoračio dozvolu moju, koju sam mu dao, da smije Hepo i ugodno prehraniti. Dakle ne samo da nisam 2-3 popievke iz moje sbirke izvaditi, te da nije ni u jalan, već nastojao sam vazda tako se držati, da na me drugom pogledu rieč održao, da će svoj album u Za- ni sumnja jala pasti ne može, pa zato i nisam uz sve grebu objelodaniti. Za "gšeft" kojega njemačkoga na- ono, što mi je štovani naš urednik rekao, Uičafev al­kladnika ne bih mu naime nikada dozvolio bio, da se bum kritizovao. Medjutim nadje se jedan učitelj, glas­okoristi mojim trudom, jer ako je i moja sbirka zato benik, koji je u broju 15. "Hrvatskoga učitelja." od g. sastavljena i štampana, a otačbiua ju naša zato podupi- 1881. i u broju 2. od g. 1882. Lžičafev album prere­rala, da svakomu prosto bude rabiti taj materijal bud šetao, od kojih sam ocjenu samo posljednju vidio i čitao.

za študije, bud za. kakove giasbotvore, to ipak ne ću Iz ove sam neprilike razabrao, da je g. L. na prvu nikada dopustiti, da ma tko s mojim radom spekulaciju ocienu odgovorio, nu ja se nisam za tu polemiku brinuo tjera. Osjetiv dakle da sam od gosp. L.-a "namazan", te svedjer šutio. Ali eto ti, prije nekoliko dana vidim u rekao llam si: Pravo ti budi, zašto si mu dao i naj- knjižari "A~6yM cpncKlu DeC&Ma 0;\ .i1.mlt'Iapa". Tre­manju povlasticu, buduć si unapred znati mogao, da ćina ovoga albuma izvadjena je iz moje sbirke, ne davši ljudi, kao što je Lžičaf, ne mare mnogo za zadanu rieč, ja sastaviteiju nikakvu dozvolu za to. Gosp. L. prečinja - ali ipak se nisam nigdje i pred nikim ni privatno se, kao da nije čitao na svakoj knjizi moje sbirke "I z­ni javno potužio na tom L.-evom postupkU. Mnogi su davatelj pridržaje si sva pravafi, već pIieni po me prijatelji na L-ev postupak upozorili ustmeno i pis- volji, okoristi v se na jeftin način mojim trudom. Da. meno, a knjižari naši neprestano me bockali I kako tomu na put stanem, prisiljen sam rezervu moju na­Lžičaf znade pravo pogoditi i slabe strane obćinstva iz- pustiti, pa još i druge korake učiniti proti g. Lžičai'u, rabiti, pokazav mi crno na bielo, da je ovaj u kratko jer drugčije bi on mogao još i dalmatinski, sla.vonski, prodao 1000 komada hrvatskoga albuma, drugi 600, crnogorski, slovenski, buga.rski i bog zna kakove albume treći 800 i t. d. S druge su me strane tri uredničtva sastaviti i tim prouzročiti, da još koji desetak hiljada naših listova zamolila, da L -a kritiziram. Ja se čast- forinti naših uovaca u Braunšveig odputnje, jer kako Sll

nomu tomu pozivu zato nisam odazvao, jer videć što me razne knjižare naše otačbine ubaviestile, to je za nije sve g. L. u taj svoj uzor-album natrpao i kako je Lžičafev hrvatski album jedno 7-8000 for. od nas u pojedine popievke izradio ili preradio, morao bi ga osu- Bra.unšveig otišlo. Da li je za našu literaturu probi­diti. Rekav to prevriednomu jednomu našemu uredniku tačno, da skupi*) naš novac u inozemstvo ide, to neka . , odvratI mi, da upravo s toga, što je L.-eva . radnja loša svaki sam prosudi; ja držim, da' nije to samo nepro-treba da se stvar razjasni, jer ne čini Ii se to, škoditi bitačno, već upravo ubitačno. Ja od svoje strane dao će hrvatskomu ugledu osohito pred vanj~kim svietom, sam svoju sbirku u Zagrebu štampati i kod zagrebačkih pošto će ovaj po L.-evom albumu prosuditi cieli naš knjigoveža vezati, te bih i papir ovdje kupio, da imamo umjetnički razvitak, koji mu pobliže poznat nije. Prizna- u zemlji tvornicu papira, akoprem bi sve mogao jefti­jem sada, te priznao sam odmah i tada, da je urednik nije dobiti u Beču, Lipskom ili u Braunšveigu; šta više, naš sasma pravo sudio, ali buduć sam ja tada sam iz- ja se nadam, da će moja sbirka još donieti iz inoz~m­davao narodne popieVke, to nisam htio u tu kiselu ja- stva nekoliko forinti u Hrvatsku. A to je velika raz­buku zagrizti. jer pozna.juć vrline i slaboće našega ob- lika, jer 10 for. dobiti ili 10 for dati, razlika je od 20 Ćinstva, pa i one našega puka, bilo je unapred vidjeti, da forinti. bi svaki mislio, koji bi moju kritiku čitao, ma kako Čitatelj sada znade, zašto sam prije šutio i zašto stvarna. bila, da u toj ocjeni ne govori nepristran kritik sada govorim, te ću preći na samu ocjenu h rv a. t­",.eć jal. ~a pako ne samo, da nisam nikomu jalan, koji skoga, a tada srpskoga Lžičafeva albuma, da vidimo, za Sl poi'ltemm radom šta privriedi, već bih želio da si svaki naših domaćih umjetnika svojilll ra.dom' toliko iiteče, da moie ugodno živjeti i bezbrižno na svoju sta-

* Kažem skupi novac, jer L!ičatev album aa 100 pjl'8ama. bl'z pod punog teksta i aa manje papira od jedne 8vezke moje sbirke stoji l. f. 60., lit. moja 8vezb l f. 26 .

...

804 V lEN A e Br. 50

što su dobri BIVati 7-8000 for. svojih novaca u Braun­šveig slali.

A. Kada tko namjerava izdavati album hrvatskih popjevaka za praktičku porabu, za zabavu, dakle ne za studij, mora u lij metati najoriginalnije i najvaljanije me­lodije, da obćinstvo, osobito inostrano, dobije pravi p<-jam, te i respekt o našoj glasbenoj narodnoj poeziji. Gospodin Lžičai' natrpao je u svoj album bez ikakvog izbora takve narodne popievke, koje većom stranom jako slabo posvje­dočuju duhovitost našega naroda i posehinu naše pučke glasbe. Neznatne popievke mogu se uz znatne uvrstiti, samo u veliku koju sbirku, koja. je više namjenjena nauci, jer takve popievke i ne imajuć znatniju glasbenu vriednost mogu služiti jezi koslovcn, etnografu ili historiku za ovo i ono. Da sebe i svoju sbirku ne spominjem, upozorujem na sLirku Ludwiga Erka. n Deutscher Liederhort" • koji je sve one pjesme u svoju sbirku uvrstio, koje su kod njemačkoga naroda uporaLi , a s druge strane upozo­rujem na množinu njemačkih "Ausgewll.hlte deutsche Lieder" , u kojih su sbirkah samo takove pjesme, koje imaju očiti njemački biljeg. Pa ako u Erkovoj sbirci najveći dio melodija pokazuje ne-njemačko poriet\o, to je Erk po znanstvenih načeli h i po poštenju znanosti dužan bio oto iznieti. godilo to njemačkomu njegovomu patriotizmu ili ne. Tko bi pako tvrdio, da je L evalbum namienjen znanosti? ... Rieč album, samu po sebi kaže, da je u takovom djelu tražiti samo izabrano ili ako već sama. ~ieč to ne kaže, to smo od davna naučeni s riečju "allJurn" takav pojam spojiti. No gosp. L. još je mnogo dalje pošao, izabrav takve melodije, koje su k nam ili unešene ili pod tudjim uplivom nastale. Tako je odmah popievka pod brojem 2. "Za jedan časak radosti" nje­mačka pjesma iz Hojteiove komedije "Die Perlenschnur", a broj 7. "Oj Hrvati" slovačka pjesma "Hej Slovaci! ešte naša". Ja ue imam ništa proti tomu, da se kod nas pjevaju slovačke, česke, ruske ili poljske pje$me, dapače sam to veĆ dosta puta zagovarao, ali u albumu, koji nosi naslov "hrvatski album" moraju biti pjesme h r vat s k e, a ne poljske, slovačke ili česke, jer tada nije to hrvatski album, već l.ivindlarsko djelo. - Dalje: pjesma pod br 20. "Gdje je stanak moj", prevod je česke pjesme "Kde domov muj" a ova je pat'\orina njemačke pjesme n Wo ist des Deutsehen Va· teriand ", no melodija je komponirana od Škroupa, što i Niemci znadu. Zar to ne zna Čeh Lžičaf? - Brojevi 23. ,,,S' bogom mehana dušo· i br. 36. "Djevojka je ružu brala" njemačke su melodije. Za ovu posljednju pjesmu ima II mojoj siJirci nekoliko hrvatskih napjeva. Zašto nije gosp. L. od ovih jedan izabrao? nije li pomišljao, da ja zato ovu njegovu mel.)diju nisam primio u moju sbirku, što je tudja? Ili ne ilDa li ni toliko izkustva, da može prosuditi. da je to njemačka melodija? " Čovjek: bi skoro rekao, tla je navlaš primio tu švabsku melodiju II svoj album, ne bi li Niemci pou!lsuo rekli, da Hrvati

ne stoje samo pod njemačkim uplivom, već da živu od prosutih mrvica njemačkoga duha; da ne imamo nika­kove tvorne sile, da samo znademo reproducirati, pa da je iz tih razloga upravo kod Hrvata najplodnije polje za "Drang nach O$ten". - S brojem 37. "Oj jesenske dugEl noći II odao je sastavitelj hrvatskoga albuma istu tenden­ciju. Da je gosp. L. čitao i uvažio opazku u L knjizi moje sbirke na str. 157., doznao bi, da. ova melodija po­tječe od pjesme "E~ ritten drel Reiter". - Br. 6l. tl Puna srdca puna čaša" njemački je "Abschiedslied von der Heimat", ali pjeva se i na tekst !jDieses Glas der Herzallerliebsten". - Br. 67. "Tko je rodjen Hrvata poljska. ie melodija. - Br. 68. "Nikaj na svletu ljep­šega nij", njemački je Gassenhauer. - Br. 69 "Poleg navade stare". po: "Es kann ja nicht immer so bleibenc •

- Br 78. "Imam volju danas vesel biti", njemački je "Gassenhauer". - Br. 94. "Tko će rujno vince piti", iz "Lumpacius Vagabundus-a.", sa dugačkim lalalala. Na.­šema narodu nikada ne rabi u pripjevu slovka la-la­la-la, to je njemački običaj. Vidi se, da je u glavi sastavitelja hrvatskoga albuma jako "la-la", ali da se znade Niemcem liepo ulagivati. - Br. 96. "Domaćine dragi", br. 98. "Prijatelji braćo" i br. 99. "Tri ptičice" sve tri napitnice, kao i ostale ovdje navedene popjevke počam od "Puna čaša". Bog ga blagoslovio izdašnom žedjom! što je toliko napitnica primio li svoj album, pjesme, koje su u nas najlošije i mal ne skroz unešene. Takav izbor i ukus težko da će narodnomu našemu po­nosu u prilog biti, jer Niemci budu ovako mudrovali: "kada. je čovjek napit, najradje odkriva, sto mu je u srdcu; Hrvati pjevaju napitnice svoje na njemačke me­lodije, iz česa proizlazi, da narod ćuti njemački, i da. samo nekoje pretjerane glave govore o nekakvom po­sebnom hrvatskom čuvstvu".

Ako hoćemo, da budemo Hrvati i ('estiti narodnjaci, treba da takve tudje melodije iz naroda iztisnemo, te da sličnim novim čim vi~e moguće put zapriečimo, ne pako da jim vrata širom otvorimo i da jih gojimo. Ja imam više takvih melodija, koje su se u naš narod uvukle no koje nisu nikada takvom svojinom naroda postal:, kao što one tudje melodije u Erkovoj sbirci, jer mi imamo naših pjesama dosta. i ciosta, Niemci pako ne im~iu mnogo svojih; ove sam tudje melodije mislio. na kraju moje sbirke samo naznačiti, da. ih poznamo te da. jih laglje iztriebit.i možemo. Nam prieti veća po­gibelj od :Siernaca., nego Niemcem od nas. Nu valjda nije gosp. Lžičar iz zlobe primio ove melodije u hr­vatski album? Hajde da to dopustimo, ali tada nam De preostaje drugo reći, nago da je to iz puke neu­kosti učinio. Ali zašto se je onda dao na stvar, koju ne nu.umijA i kojoj nije dorasla naobrazba njegova? - Na­duto;St i osornost nije u stanju pomanjkanje znanja po­kriti, niti koga sposohnim učiniti za izdavanje tradicio· nalne pučke naše literature, ma i zllao melodije valjauo

Digitized by Google

806 VIENAC Br. 50

ukajditi i valjano harmonizovati. Ako dotičnik, koji se na takav posao odluči. ne pozna uz hrvatsku literaturu i tudju tradicionalnu literaturu, te ako ne zna materijal kritički razrediti i upotrjebiti, uzalud će mu trud biti, a. kritika ga' ne će moći izpriča.ti. To se samo onomu može dogoditi, koji se obćinstvu predstavi kao čedan

diletant, koj i je svoje prosto nieme upotriebio, da za­bilježi proizvode pučke naše literature, ne bi li tako šta

doprineo, da se materijal umnoži i da onom u pomoć

bude, koji se u to razuD:!ije. Nu buduć je poznato, da. gosp. Lžičaf ne će figurirati kao diletant. već kao maj­stor nad majstori, zato mu se i ne može fušarija njegova oprostiti, a sveta je dužnost domaće kritike nastojati, da se takav traljav rad u ništetnosti svojoj upozna.

(Dalje sliedi)

o narodnih pjesmah.

4" javno predavanje prof ~. '1?etranovića čitano 4.. pr. m. u oelovarJkoj čitaonici.

~~{t: 1} <:'~t)to puti čuste sladke zvuke glasbe i Verdijeve ~~i(, i ~ethovenove i W agnerove: ~ kadg~d ih čuste ~ uVlek uzdahnuste : "ah koh.Je to hepo, kako

v l v je to uzvišeno". _ Ali uza svu milozvučnost i uzvišenost ovi vas pjesnički komadi nikada toli ne razigraše, kako poj hrvatskoga narodnoga kola, igrana po kojem mu drago narodnom nastroju. J er kao što ponosni Magjar bez oklevanja zapleše na glas svojega "čardaša",

tako i nam odgojenim u narodnom duhu na zasvir na­rodnih napjeva krv uzavrije, srdce se uzagrije, a noge pa bile i otrudne, zaplešu i protiv našoj volji. - A kako i ne bi? Što je duša narodna sama izmislila, ono mora da joj je i najmilije - ono nam ide od srdca: narodni su napjevi izliev čuvstva naših. Pa ako je to tako sa glasbenimi našimi napjevi, kud i kamo se to više sbiva sa živom riečju, u kojoj osim sama zvuka čujemo slavna imena: Miloša Obilića, Marka kraljevića,

Sibinjanina. Janka, bana Jelačića, ter u najnovije doba Pranje Filipovića II onoj: "Barka. plovi vodicom, Fili­pović granicom. I on nosi barjak biel i -- Tursku zemlju dieli" . - Kako da va.s ne spopade tuga i groza, kad vam se u njih spominje Kosovski boj 1389. i 1448. ter cieli niz ostalih bitaka, u kojih pade za dugo i dugo sloboda, nezavisnost - SV~. a kako da nas opet ne iz­lieči od te boli glas, kad u toj velikoj tuzi - u toj zdvojnosti čujete na usta najveće na~e majke - majke 9 Jugovića one utješne rieči:

"Ak' i jesu odlećeli ždrali. Ostali su ptići ždralovići. Hranit ćemo ptiće ždralo'liće, Naše pleme poginuti ne će Naši dvori ostat pusti ne će".

A kakvu vam opet ulije veselost, kad naši vojnici do­šavši iz onih krajeva, zapjevaju onu narodnu: "Pomoć hoće Crna gora, Turska. pasti mora". Da, gospodo! Ona silna sila, pred kojom je nekoč drhtala Evropa; ona vatra, koja je sažigala sve, ona huj ica, koja je poplav­Ijala svetinje, utapala nade ostalih moćnih naroda-

Tko pjeva, zlo Ile miall. !I. p.

toj silnoj sili proril!e grob narodna usta žene, udove - nekoč majke 9 pjesma veli:

pjesma naša, a na Jugovića, o kojih

iiii ."A Jug ti je. gospo, poginuo U najljućem boju krvavome, Pogibe ti 9 Jugovića, Gdje brat brata izdati ne htjede, Dokle godje jedan tecijaše".

Nu zašto se ove pjesme toliko dojimlju 6udi na~e;

za.što nas one više zanašaju, nego li mnoge ine, u kojih Je i veći pjesnički uzlet i uzvišeniji izbor misli?!

N arodne su pjesme historija naša.. I kao što poje­dinca čovjeka. na.jviše uznašaj u uspomene i tužne i ve­sele samo da su iz njegova života, tako uznašaju i na.­rod ne pj esme srdca. naša, hrane misao našu: u njih bo vidimo kao u kakvom zrcalu prošlost punu tuge i jada, ali i prošlost punu ponosa i sla.ve.

Dok je naime narod hrvatski mjesto perom i r.mi­lom pisao mačem i krvlju, ter ostavljao kao svetu uspo· menn djeci svojoj vitežka djela mišica svojih: dotle je ta vitežka djela pratila pjesma, nek ne bi ona izginula. II zaborav, nego da bi bila hranom potomstvu, kako bi izpunio onu uzvišenu lozinku, koju nam je majka Jugo­vića. na grobu naroda proricala. - Ili zar ne znate što veli pjesnik:

"Ne boje se Slovinjkinje vile Uz šestoper da. će poginuti. Pače zna.di. da gdje njega nije Tu ni pjesma slovinska ne zrije" .

Pitat ćete, po tom, gospodo, što je narodna pjesma? Je li je narodna pjesma "Liepa naša domovina" ili "Luna sije, kladvo bije". N e, nije. Svim tim znamo i dobu njihovu i porieklo njihovo: prvu je spjevao Antun Mihanović, drugu France Prešeren, veliki sin ma.lenoga ogranka naroda našega. Dakle sve ono, što se znade i tko je izpjevao i kada je izpjevao, ne spada u na­rodno pjesničtvo. Pa kako bi bilo, kad je plod jednoga duha, izliev jednoga srca. Ta već sama rieč "narodno"

ABAVI I POUCI.

U Zagrebu 23. prosiuca 1882. ,;r=====---~--~--~=----=====:=====:=~===~=:=~=~~==========~

laJu! "aa. labo\e aa dn aril&. - Goditnja ci ...... e tor' f pobom i dom&dim a kaću 7 for. &uI<oplai l. a8't'1"&C!l\ju.

Žr~vujmo se! 'ppjevao 73oiidJz.r %u1uljevil 'palcciruJci.

a branik doma svog nek sada kreće Rodoljubnog u koga još je žara, Zarudjet mora danak naae sreće,

Uzkrsnut mora slava naAa stara, Nek zvona jeknu, svietom rieč da nose: Oj za slobodu zlatnu žrtvuj mo se I

Poletimo do grobova nam svetih Gdje mučenik naA mnogi sanak snije, Zakunimo se na njih: radje mrieti, Neg da se dušman robstvu naliem smije, Hrvati da smo, braćo, sjetimo se, To gvoždje težko skršmo, žrtvujmo se!

Oj zapjevaj mo, nek zadrhću gore, Do neba nek se piev slobode vine, Nek kletve Dam se na krvnike sore, Što rade, da se drevni rod razpline J riečju, perom, mačem borimo se Za Hrvatsku nam milu, žrtvujmo se!

Napunja zlatom din-duamanin kese I Dudja nam je, bacimo je klete -Nek padnu preda nj, zemlja da se strese, Nek pamti, da su misli nam presvete Sto značajnici muževi nam nose I da nam srdca kliču: žrtvujmo se!

Uzplamtimo sad, jatagan u ruke, Već zvona zvone, trublja ratna ječi,

Ne, ne smje Hrvat dulje trpjet muke Sad slobodnu mu bit, il u grob leći;

Gle žrtva slavnih sjene niču, prose: "Osvetite nas l" - napred, žrtvujmo se I

.D a b i z a š t o ! 1!iše ~ilJca 1!o,g4ČWr4.

iJ.D (Konac.)

~ilo je to ove godine, pred nekoliko mjeseci. Do- si - tko li je to? U isti čas osjetim poznat miris, par­djoh nekog dana iz škole, stupim u sobu - začudim fum neizreciva mirisa, koji je Jelka Draginićeva toli se divnomu neredu. Na sred sobe mali putni kov~g, volila "da bez njega ne bi ni živiti mogla", a koji je na jednom stolcu ženski akrljak, na drogom suncobran meni sve prije, nego li ugodan bio. I nehotice se na· i rukavice, a na kanapetu putni ogrtač. No, pomislim smjeaih. Da, taj nered sličan je samo njoj, jer se je

Digitized by Google

Br. Dl VIENAC 817

mi}(), da. se odmah sklonuo k zemlji (poslije je ozdravio). N asta graja ... - Ha lopove, viču gospoda, što to uradi 11 Petar se prenu i viknu kano izvan sebe: "A zašto

mi odvedoste i posljednu kravicu PR ••• Petar čami II zatvoru ...

Anka plače za bratom i za Galicom ... ,~od ovu sliku zabilje!imo rielU: "P o g l j e d n II.

kravica". Prepornčujuć se Vašoj dobroti ostajem Vaš odani

štovatelj K. 5. srpnja 1882. N. K.

. ; ... ( .

"Album hrvatskih napjeva" i "albuln srpskih pesama". 1!iJe ~r . • J %ubač.

(NlI8tavak) ,

B. Znade li gosp. Lžičaf, da se lirska, ljubavna pjesma drugčije ima pratiti na glasoviru, nego li he­roii!ka, pobožna ili vesela? - Da vidimo!

Popievka pod brojem 22. "Brod nek ćuti udarca" glasi kao komad, koji se odigra na ptičji verkel (Vogel- . werkel), ne pako kao vatrena ratna popievka, koja za­htieva, da se junačkim glasom popi eva, grozeć se nepri­jatelju. Po L.-ovoj dinamiki ne ima se ta pjesma va­treno početi, već tiho i indiferentno, a istom kada do­spiješ do najsitnijega glasa "a 1&. treba da zavrisneš kan da si poludio. U ci elom prvom dielu te popievke nema desna ruka nikakvih harmonijskih glasova, već odverkla melodiju na prosto. Žao mi je u ime hrvatske naše umjetTličke reputacije, da nije tada već četvrta knjiga moje sbirke štampana bila, jer iz nje bi mogao (u br. 1569) g. L. razabrati, kako se ima s tom popievkom postupati.

Br. 24. "Nek se hrusti šaka mala u, na isti je na­čin karikirana. Ciela njegova glasovirska udesba takvo ima lice, kao da je proračunana za čovjeka, koji dola­zeć od poljskoga rada: od oranja ili kopanja kuruza s tvrdimi rukami, punimi žuljeva, sjedne ka glasoviru da izvede "Nek se hrusti". Čast i poštenje takovim ru­kama, ali u m j e t n o djelo ne smije biti za njih pro­računano, a njima - t. j. tvrdim rukama - za volju n~ sm~je se i~vorna melodija preinačiti. Razmatrajuć NIemm takovu Izradbu, sigurno su u sebi pomislili: "u tih ~rvata mora da je malo inteligencije, jer takva glaso. ~lrSka udesba ne pokazuje borme na elegancu, a Lžičaf Je bez dvojbe prototyp hrvatskih umjetnika".

. Br. 26. "Nosim zdravu mišicu", dokazuje, da L. ni pOjma o tom ne ima, šta će to reći pratnju udesiti po karakteru popievke. Udesba ta njegova toli je prostačka, da ne ~o~e biti gora, a "tremolo" u drugom dielu upravo Je grozan. Kako se ima predavati popievka, nije nazn~čio, što je jedina točka, koja mu je za rukom po­Ala, Jer kod takve fuAe.rske udesbe i ne mo~e .biti go­vora o uzhitnom predaju. Sličan je prostački tremolo i kod popievke br. 19. "Smiljan Smiljaniću".

Br. 29. "Mi smo braćo" od Lisinskog; izradba je prava karikatura junačke popievke.

Br. 41. "SjećaA li se onog sata", udešena ne za uzor-album, ~eć za djecu, koja se počmu na glasoviru vježbati. I to će nam ugled u vanjskom svietu dići!

Br. 43. "Blago blago". Kakvu je nakazu od ove krasne popievke načinio, neoprostivo je. Drugi bi narodi čovjeka., koji jim narodne pjesme ovako kvari, iz zemlje protjerali, a mi se trgam o još za Uičarev album.

Br. 46. "Bubanj silno budi". Ovdje je melodiju valjda zato falzifikovao, da se pokorava bezumnoj nje­govoj harmonizaciji. Po svoj prilici nije g. L nikada još čuo, kako vojnici pjevaju bojnu kakvu pjesmu, jer ina(5e ne bi predaj tako naznačio bio, da se pjevaju če­tiri takta fo rte. dva takta p i an o, opet četiri takta fo r te i opet dva takta p i a n o.

Br. 54. "Ah što sam ti učinio". Sasta.,itelj hrvat­skoga albuma ne ima toliko kritičkoga dara, da može razpoznati, koje su cifrarije u melodiji bitne, a koje in­dividualne. Moguće, da ulii!ni harfenisti pjevaju tu našu melodiju dvopredrazom} ali naši narodni pjevači za stalno ne. S ovim mord entom slabo je g. L. dokumentovao fini svoj ukus.

Br. 62. "Dievo mila, dievo krasna", nije od Li­sinskoga, već od njega samo ukajdena. Dobro će biti, ako g. L. svojim učenikom protumači, da ukajditi znači "in Noten setzen" a ne "komponiran".

Br. 70. "Još ni jedan Zagorac". Da je g. L. od kojega verkelfabrikanta dobio nalog, da mu taj napjev za verkel udesi, osvjedočen sam, da bi mu fabrikant tu njegovu udesbu zabacio, pošto nije ni za verkel do­stojna.

Br. 71. "Čuješ li Kato P" Tuj je dva takta t r i p u ta od note do note ponovio, kao da je naa narod zbilja siromašan u ritmičkih motivih. Neka samo po­gleda brojeve 160. i 161. u I. knjizi moje sbirke, pa će viditi, kako nali narod umije izbjeći ritmičkoj monoto­niji. Ali recimo, da narod zaista ovako pjeva, kako je g. L. zabilježio, što medjutim nije istina, to je du!nost strui:ovnjaka, da tomu pomogne. Ouje se kadkada tuj

1 ()"

818 VIEN.AC Br. 51

tamo u narodu, da koju govorni~ku frazu tri ~etiri puta ponovi, ili da rabi rie~ "venodjati II mjesto glagolja: pla­titi, jesti, pisati, hodati, vaditi, brojiti, krstiti, ra.diti i t. d., zar će i literat iste pog1'ieške ~initi, ne će li tomu po mogućnosti na put stati, da se jezik ne osi· romaši? Ne vjerujem, da se budu Niemci takvoj bo­gatoj ritmizaciji i time hrvatskoj duhovitosti jako kla. njali. Ili je g. L. valjda mislio, da to spada u "kon­stautnost ritmi~koga motiva"? - Ne znam, da li bih se ljutio ili smijao.

Br. 72. "Za dom mili". Hvala Bogo, da u Braun­šveigu ne poznaju akcenat hrvatskoga. jezika, jer kada bi ga poznali, ne bi g. L.-a jako hvalili, da na kratku slovku liza" metne tliput tako dugu kajdu, kao na rie~ "domil; ali ne~emu se budu Niemci ipak veselili, naime tomu, kako su nas u Iui uhvatili. Gosp. Ui~t, iskrena ta duša, odao im je, kako Hrvati dolaze do mnoline svojih popjevaka: uzme se sbor, komponiran od Stunce-a: "Nimmt die Glaser in die Hand", podmetne se hrvatski tekst "Za dom mili", izopa~i se ponešto melodija, pa eto ti hrvatske popievke. Čitatelj će jam&4!no uviditi, ko­liko škodi takav postupak hrvatskomu ugledu i kamo se dolazi, kada se jednomu Ui~atu povjeri sastavljanje hrvatskoga alt.uma, koji glas benu bibliografiju ili bolje rekuć muzikografiju ali baš ni malo ne pozna.

Br. 76. "Gori nebo visoko". Ovo je ozbiljna, pa­trioti~ka PJesma, pa zato je sastavitelj hrv. albuma. do­dao u prvom taktu - izkrivljujuć melodiju - nekakav jodler, koji rado rabe kreteni. Veliki je genij taj ss,.. stavitelj hrvatskoga albuma! - Da mi je rekao ili pi­sao, da ne zna, kako će ovu popievku prikladno udesiti, bog i duša, ja bih mu dao rukopis svoj (jer patrioti~ke moje popievke još nisu štampane) samo da narodnu po· eziju našu ovako ne osra.moti.

Br. 78. .Imam volju danas vesel biti". Popievka. ova sama po sebi nije preveć elegantna, ali g. L. tako ju je udesio, da je treći i sedmi takt quintesenza prosta~ine.

Br. 88. lIPušku na klin" ud Lisinskoga, udešena po Lži~atu poput gondolierske pjesme s toli mlitavom glasovirskom udesbom, da je pratnja. prava persifiala na duhovitu ovu melodiju.

Br. 89. "Tuga" opet od Lisinskoga.. S ovom je po­pievkom sastavitelj uzor-albuma posvema dokazao du­boh svoju ignoranciju; pjesma je naime, kako već na­slov ka~e, tužna, a sadržaj lirski, nježan, g. L. pako ide, pa ju udesi tako, da u tom obliku predo~uje ko­va.~niou, gdje kova~i uda.raju ~ekići po nakovalu.

C. Ej, ako mu nije ćut nježna i ukus tanak, to će bar imati fini sluh? - Oh, i kako I

Br. 4 . ., Vozila. se šajka". Četvrti takt ima ove akorde:

~I'j I~-=-FiiI'-=-:=:F==

" ..

Da g. L. i nije pazio, da se šajka na mom ljulja, kako tekst kale, i da na to glasovirska pratnja obzir uzeti ima., morao bi znati, da pu~ki naši pjeva~i tu frazu ovako u skupu pjevaju:

Br. 5. "Prosto zrakom". Glasbeno pravilo ovako gla.si: .Kada se ima.du izmjelli~ni glasovi (Wechsel­note n) harmonizirati, to neka se na.stoji, da cantus fi r m us ne tvori s basom disharmoniju (nezvučje), Ato se time postići dade, ako se onaj glas u basu izostavi, koji je prama tenorom u odnošaju male sekunde, u vo­kalnom pako i strogom slogu neka se i izmjeni~nim

glasovom podmetne posebna harmonija". Fini sluh g. Ira ostavio je u 4., 10. i 12. taktu ovaj sazvuk:

a u 13. taktu ovaj:

~~ l:!jjZ~ -,

Isti je slll~j kod br. 17. u 6. i 12. taktu. Br. 7. "Oj Hrvati jo§te". U prvom taktu drugoga

diela mora da je na trećoj ~etvrtini u desnoj ruci 'IIhe mjesto "c", jer ako je g. L. htio ovdje silom imati ka­kovu zaostalicu (retardatio, Vorhalt), to da je bar neu· godnom nezvuku izbjegavao, jer glasovi IIIc" i "h" udi­rani na jedanput ne glase svagdje jako liepo.

Br. 22. "Brod nek ćuti". U 19. taktu godi uhu L-evu skupa udirati glasove "e" i "eia", a u 20. taktu glasove "h" 'fl his".

Br. 25. "Djevojl!ice dušo". U 4. t.aktu čuje se sa· zvn~je h + d + ais + cis. Drugi sluh, koji nije tako fin kao Irev, uzeo bi g + e + ais + cis.

No budi dosta o tom.

D. Kako se razumije sastavitelj hrv. albuma u mjenI u mah (takt i tempo)? - Evo ovako:

Br. 45. "Liepa ti je u Alage ljuba", zabilježena je u mojoj sbirci u četiri· ~etvrtinskoj mjeri; g. L. pre­ina~io je taj 'I. u <JI, respective u ~/8 takt, ali tempo "Adagio" ostavio je, kako sam ja naznačio bio. Nu bu· duć da jedna ~etvrtinska. kajda dvaput ima tako dugo trajati, kao što jedna osminska., to bi po njegovoj no· taciji bio ~ = 108, dakle "Allegro modera.to" a ne "Adagio",

Br. 74. "Majka Mara hop, hop, hop, preinačio je SI, mjeru u 'I" ne misleć, da je to popievka uz ples. Kada bi ~ovjek uz njegov tempo "Andantino" (.,J=

Br. 51 VIEN AC 819

po toj melodiji plesao, onda ne bi to bio šaljiv veseo ples, već ples za medjede. Ali njemu je zato do preinake bilo, ne bi li koga zavarao, da nije tu po­pievku iz moje sbirke izvadio.

Br. 85. IIBrate što si tUlan". Po njegovom bi se tempu ("Allegro") imala ta pjesma pjevati kao brzopolka.. Nije li to glupost?

Br. 99. "Tri pti~ice". Opet je promienio '/, u'/,. Pravilo za takt ovako glasi: "U d va takta od Sj, mjere ima svaka prva četvrtina jednaki oštri naglas, kod 'I, mjere spojenom od 2 x 9/. ima prva četvrtina j a k i, a treća četvrtina s la. b ij i naglas". Da gosp. L. za ovo

pravilo znade, koje je naći i u našem "Katekizmu glasbe" te pazio na glasbeni naglas, koji dodje na slovku lOči"

u rieči lIptiMce" i na naglas "ti", u rieči "poletiše". morao bi osjetiti, da je tuj t e I k i naglas, dakle da je 'Ai, a ne 'I. mjera. Baš time, što jR htio sa.stavitelj hrvatskoga albuma popraviti takt, koji sam ja na­zna.čio, doša.o je u neugodan škripac, te je protivno onomu postigao, što je lelio, naime, da o bćinstvo za­sliepi. Primjera. za L.-ev fini sluh i poznavanje pra.vila takta. ima u .Srpskom albumu" još mnogo više.

(Konac sliedi.)

o narodnih pjesmah.

)(

;}a:vno pred(J;vanje prof. ~. '1!etral'WvićtJ. čitano 4. pr. m. u belovo:rikoj čitaonici.

(NMta.va.k.)

lIM. li imamo, gospodo, i dalje vrelo, gdje nam se tako mogli razgovarati sa sultanovim i doglavnici. U Ir~ spominje narodno pjesničtvo. Nu prije nAgo vam takvom jednom poslaničtvu bio je Planinski Hrvat Be­

to vrelo napomenem, moram nešto iztaknuti. nedikt Kuripečić godinn 1531. - On je putovao u ea-Tko pozna poviest književnosti našega na.roda, taj rigra.d preko Bosne, stare Srbije i nut on veli: 1. " Von

će znati, da je hrv. jezik u 14. i 15. vieku veći ugled Malkosohitz thut man viel in Kroatien und Bossnien von ulivao, nego li to danas biva.. seinen redlichen Thaten singen".

Dr. Vatroslav Jagić veli na. str. 146. svoje "historije 2. "Von dem Kobilnitz - a to je Miloš Obilić -knjilevnosti hrv. ili srb. naroda;« 1I0no doba bijaae jezik werden noch jetzt in Krobaten viel Lieder gesungen". -hrva.tski ~ak jezikom diplomatskim turskoga, ugarskoga Jedna.ko nam to govori Antun Vrančić, Juro Kri~allić,

i rumunskoga dvora, kada su štogod s Dubrovnikom ili jedini panslavista prijašnjih vremena, a dubrovački pjes­medju sobom ugovarali: to nam dokazuju njihova. pisma, nici Šiško Menčetić, Petar Hektorović, Gjuro Baraković, koja se na.laze u sbirci listina kod Miklošića. kao n. p. Nikola Na.lješković, Ivo Gundulić puni su reminiscencija, pismo Amura.ta II. od g. 1430. i 1442. na republiku du- da <lielih kitica te narodne poezije. Hektorović nam je brovačku, pisma Mohameda IL, Ali bega, Hamza bega, Petar čak note zabilježio, po kojih se one pjevati imaju. Bajazita II., Selimana L. Sulejmana. Il.; pismo Matije Pa i kronika hrv. iz 12. stoljeća. nije nego u prozu kralja ugarskoga od god. 1465. na fratra Aleksandra pretvorena. poezija, koja je, kako tvrdi učeni Rački, opje­Dubrovčanina, pisma Ivana Zapolje na Mehmed-bega, vala sretno Zvonimirovo doba - samostalnost i slobodu pismo Aleksandra, vojvode moldavskoga na. Dubrovnik našu. - Veli se naime u toj kronici, da je kralj Zvo­i t. d. I slavni junak onoga doba Gjuragj Kastriot Sken- nimir htio voditi Hrvate u križarsku vojnu. I pošto oni derbeg dopisivaše s Dubrovnikom na našem jeziku". nisu htjeli poći gubiti svoj život u ovako daleke st,raue,

Gospodo! Kako mora djelovati bolno na srce hrv. razgnieviše se, ter ubiše svoga dobroga kralja, kako kro­patriote, kad naše !iepe gospodjice u brzini, ne poznajuć nika veli, i gospodina, koji ležeći u krvi izranjen, veo dovoljno slavnu prošlost naroda svoga, na hrv. upit od- licimi bolizni, prokle tada. nevirne Harvate, i ostatak njih govaraju tudjim, njemačkim jezikom, pa nekim, reć bi, Bogom i svetimi njegovimi i sobom i nedostojnom smrću ponosom, dodaju: "kroatisch kann ich nicht genau spre- njegovom, i da bi veće Harvati nigdar ne imali gospo­chen, denn kroatisch spreche ich nur mit Magd zu dina. od svoga jazika, nego vazda tudju jaziku podložni Haus". Dakle: okrunjene se gla.ve k tomu dugije ne bili. Sad dodje po kronici Bela l. u Hrvatsku, pa na­stide našega jezika, a hrv. kćeri nekim ponosom to u stavlja kronika: "I po rečenom kralju ugarskomu Har-19. stoljeću izušćuju. Pa. da ne uzklikuemo sa Rimljanom : vati biše podloleni od volje u nevolju, i od slobodnih O tempora, o mores! u rabotu obra.ti". Do istine je tl) po smislu ono isto,

Ali vratimo se na predmet. kako je bilo i pošlije Kosova. 1389." gdje nam pjesma Kad je dakle hrv. jezik toliki ugled u svietu u:li- veli:

vao, je li čudo, da je austrijska vlada na dvor turski .. Kad mi bješe Milica tužne glase razumjela ..,111.111. n:rllževe, koji su jezik hrvatski dobro poznavali, te _ Bjeae joj se od blosti živo srdce razpuknulo".

~ *

r . . ---- - -- - ----r-~-~---

ZABAVI I POUCI.

II Za"'rebo 30. pro inca 1882.

ll i"

--- -- - ------=~==~. -~~~~~~~==;;-'=========-;;

lalMl lnoIte IlIbow .... dn arU. - GOClilDJ. cl ..... e for., po.klm I dom.am la klICII 7 for. II G d XIV II . Br. 52. KlIkopiai l. D~'" , O. • ;

& IS Reseda.

Vspcmene iz. prollosti. 'XapiJao ~ilan ,§rlollić.

l.

made jor tomu preko trideset godina. Sjećam se, ko da bi danas bilo, kako me je otac uveo u u grad, djećarca od deset godina. Sa sela do­šavši na posljedni humak, s koga se prub dra­

žestni vidik na grad, na zeleno polje, na modre gore i na talasajuću se rieku, obuze mi srdce ' bezkrajna tuga. Na razsta.nku s bezbrižnim djetinjim plandovanjem i ro­diteljskim domom zaželio sam tada, da se zemlja otvori i proguta ovaj pitomi kraj, koji mi se na jednom po­kazao. Tako ga omrzih u jedan čas, a naročito onu staru podrtinu, što mi ju otac pokaza školom, tom školom, koja niti je nalikovala mojoj prijaznoj i čednoj seoskoj učioni, koju sam dosle ljubio, niti mojoj dragoj rodi­teljskoj kući , posadjenoj posred cvieća i voća.

Pod večer istoga dana udjosmo kroz dugi tamni hodnik i preko uzanih i strmih skalina u prvi kat neke prastare kuće . Bio sam žalostan i mal da ne briznuh u plač, al me samo stid i neka znatiželjnost suzdržaše od toga. U sobah nastajao sumrak, te su odisale nekim skladom, koga još tada nisam pojmio.

Tu me je otac smjestio, sjeguran, da me je povjerio brižnoj i ljubeznoj obitelji, koja će nada mnom bditi, kao nad svojim djetetom. Sguriv se u jedan kut, ostao sam dugo nepomično sjedeći, mislio sam, srce će mi pući. Mislim, da mi se je u mraku i pod krala mnoga vruća suza. dočim sam iz obližnjih soba čuo neku pjesmic!l i veseli žamor.

U taj me tren netko dirnu. Prepah se. Preda mnom stajaše mala djevojčica od kakovih 5-6 godina, te me pozorno gledaše.

,,& to si ti?" reče ona.

"Da", propentah ja uprav na ništa ne misleći.

"Što si žalostan?" pitaše ona dalje, "ne ćeš li k nama prieko, mi smo tako veseli lU I škiljaše na me.

"A tko si ti?" upitam ju pozornije. .Ja sam mamina Resedau•

"Mamina Re-d tako _CI nastavih ja, ne znajući,

što da na to rečem, nu isti ćas vidjeh, kako su sviet1i traci iz obližnje sobe pali po zlatokosoj rudastoj glavi dražest ne curice.

Ona mi se približi, uhvati me za ruku, te me po­vuče : "No, hodi, ne budi takav!U

I podjoh za njom u dječju sobu.

II.

Mamina Reseda l Da, to je pravo i jedino ime za onu gluiu, za onaj cviet. Subo zlato i mila rumen, onaj eterički struk i svježi mirisni dah, ona nježnost i milota, - da, da, to je prava Reseda ! Zi blju~ se na povjetarcu odiše ona blaženim daškom, smijuka se oči· cama, napunjuje grudi radošću a duh vedrinom I

Osam godina potraja taj život u nerazdruživu družtvu s Resedom. Te zamisli ne bijaše, što ju mi dva ne bi bili zamislili, ne te lakrdije, što j u ne bi bili izveli. Jedna misao, jedna želja, jedno čuvstvo obuzimalo je nas svagda i svagdje. Najljepše igračke, što sam ih mogao smoći, bijahu njezine, prvo voće, prvo cvieće njoj bih donosio; zajedno smo učili, po zajedno se igrali. Nju bi radovalo, kad bih ju pogladio po onoj mekoj svilenoj kosi, a mene, kad bi mi rekla: dragi ...

Osam godina tekla je rieka naše mladosti bujna, čista i nepomućena. Oh! bože moj, čega sve ne doži· vismo. Ja nisam mario za. moje vršnjake, a. ona ne za

Digitized by Google

~

830 VIENAC Br. 52

Tješi se, Franjo, svaka. sila i nepravda za vremena. Franjo se zamisli, te će: - Eh, da su svi ljudi, koji su išli u škole, kano

vi, meni se čini, da hi nam seljakom bolje bilo. Na tu izreku ne rekoh Franji ni rieči, jer mi se

težko i dugo činilo upućivati ga: kako su sami seljaci krivi mnogo svojoj nevolji, kako ima dobrabno ljudi,

koji su škole učili, i da bi jim ti rado bili na pomoć, al to nije mogu&l, jer bi bili potvoreni, da bune narod •..

Velecienjena gospodjice, takovo vam je stanje kod nas . .. Toj sličici nadjet &lmo ime BP r i z o r i s a saj m a".

K. 14. srpnja 1882. Odličnim štovanjem NK.

"Album hrvatskih napjeva" i "albuln srpskih pesama". Tije ':J;r . .fl. Xubač.

(Konac),

E. Kakva je Lžičafeva harmonizacija P - Odmah dok ne dodje do predposljednjega takta., koji nadkri-ćemo čuti! ljuje i najprostiju mutika.šku fušariju : prve dvie osmine

Br. 5. "Prosto zrakom". Kukavna ti je to udesba! prazne Ile", a tada akord e+h+dis+fis; pa da stra­Turopoljski naši mutikaši ne bi takav mršavi "bajs" hoviti taj nezvuk čim bolje ubo vriedja, metnuo je na. nj izveli. Uz to je g. L.-u svejedno, da li ima u sazvuku znak ustava (fermata). terca ili ne, t'3meljaka ili ne, samo kad zvekeće. Ali Br. 22. "Brod nek ćutili, udešena izpod svake krio da, jedan L ž i č a i' ne treba obzir imati prama ob ćin- tike. Prva osmina 1. takta prazna je, prva osmina 2. stvu niti respekt prama umjetnosti, da pomno svoje iz- takta prazna, prva osmina 3. takta prazna, prva. osmina radi, već sbuba preko noći hrvatski album; ta i verkla.r 6., 7., S. takta prazna i t. d. Čovječe Božji, zar ne znate, ne ima takovih obzira, pa mu ipak ide zanat! - U da na prvi glas svakoga takta, gdje je akcenat najjači,

trećem taktu na prvoj četvrtini ne ima temeljaka već ima biti harmonija. najviše označena, osobito u hrvat­dvie terce i jedna kvinta, na trećoj četvrtini opet ne skoj glasLi P Ta šta znate u ime bo~je, ako ni to ne ima terce, ali zato dvie septime, u 7. taktu ne ima na znate ji Niste li nikada slušali, kako naši tanburaši na prvoj četvrtini terce, u 15. taktu nije metnuo na prvu prvi dio takta hvataju akord ji Prosti tanbur8.Ši osje­četvrtinu ni terce ni kvinte, cieli njegov četverozvuk ćaju, da govornički akcenat hrvatskoga jezika takvu sastoji od glasova ligU i "a"; i t. d. glasbenu pratnju zahtjeva, samo Uičar, učitelj glasbe,

Br. 6 .• Ljubimo te naša diko". To je uzhitns, im- to ne zna, pa se ipak usudi hrvatske melodije udešavati pozantna pjesma, pa zato treba, da je i udesLa uzbitna, i pred sviet iznieti. Nije li to drzovito P a harmonija bujna. Ali kako mlitavo glasi ta popievka Br. 46. "Budila majka". Zašto niste gledali, kako po IJ.-ovoj udesbi! Na prvu četvrtinu prvoga takta dodje je ta melodija u mojoj sbirci udešena ji Tko je ikada prazna kvinta, na treću četvrtinu prazna septima, (nota čuo ili čitao, da se mala takva melodija počme s pe­bene septima d +c, koja. pokazuje na G-dur ili G-mol) terozvukom (Nonenakord) l' - U velikih komadih, gdje isto tako je u ll. i 15. taktu. Pjesma se pjeva po glas bo tvorac hoće izraziti kakav afekt, može se izni­L.-ovoj dinamiki s početka sve do "ll u vatru" p i a. n o, mično takva šta dogoditi, ali u pjesmici, u kojoj se a tada udri u fortissimo. To ti je ukus! - Uz to mirno pripovieda, dajemajkaJa.kovabudila,zacielone. je falzifikovIl.o i melodiju i tekst. Zar je UičaI'u sve do- Br. 52. "Naprej". Dvojim, da će vam glasbotvorac pušteno ji te koračnice zahvalan biti za V sšu harmonizaciju. Prvi

Br. 21. "Mio ti je kraj" krasna popievka od Liva- taktsasazvuci h+d+fis+a, i h+d+a+c i korak dića, harmonizirana je po L.-u tako, da se prekrstiti na paralelnu kvintu u~asni su. Da ste se drtali Jen­moraš. Uičai'eva sreća, što nije više naš stari glasbo- kove harmonizacije, koji je na četvrtu četvrtinu prvoga. tvorac živ, jer taj se ne bi B njim šalio. - Prva takta uzeo trozvuk e-dur, bolje biste učinili, nego har­osmina prvoga takta pra.zna, prva osmina drugoga moniju grabiti iz Vaše glave, koja je očito jako zlo or­takta prazna, prva osmina trećega takta prazna, prva. ganizovana za glasbu. osmina četvrtoga takta prazna, dakle upravo oni su Br. 75. "Zar te nisu još ganule". Kod ove se je dielovi takta prazni, na. kojem je akcenat najja.či. pjesmice g. Uičaru shodnim činilo, svoju glasbenu vodu U trećem taktu mjesto da je dao na posljednju u tudji špirit miešati, ne bi li tako svojom harmonijom osminu trozvuk D-dur, da se slabi dio takta odviše ne ljudem oči zamaza.o, da nije ovu popievku izvadio iz štam· iztakne i da paralelnim kvintam izbjegne, metnuo je panoga djela. Ako ste već htjeli početi G-dur trozvukom, č(ltverozvuk e+gis+h+d. Tako ide udesba 8vedalje, da. bude harmonizacija. druga no moja (osvjedočen sam,

Br. 52 VIENAC 831

da Vi ne znate razlog za Vaš G-dur), zašto niste na treću i I!etvrtu četvrtinu metnuli trozvuk C-dur, bar ne biste zabranjene kvinta napravili. Sazvuk u .3. taktu: cis e+g+h i onaj u 5. taktu: dis+fis+a+c, može se u takvom slul!aju ukusnim pričiniti samo naj­prostijemu seoskomu orguljašu.

Br. 93. ~Dobar vel!er Ankou, isto je tako genialno harmonizirana. U 2., ne pako u 5. taktu biste morali izvijati u A-mol, tada valjda ne biste do kvinte došli i od 5. na 6. takt ovo bezumlje napisali:

~b tlg-L, "':'!_--~- -rr,,-~:::~~ lJ· I

Br. 98. " Prijatelj i braćo". Tu je htio sastavitelj hrvatskoga albuma opet dokazati, kakav je suvišan raz­mak (interval) terca u sazvuku. U 1. taktu ne ima ni prvi, ni drugi ni treći akord terce, a Bog bi razumio, kamo spada ova harmonija -I~~-~~-,'--~

------_.-1*--.' I I .... drugoga takta! Konzekvencije radi morali biste drugi dio popievke isto tako zaključiti, kao prvi dio, t. j. sta­viti na drugu četvrtinu stanku, jer time biste i to po­stigli, da se posljednji akord ne pojavi u doglasju bez terce. Ali dakako novi petrinjski majstor harmonije ne treba terce, on izostavi karakteristički taj razmak po volji, kao što je ciganin, prekrstiv se, "sina" izostavio. njemu je dosta bilo: "U ime otca i - duha svetoga. Amen". Ništa nemanje uzeo je ciganin sobom rodje­noga si sina, da nosi vreću kuruzom, koju mu je žup­nik obećao, ako se dohro bude znao prekrstiti. I g. L. drži vreću, ne bi li ga tko pohvalio radi svojih akorda bez terca i inih važnih "kunststilda". Ako se dobro sjećam, našao se je sbilja takav siromak, koji ga je javno pohvalio. Goethe kaže: "Das Schlechte kannst du immer loben; Dn hast dafUr sogleich den Lohn: In deinem Pfuhle schwimmst du oben, Und bist der Pfu­seher Schutzpatron u.

F. Valjano znati harmonizirati i fini ukus imati, nije sval!ija stvar, kano što dosta ljudi ima, koji se ne znadu valjano u pismu izraziti, ali zato Će valjda g. Lžičat ipak znati muzikalno-ortografil!ki pisa.ti? - Evo sliedi odgovor.

Br. 6. "Ljubimo te naša. diko". Upredposljednjem taktu miču se na posljednja tri glasa "hes" (be) tri glasa "a". Niti u partituri za veliki orkestar nije takav po­mak dopušten, kamo li kod glasovirskoga sloga.

Br. 9. "Na vojsku". U 14. taktu miču se dvia sep­time "c" na dva "h"'. Niste li mogli u akord u na drugu I!etvrtinu izostaviti "cu, te pisati: fis + a + d ?

Br. 12. "Oj Bože moj". Od 13. na 14. takt pra­vili ste paralelne kvinte:

I'~=~~ Obratno je to dopušteno, sbog manje kompliciranog od-nošaja treptaja, i to samo tada, kada je u drugih dio­nicah protupomak, ali i Vaš bas ide gore od "au na "hu. Ako bi koji moj učenik, učeć se pol godine glas beni pravopis, takvu pogriešku učinio, dobio bi treći red. Znate li p r o f e s o r e, šta to znal!i?

Br. 17. "Oj Hrvati". U drugom dielu od 16. na 17. takt tvori bas i discant zabranjene oktave:

~_o5l~: --.J-_ ::-:~- ~-~-::. ---- ----- -..,. .

I I

Da ste u bas stavili glas "eu mjesto 'figU, lahko biste oktavam izbjegli. Ista je pogreška od IK na 19. takt. Sazvuk na slovku "nasu ne smije imati dvie saptime ("g"), jer time se dobiju zahranjene oktave i što se u obće ne smiju septime podvostručiti u takvom slogu (za­što? to nije ovdje mjesto da raz!ažem), van ako se time hoće polul!iti posebni efekt. To pako tetko da je g. L. na umu imao. - U Trio od 12. na 13. takt mOžf\ se ovim kvintam

vrlo lahko izbjeći, ako čovjek samo nešto malo pravo­pisa pozna.

Br. 22 ... Brod nek ćuti". Od 3. na 4. takt napravili ste tri zabranjene oktave, i to u dionicah, gdje su naj­strožije zabranjene, naime u basu s discantom. U dis­cantu su glasovi fis, e, re, pa isti i u basu. To ti je brajko pravopis!

Br. 33. "Predivo je prela", divna kompozicija slav­noga našega Lisinskoga. G. Uičaf pozvanim se scienio Lisinskovu harmoniju izpraviti. dotično melodiju inače

harmonizirati, te je time postigao to, da je pogrešku na pogrešku stvorio. U trećem taktu u desnoj ruci mil!u se glasovi u septimah

~=~~ =~=-~===

! I .... a time potajno dakako i u kvintah; u 11. taktu ide svaki put od peterozvuka c+e+g+hes+d na A-mol tro zvuk

832 VIENAC Br. 52

(što je samo u sebi anomalia), mjesto na. četverozvuk c + e + g + hes, kako to glasbeni pravopis zahtieva i kako je to Lisinski napisao. U drugom dielu od 7. na H. takt piše Uičai'

misleći, ako se u prvih dvijuh akordih izpusti glas ~d",

da se tada kvinta ne čuju. Jamačuo nije g. L. nikada šta čuo o kombinatitmih glasovih, te nije valjda nikada u svom životu o vesoslovju (akustici) šta čitao, jer inače bi morao znati, da se u takvom slučaju kvinta čuje,

hila napisana ili ne. O prost&čkom tremolu posljednjih devet. taktova nije vriedno da se rieč troši.

Br. 34. "Ja sam Hrvat", česk i umotvor (l), koji ne spada u hrv. album. Od 6. na 7. takt krive su oktave: tri "c" miču se na tri 'lih".

Br. 47. "Bubanj silno budi" Od 2. takta na 3. takt naći je ovaj pomak

~;::1?--l-~-J-p":=':-::::!f= =iI!=== --III-==:: _f!. __ ..,. ....

I I

dakle ne samo paralelne kvinte i paralelne aktave, već sve dionice miču se prama gore bez ikakvog protupo­maka. Ako budu mladi naši organisti ovako u crkvi or­guljali, tada smiluj se bože hrvatskoj glasbenoj reputaciji!

Obstojeće muzikalne zakone svaki mora poznati, koji' hoće da bude nazvan naobraženim glasbenikom, a svaki jih se mora držati bio Petar ili Pavao. Prekršiti te za­kone može i smije samo veleum ili učenjak, i to samo tada, kada je u stanju prekršaj svoj motivirati i oprav­dati tako. da sa taj njegov prekršaj može smatrati re­formom, koja je vriedna, da se uvede kao novo umjet­ničko pravilo. AH Lžičaf jedan morao bi se pedallti~ki

drža ti tih pravila.

Br. 48. "Vrhniče nad morem". Evo remek-pravopisa..

t'I I I t';

~ .. L.. __ ~_"'_. __ II_ ~ =-_~-1IP-··f­- =k-;-.

\;I l I \.I Velika kvinta.., mala. kvinta, velika kvinta m al a k v i n t a.. Svaki bi si početnik znao tuj pomoći,

samo sastavitelj hrv. albuma ne. Pa takovih slučajeva. ima još puno i puno u Ui~arovom djelu, jer kako či­

tatelj vidi, nisam uzor albuma u tu svrhu dalje pregle­dao no do broja 48. Dosadno mi je već ilustrirati grozno to neznanje.

Nu sada pitam: Kada čovjek ne ima ni volja ni ukusa, da od naAe pn~ke glasbene poezije najbolje iza­bira za album proračunan za vanjski sviet, da kao. zr­calo pokaže blago naAe; kada taj ~ovjek ne ima ni pojma o karakteru koje popievke. te ide junačke melodije iz· ra.djivati kao tužaljke, a nježne pjesme kao bojne; čovjek koji ne ima toliko kritičkoga suda, da razpoznade, što je individualna trica kojega pjevača i što je stvarno; koji vrlo slabo pozna muzikografiju; kako treba koju po­pievkn predavati; koji ništa ne zna o zakonu tempa i takta.; koji ne ima toliko muzikainoga sluha i čuvstva, kao obični tanburaš; koji ne ima ni najmanjega dara za valjanu harmonizaciju, koji je gotov ignorant u mu­zikalnom pravopisu; komu nije stalo do viernosti na­šega pučkoga pieva, već ga po melodiji i po tekstu falzifikuje, i koji ne zna ili ne će da znade što spada u hrvatski album popievaka; pitam: je li to onaj poz:vani glasbenik, koji će hrvatski narod svojim radom proslaviti, i je li je to ona sbirka, kojoj će se sviet di­viti i kojom će se naš narod moći ponositi? - - -Sramim se iz dna duše, kada kao Hrvat na to pomi­slim ..•

Naumio sam bio s po~etka i o njegovom "srpskom albumu" šta. govoriti, ali ne ću strpljivost obćinstva

dalje izkušavati. Neka tu centoniju ocieni umni koji srbski strukovnjak, prije nego što mah ne preotme u srbskom obćinstvu, jer evo mi rieč, da je srpski album još mnogo lošiji od hrvatskoga.

Iv ka Kraljeva. (Sa slikom.)

današnjem broju našega lista naći će poštovani čitatelji sliku "uaivke" naše drame, sliku one

iste "crnomanjaste, živahne, vragoljaste umjetnice" (kako ju jedan domaći list u svom patosu krstio), koja je svo­jim perom i "Vienčeve" stupce opetovauo uriesila.

Ovo izrazito lice sa onim živim crnim okom tako je u glavnom gradu poznato, omiljelo, uviek jednako, uviek milo, te sudimo i mi, da ugadjamo, donoseći dosta dobro pogodjenu sliku toga lica, jednako i onim ~itateljem,

koji nisu bili tako srooni, da iz partera našega narod­noga kazališta to lice motre, u to oko zavire i da se zajedno s tom odličnom umjetnicom čitavim srdcem za­nesu u njezin sviet ljepote, čuvstva i vrline. koja se zrcali u istinitosti njom prikazanih naivnih karaktera.

Tko ne bi gdjice Ivke Kraljeve izvan pozornice po­znavao, jedva bi vjerovao, da je preko njezine ponosit.e glavice toliko burnih vjetrova prohujalo! Zar bi tko mogao naslutiti, da je objestna "Cyprienna" ikada uii-