1
Međunarodni znanstveni interdisciplinarni simpozijHRVATSKA FOLKLORNA I ETNOGRAFSKA BAŠTINAU SVJETLU DUBROVAČKE, SVJETSKE I TURISTIČKE SADAŠNJOSTI
FEB 2012.ZBornik radovaUrednica: Mira Muhoberac
Folklorni ansamBl linđo, duBrovnikZAGREB, 2013.
3
međunarodni znanstveni interdisciplinarni simpozij
FEB 2012. ZBornik radova, urednica: Mira MuhoberacHrvaTska Folklorna i ETnoGraFska BaŠTinau svJETlu duBrovaČkE, svJETskE i TurisTiČkE sadaŠnJosTi
Marin Ivanović
Folklorni PrikaZi u suvrEmEnom likovnom sTvaralaŠTvu duBrovaČkoG PodruČJa
Folklorni ansamBl linđo, duBrovnikTIskAno U ZAGREBU, 2013.
4
Proučavanje likovne baštine 20. stoljeća na dubrovačkom području (od konavala do Pelješca) najčešće je fokusirano na stilistiku kruga umjetnika oko koste strajnića i naziva se dubrovačkim kolorizmom, dok je pojedinačnim temama posvećeno vrlo malo istraživačkog napora. To se posebno odnosi na folklorne teme i motive koji se u ovome radu analiziraju i interpretiraju fokusiranjem na pojedina likovna ostvarenja sedmero suvremenih slikara: Mija Šiše konavljanina, Iva Grbića, Antonije Rusković, Miša Baričevića, Viktora Šerbua, Jagode Lasić i Josipa Škerlja. Rečeni umjetnici posjeduju vlastite stilske karakteristike pa ćemo u ovome radu njihova likovna ostvarenja prvo promotriti u kontekstu sredine u kojoj stvaraju te ih usporediti s drugim likovnim zbivanjima u suvremenom južnohrvatskom slikarstvu, kao i s folklornim prikazima u drugim hrvatskim sredinama. Fokusirajući se na temu, a ne na osobne stilistike, uspostavit ćemo međuodnos njihovih djela prema razini „realnosti“ koju zadržavaju u prikazu.
uvodFolklorni prikazi u slikarstvu ne pripadaju „povlaštenim“ temama poput portreta ili pejzaža, akta ili herojskih povijesnih prikaza. Likovne akademije nemaju istraživanje i interpretiranje te teme u svojim obveznim kurikulumima, a niti mnogi umjetnici ne dohvaćaju se te teme u čitavu svom opusu. To je posebno vidljivo u radovima onih slikara koji žive i rade u većim urbanim središtima pa ne posjeduju folklorne teme u vlastitu vizualnom registru.Dubrovniku sa sjeverne strane gravitira Pelješac i Dubrovačko primorje, a s južne Župa dubrovačka i konavle. Te su sredine uvelike sačuvale svoje folklorne tradicije, posebno konavle, a s obzirom na to da govorimo o području nekadašnje Dubrovačke Republike, tako se i današnje područje Dubrovačko-neretvanske županije do neuma doživljava kao isti kulturni prostor. Zato sintagma dubrovačkog slikarskog kruga označava likovno stvaralaštvo na geografskom prostoru, dok za slične stilske karakteristike tzv. kolorističkog slikarstva koristimo termin dubrovački kolorizam. očuvanje kulturne tradicije u spomenutim sredinama potpomoglo
izvorni znanstveni članak
marin ivanovićpovjesničar umjetnosti, Dubrovnik
HR – 20 000 Dubrovnik, Ivana Zajca 14
Folklorni PrikaZi u suvrEmEnom likovnom sTvaralaŠTvu duBrovaČkoG PodruČJa
5
je očuvanju svijesti o važnosti folklorne tradicije i u Dubrovniku u kojemu je u drugoj polovici 20. stoljeća, posebno tijekom ranih 1990-ih godina, demografska slika znatno promijenjena. Povezanost Dubrovnika s područjem koje ga neposredno okružuje u zajednički kulturni prostor, vrlo dobro možemo uočiti u likovnosti, posebno na primjeru slikarstva. U modernističkih slikara dubrovačkog područja na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, Vlaha Bukovca (1855. – 1922.) i Mata Celestina Medovića (1857. – 1920.), možemo pronaći sjajne primjere tematiziranja folklora i folklorne motive u drugim tematskim prikazima.1 Također, pokojne slikarice poput Ivanke Bukovac i Zenaide Bandur zaslužile bi svoje mjesto u opsežnijoj studiji o prikazu folklornih motiva u slikarstvu dubrovačkog kraja. U ovome radu želimo istražiti formalni prikaz folklornih motiva u slikarstvu, crtežu i grafici U suvremenih likovnih umjetnika, uz pridružene stilske karakteristike. Zato ćemo na primjerima radova Mija Šiše konavljanina, Iva Grbića, Antonije Rusković, Miša Baričevića, Vikora Šerbua, Jagode Lasić i Josipa Škerlja,uspostaviti kategorizacije odnosa umjetnika prema mimezisu (grč. mímēsis: ‘oponašanje’), odnosno vidjet ćemo u kojoj mjeri navedeni slikari teže prikazati realnost promatranog motiva na slici. Takva je podjela formalne naravi i ne mora korespondirati s kvalitetom djela, koja se određuje drukčijom metodologijom.
Pregled razvoja likovne umjetnosti u dubrovniku u XX. stoljećuUtjecaj koji je Bukovac svojim boravkom i djelovanjem imao na razvoj likovne situacije u Zagrebu krajem XIX. stoljeća rezultirao je fenomenom koji danas nazivamo zagrebačkom šarenom školom,2 odnosno grupom umjetnika koji su, kao Bukovčevi studenti i kolege, usvojili nove karakteristike stila. U njima nalazimo začetke moderne u hrvatskom slikarstvu, što je i formalizirano istupanjem umjetnika iz Društva umjetnosti i osnivanjem Društva hrvatskih umjetnika 1897. godine. Bukovčevi višemjesečni boravci u Dubrovniku i Cavtatu, praćeni novinskim napisima, kao i njegova ostavština poslije smrti, sve je to rezultiralo njegovim utjecajem na novu generaciju slikara koja je tada u Dubrovniku stasala, poglavito u liku Marka Rašice (1883. – 1963.) i Ignjata Joba (1895. – 1936.). ni Medovićev utjecaj na dubrovačko slikarstvo nije bio zanemariv, posebno činjenica da je desetak godina tijekom svojega zrelog doba (1898. – 1912.) proveo u kući koju je za sebe izgradio u Crkvicama na Pelješcu. Plodove njihovih zasada danas nazivamo dubrovačkim kolorizmom, a najbolje su se ostvarili u opusima Iva Dulčića (1916. – 1975.), Antuna Masle (1919. – 1967.) i Đura Pulitike (1922. – 2006.). konačno, ne smije se izostaviti niti autoritativna ličnost koste strajnića (1887. – 1977.), prvoga hrvatskog doktora povijesti umjetnosti, konzervatora spomenika, likovnog kritičara, kolekcionara i mecene mladim umjetnicima.3
Kolorizam u kontekstu dubrovačkog slikarstva možemo definirati kao stilski pravac koji nosi odlike ekspresionizma
1 Više vidi: kružić-Uchytil, Vera. 1968. Vlaho Bukovac: život i djelo. Zagreb: Matica hrvatska; Zidić, Igor. 2011. Mato Celestin Medović – retrospektiva. Zagreb: Galerija klovićevi dvori; u prvom zborniku radova međunarodnog simpozija o folklornoj i etnografskoj baštini FEB 2011. [ur. Mira Muhoberac] objavljen je sažetak rada autora Gorana Vukovića, naziva „Cives silvestres: Folklor u likovnom stvaralaštvu Rafa Martinija, Lorenza Vitelleschija, Celestina Medovića i Vlaha Bukovca“. 2 Više vidi: Zidić, Igor. 2009. Vlaho Bukovac: 1855. – 1922. Zagreb: Moderna.3 strajnić je održavao prijateljske kontakte s mnogim hrvatskim i jugoslavenskim umjetnicima te je uvelike pomagao mladim dubrovačkim umjetnicima koji su od njega tražili preporuku prilikom upisa na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. otuda njegov utjecaj na promoviranje francuskog impresionističkog i postimpresionističkog slikarstva u Dubrovniku. Više o strajnićevom životopisu vidi: strajnić, kosta. 2007. Kosta Strajnić: Dubrovnik bez maske i polemika s Vinkom Brajevićem o čuvanju dalmatinske arhitekture [prir. Ivan Viđen]. Zagreb: k-R Centar : Hrvatsko restauratorsko društvo.
6
(Job) ili impresionizma (Trostmann, Šerbu), a svojstveno mu je reduciranje forme, otvoren i slobodan potez, korištenje nekoliko boja umjesto nekoliko valera iste boje pri oblikovanju forme, te različite alteracije u oblikovanju prostora, odnosno definiranja dubine na slici. od likovnih vrsta i tema, za kolorizam su najkarakterističniji pejzaž i vedute Dubrovnika.4 Međutim, kolorističke postulate umjetnici rabe i pri rješavanju drugih likovnih problema i tema, kao što je slučaj s djelima folklorne tematike nekih slikara koji su u ovome radu obrađeni.
Folklor kao tema u slikarstvuFolklorne teme u slikarstvu prvenstveno se vežu uz ruralne sredine, umjetnike amatere i nedjeljne slikare.5 najrazvijenije karakteristike stila pokazuju slikari hrvatske naive, okupljeni oko tzv. hlebinske slikarske škole koju je 1930-ih godina utemeljio krsto Hegedušić (1901. – 1975.) s Ivanom Generalićem (1914. – 1992.) i Franjom Mrazom (1910. – 1981.).6 opusi trojice navedenih slikara pokazuju širok raspon folklorom obilježenih tema. Hegedušić slika seoske plesove, slavlja, običaje vezane uz smrt. Generalić mu se u tim temama pridružuje, ali ih i nadopunjava prikazima poput proricanja gledanjem u karte i običajima vezanima uz tradicionalne seoske poslove. Franjo Mraz u svome opusu ne donosi nove teme s obzirom na već spomenute, ali razvija stilski pomak u odnosu na Generalića.U dubrovačkome slikarskom krugu nema mnogo primjera naive, posebno u obliku višedesetljetnoga kontinuiranog stvaralaštva nekog slikara, pa je opus Mija Šiše konavljanina (rođ. 1946.) najznačajniji primjer takve vrste slikarstva, posebno vezan za prostor konavala.Folklorne teme u dubrovačkom slikarskom krugu prvenstveno su usmjerene prema konavoskoj baštini – običajima vezanima za životne cikluse (rođenje, vjenčanje, smrt), svetkovine (Uskrs, Božić) i motive svakodnevice, odnosno genre prizore. Te teme i motive nalazimo u opusima Šiše konavljanina i Antonije Rusković (rođ. 1973.), a nešto manje u djelima Iva Grbića (rođ. 1931.). Antonia Rusković i Mišo Baričević (rođ. 1951.) tematiziraju Festu svetog Vlaha, običaj štovanja sveca zaštitnika Dubrovnika, najčešće u prikazima procesije stradunom. Folklorne teme ostalih slikara u ovome radu, odnose se na pojedinačni motiv. Tako slikar Viktor Šerbu (rođ. 1938.) interpretira lik djevojke odjevene u nošnju konavoskoga kraja, Jagoda Lasić (rođ. 1952.) također donosi pojedinačni lik muškarca ili žene odjevenih u konavoske nošnje, kao i parove figura u tradicionalnoj odjeći, dok slikar Josip Škerlj (rođ. 1941.) interpretira motiv tekstilnog rukotvorstva u ciklusu „Čipke“ iz 2010. godine.nekada osnovni pojam antičke estetike, mimezis je modernističkim težnjama u likovnosti druge polovice XIX. stoljeća gubio na važnosti, dok ga je postmodernističko shvaćanje umjetnosti potpuno dokinulo. Međutim, želja za oponašanjem stvarnosti, prikazivanje vidljivoga „onakvim kakvo to jest u prirodi“ opstalo je u određenoj mjeri u likovnim opusima hrvatskog i svjetskog stvaralaštva. Težnju da što realnije prikažu
4 Više o kolorizmu vidi: Gamulin, Grgo. 1997. Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća. svezak drugi. Zagreb: naprijed, str. 59.; karaman, Antun. 2007. Kolorizam dubrovačkog slikarskog kruga. Zagreb: Art studio Azinović; Ivanović, Marin. Viktor Šerbu: fovistički lirik dubrovačkog kolorizma. Dubrovnik: Zaklada Milovan stanić, str. 9.5 Likovni amaterizam potrebno je razlikovati od tzv. „nedjeljnog slikarstva“, kako ga naziva povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin. njegov stav podrazumijeva kako je slikar amater uskraćen za formalno obrazovanje, ali za razliku od „nedjeljnog slikara“ u svome radu može stvoriti likovna djela zavidne kvalitete. Više vidi: Baica, Joško. 2006. Baica [tekstovi: Grgo Gamulin, Duško kečkemet, svevlad slamnig] Zagreb: vlast. nakl. J. Baica; Ivanović, Marin. 2012. Predgovor izložbi „Polikromija Grada“ Ljiljane knez. Polikromija Grada. Dubrovnik: Zaklada Milovan stanić, str. 3.6 Više o naivi vidi: Vince, Ratko. 1996. Čudo hrvatske naive. Zagreb: Amalteja: Hrvatski muzej naivne umjetnosti; Špoljar, Marijan. 1991. Podravska naiva: vodič. koprivnica: Markop.
7
viđeni motiv, slikari amateri ponekad ne mogu ostvariti do kraja zbog manjka formalne naobrazbe, u čemu nalazimo začetke naive.7 Podjelu po odnosu umjetnika prema mimezisu ovdje donosimo upravo stoga što ne želimo kategorijama kvalitete rada obezvrijediti one koji ne bi zadovoljili stroge kriterije likovne kritike, a budući da je, kako je već spomenuto, riječ o temi kojoj do sada nije posvećena velika pozornost u istraživačkim radovima, u prvim je koracima potrebno obaviti tzv. formalnu ili ikonografsku analizu. stoga ćemo navedene radove Mija Šiše konavljanina i Iva Grbića svrstati u kategoriju deskripcije, odnosno usvojenog mimezisa. U djelima Antonije Rusković, Miša Baričevića i Viktora Šerbua vidljiva je dekonstrukcija usvojene forme bojom pa možemo govoriti o intepretiranom mimezisu. s treće strane, slike Jagode Lasić i Josipa Škerlja pokazuju najveću razinu apstrahiranja, iako je i dalje vidljivo da je slika rađena prema realnome motivu, stoga ne možemo govoriti o apstrakciji, ali možemo o odbačenom mimezisu.
dominacija formena slici Pijanka slikara Mija Šiše konavljanina8 iz 1974. godine (slika 1.) osnovni motiv stavljen je u središte kadra. Riječ je o dvojici muškaraca odjevenih u tradicionalnu dnevnu odjeću konavoskoga kraja s karakterističnim crvenim kapama bez oboda, baretama. Dok sjede na klupi za drvenim stolom, jasno nam je da je riječ o određenom trenutku slavlja. Lik na slici lijevo podiže visoko vrč od pečene gline, nasmijan je, a jedna mu je noga lagano podignuta. Takvom impostacijom slikar naglašava trenutak veselja, dinamizirajući kompoziciju. Drugi muškarac s desne strane slike postavljen je nagnut prema muškarcu slijeva i svoju je ruku prebacio preko njegovih ramena. na taj način slikar postiže izravnu kompozicijsku povezanost između dvaju likova na slici. Glineni vrč muškarca s desne strane razbijen je i njegovi su ostatci dijelom na stolu, dijelom na podu u donjem registru slike, a vino iz njega je proliveno. Tim elementom slikar ostvaruje dimenziju vremena jer želi naglasiti kako pijanka nije upravo započela, nego već neko neodređeno vrijeme traje. Tome u prilog govori i odbačena kapa desnog muškarca na stolu. na desnoj strani slike, na stolu je postavljen glineni vrč s vinom; dijelom prikriva drugu ruku desnog muškarca. Figure su smještene u zatvorenu prostoru, vjerojatno prostoriji u kojoj se čuva vino. njezina je gradnja jasno vidljiva jer slikar ocrtava strukturu zida i poda, kamen bez žbuke u tamnim tonovima zelene boje. Također, rabeći sjene klupe, stola i dvaju likova, odvaja zid u pozadini slike od poda jednake strukture, ostvarivši time prostor na slici. Valeri zelene boje potpuno uokviruju kadar slike pa im autor kontrastira snježnobijele košulje dvojice muškaraca u središtu slike.
na grafici Poskočnica akademskog grafičara Iva Grbića9 iz 2001. godine (slika 2.) ponovno nalazimo da je glavni motiv, figure muškarca i žene, stavljen u središte slike i sasvim unutar kadra. Figure su odjevene u tradicionalnu odjeću te je impostacijom figura i samim naslovom sugerirano kako je riječ o zabilježenom trenutku plesa. Ženska je figura na lijevoj strani prizora okrenuta promatraču, ruke je podignula iznad glave uhvativši ruke plesnog partnera. noge su joj u visinskom raskoraku, a haljina povučena uvis i nabrana. na 7 Više o naivi vidjeti literaturu pod bilješkom 6. Tema umjetničkog htijenja, odnosno Kunstwollena koju je u povijest umjetnosti inaugurirao Alois Riegl, iako vrlo važna, preopširna je da bismo je u ovome radu mogli obuhvatiti. 8 Više o autoru: Golušić, Petra; Vojvoda, Rozana. 2008. Dubrovački likovni trenutak – slikarstvo i kiparstvo (2) [ur. Antun Maračić]. Dubrovnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, str. 39.9 Više o autoru: Golušić, Petra; Vojvoda, Rozana. 2008. Dubrovački likovni trenutak – slikarstvo i kiparstvo (2) [ur. Antun Maračić]. Dubrovnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, str. 19.
8
Slika 1. Mijo Šiša Konavljanin: Pijanka, 1974., ulje na platnu, 50x65 cm, sign. d.d.k.: Mijo Šiša Konavljanin 1974. (foto: Šime Pelajić Brunac, 2012.)
licu joj je smiješak. Muškarac je u odnosu prema promatraču postavljen bočno, figuru mu vidimo u cijelosti, a lice u profilu tek djelomično. I njegove su ruke podignute iznad glave, a jedna noga također podignuta uvis. Jasno nam je kako je autorova namjera bila prikazati dinamičan trenutak pa su svi elementi gradnje likova usmjereni ostvarenju toga cilja. Pozadina je ostvarena jednim tonom narančaste boje, a uz crnu kojom postiže formu, na pojedinim mjestima autor rabi bijelu kako bi naglasio prostornost. Elementi „praznine“ na likovima, odnosno mjesta na kojima pozadina postaje sastavnim dijelom figura, jednako su važni kao i crne plohe boje. Upravo njima autor rastvara formu, olakšavajući volumen, kao preduvjet postizanju dinamike. Dinamiku ostvaruje spomenutim impostacijama likova, odjećom koja je lepršava u trenutku kada plesači poskaču (haljina, dijelovi marame i bijelog rupca kod ženskog lika lijevo), ali i dokidanjem iluzije prostora, čime pokrenutost likova još više dobiva na izražajnosti. naime, jedna noga, koja bi trebala biti oslonjena na zemlju, kod obiju figura nema vidljivo uporište pa one djeluju kao da lebde u prostoru.Druga Grbićeva grafika Konavoski vez iz 1998. godine s intervencijom iz 2013. godine (slika 3.) obrađuje temu žene koja veze. Motiv je smješten u središte kadra i u cijelosti omeđen pozadinom koja je ostvarena u jednom valeru narančaste boje. Figura, međutim, nije prikazana čitava, već do polovice bedara, ali je njezin završetak zaključen usitnjenim valovitim potezima koji se spajaju s draperijom veza stvarajući zaokruženu kompozicijsku cjelinu. Žena na glavi ima široki rastvoreni rubac oblika leptira, nakit na vidljivom uhu, a
9
lice joj je blago nasmiješeno. Ruka je podignuta do ramena i postavljena u gestu koja je vidljiva prilikom korištenja igle i konca. Pribor nije prikazan na grafici. Autor je interpretirao detalje nošnje uz vrat, na prsima, oko struka i rukava, kao i teksturu draperije. Za izradu ove grafike autor je rabio samo crnu za ocrtavanje kontura i popunjavanje površina kao gradivne elemente volumena. kao i na prethodnoj grafici, dijelovi figure izvedeni su u jednakom narančastom valeru kao i pozadina – ruka i lice, dijelovi haljine i rubac, kao i dijelovi draperije. Intervencija iz 2013., koju je autor zapisao na grafici, odnosi se na unošenje bijele boje koju nalazimo na pojedinim dijelovima kompozicije. ona postaje gradivni element jer ostvaruje volumen popunjavanjem prostora, što je vidljivo na primjeru rupca.
koloristički tretman bojomDjelo u tehnici akrila na platnu, nazvano Dan ki nam dohodi jednom na godište (slika 4.) slikara Miša Baričevića10 predstavlja trenutak zaustavljanja barjaka u procesiji ispred crkve svetog Vlaha, tijekom Feste svetoga Vlaha u Dubrovniku. Flankiran crkvom svetog Vlaha s lijeve i kućom na Placi s desne strane, kadar lijevo od središta stavlja glavni prizor – barjake ispred crkve. Treba uočiti kako je, za razliku od triju prethodnih djela, kadar
10 Više o autoru i obrađenoj slici iz ciklusa Festa vidi: Ivanović, Marin. 2012. Uz ciklus slika Festa Miša Baričevića. Mišo Baričević: Festa. Dubrovnik: Hrvatska matica iseljenika
slika 2. Ivo Grbić: Poskočnica, 2001., digitalna grafika, 39x26 cm, sign. d.c.: Grbić 2001. (foto: Miho skvrce, 2013.)
10
slika 3. Ivo Grbić: Konavoski vez, 1998. – 2013., digitalna grafika, 39x26 cm, sign. d.d.k.: 98. Grbić 2013. (foto: Miho skvrce, 2013.)
na ovoj slici otvoren, odnosno kako nisu svi prikazani elementi potpuno smješteni u kadar, već izlaze izvan njega. kompozicija slike ostvarena je u dvama osnovnim vodoravnim registrima u omjeru 2:1; gornji većim dijelom ispunjava arhitektura crkve svetog Vlaha i okolnih građevina, a donji u potpunosti ljudi i barjaci. Važno je uočiti kompozicijsku dijagonalu koja u lijevom dijelu slike presijeca dva registra. Takvom gradacijom elemenata u elevaciji (različite visine barjaka na stubištu crkve) autor ostvaruje jedan od dvaju prisutnih načina postizanja dinamike na slici. slika je nastala u temeljnoj ljubičastoj gami koja kao nereferentna boja predstavlja načela kolorizma. njezina daljnja upotreba izraženo je tonske naravi. Autor valerima ljubičaste boje modelira volumen crkve i okolnih stambenih kuća. U desnom dijelu donjeg registra slike unošenjem azurno plave boje ostvaruje procjep među pukom, čime postiže dubinu prostora. korištenjem istog tona boje na barjaku lijevo, učvršćuje kompozicijsku povezanost. Crvena boja dominantna je u dijelovima slike koji predstavljaju baldahin i najveći barjak pred crkvom, a pojavljuje se i u malim površinama svuda po slici. Usitnjenim i otvorenim potezima kistom koji su najvidljiviji u donjem registru autor ostvaruje drugi način postizanja dinamike prisutan na ovoj slici. Ljudi su apstrahirani, ali prema pojedinim detaljima možemo vidjeti kako su okrenuti leđima promatraču. Možemo razlikovati veće površine tijela i manje površine koje predstavljaju glave i crvene konavoske muške kape. slika sadrži i elemente grafizma, najvidljivije u oblikovanju arhitektonske plastike na crkvi svetog Vlaha, čime je postignuta njezina voluminoznost. na taj je način autor ostvario ravnotežu elemenata u prizoru jer je apstrahirano oblikovanoj grupi ljudi u donjem registru slike sinkretično pridodao „težinu“ arhitekture iz gornjeg registra.
11
slika Pod barjakom iz 2012. godine (slika 5.) akademske slikarice Antonije Rusković11 ostvarena je motivom petero odraslih osoba i dvoje djece u tradicionalnoj konavoskoj nošnji, poredanih u dvama redovima i okrenutih prema promatraču. Riječ je o prizoru s Feste svetog Vlaha kada se stanovnici dubrovačkog kraja tradicionalno okupljaju u Dubrovniku kako bi štovali sveca zaštitnika. Glavni motivi prizora grupirani su i blago pomaknuti desno. Lijevi dio slike ispunjen je fasetama boje, sitnije građe od onih kojima je ostvaren osnovni motiv, čime je postignuta ravnoteža elemenata. Ponovno možemo govoriti o otvorenome kadru, što je ostvareno crvenim barjakom u pozadini. Apstrahiranjem figura na slici otvorenim i širokim potezima, volumen je ostvaren tek djelomično slikanjem glava pomoću dviju boja i unošenjem tonova sive u crnu odjeću. Iz toga proizlazi i ostvarivanje čitave kompozicije u dva vrlo plitka plana. Gradeći kompoziciju slike s dva do tri crvena, žuta i narančasta valera u prvome planu i valerima ljubičaste u drugome, ova slika sažima puninu kolorističke stilistike. Velike crne i bijele površine homogeniziraju sliku, a njihov kontrast supstituira potrebu za dodatnim unošenjem boja u tijelo slike. suprotno od metode postizanja dinamike usitnjenim potezima, široki i otvoreni potezi koji su na ovoj slici slobodni, stvaraju dinamiku unutar jednog elementa slike, što možemo uočiti promotrimo li, npr., bijelu pregaču lika na slici sasvim desno.sve spomenute stilske karakteristike nalazimo i na drugoj slici Antonije Rusković, Iz crkve (slika 6.) iz iste godine. Prizor donosi nekoliko ženskih figura odjevenih u narodnu nošnju konavoskog kraja prilikom izlaska 11 Više vidi: Špoljarić, stanko. 2007. Antonia Rusković: Zmajeva nit. Dubrovnik: AR atelier.
slika 4. Mišo Baričević: Dan ki nam dohodi jednom na godište, 2011., akril na platnu, 50x70 cm, sign. d.d.k.: MBar2011. (foto: Miho skvrce, 2012.)
12
iz crkve. U ovome je slučaju kompozicija piramidalna, a dvjema aksama postiže fokus u središtu slike. kako je slika manjih dimenzija, i figure su manje pa su istim otvorenim, širokim i slobodnim potezom ostvarene ukrupnjenim površinama. Budući da te figure sadržavaju manje boje od onih na prethodnoj slici, visoki kromatski registar ispunjava plohe zidova crkve u gornjoj lijevoj i desnoj površini slike.
slika „Djevojka iz konavala“ (slika 7.) akademskog slikara Viktora Šerbua,12 sjajan je primjer kolorizma u dubrovačkom slikarskom krugu. naslov slike objašnjava kako je riječ o prikazu mlade djevojke u konavoskoj nošnji. kompozicija u kadar postavlja poprsje djevojke koja je u poluprofilu djelomično okrenuta udesno, pogleda usmjerenog postrance, a ne prema promatraču. Prostor u kojemu se nalazi nije definiran, a slika je ostvarena u jednome planu. Međutim, naglasak je potrebno staviti na kolorističke i gestualne elemente stilistike. Autor rabi nekoliko „toplih“ i „hladnih“ boja u čitavu nizu njihovih valera. Žutu boju nalazimo na prsima djevojke, na vratu, u pozadini i, u manjoj mjeri, na licu. narančastom bojom autor ostvaruje desnu stranu lica, kosu djevojke i dio pozadine, a, kao i crvenu kojom gradi element kape i veza na prsima, nalazimo je u proplamsajima posvuda po slici. Valerima pariško plave autor slika lijevu polovicu pozadine, a azurno plavu koristi na odjeći. Velikim površinama tamne game autor postiže tektoniku na slici i učvršćuje kompoziciju. Podjelom slike na dva okomita registra, od kojih lijevi sadrži tamnije boje, a desni svjetlije, postignut je prostorni pomak i dobivena dubina slike. Možemo primijetiti površinu azurno plave boje kod djevojčina oka, što je u punom smislu koloritički element kojim je postignuta dubina. Posebno je važno uočiti kako je svakoj od većih površina plave, crvene i žute u gornjem dijelu slike, pridodan koloristički pandan u donjem dijelu, odnosno na prsima djevojke, što rezultira kompozicijskom koherentnošću. na ovoj slici autor kombinira široke i usitnjene poteze kistom i špatulom koji su otvoreni i slobodni. Upravo sloboda, odnosno njihovo kretanje u različitim smjerovima, od pozadine preko glavnog motiva slike, povezuje motiv s pozadinom, čineći je jednakovrijednim elementom na slici.12 Više vidi: Ivanović, Marin. 2012. Viktor Šerbu: fovistički lirik dubrovačkog kolorizma. Dubrovnik: Zaklada Milovan stanić
slika 5. Antonia Rusković: Pod barjakom, 2012., ulje na platnu, 70x50 cm, sign. nema (foto: Miho skvrce, 2013.)
13
slika 6. Antonia Rusković: Iz crkve, 2012., ulje na platnu, 40x50 cm, sign. nema (foto: Miho skvrce, 2013.)
apstrahiranje formena slici Par (slika 8.) iz 2012. godine, slikarice Jagode Lasić,13 postignut je značajan otklon od mimezisa pa je i formalnu (ikonografsku) analizu teško provesti bez zadiranja u interpretaciju (ikonološku analizu). Analogijom motiva iz ciklusa, možemo zaključiti kako slika prikazuje mušku i žensku figuru, odjevene u tradicionalne nošnje konavoskoga kraja. Motiv je u cijelosti prisutan na slici pa je kadar zatvoren. naznake volumena postignute su zakrivljenim potezima i nanošenjem boje jedne preko druge. Čitava slika ostvarena je crvenom i žutom bojom s dominantnim udjelom bijele i crne. Iako pozadinu slike čini bijela preparacija platna, autorica se drugim tonom bijele služi kako bi prikazala tkaninu ženske haljine i rupca te muške i ženske košulje. Crnu i crvenu također rabi kako bi naznačila dijelove tkanine, a žutom interpretira kićene dijelove nošnje. Potrebno je uočiti kako niti jedan potez kistom ne konturira ljudsko tijelo, ono naprosto nije prisutno na slici. Čitav motiv zapravo su naznake odjeće bojom koju bi dvije figure nosile da su prikazane, čime je tema folklora na najapstraktniji način interpretirana u dubrovačkom slikarskom krugu.
slika Čipka I. (slika 9.) iz 2010. godine, akademskog slikara Josipa Škerlja,14 kompozicijski je vrlo jednostavna. U njezino je središte stavljen glavni motiv, rukotvorina koja zauzima punu visinu slike. Preko nje je postavljen apstraktni element koji možemo nazvati vrpcom, izveden u dominantno crnoj boji. U sliku ulazi s njezine donje strane, a izlazi desno. s lijeve je strane morfološki jednak ostatak spomenutog elementa. objekti na slici izvedeni su plošno i slika ne posjeduje prostornu dubinu. koloristička ravnoteža postignta je svijetlim tonovima plave boje većeg objekta, „čipke“ koja se stapa s čitavom pozadinom, nasuprot crnoj vrpci. struktura „čipke“ sastoji se od nizanja malih geometrijskih oblika: krugova, kvadrata, pravokutnika i trokuta, od kojih su poneki kolorirani zelenom, žutom i crvenom. U središtu je zvjezdoliki oblik okružen
13 Više vidi: Špoljarić, stanko. 2012. Jagoda Lasić. Dubrovnik: vlast. nakl. J. Lasić14 Više vidi: karaman, Antun. 1998. Josip Škerlj: kralj herc ili zlatni uzdah trepavice. Dubrovnik: Umjetnička galerija
14
slika 7. Viktor Šerbu: Djevojka iz konavala, 2012., ulje na lesonitu, 61x45 cm, sign. d.l.k.: V. Šerbu (foto: Miho skvrce, 2013.)
slika 8. Jagoda Lasić: Par, 2012., akril na platnu, 100x80 cm, sign. d.d.k.: Jagoda (foto: Miho skvrce, 2013.)
točkama. slične geometrijske likove nalazimo i na crnoj vrpci, gdje su iscrtani bijelom ili kolorirani kao polja. Iako naslovni motiv ove slike možemo doživjeti kao vjeran prikaz stvarnog predmeta, kontekst slike mijenja njegov verizam. ovdje, naime, nije riječ o autorovoj težnji da što realnije prikaže čipku, nego da stvori sliku, kompozicijski različitu od pukog prijenosa morfologije iz stvarnosti. stoga „čipka“ predstavlja znak, ikonografiju mjesta na kojemu je nastala (Pag), a ne istoimenu rukotvorinu.15
Druga Škerljeva slika, Čipka II. (slika 10.) iz iste godine, predstavlja još jedan korak naprijed u razradi rečene ideje. Uz dva elementa prisutna i na prethodnoj slici, element listaste „čipke“ i crne vrpce, pojavljuje se i kvadratni element struktura kojeg je jednostavnija od strukture „čipke“ na prethodnoj slici. sadržana od pojednostavljenih i krupnijih geometrijskh likova, s manjim brojem koloriranih polja isključivo žutom bojom, ova slika još je apstraktniji prikaz motiva čipke. Elementu vrpce koji joj, veristički gledano, ne pripada, pridodana su i dva crna kruga u gornjem dijelu slike. Možemo konstatirati kako je simbolika interpretiranih etnografskih motiva u ovim dvjema slikama stavljena ispred njihove morfologije.16
ZaključakPodjela prema mimezisu, koja je u ovome radu predložena, bazirana je na formalnoj ili ikonografskoj analizi, ali ne pruža informacije o kvaliteti likovnog djela, već promatra odnos motiva i slike te odgovara 15 Ivanović, Marin. 2010. Uz izložbu Josipa Škerlja i Miša Baričevića u sponzi : sakralni ciklus i čipkaste apstrakcije. Dubrovački vjesnik, broj 3110.16 U daljnjim radovima iz 2012. godine autor potpuno briše konture elemenata „čipke“, svodeći ih na skup krugova ili pravokutnika, bez grafičke ili kolorističke povezanosti među njima. Takvo nizanje elemenata prepoznajemo kao skup isključivo zbog njihove prostorne organizacije na slici.
15
na pitanje kako je motiv na slici predstavljen. Tako Mijo Šiša konavljanin i Ivo Grbić postižu najveću razinu mimezisa u svojim djelima, zadržavajući narativnost i opisnost prenošenjem forme, impostacija i gesti. U Šiše konavljanina, slike zadržavaju jaki grafizam, a boje su referentne. Mišo Baričević, Antonia Rusković i Viktor Šerbu na svojim slikama interpretiraju grupu ljudi, dijelove figura ili drugih oblika. Pri tome Rusković i Šerbu posežu za kolorističkim rješenjima kako bi postigli volumen ili prikazali prostornost. konačno, Jagoda Lasić i Josip Škerlj odbacuju mimezis i prenose dojam realnog predmeta, svodeći ga najčešće na znak. Tri vrste mimezisa nužno u sebi sadrže i likovne tehnike kojima su na slici predstavljeni. Tako usvojeni mimezis teži referentnim bojama i verizmu, interpretirani mimezis stvara značajne slikarske pomake u odnosu na motiv, prvenstveno prema apstrahiranju i kolorističkoj interpretaciji, dok odbačeni mimezis podrazumijeva tek naznaku oslanjanja na motiv, odnosno višu razinu apstrakcije ili mijenjanje konteksta.Često se pogrešno misli kako koloristima treba nazivati slikare koji rabe jarku gamu ili kolorističkim slikarstvom djela koja je posjeduju. opreka kolorističkom slikarstvu nije stvaranje tamnim bojama, nego rješavanje volumena i perspektive na slici tonovima. Dakle, suprotno kolorizmu stoji tonalizam.17 slike često mogu sadržavati karakteristike jednoga i drugoga – Antonia Rusković i Viktor Šerbu, ali također slike koje sadrže jednu ili nekoliko odlika kolorizma nisu nužno kolorističke, kako je vidljivo na primjerima slika Miša Baričevića, Jagode Lasić i Josipa Škerlja. Apstrakcija, gestualnost, kolorizam, tonsko slikanje, verizam, usitnjavanje ili ukrupnjivanje motiva, grafizam, geometrizacija i čitav niz drugih mogućih karakteristika slike nisu dokazi njihove kvalitete. ona se određuje zbrojem svih elemenata, unutar konteksta u kojoj slikar stvara i njegova „umjetničkog htijenja“.Možemo konstatirati kako je folklor u likovnome stvaralaštvu dubrovačkog slikarskog kruga dobro zastupljen. njime se bave mnogi umjetnici, od profesionalnih do amatera, iako je kao primjer za ovaj rad uzeto njih tek sedmero. ovi radovi pokazuju visoku razinu likovnog oblikovanja unutar tematiziranja folklora u hrvatskom stvaralaštvu. Ta se tema pretežno vezuje uz naivnu umjetnost i likovnost amaterizma, 17 Tonalizam m <G –zma> umj. sklonost isticanju tonskih vrijednosti zvuka, boje (u glazbi, slikarstvu i sl.). Tonalizam. Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb: EPH: novi Liber, 2004. sv. 11., str. 83. U likovnim umjetnostima pravilnije je rabiti termin valer nego ton, iako je ton znatno učestaliji jer je općoj publici jasniji. Tonalizam možemo nazvati i tonskim slikarstvom ili slikarstvom valerima.
slika 9. Josip Škerlj: Čipka I., 2010., akril na platnu, 75x100 cm, sign. g.l.k.: 2010. JosipŠkerlj (foto: Miho skvrce, 2013.)
slika 10. Josip Škerlj: Čipka II., 2010., akril na platnu, 75x100 cm, sign. d.c.: JosipŠkerlj 2010. (foto: Miho skvrce, 2013.)
16
te je kao takva zapostavljena u suvremenome slikarstvu i kiparstvu. Raznovrsnost i razina likovnosti u radovima navedenih umjetnika pokazuju bogatstvo likovne baštine unutar suvremenog dubrovačkog slikarstva, kao nastavak razgranate likovne produkcije tijekom 20. stoljeća, koje je podarilo nekoliko najvećih imena hrvatske likovne umjetnosti.
LiteraturaBaica, Joško. 2006. Baica [tekstovi: Grgo Gamulin, Duško kečkemet, svevlad slamnig] Zagreb: vlast. nakl. J. Baica.
Gamulin, Grgo. 1997. Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća. svezak drugi. Zagreb: naprijed.
Golušić, Petra; Vojvoda, Rozana. 2008. Dubrovački likovni trenutak – slikarstvo i kiparstvo (2) [ur. Antun Maračić]. Dubrovnik: Umjetnička
galerija Dubrovnik
Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb: EPH: novi Liber, 2004.
Ivanović, Marin. 2012. Predgovor izložbi „Polikromija Grada“ Ljiljane knez. Polikromija Grada. Dubrovnik: Zaklada Milovan stanić.
Ivanović, Marin. 2012. Viktor Šerbu: fovistički lirik dubrovačkog kolorizma. Dubrovnik: Zaklada Milovan stanić.
Ivanović, Marin. 2012. Uz ciklus slika Festa Miša Baričevića. Mišo Baričević: Festa. Dubrovnik: Hrvatska matica iseljenika.
Ivanović, Marin. 2010. Uz izložbu Josipa Škerlja i Miša Baričevića u sponzi: sakralni ciklus i čipkaste apstrakcije. Dubrovački vjesnik,
3110.
karaman, Antun. 1998. Josip Škerlj: kralj herc ili zlatni uzdah trepavice. Dubrovnik: Umjetnička galerija Dubrovnik.
karaman, Antun. 2007. Kolorizam dubrovačkog slikarskog kruga. Zagreb: Art studio Azinović.
kružić-Uchytil, Vera. 1968. Vlaho Bukovac: život i djelo. Zagreb: Matica hrvatska
strajnić, kosta. 2007. Kosta Strajnić: Dubrovnik bez maske i polemika s Vinkom Brajevićem o čuvanju dalmatinske arhitekture [prir. Ivan
Viđen]. Zagreb: k-R Centar: Hrvatsko restauratorsko društvo.
Špoljar, Marijan. 1991. Podravska naiva: vodič. koprivnica: Markop.
Špoljarić, stanko. 2007. Antonia Rusković: Zmajeva nit. Dubrovnik: AR atelier.
Špoljarić, stanko. 2012. Jagoda Lasić. Dubrovnik: vlastita naklada.
Vince, Ratko. 1996. Čudo hrvatske naive. Zagreb: Amalteja: Hrvatski muzej naivne umjetnosti.
Zidić, Igor. 2009. Vlaho Bukovac: 1855. – 1922. Zagreb: Moderna.
Zidić, Igor. 2011. Mato Celestin Medović – retrospektiva. Zagreb: Galerija klovićevi dvori.
ConTEmPorarY FolkloriC FinE arTs in THE duBrovnik rEGionsummary
studies of 20th century art heritage in the Dubrovnik region (from konavle to Pelješac) mainly focus on artists gathered around kosta strajnić and is called Dubrovnik colourism, whilst few research effort has been dedicated to the particular themes. This is especially the case with folklore themes and motives that have been analyzed and interpreted in this paper trough the works of seven contemporary painters: Mijo Šiša konavljanin, Ivo Grbić, Antonia Rusković, Mišo Baričević, Viktor Šerbu, Jagoda Lasić and Josip Škerlj. These artists define their own stylistic characteristics and, as such, their work should primarily be viewed in the
17
context of Dubrovnik and the perspective of contemporary art movements prevailing in south Croatia as well as folkloric displays in other Croatian areas. Placing a focus not on their personal stylistics but rather on the theme, this paper establishes a relation of their work based upon the level of „reality“ used in paintings.
ključne riječi: kolorizam, konavle, folklor, suvremena umjetnost, Dubrovnikkey words: colourism, konavle, folklore, contemporary art, Dubrovnik
18
Međunarodni znanstveni interdisciplinarni simpozij
HrvaTska Folklorna i ETnoGraFska BaŠTina u svJETlu duBrovaČkE, svJETskE i TurisTiČkE sadaŠnJosTiDubrovnik, Republika Hrvatska, 11. – 13. prosinca 2012.
Poslijediplomsko središte Dubrovnik, sveučilište u Zagrebu, Dubrovnik
FEB 2012.ZBoRnIk RADoVA
urednica: Mira Muhoberac
redaktura: Vesna Muhoberac i Mira Muhoberac
recenzenti: Dubravka Crnojević-Carić, suzana Marjanić i Vesna Muhoberac
lektura i korektura: Vesna Muhoberac
Grafičko oblikovanje: nora Mojaš
Fotografije: Arhiva Folklornoga ansambla Linđo i autori fotografija u pojedinim stručnim i znanstvenim radovima
Fotografija na naslovnici: Članovi i članice Folklornoga ansambla Linđo Dubrovnik, autor: Željko Tutnjević
Prijevod dijela tekstova s hrvatskoga jezika na engleski jezik: Ranka Pače
nakladnik: Folklorni ansambl Linđo, Dubrovnik
Za nakladnika: Dubravka sarić, ravnateljica
Tisak: kerschoffset d.o.o., Zagreb
naklada: 250 primjeraka
Tiskano u prosincu 2013.
IsBn 978-953-56971-5-2
CIP zapis dostupan u računalnom skupnom katalogu hrvatskih knjižnica pod brojem 531202094
20
