UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ
Jelena Šofranac
ANALIZA ANTROPOMETRIJSKIH DIMENZIJA TIJELA I
EKSPLOZIVNE SNAGE DONJIH EKSTREMITETA KOŠARKAŠA I
ODBOJKAŠA ISTOG UZRASTA
(Završni rad)
Nikšić, 2016. godine
ii
UNIVERSITY OF MONTENEGRO
FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION - NIKSIC
Jelena Sofranac
ANALYSIS OF THE ANTHROPOMETRIC DIMENSIONS OF
BODIES AND EXPLOSIVE POWER OF THE LOWER LIMBS OF
BASKETBALL AND VOLLEYBALL PLAYERS OF THE SAME AGE
(Final paper)
Niksic, 2016th year
iii
PODACI I INFORMACIJE O STUDENTU
Ime i prezime: Jelena Šofranac
Datum i mjesto rođenja: 24. 11. 1986. godine na Cetinju
Naziv završenog osnovnog studijskog programa i godina diplomiranja: Osnovne
akademske studije – Fizička kultura, 2015. godine
INFORMACIJE O ZAVRŠNOM RADU
Naziv postdiplomskog studija: Akademske postdiplomske specijalističke studije –
Fizička kultura.
Naslov rada: Analiza antropometrijskih dimenzija tijela i eksplozivne snage
donjih ekstremiteta košarkaša i odbojkaša istog uzrasta
Fakultet na kojem je rad odbranjen: Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u
Nikšiću
UDK, OCJENA I ODBRANA ZAVRŠNOG RADA
Datum sjednice Vijeća fakulteta na kojoj je prihvaćena tema: ________________
Datum prijave završnog rada: _______________________
Komisija za odbranu rada - 1. Predsjednik komisije: Doc. dr Stevo Popović
2. Mentor: Prof. dr Rašid Hadžić
3. Član: Prof. dr Kemal Idrizović
Datum odbrane završnog rada: 26.12.2016.
iv
Sažetak
Cilj ovog istraživanja bio je da se utvrdi da li postoji statistički značajna
razlika u antropometrijskim dimenzijama tijela i nivou eksplozivne snage donjih
ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta. Na uzorku od 24 ispitanika
muškog pola, uzrasta 17 i 18 godina ± 6 mjeseci (12 košarkaša KK ,,Mladost“ i 12
odbojkaša OK ,,Budućnost“) primijenjeno je 9 mjernih instrumenata za procjenu
antropometrijskih dimenzija tijela i 3 mjerna instrumenta za procjenu eksplozivne
snage donjih ekstremiteta. Podaci dobijeni istraživanjem obrađeni su postupcima
deskriptivne statističke procedure, a razlike između košarkaša i odbojkaša provjerene
su T-testom za nezavisne uzorke.
Rezultati istraživanja pokazali su da ne postoji statistički značajna razlika u
antropometrijskim dimenzijama tijela između košarkaša i odbojkaša ni u jednoj od 9
varijabli. Kada je u pitanju eksplozivna snaga donjih ekstremiteta dobijena je
statistički značajna razlika u testu skok uvis iz mjesta (SVM) na nivou .01, gdje su
bolje rezultate pokazali odbojkaši. Rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti
trenerima ovih klubova prilikom planiranja i programiranja trenažnog procesa.
Ključne riječi: antropometrijske dimenzije tijela, eksplozivna snaga donjih
ekstremiteta, košarkaši, odbojkaši
v
Abstract
The aim of this study was to determine whether there is a statistically
significant difference in the anthropometric dimensions of the body and the level of
explosive power of lower limbs between basketball and volleyball players of the same
age. In a sample of 24 male subjects, of age 17 and 18 ± 6 months (12 basketball
players of BC ,,Mladost" and 12 volleyball players of the VC ,,Buducnost") 9
measurement instruments were applied to assess the anthropometric dimensions of the
body and 3 measuring instruments to assess the explosive power of the lower limbs.
Data obtained in the survey were analyzed using descriptive statistical procedures,
and the differences between basketball and volleyball players were checked using T-
test for independent samples.
The research results showed that there was no statistically significant
difference in the anthropometric dimensions of the body between the basketball and
volleyball players in any of the nine variables. When it comes to the explosive power
of the lower limbs a statistically significant difference was shown in the test of
standing high jump (SHJ) at the level of .01, where better results were shown by
volleyball players. The results of this study can serve trainers of these clubs in the
planning and programming of the training process.
Key words: anthropometric dimensions of the body, explosive power of the lower
limbs, basketball players, volleyball players
vi
SADRŽAJ
1. UVODNA RAZMATRANJA .................................................................... 1
1.1 Odbojka ............................................................................................... 1
1.2 Košarka ................................................................................................ 2
2. TEORIJSKI OKVIR RADA ...................................................................... 4
2.1 Definicija osnovnih pojmova .............................................................. 4
2.2 Pregled dosadašnjih istraživanja ......................................................... 5
3. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ............................. 8
4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ................................................................... 9
5. METOD RADA ........................................................................................ 10
5.1 Tok i postupci istraživanja ................................................................. 10
5.2 Uzorak ispitanika ............................................................................... 10
5.3 Uzorak mjernih instrumenata ............................................................ 11
5.4 Opis mjernih instrumenata ................................................................. 11
5.5 Statistička obrada podataka ............................................................... 18
6. INTERPRETACIJA REZULTATA ......................................................... 19
6.1 Rezultati deskriptivne analize ........................................................... 19
6.2 Rezultati komparativne analize ......................................................... 24
7. ZAKLJUČAK .......................................................................................... 27
Literatura .................................................................................................. 29
Biografija .................................................................................................. 31
1
1. UVODNA RAZMATRANJA
Zamisao ovog istraživanja je provjera onoga što je dosadašnja praksa
pokazala, a to je da, u većoj ili manjoj mjeri postoje određene razlike u tjelesnim
dimenzijama i motoričkim sposobnostima koje su tretirane u ovom istraživanju,
između košarkaša i odbojkaša i da na efikasnost realizacije testova indirekto i direktno
utiče mnogo faktora iz prostora ne samo motorike, nego i iz ukupnog antropološkog
statusa.
1.1 Odbojka
Igre sa loptom, koje su donekle slične odbojci, susreću se kod mnogih naroda.
Današnji vid odbojke stvorio je William G.Morgan, 1895., nastojeći da spoji elemente
košarke, bejzbola, tenisa i rukometa. Naime, njegov cilj je bio da kreira novu igru za
učenike kako bi imali manje kontakta nego u košarci i kako bi održao kontinuitet
rada u zimskim mjesecima. Prvobitno je nosila naziv Mintonette da bi tek kasnije
dobila sad već prepoznatljivo ime odbojka, a u svijetu poznata kao volleyball. Iako je
relativno mlada sportska igra, odbojka dobija veliki broj poklonika.
U savremenoj klasifikaciji sportskih aktivnosti, odbojka pripada grupi
aktivnosti složenog karaktera. Savremena odbojka zahtijeva maksimalnu
pripremljenost igrača. U tom kontekstu, odbojkaši moraju da posjeduju razvijen nivo
psihičkih i fizičkih sposobnosti, prije svega onih koji znatno utiču na uspješnost u
odbojkaškoj igri. Obilježja odbojke kao sportske aktivnosti su razna dinamična
kretanja koja obiluju promjenama brzine, ritma, intenziteta i smjera kretanja
prouzrokovana tokom igre. Odbojka kao kineziološka aktivnost pozitivno utiče na
razvoj motoričkih sposobnosti kao što su: eksplozivna snaga, repetitivna snaga,
brzina, koordinacija pokreta. Jedan od osnovnih ciljeva treniranja odbojkaša je da se
eksplozivna snaga "ugradi" u biomehaničku i druge strukture odbojkaških tehnika.
Eksplozivna snaga se u odbojci najčešće manifestuje u skokovima i smečiranju.
Odbojka pripada grupi visoko - intenzivnih intermitentnih sportskih igara
(engl. HIIE – High-Intensity Intermittent Exercise), koje karakterišu višestruki kratki
2
periodi visokointenzivnih eksplozivnih kretnji, razdvojenih periodima kratkog
odmora, tokom kojih se sportista u manjoj ili većoj mjeri oporavlja. Kao i kod ostalih
sportskih igara, odnosno timskih sportova, uspjeh u odbojci zavisi od mnoštva
kompleksnih i međusobno povezanih faktora.
1.2 Košarka
Košarka je anaerobno-glikolitička aktivnost koju obilježava velika količina
ponavljajućih brzinsko-eksplozivnih kretnih struktura izuzetno visokog intenziteta
(Erčulj, Dežman, Vučkovič, Milič, 2002). Aktivnosti visokog intenziteta u košarci
sastoje se od eksplozivnih ubrzanja nakon kojih često slijede brza zaustavljanja, a pri
tome igrači vrlo rijetko, gotovo nikada, postižu maksimalnu brzinu kretanja. Najveći
dio energetske potrošnje kod košarkaša usmjeren je na savladavanje inercionih sila.
Upravo su eksplozivnost, brzina i agilnost motoričke sposobnosti koje odlikuju
vrhunske košarkaše (Trninić, 2006) i od presudne su važnosti za uspjeh u modernoj
košarci. Ove motoričke sposobnosti karakterišu anaerobni alaktatni energetski
mehanizmi jer su to aktivnosti u kojima se u kratkom vremenu (1/4 sekunde) izražava
maksimalna sila. Ipak, napad u košarci traje 24 sekunde što nalaže produženu
intenzivnu aktivnost ekipe i to, nerijetko, vezano po dva ili više promjena napada i
odbrane što aktivira i anaerobne laktatne energetske mehanizme. Stoga mozemo
zaključiti da košarka spada u anaerobne sportove u kojima se izmjenjuju laktatna i
alaktatna energetska komponenta. Košarkaši tokom 40 minuta trajanja utakmice pređu
4 500 do 5 000 m s različitim vrstama kretanja (promjene smjera i pravca kretanja,
trčanja, driblinzi, odbrambena kretanja, skokovi) i s različitim promjenama brzine. U
gotovo svim aktivnostima košarkaša snaga, agilnost i ubrzanje imaju veoma značajnu
ulogu u uspješnosti bavljenja ovim sportom (Trninić, Dizdar, 2000; Cronin, McNair,
Marshall, 2003).
Antropometrijske dimenzije košarkaša su povezane sa igračkim pozicijama i
pojedinačnim uspjehom igrača, timskim uspjehom i vještinom izvođenja (Bale, 1991).
Tjelesna visina košarkaša u najvećoj mjeri određuje njegovu poziciju u timu, tako da
visoki igrači najčešće igraju blizu koša, a niži igrači dalje od koša (Bale, 1991).
Postoje i izvjesna odstupanja od ovog pravila i to najčešće takva da izrazito visok
3
igrač igra više na spoljnim pozicijama ili i na spoljnim i unutrašnjim (univerzalni
igrači). Rijetke su situacije da niži igrač igra blizu koša. Kompozicija tijela košarkaša
govori o sastavu njegovog tijela i izražava se kroz procentualni udio, prije svega,
masnog, mišićnog i koštanog tkiva, sa akcentom na masno tkivo. Masno tkivo
predstavlja balast. Smatra se da košarkaši treba da imaju oko 10 odsto (i manje)
masnog tkiva (Foran, 1994).
4
2. TEORIJSKI OKVIR RADA
2.1 Definicija osnovnih pojmova
Pod antropometrijskim dimenzijama tijela čovjeka podrazumijevaju se
procesi rasta i čovjekovog razvoja. Faktorskim pristupom sa znatnom sigurnošću se
može tvrditi da je antropometrijski prostor u suštini četvorodimenzionalan, a to znači
da se može govoriti o modelu strukture antropometrijskih karakteristika, koji se
sastoji od sljedeća četiri faktora:
L – longitudinalna dimenzionalnost skeleta, odgovorna za rast kostiju u dužinu,
T – transverzalna dimenzionalnost skeleta, odgovorna za rast kostiju u širinu,
V – volumen i masa tijela, odgovoran za ukupnu masu i obime tijela,
M – potkožno masno tkivo, odgovoran za ukupnu količinu masti u organizmu
(Malacko i Rađo, 2004).
Longitudinalna dimenzionalnost skeleta odgovorna je za rast kostiju po dužini
i za sve longitudinalne (dužinske) mjere, bez obzira da li se radi o kostima vertikalne
ili horizontalne ravni (Kurelić i sar. 1975).
Transverzalna dimenzionalnost skeleta odgovorna je za rast skeleta u širinu,
naročito zglobova, kostiju karličnog i ramenog pojasa (Kurelić i sar. 1975).
Volumen i masa tijela definisana je masom tijela i njenim obimima. Na ovu
dimenziju uglavnom veći uticaj imaju egzogeni faktori, među kojima posebno mjesto
zauzima sistematsko tjelesno vježbanje (Kurelić i sar. 1975).
Potkožno masno tkivo odgovorno je za sve mjere kožnog nabora. Uticaj na
njega, uglavnom, imaju egzogeni faktori, i to prije svega ishrana, sistematsko tjelesno
vježbanje i režim života. Uticaj endogenih faktora je u nešto manjoj mjeri (Kurelić i
sar. 1975).
Motoričke sposobnosti su one sposobnosti čovjeka koje učestvuju u rješavanju
motornih zadataka i uslovljavaju uspješno kretanje, bez obzira da li su stečene
treningom ili ne (Malacko i Rađo, 2004). Jedan od najviše citiranih modela latentnog
motoričkog prostora čovjeka je model Zaciorskog (1975). Pomenuti autor je izdvojio
5
sedam esencijalnih fizičkih svojstava sportiste (snagu, brzinu, izdržljivost,
koordinaciju, ravnotežu, preciznost i gipkost) i u okviru svake motoričke sposobnosti
definisao nekoliko oblika njenog manifestovanja.
Eksplozivna snaga predstavlja sposobnost sportiste da za najkraće moguće
vrijeme proizvede najveću moguću silu (Zatsiorsky i Kraemer, 2009).
2.2 Pregled dosadašnjih istraživanja
Stojanović, Nikolić i Nešić (2006) izvršili su istraživanje sa ciljem da se
ispita uticaj antropometrijskih karakteristika na manifestaciju eksplozivne snage
(skočnosti). Organizovano je eksperimentalno istraživanje na uzorku od 40
odbojkaša uzrasta 13 godina. Za potrebe ovog istraživanja primijenjeno je 9
testova antropometrijskih karakteristika, koje su činile prediktorski sistem
varijabli. Za procjenu eksplozivne snage primijenjena su tri testa. Podaci su
obrađeni deskriptivnom i regresionom analizom.
Na osnovu rezultata istraživanja i diskusije pouzdano se zaključilo da
primijenjeni sistem antropometrijskih karakteristika, kao prediktor, ima značajan
uticaj na manifestaciju eksplozivne snage kod odbojkaša uzrasta 13 godina,
odnosno, da je moguća sigurna prognoza rezultata u testovima eksplozivne snage
na osnovu mjera antropometrijskog statusa ispitanika.
Selmanović (2007) je sproveo istraživanje na uzorku od 125 učenika, muškog
pola, u dobi od 11 godina. Ispitanici su podijeljeni u dvije eksperimentalne i jednu
kontrolnu grupu. Prvu eksperimentalnu grupu (N=45) činili su ispitanici koji su uz
redovnu nastavu TZK-a bili uključeni u dodatni čas baziran samo na elementima igre
odbojke. U drugoj eksperimentalnoj grupi (N=38) ispitanici su uz redovnu nastavu
TZK-a odrađivali dodatan školski čas baziran na elementima igre košarke. Grupa koja
je imala status kontrolne grupe (N=42) uz redovnu nastavu nije bila uključena ni u
kakvu dodatnu vrstu sportskih aktivnosti. Na ispitanicima se u dva navrata, u
vremenskom razmaku od 9 mjeseci, provjerilo 13 morfoloških i 12 motoričkih
testova. Uzorak morfoloških varijabla je sastavljen tako da pokrivaju četiri hipotetske
6
latentne antropometrijske dimenzije: longitudinalnu dimenzionalnost skeleta,
transverzalnu dimenzionalnost skeleta, voluminoznost tijela i potkožno masno tkivo.
Za procjenu motoričkih sposobnosti poslužio je skup mjernih instrumenata koji
obuhvataju: eksplozivnu snagu, repetitivnu snagu, statičku snagu, koordinaciju,
fleksibilnost i frekvenciju pokreta rukom.
Na osnovu cjelogodišnjeg rada generalno je dokazano da su: 1. kineziološki
tretmani u interakciji s djelovanjem faktora rasta i razvoja izazvali značajne
kvantitativne promjene u morfološkim i motoričkim obilježjima entiteta u sva tri
oblika rada; 2. eksperimentalni programi košarke i odbojke izazvali su značajnije
pozitivne rezultate u području motoričkih sposobnosti nego u prostoru morfoloških
karakteristika; 3. najefikasniji utjecaji kinezioloških tretmanana motorički prostor
utvrđeni su u eksperimentalnoj grupi – košarka, za kojom slijedi eksperimentalna
grupa - odbojka te, na kraju, kontrolna grupa ispitanika.
Krsmanović i Krulanović (2008) su na uzorku od 60 učenika muškog pola
starih 17 godina (+- 6 mjeseci) različitog sportskog usmjerenja (odbojka, košarka i
fudbal) izvršili antropometrijsko mjerenje 11 antropometrijskih parametara. Uzorak
varijabli činili su: Visina tijela, Tjelesna masa, Srednji obim grudnog koša, Obim
nadlaktice, Obim podlaktice, Obim natkoljenice, Obim potkoljenice, Kožni nabor
nadlakta, Kožni nabor leđa, Kožni nabor trbuha i Količina masnog tkiva %. Pored
toga, izvršeno je testiranje za procjenu motoričkih sposobnosti sa akcentom na
pojedine faktore snage (eksplozivna, repetitivna i statička). Antropometrijska
mjerenja izvršena su po metodi Internacionalnog biološkog programa, motorička
testiranja po uputstvu Kurelića i sar., i Metikoša i sar. Prvo su analizirani centralni i
disperzioni parametri varijabli a potom razlike između grupa multivarijantnom
analizom varijanse i analizom profila.
Ispitivane antropometrijske karakteristike ukazuju da postoji značajna razlika
između grupa, na što ukazuju MANOVA i diskriminativna (.000 i .000). Sprovedene
univarijantne analize potvrdile su očekivanja, da kod većine varijabli postoje izvjesna
a kadkad i značajne razlike, između grupa, najveća razlika kod varijabli:
longitudinalne dimenzionalnosi skeleta i mase i volumena tjela, a najveći doprinos
razlikama daju longitudinalna dimenzionalnost skeleta i potkožno masno tkivo
(koeficijent diskriminacije). Dobijeni rezultati su razumljivi jer su i sportisti pojedinih
sportskih grana djelimično selekcionisani i na osnovu nihove tjelesne grane. Isto tako
7
uočeno je da su po svojoj grani djelimično sličniji odbojkaši i košarkaši dok su razlike
veće u odnosu na fudbalere. U motoričkom prostoru na osnovu analiza MANOVE i
diskriminativne (.037 i .000) možemo konstatovati da postoji značajna razlika između
grupa. Na osnovu sprovedene univarijantne analize potvrdila su se očekivanja, da kod
većine varijabli postoje značajne razlike, između grupa. Najveća razlika kod varijabli:
repetativne i eksplozivne snage, a najveći doprinos razlikama daju repetitivna i
eksplozivna snaga (koeficijent diskriminacije).
Vukotić (2011) je sprovela istraživanje s ciljem da se utvrdi da li postoje
statistički značajne razlike u nivou antropometrijskih karakteristika i motoričkih
sposobnosti između sportista različitog sportskog usmjerenja (košarka i odbojka).
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 50 ispitanika, muškog pola, podijeljenih na
dva subuzorka: 25 dječaka članova Košarkaškog kluba „Sutjeska“ i 25 dječaka
članova Odbojkaškog kluba „Volley star“, iz Nikšića, starosne dobi od 13 do 15
godina. Odabrane varijable u ovom istraživanju hipotetski pokrivaju prostor
antropometrijskih karakteristika (12) i motoričkih sposobnosti (9). Za sve
primijenjene varijable u ovom istraživanju su izračunati centralni i disperzioni
parametri kao i mjere asimetrije i spljoštenosti. Primijenjen je T-test radi provjere da
li ima u sistemu primijenjenih varijabli statistički kvantitativnih razlika između grupa.
Za utvrđivanje razlika između grupe varijabli i grupe ispitanika primijenjena je
diskriminativna analiza (kvalitativne razlike).
Na osnovu dobijenih rezultata, može se zaključiti da kod primijenjenog
sistema antropometrijskih i motoričkih mjera postoje statistički značajne razlike u
kvantitativnim promjenama kod nekih antropometrijskih varijabli, ali ne i u
eksplozivnoj snazi. Na osnovu rezultata diskriminativne analize se može vidjeti da
nije došlo do kvalitativnih promjena kod sportista različitog sportskog usmjerenja u
antropometriskim karakteristikama i motoričkim sposobnostima. Međutim, prema
vrijednostima centroida grupa na diskriminativnu funkciju može se vidjeti da su
manje (slabije) vrijednosti imali odbojkaši u odnosu na košarkaše.
8
3. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Problem ovog istraživanja je analiza antropometrijskih dimenzija tijela i
eksplozivne snage košarkaša i odbojkaša.
Predmet ovog istraživanja su odbojkaši i košarkaši juniorskog uzrasta,
odnosno njihove antropometrijske dimenzije tijela i eksplozivna snaga donjih
ekstremiteta.
Cilj ovog istraživanja je da se utvrdi da li postoji statistički značajna razlika u
antropometrijskim dimenzijama tijela i nivou eksplozivne snage donjih ekstremiteta
između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta.
U svrhu kvalitetnijeg ostvarenja generalnog cilja, kao i u svrhu što preciznije
detekcije mogućih razlika, postavljeni su i sledeći parcijalni ciljevi:
- utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim
dimenzijama tijela između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta,
- utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u nivou eksplozivne snage
donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta.
9
4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA
Na osnovu problema, predmeta i ciljeva ovog istraživanja, i na osnovu
dosadašnjih istraživanja, mogu se opravdano postaviti sljedeće hipoteze:
Hg0 – Ne postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama
tijela i nivoa eksplozivne snage donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša
istog uzrasta.
Ag – Postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama
tijela i nivoa eksplozivne snage donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša
istog uzrasta.
H01 – Ne postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama
tijela između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta.
A1 – Postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama
tijela između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta.
H02 – Ne postoji statistički značajna razlika u nivou eksplozivne snage donjih
ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta.
A2 – Postoji statistički značajna razlika u nivou eksplozivne snage donjih
ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta.
10
5. METOD RADA
5.1 Tok i postupci istraživanja
Ovo istraživanje, prema vremenskoj usmjerenosti, može se definisati kao
istraživanje transferzalnog tipa. Za potrebe ovog istraživanja korišćene su empirijska
i statistička metoda, a istraživačka tehnika je bila testiranje.
Testiranje odbojkaša je odrađeno u Sportskom centru ,,Morača“, gdje
odbojkaši treniraju, a testiranje košarkaša u fiskulturnoj sali OŠ ,,Božidar Vuković
Podgoričanin“, sve u Podgorici. Ove sale su pozitivno odgovorile na sve zadate
uslove testiranja.
Na svakom testiranju, mjerenja su vršili studenti Fakulteta za sport i fizičko
vaspitanje u Nikšiću, a po potrebi u ulozi pomoćnika našli su se i treneri odbojkaša i
košarkaša.
Za sam postupak prikupljanja podataka korišćeni su standardizovani
instrumenti, koji su bili baždareni, kalibrisani i kontrolisani prije svakog korišćenja.
Prilikom testiranja, ispitanici su morali biti u odgovarajućoj sportskoj opremi, koja
podrazumijeva patike, pamučnu majicu i šorts.
5.2 Uzorak ispitanika
Uzorak u ovom istraživanju obuhvata 24 ispitanika muškog pola juniorskog
uzrasta (17 – 18 godina), koji su u trenažnom procesu, sačinjen od dva subuzorka:
subuzorak od 12 odbojkaša Odbojkaškog kluba “Budućnost” - Podgorica,
subuzorak od 12 košarkaša Košarkaškog kluba “Mladost” - Podgorica.
11
5.3 Uzorak mjernih instrumenata
Iz prostora antropometrijskih dimenzija tijela primijenjeno je 9 mjernih
instrumenata i to za:
longitudinalnu dimenzionalnost skeleta:
1. visina tijela (VIT),
2. dužina ruke (DUR),
3. dužina noge (DUN),
volumen i masa tijela:
4. masa tijela (MAT),
5. srednji obim grudnog koša (SOG),
6. obim nadlaktice (OBN),
potkožno masno tkivo:
7. kožni nabor trbuha (KNT),
8. kožni nabor natkoljenice (KNN),
9. kožni nabor nadlaktice (KNL).
Iz prostora bazičnih motorickih sposobnosti testirana je eksplozivna snaga
donjih ekstremiteta sa 3 testa, i to:
10. skok u vis iz mjesta (SVM),
11. skok u dalj iz mjesta (SDM),
12. sprint iz visokog starta na 20m (S20).
5.4 Opis mjernih instrumenata
1. Visina tijela (VIT)
Visina tijela mjeri se antropometrom po Martinu. Pri mjerenju ispitanik je
obavezno bos, stoji u uspravnom stavu na čvrstoj vodoravnoj podlozi. Glava
ispitanika treba da je u takvom položaju da frankfurtska ravan bude horinzontalna.
Ispitanik ispravlja leđa koliko je moguće, a stopala sastavlja. Ispitivač stoji sa lijeve
12
strane ispitanika i kontroliše da li je antropometar postavljen neposredno duž zadnje
strane tijela i vertikalno, a zatim spušta metalni prsten – klizač da horinzotalna prečka
dođe na glavu (tjeme ispitanika). Rezultat se čita sa tačnošću od 0.1 cm.
2. Dužina ruke (DUR)
Dužina ruke mjeri se skraćenim antropometrom. Ispitanik, prilikom mjerenja
stoji u uspravnom stavu relaksiranih ramena sa lijevom rukom opruženom pored
tijela. Ispitivač stavlja jedan krak antropometra na spoljni dio akromiona, a drugi na
vrh najdužeg prsta ruke (daktilion III). Rezultat se čita sa tačnošću od 0.1 cm.
3. Dužina noge (DUN)
Dužina noge mjeri se antropometrom po Martinu. Pri mjerenju ispitanik je
obavezno bos i malo spuštenih gaćica, stoji u uspravnom stavu sa sastavljenim petama
na čvrstoj vodoravnoj podlozi. Vrh kraka antropometra postavi se na lijevu prednje -
gornju bedrenu bodlju (spina ilica anterior superior) i pročita se njena visina od poda.
Rezultat se čita sa tačnošću od 0.1 cm.
4. Masa tijela (MAT)
Masa tijela mjeri se vagom postavljenom na horizontalnu podlogu. Ispitanik je
bos u gaćicama, stane na sredinu vage i mirno stoji u uspravnom stavu. Kada se
kazaljka na vagi umiri, rezultat se čita sa tačnošću od 0.5 kg (zaokružuje se na nižu
vrijednost).
5. Srednji obim grudnog koša (SOG)
Srednji obim grudnog koša mjeri se metalnom mjernom trakom. Pri mjerenju
ispitanik je samo u gaćicama i stoji u uspravnom stavu s rukama opuštenim niz tijelo.
Mjerna traka mu se obavije oko grudnog koša uspravno na osovinu tijela, prolazeći
horinzontalno kroz tačku pripoja 3. i 4. rebra za grudnu kost. Rezultat mjerenja čita se
kada je grudni koš u srednjem položaju (pri kraju normalnog izdisaja, odnosno, u
pauzi između izdisaja i udisaja), rezultat se čita sa tačnošću od 0.1 cm.
13
6. Obim nadlaktice (OBN)
Obim nadlaktice (opružene ruke) mjeri se metalnom mjernom trakom. Pri
mjerenju ispitanik je u gaćicama (ženske osobe i s prsnikom), stoji u uspravnom stavu
s ležerno opuštenim rukama niz tijelo. Mjerna traka se obavije oko lijeve nadlaktice
uspravno na njenu osovinu u nivou koji odgovara sredini između akromiona i
olekranona. Rezultat se čita sa tačnošću od 0.1 cm.
7. Kožni nabor trbuha (KNT)
Kožni nabor trbuha mjeri se kaliperom podešenim da pritisak vrhova krakova
na kožu bude 10 gr/mm². Prilikom mjerenja ispitanik je u gaćicama koje su malo
spuštene, stoji u uspravnom stavu s ležerno opuštenim rukama niz tijelo i relaksiranim
trbuhom. Ispitivač palcem i kažprstom vodoravno odigne nabor kože na lijevoj strani
trbuha u nivou pupka (umbilikusa) i 5 cm ulijevo od njega. Pazeći da ne zahvati i
mišićno tkivo, obuhvati nabor kože vrhovima krakova kalipera (postavljenih
medijalno od svojih vrhova prstiju) i uz pritisak 10 gr/mm² pročita trezultat. Mjerenje
se vrši tri puta, a kao konačna vrijednost uzima se srednja vrijednost. Rezultat se čita
sa tačnošću od 0.1 cm.
8. Kožni nabor natkoljenice (KNN)
Kožni nabor natkoljenice mjeri se kod ispitanika koji je u uspravnom položaju
oslonjen na desnu, a sa relaksiranom lijevom nogom. Kožni nabor pravimo hvatajući
kožu palcem i kažiprstom u visini gdje se mjeri obim natkoljenice sa njene prednje
strane. Zatim krakovima kalipera hvatamo prethodno napravljeni kožni nabor
neposredno uz vrhove palca i kažiprsta. Mjerenje vršimo tri puta, a tačan je rezultat
izračunata prosječna vrijednost. Mjerenje ovog kožnog nabora se može vršiti i u
sjedećem položaju. Tačnost mjerenja je 0.2 mm.
9. Kožni nabor nadlaktice (KNL)
Kožni nabor nadlaktice mjeri se kaliperom. Ispitanik je u stojećem stavu, a
ruke su opuštene uz trup. Kažiprstom i palcem lijeve ruke odigne se uzdužni nabor
kože na najširem mjestu troglavog mišića (m. tricepsa), u istoj visini gdje se mjeri i
14
obim nadlaktice, i prihvati krajevima kalipera. Rezultat se pročita kada se postigne
odgovarajući pritisak. Rezultat se čita sa tačnošću od 0.1 cm.
10. Skok u vis iz mjesta (SVM)
Vrijeme rada: ukupno vrijeme je 30 sekundi po jednom ispitaniku.
Broj ispitivača: 1 mjerilac.
Rekviziti: daska veličine 15x30x1,5 cm, obojena crno. Poprečno povećane
linije bijelom bojom u razmacima od 1 cm. Kod svake desete linije napisani su
brojevi od 210 do 350. Švedski sanduk, vlažni sunđer.
Opis mjesta izvođenja: na zidu je obješena daska tako da je donji rub 200 cm
od tla.
Zadatak :
Početni stav ispitanika: postavlja se ramenom i kukom (one strane tijela na
kojoj je bolja ruka) do zida. Stopala su razmaknuta u širini kukova. Ispitanik uzruči
rukom koja je bliža zidu i opružene prste prisloni uz dasku. Mjerilac zabilježi visinu.
Izvođenje zadatka: ispitanik se odrazi maksimalnom snagom istovremeno s
obje noge u vis i dodirne dasku bližom rukom u najvišoj tački skoka. Prethodno
ovlaži prste na sunđeru da bi na dasci ostao trag, radi lakšeg očitavanja visine.
Kraj izvođenja zadatka: zadatak je završen kada ispitanik napravi 4 skoka.
Položaj mjerioca: mjerilac za očitavanje rezultata stoji na švedskom sanduku.
Ocjenjivanje: upisuje se razlika u centimetrima između visine dohvata u
trenutku mirovanja i u najvišoj tački pri skoku. Upisuju se rezultati sva 4 izvođenja, a
uzima se najbolji rezultat.
Napomena: ispitanik ne smije prije skoka izvesti poskok. Smiju se praviti
zamasi rukama. Pokušaj je neispravan i ako je odraz jednonožni, te ako ispitanik nije
uspio ostaviti trag na dasci. Pri očitavanju visine dohvata u mirovanju treba
napomenuti da ruku treba maksimalno istegnuti u ramenom zglobu.
Uputstvo ispitaniku: test se istovremeno objašnjava i demonstrira.
15
,,Ovaj zadatak namijenjen je za ispitivanje eksplozivne snage. Sastoji se u tome da
izvedete nekoliko maksimalnih vertikalnih skokova. Prije izvođenja prvog skoka
postavite se bočno uza zid ispod ploče. Ispružite ruku u ramenom zglobu što možete
više i dotaknite ploču u najvišoj tački koja se može iz tog položaja postići. Spustite
zatim ruku uz tijelo, razmaknite noge za širinu kukova i skočite vertikalno u vazduh
najviše što možete. Kada ste u najvišoj tački, dodirnite ploču prstima ruke koja je
bliža zidu. Na isti način samo bez prethodne pripremne faze, tj. bez utvrđivanja
maksimalnog dohvata iz mirnog stojećeg stava, skočite još tri puta”.
Uvježbavanje: nije dozvoljeno.
11. Skok u dalj iz mjesta (SDM)
Vrijeme rada : procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2
minuta.
Broj ispitivača : 1 ispitivač.
Rekviziti : 3 tanke strunjače, jedna odskočna daska, kreda, drveni krojački
metar.
Opis mjesta izvođenja: prostorija ili otvoreni prostor minimalnih dimenzija
6x2 m i zid. Do zida se uzdužno postave strunjače. Zid služi za fiksiranje strunjača.
Skala za mjerenje dužine skoka počinje na dva metra od početka strunjače
najudaljenije od zida. Od drugog metra pa sve do 3,30 povučene su sa svake strane
strunjače paralelne linije duge 20 cm, a međusobno udaljene 1 cm.. Posebno su
označeni puni metri, decimetri i svakih 5 centimetara. Ispred užeg dijela prve
strunjače postavi se odskočna daska i to tako da je njezin niži dio do ruba strunjače.
Zadatak:
Početni stav ispitanika: ispitanik stane stopalima do samog ruba odskočne
daske licem okrenutim prema strunjačama.
Realizacija zadatka: ispitanikov je zadatak da sunožno skoči prema naprijed
što dalje može. Zadatak se ponavlja četiri puta bez pauze.
Kraj izvođenja zadatka: zadatak je završen nakon što ispitanik izvede četiri
ispravna
16
skoka.
Položaj ispitivača: ispitivač stoji uz rub odskočne daske, kontroliše prelaze li
nožni prsti ispitanika preko ruba daske. Nakon što je ispitanik izveo ispravan skok,
prilazi strunjači, očitava rezultat i upisuje ga u lični karton ispitanika. Jedan od
ispitanika, koji čeka na testiranje, nogom podupire dasku na njenom višem kraju,
fiksirajući je tako uz prvu strunjaču.
Ocjenjivanje: registruje se dužina ispravnog skoka u centimetrima od
odskočne daske do onog otiska stopala na strunjači koji je najbliži mjestu odraza.
Bilježi se dužina svakog od 4 skoka posebno, a uzima se najbolji rezultat.
Napomena: Ispitanik skače bos. Skok se smatra neispravnim u sljedećim
slučajevima:
- ako ispitanik napravi dupli odraz (poskok) u mjestu prije skoka,
- ako prstima pređe rub daske,
- ako odraz nije sunožan,
- ako u sunožni položaj za odraz dođe dokorakom pa taj dokorak poveže s
odrazom,
- ako pri doskoku dodirne strunjaču rukama iza peta,
- ako pri doskoku sjedne.
Svaki se neispravni skok ponavlja.
Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno se daje uputstvo.
,, Ovim zadatkom ispituje se sposobnost skakanja u dalj s mjesta. Vaš zadatak je da
ovako stanete (pokazuje) i odrazom s obje noge istovremeno skočite što dalje možete
na strunjaču. I doskok mora biti na obje noge. Pazite, prije skoka zauzmite pravilan
položaj, a tek nakon toga skočite. U slučaju neispravnog skoka skačete ponovno. Je li
vam zadatak jasan ? Pripremite se za početak”.
Uvježbavanje : ispitanik nema probni pokušaj.
17
12. Sprint na 20m visoki start (S20)
Vrijeme rada: procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika 3 minuta.
Broj ispitivača: 1 ispitivač i 1 pomoćni ispitivač.
Rekviziti: dvije daščice, dva stalka za stazu, štoperica.
Opis mjesta izvodjenja: test se izvodi na tvrdoj i ravnoj podlozi u dvorani ili
otvorenom prostoru, minimalnih dimenzija 30x2 metra. Na udaljenosti od 20 metara
od startne linije, postavljena je linija cilja. Obje linije su međusobno paralelne, a duge
su 1,5 m. 20 metara se mjeri tako da širina startne linije ulazi u mjeru od 20 metara, a
širina linije cilja ne. Dva stalka se postave na krajeve linija cilja.
Zadatak:
Početni stav ispitanika: ispitanik stoji u položaju visokog starta iza startne
linije.
Izvodjenje zadatka: zadatak je ispitanika da nakon znaka “pozor” i udarca
daščicama maksimalno brzo pređe prostor između dvije linije. Ispitanik ponavlja
zadatak četiri puta sa pauzom između svakog trčanja.
Kraj izvođenja zadatka: zadatak je završen kada ispitanik grudima pređe
ravninu cilja.
Položaj ispitivača: pomoćni ispitivač stoji oko 1 metar iza ispitanika, daje znak
za start i kontroliše da li je ispitanik učinio prestup. Ispitivač stoji na liniji cilja, oko 3
metra od stalka, mjeri i registruje vrijeme.
Ocjenjivanje: mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde, od udarca daščicama
do časa kada ispitanik grudima dodje do vertikalne (zamišljene) ravni, koju omeđuju
stalci na cilju. Upisuju se rezultati sva četiri trčanja. Površina staze ne smije biti
klizava. Na udaljenosti 10 metara od cilja u produžetku staze ne smije da bude
nikakvih prepreka koje bi onemogućile slobodno istrčavanje ispitanika. U slučaju
neispravnog starta (istrčavanje prije pucnja ili prestup startne linije), starter poziva
ispitanika na ponovni start. Test se ponavlja četiri puta, a uzima se najbolji rezultat.
Uputstvo ispitaniku: Ispitivač demonstrira početni stav za visoki start i
istovremeno daje uputstva.
18
,,Ovim zadatkom želimo ispitati vašu brzinu trčanja. Trebate stati neposredno
iza startne linije i zauzeti ovakav stav (pokazuje). Vaš je zadatak da se na znak
,,pozor“ pripremite, a da na ovaj signal (ispitivač udari daščicama) koji odmah slijedi
što brže pretrčite stazu. Nemojte se zaustavljati prije nego pređete liniju cilja. Start
vam se ne priznaje ako istrčite prije pucnja ili ako stopalom pređete startnu liniju. U
slučaju neispravnog starta – start se ponavlja. Je li vam zadatak jasan? (Dati dopunska
objašnjenja) Pripremite se za početak“.
Uvježbavanje: Ukoliko je potrebno, ispitivač pomaže ispitaniku da zauzme
stav iz kojeg će najlakše startovati.
5.5 Statistička obrada podataka
Za obradu dobijenih podataka, korišćeni su postupci deskriptivne statistike i
komparativne statistike. Pomoću deskriptivne statistike izračunati su osnovni
statistički parametri za svaku grupu ispitanika posebno. U cilju izbora adekvatnih
statističkih procedura, obrade i lakše interpretacije dobijenih rezultata, za sve testove
antropometrijskih i motoričkih dimenzija izračunati su:
aritmetička sredina (Mean),
standardna devijacija (St. Dev.),
minimum i maksimum (Min. i Max.),
standardna greška (St. Error.),
koeficijent varijacije (Var.),
skjunis (Skew.) i
kurtosis (Kurt.).
Za komparativnu statistiku korišćen je Studentov t-test. Njime su utvrđene
razlike antropometrijskih dimenzija tijela i eksplozivne snage donjih ekstremiteta
između odbojkaša i košarkaša istog uzrasta. T-testom izračunati su: stepen slobode,
standardna greška aritmetičke sredine, razlika aritmetičkih sredina, t-vrijednost i
pouzdanost t-testa.
19
6. INTERPRETACIJA REZULTATA
6.1 Rezultati deskriptivne analize
U tabelama od broja 1 do broja 4 su prikazani rezultati deskriptivne statistike
antropometrijskih dimenzija tijela i eksplozivne snage donjih ekstremiteta košarkaša i
odbojkaša.
Tabela br. 1 - rezultati deskriptivne statistike antropometrijskih dimenzija tijela košarkaša
V N Range Minimum Maximum Mean Std. Dev. Variance Skewness Kurtosis
VIT 12 21.70 176.90 198.60 185.9083 6.97990 48.719 .782 .154
DUR 12 14.60 79.80 94.40 85.2417 4.09933 16.804 .852 1.173
DUN 12 19.20 102.60 121.80 108.8750 6.87567 47.275 .875 -.523
MAT 12 31.50 62.50 94.00 75.6667 9.40825 88.515 .707 -.255
SOG 12 12.40 93.00 105.40 97.1583 4.22147 17.821 1.140 .259
OBN 12 8.30 26.80 35.10 30.9333 2.68170 7.192 -.053 -.775
KNT 12 1.40 .70 2.10 1.2500 .49818 .248 .506 -1.380
KNN 12 1.60 .50 2.10 1.4333 .50332 .253 -.338 -.864
KNL 12 1.50 .90 2.40 1.3750 .49932 .249 1.066 .465
Legenda:
V – varijable, N – broj entiteta, Range – raspon varijacije, Minimum – minimalna vrijednost,
Maximum – maksimalna vrijednost, Mean – aritmetička sredina, Std. Dev.– standardna devijacija,
kvadratni korijen varijanse, Variance – varijansa, prosječno kvadratno odstupanje, Skewness – skjunis,
Kurtosis – kurtozis.
Dobijene vrijednosti deskriptivnih parametara za većinu antropometrijskih
varijabli kod košarkaša kreću se unutar vrijednosti koje odgovaraju normalnoj
raspodjeli. Raspon između minimalnog i maksimalnog rezultata najviše je izražen kod
testova: masa tijela (MAT), visina tijela (VIT) i dužina noge (DUN), dok je najmanje
20
izražen kod testova: kožni nabor nadlaktice (KNL), kožni nabor trbuha (KNT) i kožni
nabor natkoljenice (KNN). Treba napomenuti da je raspon najjednostavnija, ali i
najmanje precizna mjera disperzije, pa će se za bolji uvid više pažnje u interpretaciji
dobijenih rezultata posvetiti mjerama simetričnosti i homogenosti.
Na osnovu mjere simetričnosti „Skewness“ (nagnutost krive) može se
zaključiti da testovi: obim nadlaktice (OBN) i kožni nabor natkoljenice (KNN)
pokazuju negativnu asimetriju. To znači da je kriva razvučena prema većim
rezultatima. Ove vrijednosti ne utiču značajno na odstupanje od normalne raspodjele.
Svi ostali testovi pokazuju pozitivnu asimetriju. To znači da je kriva razvučena prema
manjim rezultatima. Nešto izraženiju pozitivnu asimetriju pokazuju testovi srednji
obim grudnog koša (SOG) – 1.140 i kožni nabor nadlaktice (KNL) – 1.066 tj.
prevladavaju rezultati ispod prosjeka. Izrazito pozitivne ili negativne vrijednosti
skjunisa nema kod testova antropometrijskih dimenzija tijela košarkaša.
Mjera homogenosti, ,,Kurtosis“ (zakrivljenost vrha krive), ne pokazuje neka
veća odstupanja u odnosu na mezokurtičnu krivu. Kod testova visina tijela (VIT),
dužina ruke (DUR), srednji obim grudnog koša (SOG) i kožni nabor nadlaktice
(KNL), može se govoriti o leptokurtičnoj krivoj (pozitivne vrijednosti Kurtosis-a),
odnosno vrijednostima koje su više raspršene prema srednjim rezultatima. To znači da
ne postoje veće razlike u rezultatima testova kod odabranih ispitanika, odnosno da su
rezultati homogeni. Međutim, ovi testovi značajno ne odstupaju od normalne
raspodjele, osim kod testa dužina ruke (DUR) – 1.173, gdje je ova vrijednost nešto
izraženija. Kod svih ostalih testova može se govoriti o platikurtičnoj krivoj (negativne
vrijednosti Kurtosis-a), odnosno vrijednostima koje su više raspršene prema
ekstremnim rezultatima. To znači da postoje veće razlike u rezultatima testova kod
odabranih ispitanika, odnosno da su rezultati heterogeni. Međutim, ni ovi testovi
značajno ne odstupaju od normalne raspodjele, osim test kožni nabor trbuha (KNT) -
1.380, gdje je ova vrijednost nešto izraženija.
21
Tabela br. 2 - rezultati deskriptivne statistike antropometrijskih dimenzija tijela odbojkaša
V N Range Minimum Maximum Mean Std. Dev. Variance Skewness Kurtosis
VIT 12 18.80 174.90 193.70 184.5083 6.22962 38.808 .256 -1.170
DUR 12 11.20 79.50 90.70 85.0083 4.12277 16.997 .206 -1.600
DUN 12 14.60 102.90 117.50 109.9917 4.80198 23.059 -.020 -1.133
MAT 12 34.00 59.50 93.50 74.2333 10.84262 117.562 .384 -1.048
SOG 12 12.50 87.70 100.20 95.0083 4.30781 18.557 -.621 -.943
OBN 12 6.70 27.10 33.80 29.8417 2.24680 5.048 .323 -.984
KNT 12 1.30 .70 2.00 1.2833 .41304 .171 .309 -1.109
KNN 12 1.30 .60 1.90 1.1750 .40028 .160 .802 .294
KNL 12 1.70 .70 2.40 1.3083 .45817 .210 1.079 1.991
Legenda:
V – varijable, N – broj entiteta, Range – raspon varijacije, Minimum – minimalna vrijednost,
Maximum – maksimalna vrijednost, Mean – aritmetička sredina, Std. Dev.– standardna devijacija,
kvadratni korijen varijanse, Variance – varijansa, prosječno kvadratno odstupanje, Skewness – skjunis,
Kurtosis – kurtozis.
Dobijene vrijednosti deskriptivnih parametara za većinu antropometrijskih
varijabli kod odbojkaša kreću se unutar vrijednosti koje odgovaraju normalnoj
raspodjeli. Raspon između minimalnog i maksimalnog rezultata najviše je izražen kod
testova: masa tijela (MAT), visina tijela (VIT) i dužina noge (DUN), dok je najmanje
izražen kod testova: kožni nabor nadlaktice (KNL), kožni nabor trbuha (KNT) i kožni
nabor natkoljenice (KNN). Treba napomenuti da je raspon najjednostavnija, ali i
najmanje precizna mjera disperzije, pa će se za bolji uvid više pažnje u interpretaciji
dobijenih rezultata posvetiti mjerama simetričnosti i homogenosti.
Na osnovu mjere simetričnosti „Skewness“ (nagnutost krive) može se
zaključiti da testovi: dužina ruke (DUN) i srednji obim grudnog koša (SOG) pokazuju
negativnu asimetriju. To znači da je kriva razvučena prema većim rezultatima. Ove
vrijednosti ne utiču značajno na odstupanje od normalne raspodjele. Svi ostali testovi
22
pokazuju pozitivnu asimetriju. To znači da je kriva razvučena prema manjim
rezultatima. Nešto izraženiju pozitivnu asimetriju pokazuje test kožni nabor
nadlaktice (KNL) – 1.079 tj. prevladavaju rezultati ispod prosjeka. Izrazito pozitivne
ili negativne vrijednosti skjunisa nema kod testova antropometrijskih dimenzija tijela
odbojkaša.
Mjera homogenosti, ,,Kurtosis“ (zakrivljenost vrha krive), ne pokazuje neka
veća odstupanja u odnosu na mezokurtičnu krivu. Kod testova kožni nabor
natkoljenice (KNN) i kožni nabor nadlaktice (KNL), može se govoriti o leptokurtičnoj
krivoj (pozitivne vrijednosti Kurtosis-a), odnosno vrijednostima koje su više raspršene
prema srednjim rezultatima. To znači da ne postoje veće razlike u rezultatima testova
kod odabranih ispitanika, odnosno da su rezultati homogeni. Vrijednost kurtosisa kod
testa kožni nabor nadlaktice (KNL) – 1.991 je izraženija pa se može govoriti o većoj
homogenosti. Kod svih ostalih testova može se govoriti o platikurtičnoj krivoj
(negativne vrijednosti Kurtosis-a), odnosno vrijednostima koje su više raspršene
prema ekstremnim rezultatima. To znači da postoje veće razlike u rezultatima testova
kod odabranih ispitanika, odnosno da su rezultati heterogeni. Ovdje postoji nekoliko
vrijednosti koje su nešto izraženije (iznad -1), kod testova: visina tijela (VIT), dužina
ruke (DUR), dužina noge (DUN), masa tijela (MAT) i kožni nabor trbuha (KNT), pa
se može govoriti o nešto većoj heterogenosti. Ostale vrijednosti ne odstupaju od
normalne raspodjele.
Tabela br. 3 - rezultati deskriptivne statistike eksplozivne snage donjih ekstremiteta košarkaša
V N Range Minimum Maximum Mean Std. Dev. Variance Skewness Kurtosis
SVM 12 15.00 30.00 45.00 38.5833 4.35803 18.992 -.507 -.359
SDM 12 36.00 220.00 256.00 238.8333 13.48961 181.970 -.080 -1.903
S20 12 .70 3.09 3.79 3.3692 .22452 .050 .456 -.684
Legenda:
V – varijable, N – broj entiteta, Range – raspon varijacije, Minimum – minimalna vrijednost,
Maximum – maksimalna vrijednost, Mean – aritmetička sredina, Std. Dev.– standardna devijacija,
kvadratni korijen varijanse, Variance – varijansa, prosječno kvadratno odstupanje, Skewness – skjunis,
Kurtosis – kurtozis.
23
Dobijene vrijednosti deskriptivnih parametara za varijable eksplozivne snage
donjih ekstremiteta kod košarkaša kreću se unutar vrijednosti koje odgovaraju
normalnoj raspodjeli. Raspon između minimalnog i maksimalnog rezultata najviše je
izražen kod testa skok udalj iz mjesta (SDM) dok je najmanje izražen kod testa sprint
na 20m iz visokog starta (S20). Treba napomenuti da je raspon najjednostavnija, ali i
najmanje precizna mjera disperzije, pa će se za bolji uvid više pažnje u interpretaciji
dobijenih rezultata posvetiti mjerama simetričnosti i homogenosti.
Na osnovu mjere simetričnosti „Skewness“ (nagnutost krive) može se
zaključiti da testovi skok uvis iz mjesta (SVM) i skok udalj iz mjesta (SDM) pokazuju
negativnu asimetriju. To znači da je kriva razvučena prema većim rezultatima. Ove
vrijednosti ne utiču značajno na odstupanje od normalne raspodjele. Test sprint na
20m (S20) pokazuje pozitivnu asimetriju, što znači da je kriva razvučena prema
manjim rezultatima. Sve vrijednosti skjunisa kod testova eksplozivne snage donjih
ekstremiteta košarkaša ne odstupaju od normalne distribucije.
Mjera homogenosti, ,,Kurtosis“ (zakrivljenost vrha krive), ne pokazuje neka
veća odstupanja u odnosu na mezokurtičnu krivu. Kod svih testova može se govoriti o
platikurtičnoj krivoj (negativne vrijednosti Kurtosis-a), odnosno vrijednostima koje su
više raspršene prema ekstremnim rezultatima. To znači da postoje veće razlike u
rezultatima testova kod odabranih ispitanika, odnosno da su rezultati heterogeni.
Nešto veća heterogenost primjećuje se kod testa skok udalj iz mjesta (SDM) – 1.903.
Tabela br. 4 - rezultati deskriptivne statistike eksplozivne snage donjih ekstremiteta odbojkaša
V N Range Minimum Maximum Mean Std. Dev. Variance Skewness Kurtosis
SVM 12 20.00 37.00 57.00 45.1667 7.24673 52.515 .621 -1.338
SDM 12 33.00 220.00 253.00 234.5000 8.55464 73.182 .559 .955
S20 12 .51 3.11 3.62 3.4292 .13474 .018 -1.089 1.859
Legenda:
V – varijable, N – broj entiteta, Range – raspon varijacije, Minimum – minimalna vrijednost,
Maximum – maksimalna vrijednost, Mean – aritmetička sredina, Std. Dev.– standardna devijacija,
kvadratni korijen varijanse, Variance – varijansa, prosječno kvadratno odstupanje, Skewness – skjunis,
Kurtosis – kurtozis.
24
Dobijene vrijednosti deskriptivnih parametara za varijable eksplozivne snage
donjih ekstremiteta kod odbojkaša kreću se unutar vrijednosti koje odgovaraju
normalnoj raspodjeli. Raspon između minimalnog i maksimalnog rezultata najviše je
izražen kod testa skok udalj iz mjesta (SDM) dok je najmanje izražen kod testa sprint
na 20m iz visokog starta (S20). Treba napomenuti da je raspon najjednostavnija, ali i
najmanje precizna mjera disperzije, pa će se za bolji uvid više pažnje u interpretaciji
dobijenih rezultata posvetiti mjerama simetričnosti i homogenosti.
Na osnovu mjere simetričnosti „Skewness“ (nagnutost krive) može se
zaključiti da testovi skok uvis iz mjesta (SVM) i skok udalj iz mjesta (SDM) pokazuju
pozitivnu asimetriju. To znači da je kriva razvučena prema manjim rezultatima. Ove
vrijednosti ne utiču značajno na odstupanje od normalne raspodjele. Test sprint na
20m iz visokog starta (S20) pokazuje negativnu asimetriju, što znači da je kriva
razvučena prema većim rezultatima. Ova vrijednost je nešto izraženija (-1.089), što
znači da dominiraju veći rezultati.
Mjera homogenosti, ,,Kurtosis“ (zakrivljenost vrha krive), pokazuje neka
manja odstupanja u odnosu na mezokurtičnu krivu. Kod testova skok udalj iz mjesta
(SDM) i sprint na 20m iz visokog starta (S20), može se govoriti o leptokurtičnoj
krivoj (pozitivne vrijednosti Kurtosis-a), odnosno vrijednostima koje su više raspršene
prema srednjim rezultatima. To znači da ne postoje veće razlike u rezultatima testova
kod odabranih ispitanika, odnosno da su rezultati homogeni. Nešto veću homogenost
pokazuje test sprint na 20m iz visokog starta (S20) – 1.859. Kod testa skok uvis iz
mjesta (SVM) može se govoriti o platikurtičnoj krivoj (negativna vrijednost Kurtosis-
a). To znači da postoje veće razlike u rezultatima testova kod odabranih ispitanika,
odnosno da su rezultati heterogeni. Ova vrijednost je nešto izraženija i iznosi -1.338.
6.2 Rezultati komparativne analize
U tabelama 5 i 6 su prikazani rezultati T - testa antropometrijskih dimenzija
tijela i eksplozivne snage donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša.
25
Tabela br. 5 – T - test antropometrijskih dimenzija tijela između košarkaša i odbojkaša
V F Sig. T Df Sig. 2-tailed
VIT .013 .910 .518 22 .609
DUR .522 .478 .139 22 .891
DUN 2.284 .145 -.461 22 .649
MAT .564 .460 .346 22 .733
SOG .041 .841 1.235 22 .230
OBN .399 .534 1.081 22 .291
KNT 1.394 .250 -.178 22 .860
KNN 1.494 .235 1.392 22 .178
KNL .123 .729 .341 22 .736
Legenda:
Variable – varijable, F – f-test, Sig – signifikantnost, T – vrijednost t-testa, Df – stepen slobode, Sig 2 –
tailed – prag značajnosti.
Rezultati iz tabele, odnosno prag značajnosti (Sig. 2-tailed) za svaku varijablu
posebno, pokazuju da nema statistički značajne razlike u antropometrijskim
dimenzijama tijela između košarkaša i odbojkaša. Svaka vrijednost praga značajnosti
je iznad .05.
Zaključak je da su košarkaši i odbojkaši, koji su bili uključeni u ovo
istraživanje, slične tjelesne građe, odnosno da gledano na ukupnom nivou nema nekih
većih razlika između njih.
Rezultati se poklapaju sa nekim ranijim istraživanjima u segmentu
antropometrijskih dimenzija tijela (Krsmanović i Krulanović, 2008; Vukotić, 2011).
26
Tabela br. 6 – T - test eksplozivne snage donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša
V F Sig. T Df Sig. 2-tailed
SVM 6.871 .016 -2.697 22 .013
SDM 9.469 .006 .940 22 .358
S20 4.372 .048 -.794 22 .436
Legenda:
Variable – varijable, F – f-test, Sig – signifikantnost, T – vrijednost t-testa, Df – stepen slobode, Sig 2 –
tailed – prag značajnosti.
Rezultati iz tabele, odnosno prag značajnosti (Sig. 2-tailed) za svaku varijablu
posebno, pokazuju da postoji statistički značajna razlika u testu skok uvis iz mjesta
(SVM). Vrijednost praga značajnosti je manji od .05 i iznosi .013. Ukoliko se još
jednom pogledaju prosječne vrijednosti u deskriptivnoj statistici, dolazi se do
zaključka da su bolje rezultate u ovom testu postigli odbojkaši, u odnosu na
košarkaše.
U varijablama skok udalj iz mjesta (SDM) i sprint na 20m iz visokog starta
(S20) nije došlo do statistički značajne razlike.
Generalni zaključak je da se može govoriti o boljoj eksplozivnoj snazi tipa
vertikalnog skoka kod odbojkaša, ali ne i u ostalim tipovima ispoljavanja ove
motoričke sposobnosti. Kako u odbojci, tako i u košarci su dominantne vježbe za
razvoj eksplozivne snage, ali su ipak vertikalni skokovi prisutniji u odbojci, posebno
na način kako se izvodi ovaj motorički test (skok sa dvije noge). To može biti razlog
za ovako dobijene rezultate, pored selekcije, motivacije na testiranjima i ostalih
faktora koji utiču na rezultate.
Rezultati se poklapaju sa nekim ranijim istraživanjima u segmentu
eksplozivne snage donjih ekstremiteta gdje je došlo do razlika (Krsmanović i
Krulanović, 2008). U istraživanju (Vukotić, 2011) nije došlo do razlika u eksplozivnoj
snazi donjih ekstremiteta u korištenom jednom testu skok udalj iz mjesta (Eurofit), pa
se može reći da su rezultati slični i sa tim istraživanjem.
27
7. ZAKLJUČAK
Cilj ovog istraživanja bio je da se utvrdi da li postoji statistički značajna
razlika u antropometrijskim dimenzijama tijela i nivou eksplozivne snage donjih
ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta.
Na uzorku od 24 ispitanika (12 košarkaša i 12 odbojkaša) uzrasta 17 i 18
godina (± 6 mjeseci) primijenjena je baterija od 9 mjernih instrumenata za procjenu
antropometrijskih dimenzija tijela i 3 mjerna instrumenta za procjenu eksplozivne
snage donjih ekstremiteta.
Interpretacijom rezultata T-testa nije dobijena statistički značajna razlika u
antropometrijskim dimenzijama tijela između košarkaša i odbojkaša. Na osnovu
dobijenih rezultata može se ustanoviti da se hipoteza H01 koja je glasila:
o Ne postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama tijela
između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta – prihvata.
Shodno prednjem, alternativna hipoteza A1 koja je glasila:
o Postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama tijela
između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta – se odbacuje.
Interpretacijom rezultata T-testa dobijena je statistički značajna razlika u
jednoj varijabli eksplozivne snage donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša.
Na osnovu dobijenih rezultata može se ustanoviti da se hipoteza H02 koja je glasila:
o Ne postoji statistički značajna razlika u nivou eksplozivne snage donjih
ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta – odbacuje.
Shodno prednjem, alternativna hipoteza A2 koja je glasila:
o Postoji statistički značajna razlika u nivou eksplozivne snage donjih
ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša istog uzrasta – se prihvata.
Na osnovu pojedinačnih hipoteza, može se ustanoviti da se hipoteza Hg0 koja
je glasila:
o Ne postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama tijela
i nivoa eksplozivne snage donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša
istog uzrasta – odbacuje.
28
Shodno prednjem, hipoteza Ag koja je glasila:
o Postoji statistički značajna razlika u antropometrijskim dimenzijama tijela i
nivoa eksplozivne snage donjih ekstremiteta između košarkaša i odbojkaša
istog uzrasta – se djelimično prihvata.
Na osnovu rezulatata ovog istraživanja moguće je pratiti antropometrijske
karakteristike i motoričke sposobnosti (eksplozivnu snagu) koje su relevantne za
odbojku i košarku.
Procjenom stanja eksplozivne snage može se doći do podataka u kakvom su
stanju sportisti – juniorskog uzrasta, i koliko još i kada treba intenzivnije raditi na
poboljšavanju eksplozivne snage kao bitnom faktoru za postizanje rezultata u odbojci
i košarci.
Mjerenjem antropometrijskih dimenzija tijela dobijaju se informacije o rastu i
razvoju ispitanika. Utvrđivanjem relacija antropometrijskih karakteristika i
eksplozivne snage donjih eksteremiteta, dobijaju se informacije o trenutnom stanju
ispitanika po kojem se mogu raditi planovi za predstojeći period.
Ovo istraživanje se može iskoristiti kao osnova za neko dalje istraživanje gdje
bi u uzorak ušla i ostala antropološka obilježja. Naravno, na kraju će se na osnovu
utvrđenog činjeničnog stanja, raditi na uklanjanju nedostataka i poboljšanju onih
karakteristika i sposobnosti u kojima su ispitanici pokazali lošije rezultate.
29
Literatura
Bale, P. (1991). Anthropometric, body composition and performance variables
of young elite female basketball players. Journal of Sports Medicine and Physical
Fitness, 3, 173-177.
Cronin, J., McNair, P.J., & Marshall, R.N. (2003). Lunge performance and its
determinants. Journal of Sports Sciences, 21, 49–57.
Erčulj, F., Dežman, B., Vučkovič, G., & Milič, R. (2002). Functional abilities
of elite female basketball players in diff erent playing positions. Acta Kinesiologae
Universitatis Tartuensis, 7, 75–80.
Foran, B. (Project Coordinator) 14 Leading Strength and Conditioning
Coaches of the NBA (1994). Condition the NBA Way. Cadell & Davies, New York.
Karalejić, M. i Jakovljević, S. (2008). Teorija i metodika košarke. Beograd:
FSFV.
Karalejić, M. i Jakovljević, S. (2001). Osnove košarke. Beograd: Fakultet
sporta i fizičkog vaspitanja.
Krsmanović, B. i Krulanović R. (2008). Antropometrijske karakteristike i
motoričke sposobnosti učenika starih 17 godina različitog sportskog opredjeljenja.
Journal of the Anthropologycal Society of Serbia (43), 182-193.
Kurelić, N., Momirović, K., Stojanović, M., Šturm, J., Radojević, Đ., Viskić –
Štalec, N. (1975). Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija omladine.
Beograd: Institut za naučna istraživanja Fakulteta za fizičko vaspitanje.
Malacko, J., Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga.
Sarajevo: F.A.S.T.O.
Selmanović, S. (2007). Uticaj dodatnog programa odbojke i košarke na
morfološka i motorička obilježja učenika 5. razeda. Magistarski rad. Zagreb:
Kineziološki fakultet.
Trninić, S. (1996). Analiza i učenje košarkaške igre. Pula: Vikta.
30
Stojanović, T., Nikolić, M. i Nešić, G. (2006). Uticaj antropometrijskih
karakteristika na manifestaciju eksplozivne snage kod odbojkaša uzrasta 13 godina.
Acta Medica Medianae (45, 2), 53-57. Niš: Medicinski fakultet.
Trninić, S. (2006). Selekcija, priprema i vođenje košarkaša i momčadi.
Zagreb: Vikta-Markod.o.o.
Trninić, S., & Dizdar, D. (2000). System of the performance evaluation
criteria Weighted per position in the basketball game. Collegium Antropologicum,
24(1), 217–234.
Vukotić, M. (2011). Razlike antropometrijskih karakteristika i motoričkih
sposobnosti sportista različitog sportskog usmjerenja. Sport Mont (28, 29, 30), 112 –
118.
Zaciorski, M. (1975). Fizička svojstva sportiste. Beograd: NIP Partizan.
Zatsiorsky, V.M., Kraemer, W.J. (2009). Nauka i praksa u treningu snage.
Beograd: Data Status i Subcom
31
Biografija
Jelena Šofranac je rođena na Cetinju. Na Rijeci Crnojevića je završila osnovno
obrazovanje, dok je Srednju stručnu školu ,,Ivan Uskoković” završila u Podgorici. U
periodu osnovnog obrazovanja bavila se atletikom u Atletskom klubu ,,Lovćen” na
Cetinju. Po završetku osnovnog obrazovanja počinje da se bavi odbojkom sve do
2011. godine. Bila je član ŽOK ,,Jedinstvo” iz Stare Pazove, koji se takmiči u Prvoj
ligi Srbije, kao i član reprezentacije Crne Gore. Upisuje Fakultet za sport i fizičko
vaspitanje u Nikšiću 2009. godine. Osnovne akademske studije – Fizička kultura
završila je 2015. godine. Iste godine upisuje postdiplomske specijalističke studije na
istom smjeru, gdje je uspješno položila sve ispite predviđene nastavnim planom.