UVOD U PRAPOVIJESNU ARHEOLOGIJU

POPIS LITERATUREObvezatna• T. Težak-Gregl: Uvod u prapovijesnu arheologiju. Scripta

http://www.ffzg.hr/arheo/prap/scripta%202..doc • Skupina autora: Praistorija jugoslavenskih zemalja I, II,

III, IV, V (Uvodna poglavlja), Sarajevo 1979., 1983. • C. Renfrew & P. Bahn: Archaeology. Theories, Methods

and Practice. London 1996. (2. izdanje) • P. Bahn: Arheologija. Tragovima velikih civilizacija. Uliks,

Rijeka 2006. Izborna• Iscrpan popis literature nalazi se u scriptama

Što je arheologija?

• Znatiželja o vlastitu podrijetlu, o razvoju čovjeka i ljudskog društva jedinstveno je obilježje ljudske vrste

• Tko smo? • Što smo? • Odakle smo? • Otkad smo?• Pitanja stara koliko i ljudski rod

• Da bi odgovorio na ta pitanja čovjek je skupljao sve što je starije od njega samoga, što je pripadalo nekom prošlom vremenu

• Babilonska kraljevna Ennigaldi Nanno (6. st. pr. Kr.) imala je zbirku starina u svojim odajama palače u gradu Uru

• Njezin otac kralj Nabonid dao je kopati drevni humak u Agadu pokraj Babilona i otkrio je temelje hrama božice Ištar sagrađen dvije tisuće i dvjesto godina ranije – nalaze je pohranio u nekoj vrsti muzeja

TUKIDID• 5. st. pr. Kr.• Povijest Peloponeskog

rata – sliku prošlosti odn. starije grčke povijesti naziva arheologijomαρχαιος = starλόγος = riječ, govor, pripovijest, vijest, povijest, rasprava, istraživanjeαρχαιολογία = pričanje starih priča

Arheologija = sustavno istraživanje i proučavanje svega staroga; znanost koja opisuje i tumači proteklu stvarnost, koja je rekonstrukcija cjelokupnog života čovječanstva

• Riječ u tom smislu oživio u 17. st. JacquesSpon, franc. arheolog i putopisac:Miscellanea eruditae antiquitati (1685.), zbirka transkripata rimskih natpisaskupljanih kroz godine - u predgovoruspomenutom djelu ponudio je jednu odnajranijih definicija arheologije kaoproučavanje starina.

• Plinije Stariji u Naturalis historia spominje cerauniae

• Helena, majka cara Konstantina, preobrazivši se na kršćanstvo dala je u 4. st. istraživati na mjestu Kristova raspeća –sv. Helena ili Jelena Križarica

ARHEOLOŠKE INSTITUCIJE U HRVATSKOJ

Studij arheologije

• Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu – Arheološki zavod

• Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru

ARHEOLOŠKI MUZEJIPrve arheološke zbirke u Hrvatskoj:- Lapidarij epigrafskih ulomaka u dvorištu palače Papalić u Splitu

(oko 1510.)- Zbirka nadbiskupa Pacifika Bizze u njegovoj palači u Splitu (1750.)- Lapidarij u Augustovu hramu u Puli (osnovao maršal A.F.L. Niesse

de Marmont 1802.)Arheološki muzej u Splitu Arheološki muzej u ZadruArheološki muzej u ZagrebuArheološki muzej Istre u PuliMuzej hrvatskih arheoloških spomenika u SplituArheološki muzej NaronaArheološki muzej Slavonije u OsijekuMuzej antičkog stakla u Zadru

Arheološki muzej Split- najstariji u Hrvatskoj,

osnovan 1820. g. ukazom Zemaljske vlade na poticaj cara Franje I nakon njegova posjeta Saloni

- 1821. smješten u zgradi uz ist. zidine Dioklecijanove palače, a poč. 20. st. preseljen u današnju zgradu

Arheološki muzej u Zadru

• 1832. osnovana arheološka zbirka u Zadru

Arheološki muzej u ZagrebuTrg Nikole Zrinskog 19

• Osnovan 1846. kao dio Narodnog muzeja

Arheološki muzej Istre – Pula (1902.)

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika utemljen je 24.08.1893. u Kninu pod imenomPrvi muzej hrvatskih spomenika

Arheološki muzej Narona – Vid kod Metkovića (2007.)

U osnivanju

• Arheološki muzej Slavonije u Osijeku• Muzej antičkog stakla u Zadru

Ostale arheološke institucije

• Institut za arheologiju u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 68

• Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Ante Kovačića 5

• Hrvatsko arheološko društvo, Tomašićeva• Ministarstvo kulture Republike Hrvatske –

Državna uprava za zaštitu kulturne baštine – Konzervtorski odjeli

POVIJEST I USTROJ ODSJEKA ZA ARHEOLOGIJU

• 1893. g. novim sveučilišnim zakonom na kojemu je radio Izidor Kršnjavi, ministar bogoštovlja i nastave, odvojena je nastava arheologije od povijesti umjetnosti i osnovan Arheološki zavod

• Istim je zakonom određeno da Predstojnik Zavoda i katedre za arheologiju bude i ravnateljem Muzeja

JOSIP BRUNŠMID1858.-1929.

• Za prvog profesora arheologije imenovan je Josip Brunšmid, vinkovački gimnazijski profesor koji je iste godine postao i ravnateljem Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu

• Brunšmid u Beču 1895. g. brani doktorsku disertaciju “O povijesti grčkih naseobina u Dalmaciji”

• G. 1896. imenovan je izvanrednim profesorom arheologije na Mudroslovnom fakultetu, održao je nastupno predavanje i time je započela stvarna i redovita nastava arheologije na Zagrebačkom sveučilištu

VIKTOR HOFFILLER1877.-1954.

DUJE RENDIĆ-MIOČEVIĆ1916.-1993.

ARHEOLOGIJA – POVIJEST

Isti temeljni cilj (razotkrivanje i tumačenje ljudske prošlosti)

Različiti izvori i metode koji se primjenjuju u ostvarivanju toga cilja

Povijest: pisani i slikovni izvoriArheologija: materijalni, predmetni izvori,

tj. svi materijalni ostaci i tragovi ljudi prije nas

• Prapovijest = prošlost čovječanstva prije pojave pisma, čije se proučavanje temelji na materijalnim ostacima i tragovima (oruđe, oružje, predmeti svakodnevne uporabe, građevine i njihovi tragovi, tragovi u prirodnom okolišu

• Povijest (u užem smislu riječi) = prošlost čovječanstva nakon pojave pisma

POVIJEST - PRAPOVIJEST

pismo relativno nov izum, stvoren sredinom 4. tisućljeća pr. Kr. U Mezopotamiji

Pločice iz Kiša/Sumer

Tzv. podunavsko pismo

• Pločice iz Tartarije, Transilvanija –Rumunjska – 5. tisućljeće prije Krista

ARHEOLOGIJA -ANTROPOLOGIJA

• L. Binford: Arheologija je prošlo vrijeme od antropologije

• Američka arheologija ukorijenjena je u kulturnoj antropologiji, tj. etnologiji i etnografiji američkih domorodaca

• Europska arheologija proizlazi iz proučavanja geoloških vremenskih relacija i klasičnih starina, pa se smatrala dijelom povijesti ili paleontologije

Daleka prošlost Nedavna prošlosti

sadašnjost

FIZIČKARazvoj čovjeka

FIZIČKAVarijacije čovjeka

ANTROPOLOGIJA

JEZIK

OSTALO

Historijska lingvistika

LING

Deskriptivna ili strukturalna lingvistika

VISTIKA

Kulturna povijest

ARHEOLOGIJA

Kulturne varijacije

ETNOLOGIJA(Kulturna antropologija)

KULTURNA

Kronološka podjela arheologije

I. PRAPOVIJESNA ARHEOLOGIJAarheologija razdoblja prije pojave pisma izuzetno široko i golemo područje koje se dalje može dijeliti na niz cjelina

II. POVIJESNA ARHEOLOGIJA

1. arheologija prvih visokih civilizacija (tj. zemalja prvoga pisma) Mezopotamije, doline rijeka Nila, Inda i Hoanghoa

2. antička arheologija - arheologija grčkog i rimskog svijeta i zemalja koje su u starome vijeku bile pod utjecajem spomenutih kultura

a) klasična arheologija - arheologija matičnih područja Grka i Rimljanab) provincijalna arheologija - arheologija antičke civilizacije u zemljama

izvan kolijevki klasične kulture

3. ranokršćanska arheologija - proučava cjelinu ranih kršćanskih ostataka, od onih koji svojom umjetničkom vrijednošću predstavljaju i predmet proučavanja povjesničara umjetnosti (arhitektura, crkveni namještaj, skulptura) do grobnih konstrukcija i jednostavnih zemljanih raka), ali i literarne izvore, povijesna i književna djela, epigrafske spomenika te sve ostale izraze nastajućeg kršćanskog svjetonazora.

4. srednjovjekovna arheologija - proučava razdoblje srednjega vijeka od propasti Zapadnoga Rimskog Carstva u 5. st. i seobe naroda do stvaranja novih etničkih zajednica i oblikovanja njihovih država. To je vrijeme stvaranja novog kulturnog identiteta koji je dijelom ukorijenjen u rimskoj civilizaciji, ali i snažno pod utjecajem zapadnoga kršćanstva

a) arheologija seobe naroda, rani srednji vijekb) visoki srednji vijek

5. arheologija novoga vijeka

6. industrijska arheologija

Arheološke specijalizacije ili posebne arheologije

• Određuju se prema zemljopisnim cjelinama, na osnovi metodologije prikupljanja izvora i podataka, s obzirom na određene aspekte ljudskog života i ponašanja, prema ciljevima koje se želi postići itd. Primjenjive su kroz sva kronološka razdoblja:

arheologija okoliša - proučava čovjekov pristup uporabi biljaka i životinja, čovjekove prilagodbe promjenama okoliša itsl.

podvodna arheologijaproučava materijalne ostatke i tragove ispod površine vode, od izvora i zdenaca do brodoloma, luka i potonulih gradova u rijekama, jezerima i morima. Iako su prva podvodna istraživanja zabilježena još 1854. g., stvarna, sustavna podvodna istraživanja maha su uzela tek nakon II. svjetskog rata kada je razvijena i nužna tehnologija

- etnoarheologija - proučava suvremene ljude i ljudska društva i njihovu materijalnu kulturu sa ciljem boljeg razumijevanja arheoloških izvora i podataka

- zračna arheologija - zapravo jedna od metoda prikupljanja podataka i otkrivanja arheoloških nalazišta

- Eksperimentalna arheologija- ovaj niz može se nastavljati u nedogled, spomenimo još

socijalnu arheologiju, kognitivnu arheologiju, arheologiju proizvodnje i tehnologije, geoarheologiju, zooarheologiju, astroarheologiju itd.

POVIJEST PROUČAVANJA I ISTRAŽIVANJA PRAPOVIJESTI

Pristup prapovijesti i njezinom proučavanjumože se pratiti kroz tri osnovne faze:

• spekulativna• kolekcionarska• analitička

spekulativna

• Biblijska legenda o Stvaranju – Bog je stvorio Svijet u 7 dana

• Irski nadbiskup James Usher prema Bibliji je izračunao da je to bilo 4004. g. pr. Kr.

• Novo gledanje nastupa 1859. s pojavom Darwinove teorije prirodnog odabira tj. njegovim djelom “Podrijetlo vrsta”

Grčki pjesnik Heziod (8. st. pr. Kr.) u epskojpoemi “Poslovi i dani” dijeli ljudsku prošlostna:1. Doba zlata2. Doba srebra3. Doba bronce4. Doba epskih junaka5. Doba željeza

• Ovidije (1. st. pr. Kr.) Metamorfoze• Tit Lukrecije Kar: De rerum natura (1. st.

pr. Kr.)

• Spekulativna faza – nema istraživanja

kolekcionarska

• 15. st. renesansa –započinju ozbiljna istraživanja spomenika i artefakata

• Osnutak kabineta kurioziteta i muzejskih zbirki – Cosimo I. Medici u Firenzi, papa Siksto IV. u Rimu

• Andrea Palladioistražuje ruševine u Palestrini i Rimu

• Pirro Ligorio iskopava Hadrijanovu vilu u Tivoliju

• 1709. počinje iskopavanje Herkulaneja

• 1748. g. počinje iskopavanje Pompeja

• Engleska 16. st. Stonehenge i Hadrijanovzid

• Francuska 17. st. Otkriće Hilderikova groba –iskopavanje megalitskih spomenika pokraj Carnaca

• SAD 18 . st. ThomasJefferson daje iskopavati grobni humak na svom posjedu

Analitička• Spoznaja o velikoj

starosti čovjeka, većoj od 6000 godina

• J. Boucher de Perthes1841. objavljuje uvjerljiv dokaz o istovremenosti čovjeka, odn. kamenih izrađevina ljudskih ruku i izumrlih pretpotopnih životinja

1870. tih godina britanski antropolog EdwardTylor sagledava razvoj ljudske vrste kroz tri etape:

1. Divljaštvo – lovačko-skupljačke zajednice2. Barbarstvo- poljodjelsko-stočarske zajed.3. Civilizacija – od sumerske i egipatske do

viktorijanske

PERIODIZACIJA PRAPOVIJESTI

• 1734. Bernard de Montfaucon prvi klasificira prapovijest na osnovi prevladavajućih sirovina

• 1776. P.F. Suhm u djelu History ofDenmark, Norway and Holstein zaključuje da su pradavni ljudi najprije izrađivali oruđe od kamena, zatim od bronce, pa od željeza

• 1836. danski arheolog ChristianJürgensenThomsen definirao i razvio troperiodnisustav: kameno, brončano, željezno doba

• 1865. John Lubbock kameno doba dijeli na starije kameno doba-paleolitik (faza okresanog kamenog oruđa) i mlađe kameno doba-neolitik (faza glačanih kamenih sjekira)

• 1866. H. M. Westropp između ubacuje srednje kameno doba-mezolitik

KRITERIJI ZA PODJELU PRAPOVIJESTI

1. podjela koja proizlazi iz puke konvencije: prema dogovoru neke se pojave grupiraju pod određenim zajedničkim nazivom - to je najnesmisleniji kriterij

2. podjela koja se zasniva na kronološkom određenju - grupiraju se kulture određenog vremenskog odsječka. Primjerice mezolitik je vrijeme između paleolitika i neolitika. Müller-Karpe određuje bakreno doba kao vrijeme između 27. i 17. st. pr. Kr. Ali pri takvoj definiciji bolje bi bilo razdoblja nazivati stoljećima, a ne nekim posebnim imenom.

3. podjela prema stilskim obilježjima -primjer: rani neolitik je razdoblje slikane keramike. Ovakva definicija prema nekim vanjskim obilježjima može biti prihvatljiva samo za neko manje područje, primjerice u jednoj kulturnoj regiji.

4. Podjela prema novim sirovinama

povijesno-znanstveno gledano prva dioba. Njezini nedostaci: ne možemo reći da je samo prva pojava neke nove sirovine dostatna za uvođenje novog razdoblja - sirovina prvo mora ući u široku uporabu (intenzivna uporaba). u nekim SE područjima neke od tih epoha nikad nisu pojavile. točno određenje sirovine nije uvijek moguće bez potpunih prirodoznanstvenih analizauvođenje nove sirovine ne mora nužno povlačiti za sobom i kulturne promjene

5. Podjela s obzirom na uvođenje nove tehnologije - ova je dioba usko povezana s prethodnom jer je nova tehnologija često rezultat uvođenja nove sirovine i može dovesti do određenih društvenih promjena, ali i ne mora

6. Podjela koja počiva na socio-ekonomskim kriterijima

Razdoblja prapovijesti koja se danas najčešće pojavljuju u arheološkoj literaturi jesu:

paleolitik (grč. παλαίος=star, λίϑος=kamen)epipaleolitik (grč. επί = iza, poslije)mezolitik (grč. µέσος=srednji, λίϑος=kamen)protoneolitik (grč. πρωτος=prednji, prvi, najraniji; νέος=nov, λίϑος=kamen)pretkeramički neolitikneolitik (grč.νέος= nov, λίϑος=kamen)eneolitik,halkolitik(lat.aeneus=mjeden,bakren; grč.λίϑος=kamen, χαλκός=mjed,bakar)brončano dobastarije željezno dobamlađe željezno doba

POJAM KULTURE I CIVILIZACIJE

• Riječ kultura potječe iz latinskog jezika(lat. colo, 3. = obrađivati zemlju, njegovati, skrbiti, štovati, častiti, obavljati; cultus 3 = obrađen, zasađen, urešen, ukrašen, obrazovan, uglađen; cultura, ae, f. = obrađivanje, poljodjelstvo, obrazovanje, naobraženje, oplemenjivanje, štovanje). U današnjoj svakodnevici i jezičnoj praksi ima više različitih značenja. U rječnicima ćemo najčešće naći sljedeća tumačenja:

• B. Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1984.

• 1. u širokom smislu sve što je stvorilo ljudsko društvo i što postoji po tjelesnom i umnom radu ljudi za razliku od prirodnih pojava:

• a) materijalna kultura - skup sredstava za proizvodnju i drugih materijalnih vrijednosti društva na svakom stupnju povijesnog razvitka

• b) duhovna kultura - skup postignuća društva u znanosti, umjetnosti, u organizaciji društvenog i državnog života

• c) nacionalna kultura - povijesne tradicije, moral i običaji, jezik, književnost i umjetnost svakog naroda

• 2. stupanj savršenstva postignut u vladanju ovom ili onom granom znanja ili djelovanja (kultura rada, kultura govora, fiskultura)

• 3. poljoprivreda, gajenje i njegovanje bilja, njegovana biljka koja se gaji

• 4. gajenje nekih bakterija, kolonija bakterija dobivena takvim postupkom

• 5. obrazovanost uopće, prosvijećenost, stupanj društvenog i duhovnog razvitka, načitanost, pristojnost, lijepo ponašanje

U arheologiji kulturu možemo definirati kao način života koji je izgradila jedna skupina ili zajednica ljudi, a koji prenose s generacije na generaciju. Ta zajednica živi na određenom području čije je granice moguće više ili manje pouzdano odrediti. Kultura, dakle, može uključivati ponašanje, materijalne stvari, ideje, običaje, institucije, vjerovanja. Ime dobiva po značajnom nalazištu (eponim), a rjeđe i prema nekim bitnim obilježjima.(kultura linearnotrakaste keramike, kultura ljevkastih pehara).

• Ljudi su jedina stvorenja koja se svojom kulturom koriste u prilagođavanju okolišu, kod ostalih to čini priroda. Samo ljudi imaju kulturu tj. sustav navika i običaja koje usvajaju i predaju dalje kao sebi svojstven način prilagodbe okolišu. Kultura je dakle sustav prilagodbi čovjeka okolišu i drugim ljudskim društvima.

• Osim kulture rabe se još i termini grupa ili kulturna grupa, odnosno kulturna skupina.

• Kulturni tip je varijanta ili inačica tj. lokalna podgrupa s nekim specifičnim regionalnim obilježjima ili otklonom od opće slike (primjerice brezovljanski tip sopotske kulture, regionalni tipovi vučedolske kulture itd.).

• Kulturni kompleks je superordinirani pojam koji označava skupinu kultura s djelomično zajedničkim elementima (primjerice starčevački kulturni kompleks, kompleks kultura linearnotrakaste keramike itd.)

CIVILIZACIJA

• I ovaj pojam proizlazi iz latinskoga jezika (lat. civilis, 2 = građanski), a tijekom vremena zadobio je različita značenja:

Klaić: Visok stupanj društvenog razvoja i materijalne kultureAnić: Ukupnost društvenih, vjerskih, intelektualnih, umjetničkih, znanstvenih i tehničkih pojava svojstvenih jednom narodu koja se prenosi odgojem; uljudbaČović: U najširem smislu većina znanstvenika smatra da se počeci civilizacije podudaraju s osnivanjem prvih država u jugozapadnoj Aziji i sjev. Africi, tj. s pojavom pisma i pismenosti. Civilizacija je takav oblik ljudske kulture u kojem mnogo ljudi živi u urbanim središtima, svladali su umijeće metalurgije, razvili su pismo i metodu pisanja.

• G. Childe pojam civilizacije izjednačuje međutim s pojmom neolitizacije tj po njemu ona počinje prijelazom na poljodjelstvo (proizvodnju hrane) i sjedilački način života.

• S. Piggott: Društvo koje je riješilo probleme života u razmjerno velikoj stalnoj zajednici i koje se nalazi na stupnju tehnološkog i društvenog razvitka višem od razine lovačke grupe, porodičnog imanja, izoliranog seoskog naselja ili pastoralnog plemena. Civilizacija je nešto umjetno, nešto što je stvorio čovjek, ona je posljedica izradbe sve složenijih oruđa da bi se odgovorilo sve većem ljudskom saznanju o potrebi života u zajednici.