Download - Luka Matić, »Državni red, paradržavni monopol i samoorganizirana solidarnost«

8/17/2019 Luka Matić, »Državni red, paradržavni monopol i samoorganizirana solidarnost«

http://slidepdf.com/reader/full/luka-matic-drzavni-red-paradrzavni-monopol-i-samoorganizirana-solidarnost 1/3



LE MONDE DIPLOMATIQUE - HRVATSKO IZDANJE / listopad 2015.4

izbjeglica svodio se na kratkotrajne mjere

amortizacije tranzitnog šoka. Kako piše Ni-

koleta Kosovac u tekstu znakovitog naslo-

va "Srbija kao privremena migracijska po-

staja", uslijed suočavanja potkapacitiranih

prihvatnih centara s velikim brojem izbje-

glica, njima je pomoć i podršku davalo lo-

kalno stanovništvo, a poboljšanje statusa

tražitelja azila i izbjeglica fokus je "aktiv-

nosti formalnih i neformalnih udruženja

građana". Siječanjskoj situaciji u Srbiji,

koju opisuje Kosovac, sličila je ona u Make-

doniji u lipnju, prema izvještavanju Sonje

Stojadinović, koja je još jasnije pokazivala

diskrepanciju između državne nebrige, čak

i maltretmana, i samoorganizirane narod-ne solidarnosti. Naime, Stojadinović izvje-

štava da je policija čak i prebijala izbjeglice,

dok je sva humanitarna pomoć dolazila od

ad hoc samoorganiziranih građana.

Državni red: Opatovac

Za razliku od zemalja regije, institucional-

ni prihvat izbjeglica u Hrvatskoj organizi-

ran je na značajno višoj razini, iako s poteš-

koćama u inicijalnoj i stabilizacijskoj fazi.

Primjerice, prvog dana rada opatovačkog

kampa iskrsnula su dva sukoba između po-

licije i izbjeglica, oba u samom kampu. Uz

to, na terenu se moglo u prvim dvama fa-

zama svjedočiti i lošoj komunikaciji polici-

je i izbjeglica, bilo u Osijeku, Tovarniku ilina mađarskoj granici. Toj lošoj komunika-

ciji, po našem sudu, kumovala su barem tri

faktora – najprije preopterećenost policij-

skih radnika u uvjetima povećanog opsega

posla i produljenog radnog vremena, zatim

izloženost intenzivnom stresu kod izbjegli-

ca, a naposljetku i loše poznavanje engle-

skog jezika, kako među pripadnicima te-

meljne policije tako i među izbjeglicama.2

Međutim, u fazi automatizacije rada po-

kazalo se da u normalnim okolnostima

opatovački kamp funkcionira prilično efi-

kasno, barem iz perspektive policije. Iz

razgovora s ministrom Rankom Ostoji-

ćem i službom za odnose s javnošću Mi-

nistarstva unutarnjih poslova, saznajemo

da je kamp kružno organiziran – nakon što

izbjeglice uđu u kamp, nađu se u njegovom

operativno-tehničkom dijelu gdje prolaze

registraciju. Ujedno, taj je dio kampa me-

dijski najvidljiviji budući da se nalazi naj-

bliže cesti i zoni u kojoj su smješteni novi-

nari. Nezanemariva je, u smislu procjene

vidljivosti, i činjenica da je dio kampa koji

je namijenjen smještaju izbjeglica od ope-rativno-tehničkog dijela kampa odijeljen

sustavom nasipa te je orijentiran prema

Dunavu. Između tih dvaju, osnovnih di-

jelova kampa, nalazi se tranzitna zona u

kojoj radi Hrvatski Crveni križ. Operativ-

no-tehnički dio kampa u sebi sadrži ope-

rativni centar, centar za videonadzor, im-

provizirane urede nadležnih ustanova te

medicinske objekte. U tranzitnom dijelu

prema smještajnom dijelu kampa smje-

štene su službe Crvenog križa koje pruža-

ju psihosocijalnu pomoć i aktivne su oko

pronalazaka izgubljenih članova obitelji.

Posljednji, smještajni dio kampa podije-

ljen je u četiri sektora, od kojih su dva na-

mijenjena regularnoj popuni, treći je na-mijenjen smještaju ranjivih skupina, dok

je četvrti u pravilu prazan i spreman za

prihvat u slučaju nailaska većeg vala izbje-

glica. Maksimalni kapacitet opatovačkog

kampa je četiri tisuće osoba, a prema ri-

ječima ministra Ostojića, za prihvat izbje-

glica spreman je sličan kamp u Belom Ma-

nastiru, koji ih u takvoj situaciji može

primiti dvije tisuće. Kad je MUP pred-

stavnike medija, među njima i nas ispred

LMD-a, poveo u obilazak kampa, u njemu

je bilo manje od stotinu ljudi, a prosječno

trajanje boravka u kampu, prema procje-

nama ministra i press službe Ministarstva

bilo je kreće od 24 sata, a povremeno čak i

kraće od 12 sati.

Na temelju toga može se reći da je državni

aparat uspostavio efikasan sustav tranzi-

ta izbjeglica kroz Hrvatsku. Ono što hrvat-

sku Vladu razlikuje od, primjerice, Mađar-

ske, koja je također efikasno vršila tranzit

izbjeglica preko svojega teritorija, prije

svega je politička pratnja.3 Nasuprot kse-

nofobnim komentarima koji su dolazi-li kako od mađarskog premijera Viktora

Orbána tako i iz nižih ešalona vlasti, hrvat-

ski premijer Zoran Milanović i ministrica

vanjskih i evropskih poslova Vesna Pusić

od početka su emitirali jasnu političku po-

ruku razumijevanja (i dijeljenja) izbjeglič-

ke želje da kroz Hrvatsku samo prođu u što

kraćem roku. Način na koje se hrvatsko ru-

kovodstvo postavilo odstupa od drugih ze-

malja Europske unije zahvaćenih izbje-

gličkim valom, Bugarske i Rumunjske, ali i

Slovenije.4 Kako na razini državne politike,

tako i na razini neposrednog samoorgani-

ziranog pružanja pomoći, motiv vlastitog

izbjegličkog iskustva u Hrvatskoj je kori-

šten kao obrazloženje gostoprimstva pru-

ženog izbjeglicama. I paradoksalno, jedi-ni ozbiljni politički akteri koji su emitirali

anti-izbjegličke ksenofobne poruke bili su

oni koji svoje političke pozicije temelje na

iskustvu posljednjeg rata.5 To su najpri-

je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović,

zatim stranka iz koje je ona potekla – Hr-

vatska demokratska zajednica, i slavon-

sko-baranjski spin-off HDZ-a – Hrvatski de-

mokratski savez Slavonije i Baranje.

Naličje korektne politike zbrinjavanja

izbjeglica odnos je Vlade RH prema su-

sjednoj Srbiji. Naime, kad je nakon inci-

denta na graničnom prijelazu između Sr-

bije i Mađa rske u Horgošu val izbjeglica

usmjeren na granicu s Hrvatskom, što je

uzrokovalo ranije spomenuti inicijalni

prihvatni šok, Vlada RH je odlučila uvesti

restriktivne mjere za prekogranični pro-

met sa Srbijom. To se očitovalo najprije u

zatvaranju većine graničnih prijelaza s

hrvatske strane i preusmjeravanje put-

ničkog prometa na granični prijelaz Ba-

jakovo, a potom i u kratkotrajnoj zabrani

prekograničnog cestovnog prometa roba.

Potonje, de facto sankcije Srbiji, proizve-le su sedmodnevni medijski rat tijekom

kojega su s naslo vnica hrvatske i srbijan-

ske visokotiražne bulevarske štampe (i iz

kabineta odgovornih predstavnika vla-

sti) pljuštale optužbe – s hrvatske strane

da Srbija u komplotu s Mađarskom po-

kušava zagušiti Hrvatsku izbjeglicama, a

sa srbijanske da Hrvatska želi ekonom-

ski uništiti Srbiju. Ne ulazeći u detaljni-

ju analizu ove polemike, istaknuo bih da

je suradnja hrvatskih i srbijanskih vlasti

i nacionalnih društava Crvenog križa/kr-

sta uspostavljena tek početkom listopa-

da. Stoga će tek naknadno biti moguće

prosuditi koje je efekte na efikasnost su-

stava prihvata izbjeglica imao ovaj sukob.

Paradržavni monopol:Hrvatski Crveni križ

Za razliku od generalno konstruktivnog

stava i rada domaće Vlade, angažman Hr-

vatskog Crvenog križa u velikoj je mjeri

upitan. Da bi njihova pozicija u kriznoj

situaciji bila jasnija, treba se podsjeti-

ti da Hrvatski Crveni križ nije ni udru-

Foto: Nemanja Jovanović

