Kamenorezac - Camilla Lackberg.pdf

8/20/2019 Kamenorezac - Camilla Lackberg.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/kamenorezac-camilla-lackbergpdf 1/387





CamillaLäckberg

Kamenorezac

s engleskoga preveoPetar Vujačić



Za UlleSvu sreću što postoji...



§

LOV NA JASTOGE nije kakav je nekoć bio. Jednom su vrijedni,profesionalni lovci na jastoge hvatali crne rakove. Danas su ljetni gostiprovodili tjedan dana loveći jastoge samo za vlastitu zabavu. I nisu sepridržavali pravila. On se toga nagledao tijekom godina. Četkama sekriomice uklanjala vidljiva ikra sa ženki i tako jastozima davalavjerodostojnost; kralo se iz tuđih vrša. Neki su čak i zaranjali i jastoge

vadili ravno iz trapula. Ponekad se pitao kako će sve to završiti i je limeđu lovcima na jastoge preostao ijedan tračak časti. Jednom jeprilikom u vrši koju je izvukao pronašao bocu konjaka u zamjenu zanepoznat broj iz nje pokradenih jastoga. Taj lopov barem je imaomalo poštenja - ili smisao za humor.

Frans Bengtsson duboko je uzdahnuo, ustao i počeo izvlačiti vrše;lice mu se razvedrilo kad je u prvoj ugledao dva prelijepa jastoga.Imao je dobro oko za okupljališta jastoga, kao i za određen broj

mjesta na koja je bacao vrše i na kojima ga je sreća godinama pratila.Još tri vrše i prikupio je pristojnu hrpu vrijednih rakova. Istini za

volju, nije shvaćao zašto postižu tako sablažnjivo visoke cijene. Nemože se reći da su neukusni, no njemu je za večeru uvijek bila milijaharinga. Bila je ukusnija i pristupačnija cijenom. No prihod od lova najastoge bio je i više nego dobrodošao dodatak mirovini u ovo dobagodine.

Posljednja vrša kao da je bila zapela; nogom se upro o bok broda ipokušao je osloboditi. Osjetio je kako polagano popušta i nadao se danije oštećena. Pogledao je preko boka svoje stare drvene snipe daprovjeri u kojem je stanju. No vrša nije bila prvo što je isplivalo.Valovitu vodenu površinu probila je bijela ruka; načas mu se učinilokao da upire ka nebu.

Prvi poriv bio mu je otpustiti konop i pustiti da to, što god biloispod površine, ponovno nestane u dubinama zajedno s vršom. Ali

profesionalnost je ipak prevladala te je nastavio povlačiti konoppričvršćen za vršu. U tijelu je imao još dosta snage koja mu je bilapotrebna. Morao je uprijeti svim silama da svoj sablasni ulov prebaci



preko ograde. Uznemirio se tek kad je blijedo, beživotno tijelo bučnoudarilo o palubu. Dijete koje je izvukao iz mora. Djevojčica, duge kosezalijepljene za lice, usana modrih baš kao i oči koje su slijepo zurile unebo.

Bengtsson se presavio preko ograde i povratio.

Patrik je osjećao gotovo nezamislivu iscrpljenost. Sve njegove iluzijeda bebe dugo spavaju potpuno su nestale tijekom posljednja dvamjeseca. Dlanom je prešao po kratkoj smeđoj kosi, no uspio ju jesamo još više razbarušiti. A za sebe je mislio da je umoran - nijemogao ni zamišljati kako se tek osjeća Erica. No bar nije morao

ustajati noću i dojiti. Štoviše, stvarno je bio zabrinut za nju. Nije semogao sjetiti da ju je vidio nasmijanu još otkako se vratila iz bolnice;oko očiju imala je crne kolobare. Kad ju je vidio tako očajnu ujutro,bilo mu je teško napustiti nju i Maju. A ipak, morao je priznati da jeosjećao istinsko olakšanje kad se mogao odvesti u njemu poznatisvijet odraslih. Maju je volio najviše na svijetu, no dovesti kući bebubilo je kao kročiti u stran, nepoznat svijet gdje iza svakog ugla vrebajusvakovrsne nove brige. Zašto ne spava? Zašto vrišti? Je li joj prevruće?Je li joj hladno? Kakve su joj to čudne mrlje na koži? O odraslimhuliganima znao je bar nešto i znao se nositi s tim.

Rastreseno se zagledao u spise ispred sebe i pokušavao razbistritimozak u dovoljnoj mjeri da nastavi raditi. Kad je zazvonio telefon,zamalo je iskočio iz stolca; zazvonio je još triput prije nego što sestigao sabrati i podići slušalicu.

»Patrik Hedstrom.«

Deset minuta poslije toga zgrabio je jaknu s vješalice pokraj vrata,odjurio u ured Martinu Mollinu i rekao: »Martine, neki stari izvlačio jevrše za jastoge. Frans Bengtsson. Izvukao je tijelo.«

»Gdje to?« upitao je zatečeno Martin. Dramatične vijesti razdrmalesu beživotni ponedjeljak ujutro u policijskoj postaji Tanumshede.

»Ispred Fjallbacke. Brod mu je privezan za mol pokraj Trga IngridBergman. Moramo na teren. Hitna je već na putu.«

Martinu nije trebalo reći dvaput. Zgrabio je jaknu da se suoči sa

surovim listopadskim vremenom i pošao za Patrikom do auta. Put doFjallbacke prošao je brzo — Martin se bojažljivo pridržavao za ručku



iznad vrata kad bi se auto zanio na rubu oštrih zavoja.»Utapanje? « upitao je Martin.»Kvragu, kako da ja znam«, odvratio je Patrik i odmah požalio što

se otresao na Martina. »Oprosti - premalo sna.«

»Sve u redu«, rekao je Martin. Znajući kako je smoždeno Patrikizgledao proteklih nekoliko tjedana, bio mu je i više nego spremanoprostiti.

»Samo znam da ju je pronašao prije otprilike sat vremena. Starikaže kako mu se ne čini da je dugo bila u vodi. No to ćemo ubrzovidjeti«, govorio je Patrik dok su se Galarbackenom spuštali premakeju gdje je na vezu stajala drvena snipa.

»Rekao si, ona?«»Da, djevojčica, dijete.«»Pas mater«, rekao je Martin, požalivši što nije slijedio poriv da

ostane u krevetu s Pijom umjesto da danas ode na posao.Parkirali su se kod Cafea Bryggan i požurili se do brodice. Bilo je

gotovo nevjerojatno da nitko još nije primijetio što se zbiva, pa nijetrebalo tjerati uobičajene znatiželjnike.

»Djevojčica leži u brodici«, rekao je starac koji ih je dočekao na

molu. »Nisam je želio dirati više nego što sam trebao.«Patrik je bez imalo napora prepoznao bljedilo na starčevu licu. Injegovo je bilo iste boje kad god je morao gledati mrtva tijela.

»Gdje ste je točno izvukli?« upitao je Patrik, pitanjem se trudećiodgoditi susret s mrtvom djevojčicom bar još nekoliko sekundi. Još jenije ni vidio, a već mu se želudac nemirno grčio.

»Kod Porsholmena. Na južnoj obali otoka. Zapetljala se u konoppete vrše koju sam vadio. Inače je još dugo ne bismo pronašli. Možda i

nikad, ako bi je struje odvukle na otvoreno.«Patrika nije iznenadilo što Bengtsson znade kako se mrtvo tijelo

ponaša u moru. Svi su starci znali da tijelo prvo potone, a onda isplutana površinu puno plinova sve dok, nakon nekog vremena, ponovno nepotone u dubine. U starim vremenima utapanje je bilo stvarna pogibeljkoja je prijetila ribarima i Bengtsson je zacijelo već bio tragao zanesretnim žrtvama.

Kao da želi to potvrditi, taj lovac na jastoge javio se: »Nije dugobila dolje. Još nije isplutala.«

Patrik je kimnuo: »To ste rekli kad ste nazvali. Pa, trebali bismo



pogledati tijelo.«Martin i Patrik polagano su se uputili do kraja mola gdje je brodica

stajala na vezu. Tek kad su gotovo stigli onamo, vidjeli su dovoljnopreko ograde da razaberu što leži na palubi. Kad ju je starac izvukao,

djevojčica je pala na leđa, a mokra, zapetljana kosa prekrila joj je većidio lica.

»Hitna je stigla«, rekao je Patrik.Martin je bezvoljno kimnuo. Njegove pjegice i riđoplava kosa

činile su se nekoliko nijansi crvenkastijima zbog kontrasta s blijedimlicem; trudio se obuzdati mučninu.

Sivilo vode i vjetar koji je zapuhao stvarali su jezivu pozadinu.Patrik je domahnuo bolničarima koji se naizgled nisu žurili izvućinosila iz vozila i dovući ih do njih.

»Utapanje?« Prvi od dvojice bolničara upitno je glavom pokazaoprema brodici.

»Čini se tako«, odgovorio je Patrik. »No vidjet ćemo što će patologreći. Ne možete joj nikako pomoći osim da je prevezete.«

»To su nam već rekli«, odvratio je bolničar. »Prvo ćemo jeprebaciti na nosila.«

Patrik je kimnuo. Oduvijek je smatrao kako su slučajevi u kojimastradaju djeca nešto najgore što policijski djelatnik može doživjeti naposlu. Otkako se rodila Maja, ta nelagoda koju je osjećao postala jetisuću puta jačom. Srce mu je pucalo dok je pomišljao na ono što ihčeka. Čim identificiraju djevojku, morat će njezinim roditeljimauništiti život.

Bolničari su uskočili u brodicu. Pažljivo su podigli djevojčicu iprebacili je na mol. Njezina mokra, crvena kosa na daskama se

razastrla poput lepeze oko blijeda lica, a mutnim očima kao da sezagledala u vjetrom nošene sive oblake.

Patrik je hitro odvratio pogled, no ipak je, nevoljko, pogledaodjevojčicu. I tada, kao da mu je hladna ruka stegnula srce.

»O, ne. O, ne. Isuse Bože.«Martin ga je užasnuto pogledao. Tada je shvatio što Patrik govori.

»Znaš tko je?«Patrik je nijemo kimnuo.



Stromstad, 1923.

AGNES SE NIKAD NECE USUDITI to izgovoriti naglas, no ponekad jesmatrala srećom što joj je majka umrla pri porođaju. Tako je ocaimala samo za sebe i, s obzirom na sve što je čula o majci, ne bi je takolako mogla motati oko malog prsta. Otac, pak, nije imao srca ništaodbiti svom siročetu. Agnes je toga bila svjesna i to iskorištavala dokrajnjih granica. Neki dobronamjerni rođaci i prijatelji pokušavali su

upozoriti oca na to, ali iako se napola trudio kćeri odbiti ponešto, kad-tad njezino ljupko lice odnijelo bi pobjedu. Te njezine velike oči snevjerojatnom lakoćom punile bi se suzama što bi joj potekle nizobraze. Kad bi došlo do toga, srce bi mu se predalo pa je obično dobilašto bi htjela.

Shodno tomu bila je, s devetnaest godina, neopisivo razmaženacura. Mnogi koji su je poznavali išli bi toliko daleko i usudili se tvrditida u tome ima prilične zloće. To su običavale govoriti djevojke. No

dječaci, kako je otkrila Agnes, rijetko su gledali dalje od prelijepoglica, velikih očiju i guste kose kojima je od oca izvlačila sve što bipoželjela.

Njihova vila u Stromstadu bila je najljepša u gradu. Uzdizala sevisoko na brdu, s pogledom na more. Dijelom su je platili majčinimnasljedstvom, a dijelom novcem koji je otac zaradio poslujući sgranitom. Jednom je bio na rubu da izgubi sve, za vrijeme štrajka1914., kad su se kamenoresci, svi do posljednjega, digli protiv velikihkompanija. Ipak, naposljetku je zavladao red; poslije rata, posao jeopet procvao. Kamenolom u Krokstrandu, pokraj Stromstada,ostvarivao je osobito velik profit prvenstveno isporukama uFrancusku.

Agnes nije pretjerano marila odakle dolazi novac. Rodila se bogatai oduvijek živjela kako to bogati čine. Nije joj bilo važno je li novacnaslijeđen ili zarađen, sve dok može kupovati nakit i lijepu odjeću.

Znala je da svi ne misle tako. Majčini roditelji bili su užasnuti kad im jekći pošla za Agnesina oca. Njegovo bogatstvo bilo je novostečeno,njegovi roditelji bili su siromasi. Nisu se uklapali u velike, svečane



večere; pozivali su ih samo kad nitko od najbliže rodbine nije bionazočan. No čak i ti susreti bili su neugodni - ti jadnici nisu imalipojma kako se treba ponašati u finim salonima, a njihov doprinoskonverzacijama bio je beznadno štur. Agnesini djed i baka s majčine

strane nikad nisu shvaćali što je njihova kći vidjela u AugustuStjernkvistu, bolje rečeno Perssonu, što mu je bilo pravo prezime.Njegov pokušaj uspona na društvenoj ljestvici pukom promjenomprezimena nije ih mogao zavarati. Ipak, očarala ih je unuka te su senadmetali s ocem tko će više razmaziti Agnes nakon što joj je majkanaglo umrla netom poslije poroda.

»Dušice, idem u ured.«Agnes se okrenula kad joj je otac ušao u sobu. Svirala je glasovir

koji je stajao sučelice prozoru, većinom zato što je znala kako je lijepadok sjedi ondje. Muzikalnost joj nije bila jača strana. Usprkos skupimsatovima klavira koje je uzimala još odmalena, mogla je pristojnoodsvirati tek note ona dva lista koja su stajala pred njom.

»Oče, jesi li razmislio o onoj haljini što sam ti je pokazala nekidan?« Pogledala ga je uobičajeno molećivo, vidjevši kako se boriizmeđu želje da je odbije i nemoći da učini tako.

»Dušo, tek što sam ti u Oslu kupio novu haljinu... «»Oče, ali imala je pletenu podstavu. Ne možeš očekivati da ću nasubotnju zabavu odjenuti haljinu s pletenom podstavom. Vani je takotoplo.«

Mrzovoljno mu se namrštila i čekala reakciju. Pružio je jači otpornego obično; morala je zadrhtati usnicom. Ako to ne bi pomoglo,nekoliko suza riješilo bi problem. No danas je izgledao umorno pa jojse nije činilo da će se trebati dodatno potruditi. Kao i obično, bila je u

pravu.»Da, dobro, idi sutra u dućan pa si je naruči. Jednoga dana otac će

ti posijedjeti od tebe. Možda će te zamoliti da u subotu nešto odsviraš,pa se bolje pripremi.«

Zadovoljna, Agnes je sjela na stolac za glasovir i poslušno počelavježbati. Već je zamišljala prizor. Svi će pogledi biti prikovani na njudok će sjediti za glasovirom u titraju svijeća, u novoj, crvenoj haljini.



§

MIGRENA JE KONACNO POCELA jenjavati. Željezni obruč oko njezina čelapostupno je popuštao stisak te je mogla oprezno otvoriti oči. Gore jebilo tiho. Dobro. Charlotte se okrenula u krevetu i ponovno sklopilaoči uživajući u nestajanju boli. Polagano ju je zamijenila opuštenost uudovima.

Nakon što je malo otpočinula, bojažljivo je sjela na rub kreveta i

masirala sljepoočice. Još su bile osjetljive nakon napadaja, ali je iziskustva znala da će tako ostati još nekoliko sati.Albin sigurno drijema gore. Što je značilo da je mirne savjesti

mogla još malo pričekati prije nego što se uspne k njemu. Sam Bog znada joj je potreban svaki časak odmora. Sve veći stres posljednjihmjeseci učestao je napadaje migrene i crpio joj svaki atom energije.

Odlučila je nazvati svoju sestru po mukama i čuti što radi. Iako je utom trenutku Charlotte bila pod stresom, nije se mogla suspregnuti a

da ne strahuje za Ericino mentalno zdravlje. Dvije žene nisu sepoznavale dugo. Počele su razgovarati zato što bi se sretale u šetnji skolicima. Erica s Majom, a Charlotte s osmomjesečnim sinom Albinom.Nakon što su otkrile da žive tek koji korak jedna od druge, počele suse sastajati gotovo svakodnevno. No Charlotte se ubrzo počelazabrinjavati za svoju novostečenu prijateljicu. Naravno, Ericu nijepoznavala sve dok nije pristigla Maja, ali joj je intuicija govorila da jeneobično za nju što je toliko apatična i deprimirana, kao što jevećinom bila tih dana. Charlotte je čak s Patrikom oprezno načelatemu poslijeporođajne depresije. On je nehajno odbacio ideju tvrdećikako dobiti bebu znači velike prilagodbe te da će sve biti u redu čimuđu u rutinu.

Posegnula je za telefonom na noćnom stoliću i ukucala Ericin broj.»Bok. Charlotte je.«Kad se javila, Erica je zvučala mamurno i pokunjeno, tako da je

Charlotte osjetila još veći nemir. Nešto nije bilo u redu. Zasigurno.Ipak, malo poslije Erica je živnula. Čak je i Charlotte mislila kako jedobro čavrljati nekoliko minuta i tako barem nakratko odgoditi ono



neizbježno. No čim se uputi na kat, ondje će je čekati stvarnost.Kao da osjeća što Charlotte misli, Erica ju je upitala kako

napreduje potraga za kućom.»Sporo. Presporo. Niclas danonoćno radi, bar se tako čini. Nikad

nema vremena da se vozi po gradu i razgledava kuće. Uostalom, sad niizbor nije neki, pa smo vjerojatno ovdje zapeli još neko vrijeme.«Duboko je uzdahnula.

»Sve će se srediti, vidjet ćeš.« Ericin glas zvučao je utješno, nonažalost Charlotte nije pretjerano vjerovala njezinim hrabrenjima.Ona, Niclas i djeca već šest mjeseci žive s njezinom majkom i Stigom.Kako sada stvari stoje, vjerojatno će morati ostati još pola godine. Tosavršeno odgovara Niclasu koji je u klinici od jutra do sutra, noCharlotte, koja se morala baviti djecom, bilo je nepodnošljivo.

U teoriji sve je zvučalo prekrasno kad je Niclas iznio taj prijedlog.Mjesto okružnog liječnika otvorilo se u Fjallbacki, a oni su se, nakonpet godina u Uddevalli, osjećali spremnima za promjenu okoline.Štoviše, čekali su i Albina, začetog u posljednjem pokušaju spašavanjabraka. Dakle, zašto život ne započeti sasvim iznova? Što je višegovorio o naumu, to je bolje zvučalo. Uz to, pomisao da će im dadilja

biti nadohvat ruke, sada kad će imati dvoje djece, bila je jednakoprivlačna. No stvarnost je bila posve druga priča. Trebalo je teknekoliko dana da se Charlotte točno sjeti zašto je toliko žarko željelanapustiti roditeljski dom. S druge strane, neki događaji potpuno supromijenili njihova nadanja. Ali o toj temi nije mogla raspravljati sEricom, ma koliko to priželjkivala. To je moralo ostati tajnom, inače bimoglo razoriti cijelu njihovu obitelj.

Ericin glas prekinuo ju je u snatrenju. »Dakle, kako ti je s mamom?

Izluđuje te?«»Najblaže rečeno. Sve radim krivo. Ili sam prestroga s djecom ili

sam preblaga s djecom. Oblačim im previše odjeće, oblačim ihprelagano, nemaju dovoljno za jesti, pretrpavam ih hranom.Predebela sam. Previše sam trapava... Popisu nikad kraja, a meni jesvega već dovde«, rekla je i dlan stavila pod bradu.

»Što je s Niclasom?«»A ne, u maminim očima Niclas je čisto savršenstvo. Guguće mu i

umiljava mu se, i žali ga jer se oženio takvom niškoristi. Što se nje tiče,on je nepogrešiv.«



»Zar on ne vidi kako se ponaša prema tebi?«»Kao što rekoh, gotovo nikad nije doma. A kad je kod kuće, ona je

u svom najboljem izdanju. Znaš što je rekao jučer kad sam se drznulapožaliti? 'Charlotte, dušo, zašto bar malo ne popustiš?' Da malo

popustim? Ako još malo popustim, više me neće biti. Na to sam takopoludjela da s njim otad nisam progovorila ni riječ.

Dakle, sad vjerojatno sjedi na poslu i žali sam sebe zato što imatako nerazumnu ženu. Nikakvo čudo što sam jutros dobila najgorumigrenu na svijetu.«

Zvuk odozgo natjerao je Charlotte da nevoljko ustane.»Erica, moram juriti gore do Albina. Inače će mama izvesti cijelu

predstavu mučenice prije nego što stignem... ne zaboravi, doći ćupopodne s kolačima. Eto ti mene, samo o sebi, a nisam ni pitala kakosi. Svratit ću kasnije.«

Spustila je slušalicu i hitro prstima prošla kroz kosu prije nego štoje duboko udahnula i pošla na kat.

Nije trebalo biti tako. Nipošto nije trebalo biti tako. Prekopala je sveknjige o djeci i o životu roditelja, ali ništa što je pročitala nije jupripremilo za realnost situacije. Umjesto toga, bila je uvjerena kako jesve napisano samo dio velike zavjere. Autori su baljezgali ohormonima sreće i lebdenju u sedmom nebu s bebom u naručju, oosjećanju sveprožimajuće, prirodne ljubavi na prvi pogled spram tehrpice radosti. Naravno, onako ovlaš, spomenuli su da ćete bitiiscrpljeni kao nikad u životu. No čak je i tu činjenicu okruživalaromantična aureola te se ona smatrala dijelom čudesnog paket-

aranžmana majčinstva.Čisto sranje - tako je glasila Ericina poštena procjena nakon dvamjeseca majčinstva. Laži, propaganda, totalna glupost! U životu se nijenikad osjećala toliko jadno, umorno, gnjevno, ozlovoljeno i iscrpljenokao sada otkad je Maja došla. I nije doživjela nikakvu sveprožimajućuljubav kad su joj tu crvenu, vrištavu i, da, ružnu hrpicu položili nagrudi. Iako su joj majčinski nagoni nadolazili puževim korakom, idalje se osjećala kao da joj je u kući nekakav uljez. Ponekad je gotovo

požalila što su Patrik i ona odlučili imati dijete. A išlo im je savršenokad ih je bilo samo dvoje. A onda se sebičnost koju su dijelili sa



ostatkom čovječanstva spojila sa željom da dožive reprodukciju svojihsjajnih gena. Jednim su potezom promijenili živote i nju sveli na non-stop muzilicu.

Nije mogla pojmiti kako tako maleno dijele može bili toliko

gladno. Maja se nije odvajala od Ericinih dojki nabreklih od mlijeka,koje su eksplodirale veličinom tako da se osjećala kao dvije golemesise s nogama. Ni fizički izgled nije joj davao razloge za slavlje. Kad sevratila iz rodilišta, i dalje je izgledala jako trudno, a kilogrami se nisutopili dovoljno brzo. Jedina utjeha bila joj je da je Patrik, dok je bilatrudna, također nabio kilažu; jeo je kao vuk. Sad je i on oko strukanosio nekoliko suvišnih kilograma.

Bogu hvala pa je bol skoro potpuno nestala, ali se osjećala znojno,podbulo i općenito jadno. Noge nije obrijala već nekoliko mjeseci,očajnički je trebala frizuru, a možda i par pramenova da se riješimišjesmeđih tonova u uobičajeno plavoj, do ramena dugoj kosi. Ericaje nakratko snatrila, ali se ponovno javila realnost - kvragu, kako semože izvući iz kuće da to obavi? Kako zavidi Patriku. Barem osam satidnevno mogao je prebivati u stvarnome svijetu, svijetu odraslih. Njojsu trenutačno jedino društvo bile Ricki Lake i Oprah Winfrey dok je

bezvoljno tipkala po daljinskom, a Maja sisala bez kraja i konca.Patrik je Ericu uvjeravao da bi radije ostao doma s njom i Majomnego išao na posao, ali mu je u očima vidjela olakšanje što možebarem nakratko pobjeći iz njihova malena svijeta. Shvaćala ga je.Istodobno, osjećala je kako u njoj buja gorči na. Zašto ona mora nosititoliko breme kad je odluka bila zajednička. Ne bi li zajednička trebalabiti i njezina provedba? Zar on ne bi trebao ponijeti jednak dio tereta?

I tako je svakodnevno pomno pratila vraća li se kući u obećano

vrijeme. Samo pet minuta zakašnjenja već bi rađalo zlovolju, a ako bikasnio i više, mogao je očekivati pravu provalu bijesa. Čim bi ušaokroz vrata, uvalila bi mu Maju u naručje - ako bi se dolazak poklopio snekim od rijetkih predaha u rasporedu dojenja. A onda bi se Ericasvalila u postelju, nabila čepove u uši da barem privremeno pobjegneod dječje vriske.

Uzdahnula je držeći slušalicu u ruci. Sve izgleda tako beznadno.Samo su čavrljanja s prijateljicom bili dobrodošli prekidi u toj tami.Kao majka dvoje djece, Charlotte je bila čvrsta i dobar oslonac, punaspokoja i samouvjerenosti. Erica se sramila priznati da joj je prilično



drago slušati njezine žalopojke umjesto da se vječito okreće samosvojima.

Naravno, u Ericinu životu postojala je još jedna briga — njezinasestra Anna. Nakon što se Maja rodila, razgovarale su samo nekoliko

puta i znala je da nešto nije u redu s njom. Kad su razgovaraletelefonom, Anna je zvučala otupjelo i rastreseno, no tvrdila je kako jesve u redu. Erica je bila toliko utonula u vlastite jade da joj se nije daloiz nje izvlačiti informacije. Ipak, bila je sigurna da nešto nije kakotreba.

Otjerala je te mračne misli i Maju prebacila s jedne dojke na drugu,na što se beba nakratko uznemirila. Tupo je podigla daljinski ipromijenila program. Počinjao je Glamur. Radovala se samopopodnevnoj kavi sa Charlotte.

Lilian je žustro miješala juhu. U ovoj je kući ona morala sve. Kuhati,čistiti, brinuti se za djecu. No Albin je bar zaspao. Lice joj se raznježilokad je pomislila na unuka.

Mali anđelak. Jedva da pisne. Nimalo nalik na ono drugo.Namrštila se i miješala još brže dok su kapljice juhe izlijetale prekoruba, pištale i lijepile se za površinu štednjaka.

Već je ranije na šanku pripremila pladanj s čašama, tanjurima zajuhu i žlicama. Sad je oprezno podigla lonac sa štednjaka i vruću juhuprelila u zdjelu. Udahnula je aromu što se uzdizala na pari izadovoljno se nasmiješila. Pileća juha, Stigova omiljena. Nadala se daće je pojesti s dobrim tekom.

Oprezno je podigla pladanj i laktom otvorila vrata na stubište.

Vječno ta trka gore-dolje, mrzovoljno je pomislila. Jednoga danaskončat će na dnu stuba, sa slomljenom nogom pa će onda vidjetikako će im teško biti bez nje. Za njih radi sve, kao nekakva ropkinja. Uovom trenutku, na primjer, Charlotte je dolje u podrumu, valja se pokrevetu i izvlači se na migrenu. Kakva glupost. Ako netko ovdje imamigrenu, onda je to Lilian. Nije mogla zamisliti kako Niclas to podnosi.Cijeli dan rinta u klinici, daje sve od sebe da bi mogao izdržavatiobitelj, a onda se vraća kući u podrum gdje sve izgleda kao da je

bomba pala. Samo zato što su ovdje privremeno ne znači da ne morajučistiti i stan držati urednim. A Charlotte je još imala hrabrosti tražiti da



joj muž pomogne s djecom kad se navečer vrati doma. Umjesto toga,trebala ga je pustiti da se odmori nakon naporna dana, da sjedne umiru pred televizor, dok djecu drži podalje od njega najbolje štomože. Nije čudo da je starija tako nemoguća. Nesumnjivo vidi koliko

joj mati ne poštuje oca. A to može voditi k samo jednom.Odlučnim koracima Lilian je prešla posljednje stube do gornjega

kata i odnijela pladanj u gostinjsku sobu. Ondje je smještala Stiga kadje bio bolestan. Ne bi bilo prilično da stenje i jeca u spavaćoj sobi. Akose želi dobro skrbiti za njega, onda se mora i naspavati.

»Dragi?« Oprezno je otvorila vrata. »Budi se, donijela sam ti nešto.Tvoju omiljenu pileću juhu.«

Stig joj je uzvratio blijedim osmijehom. »Nisam gladan, moždaposlije«, tiho je rekao.

»Glupost, nikad nećeš ozdraviti ako dobro ne jedeš. Ajde, pridignise malo pa ću te hraniti.«

Pomogla mu je da se napola uspravi, a onda se smjestila na rubpostelje. Hranila ga je juhom kao da je dijete, brisala mu kapljice izkutova usana.

»Vidiš, nije bilo strašno. Točno znam što treba moj dragi; ako ćeš

dobro jesti, bit ćeš za tren na nogama, vidjet ćeš.«Ponovno onaj blijedi smiješak. Lilian mu je pomogla da legne ionda mu noge pokrila poplunom.

»Doktor?«»Dušice, zar si stvarno zaboravio? Niclas je sada doktor, dakle

imamo svog doktora u kući. Sigurna sam da će te večeras pogledati.Mora samo još jednom provjeriti dijagnozu, tako je rekao, ikonzultirati se s kolegom iz Uddevalle. Sve će se brzo srediti, vidjet

ćeš.«Lilian je žustro ušuškala svog pacijenta i pogledala pladanj s

praznom zdjelom. Uputila se prema stubama odmahujući glavom.Mora biti i medicinska sestra, povrh svega što iziskuje njezinu pažnju.

Začula je kucanje na vratima i požurila se dolje.

Patrik je oštro pokucao na vrata. Vjetar je dostizao olujnu jačinu.

Kišne kapi udarale su po njima, ne odozgo nego s leđa dok su olujnizapuši podizali rijetku maglicu s tla. Nebo se smračilo; njegovu



svijetlosivu boju prošarali su tamnije sivi oblaci, a prljavosmeđa bojamora bila je daleko od ljetne, sjajne modrine. Valovi su nosili bijelupjenu na svojim vrhovima. Bijele guske jate se na moru, kako jeobičavala govoriti Patrikova majka.

Vrata su se otvorila te su i Patrik i Martin duboko udahnuli ne bi liprikupili dodatnu snagu. Zena koja je stajala pred njima bila je zaglavu niža od Patrika i jako, jako mršava. Imala je kratku kosunakovrčanu u trajnu, obojenu u neodređenu nijansu smeđe. Obrve sujoj bile malo pretjerano počupane te su ih zamijenile dvije crtepovučene ugljenom olovkom što joj je davalo pomalo komičan izgled.Samo što u situaciji u kojoj su se našli nije bilo ničeg komičnog.

»Dobar dan, mi smo iz policije. Tražimo Charlotte Klingu.«»To mi je kći. O čemu je riječ?«Glas joj je bio malo previše kreštav da bi bio ugodan. Patrik je od

Erice čuo dovoljno o Charlottinoj majci i pa mu je bilo jasno koliko jebilo naporno slušati je po cijeli dan. No takve trivijalnosti ubrzo ćeizgubiti svaku težinu.

»Bilo bismo zahvalni ako joj možete reći da želimo razgovarati snjom.«

»Naravno, ali o čemu je riječ?«Patrik se nije predavao. »Prvo bismo htjeli razgovarati s vašomkćeri. Ako dopuštate...« Prekinuli su ga koraci na stubama te je maloposlije spazio poznato Charlottino lice kako se približava vratima.

»Bok, Patrik! Lijepo te vidjeti. Otkud ti?«U idućem trenutku na lice joj se navukao zabrinut izraz. »Nešto s

Ericom? Maločas sam razgovarala s njom i sve je zvučalo u redu.Mislila sam...«

Patrik je podigao ruku. Martin je šutke stajao kraj njega, neskrećući pogled s rupe na podu. Obično je volio svoj posao, no u ovomje trenu proklinjao dan kad je odlučio postati policajac.

»Možemo li ući?«»Patrik, sad sam se iznervirala. Što se dogodilo?« Onda joj je palo

na pamet: »Niclas; je li doživio nesreću, nešto takvo?«»Hajdemo unutra.«Budući da se činilo kako ni Charlotte ni majka nisu bile u stanju

pomaknuti se s mjesta, Patrik je preuzeo vodstvo i poveo ih u kuhinju,dok je Martin išao za njima. Rastreseno je primijetio kako nisu izuli



cipele te da zacijelo ostavljaju blatne otiske. Doduše, to malo blataneće ništa promijeniti.

Charlotte i Lilian pokazao je da sjednu nasuprot njemu zakuhinjski stol; šutke su poslušale. Patrik i Martin sjeli su sučelice

njima.»Charlotte, žao mi je, ali...«, oklijevao je, »nosim ti strašne vijesti.«

Riječi su mu se nezgrapno valjale preko usana. Već je znao da jeizustio krive riječi no postoji li ikakav dobar način da izgovori ono štomora?

»Prije sat vremena lovac na jastoge našao je utopljenu djevojčicu.Charlotte, strašno mi je žao...« I shvatio je da ne može nastaviti. Iakosu mu riječi bile u mislima, bile su toliko strahotne da su odbijale izići.Nije morao više ništa reći.

Charlotte se borila za zrak ispuštajući pištav, grlen zvuk. S objeruke zgrabila je stol kao da želi ostati uspravna, pritom praznim očimazureći u Patrika. U tišini kuhinje taj jedan pištavi udah zazvučao jeglasnije od krika. Patrik je progutao suze i trudio se zadržati mir uglasu.

»Sigurno je greška. Ne može biti Sara!« Lilian je bjesomučno

gledala Patrika pa Martina, ali je Patrik samo odmahnuo glavom.»Žao mi je«, ponovio je. »Vidio sam curicu i nema sumnje da je toSara.«

»Ali, reklai je da se samo ide igrati k Fridi. Vidjela sam je da seuputila onamo. Sigurno je greška. Sigurno se tamo igra.« Lilian jeustala kao u transu i prišla telefonu na zidu. Provjerila je broj u malomimeniku koji je visio kraj njega i brzo nazvala.

»Halo, Veronika, Lilian je. Čuj, je li Sara kod vas?« Slušala je, i

trenutak poslije ispustila slušalicu tako da se ostala njihati na krajužice.

»Nije ni bila tamo.« Svom težinom svalila se za stol i nemoćnozagledala u policajce nasuprot sebi.

Vrisak je dopro niotkuda; i Patrik i Martin poskočili su. Charlotteje, nepomična, vrištala; oči kao da joj nisu vidjele ništa. Bio je toglasan, iskonski, prodoran zvuk. Obojici se koža naježila od sure bolikoja je izbacila taj urlik.

Lilian se bacila na kćer, pokušala je zagrliti, no Charlotte ju jegrubo odgurnula.



Patrik je pokušavao nadglasati vrištanje: »Pokušali smo dobitiNiclasa, ali ga nije bilo u klinici. Ostavili smo mu poruku da dođe kućišto prije. Dolazi i pastor.« Govorio je to više Lilian nego Charlotte dokoje nisu mogli doprijeti. Patrik je znao da je zabrljao do bola. Trebao

se pobrinuti da sa sobom dovede liječnika koji bi joj, po potrebi, daosedativ. Nažalost, jedini liječnik u Fjallbacki bio je curičin otac dokojeg nisu mogli doći. Okrenuo se Martinu.

»Mobitelom zovi kliniku i provjeri može li sestra odmah doći. Recijoj da ponese sedative.«

Martin je postupio po naredbi, sretan što bar na trenutak možeizići iz kuhinje. Deset minuta poslije, ne pokucavši, ušla je AinaLundby. Charlotte je dala tabletu za smirenje, a onda joj je zajedno sPatrikom pomogla da prijeđe u dnevnu sobu kako bi legla na sofu.

»Ne bih li i ja trebala dobiti sedativ?« upitala je Lilian. »Oduvijeksam bila tanka na živce, a ovakvi događaji... «

Okružna sestra koja je naizgled bila istih godina kao Lilian samo jefrknula i nastavila majčinski nježno ušuškavati Charlotte, koja je samoležala i cvokotala zubima kao da se smrzava.

»Preživjet ćete bez toga«, odvratila je i skupila stvari.

Patrik se okrenuo prema Lilian i tiho rekao: »Vjerojatno ćemomorati razgovarati s majkom njezine prijateljice Sare koju je pošlaposjetiti. Koja je njihova kuća?«

»Ona plava, malo više uz ulicu«, rekla je Lilian ne gledajući ga uoči.

Kad je pastor nekoliko minuta nakon toga pokucao na vrata,Patrik je smatrao kako su on i Martin učinili sve što su mogli, Izišli suiz kuće koju su svojim novostima gurnuli u jad i ušli u auto na prilazu.

No Patrik nije upalio motor.»Pas majku«, rekao je Martin.»Pas mater, još kako«, rekao je Patrik.

Kaj Wiberg provirivao je kroz kuhinjski prozor što je gledao na prilazFlorinovih.

»Pitam se što stara krava sad smjera?« žučljivo je promrmljao.

»Što?« javila se njegova supruga Monica iz dnevne sobe.Okrenuo se napola prema njoj i zaurlao: »Ispred kuće Florinovih



parkiran je policijski auto. Nek me nosi vrag ako opet nije neka psina.Dobio sam na grbaču tu staru za susjedu, kao kakvu plaću za svojegrijehe.«

Monica je zabrinuto došla u kuhinju. »Stvarno misliš da je zbog

nas? Pa nismo učinili ništa.« Češljala je svoju ravnu, plavu kosu šišanuu paž frizuru, ali je zastala s češljem u zraku da se naviri kroz prozor.

Kaj je zarežao: »Reci to njoj. Samo čekaj kad općinski sud presudiu moju korist u vezi balkona. Onda će stajati ko posrani golub. Nadamse da će je rušenje koštati cijelo bogatstvo.«

»U redu, no misliš da stvarno radimo dobro, Kaj? Mislim, zalazinam u posjed samo nekoliko centimetara i zapravo nam ne smeta. Ajadni Stig sad leži i bolestan je i što još sve ne.«

»Bolestan, ma da, hvala lijepa. I ja bih obolio da živim s tomprokletom kravom. Što je pravo, pravo je. Ako podignu balkon kojinam zadire u posjed, onda neka plate ili neka ruše to sranje. Natjeralisu nas da posiječemo drvo, zar ne? Onu lijepu brezu pretvorili smo uogrjev samo zato što je Lilian Florin tvrdila da od nje ne vidi more.Nisam u pravu? Jesam li nešto preskočio?« Prkosno se okrenuo ženi,razbješnjen sjećanjem na sve nepravde koje su pretrpjeli u tih deset

godina otkad su postali susjedi Florinovima.»Ne, Kaj, posve si u pravu.« Monica je oborila pogled, savršenosvjesna da joj je uzmak najbolja obrana kad joj je suprug takve volje.Njemu je Lilian Florin bila što i crvena krpa biku i nije bilo smislarazgovarati s njim o zdravoj pameti i razumu kad bi se pojavilonjezino ime. Iako je Monica morala priznati da je većinu njihovihnevolja skrivio upravo Kaj, s Lilian nije bilo lako i da ih je samoostavila na miru, do toga nikad ne bi došlo. Umjesto toga, povlačila ih

je po sudovima bez kraja i konca, za sve redom - od pogrešnoiscrtanih međa, zbog staze koja je prolazila zemljištem iza njezinekuće, zbog šupe za koju je tvrdila kako se nalazi preblizu njezinuposjedu i, ništa manje važno, one lijepe stare breze koju su moraliposjeći prije nekoliko godina. Sve je krenulo kad su započeli graditikuću u kojoj žive. Kaj je malo prije toga za nekoliko milijuna krunaprodao svoju tvrtku za uredske potrepštine te su odlučili ranije seumiroviti, prodati kuću u Goteborgu i skrasiti se u Fjallbacki, gdje suoduvijek ljetovali. Lilian je na novu građevinu imala tisuće primjedbi.Pisala je peticije i skupljala pritužbe trudeći se stvarati im probleme.



Kad ih nije uspjela zaustaviti, počela se s njima prepirati oko svakesitnice. Podjarivana Kajevim raspaljivim karakterom, susjedskazavada nadišla je svaku razumnu mjeru. Balkon koji su Florinovipodigli bila je kap koja je prelila čašu. Činjenica da je sve izgledalo kao

da su Wibergovi pobijedili Kaju je davala prednost koju je, sav sretan,iskorištavao.

Kaj je uzbuđeno šaptao provirujući iza zavjese. »Sad dva tipaizlaze iz kuće i sjedaju u auto. Samo čekaj, začas će nama pokucati navrata. Što god bilo, upoznat ću ih s činjenicama. Lilian Florin nijejedina koja može podnijeti tužbu na policiji. Nije li nas preko živicegadila prije nekoliko dana, govorila kako će se pobrinuti da dobijempo zasluzi? Prijetnje kažnjive zakonom - mislim da se to tako zove. Zato može u zatvor...« Kaj je s veseljem obliznuo usne i pripremio se zabitku.

Monica je uzdahnula i vratila se u naslonjač u dnevnoj sobi. Uzelaje ženski časopis i počela čitati. Nije više imala snage brinuti se.

»Mogli bismo se odvesti onamo i popričati s prijateljicom i njezinommajkom. Kad smo već ovdje.«

»Dobro«, s uzdahom je rekao Patrik i izvukao se s prilaza. Zapravoi nisu trebali autom jer je kuća bila u istoj ulici, zdesna, no nije želioFlorinovima blokirati prilaz dok se Sarin otac vraća kući.

Ozbiljna izgleda pokucali su na vrata modre kuće. Vrata je otvoriladjevojka Sarinih godina.

»Zdravo, jesi li ti Frida?« upitao je Martin prijaznim glasom. Ona jekimnula i stala u stranu da ih propusti. Nekoliko trenutaka stajali su

šutke u hodniku dok ih je Frida promatrala ispod šiški. Osjećajućinelagodu, Patrik se konačno oglasio: »Je li ti majka doma?«Djevojčica još nije ništa rekla, samo je otrčala hodnikom i skrenula

lijevo u prostoriju, vjerojatno kuhinju, nagađao je Patrik. Čuli sumrmljanje, a onda im je u susret pošla tamnokosa žena u tridesetima.Oči su joj nervozno skretale dok je upitno promatrala dvojicumuškaraca u svom hodniku. Patriku je bilo jasno da ne zna tko su.

»Gospođo Karlgren, dobar dan. Mi smo iz policije«, rekao je

Martin. »Možemo li porazgovarati s vama? Nasamo?« Znakovito jepogledao Fridu. Njezina je majka probiijedjela, očito sama zaključivši



zašto misle kako ono što će reći nije prikladno za uši njezine kćeri.»Frida, idi se igrati u sobu.«»Ali, mama...«, pobunila se djevojčica.»Bez svađe. Idi u sobu i budi tamo dok te ne pozovem.«

Djevojčica je izgledala kao da će se opet pobuniti, no metalniprizvuk u majčinu glasu otkrivao je kako će se upustiti u bitku kojusigurno gubi. Frida se mrzovoljno odvukla uza stube, još nekolikoputa pogledavši odrasle u nadi da bi se mogli predomisliti. Nitko nijeni trepnuo sve dok nije došla do vrha stuba i za sobom zalupila vratasobe.

»Možemo sjesti u kuhinju.«Veronika Karlgren povela ih je u veliku, udobnu kuhinju gdje je

očito spremala ručak.Uljudno su se rukovali, upoznali se i sjeli za kuhinjski stol. Fridina

majka izvadila je šalice iz ormara, natočila kavu i na tanjur stavilakekse. Patrik je primijetio da joj pritom dršću ruke i shvatio kako setrudi odgoditi neizbježno - ono što su joj došli reći. Naposljetku se toviše nije dalo odgađati, pa se svom težinom svalila na stolac nasuprot njima.

»Sari se nešto dogodilo, je li tako? Zašto bi Lilian inače zvala isamo spustila slušalicu.«Patrik i Martin šutjeli su nekoliko trenutaka, no ipak predugo,

nadajući se kako će progovoriti onaj drugi. Ta šutnja bila je neka vrstapotvrde što je Veroniki natjeralo suze u oči.

Patrik se nakašljao: »Da, nažalost, moramo vas izvijestiti da jejutros Sara pronađena utopljena.«

Veronika je zajecala i nije rekla ništa.

Patrik je nastavio: »Čini se da je riječ o nesreći, ali provodimoistragu da bismo mogli točno odrediti kako je došlo do toga.«Pogledao je Martina koji je sjedio spreman, s blokom i olovkom.

»Lilian Florin tvrdi da se Sara trebala danas doći igrati s vašomFridom. Jesu li to cure planirale? Mislim, ponedjeljak je, zašto nisu uškoli?«

Veronika je zurila u stol. »Tijekom vikenda obje su bile bolesne, pasmo Charlotte i ja odlučile da ih ne šaljemo u školu, ali mislile smo dase mogu zajedno igrati. Sara je trebala ovamo doći malo prijepodneva.«



»No nije došla?«»Ne, nije.« Veronika nije rekla ništa više pa ju je Patrik morao

ispitivati ne bi li izvukao još podataka.»Niste li se zapitali zašto nije došla? Zašto niste nazvali i pitali gdje

je?« Veronika je oklijevala: »Kako bih rekla... Sara je pomalo...drugačija. Manje-više oduvijek radi sve što hoće. Cesto ne bi došlakako su se dogovorile jer je odjednom odlučila da će radije raditinešto drugo. Mislim da su se cure ponekad svađale zbog toga, ali senisam željela miješati. Koliko znam, Sara je patila od onih problemakoji se nazivaju s kraticama, pa nisam htjela pogoršavati stvari...«Sjedila je i trgala u komadiće papirnati ubrus. Na stolu pred njom raslaje hrpa bijelih papirića.

Martin je podigao pogled s bloka i namrštio se: »Problem skraticama? O čemu govorite?«

»Znate, nešto od onoga što, čini se, svako drugo dijete danas ima:

ADHD1, DAMP2, MBD3 i kako se sve ne zovu.«»Zašto mislite da sa Sarom nešto nije bilo u redu?«Slegnula je ramenima. »Govori se. I činilo mi se da se sve poklapa.

Sara je znala biti totalno nemoguća, pa je ili patila od nečega ili je nisu

odgojili kako treba.« Čuvši sebe kako tako govori o mrtvoj djevojčici,protrnula je i brzo oborila pogled. Još bješnje trgala je ubrus te ubrzood njega više nije ostalo ništa.

»Dakle, jutros uopće niste vidjeli Saru? Niste se s njom čuli nitelefonom?« Veronika je odmahnula glavom.

»Sigurni ste da nije ni Frida?«»Da, cijelo vrijeme je doma sa mnom i znala bih da je razgovarala

sa Sarom. Štoviše, bila je malo ljuta što se Sara nije pojavila tako da

sam prilično sigurna da nisu razgovarale.«»Dobro. Pretpostavljam da onda više nemamo pitanja za vas.«Malo drhtavim glasom Veronika je zapitala: »Kako je Charlotte?«»Kako može biti u takvim okolnostima«, bio je jedini mogući

Patrikov odgovor.Vidio je kako se u Veronikinim očima otvara bezdan koji zasigurno

doživi svaka majka u času kad vlastito dijete zamisli kao žrtvu

nesreće. Također je vidio i olakšanje što je stradalo tuđe, a ne njezinodijete. Zbog toga je nije mogao osuđivati. I njegove su misli prečesto,posljednjih sat vremena, skretale Maji. Slike njezina mlitava i



beživotna tijela probile su se do njega te mu je srce nekoliko putazadrhtalo. Bio je zahvalan što je u pitanju nečije tuđe, a ne njegovodijete. Osjećaj možda i nije bio častan, no bio je ljudski.



Stromstad, 1923.

ISKUSNIM OKOM PROCIJENIO JE gdje će biti najlakše raskoliti stijenu ionda čekićem udario po dlijetu. Granit se rascijepio točno ondje gdjeje predvidio. Iskustvo ga je dobro poučilo tijekom godina, no velikimdijelom zaslužan je bio i prirodan talent. Ili ga imaš ili ga nemaš.

Anders Andersson volio je kamen još otkad je kao dječak došao narad u kamenolom - kamen je volio njega. No taj je poziv imao svoju

cijenu. Granitna prašina iz godine u godinu sve mu je više škodilaplućima, a strugotine koje su letjele s kamena mogle su vid uništiti utrenu ili ga zamutiti tijekom godina. Po zimskoj hladnoći bilo jenemoguće pošteno raditi u rukavicama, pa bi mu prsti mrznuli sve dokne bi pomislio kako će pootpadati. Ljeti bi se obilno znojio po vrućini.Ipak, ništa mu nije bilo draže raditi. Nije važno reže lidesetcentimetarske kocke za kaldrmu, zvane »dvoorke« ili jepovlašten raditi na nekim složenijim poslovima, uživao je u svakoj

napornoj i bolnoj minuti. Znao je da je rođen za taj posao. Leđa su gaboljela već u dvadeset osmoj godini, nezaustavljivo bi kašljao i nanajmanjoj vlazi, ali kad bi svu snagu okrenuo poslu, zaboravljao bi sveboljetice i osjećao samo uglatu tvrdoću kamena pod prstima.

Granit je bio najljepši njemu poznati kamen. U pokrajinu Bohuslandošao je iz Blekingea, kao još mnogi drugi kamenoresci. Granit uBlekingeu bio je zahtjevniji za rad od onoga iz područja uz norveškugranicu. Stoga su blekinški klesari uživali veliko poštovanjezahvaljujući umijeću koje su stjecali radeći s manje podatnimmaterijalom. Ondje je proveo tri godine — granit ga je privukaoodmah na početku. Bilo je nečega u tom ružičastom na sivome idomišljatosti potrebnoj da se ispravno izreže kamen - to mu sedopalo. Ponekad je radeći razgovarao s kamenom, umiljavao mu seako bi radio na nekom neobično zahtjevnom komadu ili ga zaljubljenomilovao ako bi kamen lako mogao obraditi, ako bi bio mek poput

žene.A od njih mu i nije manjkalo ponuda. Kao i drugi neoženjeniklesari, zabavio bi se kad bi mu se pružila prilika, no nijedna ga nije



privukla toliko da bi mu srce poskočilo u grudima. Naučio je živjeti stim. Dobro se snalazio sam. Također je bio omiljen i kod ostalih izekipe, pa su ga često pozivali doma na jelo što bi ga spravila ženskaruka. Imao je kamen. A taj je bio i ljepši i vjerniji od većine žena koje

je upoznao. On i kamen bili su dobri drugovi.»Ej, Anderssone, dođi malo ovamo.«Anders je prekinuo posao na velikom bloku i okrenuo se. Dozivao

ga je nadzornik i, kao i uvijek, osjetio je mješavinu nemira iuzbuđenja. Ako poslovođa nešto treba, onda su vijesti ili dobre ili loše.Ili ponuda za još posla, ili obavijest da možeš doma, s kapom u ruci.Istini za volju, Anders je vjerojatnijim smatrao ono prvo. Znao je da jedobar u svom pozivu i da će prije njega drugi dobiti nogu ako dođe dorezanja osoblja. S druge strane, logika nije uvijek odnosila pobjedu.Politika i borbe za vlast s posla su otjerale mnoge dobre kamenorescetako da ništa nije bilo zdravo za gotovo. Njegova čvrsta povezanost sasindikalnim pokretom također ga je činila ranjivim, ako bi se šef želioriješiti ljudi. Politički aktivni klesari nisu bili omiljena sorta.

Posljednji put pogledao je kameni blok prije nego što se uputio kposlovođi. Radio je na komad, stoga je svaki prekid posla značio

gubitak zarade. Za tu zadaću dobivao je dva orea4 po kocki kaldrme,otkuda je potekao naziv »dvoorci«. Ako se nadzornik navije, morat ćedobro potegnuti da nadoknadi izgubljeno vrijeme.

»Dobar dan, Larssone«, rekao je Anders i poklonio se, s kapom uruci. Poslovođa je čvrsto vjerovao u protokole. Propust da mu seiskaže poštovanje pokazao bi se dosad dovoljnim razlogom za otkaz.

»Dobar dan, Anderssone«, odvratio je taj punašan čovjek,povlačeći brk.

Anders je napeto čekao.»Dakle, ovako stoje stvari. Iz Francuske smo dobili narudžbu za

veliki spomenički kamen. Iz njega će načiniti kip, pa smo mislili da biti trebao izrezati blok.«

Srce mu je zatreperilo od radosti, ali je osjetio i tračak straha. Bilaje velika čast dobiti odgovornost da izreže sirovi materijal za kip. Tobi se moglo plaćati znatno više od običnog posla, a bilo je i zabavnije i

izazovnije. Istodobno, rizik je bio golem. Bit će odgovoran sve dok sekip ne isporuči, pa ako nešto krene po zlu, za sav taj posao neće dobitini pare. Kružila je legenda o klesaru koji je klesao dva kipa i, na



samom kraju posla, načinio je pogrešan rez i upropastio oba. Pričalose kako je bio toliko očajan da si je oduzeo život i za sobom ostavioudovicu i sedmero djece. No, takvi su uvjeti. On tu nije mogao ništa, aprilika je bila predobra da bi je propustio.

Anders je pljunuo u šaku i pružio je nadzorniku koji je učinio istote su se čvrsto rukovali. Dogovoreno. Anders će raditi namemorijalnom spomeniku. Malo ga je brinulo što će drugi reći. Mnogisu po stažu bili iskusniji od njega. Neki će se sigurno žaliti kako jenarudžba trebala pripasti njima, osobito zato što, za razliku od njega,moraju izdržavati obitelji. Dodatan novac bio bi za njih kaodobrodošlo blago pred zimu koja je stizala. Istodobno, svi su znali daje Anders, usprkos mladosti, najspretniji kamenorezac od svih. To ćemalo ublažiti jal. Štoviše, Anders će neke od njih pozvati da rade snjim, a već je dokazao da je kadar mudro procijeniti prednosti i maneonih najiskusnijih i onih kojima bi dodatna zarada najviše značila.

»Sutra dođi do ureda pa ćemo raspraviti pojedinosti«, rekao jenadzornik vrteći brk. »Arhitekt dolazi tek na proljeće, ali smo dobiliskice pa možemo početi rezati.«

Anders je objesio lice. Vjerojatno će mu trebati nekoliko sati da

pregleda nacrte, što je značilo još veći gubitak vremena za njegovosnovni posao. A sad će mu trebati svaki ore, jer je u ugovoru stajalokako će poslovi na spomenicima biti isplaćeni tek na kraju. To jeznačilo da se mora naviknuti na dulje radno vrijeme, jer će istodobnomorati klesati i kocke. No taj prisilan prekid posla nije bio jedinirazlog zašto mu se nije mililo odlaziti u upravu. Ondje je oduvijekosjećao nekakvu nelagodu. Ljudi koji su tamo radili imali su meke,bijele ruke, oprezno se kretali u svojoj otmjenoj službenoj odjeći, pa

se osjećao kao neotesana seljačina. Iako se uvijek potrudio dobrooprati, ničim nije mogao ukloniti prljavštinu što mu se uvukla podkožu. Što se mora, mora se. Mora se odvući onamo i pregledati nacrte;nakon toga može se vratiti u kamenolom, gdje se osjećao kao doma.

»Dakle, vidimo se sutra«, rekao je nadzornik, njišući se na petama.»U sedam. Nemoj kasniti«, opomenuo ga je. Anders je šutke kimnuo.To nije upitno - takva se prilika rijetko ukazuje.

S novim poletom vratio se kamenu na kojem je radio. Sreća je bilaosjećaj uz koji je kamen klesao poput maslaca. Život je lijep.



§

OKRETALA SE U PROSTORU. Slobodno je padala među planetima i drugimnebeskim tijelima koja su posvuda bacala blagi sjaj dok bi prolazilapokraj njih. Prizori sna miješali su se s tračcima stvarnosti. U snovimavidjela je Saru. Smiješila se. Njezino maleno, djetinje tijelo bilo jesavršeno. Poput alabastra bijelo, dugih, osjetljivih prstiju na sićušnimšakama. Već u prvim minutama života zgrabila je Charlottin kažiprst i

držala ga se kao da joj je jedino sidro u tom strašnom, novom svijetu.Možda je tako i bilo. Sad će joj se kćerin čvrsti stisak na kažiprstupretvoriti u još čvršći obruč oko srca u danima što će doći. Stisak kojibi, znala je, mogao trajati doživotno.

Prošla je kraj sunca na svojoj putanji nebesima i njegovozasljepljujuće svjetlo podsjetilo ju je na boju Sarine kose.Plamenocrvena. Crvena kao sam vrag — netko je rekao u šali — a onase u snu sjetila da joj se to nije svidjelo. Ništa đavolsko nije bilo u

djetetu koje joj je ležalo u naručju. Ništa đavolsko u crvenoj kosi kojajoj je isprva stršila kao pankerici, ali je s godinama narasla i postalagušća sve dok joj nije padala na ramena.

No košmar je potisnuo i osjet djetinjih prstiju oko njezina srca, isliku crvene kose što je poskakivala na Sarinim ramenima dok jeskakutala uokolo. Umjesto toga, vidjela je kosu potamnjelu od vode,čiji su pramenovi plutali oko Sarine glave poput neke izobličeneaureole. Pomicala se amo-tamo, a ispod nje vidjela je duge, zeleneprste morske trave koji su posezali za njom. Cak je i more uživalo ucrvenoj kosi njezine kćeri, prisvajalo ju je za sebe. U košmaru jevidjela kako alabastar tamni, modri, prelazi u purpur; Sarine mrtve isklopljene oči. Djevojčica se polagano počela okretati u vodi, nožnihprstiju okrenutih u nebo, ruku položenih na trbuh. Tada se sveubrzalo i kad se zavrtjela nevjerojatno brzo, na sivoj vodi stvorio seval te su se zeleni prsti povukli. Djevojčica je otvorila oči. Bile su

potpuno, potpuno bijele.Činilo joj se kako je vrisak koji ju je probudio dopro iz dubinabezdana. Tek kad je osjetila Niclasove ruke na ramenima, snažno ju je



tresao, shvatila je da je glas njezin. Na trenutak ju je obuzeloolakšanje. Sve to zlo bilo je san. Sara je živa i zdrava; to se samokošmar poigrava s njom. Ali je tada pogledala Niclasa u oči i ono što jevidjela izrodilo joj je novi vrisak u grudima. Zaustavila ga je pripijajući

se uz njega tako da je vrisak prešao u glasne jecaje. Prednjica košuljebila mu je vlažna te je okusila nepoznat okus njegovih suza.

»Sara, Sara«, jecala je. Iako je bila budna, još je slobodno padalasvemirom. Zadržavao ju je samo stisak Niclasovih ruku oko njezinatijela.

»Znam, znam.« Njihao ju je, promukla glasa.»Gdje si bio?« brzo je zajecala, ali ju je samo nastavio ljuljati i

drhtavom joj rukom milovati kosu.»Tiho, ovdje sam. Spavaj...«»Ne mogu!«»Možeš, možeš. Pssssst...« Ritmično ju je njihao sve dok je

ponovno nisu obavili tama i snovi.

Još dok su bili na terenu, policijskom postajom proširile su se vijesti.Mrtva djeca bila su rijetkost; većinom žrtve povremenih prometnihnesreća. Ništa drugo na zgradu nije moglo baciti takvu koprenu tuge.

Annika je upitno pogledala Patrika kad su on i Martin prošli pokrajrecepcije, ali on nije bio raspoložen za razgovor. Želio se samo zavućiu svoj ured i zatvoriti vrata. U hodniku su naišli na Ernsta Lundgrena,no i on nije rekao ništa pa je Patrik brzo kliznuo u tišinu svoje izbe, a iMartin je učinio isto. Ništa tijekom profesionalne obuke nije ihpripremilo za ovakve situacije. Izvijestiti nekoga o smrti bila je jedna

od najodbojnijih zadaća u njihovu pozivu. Izvijestiti roditelje o smrtidjeteta bilo je gore od ičega. To je prkosilo svakom smislu i redustvari. Nitko ne bi trebao donositi takve vijesti.

Patrik je sjeo za radni stol, zario lice u dlanove i sklopio oči. Ubrzoih je ponovno otvorio zato što je u tami ispod kapaka vidio Sarinublijedomodrikastu kožu i oči koje su slijepo zurile u nebo. Zato je uzeouokvirenu sliku što je stajala pred njim i staklo približio licu što je višemogao. Prva Majina slika. Smoždena, smežurana, u Ericinu naručju u

rodilištu. Ružna i prelijepa, na jedinstven način koji razumiju samo onikoji su prvi put vidjeli dijete. I Erica, iscrpljena, blijedo se smiješeći, s



novom spoznajom odlučnosti i ponosa što je ostvarila nešto što bi sejedino moglo opisati kao čudo.

Patrik je znao da je sentimentalan i preosjetljiv. Ali je tek tada, togjutra, shvatio svu odgovornost koju mu je povjerilo rođenje njegove

kćeri. Tek tada shvatio je sve razmjere vlastite ljubavi i straha. Kad jeugledao utopljenu djevojčicu kako na palubi brodice leži kao statua,načas je poželio da se Maja nije rodila. Kako će moći živjeti riskirajućida je izgubi?

Oprezno je vratio fotografiju na stol i zavalio se u stolac, sklopivšidlanove na potiljku. Učinilo mu se potpuno nevažnim nastavljatiposlove na kojima je radio prije poziva iz Fjallbacke. Najviše od svegaželio se odvesti kući, uvaliti u krevet i ostatak dana provesti spoplunom preko glave. Te mračne misli prekinulo je kucanje navratima. »Uđite«, javio se, pa je Annika oprezno provirila kroz otvor.

»Ej, Patrik, oprosti što ti smetam. Samo sam ti željela reći da su sejavili s forenzične i rekli da su dobili tijelo. Izvješće s autopsije imat ćemo prekosutra.«

Patrik je umorno kimnuo. »Hvala, Annika.«Nećkala se. »Jesi je poznavao?«

»Da. U posljednje sam vrijeme i curicu Saru i njezinu majku čestoviđao. Charlotte i Erica provodile su puno vremena zajedno otkad serodila Maja.«

»Što misliš, kako se to dogodilo?«Uzdahnuo je i rastreseno prekapao po papirima ne podižući

pogled. »Siguran sam kako si čula da se utopila. Očito je otišla igrati sena mol, pala u more i nije se mogla izvući. Voda je toliko hladna da juje ubrzo nadvladala hipotermija. No, odvesti se do Charlotte i javiti joj

bilo je najjezivije...« Glas ga je izdao i okrenuo se da Annika neprimijeti kako mu suze naviru na oči.

Ona je obzirno zatvorila vrata i ostavila ga na miru. Ni ona zatakvih dana nije u stanju obaviti mnogo posla.

Erica je opet pogledala na sat. Charlotte je trebala stići prije polasata. Oprezno je premjestila Maju koja joj je drijemala na grudima iposegnula za telefonom. Zvonio je mnogo puta u Charlottinoj kući, alise nitko nije javio. Čudno. Sigurno je izišla i zaboravila da su sedogovorile za popodne. Iako joj to nije bilo slično.

Erica je osjećala da su se u kratkom vremenu jako sprijateljile.



Možda zato što su obje bile u osjetljivom životnom razdoblju, moždazato što su samo bile slične. Zapravo, smiješno. Ona i Charlotte bile sujedna drugoj kao sestre, više nego što joj je to Anna ikad bila. Znala jeda se Charlotte brine za nju i to joj je usred tog kaosa davalo sigurnost.

Erica se cijeloga života brinula za druge, osobito za Annu. Netko ju je,za rpomjenu, promatrao kao malenu i prestrašenu osobu i to joj jedavalo osjećaj neke čudne slobode.

Istodobno, znala je da Charlotte ima svojih briga i to ne samo zatošto su ona i obitelj morali živjeti u istoj kući s roditeljima, Lilian iStigom. Činilo joj se da je Lilian osobito teška. No na Charlottino liceuvijek bi se navukla određena nesigurnost i napetost kad bi govorila osvom suprugu Niclasu. Erica ga je letimično srela tek nekoliko puta,no prvi joj je dojam bio da je tip nepouzdan. Možda je to preteškariječ. Možda je samo osjećala kako je Niclas jedan od onih ljudi sdobrim namjerama koji će, na kraju, ipak prije ugoditi vlastitimpotrebama i željama nego ičijim tuđim. Charlotte joj je otkrilanekoliko stvari koje su joj potvrdile dojam, iako je morala čitatiizmeđu redaka jer joj je prijateljica o mužu govorila s obožavanjem.Charlotte se doslovno klanjala Niclasu te je u nekoliko prilika

otvoreno izjavila da ne shvaća kako joj se posrećilo. Činilo joj senevjerojatnim da se udala za nekoga poput njega.Erica je, naravno, čisto objektivno gledajući, vidjela da je on na

ljestvici dobrog izgleda bio iznad Charlotte. Visok, plavokos, privlačan— tako su gospođe procjenjivale novog doktora. I, za razliku odsupruge, imao je široko akademsko obrazovanje. No kad bi sepromotrile unutarnje kvalitete, Erica je shvatila da je situacija upravoobrnuta. Niclas bi trebao zahvaljivati svojoj sretnoj zvijezdi. Charlotte

je bila mila, mudra i nježna, i čim se Erica uspije izvući iz te svojebezvoljnosti, učinit će sve da Charlotte spozna svoje prednosti. Nanesreću, u tom je trenutku Erica imala snage tek da razmišlja oprijateljičinoj situaciji.

Nekoliko sati poslije smračilo se, a kroz prozor vidjelo se kakooluja dosiže svoj vrhunac. Erica je po satu procijenila da je sat-dvaodrijemala s Majom koja se njezinim prsima koristila kao dudom.upravo se spremala nazvati Charlotte kad je čula kako se otvarajuulazna vrata.

»Halo?« viknula je. Patrik je trebao doći doma tek za sat ili dva,



dakle možda se Charlotte konačno pojavila.»Ja sam.« Patrikov glas zvučao je šuplje i Erica se u trenu

uznemirila.Kad je ušao u dnevnu sobu, zebnja joj se pojačala. Lice mu je bilo

sivo, a oči su mu bile mrtve i nimalo nisu živnule čak ni kad je spazioMaju koja je još spavala u Ericinu naručju. U dva dugačka korakaprišao im je i prije nego što je Erica stigla reagirati, istrgnuo joj jeusnulu bebu iz ruku i čvrsto je privio na grudi. Nije ju puštao čak nikad se Maja od tog šoka probudila i zavrištala iz svega glasa.

»Što to radiš? Plašiš Maju!«Erica je pokušala Patriku uzeti rasplakano dijete da ga umiri, ali ju

je spriječio i samo još jače zagrlio bebu. Maja je histerično urlala; unedostatku boljega, Erica ga je udarila po ruci i rekla: »Prestani! Kojiti je vrag? Zar ne vidiš da se prestravila?«

Patrik kao da se tek tada probudio. Smeteno je pogledao kćerzajapurenu od gnjeva i straha.

»Oprosti.« Vratio je Maju Erici koja se svim silama trudila umiritibebu. Nakon nekoliko minuta uspjela je te se Majino vrištanjepretopilo u tihe jecaje. Erica je gledala Patrika koji je sjedio na sofi i

zurio u oluju.»Patrik, što se zbilo?« upitala je, već blažim glasom. Nije uspjelaprikriti nemir što joj se uvukao u glas.

»Danas smo primili prijavu o utopljenom djetetu. Odavde, izFjallbacke. Slučaj smo preuzeli Martin i ja.« Zastao je, nije mogaonastaviti.

»O, Bože, što se dogodilo? Tko se utopio?«A onda su joj se misli zakovitlale sve dok nije sve sjelo na mjesto,

poput sićušnih dijelova slagalice.»O, Bože«, ponovila je. »Sara. Je li tako? Charlotte je trebala

popodne doći na kavu, ali se nije pojavila, a kad sam zvala, nitko senije javljao. Je li tako? Pronašli ste Saru, je li tako?«

Patrik je mogao samo kimnuti. Erica se svalila u naslonjač kako jenoge ne bi izdale. U mislima je vidjela Saru kako, prije samo dva dana,skače po sofi u dnevnoj sobi. Duga riđa kosa letjela joj je oko glave, aiz nje je prštao smijeh poput nezaustavljive iskonske sile.

»O, Bože moj«, ponovila je Erica i dlanom prekrila usta dok joj jesrce pucalo. Patrik je samo zurio kroz prozor; gledala mu je profil i



primijetila kako mu se čeljust steže.»Erica, bilo je neopisivo strašno. Nisam puno puta vidio Saru, ali

kad sam je ugledao kako leži na tom brodu, sasvim beživotna...neprekidno zamišljam Maju. Otad mi sve kuha u glavi. Ne mogu

zamisliti da se nešto slično dogodi Maji. A onda smo Charlotte moralireći što se zbilo... «

Erica je ispustila jecav, mučan zvuk. Nije imala riječi kojima biopisala svu sućut što ju je osjećala za Charlotte, i za Niclasa. Odmah jeshvatila Patrikovu reakciju i zatekla se kako i sama čvrsto steže Maju.Nikad je neće pustiti. Sjedit će, čvrsto je držati, na sigurnom, zauvijek.No Maja se nemirno promeškoljila, osjećajući nagonski, poput većinedjece, da nešto nije u redu.

A vani je oluja i dalje bjesnjela. Patrik i Erica samo su sjedili, dugo,gledali bjesomučnu igru prirode. Nijedno od njih nije moglo prestatirazmišljati o djetetu koje je odnijelo more.

Patolog Tord Pedersen dao se na posao s neobično odlučnim izrazomlica. Nakon mnogih godina u profesiji uspjelo mu je otvrdnuti - bilo topoželjno ili odvratno, ovisno o točki gledišta - što je značilo da jevećina grozota koje je viđao na poslu, na kraju dana, ostavljala nanjemu slabe tragove. No otvarati dijete bilo je nešto drugo; to sekosilo s iskonskim nagonima i remetilo svu rutinu, podrivajućiobjektivni profesionalizam koji je stekao radeći godinama kaopatolog. Dječja nemoć rušila je sve obrane koje mu je podizala psihate mu je ruka malo zadrhtala dok ju je primicao njezinim prsima.

Kad su je donijeli, rečeno mu je kako je utapanje mogući uzrok

smrti. Sad je o njemu ovisilo da potvrdi ili odbaci pretpostavku.Doduše, dosad se ništa što je vidio golim okom nije kosilo s tim.Nemilosrdno blještavilo u sobi za obdukcije naglašavalo je njezinu

modrikastu bljedoću tako da je izgledala kao smrznuta. Aluminijskistol ispod nje kao da je odražavao hladnoću te je Pedersen protrnuo usvojoj zelenoj odori. Ondje je ležala gola, a on se osjećao kao da jenapastuje dok ju je otvarao i zarezivao u to nemoćno tijelo. Silom jeotjerao taj osjećaj. Znao je da obavlja posao važan i za djevojčicu i za

njezine roditelje, makar to oni sami ne shvaćali. U žalovanju bilo jevažno doznati nedvojbeno i konačno uzrok smrti. Iako naizgled u





Stromstad, 1923.

»AGNES, DANAS IMAM samo dosadne sastanke. Nije ti pametno što želišpoći sa mnom.«

»Ali, želim danas s tobom. Strašno mi je dosadno. Nemam štoraditi.«

»Što ti je s prijateljicama?«»Sve su zaposlene«, odvratila je mrzovoljno Agnes. »Britta se

sprema za vjenčanje. Laila s roditeljima ide u Halden posjetiti brata, aSonja mora pomagati majci.« Zatim je dodala tužnim glasom: »Zamisli,da imaš majku kojoj pomažeš...« Zagledala se u oca ispod šiški. Da,upalilo je kao i obično.

Uzdahnuo je. »Onda dobro, ako želiš, idemo. Ali moraš mi obećatida ćeš sjediti mirno i šutjeti, a ne jurcati uokolo kao vihor i pričati sosobljem. Posljednji put si potpuno smela one jadne starce;oporavljali su se nekoliko dana.« Jednostavno se morao nasmiješiti

kćeri. Bila je nepokorna, to svakako, ali se ljepša cura nije mogla naćis ove strane norveške granice.

Agnes se sretno nasmijala pobijedivši još jednom, te je ocanagradila čvrstim zagrljajem i tapšanjem po trbušini.

»Nitko nema takvog oca«, progugutala je, a August Stjernkvist zadovoljno se nasmijuljio.

»Što bih ja bez tebe?« rekao je, napola iskreno, napola u šali iprivukao je k sebi.

»Ne brigaj brigu. Neću ja nikamo.«»Bar ne zasad«, ozbiljno je odvratio milujući joj tamnu kosu. »No

ubrzo će doći neki muškarac i oteti mi te. Pod uvjetom da nađeš nekogdovoljno dobrog.« I nasmijao se.

»Pa neću pokupit i prvog koji naiđe«, odgovorila je kroz smijeh,»Bar ne uz ovakav primjer. Dakle, nikakvo čudo što sam izbirljiva.«

»No, dobro, curo moja, dosta je laskanja«, preo je August. »Spremi

se ako sa mnom želiš do ureda. Ne pristoji se da šef kasni.«Usprkos tom prijekoru, trebalo joj je gotovo sat vremena prijenego što su krenuli. Prvo je morala obaviti sve s kosom i odjećom, no



kad je bila gotova, otac joj je morao priznati da je vrijedilo čekati.»Oprostite što kasnim«, rekao je August ulazeći u sobu gdje su

trojica sjedila i čekala ga. »No nadam se da ćete mi oprostiti kad viditerazlog zakašnjenja.« Pokazao je na Agnes koja ga je pratila u stopu.

Na sebi je imala pripijenu crvenu haljinu koja joj je isticala vitak struk.Iako su mnoge djevojke škarama žrtvovale kosu u ime bubikopfa, pomodi dvadesetih, Agnes je bila dovoljno pametna da se odupre tomiskušenju. Gustu crnu kosu podigla je na vratu u jednostavnu punđu.Dobro je znala kakav dojam ostavlja - zahvaljujući zrcalu kod kuće.Sad je to dokraja iskorištavala zastajući pred muškarcima, polaganoskidajući rukavice i dopuštajući im da se jedan po jedan rukuju snjom.

S velikim zadovoljstvom ustanovila je da je ostavila dojam. Dvojicasu samo sjedila i zijevala kao ribe nakon što su joj ruku zadržali časakpredugo. No treći je bio različit. Agnes se zaprepastila osjetivši da jojje srce zastalo. Taj krupni, grubi muškarac jedva ju je pogledao i samona trenutak uhvatio njezinu ruku. Dlanovi ostale dvojice bili su meki igotovo ženskasti na dodir, no trećemu su bili drugačiji. Osjetila jekako joj žuljevi stružu po dlanu, a prsti su mu bili dugački i snažni.

Načas je poželjela ne pustiti mu ruku, ali se obuzdala i samo muuljudno kimnula. Na trenutak ju je pogledao u oči svojim smeđimočima, a ona je pretpostavila da mu u obitelji ima valonske krvi.

Nakon predstavljanja, žurno je sjela u kut i sklopila ruke u krilu.Vidjela je da joj otac malo oklijeva. Vjerojatno bi je radije poslao izsobe, ali je na lice navukla svoj anđeoski izraz i molećivo ga gledala.Bez riječi, glavom joj je dao znak da ostane. Odlučila je da će, zapromjenu, sjediti mirna kao miš kako je ne bi, kao kakvo derište,

izbacili iz sobe. Nije željela doživjeti nešto slično tome pred timmuškarcem.

Obično bi nakon jednog sata nijemog sudjelovanja umirala oddosade, ali taj put nije bilo tako. Jedan je sat proletio, i kad je sastanakzavršio, Agnes je dobro znala što smjera. Željela je tog muškarca, višeod ičega na svijetu.

A što bi poželjela, to bi obično i dobila.



§

»NE BISMO LI TREBALI obići Niclasa?« Asta je preklinjala supruga. Nona njegovu kamenu licu nije vidjela ni tračak sućuti.

»Rekao sam ti da se njegovo ime više ne spominje u mojoj kući!«Arne je netremice zurio kroz kuhinjski prozor, pogled mu je bio poput granita.

»Ali, ovo što je bilo s curicom... «

»Božja kazna. Nisam li ti rekao da će se to jednom dogoditi? Ne,sam si je za sve kriv. Da me slušao, do toga ne bi došlo.Bogobojaznima se ne događa zlo. I dosta o tome!« Tresnuo je šakompo stolu.

Asta je prigušila uzdah. Naravno, poštovala je supruga koji jeobično bio u pravu, no u ovom slučaju pitala se griješi li možda. Neštou srcu govorilo joj je kako se ovo ne bi smjelo poklapati s Božjimnamjerama. Sigurno bi trebali pohitati k sinu kad ga je snašla takva

strahota. Istini za volju, djevojčicu nikad nije upoznala, no bila jenjihova krv, a djeca pripadaju kraljevstvu Božjem kako stoji u Bibliji.

No to su samo razmišljanja neuke žene. Arne je ipak muškarac i znadenajbolje. Oduvijek je bilo tako. Kao i bezbroj puta prije, svoje mislizadržala je za sebe i ustala pospremiti stol.

Previše godina prošlo je otkako je vidjela sina. Povremeno bi sesusretali; bilo je to neizbježno nakon što se preselio u Fjallbacku, aliznala je da joj ne priliči stati i razgovarati s njim. Nekoliko putapokušao joj se obratiti, no uvijek bi odvratila pogled i hitro se udaljilakao što joj je bilo naređeno. No nije dovoljno brzo pogledala u stranuda ne vidi patnju u sinovljevim očima.

Biblija je nalagala kako se mora poštovati oca i majku, a ono što seonog davnoga dana zbilo, koliko je ona znala, bilo je gaženje Božjeriječi. Zato ga nije mogla pripustiti natrag u svoje srce.

Zurila je u Arnea koji je sjedio za stolom. Leđa su mu bila i dalje

ravna poput jele, tamna kosa nije mu se prorijedila usprkos nekolikosijedih čuperaka. No oboje su prešli sedamdesetu. Pamtila je kako sudjevojke jurile za njim dok su bili mladi, ali Arnea kao da to ni



najmanje nije zanimalo. Oženio se njome kad joj je bilo samoosamnaest i, koliko je znala, nikad nije pogledao neku drugu. Doduše,doma nije bio pretjerano puten. Astina majka vječno je govorila kakoje ženi dužnost otrpjeti taj dio braka koji nije nešto u čemu treba

uživati. Tako se Asta smatrala sretnom jer i nije previše očekivala.Ipak, dobili su sina. Velikog, krasnog, plavokosog dječaka koji je

bio pljunuta majka, no naslijedio je i neke očeve crte. Možda je zatosve pošlo tako po zlu. Da je bio više nalik na oca, onda bi Arne moždauspostavio čvršću vezu sa sinom. Dječak je od početka bio njezin ivoljela ga je koliko je god mogla. Što nije bilo dovoljno - jer kad jestigao onaj dan odluke, i kad se morala odlučiti između dječaka i oca,iznevjerila je sina. Nije mogla drukčije. Žena mora stati uz supruga -tako su je od djetinjstva poučavali. No ponekad bi, u crnim trenucima,kad bi u mraku ležala u postelji zagledana u strop, pristizale misli.Razmišljala je kako je moguće da nešto što je znala da je pravo možedjelovati toliko krivo. Zato je osjećala olakšanje jer je Arne uvijektočno znao kako treba biti. Mnogo puta rekao joj je da ne trebavjerovati ženskoj prosudbi; muškarčev je posao voditi ženu. U tom jenalazila sigurnost. Budući da ju je Arne uvelike podsjećao na oca,

svijet u kojem su odlučivali muškarci bio je jedini koji je poznavala. Anjezin je Arne tako mudar. To su svi govorili.Čak je i novi pastor nedavno pohvalio Arnea. Rekao je kako je

Arne najpouzdaniji sakristan s kojim je imao čast raditi, i da bi Bogtrebao biti sretan što ima tako odane sluge. Vrativši se kući, Arne joj jeto rekao, blistajući od ponosa. Arne nije samo tako bio već dvadeset godina sakristan u Fjallbacki. Ne brojeći, naravno, one nesretnegodine kad je pastor bila žena. Asta nipošto nije željela da se to doba

vrati. Bogu hvala što je žena naposljetku shvatila da je nepoželjna imjesto ustupila pravom pastoru. Kako je jadni Arne samo patio zanjezine službe. Prvi put, u više od pedeset godina braka, Asta je tadaugledala suze u suprugovim očima. Sama pomisao na ženu napropovjedaonici njegove voljene crkve zamalo ga je dotukla. No, tadaje rekao da vjeruje kako će Bog vjerovnike izbaciti iz svog hrama.Arne je i taj put bio u pravu.

Jedina joj je želja bila da u srcu nekako pronađe mjesta da sinuoprosti ono što se dogodilo. Sve dotada neće vidjeti nijednog sretnogdana. Ali također je znala da se ne može nadati pomirenju ako Arne,



nakon ovog strahotnog događaja, ne uzmogne oprostiti Niclasu.Da je bar upoznala djevojčicu. Sad je bilo prekasno.

Prošla su dva dana otkad su pronašli Saru. Potištenost je neizbježnoraspršila obveza povratka dnevnim dužnostima koje nisu nestale zatošto je dijete mrtvo.

Kad je telefon zazvonio, Patrik je pisao posljednje retke izvješća onekom napadu. Na ekranu je vidio tko zove i s uzdahom podigaoslušalicu. Što prije, to bolje. Začuo je poznati glas patologa TordaPedersena. Uljudno su se pozdravili prije nego što su prešli na pravutemu razgovora. Prva naznaka da Patrik ne čuje ono što je očekivao

bila je bora koja mu se usjekla između obrva. Malo poslije još seprodubila, a kad je saslušao sve što mu je patolog imao reći, silovito jetresnuo slušalicom. Pokušao se pribrati dok su mu se misli kovitlaleglavom. Ustao je, zgrabio blok u koji je zapisivao bilješke tijekomrazgovora i uputio se u Martinov ured. Zapravo je trebao prvo otići kBertilu Mellbergu, šefu policije, ali je slutio da podatke koje je čuoprvo treba raspraviti s nekim od povjerenja. Na nesreću, šef mu nijespadao u tu kategoriju. Martin je bio jedini takav među kolegama.

»Martine?«Kad je Patrik ušao, on je telefonirao te mu je domahnuo da sjedne.

Razgovor kao da je zamirao te ga je Martin završio zagonetnim: »...Hmmm... naravno... i ja... hmmm... i ja također«, da bi potomporumenio kao paprika.

Usprkos brigama, Patrik nije izdržao a da malo ne zadirkujemladoga kolegu: »Dakle, s kim si to pričao?«

Martin je promrmljao nešto i pocrvenio još jače.»Netko je prijavio zločin? Netko od kolega iz Stromstada?Uddevalle? Ili je zvao Leif G. W. Persson s ponudom da ti napišebiografiju?«

Martin se promeškoljio u stolcu, i onda promrmljao malorazgovjetnije: »Pia«.

»A, dakle, Pia. Nikad ne bih pogodio. Da vidimo, koliko to većtraje... tri mjeseca? Pa to ti je osobni rekord.« Patrik mu se

podrugivao. Sve do ovog ljeta Martin je bio poznat kao specijalist zakratke i nesretne ljubavne veze, obično zbog svoje vječne sposobnosti



da se spetlja s već zauzetim ženama koje su samo tražile avanturu. NoPia ne samo što je bila slobodna, bila je pritom neopisivo privlačna iozbiljna mlada žena.

»U subotu slavimo tri mjeseca.« Martinove su se oči caklile. »I

useljavamo se u stan zajedno. Baš je nazvala da javi kako je pronašlasavršen stan u Grebbestadu. Idemo ga pogledati večeras.« boja mu sevratila u normalu, no nije mogao prikriti da je zaljubljen preko ušiju.

Patrik se sjećao kakvi su Erica i on bili na početku veze. Prije bebe,Volio ju je žestoko, no ta plamena ljubav odjednom se činila kaokakav mutan san. Prljave pelene i besane noći očito su činile svoje.

»Što je s tobom - kad ćeš od Erice učiniti poštenu ženu? Ne želišbiti priznat kao Majin zakoniti otac?«

»Meni je dovoljno da to znam, a ti možeš pogađati...«, odvratio jePatrik i nacerio se.

»Dakle, jesi mi došao kopati po privatnom životu ili mi imaš štogodreći?« Martin se uspio pribrati.

Patrik se u trenu uozbiljio. Podsjetio se kako ih čeka nešto nimalošaljivo.

»Pedersen je maločas zvao. Faksirat će izvješće o Sarinoj

obdukciji, ali mi je ukratko prenio. Po njegovim riječima, utapanje nijebilo nesretan slučaj. Ubijena je.«»Kog to vraga govoriš?« Martin je u očaju podigao ruke i srušio

stalak za olovke ne mareći za pisaljke što su se rasule po stolu.Umjesto toga, potpuno se usredotočio na Patrika.

»Isprva su, kako stvari stoje, pretpostavili da je riječ o nesretnomslučaju. Na tijelu nije bilo vidljivih tragova i bila je u odjeći prikladnojza godišnje doba, osim što nije imala jaknu, ali je ona mogla otplutati.

Najvažnije od svega - kad joj je pregledao pluća, u njima je otkriovodu.« I zašutio je.

Martin je ponovno raskrilio ruke i podigao obrve. »Dakle, što se nepoklapa s nesretnim slučajem?«

»Slatka voda.«»Slatka voda?«»Da, u plućima nije imala morsku vodu kao što bi se očekivalo u

slučaju utapanja u moru. Slatka voda. Točnije rečeno, on pretpostavljada je riječ o vodi iz kade. Pedersen je u vodi pronašao tragove sapunai šampona, što navodi na zaključak da je riječ o vodi iz kade.«



»Dakle, utopljena je u kadi?« javio se Martin, zvučeći sumnjičavo.Bili su toliko sigurni da je riječ o tragičnom, ali uobičajenom utapanjuda su se s naporom prilagođavali novoj teoriji.

»Da, tako se čini. Što objašnjava i modrice koje je Pedersen

pronašao na tijelu.«»Mislio sam da si rekao kako na tijelu nema ozljeda.«»Nije bilo, na prvi pogled. No kad je podigao kosu sa zatiljka i

pomnije pogledao, otkrio je jasne modrice koje se poklapaju sotiskom dlana. Dlana osobe koja joj je silom držala glavu ispod vode.«

»Isuse Kriste.« Martin je izgledao kao da će mu pozliti. Patrik seosjećao isto tako kad je čuo vijesti. »Dakle, rješavamo ubojstvo«,rekao je Martin kao da sam sebe tjera suočiti se s realnošću.

»Da, i već smo izgubili dva dana. Moramo početi obilaziti kuće,ispitivati obitelj i prijatelje i otkriti sve što možemo o djevojčici ionima koji su je znali.«

Martin je iskrivio lice, a Patrik je shvatio grimasu. Neće bitizabavno. Obitelj je već bila očajna, a sad će policija morati iznovapodići prašinu.

Djecu su i prečesto ubijali oni koji bi trebali najviše žaliti zbog

smrti. Stoga Patrik i Martin nisu bili u stanju iskazati sućut koja bi seočekivala u susretu s obitelji koja je izgubila dijete.»Jesi li već bio kod Mellberga?«»Nisam.« Patrik je uzdahnuo. »Idem sada. Budući da smo mi onaj

dan primili poziv, mislio sam zamoliti te da mi se pridružiš u istrazi.Imaš li što protiv?« Znao je kako je pitanje čisto retoričko. Nijedan odnjih nije želio da im kolege Ernst Lundgren ili Gösta Flygare rade naičem složenijem od krađe bicikla.

Martin je kratko kimnuo.»Dobro«, rekao je Patrik, »onda bismo mogli početi.«

Viši inspektor Mellberg gledao je pismo pred sobom kao zmijuotrovnicu. Nešto najgore što mu se moglo dogoditi. Cak je i onajgrozni ljetni incident s Irinom blijedio u usporedbi s njim.

Na čelu su mu izbile kapljice znoja iako mu je u uredu bilo prilično

svježe. Mellberg je rastreseno obrisao znoj i time uspio pokvariti onihnekoliko preostalih pramenova kose koje je pomno složio u gnijezdo



na ćeli. Ozlovoljen, pokušavao je popraviti stvar kad je netko zakucaona vrata. Još jednim dodirom popravio je kosu i strogo viknuo:»Uđite!«

Hedstroma naizgled nije smeo Mellbergov ton, ali mu je lice bilo

neobično ozbiljno. Viši inspektor uglavnom je smatrao kako Patrik iprečesto pokazuje upravo neukusan manjak pristojnosti i draže mu jebilo raditi s ljudima poput Ernsta Lundgrena koji su nadređenimauvijek iskazivali dužno poštovanje. Za Hedstroma mu se uvijeknekako činilo da bi mu bio kadar isplaziti jezik čim mu okrene leđa.

No, vrijeme će odvojiti žito od kukolja, strogo je pomislioMellberg. Dugogodišnje policijsko iskustvo naučilo ga je da se onipremekani i šaljivci uvijek prvi slome.

Na trenutak mu je uspjelo zaboravili sadržaj pisma, no kad jeHedstrom sjeo sučelice njemu, Mellberg se sjetio da ono leži na stolu.Brzo ga je spremio u gornju ladicu. S tim će se ubrzo moratipozabaviti.

»Dakle, što se zbiva?« Mellberg je čuo kako mu glas malopodrhtava od šoka zbog pisma te ga je silom obuzdao. Nikad nepokazuj slabost — tako je glasio njegov moto. Ako podređenima

pokaže slabost, ubrzo će na svojoj koži osjetiti njihove zube.»Ubojstvo«, šturo je odvratio Patrik.»Što pak sada?« Mellberg je uzdahnuo. »Je li neki od naših

poznanika svojom čeličnom šakom malo prejako udario suprugu uglavu?«

Hedstromovo lice i dalje je bilo neuobičajeno odlučno. »Ne«, rekaoje. »U vezi s onim utapanjem neki dan. Zapravo, nije bio nesretanslučaj - djevojčica je ubijena.«

Mellberg je tiho zazviždao. »Nemoj mi reći, ma nemoj mi reći«,mrmljao je dok su mu smućene misli prolijetale glavom. Kako prvo,uvijek bi ga uznemirili zločini počinjeni na djeci, a drugo, trudio se štobrže procijeniti kako će taj neočekivani razvoj događaja utjecati nanjegovu karijeru šefa policijske postaje Tanumshede. Na to se moglogledati na dva načina - ili kao na prokleto puno prekovremenih sati ipapirologije, ili kao sredstvo promicanja karijere koje bi ga moglovratiti u uzbuđenje velegrada Goteborga. Iako, morao je priznati kakouspješno zatvaranje dviju istraga ubojstava u kojima je sudjelovao nijepolučilo željeni ishod. Prije ili poslije nešto će nadređene uvjeriti da



pripada u središnjicu. Možda mu je upravo ovo bila šansa.Shvatio je da Hedstrom očekuje neki drugi odgovor te je brzo

dodao: »Misliš reći da je netko ubio dijete? E, pa taj se pervertit nećesamo tako izvući.« Stisnuo je šake kako bi naglasio težinu svojih riječi,

ali uspio je samo probuditi strepnju u Patrikovim očima.»Ne želite znati uzrok smrti?« upitao je Hedstrom kao da mu želi

pomoći. Mellberga je nevjerojatno iritirao njegov glas.»Naravno, baš sam to mislio pitati. Dakle, što je patolog javio o

slučaju?«»Utopila se, ali ne u moru. U plućima su joj pronašli samo slatku

vodu, a s obzirom na to da su pronašli i tragove sapuna i šampona,Pedersen pretpostavlja da je riječ o vodi iz kade. Dakle, djevojčicaSara vjerojatno je utopljena u zatvorenom prostoru, u kadi, a zatim juje netko prenio do mora i tamo bacio. Netko je pokušao sve prikazatikao nesretan slučaj.«

Slika koju je Hedstromovo izvješće prizvalo u Mellbergovimmislima natjerala ga je da zadrhti i načas je zaboravio na sve svoješanse za promaknuće. Pretpostavljao je kako je tijekom službe upoliciji vidio sve. Ponosio se što je bio kadar sačuvati objektivnost, no

ubojstvo djece u sebi je nosilo nešto što je diralo svakoga. Napastidjevojčicu prelazilo je sve granice normalnog. Osjećaj ljutnje izgražanja koji je u njemu budilo ubojstvo bio mu je stran, ali morao jepriznati, prilično ugodan.

»Nema očitih sumnjivaca?« upitao je.Hedstrom je odmahnuo glavom. »Ne - ne znamo ni za kakve

probleme u obitelji, a u Fjallbacki nije prijavljen više nijedan napad nadjecu. Ništa slično. Dakle, vjerojatno bismo trebali ispitati obitelj,

slažete li se?« upitao je Patrik oklijevajući.Mellbergu je odmah bilo jasno što smjera. Nije imao primjedbi. U

prošlosti je savršeno funkcioniralo kad je Hedstrom obavljao terenskiposao, a on bi stupio na scenu nakon što bi se zaključio slučaj. Toga senije trebalo sramiti. Uostalom, tajna uspješnog vodstva bila jesposobnost delegiranja odgovornosti.

»Zvuči kao da bi rado vodio istragu.«»Ovaj, već sam se upetljao u slučaj. Martin i ja javili smo se na

poziv, i već smo bili s njezinom obitelji.«»U tom slučaju, ideja zvuči dobro«, rekao je Mellberg i potvrdno



kimnuo. »Samo me izvještavaj.«»Dobro«, rekao je Hedstrom i kimnuo. »Onda ćemo se Martin i ja

baciti na posao.«»Martin?« javio se Mellberg prijetećim tonom. I dalje mu je smetao

manjak poštovanja u Patrikovu glasu te je dobio priliku dovesti ga ured. Hedstrom se ponekad ponašao kao da je on šef. A ovo je sjajnaprilika pokazati mu tko ovdje odlučuje.

»Ne, mislim da ti trenutno ne mogu dati Martina. Jučer sam mu daozadatak da istraži niz krađa automobila; moguće neka baltička bandaoperira u području pa ima dovoljno posla. Ali...«, zastao je dramatičnoi uživao u izrazu očaja na Hedstromovu licu. »Ernst nema nekog posla,pa bi bilo dobro da zajedno radite na slučaju.«

Patrik se počeo meškoljiti kao na mukama i Mellberg je znao da gaje pogodio u najosjetljivije mjesto, ravno prstom u oko. Odlučio mu jemalo ublažiti muke: »No tebe stavljam na čelo istrage, tako da će seLundgren javljati izravno tebi.«

Iako mu je Ernst Lundgren bio kudikamo ugodniji suradnik odHedstroma, Mellberg je bio dovoljno pametan i znao je da tip imasvoje granice. Bilo bi glupo samom sebi kopati grob...

Čim su se vrata zatvorila za Hedstromom, Mellberg je izvukaopismo i pročitao ga najmanje, deseti put.

Morgan je malo protegnuo prste i ramena prije nego što je sjeo zaračunalo. Znao je kako ponekad toliko duboko uroni u svijet predsobom da sate i sate provede u istom položaju. Pažljivo je provjerioima li u blizini sve potrebno kako ne bi morao ustajati osim ako

stvarno ne zatreba. Da, sve je tu. Velika boca Coca-Cole, velikaenergetska pločica i dupli Snickers. To će ga držati neko vrijeme.Fascikl koji je dobio od Fredrika ležao mu je težak u krilu. U njemu

je bilo sve što je trebao znati. Cijeli fantazijski svijet koji sam nije biokadar stvoriti nalazio se unutar tvrdih korica fascikla te će se ubrzopretočiti u jedinice i ništice. Time je vladao. Dok emocije, mašta, snovii bajke nekim hirom prirode nikad nisu pronašli svoje mjesto unjegovu mozgu, bio je mag logike, otmjeno predvidljive u jedinicama i

ništicama, sićušnim električnim izbojima u računalu koji su sepretvarali u nešto čitljivo na zaslonu.



Ponekad se pitao kako bi bilo činiti ono što je radio Fredrik. Vaditituđe riječi iz vlastitog mozga, prizivati tuđe osjećaje, ulaziti u tuđeživote. Najčešće su takva razmišljanja Morgana navodila da slegneramenima i ocijeni ih nevažnima. No u razdobljima teške depresije

koja bi ga ponekad obuzela, povremeno bi osjećao sve breme svojemane i očajavao zašto je stvoren toliko drugačiji od drugih.

Istodobno bila mu je utjeha znati kako nije sam. Cesto jeposjećivao stranice ljudi koji su bili poput njega te se s nekima idopisivao mejlom. Jednom prilikom ča k se otišao i sastati s jednim odnjih u Goteborg, no to više neće ponoviti. Činjenica da su bili tolikorazličiti od drugih otežavala im je čak i međusobno povezivanje te jesusret bio neuspješan od početka do kraja.

Ipak, bilo je sjajno otkriti da ima i drugih. Ta spoznaja bila mu jedovoljna. Zapravo nije osjećao nikakvu čežnju za osjećajemzajedništva naizgled toliko važnim običnim ljudima. Najbolje mu jeišlo samome u kućici gdje su mu društvo pravila samo njegovaračunala. Ponekad je trpio društvo roditelja, no samo i jedino njihovo.Bilo je sigurno provoditi vrijeme s njima. Imao je vremena napretekda nauči pročitati ih, protumačiti sve oblike složene neverbalne

komunikacije izraza lica i govora tijela i tisuća ostalih sitnih znakova skojima se njegov mozak jednostavno nije znao nositi. Oni su se sasvoje strane naučili nositi s njim, govoriti mu njemu razumljivimnačinom - barem djelomično.

Zaslon pred njim bio je prazan, čekao je. To mu je bio najdražitrenutak. Obični ljudi rekli bi kako 'vole' taj tren, no on nije točnoznao što znači 'voljeti'. Moguće da je upravo to osjećao. Unutarnjezadovoljstvo, pripadnost, normalnost.

Morgan je počeo tipkati; prsti su mu letjeli po tipkovnici.Povremeno bi letimice pogledao fascikl u krilu, no većinom poglednije skretao s ekrana. Nikad se nije prestao diviti tome kako suteškoće u koordinaciji tijela i prstiju nekim čudom nestajale kad godbi radio. Odjednom bi postao spretan, onakav kakav je uvijek trebaobiti. Oni su to nazivali 'manjkom motoričkih vještina'; teškoćama skojima se susretao kad bi morao pokrenuti prste da zakopča košuljuili zaveže cipele. Znao je kako je to dio dijagnoze. Savršeno dobroshvaćao je što ga je razlikovalo od drugih, no ničim nije mogao topromijeniti. Zato je smatrao pogrešnim nazivati druge 'normalnima'



dok su oni ljude poput njega proglašavali 'abnormalnima'. Zapravo suga samo društvene predrasude smjestile u pogrešnu skupinu. Bio jetek drugačiji. Njegovi misaoni procesi kretali su se drugim pravcima.Nisu bili nimalo lošiji, samo nisu bili isti.

Zastao je, otpio gutljaj Cole ravno iz boce i ponovno brzo poletioprstima po tipkovnici.

Morgan je bio zadovoljan.





ponovio. Sad nije bilo sumnje - netko je bacao oblutke u prozor.Anders se naglo uspravio. Sigurno netko od prijatelja s kojima jepovremeno išao na pivo. Ne dao Bog da mu se probudi obudovjelagazdarica - netko bi tada morao odgovarati. Njegovo podstanarstvo

savršeno je funkcioniralo već tri godine i nisu mu trebale nevolje.Oprezno je odbravio prozor i otvorio ga. Stanovao je u prizemlju te

mu je velik grm ljiljana dijelom zaklanjao vidik. Stisnuo je oči dapogleda tko to stoji pod slabim mjesečevim svjetlom.

I nije mogao povjerovati vlastitim očima.



§

DUGO JE OKLIJEVALA. Čak je navukla i jaknu pa ju je svukla, dvaput.Erica se ipak naposljetku odlučila. Nema ništa loše u tome da ponudipomoć - tako će znati želi li Charlotte posjetitelje ili ne. Bilo joj jeneizdrživo samo sjediti doma znajući da joj prijateljica tone u privatnipakao.

Dok je hodala, vidjela je putem tragove prekjučerašnje oluje.

Srušena stabla, razasute grane i smeće pomiješani s hrpicama crvenogi žutog lišća. No vjetar kao da je otpuhao prljavu koprenu jeseni što sespustila na grad. Zrak je mirisao svježe i bio bistar kao tek opranoprozorsko staklo.

Maja je u kolicima vrištala iz petnih žila te je Erica ubrzala korak.Beba je, iz nekog razloga, odlučila kako je besmisleno ležati ukolicima dok je budna pa je glasno protestirala. Njezini vriskoviubrzali su Ericino srce, a na čelu su joj izbile kapljice paničnog znoja.

Iskonski nagon govorio joj je da odmah zaustavi kolica, podigne Majui tako je spasi od vukova, ali se pribrala. Bila je blizu kući Charlottinemajke i ubrzo će stići onamo.

Bilo je čudno da jedan jedini događaj može toliko promijeniti načinna koji je promatrala svijet. Erica je oduvijek mislila da su kuće uzzaljev ispod taborišta na Salviku nalik na spokojan niz bisera uz cestu.Sad kao da se neka tuga spustila na krovove, osobito na kuću obiteljiFlorin. Ponovno je zastala, ali je bila toliko blizu da joj se činilo glupimokrenuti se. Ako im bude nezgodno što je došla, mogu je zamoliti daode. Prijateljstvo se kuša u vremenima krize, a ona nije željela bitijedna od onih koji zbog pretjeranog opreza, a možda i kukavičluka,izbjegavaju prijatelje u nevolji.

Zadihana, gurala je kolica uzbrdo. Kuća Florinovih bila je napolovici padine; nakratko je zastala na prilazu da dođe do daha.Majini urlici dostigli su razinu decibela koja bi se na radnome mjestu

smatrala protuzakonitom pa je požurila parkirati kolica i podići je unaručje.Nekoliko dugih trenutaka stajala je pred ulaznim vratima,



podignute ruke, dok joj je srce udaralo. Naposljetku je odlučnopokucala. Na vratima je bilo zvonce, no taj prodoran zvuk činio joj sepreviše napadnim. Nakon duge tišine, kad se Erica već spremalaokrenuti i poći, začula je korake u kući. Vrata je otvorio Niclas.

»Bok«, tiho je rekla.»Bok«, odvratio je Niclas kojem se patnja čitala u pocrvenjelim

očima i blistavim suzama na blijedom licu. Erica je pomislila kakoizgleda kao netko već mrtav, no osuđen da i dalje luta zemljom.

»Oprosti što smetam. Nisam namjeravala, samo sam pomislila... «Tražila je riječi, ali su joj izmicale. Zavladala je mučna tišina. Niclas jezurio u svoja stopala te je Erica već drugi put nakon što je pokucalapoželjela okrenuti se i zaputiti doma.

»Hoćeš li ući?« upitao ju je.»Misliš da je to u redu?« upitala je Erica. »Ovaj, misliš da bi to

ikako...«, tražila je prikladnu riječ, »pomoglo?«»Dobila je sedativ i nije sasvim...« Nije završio rečenicu. »No

nekoliko je puta rekla da te je trebala nazvati pa bi bilo dobro da jeumiriš po tom pitanju.«

Činjenica da se Charlotte brinula što je nije nazvala i otkazala

dogovor - nakon svega što se zbilo - Erici je otkrila nešto o tomekoliko joj je prijateljica smetena. No kad je za Niclasom pošla udnevnu sobu, nije mogla suspregnuti bolni jecaj. Ako je Niclasizgledao kao živi mrtvac, Charlotte je izgledala kao davno pokopanleš. Nije ostalo ni traga onoj energičnoj, toploj, živoj Charlotte. Na sofikao da je ležala prazna ljuštura. Tamna kosa koja joj je obično uuvojcima uokvirivala lice ležala je u mlitavim pramenovima. Suvišakkila što ga je njezina majka vječno kritizirala Erici je djelovao sasvim

pristalo i davao Charlotte izgled putenih dalekarlijskih žena AndersaZorna. No dok je ležala skutrena pod dekom, njezin ten i tijelodjelovali su raskvašeno, nezdravo.

Nije spavala. Oči su joj beživotno zurile u prazno, a podpokrivačem je drhturila kao od zimice. Ne skidajući jaknu Erica jepohitala k Charlotte i kleknula kraj sofe. Spustila je Maju na podpokraj sebe, a beba kao da je osjetila što se zbiva i za promjenu ležalaje mirno kao bubica.

»O, Charlotte, užasno mi je žao«, Erica je plakala, uzela jeCharlottino lice u ruke, no u praznom pogledu nije bilo traga životu.



»Je li takva cijelo vrijeme?« upitala je Erica okrenuvši se Niclasu.On je i dalje stajao usred sobe i malo se njihao. Konačno je kimnuo iumorno dlanom protrljao oči. »To je od lijekova. Ali čim joj ihprestanemo davati, vrišti. Kao ranjena zvijer. Ne mogu podnijeli taj

zvuk.«Erica se okrenula prema Charlotte i nježno joj milovala kosu.

činilo se kao da se više dana nije ni okupala niti presvukla odjeću pajoj se iz tijela širio slab vonj znoja i straha. Usne su joj se pomicale kaoda želi reći nešto, no isprva je bilo nemoguće išta razabrati u tommumljanju. Nakon jednog pokušaja, Charlotte je progovorilapromuklim glasom: »Nisam mogla doći. Trebala sam nazvati.«

Erica je žustro odmahnula glavom i dalje milujući prijateljicu poglavi.

»Nije važno. Ne brini se.«»Sara, nema je«, rekla je Charlotte, prvi put skrenuvši pogled na

Ericu. Pogled kao da ju je razdirao, prepun tuge.»Da, Charlotte, nema više Sare. Ali je tu Albin, tu je i Niclas. Sad

morate pomoći jedni drugima.« Sama je čula kako joj riječi zvučepotpuno šuplje, no možda upravo ta jednostavnost ili klišeji uspiju

doprijeti do Charlotte. Charlotte se na to samo umorno osmjehnula irekla tupim, gorkim glasom: »pomoći jedni drugima«. Osmijeh je višenalikovao na grimasu, a kad je ponovila te gorke riječi, kao da se unjima skrivalo još nešto. Doduše, Erici se to možda samo učinilo. Jakisedativi imaju čudne učinke.

Zvuk iza leđa nagnao ju je da se okrene. Na vratima je stajalaLilian i kao da se gušila od bijesa. Gnjevno je pogledala Niclasa.

»Nismo li rekli da Charlotte ne smije primati posjete?«

Situacija je Erici bila neizrecivo neugodna, no Niclas očito nijenimalo mario za puničin ton. Kad od njega nije dobila odgovor, Lilianse okrenula i pogledala Ericu koja je još sjedila na podu.

»Charlotte je još previše osjetljiva da bi ljudi šetali uokolo. Mislilasam da biste mogli biti pametniji!« Rukom je mahnula kao da Ericuželi od svoje kćeri otjerati poput kakve muhe, no Charlotte je prvi put pokazala neki znak života. Podigla je glavu s jastuka i pogledalamajku ravno u oči: »Želim da je Erica ovdje.«

Kćerin protest samo je još više razbjesnio Lilian, ali je očitomsnagom volje progutala ono što se spremala reći i odjurila u kuhinju.



Ta zbrka izbacila je Maju iz njezina privremenog mira te su se njezinikrici prolomili sobom. Charlotte se s naporom uspravila i sjela na sofu.Niclas se izvukao iz letargije i brzo joj prišao pomoći. Ona ga je gruboodgurnula i posegnula za Ericom.

»Jesi sigurna da možeš sjediti? Ne bi li trebala prileći i još se maloodmoriti?« upitala je bojažljivo Erica, no Charlotte je samo odmahnulaglavom.

Malo je frfljala, ali je s očitim naporom uspjels izreći: »... dosta samležala«. A onda su joj na oči navrle suze i prošaptala je: »Nije san?«

»Ne, nije san«, rekla je Erica. Nakon toga nije više znala što birekla. Sjela je na sofu pokraj Charlotte, uzela Maju u krilo i prijateljicuzagrlila oko ramena. Osjetila je njezinu vlažnu majicu na koži pa sepitala može li se usuditi predložiti Niclasu da pomogne Charlotte da seistušira i preodjene.

»Hoćeš još jednu tabletu?« upitao je Niclas ne usuđujući sepogledati suprugu koja ga je tako grubo otjerala.

»Dosta je tableta«, rekla je Charlotte i ponovno žustro odmahnulaglavom. »Moram imati bistru glavu.«

»Hoćeš se istuširati?« upitala je Erica. »Sigurna sam da bi ti Niclas

ili majka rado pomogli.«»Možeš mi ti pomoći?« odvratila je Charlotte čiji je glas svakomnovom rečenicom zvučao sve sigurnije.

Erica je oklijevala koji trenutak i onda rekla: »Naravno.«Držeći Maju, pomogla je Charlotte da ustane sa sofe i izvela je iz

sobe.»Gdje je kupaonica?« upitala je Erica. Niclas je nijemo pokazao na

vrata u dnu hodnika.

Put do njih činio se beskrajnim. Kad su prošle kraj kuhinje, spazilaih je Lilian. Spremala se zaustiti i ispaliti nešto kad se ukazao Niclas iušutkao je pogledom. Do Erice je iz kuhinje doprlo mrzovoljnomrmljanje, ali nije pretjerano marila. Glavno je da se Charlotte osjećabolje, a ona je čvrsto vjerovala u ljekovitu moć tuša i svježe odjeće.



Stromstad, 1923.

NIJE TO BIO PRVI PUT da se Agnes iskrala iz kuće. Bilo je stvarno lagano.Samo je otvorila prozor, izvukla se na krov i kliznula niz drvo čija segusta krošnja uzdizala tik uz kuću. Mačji kašalj. Nakon što je dobrorazmislila, odlučila je da neće odjenuti haljinu koja bi joj mogla otežatipenjanje po drvetu. Umjesto toga, uzela je hlače čije su joj uskenogavice grlile bedra.

Osjećala je kao da je nosi neki divovski val, što nije željela, no nijemu se mogla oprijeti. Istodobno ju je plašilo i godilo joj gajiti takvasnažna čuvstva prema nekomu, i onda je shvatila da su onekratkotrajne zaljubljenosti što ih je smatrala ozbiljnima bile pukadječja igra. Sada su je nosili osjećaji zrele žene, moćniji nego što jeikada zamišljala. U onim mnogim satima što ih je od toga jutra provelarazmišljajući, povremeno je bila dovoljno bistra da shvati kako ježudnja za zabranjenim voćem kriva za vrelinu u njezinim grudima.

Unatoč tomu, osjećaj je bio stvaran, a ona si nije običavala uskratitiništa. Nije se namjeravala ičega odreći i sada, iako nije imala nekiprecizan plan. O posljedicama nikad nije razmišljala - sve kao da joj jeoduvijek išlo na ruku, dakle zašto ne bi i sada?

Nije ni pomišljala da je Anders možda ne želi. Sve do toga dananije upoznala muškarca koji bi bio ravnodušan prema njoj. Muškarcisu kao jabuke na drvetu te je trebala samo posegnuti rukom i ubratiih, iako je bila sklona priznati kako je ova jabuka možda opasnija odvećine. Bez očeva znanja već se ljubila s oženjenim muškarcima; unekim prilikama otišla je i dalje od toga, no oni su svi redom bilimanje opasni od muškarca kojeg se spremala upoznati. Barem supripadali njezinoj klasi. Iako bi možda došlo do skandala u slučaju dase otkrije njezina veza s njima, na takve afere obično se gledaloblagonaklono. Ali muškarac iz radničke klase. Kamenorezac. Nitko senije usuđivao ni pomisliti na takvo što. Ne bi im palo na pamet.

Umorila se od muškaraca iz svoga staleža. Beskičmenjaci, blijedi,mlohava stiska ruke, pištavih glasova. Nijedan od njih nije biomuškarac poput onoga s kojim se spremala sastati. Protrnula je



prisjetivši se njegova žuljevitog dlana na njezinu.Nije bilo lako pronaći gdje živi, a da pritom ne pobudi sumnju.

Pogled na platne liste u trenutku nečije nepažnje otkrio joj je adresu, aonda je, provirujući kroz prozore, uspjela saznati u kojoj je sobi.

Prvi oblutak nije izazvao nikakvu reakciju. Pričekala je časakpribojavajući se da ne probudi staru gazdaricu. No u kući se nitko nijeni pomaknuo. Zastala je da se malo dotjera pod slabim svjetlommjesečine. Odabrala je jednostavnu, tamnu odjeću kako bi prikrilaklasne razlike između njih. Zbog toga je sada i splela kosu i smotala jena tjemenu, onako, priprosto kako su to činile radnice. Zadovoljnaučinjenim, podigla je još jedan kamenčić s pošljunčanog prilaza ibacila ga u prozor. Spazila je sjenu u sobi i srce joj je poskočilo. Ushit lova potjerao joj je adrenalin tijelom i Agnes je osjetila da sezajapurila. Kad je, zbunjen, otvorio krilo, kliznula je iza grma ljiljanakoji je dijelom zaklanjao prozor i duboko udahnula. Lov je otpočeo.



§

TESKA SRCA I TESKA KORAKA Patrik je izišao iz Mellbergova ureda.Prokleta stara bena! To mu je prvo palo na pamet. Dobro je znao daga je glavni inspektor iz čistog inata prisilio da radi s Ernstom. Da nijestvarno tragično, bilo bi gotovo smiješno. Koja glupost.

Patrik je ušao u Martinov ured, govorom tijela javljajući da stvarinisu tekle po planu.

»Što je rekao?« upitao je Martin ne skrivajući strepnju u glasu.»Nažalost, ne može mi te prepustiti. Moraš raditi na nekimzapetljanim krađama automobila. No očito je kako mu nije problemsnaći se bez Ernsta.«

»Zezaš«, tiho je rekao Martin jer Patrik za sobom nije zatvoriovrata. »Ti i Lundgren radit ćete skupa?«

Patrik je mračno kimnuo. »Čini se tako. Da znamo tko je ubojica,mogli bismo mu poslati telegram i čestitati. Istraga će otići u vražju

mater ako ga ne uspijem držati što dalje od nje.«»Pas mater!« rekao je Martin, a Patriku je preostalo samo složiti se

s njim. Nakon kraće šutnje pljesnuo je dlanovima po bedrima i ustaotrudeći se probuditi u sebi malo entuzijazma.

»Valjda mi ostaje samo baciti se na posao.«»Kako misliš početi?«»Prvo moram njezine roditelje izvijestiti o razvoju događaja i

oprezno pokušati postaviti nekoliko pitanja.«»Vodiš Ernsta?« sumnjičavo je upitao Martin.»Ne. Mislim da ću pokušati obaviti to sam. Nadam se da ću ga o

novom zadatku uspjeti obavijestiti malo poslije.«No kad je izišao u hodnik, shvatio je da mu je Mellberg pomrsio

planove.»Hedstrome!« Uši mu je zaparao prodoran i glasan Ernstov glas.Patrik je načas poželio ujuriti u Martinov ured i sakriti se ondje, ali

se opro tom djetinjastom porivu. Bar se jedna osoba u tomnovonastalom policijskom timu mora ponašati zrelo.»Ovamo!« domahnuo je Lundgrenu koji se zapuhan uputio prema



njemu. Visok i mršav, vječno mrzovoljna lica, Ernst nije bio lijepprizor. Bio je najbolji u ulizivanju i ponižavanju. Nije imao ni živce nitisposobnosti za redovan policijski posao. A poslije onog ljetnogincidenta Patrik je svog kolegu smatrao totalno pogibeljnim zbog

njegove nepromišljenosti i potrebe da se bahati. A sad ga je dobio zapartnera. Duboko je uzdahnuo i pošao k njemu.

»Sad sam razgovarao s Mellbergom. Rekao je da je mala ubijena ida ćemo zajedno voditi istragu.«

Patrik je djelovao nervozno. Iskreno se nadao da mu Mellberg nijeodlučio iza leđa podrivati autoritet.

»Mislim kako je Mellberg rekao da ću ja voditi istragu, a da ćeš tiraditi sa mnom. Nije li tako?« rekao je Patrik svilenkastim glasom.

Lundgren je oborio pogled, ali ne dovoljno brzo te je Patrikzamijetio bljesak prezira u njegovim očima. Riskirao je, ali očito suspjehom. »Da, valjda je tako«, mrzovoljno je rekao Ernst. »Dakle,gdje počinjemo... šefe?« Ovu posljednju riječ izgovorio je s dubokimgnušanjem, a Patrik je bijesno stegnuo šake. Nakon pet minutapartnerstva već je poželio zadaviti tipa.

»Dođi, idemo u moj ured.« Krenuo je i sjeo za stol. Ernst se zavalio

u stolac za posjetitelje i ispružio svoje duge noge.Nakon deset minuta Ernst se upoznao sa svim podacima te su uzelijakne i uputili se do kuće gdje su živjeli Sarini roditelji.

Vožnja do Fjallbacke protekla je u posvemašnjoj šutnji. Nisu siimali što reći. Kad su skrenuli uzbrdo i na prilaz kući, Patrik jeprepoznao kolica što su stajala ispred. Prvo je pomislio - a, jebi ga! Nobrzo je promislio o reakciji. Možda je za obitelj dobro što je Ericaondje. Bar za Charlotte. Za nju je najviše strahovao — nije imao pojma

kako će reagirati na vijesti koje donose. Ljudi su reagirali sasvimrazličito. Upoznao je rodbinu koja je smatrala kako je bolje da jenjihov voljeni ubijen nego da je smrt posljedica nesreće. Tako sumogli nekoga kriviti te svoju bol usmjeriti na nešto određeno.

S Ernstom za petama, Patrik je prišao ulaznim vratima i opreznopokucao. Otvorila je Charlottina majka; bilo mu je jasno da jeuznemirena. Lice joj je bilo rumeno, a čelični sjaj u očima Patriku jegovorio da mu je bolje nikad je ne naljutiti.

Kad je prepoznala Patrika, vidno se pokušala obuzdati i onda nalice navukla upitan izraz.



»Policija?« rekla je i odmaknula se da ih propusti.Patrikse spremao predstaviti kolegu, kad je Ernst izjavio: »Već se

poznajemo.« Kimnuo je Lilian koja mu je kimnula zauzvrat.Dakle tako, pomislio je Patrik. Naravno, uz količinu prijava koje su

kuljale između Lilian i prvog susjeda većina iz postaje dosad ju jeuspjela upoznati. No danas su imali ozbiljniji zadatak od sitnesusjedske kavge.

»Možemo li nakratko ući?« upitao je Patrik. Lilian je kimnula ipovela ih u kuhinju gdje je za stolom sjedio Niclas. I na njegovimobrazima vidjelo se gnjevno rumenilo. Patrik je pogledom potražioCharlotte i Ericu. Niclas je to primijetio i rekao: »Erica pomažeCharlotte da se istušira.«

»Kako je Charlotte?« upitao je Patrik dok je Lilian njemu i Ernstutočila kavu i šalice spustila na kuhinjski stol.

»Totalno je izvan sebe. No Ericin dolazak bio je čisto čudo. Prviput da je Charlotte mogla ustati, istuširati se i presvući u čistootkad...«; oklijevao je. »Otkad se to dogodilo.«

Patrik se borio sam sa sobom. Bi li trebao s Niclasom i Lilianrazgovarati nasamo, a Ericu zamoliti da vijesti priopći Charlotte - ili je

dovoljno snažna da im se pridruži? Odlučio se za ovo drugo. Ako jeustala, ako ima podršku obitelji, onda bi sve trebalo proći kako treba.Uostalom, i Niclas je liječnik.

»Zašto ste zapravo došli?« zbunjeno se javio Niclas, upitnogledajući prvo Ernsta, zatim i Patrika.

»Mislim da bi bilo bolje pričekati da nam se pridruži Charlotte.«Činilo se da su Lilian i Niclas pristali pričekati je, ali izmjenjivali su

nedokučive poglede. Pet minuta prošlo je u tišini. U tim okolnostima,

čavrljanje bi bilo neumjesno.Patrik se osvrnuo po kuhinji. Izgledala je sasvim zgodno, ali očito

kao kraljevstvo opsesivno-kompulzivne osobe teškog kalibra. Sve jeblistalo i bilo poslagano kao po koncu. Malo drugačija od njegove iEricine kuhinje, mislio je, gdje je u sudoperu obično vladao totalnikaos, dok je kanta za smeće pucala po rubovima od ambalažesmrznute hrane pripremljene za mikrovalnu. A onda je začuootvaranje vrata i ondje se pojavila Erica s usnulom Majom u naručju.Do nje je stajala Charlotte, svježa od tuširanja. Iznenađenje na Ericinulicu brzo je zamijenila strepnja te je uhvatila Charlotte pod ruku kako



bi prijateljicu povela do kuhinjskog stolca. Patrik nije znao kako jeCharlotte prije izgledala, no sad joj se u lice vratilo malo boje, a oči sujoj bile čiste i budne.

»Što radite ovdje?« upitala je Charlotte glasom još pomalo

promuklim od nekoliko dana provedenih između urlanja i šutnje.Pogledala je Niclasa koji je slegnuo ramenima i tako joj dao na znanjeda ne zna ni on.

»Htjeli smo te pričekati prije nego...«, Patrik je tražio riječi kojimabi najbolje iznio ono što je morao. Na sreću, Ernst je držao jezik zazubima i prepustio vodstvo njemu.

»Dobili smo neke nove podatke o Sarinoj smrti.«»Otkrili ste još nešto u vezi s nesrećom? Što?« uzbuđeno se javila

Lilian.»Po svemu sudeći, ne radi se o nesretnom slučaju.«»Kako? Zašto se ne bi radilo o nesretnom slučaju?« želio je saznati

Niclas, očito osjećajući nemoć.»Nije bio nesretan slučaj. Sara je ubijena.«»Ubijena? Što time mislite? utopila se, nije li tako?« Charlotte je

izgledala zbunjeno; Erica ju je zgrabila za ruku. Maja je i dalje spavala

Erici u naručju, nesvjesna onoga što se zbivalo oko nje.»Utopila se, ali ne u moru. Patolog u njezinim plućima nijepronašao morsku vodu, kao što je očekivao. Riječ je o slatkoj vodi,očito iz kade.«

Zavladala je tišina pred oluju. Patrik je zabrinuto pogledaoCharlotte, a Erika je svojim krupnim očima, vidno uznemirena,netremice promatrala supruga.

Patriku je bilo jasno da je obitelj u šoku, te je oprezno počeo

postavljati pitanja kako bi ih vratio u stvarnost. To je trenutačnosmatrao najboljim pristupom. Barem se nadao da je tako. U svakomslučaju, to mu je bio posao, a zbog Sare i njezine obitelji morao jenastaviti taj razgovor.

»Dakle, moramo detaljno i kronološki prijeći sve što je Sara radilatog jutra. Tko ju je posljednji vidio?«

»Ja«, javila se Lilian. »Ja sam je zadnja vidjela. Charlotte je prileglau podrumu, a Niclas se odvezao na posao tako da sam se ja nekovrijeme brinula za Saru. Malo poslije devet rekla je da ide do Fride.Navukla je kaput i izišla. Mahala mi je na odlasku«, govorila je Lilian,



šupljim, mehaničkim glasom.»Možete li biti precizniji; koliko poslije devet sati? Devet i

dvadeset? Devet i pet? Koliko poslije devet? Moramo pokriti svakuminutu«, rekao je Patrik.

Lilian je razmislila: »Vjerojatno devet i deset, no ne mogu bitisigurna.«

»Dobro, provjerit ćemo je li netko od susjeda nešto vidio, pamožda tako potvrdimo vrijeme.« Zabilježio je vrijeme u blok inastavio: »Poslije toga nije ju vidio nitko?«

Odmahnuli su glavama.Ernst je grubo upitao: »Pa što ste vi ostali radili u to vrijeme?«Patrik je protrnuo i prokleo koleginu nimalo suosjećajnu tehniku

ispitivanja.»Niclase, Ernst želi reći kako procedura zahtijeva da i vama i

Charlotte postavimo ista pitanja. Kao što rekoh, čista rutina, samo davas možemo što prije isključiti iz istrage.«

Njegov pokušaj da umanji udarac pitanja svoga kolege kao da jedjelovao.

Niclas i Charlotte odgovorili su bez vidljive emocionalne krize i

naizgled su prihvatili Patrikovo objašnjenje tog neugodnog pitanja.»Bio sam u klinici«, rekao je Niclas. »Radim od osam.«»A vi, Charlotte?« upitao je Patrik.»Kao što je rekla majka, ležala sam u podrumu i odmarala se.

Imala sam migrenu«, odgovorila je iznenađenim glasom. Kao da ju ješokirala spoznaja kako je prije samo nekoliko dana mogla to smatrativelikim problemom u životu.

»I Stig je bio doma. Gore je, spava. Prikovan je uz krevet već

nekoliko tjedana«, objasnila je Lilian. Kao da joj je smetalo što sePatrik i Ernst usuđuju raspitivati o obiteljskim aktivnostima.

»Ah, da. Stig - morat ćemo porazgovarati i s njim, no to može malopričekati«, rekao je Patrik koji je morao priznati da je potpunozaboravio na Lilianina supruga.

Uslijedila je duga tišina. Iz druge sobe doprla je dječja vriska pa jeLilian ustala i otišla po Albina. Kao i Maja, prespavao je cijelu tu zbrku.I dalje je bio u polusnu, sa svojim uobičajenim ozbiljnim licem kad gaje Lilian donijela u kuhinju. Ponovno je sjela na svoj stolac i pustilaunuka da se igra zlatnim lancem oko njezina vrata.



Ernst je udahnuo i kao da se spremao postaviti još neka pitanja, aliga je Patrik presjekao pogledom. Zatim je, sam, oprezno nastavio:»Pada li vam na pamet itko tko bi želio naškoditi Sari?«

Charlotte ga je pogledala s nevjericom i javila se svojim promuklim

glasom: »Tko bi Sari učinio išta nažao? Bilo joj je samo sedamgodina.« Glas joj se slomio, ali se vidno pokušavala obuzdati.

»Dakle, nikom ne pada na pamet nikakav motiv? Nitko tko bi vamaželio nanijeti zlo, ništa slično?«

To posljednje pitanje Lilian je razvezalo jezik. Gnjevno rumenilokakvo je nosila na licu kad su pristigli ponovno se vratilo.

»Netko tko bi nam želio nanijeti zlo? itekako. Samo jedna osobaodgovara tom opisu, i to je naš susjed Kaj. Mrzi našu obitelj i već namgodinama od života pravi pakao.«

»Mama, ne budali«, rekla je Charlotte. »Ti i Kaj svađate se jedno s

drugim već godinama, i zašto bi on Sari učinio išta nažao?«»Taj tip spreman je na sve. Moram vam reći, on je psihopat. Samo

malo bolje pogledajte njegova sina Morgana. Taj vam nije sav svoj uglavi, a takvi ljudi sposobni su za sve. Pogledajte samo sve one luđakekoje su pustili na ulicu, što oni čine. Da ima pameti, taj bi već bio

onkraj brave.«Niclas ju je dodirnuo ne bi li je smirio, ali uzalud. Albin je zacviliočuvši njihove glasove.

»Kaj me mrzi samo zato što je napokon naletio na nekoga tko muse usuđuje suprotstaviti. Misli da je velika faca samo zato što je biodirektor kompanije i što je pun para. Zato su se on i žena moglipreseliti ovamo, a svi u gradu gledaju ih kao kakvu kraljevsku obitelj.Potpuno je bezobziran i ništa me kod njega ne bi iznenadilo.«

»Mama, daj dosta!« Charlottin glas u sebi je imao novu oštrinu dokje bijesno gledala majku. »Nemoj praviti scene.«

Kćerin ispad ušutkao je Lilian. Gnjevno je stisnula čeljusti, ali joj senije usudila proturječiti.

»Dakle«, Patrik je oklijevao, pomalo šokiran Lilianinimprimjedbama, »osim susjeda, ne pada vam na pamet nitko drugi tko biimao nešto protiv vaše obitelji?«

Svi redom odmahnuli su glavama. On je zatvorio blok.»Onda dobro, zasad više nemamo nikakvih pitanja. Još jednom

želim reći da mi je iskreno žao zbog vašeg gubitka.«



Niclas je kimnuo i ustao ispratiti policajce. Patrik se okrenuo Erici.»Ostaješ ili da te povezem doma?«Ne skidajući pogled sa Charlotte, odgovorila je: »Ostat ću još

malo.«

Izašavši iz kuće Patrik je zastao i duboko udahnuo.Stig je čuo kako se u prizemlju glasovi podižu i spuštaju. Pitao se

tko je došao u posjet. Kao i obično, nitko se nije potrudio izvijestiti gašto se zbiva. Možda je, istini za volju, tako i bolje, jer nije bio siguranbi li se mogao nositi sa svim pojedinostima toga što se zbilo. Na nekinačin bilo mu je lijepo ležati u krevetu, u svojoj kukuljici, i pustiti damu um u miru i tišini obrađuje sve osjećaje što ih je pobudila Sarinasmrt. Njegova mu je bolest na neki čudan način olakšavala nositi se stugom. Fizička bol vječno mu je napadala svijest i sobom odnosila dioemocionalnih patnji.

Stig se s naporom okrenuo u krevetu i zabuljio u zid. Curicu jevolio kao da mu je vlastita unuka. Naravno da je znao koliko je znalabiti teška i ćudljiva, no nikad kad bi bila kod njega. Kao da je nagonskiosjećala punu snagu bolesti koja mu je harala tijelom. Pokazivala jepoštovanje i prema njemu i prema njegovoj bolesti. Vjerojatno je

jedina znala koliko mu je loše. Pred drugima trudio se skrivati kolikoteške bolove trpi. I otac i djed umrli su mu bijednom i ponižavajućomsmrću u pretrpanim bolničkim sobama, te je odučio pod svaku cijenuizbjeći taj usud. Zato je pred Lilian i Niclasom uvijek uspijevao izvućiposljednje zalihe snage i navući relativno spokojnu masku. I samabolest kao da mu je dijelom pomagala da ne završi u bolnici. Svremena na vrijeme stanje bi mu se poboljšalo, možda bi se osjećaomalo slabiji i umorniji nego obično, ali savršeno sposoban nositi se sa

svakodnevicom. No uvijek bi iznova oslabio i završio na nekolikotjedana u krevetu. Niclas je izgledao sve zabrinutije, no Bogu hvala paga je Lilian nekako uspijevala uvjeriti da je za Stiga najbolje da ostanekod kuće.

Bila je stvarno Božji dar. Naravno, bilo je sukoba u tih šest godinabraka, ponekad je znala biti stvarno teška, no kao da je svoju najboljui najnježniju stranu pokazivala skrbeći se za njega. Otkako se razbolio,živjeli su u sve većoj simbiozi. Ona se rado brinula o njemu, a on je torado prihvaćao. Sad mu je bilo teško i zamisliti kako su bili na rubuprekida. Ništa nije toliko loše da u tome ne bude bar malo dobra, tako



si je vječno govorio. No to je bilo prije nego što ih je snašlo ononajveće zlo. U kojemu nije mogao pronaći ništa dobra.

Djevojčica je shvaćala u kakvu je stanju. Njezina nježna ruka nanjegovu obrazu ostavila je toplinu koju je još osjećao. Sjedila bi na

rubu postelje i pričala mu o svemu što joj se dogodilo toga dana - on bikimao i pozorno je slušao. Nije ju smatrao djetetom, nego jednakomsebi. A ona je to cijenila.

Nezamislivo je da je više nema.Sklopio je oči i pustio da ga ponese novi val boli.



Stromstad, 1923.

BILA JE TO CUDNA JESEN. Anders se nikad nije osjećao toliko iscrpljen, aipak toliko pun snage. Agnes kao da mu je ucjepljivala novu snagu iponekad se pitao kako mu je uspijevalo pokretati tijelo prije nego štomu je ona ušla u život.

Nakon te prve večeri, kad je skupila hrabrost i prišla njegovuprozoru, promijenio mu se cijeli život. Sunce više nije sjalo sve dok

Agnes ne bi pristigla, a nestajalo bi ga kad bi se rastali. Prvih mjesecdana oprezno su prilazili jedno drugome. Ona je bila stidljiva i tiha, aon je i dalje bio zapanjen što se usudila napraviti prvi korak. Nije bilotipično za nju da bude toliko otvorena te je ćutio kako ga cijelogapreplavljuje toplina jer je zbog njega pogazila vlastita načela.

Bio je spreman priznati kako se isprva nećkao. Osjećao je nevoljena obzoru i uviđao je samo koliko je njihova situacija nemoguća. No unjemu su bujali toliko snažni osjećaji da se nekim čudom uspio uvjeriti

kako će na kraju sve dobro završiti. Kad bi mu položila glavu na ramei svoju tanašnu ruku u njegovu, osjećao se kao da bi za nju mogaopomicati planine.

Za njihove susrete bilo je malo vremena. Iz kamenoloma se domavraćao tek kasno uvečer, a morao je ustajati rano kako bi se vratio naposao. Ona bi uvijek pronašla način — zbog toga ju je obožavao. Podokriljem tame dugo su se šetali rubom grada, i unatoč britkoj jesenjojstudeni, uvijek bi pronašli neki suhi kutak gdje bi zasjeli i ljubili se.Kad su im ruke počele istraživati ispod odjeće, već je bio mjesecstudeni - znao je da su stigli do prekretnice.

Oprezno je iznio pitanje budućnosti. Nije želio da ona upadne unevolje, previše ju je volio, no istodobno ga je tijelo tjeralo da kreneputem koji bi ih poveo do sjedinjenja. No svi pokušaji da razgovara osvojim mukama zamukli bi pod njezinim poljupcem.

»Nemojmo o tome«, rekla je ljubeći ga, »Sutra, kad dođem k tebi,

nemoj izići po mene Daj da uđem.«»Ali, što ćemo s udovom...«, izgovorio je prije nego što ga jeušutkala poljupcem.



»Tiho«, rekla je. »Bit ćemo kao miševi.« Milovala mu je obraz inastavila: »Dva zaljubljena miša.«

»Ali, što...«, nastavio je, nervozan i istodobno ushićen.»Previše razmišljaš«, rekla je i nasmiješila se. »Živimo za danas.

Tko zna, sutra možemo umrijeti.«»Nemoj tako«, rekao je i privukao je k sebi. Bila je u pravu. Previše

razmišlja.



§

»MOZ DA JE NAJBOLJE da s tim završimo odmah.« Patrik je uzdahnuo.»Ne shvaćam«, promrmljao je Ernst. »Lilian i Kaj već se kolju

godinama, ali mi je teško povjerovati da bi mu to bio dovoljan razlogda ubije malu.«

Patrika je to zateklo. »Čini se da ih znadeš. Isto mi se to činilo i kadje Lilian otvorila vrata.«

»Znam samo Kaja«, mrzovoljno je odvratio Ernst. »Stara gardapovremeno se skupi i karta.«Patrik se namrštio. »Trebam li se brinuti zbog toga? Istini za volju,

nisam siguran bi li u ovakvim okolnostima uopće trebao sudjelovati uistrazi.«

»Sereš«, ogorčeno je rekao Ernst. »Ako ne možemo raditi zbognekih sitnica, onda ne bismo bili u stanju istražiti ništa. U ovom graduznaju se svi, to znaš kao i ja. I savršeno sam sposoban odvojiti posao

od privatnog života.«Patrik baš i nije bio zadovoljan tim odgovorom, no znao je kako je

Ernst dijelom u pravu. Grad je bio toliko malen da su svi međusobnobili nekako povezani, stoga to nije mogla biti izlika da ga maknu sistrage. Kad bi do toga došlo, razlog bi morao biti znatno bliskijiodnos. Što je sramota. Na trenutak je udahnuo jutarnji zrak i odmahuočio priliku da se otarasi Lundgrena.

Rame uz rame prišli su susjednoj kući. Na prozoru pokraj vratazanjihala se zavjesa, ali se spustila tako brzo da nisu vidjeli tko stojiiza.

Patrik je promatrao kuću, 'cirkus' kako ju je nazvala Lilian. Viđaoju je svakodnevno vozeći se na posao i s posla, ali je nikad nije boljezagledao. Složio se da nije pretjerano privlačna. Bila je moderna, spuno stakla i čudnih uglova. Kao da je arhitekt dobio slobodne ruke,te je Patrik morao priznati da je Lilian barem dijelom u pravu. Kuća je

savršeno pristajala časopisu Dekor, no u kvartu je djelovala kaobalavac na penzionerskom tulumu. Tko je to rekao da novac i ukusidu ruku pod ruku? Gradski inženjer zacijelo je bio slijep onoga dana



kad je potpisao građevinsku dozvolu.Patrik se okrenuo kolegi. Čime se točno Kaj bavi? Budući da je

preko tjedna doma. Lilian je rekla da je nekakav direktor.«»Prodao je tvrtku i otišao u prijevremenu mirovinu«, rekao je

Ernst, još mrzovoljan nakon preispitivanja njegove profesionalnosti.»Ali trenira nogometnu ekipu i, zapravo, to dobro radi. U mladosti jemogao prijeći u profesionalce, ali ga je onemogućila nekakva nesreća.Kažem ti, ovo je gubljenje vremena. Kaj Wiberg je dobar tip i lažesvatko tko tvrdi suprotno. Ovo je čista glupost.«

Patrik je prečuo sve njegove primjedbe i uspeo se prednjimstubama.

Pozvonili su i čekali. Ubrzo su začuli korake i vrata je otvoriomuškarac te je Patrik shvatio da je to Kaj. Kad je ugledao Ernsta,razvedrio se.

»Ej, Lundgrene, kako ide? Danas ne kartamo, je li tako?«Srdačan osmijeh brzo je izblijedio kad je shvatio kako nijedan od

njih ne reagira. Zakolutao je očima. »Dakle, što je stara kurva smislilaovaj put?« Uveo ih je u veliku, otvorenu dnevnu sobu i svalio se unaslonjač pokazavši im da se smjeste na sofu.

»Ovaj, ne da mi nije žao zbog toga što ih je zadesilo... stvarno jetragedija. No nevjerojatno je da ima želudac svađati se s nama i utakvim okolnostima. Mislim da to dosta govori o tome kakva je.«

Patrik nije mario za njegove primjedbe; promatrao je muškarcasučelice sebi. Bio je mršav, prosječne visine, građen poput hrta, kratkoošišane sijede kose. Ipak, bio je nekako neodređen - tip osobe kakvuočevici nikad ne bi uspjeli opisati ako bi odlučio opljačkati banku.

»Obilazimo cijelo susjedstvo i ispitujemo je li itko išta vidio. Nema

veze s vašim prepirkama.« Patrik je već prije ulaska odlučio ne rećiništa o tome da je Lilian izdvojila svog susjeda.

»Tako«, rekao je Kaj glasom u kojem se nazirao tračakrazočaranja. Jasan znak da je zavada između susjeda postala stalan igotovo temeljni čimbenik njegova života.

»Zašto pitanja?« nastavio je. »Tragično je što se mala utopila, ali tunema ništa što bi policija mogla istraživati. Zasigurno nemate punoposla«, zacerekao se, ali je brzo promijenio izraz lica vidjevši kakoPatriku situacija nije ni najmanje zabavna. Tada mu je svanulo.

»Griješim? Ljudi govore da se utopila, ali znate već takve priče.



Ako se policija raspituje, to samo može značiti da je uzrok smrti neštodrugo. Jesam li u pravu?« uzbuđeno je upitao.

Patrik ga je promatrao s gađenjem. Koji je ljudima vrag? Kakomogu smrt djevojčice smatrati i nečim uzbudljivim? Zar više nema one

obične pristojnosti? Na lice je s mukom navukao neutralan izraz iodgovorio Kaju:

»Pa, to je dijelom točno. Ne mogu o detaljima, ali se pokazalo da jeSara Klinga ubijena, tako da je neopisivo važno da otkrijemo sve što jeradila toga dana.«

»Ubijena«, rekao je Kaj. »Bemti, to je strašno.« Na licu mu se čitalasućut, ali je Patrik više osjećao nego vidio da baš i nije pretjeranoiskrena.

Morao je obuzdati poriv da ošamari Kaja. Njegovu hinjenu sućut smatrao je odbojnom, ali je samo odgovorio: »Kao što rekoh, ne moguo detaljima, ali ako ste vidjeli Saru u ponedjeljak ujutro, važno je dasaznamo gdje i kada. Najtočnije što se sjećate.«

Kaj se namrštio i razmislio: »Samo malo, ponedjeljak. Da. Vidiosam je u neko doba ujutro, ali ne mogu reći točno kada. Izišla je izkuće i otišla. Ta mala nikad nije hodala kao normalni ljudi; uvijek je

hopsala kao lopta.«»Jesi li vidio kojim je putem pošla?« javio se Ernst, prvi put odpočetka posjeta. Kaj ga je pogledao sa smiješkom - očito ga je ludozabavljalo gledati partnera s kartaškog stola u njegovoj profesionalnojulozi.

»Ne, samo sam je vidio na prilazu. Okrenula se i nekom mahnulaprije nego što je otišla, no nisam vidio kamo.«

»I ne sjećate se koliko je bilo sati?« upitao je Patrik.

»Zapravo ne, ali je sigurno bilo oko devet - žao mi je što ne mogubiti precizniji.«

Patrik je oklijevao koji trenutak prije nego što je nastavio:»Poznato mi je da vi i Lilian Florin niste baš u prijateljskimodnosima.«

Kaj je glasno zafrktao. »To se svakako može reći. S tom staromvješticom vjerojatno nitko ne može biti u 'prijateljskim odnosima'.«

»Postoji li neki osobit razlog za takav...«, Patrik je tražio prikladnuriječ, »antagonizam?«

»Nije potreban nikakav osobit razlog za svađu s Lilian Florin, ali



eto, imam sasvim dobru izliku. Nevolje su počele čim smo kupili tereni spremali se podići kuću. Bunila se zbog projekta i učinila sve u svojojmoći da zaustavi gradnju. Moram priznati, podigla je pravu bunu.«Nacerio se. »Buna u Fjallbacki. Čujete li kako mi se tresu koljena?« Kaj

je raskolačio oči hineći strah, a onda je prasnuo u smijeh. Zatim sesabrao i nastavio: »Dakle, naravno, uspjeli smo smiriti duhove, no tonas je stajalo i vremena i novca. Nakon toga, sve se samo nizalo.Siguran sam da znate do kojih je krajnosti spremna poći. Sve ovegodine živimo u paklu.« Zavalio se i prekrižio noge.

"Niste li mogli prodati kuću i preseliti se?« oprezno je upitaoPatrik, no pitanje je ražestilo Kaja.

»Seliti se? Ni u bunilu! To joj zadovoljstvo nikad ne bih priuštio.Ako se netko mora seliti, neka se seli ona. Sad samo čekam pravorijekprizivnog suda.«

»Prizivni sud?« upitao je Patrik.»Na svojoj kući izgradili su balkon bez provjere građevinskog

zakona. Zadire dva centimetra na moj posjed, dakle, krši zakon. Morat će rušiti balkon čim se donese presuda. Što bi trebalo biti svaki dan ijedva čekam vidjeti Lilianino lice.« Kaj je cvao.

»Ne mislite li da u ovom času imaju većih briga od rušenjabalkona?« Patrik se nije mogao suzdržati.Kajevo se lice smrknulo. »Suosjećam s njihovom tragedijom, to

svakako, ali pravda je pravda. Takve stvari nje se ne tiču«, dodao je,pogledom od Ernsta tražeći podršku. Ernst je potvrdno kimnuo, davšiPatriku još jedan razlog da posumnja u prikladnost njegovasudjelovanja u istrazi. Razloga za sumnju bilo je napretek i prije negošto se otkrilo kako Ernst prijateljuje s jednom od osoba s njihova

popisa.Podijelili su se kako bi obišli okolne kuće. Ernst je mrmljao u

bradu probijajući se kroz vihor. Visoko tijelo kao da mu je dobrohvatalo vjetar, a koščatost ga je tjerala da se njiše naprijed-natragtrudeći se zadržati ravnotežu. Osjećao je žuč na nepcu. Još je jednommorao slušati naredbe onog šmrkavca, upola mlađeg od njega. Ernstuje to bio misterij. Zašto se neprekidno previđaju njegove godineiskustva i umijeće? Urota mu je zvučala kao jedino objašnjenje.Doduše, nisu mu bili jasni ni motivi, ni tko bi stajao iza nje, ali to ganije ometalo. Očito ga smatraju prijetnjom upravo zbog osobina koje



je sigurno posjedovao.Kucanje po vratima bilo je mrtvački dosadno - poželio je da je

negdje unutra na toplome. Ljudi ionako nisu imali ništa pametno reći.Tog jutra nitko nije vidio djevojčicu, ali bi svi ponavljali kako je to

strašno. A Ernst se morao složiti. Sva sreća pa nikad nije bio tolikoglup da ima djecu. Bio je uvjeren kako je uspio održati žene nadistanci, spretno potiskujući činjenicu da se one nikad nisu pretjeranozanimale za njega.

Pogledao je Hedstroma koji je obilazio kuće Florinovima zdesna.Ponekad bi ga zasvrbjela šaka da kolegu opali po nosu. Vidio jeHedstromov izraz lica kad ga je morao jutros povesti sa sobom. To jeErnstu priuštilo trenutak zadovoljstva.

Hedstrom i Molin inače su bili kao prst i nokat, i odbijali su slušatistarije kolege poput njega ili Göste. No, dobro, Gösta i nije bio dobarprimjer policajca - Ernst je to morao priznati no tolike godine u službizaslužuju poštovanje. Nikakvo čudo što je izgubio svaku volju da se utakvim uvjetima trudi na poslu. Kad je Ernst malo više razmišljao otome, zaključio je kako su mladi policajci vjerojatno krivi zašto mu sene da raditi, i zašto se, kad god uzmogne, iskrada na pauze. Ta ga je

misao tješila. Naravno, nije on kriv. Doduše, znala bi ga zapeći savjest zbog nimalo blistave učinkovitosti, ali osjećao se dobro što je doprodo izvora problema. Srži nevolje, bolje rečeno. Sve su krivi tišmrkavci. Odjednom mu se život učinio neopisivo boljim. Pokucao jena sljedeća vrata.

Frida je pažljivo češljala lutkinu kosu. Bilo je važno da dobro izgleda

zato što je išla na tulum. Na stolu pred njom već su stajali kava ikolači. Male plastične šalice i lijepi, crveni tanjurići. Kolači su,naravno, bili izmišljeni, ali lutke ionako ne jedu one prave tako da tonije bilo važno.

Sara je igru s lutkama uvijek smatrala glupom. Govorila je da supreviše stare za takvo što. Lutke su za bebe, govorila je Sara, no Fridase rado igrala lutkama. Sara je ponekad znala biti strašno dosadna.Uvijek je ona morala odlučivati. Sve je moralo biti po njenom, inače bi

se smrkla i razbila sve oko sebe. Mama bi strašno poludjela na Sarukad bi razbijala Fridine stvari. Onda bi Sara morala ići doma, mama bi



zatim nazvala Sarinu mamu i glas bi joj zvučao jako ljutito. No kad jeSara bila dobra, onda ju je Frida jako voljela i rado se igrala s njom.Nadajući se da će biti dobra.

Nije razumjela što se to dogodilo sa Sarom. Mama joj je objasnila

da je mrtva, da se utopila u moru, ali onda gdje je ona? Na nebu, reklaje mama, pa je Frida stajala jako dugo i gledala u nebo, no nije vidjelaSaru. Bila je sigurna da bi joj Sara svakako mahnula, da je na nebu.Budući da nije, to je značilo da je tamo nema. Dakle, pitanje ostaje -gdje je ona? Nije mogla samo nestati, zar ne? Zamisli samo, da mamatako nestane. Frida se jako prestrašila. Ako je Sara nestala, mogu lionda nestati i mame? Čvrsto je privila lutku na prsa i pokušala otjeratite ružne misli.

Još ju je nešto mučilo. Mama je bila rekla da su oni ljudi koji supozvonili na vrata i javili im za Saru zapravo policajci. Frida je znalada se policiji mora reći sve. Nikad im se ne smije lagati. Ali obećala jeSari da nikom neće reći o onom zločestom starom čovjeku. Mora liodržati obećanje nekom koga više nema? Ako Sare više nema, ondaneće saznati da je Frida rekla za onog starca. No što ako se vrati i čujeda se Frida izbrbljala? Bit će bjesnija nego ikad. Mogla bi razbiti sve u

Fridinoj sobi, pa i njezine lutke. Frida je zaključila da je najbolje ništane govoriti o zločestom starcu.

»Flygare, imaš minutu?« Patrik je oprezno pokucao na Göstina vrata,no primijetio je da je kolega hitro zatvorio partiju golfa na računalu.

»Naravno, vjerojatno imam minutu«, mrzovoljno je odvratio Gösta,bolno svjestan da je Patrik možda primijetio njegove nimalo

plemenite aktivnosti za radnog vremena. »Radi se o curici?« nastavioje, uljudnijim tonom. »Annika mi je rekla da nije nesretan slučaj. To jegnjusno«, rekao je, odmahujući glavom.

»Da. Ernst i ja upravo smo razgovarali s obitelji«, rekao je Patrik,smjestivši se u stolac za posjetitelje. »Rekli smo im da se sad istražujeubojstvo. Ispitali smo članove obitelji gdje su bili u vrijeme Sarinanestanka i znaju li ikoga tko bi joj učinio išta nažao.«

Gösta je upitno pogledao Patrika. »Misliš da ju je ubio netko iz

obitelji?«»Trenutačno ne mislim ništa. No, u svakom slučaju važno ih je što



prije eliminirati iz istrage. Istodobno, moramo provjeriti ima li u tompodručju poznatih seksualnih prijestupnika.«

»Mislio sam da mala nije silovana - bar mi je tako Annika rekla«,rekao je Gösta.

»Ne, bar prema onome što je otkrio patolog, ali ubijenadjevojčica...«, Patrik nije dovršio rečenicu, no Gösta je shvatio što mislitime. Po medijima se vuklo i previše priča o iskorištavanju djece, a dabi mogli zanemariti tu mogućnost.

»S druge strane«, nastavio je Patrik, »zateklo me kad su mi odmahodgovorili na pitanje znaju li koga tko im želi zlo.«

Gösta je podigao ruku. »Da pogodim, Lilian je Kaja bacilavukovima.«

Patrik se malo namrštio gledajući mu lice. »Da, moglo bi se takoreći. U svakom slučaju, čini se da se ne vole pretjerano. Ispitali smosusjedstvo i neslužbeno razgovarali s Kajem. Moglo bi se reći da se tuskriva dosta zle krvi.«

Gösta je frknuo. »Ne bih to nazvao skrivanjem. Ta se drama vučepo bijelom danu već skoro deset godina. Osobno, pun mi ih je nos.«

»Ovaj, Annika mi je rekla da si i ti primao prijave koje su

međusobno godinama podnosili. Možeš mi reći više?«Gösta nije odmah odgovorio; okrenuo se i s police iza stola skinuoregistrator. Brzo ga je prelistavao i pronašao ono što je tražio.

»Ovdje imam samo prijave od zadnjih nekoliko godina - ostatak jeu arhivu.«

Patrik je kimnuo.Gösta je prelistavao i letimice pregledavao neke listove.»Slobodno si uzmi registrator. Unutra je hrpa dobrih detalja. Obje

strane žale se na sve moguće i nemoguće.«»Što na primjer?«»Ometanje posjeda - Kaj je očito nekom prilikom prešao po

njihovoj zemlji i onda mu se život našao u opasnosti — Lilian mu jeočito rekla da pripazi ako mu je život drag.« Gösta je prelistavao dalje.»Ovdje imamo hrpu pritužbi na Kajeva sina Morgana. Lilian je tvrdilada je špijunira, citiram: 'takvi dječaci imaju pretjerano razvijenseksualni poriv, kako sam čula, dakle, sigurno me želi silovati', citat završen. A to je samo mali dio.«

Patrik je zapanjeno odmahnuo glavom. »Nemaju pametnijeg



posla?«»Očito nemaju«, suho je odvratio Gösta. »I zbog nekog razloga

vječno žele doći k meni i žaliti se. Rado ću ti ih zasad prepustiti«,rekao je i Patriku pružio registrator. Patrik ga je primio sluteći zlo.

»No čak i ako su Kaj i Lilian velike svađalice, teško mi jepovjerovati da bi Kaj otišao toliko daleko da ubije curicu.«

»Ne sumnjam da si u pravu«, rekao je Patrik i ustao držećiregistrator. »No, kao što rekoh, ime mu je isplivalo, pa u najmanjuruku moram istražiti tu mogućnost.«

Gösta se nećkao. »Javi ako ti je potrebna pomoć. Mellberg sezacijelo šalio rekavši da ti i Ernst obavite ovo sami. Ipak je to istragaubojstva. Dakle, ako ikako mogu pomoći... «

»Hvala. Mislim da si u pravu. Mellberg me vjerojatno pokušaonaživcirati. Ali sigurno nije mislio zabraniti Martinu i tebi da mipomažete. Dakle, mislio sam sve pozvati na sastanak, vjerojatno sutra.Ako Mellberg ima što protiv, neka to kaže pred svima. No, kao štorekoh, sumnjam da će to učiniti.«

Zahvalio je Gösti, kimnuo mu, izišao iz ureda i skrenuo lijevoprema svome. Kad se smjestio za radni stol, otvorio je registrator i

počeo čitati. Otkrio je pravu povijest ljudskog cjepidlačenja.



Stromstad, 1923.

RUKA JOJ JE MALO DRHTALA dok je oprezno kucala na njegov prozor.Odmah se otvorio, a ona je zadovoljno pomislila kako je zacijelosjedio ondje i čekao. U sobi je bilo toplo pa nije znala jesu li mu obrazirumeni od topline ili od onog što se protezalo pred njima. Vjerojatnoovo drugo, pomislila je, osjećajući istu toplinu na svome licu.

Naposljetku su došli do trenutka za kojim je čeznula još otkad je

prvi put bacila kamenčić u prozor. Nagonski je znala da s njim moraoprezno. Ako je išta znala, znala je čitati muškarce. Čitati ih i onda imdati ženu kakvu su željeli. U Andersovu slučaju to je značilo da moranekoliko beskonačnih tjedana izigravati mimozu iako mu se još oneprve večeri željela zavući u sobu i postelju. No znala je da bi ga takvoponašanje prestrašilo. Ako ga želi osvojiti, morat će igrati do kraja.Kurvu ili sveticu. Muškarcima je mogla biti oboje.

»Plašiš se?« upitao ju je kad je sjela kraj njega na usku postelju.

Istisnula je osmijeh. Da je znao koliko je umješna u onome što sesprema, on bi se tresao od zebnje. Nije mu mogla pokazati pravo lice.Ne sad kad je prvi put muškarca željela koliko on nju želi. Zato jesamo spustila pogled i jedva primjetno kimnula. Kad ju je pokušaoumiriti obgrlivši je oko ramena, oslonila se na njega i nije moglaobuzdati smiješak.

A onda je svojim usnama potražila njegove. Kad je poljubac postaoozbiljan, osjetila je kako joj oprezno otkopčava bluzu. Išao je ubitačnosporo. Poželjela je zgrabiti bluzu i strgnuti je. No znala je da će timeuništiti privid koji je stvarala tjednima. Ubrzo će moći otkritistrastvenu stranu svoje naravi, no tada će on već misliti da ju je onuspio namamiti u stupicu. Muškarci su stvarno priprosti.

Kad je pao i posljednji komad odjeće, sramežljivo se zavukla podpokrivač. Anders joj je milovao kosu i zagledao joj se u oči nijemotražeći privolu. Pričekao je njezinu potvrdu prije nego što se zavukao

pokraj nje.»Možeš ugasiti svijeću?« zamolila je, zvučeći tiho i prestrašeno.»Da, naravno, apsolutno«, rekao je, posramljen što nije shvatio da



bi joj možda bilo ugodnije u tami. Ispružio je ruku prema noćnomstoliću i prstima ugasio stijenj.

U tami je osjetila kako se okreće prema njoj i, nepodnošljivosporo, počinje istraživati njezino tijelo.

U savršeno točnom trenutku ispustila je jecaj hineći bol, nadajućise da neće prozreti izdajnički nedostatak krvi. No sudeći po nježnojbrizi poslije, nije nimalo sumnjao pa je bila zadovoljna svojomizvedbom. Budući da je morala prigušiti vlastite nagone, bilo joj jemalo dosadnije nego što je očekivala, no potencijal svakako postoji.Ubrzo će moći procvati na način kojim će ga ugodno iznenaditi.

Ležeći pod njegovom rukom razmišljala je može li opreznopokrenuti drugu rundu, no shvatila je da bi bilo bolje malo pričekati.Zasad mora biti zadovoljna dobro odigranom ulogom. Dobila jeupravo ono što je htjela. A sad je ostalo samo pokupiti maksimalnudividendu od sveg uloženog vremena. Ako pametno vuče poteze,može se ove zime nadati zabavnoj razbibrizi.



§

MONICA JE GURALA SVOJA KOLICA i vraćala knjige na police. Cijeli život voljela je knjige. Nakon što je zamalo umrla od dosade one godine kadje Kaj prodao tvrtku, zgrabila je priliku čuvši da u knjižnici trebajuispomoć na pola radnog vremena. Kaj je smatrao glupim da radi kadne treba, a njoj se činilo da to gleda kao gubitak vlastitog prestiža. No,previše je uživala da bi marila. Na poslu je vladala dobra atmosfera, a

ona je, da bi joj život imao imalo smisla, morala osjetiti nekozajedništvo. Kaj je iz godine u godinu bivao sve nervozniji imrzovoljniji, a Morganu više nije trebala. Unuka vjerojatno neće biti -u svakom slučaju, to je smatrala malo vjerojatnim. Uskraćena joj ječak i ta radost. Nije mogla ne osjetiti tešku zavist kad bi ostali na poslugovorili o unučadi. Sjaj u njihovim očima Monicu je tjerao da protrneod ljubomore. Ma, voljela je ona Morgana. Stvarno, iako joj to nijeolakšavalo situaciju. Vjerovala je da i on voli nju. Samo ne zna kako to

pokazati. Možda i nije znao da se ono što osjeća zove ljubav.Prošlo je mnogo godina prije nego što su shvatili da s njim nešto

nije u redu. Točnije, znali su da sve nije kako treba, ali ništa u njihovuiskustvu nije se poklapalo s onim što su primjećivali kod Morgana.Nije bio mentalno zaostao - naprotiv, za svoje godine bio je ekstremnointeligentan. Nije mislila da je autističan jer nije se povlačio u sebe idodir mu nije bio odbojan — sve te reakcije inače su se povezivale sautizmom, barem prema onom što je pročitala. Morgan je pošao uškolu davno prije nego što su se udomaćile kratice ADHD i DAMP,tako da se nije ni pomišljalo na te dijagnoze. Ipak, Monica je znala danešto nije u redu. Ponašao se čudno i naizgled opirao bilo kakvuvodstvu. Kao da jednostavno nije poimao nevidljivu međuljudskukomunikaciju, a pravila koja su vladala društvenim odnosima bila sumu poput hebrejskoga. Radio je i govorio pogrešne stvari, a Monica jeznala da joj govore iza leđa pretpostavljajući da je to ponašanje

uvjetovano time što nije uvela disciplinu u odgoj. Znala je da to nijesve. Čak su mu i motoričke vještine bile djelomične. Izazivao je male ivelike nezgode samo svojom nespretnošću. Ponekad nezgode i nisu



bile nezgode nego nešto što je izveo namjerno, to ju je najviše brinulo,ali joj se činilo nemogućim poučiti ga razlici između dobra i zla.Pokušali su sve — kažnjavanje, mito, prijetnje, obećanja, sva sredstvakojima roditelji u djecu usađuju savjest. Bez uspjeha. Morgan je bio u

stanju počiniti nevjerojatne grozote i, otkriven, ne pokazati ninajmanju grižnju savjesti.

Ipak, prije petnaest godina imali su nevjerojatnu sreću. Jedan odmnogih učitelja koje su tijekom godina obilazili gajio je pravu strast prema svom pozivu i pročitao sve čega se mogao dočepati o novimistraživanjima na tom području. Jednom prilikom rekao im je da jeotkrio dijagnozu koja se poklapa s Morganovim stanjem —Aspergerov sindrom. Bio je to oblik autizma, ali je pacijent imaonormalnu, pa čak i visoku inteligenciju. Breme svih tih tegobnihgodina kliznulo je Monici s ramena onoga časa kad je prvi put čula tajpojam. Okusila ga je, kotrljala s užitkom po ustima: Aspergerovsindrom. Dakle, nisu sve to izmislili, nisu podbacili u odgoju djeteta.Imala je pravo misleći kako je Morganu teško, ako ne i nemogućepojmiti ono što je svima drugima toliko olakšavalo svakodnevicu;govor tijela, izraze lica, neizravna značenja. Morganov mozak nije

prepoznavao ništa od toga. Prvi put su mu, napokon, mogli stvarnopomoći. Točnije rečeno, ona je mogla. Istini za volju, Kaj se nijepretjerano brinuo za Morgana. Ne otkad je hladno izjavio kako mu sinnikad neće ostvariti očekivanja. Nakon toga, Morgan je postaoMonicin sin. Dakle, ona je čitala sve što je pronašla o Aspergeru irazvila neka osnovna pomagala kojima će sinu pomoći da prebrodidan. Kartice koje su opisivale razne situacije i govorile kako se trebaponašati, igranje uloga kojim su vježbali razne situacije, razgovori

kojima ga je pokušavala natjerati da intelektualno shvati ono što muje mozak intuitivno odbijao prihvatiti. Jako se trudila s njimrazgovarati jasno. Ukloniti sve metafore, pretjerivanja i govornefigure kojima su ljudi običavali bojiti jezik i davati mu značenje. Uvelikoj mjeri bila je uspješna. Bar je naučio kako podnošljivofunkcionirati u svijetu, ali je i dalje bio uglavnom sam sa sobom. I sračunalima.

Zato je Lilian Florin uspjela Monicinu blagu zlovolju preobraziti umržnju. Ona je bila u stanju prijeći preko svega osim jednog. Živo jojse fućkalo za građevinske propise, za prekršaje i raznorazne prijetnje.



Da se nju pitalo, Kaj bi bio jednako kriv za zavadu; štoviše, vjerovalaje da povremeno i uživa u tome. No činjenica da je Lilian neprekidnonapadala Morgana u njoj je probudila bijes tigrice. Lilian i, kad smoveć kod toga, mnogi drugi uzimali su si za pravo podrugivati se samo

zato što joj je sin drugačiji. Ne dao Bog da bi itko bio imalo drugačiji.Sama činjenica da je još živio, ako ne kod kuće, onda na istomzemljištu kao i roditelji, smetala je mnogima. No nitko nije bio tolikozlonamjeran kao Lilian. Neke optužbe koje je skuhala toliko surazbjesnile Monicu da joj se zacrnilo pred očima. Bezbroj puta zažalilaje zbog selidbe u Fjallbacku. Čak je nekoliko puta o tome razgovaralas Kajem, no znala je da je to besmisleno. Bio je previše svojeglav.

Spremila je i posljednje knjige iz kolica i vratila se provjeriti je liostala još koja. Ali su joj ruke drhtale od bijesa kad je u mislima vrtjelasve zlobne napade na Morgana što ih je Lilian izvela tijekom godina.Ne samo što je nekoliko puta otišla u policiju, nego je po gradu širilaglasine koje je bilo gotovo nemoguće pobiti. Kako se kaže, gdje imadima, ima i vatre. Iako su doslovno gotovo svi znali da je Lilian Florinnotorna alapača, njezine riječi postupno su prihvaćali kao istinu zbogčiste siline ponavljanja.

A sad je po gradu prikupljala goleme količine sućuti. Jednimpotezom prebrisan je najveći dio Lilianine zloće. Uostalom, izgubila jeunuče. No čak ni to nije u Monici pobudilo suosjećanje. To je čuvala zanjezinu kćer. Bila joj je zagonetka kako joj Charlotte može biti dijete.Teško je pronaći bolju osobu, a Monica je toliko žalila Charlotte da jojje zamalo prepuklo srce.

Na Lilian nije namjeravala potratiti nijednu suzu.

Aina se iznenadila kad se doktor u klinici pojavio u uobičajenovrijeme, u osam sati ujutro.

»Zdravo, Niclase«, rekla je oklijevajući. »Mislila sam da ćeš danasdoći kasnije.«

Samo je odmahnuo glavom i uputio se u ordinaciju. Nije imaosnage objašnjavati. Nije mogao podnijeti da i minutu dulje ostane kodkuće, iako ga je krivnja koju je na odlasku osjećao pritiskala kao

breme. Naime, druga i još gora vrsta krivnje natjerala ga je da ostaviCharlotte nasamo s očajem, kod kuće, s Lilian i Stigom. Krivnja koja



mu je toliko stezala grlo da ga je gušila. Da je ostao ondje, ugušio bi se- bio je siguran u to. Charlotte nije mogao pogledati u oči, uzvratiti jojpogled. Bol u njezinim očima uz vlastitu krivnjom mučenu savjest biloje više nego što je mogao podnijeti. I zato je utekao na posao. Znao je

kako je to kukavički. No već je odavno izgubio sve iluzije o sebi. Nijebio ni snažan ni hrabar.

Ali nije namjeravao time povrijediti Saru. Nije namjeravaopovrijediti nikoga. Niclas je dlanom pritisnuo prsa dok je kaoparaliziran sjedio za velikim stolom pretrpanim kartonima i drugimpapirima. Bol je bila toliko prodorna da ju je osjetio kako mu kuljavenama i nakuplja se u srcu. Odjednom je shvatio kako izgleda infarkt,ta bol zacijelo ne može biti jača od ovoga.

Niclas je prstima prošao kroz kosu. Ono što se dogodilo, što semoralo razriješiti, ležalo je pred njim poput nedokučive zagonetke.Koju mora riješiti. Bio je prisiljen učiniti nešto. Nekako se moraoizvući iz okova u kojima se zatekao. Prije je sve bilo savršeno. Šarm,poštenje, otvoren i srdačan osmijeh spašavali su ga od većineposljedica njegovih djela tijekom godina, no možda je konačno stigaodo zida.

Pred njim zazvonio je telefon. Počele su konzultacije. Iako seosjećao potpuno shrvano, morao je ustati i liječiti bolesne.

S Majom u nosiljci na grudima Erica je očajnički pokušavala ureditikuću. Posljednji svekrvin posjet još joj je bio svjež u pamćenju, pa jemanijački gurala usisivač po sobi. Kristina valjda neće imati razloga ićina kat, pa ako Erici uspije pristojno srediti prizemlje prije nego što

stigne, sve će biti u redu.Kad je Kristina posljednji put naišla, Maji su bila samo tri tjedna, aErica je još bila u stuporu. Grude prašine bile su velike kao štakori, aprljavo se suđe nakupilo u sudoperu. Naravno da je Patrik pokušavaomalo počistiti, no kako mu je Erica bacala Maju u naručje čim bi stigaokući, uspio je samo izvući usisivač iz ormara.

Čim je Kristina stala na prag, na lice je navukla izraz gađenja kojije nestao tek kad je ugledala unuku. Iduća tri dana Erica je kroz svoju

maglu slušala Kristinu kako mrmlja da je stvarno dobro što je došlajer bi Maja sigurno u svoj toj prašini oboljela od astme. Govorila je



kako u njezino vrijeme nitko nije cijeli dan sjedio pred televizorom.Žene su stizale skrbiti se za bebu, za rodbinu, čistiti kuću i još sepobrinuti da se na stolu nađe krepak obrok kad se suprug vrati doma.Na sreću, Erica je bila preslaba da bi je iritirale svekrvine primjedbe.

Zapravo, bila je zahvalna za trenutke koje je imala za sebe, kad biKristina ponosno izmarširala s Majom u kolicima ili pomagalapresvlačiti i kupati bebu. No kako je Erica povratila bar dio snage, toju je u spoju s neprekidnom melankolijom nagonski natjeralo dashvati kako bi bolje bilo da učini sve moguće ne bi li izbjegla svakusvekrvinu kritiku.

Erica je pogledala na sat. Još sat vremena prije nego što Kristinadotutnji do njih, a još nije oprala suđe. Trebala bi svakako i pobrisatiprašinu. Pogledala je kćer. Maja je zadovoljno spavala u nosiljcislušajući zvuk usisivača, a Erica je razmišljala je li to nešto što bimoglo funkcionirati i ubuduće, prilikom stavljanja u krevet. Dosad susve pokušaje pratili glasni protesti, ali je pročitala da bebe radospavaju uz jednolične zvukove recimo, usisivača ili sušilice za rublje.Vrijedi pokušati. Zasad je jedini način uspavljivanja kćeri bio poleći jena Ericin trbuh ili grudi, što joj je bilo sve više nepodnošljivo. Možda

bi trebala iskušati metode o kojima je čitala u Knjizi o bebama,sjajnom priručniku za njegu djece, deveterostruke majke AnneWahlgren. Pročitala ga je prije nego što je pristigla Maja - pročitala jehrpu knjiga na istu temu -no kad je došla prava beba, sve teorije kojeje upila mogla je mirno istresti kroz prozor. Umjesto toga, ona i Patriks Majom su se nosili primjenjujući neku priručnu filozofiju opstanka.Nije imalo smisla da dvomjesečna beba u tolikoj mjeri vlada cijelomkućom. Da se Erica uspijevala nositi s takvim stanjem, bila bi to druga

priča, ali osjećala je kako sve više tone u mrak.Misli joj je prekinulo odlučno kucanje na vrata. Ili je sat vremena

prošlo u rekordnom roku ili je svekrva uranila. Ovo drugo bilo jevjerojatnije, i Erica se u beznađu osvrnula po sobi. Pa dobro, sad višene može ništa. Morala je samo navući osmijeh i svekrvu pustiti unutra.Otvorila je ulazna vrata.

»Dušo, stojiš tu s Majom na propuhu. Znaš, prehladit će ti se.«Erica je sklopila oči i brojila do deset.



Patrik se nadao da će sve ići dobro tijekom majčina posjeta. Znao jekako znade biti pomalo... napasna, dalo bi se reći. Iako Erica običnonije imala problema sa svekrvom, otkako se rodila Maja, nije bila sva

svoja. Istodobno, očajnički joj je trebao odmor, a s obzirom na to dajoj ga nije mogao priuštiti, morali su se snaći s onim što im je pri ruci.Još jednom pitao se treba li potražiti nekoga s kim bi Erica moglarazgovarati, nekog stručnjaka. No komu bi se mogao obratiti? Ne,možda je najbolje da sama to sredi. Depresija će zasigurno proći čimuspostave rutinu. Ipak, nije mogao spriječiti mučnu sumnju koja seuvlačila, sumnju kako je možda odlučio tako vjerovati zato što je to odnjega iziskivalo najmanji napor.

Natjerao se da prestane razmišljati o domu i vratio se bilješkamana stolu. Sastanak u uredu sazvao je za devet - još pet minuta. Kao štoje i pretpostavio, Mellberg se nije protivio uvođenju dodatnog osoblja;činilo se da to smatra neizbježnim. Sve drugo bilo bi glupo, čak i poMellbergovim standardima. Kako samo dvojica detektiva mogu voditiistragu ubojstva - i to Ernst i on?

Prvi je pristigao Martin i sjeo u jedini stolac za posjetitelje u sobi.

Drugi će morati dovući svoje stolce.»Kakav je stan?« upitao je Patrik. »Dobar?«»Fantastičan«, rekao je Martin sjajnih očiju. »Odmah smo ga uzeli.

Onaj sljedeći vikend možeš nam pomoći nositi kutije.«»Ma, stvarno?« Patrik se nasmijao. »Baš lijepo od tebe. Morat

ćemo se vratiti na tu temu nakon rasprave sa šeficom kuće. Erica mizasad pomalo škrtari na vremenu pa ti ne mogu obećati ništa.«

»Jasno«, rekao je Martin. »Hrpu ljudi kojima sam pomagao seliti se

mogu zatražiti da mi vrate uslugu, tako da ćemo se vjerojatno snaći ibez tebe.«

»Što to čujem o selidbi?« javila se Annika ulazeći sa šalicom kave ujednoj ruci i blokom u drugoj. »Vjerujem li to svojim ušima? Martine,zar ćeš se konačno pridružiti ostalima i skrasiti se?«

Martin je porumenio kao i uvijek kad bi ga Annika zadirkivala, alinije mogao obuzdati osmijeh.

»Da, dobro si čula. Pia i ja našli smo stan u Grebbestadu. Selimo seza dva tjedna.«

»Dakle, stvarno mi je drago čuti«, rekla je Annika. »Bilo bi ti i



vrijeme. Brinula sam se da ćeš ostati skupljati prašinu. Krasno... i kadćemo vidjeti malog ili malu kako puže?«

»Daj, pusti me«, rekao je Martin. »Sjećam se kako si Patrika tupilakad je upoznao Ericu, a sad gledaj u kakvom je stanju. Jadnik je bio

pod pritiskom da se plodi sa ženama, sad sjedi ovdje kao kakavstarac.« Namignuo je Patriku da mu pokaže kako se šali.

»Samo javi ako su ti po tom pitanju potrebni kakvi savjeti«,odvratio je raspoloženo Patrik.

Martin se upravo spremao uzvratiti nekom duhovitošću, kad su seErnst i Gösta istodobno, sa stolcima, pokušali provući kroz vrata.Gösta je zarežao i probio se pokraj Ernsta koji se nonšalantno smjestiousred sobe.

»Bit će tijesno kad se ekipa nagura ovamo«, rekao je Gösta bijesnogledajući Martina i Anniku koji su si dovukli stolce.

»Uvijek stane još jedan, kako je govorila moja majka«, pomalosarkastično odvratila je Annika.

Mellberg je ušetao posljednji — zadovoljio se naslonivši se nadovratak.

Patrik je na stolu rasprostro papire i duboko udahnuo. Tek je tada

posve shvatio što znači voditi istragu ubojstva. Nije mu bilo prvi put,ali bio je nervozan. Nije volio biti u središtu pozornosti, a težinazadatka natjerala ga je da objesi ramena. No jedina druga mogućnost bila je da Mellberg preuzme slučaj, što je Patrik želio pod svaku cijenuizbjeći. Dakle, ostalo je samo početi.

»Kao što znate, primili smo potvrdu da smrt Sare Klinge nijenesretan slučaj nego ubojstvo. Nije se utopila jer je voda u plućimabila slatka, a ne morska, što znači da je utopljena negdje i zatim

bačena u more. Znam da to nije ništa novo i svi detalji su u izvješćupatologa Pedersena - Annika vam ga je kopirala.« Podijelio je okostola hrpu zaklamanih izvješća - svatko je uzeo jedno.

»Može li se išta zaključiti na temelju vode u plućima? Na primjer,ovdje stoji da su u vodi pronađeni tragovi sapuna. Možemo li otkritikoji je sapun u pitanju?« upitao je Martin, ukazujući na pojedinost uizvješću.

»Nadam se da možemo«, odgovorio je Patrik. »Uzorak vode poslalismo Nacionalnom forenzičkom laboratoriju te ćemo za nekoliko danaznati što su uspjeli otkriti.«



»Što je s odjećom?« nastavio je Martin. »Možemo li odrediti je libila odjevena kad je udavljena u kadi? Jer gotovo sigurno možemopretpostaviti da je mjesto zločina kada.«

»Nažalost, mislim da je odgovor isti. Poslali smo i odjeću i sve dok

ne stignu rezultati, ne znam ništa više od vas.«Ernst je zakolutao očima, a Patrik ga je prostrijelio pogledom.

Znao je točno što se tom tipu mota po glavi. Bio je ljubomoran zato štoje Martin, a ne on, smislio suvisla pitanja. Patrik se pitao hoće li Ernst ikad shvatiti da rade zajedno kako bi riješili slučaj i da to nijenadmetanje između pojedinaca.

»Imamo li posla sa seksualnim zločinom?« upitao je Gösta, što jeErnsta potjeralo u još dublju zlovolju. Čak mu je i brat po letargijiuspio iznjedriti važno pitanje.

»Nemoguće je reći«, rekao je Patrik. »Ali bih rado da Martin počneprovjeravati imamo li na popisu ikoga osuđenoga za seksualnonapastovanje djece.«

Martin je kimnuo i zabilježio.»Također moramo pomnije provjeriti obitelj«, rekao je Patrik.

»Ernst i ja obavili smo preliminarni razgovor s njima nakon što smo ih

izvijestili da je Sara ubijena. Također smo razgovarali s osobom kojuje Sarina majka istaknula kao mogućeg sumnjivca.«»Da pogodim«, otrovno se javila Annika. »Postoji li mogućnost da

je riječ o izvjesnom Kaju Wibergu?«»Upravo tako«, rekao je Gösta. »Patriku sam dao sve spise o

njihovim kontaktima s nama tijekom godina.«»Traćenje vremena i sredstava«, javio se Ernst. »Potpuno je

besmisleno vjerovati da bi Kaj imao ikakve veze s curičinom smrću.«

»A, da, vi ste poznanici«, rekao je Gösta i upitno pogledao Patrikaprovjeravajući je li mu to poznato. Patrik mu je potvrdio kimanjem.

»U svakom slučaju«, umiješao se Patrik kad je Ernst pokušaonastaviti, »nastavit ćemo istraživati Kaja kako bismo što je prijemoguće ustanovili je li umiješan. U ovoj fazi moramo sve mogućnostidržati otvorenima. Prvo moramo doznati više o djevojčici i obitelji.Mislio sam da Ernst i ja započnemo razgovorima s njezinim učiteljimai tako provjerimo znaju li za kakve obiteljske probleme. Budući daznamo jako malo, možda ćemo se za pomoć obratiti i lokalnimmedijima. Bertile, bi li nam pomogao s tim?«



Odgovor je izostao pa je ponovio glasnije: »Bertile?« Odgovora nijebilo. Mellberg kao da je utonuo u vlastita razmišljanja onako oslonjenna dovratak. Kad je još više podigao glas, Patrik je konačno dobioodgovor.

»Oprosti. Što si rekao?« upitao je Mellberg. Patrik je još jednom smukom povjerovao da taj tip izigrava šefa u zgradi.

»Samo sam se pitao bi li pristao razgovarati s mjesnim novinama.Reci im da je u pitanju ubojstvo i da nam je važna svaka informacija.Nešto mi govori da će nam u ovom slučaju morati pomoći javnost.«

»Ovaj, da, svakako«, rekao je Mellberg i dalje potpuno rastresen.»Dobro, popričat ću s novinarima.«

»Dobro. To je zasad otprilike sve«, rekao je Patrik i dlanom udariopo stolu. »Pitanja?«

Nitko nije rekao ni riječ, pa su svi, nakon nekoliko sekundi šutnjepočeli, kao po kakvoj zapovijedi, skupljati stvari.

»Ernst?« Patrik je kolegu zaustavio baš kad je izlazio iz sobe.»Hoćeš li za pola sata biti spreman za polazak?«

»Kamo ćemo?« upitao je uobičajeno mrzovoljno Ernst.Patrik je duboko udahnuo. Ponekad se pitao čini li mu se da govori

dok ustvari samo pomiče usne. »U Sarinu školu. Razgovarati snjezinim učiteljima«, rekao je, pažljivo izgovarajući svaku riječ.»A, da. Naravno, bit ću gotov za pola sata«, rekao je Ernst i

okrenuo mu leđa.Patrik ga je pogledao s mržnjom. Tom nepoželjnom partneru dat

će još nekoliko dana prije nego što se usudi prkositi Mellbergu idiskretno za suradnika uzeti Molina.



Stromstad, 1924.

UZ ITAK NOVINE POCEO JE GASNUTI. Cijela zima bila je ispunjena požudomi isprva je Agnes nalazila zadovoljstvo u svakom trenutku. No zima sepovlačila i tiho se primicalo proljeće; osjetila je kako je obuzimadosada. Istini za volju, nije joj više bilo jasno što ju je toliko privuklonjemu. Naravno, bio je naočit, to se nije moglo poreći, no govor mu jebio prost, bio je neobrazovan i stalno je vonjao na znoj. Također je

bivalo sve teže uvući se k njemu nakon što je zimska tama počelauskraćivati svoj zaštitnički plašt. Ne, morat će okončati s tim - odlučilaje tako sjedeći pred zrcalom u svojoj sobi.

Popravila je i posljednje detalje na haljini te sišla doručkovati socem. Andersa je vidjela jučer pa joj je tijelo još bilo onemoćalo.Poljubivši oca u obraz sjela je za stol i bezvoljno počela lomiti ljuskumeko kuhanog jajeta. Onako iscrpljenoj, od mirisa jaja okretao joj seželudac.

»Što je, srce moje?« zabrinuto je upitao August gledajući je prekovelikog stola.

»Samo sam malo umorna«, odvratila je patnički. »Nisam dobrospavala.«

»O, jadnice«, sućutno je rekao. »Samo ti pojedi nešto, pa još maloprilegni. Možda bismo te trebali odvesti doktoru Fernu. Nekako si micijele zime izvan forme.«

Agnes nije mogla suspregnuti smiješak, ali ga je morala hitroprikriti ubrusom. Potuljeno je odvratila ocu: »Da, malo samsmoždena. Ali vjerojatno samo zbog zimske tame. Samo čekaj, čimgrane proljeće, odmah ću živnuti.«

»No, dobro, vidjet ćemo. Ali, razmisli. Možda bi te doktor ipaktrebao pogledati.«

»Da, oče«, rekla je i natjerala se progutati zalogaj jajeta.Nije smjela. U času kad je u usta strpala kuhani bjelanjak, osjetila

je da joj se okreće želudac i nešto podiže u grlu. Odskočila je od stola is rukom preko usta odjurila do toaleta u prizemlju. Jedva je stiglapodići poklopac kad je vodopad jučerašnje večere pomiješan sa žuči



zapljusnuo školjku. Osjetila je da joj naviru suze. Želudac joj je načiniojoš nekoliko okretaja. Pričekala je malo, i kad je bila sigurna da sestanje smirilo, s gađenjem je obrisala usta i na drhtavim nogama izišlaiz malene prostorije. Ispred je stajao otac; izgledao je zabrinuto.

»Dušo, što ti je?«Samo je odmahnula glavom i progutala slinu ne bi li se tako riješila

odvratnog okusa bljuvotine u ustima.August ju je zagrlio oko ramena, poveo u salon i posjeo na sofu.

Dlan joj je položio na čelo.»Agnes, oblio te hladan znoj. Moram odmah zvati doktora Ferna

da dođe i pregleda te.«Agnes je uspjela samo slabašno kimnuti; zatim se izvalila na sofu i

sklopila oči. Soba se vrtjela iza spuštenih kapaka.



§

KAO Z IVOT U SVIJETU SJENA bez ikakve veze sa stvarnošću. Anna nijemogla birati, a ipak ju je proždirala sumnja je li ispravno postupila.Znala je da nitko drugi neće razumjeti. Nakon što je konačno uspjelaumaknuti Lucasu, zašto mu se vratila? Osobito nakon što je Emmiučinio ono. Odgovor je glasio da se vratila zato što je to smatralajedinom prilikom da ona i djeca prežive. Lucas je oduvijek bio opasan,

ali se znao obuzdati. No sad kao da se nešto u njemu slomilo - njegovasamokontrola ustuknula je pred mračnim ludilom. To je bilo jedinoobjašnjenje - ludilo. Ono je oduvijek prebivalo u njemu; tako joj sečinilo. Doduše, možda ju je upravo ta moguća pogibelj prvotnoprivukla k njemu. Sad je izronila na površinu, a ona je strepila zavlastiti život.

Činjenica da ga je ostavila i odvela djecu nije bila jedini razlogzašto je njegovo ludilo izbilo na svjetlo dana. Nekoliko čimbenika

urotilo se i prebacilo taj mali prekidač u njemu. Čak i njegov posao,njegova najveća arena uspjeha, sad ga je izdao. Nekoliko neuspjelihposlovnih prilika i karijera mu je došla kraju. Netom prije nego što seAnna vratila, naletjela je na njegove kolege koji su joj rekli da se Lucasna poslu, u trenucima krize, ponaša sve nerazumnije. Popuštao jenaglim izljevima gnjeva i silovitim napadima. Naposljetku je važnogklijenta bacio u zid - smjesta je dobio otkaz. Klijent je podnio tužbutako da će istraga uslijediti čim policija zaprimi spis.

Izvješća o Lucasovu mentalnom stanju oduvijek su je zabrinjavala,no tek kad se jednog dana vratila kući i zatekla potpuno razbijen stan,shvatila je da više nema izbora. Naudit će njoj i, još gore, naudit ćedjeci ako mu ne udovolji i ne vrati se. Jedini način da Emmi i Adrianuosigura kakav-takav mir bio je ostati što bliže neprijatelju.

Anna je to znala, ali osjećala se kao da iz jednog zla skače u jošgore. Bila je doslovno zatočenica u vlastitom domu, tamničar je bio

agresivni i iracionalni Lucas. Prvo ju je natjerao da ostavi posao s polaradnog vremena u štokholmskoj aukcijskoj kući - posao koji je voljelai koji ju je ispunjavao. Nije joj dopuštao da iziđe iz stana osim u



nabavku hrane ili da djecu odvede u vrtić. U međuvremenu nije biokadar pronaći drugi posao - nije ni pokušavao. Morao se odrećivelikog, otmjenog stana u Ostermalmu, te su se tiskali u malom,dvosobnom stanu izvan grada. No dok ne tuče djecu, bila je spremna

otrpjeti sve. Opet je imala modrice po tijelu, no na neki način osjećalase kao da je odjenula staru, poznatu opravu. Tolike godine proživjelaje na taj način da joj se ono kratko razdoblje slobode činilonestvarnim, snom koji je sanjala samo jednom. Anna je davala sve odsebe kako bi sve to sakrila pred djecom. Uspjela je Lucasa uvjeriti da idalje idu u vrtić i trudila se hiniti da se svakodnevni život nije nimalopromijenio. No nije bila sigurna uspijeva li ih prevariti. Bar ne Emmukojoj su bile četiri godine. Isprva je bila ushićena što će ponovnoživjeti s tatom, ali Anna je uskoro počela primjećivati kako je kćizbunjeno gleda.

Usprkos činjenici da je Anna trudila uvjeriti samu sebe kako jepostupila ispravno, i dalje je znala da tako ne mogu proživjeti ostatakživota. Što je Lucas više silazio s uma, ona je više strepila. Bila jesigurna da će jednoga dana prijeći tu granicu i ubiti je. Pitanje je kakobi mogla pobjeći. Pomišljala je da nazove Ericu i zamoli pomoć, no

Lucas je poput kopca nadzirao telefon. Štoviše, kočilo ju je nešto uvlastitoj nutrini. Već se bezbroj puta oslanjala na Ericu, i jednom jeosjetila da se mora sama, kao odrasla osoba, nositi s problemom.Postupno je razradila plan. Morala je prikupiti dovoljno dokaza protivLucasa da se zlostavljanje više ne može poricati. A onda će ona i djecadobiti sigurno sklonište i nov identitet. Ponekad bi je preplavila željada pokupi djecu i jednostavno pobjegne u najbližu sigurnu kuću, nodobro je znala da bi to bez dokaza protiv Lucasa bilo tek privremeno

rješenje. Nakon toga vratila bi se u pakao.I tako je počela bilježiti sve što je mogla. U jednoj robnoj kući na

putu do vrtića našla je fotografsku kabinu. Uvukla bi se i slikalaozljede. Zapisivala je datume i vrijeme kad ih je zadobila te je bilješkei snimke skrivala u okviru svoje i Lucasove fotografije s vjenčanja.Bilo je u tome simbolike koja joj se sviđala. Ubrzo će imati dovoljnomaterijala da vlastima prepusti svoju i dječju sudbinu. Dotad se samomora nositi s Lucasom. I preživjeti.



Patrik i Ernst parkirali su se kod škole baš za vrijeme odmora. Gomiladjece igrala se vani po jakom vjetru, umotana, i činilo se da ne mari zahladnoću. Patrik je zadrhtao i požurio se unutra.

Njihova kći za nekoliko godina poći će u ovu školu. Ugodna misao;mogao je zamisliti Maju kako skakuće uokolo po hodniku, s plavimrepićima i rupom između prednjih zubi, baš kao Erica na onoj slici izmladosti. Nadao se da će Maja biti na majku. Erica je kao mala bilanevjerojatno slatka. On smatra da je i dalje takva.

Bez velikog premišljanja uputili su se prema prvoj učionici koju suugledali i pokucali na otvorena vrata. Prostorija je bila svijetla iugodna s velikim prozorima i dječjim crtežima po zidovima. Mlada

učiteljica sjedila je za katedrom, utonula u papire pred sobom.Trgnula se začuvši kucanje.

»Da?« Usprkos mladim godinama, već je imala taj savršeniučiteljski ton glasa, što je Patrika nagnalo da potisne potrebu da stanemirno i nakloni se.

»Mi smo iz policije. Tražimo učiteljicu Sare Klinge.«Lice joj se smrknulo i kimnula je. »To sam ja.« Ustala je i prišla im

rukovati se. »Beatrice Lind. Poučavam od prvog do trećeg razreda.«Pokazala im je da se smjeste na male stolce pokraj školskih klupa.Patrik se, oprezno sjedajući, osjećao poput diva. A Ernst, koji se trudiouskladiti sve dijelove svog koščatog tijela i nagurati ih na sićušnistolac, natjerao ga je da se smijulji. No čim je ponovno pogledaoučiteljicu, uozbiljio se i usredotočio na zadatak.

»Strašno tragično«, rekla je Beatrice drhtavim glasom. »Da jedijete jedan dan živo, a drugi dan ga više nema...« Zadrhtala joj je i

donja usnica. »Utopila se...«»Da, osobito nakon što se pokazalo da njezina smrt nije nesretan

slučaj.« Patrik je bio uvjeren da su svi u gradu saznali novosti, noBeatrice je izgledala potpuno šokirano.

»Što? Što to govorite? Nije nesreća? Ali utopila se, nije li tako?«»Sara je ubijena«, rekao je Patrik svjestan koliko grubo to zvuči.

Blažim glasom dodao je: »Nije umrla u nesreći, tako da moramosaznati više o Sari. Kakva je bila osoba, je li bilo nekih problema uobitelji i slično.«

Bilo mu je jasno da su te vijesti potresle Beatrice, no kao da je još



razmišljala što bi sve to moglo značiti. Malo poslije sabrala se i rekla:»Dakle, što se može reći o Sari? Bila je...«, tražila je prikladnu riječ,»izrazito živahno dijete. Što je bilo i dobro i loše. U njezinoj blizini nijebilo ni trenutka mira, i istinu govoreći, znalo je biti teško ponekad

održati red u razredu. Bila je neka vrsta predvodnika, vukla je drugeza sobom, i da je nisam zaustavila, nastao bi kaos. Istodobno...«,Beatrice je ponovno oklijevala, kao da pomno važe svaku riječ,»istodobno, upravo ju je ta energija činila toliko kreativnom. Bila jenevjerojatno nadarena za crtanje i sve druge vidove umjetnosti i imalanajživlju maštu koju sam ikad srela. Najkraće rečeno, bila je stvarnokreativno dijete bez obziru na to jesu li u pitanju bile psine iliumjetnost.«

Ernst se meškoljio na stoličici i rekao: »Čuli smo da je patila odjednog od onih problema s kraticama - kako se ono zove, DAMP?«

Njegov grub ton natjerao je Beatrice da ga presiječe pogledom, aPatrik se razveselio kad mu je kolega primjetno protrnuo.

»Sara je imala DAMP, to je točno. I zato je imala poseban program.U tom području imamo veliko iskustvo, tako da toj djeci možemopružiti sve potrebno da optimalno funkcioniraju.« Sve je zvučalo kao

predavanje Patriku je bilo jasno da joj je to omiljena tema.»Kako je Sara manifestirala te probleme?« upitao je.»Kako sam i opisala. Imala je strašno mnogo energije i ponekad bi

je obuzeo napadaj bijesa. No kao što rekoh, bila je jako kreativnodijete. Nije bila ni zločesta, ni zlobna ni loše odgojena što bi za takvudjecu mogli reći mnogi neupućeni. Samo je imala problema skontrolom svojih poriva.«

»Kako su druga djeca reagirala na njezino ponašanje?« Patrik se

iskreno zainteresirao.»To je variralo. Neki se nisu mogli nositi s njom, pa su se povlačili.

Drugi su mogli istom mjerom uzvratiti na njezine ispade, pa su sedobro slagali. Rekla bih da joj je najbolja prijateljica bila FridaKarlgren. Živjele su jedna do druge.«

»Da, razgovarali smo s njom«, rekao je Patrik i kimnuo.Promeškoljio se sjedeći. U nogama je počeo osjećati trnce, a u desnomlistu počeo mu se stvarati grč. Iskreno se nadao da je Ernstu jednakoneudobno.

»Što je s njezinom obitelji?« ubacio se Ernst. »Znate li je li Sara



imala problema kod kuće?«»Nažalost, ne mogu vam pomoći«, rekla je Beatrice i napućila

usne. Bilo je očito da nije navikla razgovarati o obiteljskom životusvojih učenika. »Roditelje i baku srela sam samo jednom. Činili su mi

se stabilnim, ugodnim ljudima. I kod Sare nisam primijetila nikakveznakove da bi nešto bilo kako ne treba.«

Zvono je prodornim zvukom označilo kraj odmora, a živahna grajau hodniku otkrila je da su se djeca poslušno odazvala pozivu. Beatriceje ustala i ispružila ruku, dajući na znanje da je razgovor završen.Patrik se nekako uspio izvući iz stolca i ustati. Krajičkom oka vidio jeda Ernst masira nogu koja mu je očito obamrla. Iz razreda su isteturalikao dva starca nakon što su se pozdravili s učiteljicom.

»Kvragu, kakvi neudobni stolci«, rekao je Ernst šepajući premaautu.

»Pa valjda nismo više toliko gipki«, rekao je Patrik i svalio se navozačko sjedalo. Odjednom mu se sjedalo, s obiljem prostora za noge,učinilo nevjerojatnim luksuzom,

»To pričaj za sebe«, promrmljao je Ernst. »Moja fizička kondicijaista je kao kad sam bio tinejdžer, no nitko nije stvoren da sjedi na tom

patuljastom namještaju.«Patrik je promijenio temu. »Očito nismo otkrili ništa korisno.«»Čini se kao da je djevojčica bila prava napast«, rekao je Ernst.

»Čini se kako danas svakog balavca koji se ne zna ponašatiopravdavaju nekim oblikom DAMP-a. U moje vrijeme to bi se riješilo snekoliko udaraca ravnalom. No danas se djecu kljuka lijekovima,psiholozi ih umiruju i maze. Nije čudo da društvo odlazi kvragu.«Ernst je mračno zurio kroz suvozački prozor i odmahnuo glavom.

Patrik ga nije udostojio odgovora. Nije imalo smisla.

»Opet ćeš je hraniti? U moje vrijeme dojili smo samo svaka četirisata«, rekla je Kristina kritički promatrajući Ericu dok je ona sjedala unaslonjač da Maju podoji nakon samo dva i pol sata.

Erica je znala da se u takvim trenucima nema smisla svađati pa jesamo prešla preko primjedbe. Jedne od mnogih koje su poletjele tog

jutra, a Erica je predosjećala da će ubrzo doći do ruba. Primijećeni sunjezini neuspjeli pokušaji da adekvatno očisti kuću - baš kao što je



predvidjela. Sad je svekrva bjesomučno tutnjala usisivačem i mrmljalakomentare na svoju najdražu temu — prašinu koja kod male djeceuzrokuje astmu. Prije toga, demonstrativno se uputila u kuhinju ioprala sve suđe u sudoperu i sušilici, neprekidno Ericu poučavajući

kako se pravilno pere. Posuđe se mora potopiti odmah kako se ne bilijepili ostaci hrane, a najbolje je odmah ga i oprati. Inače se suđesamo nakupi. Stišćući zube, Erica se pokušala usredotočiti na to kakoće moći prileći kad Kristina iziđe s kolicima. Iako se počela pitativrijedi li sve to tih muka.

Udobno se smjestila u naslonjač i pokušala natjerati Maju da sisa.Ali je i beba osjetila napetost. Najveći dio jutra samo je cendrala ipravila probleme, a sad je tvrdoglavo odbijala to malo mlijeka kojimju je pokušavala umiriti. Erica se znojila bijući boj s novorođenomkćeri. Tek kad je Maja konačno popustila i počela sisati, Erica seopustila. Oprezno, kako se ne bi ponovno uzalud borila, uključila jetelevizor - na redu je bila sapunica, te se Erica pokušavala uživjeti usloženi odnos Brooke i Ridgea. Kristina je u preletu s usisivačempogledala ekran.

»Kako možeš gledati to smeće? Zašlo ne pročitaš knjigu?«

Erika je uzvratila pojačavši ton. Načas si je dopustila da uživa utako prkosnom odgovoru. No kad je ugledala svekrvino uvrijeđenolice, stišala je zvuk. Znala je da će svaki pokušaj pobune skupo platiti.Pogledala je na sat. Isuse blagi, još nije podne.

Čitava vječnost dok Patrik ne stigne kući. A onda će slijediti jošjedan dan isti kao i ovaj, prije nego što se Kristina spakira i pođe kući,uvjerena da je bila neprocjenjiva pomoć sinu i snahi, još dva beskrajnadana...



Stromstad, 1924.

TOPLIJE VRIJEME čudesno je djelovalo na raspoloženje kamenorezaca.Kad je Anders stigao na posao, čuo je da su drugovi već zapjevaliritmične radne pjesme kojima su pratili udarce čekića po šipkama.Vrijedno su bušili rupe za barut kojim će odvojiti veće blokovegranita. Jedan je držao šipku, a dvojica su naizmjence udarala sve doknisu duboko u stijeni izbušili rupu. Zatim bi u nju ubacili crni barut i

zapalili ga. Pokušavali su dinamitom, ali nije dobro prošlo. Pritisakdetonacije bio je prevelik te bi se granit pretvarao u prah i letio u svimpravcima.

Kimnuli su Andersu dok je prolazio pokraj njih ne prekidajućiritam rada.

Radosna srca uputio se do mjesta gdje je klesao kip. Tijekom zimenapredovao je mučnom sporošću - mnogih dana hladnoća mu jegotovo potpuno onemogućila rad u kamenu. Bio bi primoran

zaustaviti se i čekati da se vrijeme popravi, što mu je otežavalo dadovoljno zaradi. No sad se mogao pošteno baciti na golemi blokgranita, i nije se žalio. Zima ga je usrećila na drugi način.

Ponekad gotovo i nije mogao povjerovati da je to istina, da jetakav anđeo sišao na zemlju i uvukao mu se u postelju. Svakazajednička minuta bila mu je dragocjeno sjećanje koje je spremao uposeban zakutak srca. No ponekad bi mu razmišljanja o budućnostipomračila radost. Nekoliko je puta pokušao s njom o tomerazgovarati, ali bi ga uvijek ušutkala poljupcem. O takvim stvarima netreba govoriti, rekla je, i često dodala kako će sve biti dobro. On je totumačio kao da se i ona, poput njega, nada zajedničkoj budućnosti.Ponekad bi si čak dopustio povjerovati njezinim riječima - da će svebiti dobro. Duboko u sebi bio je pravi romantičar i vjera kako ljubavmože pobijediti sve bila je čvrsto ukorijenjena u njegovoj duši.Naravno, nisu pripadali istoj klasi, ali je on bio spretan i radišan

čovjek. Nesumnjivo bi joj mogao pružiti dobar život, ako mu se samoukaže prilika. A ako ona prema njemu osjeća isto što i on prema njoj,onda joj materijalno neće biti toliko važno. Zajednički život s njim



zavređuje pokoju žrtvu s njezine strane. Takvih je dana, dok mu jeproljetno sunce grijalo prste, bio uvjeren kako će sve biti onako kakose nadao. Čekao je još samo njezinu privolu da razgovara s njezinimocem. Tada će se baciti na pripremu govora svog života.

Dok mu je srce tuklo, oprezno je iz stijene dlijetom oblikovao kip.U glavi su mu se vrtjele riječi. I slike Agnes.



§

ARNE JE POMNO PROUCAVAO osmrtnicu u novinama. Nabrao je nos. To jei očekivao. Odlučili su se za plišanog medu, a taj je običaj iskrenomrzio. Na osmrtnici trebaju stajati simboli kršćanske crkve i ništa više.Medo je potpuno bezbožan. Doduše, ništa drugo nije ni očekivao. Odsamoga početka dječak se pokazao kao razočaranje te Arnea ništaviše nije moglo iznenaditi. Stvarno je teška sramota što takav

bogobojazan čovjek poput njega ima potomstvo koje tako tvrdoglavoodbija poći pravim putem. Oni neupućeni trudili su se pomiriti ih.Govorili su da mu je sin, koliko čuju, dobar i pametan čovjek. Da sebavi časnom profesijom jer liječnik je. Većinom su mu na vrata stakvim glupostima dolazile žene. Muškarci su bili pametniji i nisukomentirali ono što ne znaju. Naravno da se morao složiti kako mu sesin odlučio za častan poziv i da mu naizgled dobro ide. No, bez Boga usrcu ništa od toga nema smisla.

Arneov najveći san bio je imati sina koji će poći djedovim stopamai postati pastor. Sam se rano morao odreći tih stremljenja jer mu jeotac zapio sav novac predviđen za njegovo obrazovanje u sjemeništu.Umjesto toga, morao se zadovoljiti da u crkvi radi kao sakristan. No tomu je barem omogućilo da svoje dane provodi u Božjoj kući.

No ni crkva više nije bila kao prije. Sve se promijenilo. Nekad suljudi znali gdje im je mjesto i pastoru su odavali dužno poštovanje.Ljudi su riječi pastora Schartusa slijedili najbolje što su umjeli i nisu sebavili onim u čemu, čini se tako, danas uživaju i pastori - plesu, glazbi,izvanbračnim zajednicama, da se samo spomene nekoliko grijeha.Arnu je ipak najteže bilo prihvatiti da i žene imaju pravo biti Božjizastupnici. To mu jednostavno nije išlo u glavu. Biblija je bila savršeno

jasna: »Kao u svim Crkvama svetih, žene na sastancima neka šute...«5 Išto tu nije jasno? Žene nisu imale što raditi kao pripadnice klera.Mogle su pružati podršku kao pastorove žene, čak i đakonice, no dalje

od toga imale su šutjeti. Bilo je to tužno doba kad je žena preuzelacrkvu u Fjallbacki. Arne je bio prisiljen nedjeljom putovati do Kvilleana misu, i jednostavno se odbijao pojaviti na poslu. To je skupo platio,



no vrijedilo je. Naravno, novi pastor bio je malo premoderan zanjegov ukus, no barem je muškarac. Sad mu je samo preostalopobrinuti se da i ženski kantor postane samo prolazno poglavljepovijesti crkve u Fjallbacki. Kantorica nije toliko zlo kao pastorka, ali

reda treba biti.Arne je mrzovoljno okrenuo list lokalnih novina Bohuslaningen.

Asta se, s nosom do poda, i dalje motala po kući. Znao je kako je tozbog djevojčice. Mučilo ju je to jer im sin živi toliko blizu. No, objasniojoj je da mora biti postojana u vjeri i predana njihovim uvjerenjima.Mogao se složiti s tim da je ono što se dogodilo s djevojčicom strašno,ali to je istodobno bio dokaz da je u pravu. Sin im nije kročio pravimputem, dakle, kad-tad čekala ga je kazna. Ponovno je pogledao meduna osmrtnici. Totalna sramota, eto što je...

Mellberg nije osjećao zadovoljstvo koje bi obično osjetio kad se našaou žarištu medija. Čak nije sazvao ni konferenciju nego je samo u ureduokupio nekoliko izvjestitelja iz lokalnih novina. Sjećanje na pismozasjenilo mu je sve ostalo te se teško uspijevao usredotočiti na ištadrugo.

»Imate li kakve konkretne tragove?« novinarski nevježa željno jeočekivao njegov odgovor.

»Trenutačno ne možemo ništa objaviti«, rekao je šef.»Je li tko iz obitelji osumnjičen?« pitanje je postavio izvjestitelj

suparničkog izdanja.»Zasad je sve otvoreno, ali ništa konkretno ne ukazuje na nešto

slično.«

»Je li riječ o seksualnom zločinu?« upitao je taj isti novinar.»Ne mogu ulaziti u to«, neodređeno je rekao Mellberg.»Kako ste zaključili da je riječ o ubojstvu?« ubacio se treći novinar.

»Je li imala vidljive ozljede koje bi ukazivale na to da je riječ oubojstvu?«

»Zbog istrage ne mogu komentirati«, rekao je Mellberg vidjevšikako na licima novinara raste ozlojeđenost. S medijima se uvijekmoralo oprezno. Treba im dati tek toliko da misle kako policija radi

svoje, ali ne i previše, čime bi mogli naštetiti istrazi. Obično se smatraomajstorom takvog žongliranja, no danas mu je teško išlo. Nije znao što



će s informacijama koje je primio pismom. Zar bi mogle biti istinite?Jedan novinar bijesno ga je promatrao i Mellberg je shvatio da je

prečuo pitanje.»Oprostite mi, možete li ponoviti!« zbunjeno se oglasio, a

izvjestitelj ga je upitno pogledao. Već mi se susreli u nekoliko prilika iglavni inspektor obično bi bio razmetljiv i veličajan, nipošto ovakopovučen i odsutan.

»U redu. Pitao sam ima li ikakvog razloga da roditelji u ovom krajustrepe za sigurnost svoje djece.«

»Uvijek preporučujemo roditeljima da pomno prate djecu, noželim naglasiti kako to ne bi smjelo dovesti do masovne histerije.Uvjeren sam da je riječ o izdvojenom događaju i da ćemoosumnjičenoga ubrzo imati u pritvoru.«

Ustao je i tako dao na znanje da je sastanak završen. Izvjestitelji supokorno spremili blokove i pisaljke te mu zahvalili. Svi su se slagali dase glavnog inspektora moglo i jače pritisnuti, no lokalnom tisku bilo jevažno održati dobre odnose s lokalnom policijom. Ona teža pitanjaostavit će kolegama iz velikih gradova. Ovdje, u Bohuslanu, znali su zatemu imati vlastite susjede. Djeca su im išla na iste sportove i u iste

škole, tako da su morali prigušiti svaku želju za sveobuhvatnimuvidom u ime sklada zajednice.Mellberg se zadovoljno zavalio u naslonjač. Usprkos manjku

koncentracije, novine nisu dobile ništa više od onoga što im je mislioreći, i sutra će vijesti prekriti sve novinske naslovnice u području.Valjda će to javnost natjerati da se probudi i počne s dojavama. Ako sepoliciji posreći, možda i pronađe nešto u tračevima koje su im običnodojavljivali.

Izvukao je pismo i ponovno ga čitao. I dalje nije vjerovao vlastitimočima.



Stromstad, 1924.

LEZ ALA JE U SOBI, s hladnim i vlažnim oblogom na čelu. Liječnik ju jepomno pregledao i naredio mirovanje. Zatim je otišao u salonrazgovarati s ocem i načas se zabrinula da bi s njom moglo biti neštoozbiljno. U očima joj je bljesnula zebnja, ali je nestala u trenu. Liječnikju je potapšao po nadlanici i rekao da će sve biti u redu. Samo se moramalo odmoriti.

Dobrom doktoru nije mogla otkriti pravi uzrok boljetice. Sve onezimske noći udarile su joj na zdravlje. Tu je dijagnozu postavila sama,ali ju je morala držati u tajnosti. Nadala se da će joj doktor Fernprepisati neke ljekovite kapi. Budući da je odlučila prekinuti svojeeskapade s Andersom, ubrzo će opet biti ona stara. U međuvremenujoj je odgovaralo ostati u krevetu i pričekati tjedan-dva. Agnes jerazmišljala što bi mogla zatražiti za ručak. S obzirom na to da jejučerašnja večera završila u zahodu, osjećala je da joj se želudac buni i

traži da ga napuni. Možda palačinke ili one sjajne mesne okruglice štoih je pripremao kuhar - s kuhanim krumpirom, umakom i brusnicama.

Koraci na stubama natjerali su je da se uvuče pod pokrivač i tihozaječi. Odlučila se za mesne okruglice - samo trenutak prije nego štosu se otvorila vrata.



§

GNJEV JE U NJEMU BUJAO još od jučer. Kakav bezobrazluk, ta prokletaženturača uopće nema skrupula. Prokazati ga policiji. Kaj nije bio glup- savršeno je dobro znao da će se glasine proširiti cijelim gradom, ašto on tvrdi, postat će nevažno. Ljudi će zapamtiti samo da je policijabila kod njega i da se raspitivala o smrti djevojčice. Stisnuo je šaketako da su mu članci pobijeljeli. Nakon trenutka neodlučnosti,

navukao je jaknu i izišao, odlučnim koracima. Daščana ograda koju jepodigao između posjeda spriječila ga je da presiječe put pa je izišao naulicu i onda prilazom do kuće Florinovih. Prije dolaska provjerio jejesu li i Niclas i Charlotte izišli. A sad će ga čuti ta drolja.Pretpostavljajući da, kao i većina u gradu, rijetko zaključava vrata,ušao je bez kucanja i uputio se ravno u kuhinju. Stresla se kad ga jeugledala, ali se brzo pribrala i na lice navukla onaj ušpičeni izraz kaoda je svetija od pape. Stvarno, pomislila je da je netko i nešto. Kao da

je kakva kraljica, a ne staro smeće u nekoj vukojebini.»Koji ti je vrag bio da mi kući šalješ policiju?« zaurlao je i šakom

opalio po kuhinjskom stolu.Hladno ga je gledala. »Pitali su znamo li ikoga tko bi želio zlo našoj

obitelji pa sam odmah pomislila na tebe. I ako mi se istog časa nepokupiš iz kuće, zovem policiju. Neka vide što si u stanju učiniti.«

Morao se obuzdati da se ne baci na nju i zadavi je. Njezina prividnamirnoća samo mu je podjarivala gnjev te mu se zacrnilo pred očima.

»Samo probaj, lažljivo smeće!«»Samo me gledaj. Možeš se kladiti da hoću. Neprekidno zlostavljaš

i mene i obitelj, prijetiš nam i ugrožavaš nas.« Teatralno je dlanompokrila grudi i namjestila mučenički izraz koji je mrzio već godinama.

Opet joj je uspjelo izvesti istu fintu. Prikazati ga kao zločinca, asebe žrtvom dok je istina bila upravo suprotna. Trudio se biti bolji,stvarno se trudio. Trudio se držati podalje od sukoba i odbijao spustiti

se na njezinu razinu. No prije nekoliko godina ona se odlučila za rat -pa ako hoće rat, imat će rat. Otad više nije bilo granica.Ponovno se morao obuzdati i samo je prosiktao kroz zube: »Nisi



uspjela. Policija nije bila sklona vjerovati tvojim lažima o meni.«»Onda ima još nekoliko mogućnosti koje policija može istražiti«,

zlobno je odvratila Lilian.»Kako to misliš?« upitao je Kaj, ali je sam sebi odgovorio kad je

shvatio na što cilja. »Morgana ne miješaj u ovo, jesi li me čula?«»Ne moram reći ništa.« Glas joj je bio pun zloće. »Policija će ubrzo

i sama otkriti da u susjedstvu živi netko tko baš i nije previše čist uglavi. A svi znaju što su takvi u stanju učiniti. Ako i ne znaju, morajusamo pročitati izvješća.«

»Te pritužbe su čista glupost, i to dobro znaš! Morgan nikad nijekročio na tvoj posjed, a još manje trčao i gledao ti kroz prozore.«

»Znam što sam vidjela«, rekla je Lilian. »Policija će se i samadovinuti čim pročita prijave.«

Nije joj odgovorio. Nije imalo smisla.Tada ga je obuzeo bijes.

Duboko utonuo u papire na stolu, Martin se trgnuo kad mu je Patrikpokucao na vrata ureda.

»Nisam ti mislio priuštiti infarkt«, rekao je Patrik s osmijehom.»Zaposlen?«

»Ne, uđi, uđi«, rekao je i mahnuo Patriku. »Dakle, kako je prošlo?Jesi li od učiteljice doznao nešto o obitelji? Je li išta rekla?«

»Ne«, odvratio je Patrik. »Nije imala što reći«, rekao je inestrpljivo dlanom lupkao po nozi. »Nije znala ni za kakve probleme uSarinoj obitelji. Ali smo otkrili više o Sari. Imala je DAMP i znala bitiprilično naporna.«

»Na koji način?« upitao je Martin koji je slabo razumijevaodijagnozu koja je postala učestala posljednjih godina.»Lako bi postala razdražljiva, bila je nemirna i agresivna ako nije

bilo po njezinom. Također se teško koncentrirala.«»Zvuči kao da se bilo teško nositi s tim«, rekao je Martin.Patrik je kimnuo. »Tako i ja to tumačim, iako učiteljica, naravno,

nije doslovno tako rekla.«»Jesi li primijetio išta od toga kad si prije viđao Saru?«

»Erica ju je viđala češće. Ja sam je vidio samo nekoliko puta isjećam se kako mi se činila živahnom.«



»Dakle, kakva je točno razlika između DAMP-a i ADHD-a?« upitaoje Martin. »Mislim da sam čuo kako obje dijagnoze opisuju otprilikeisto stanje.«

»Nemam pojma«, Patrik je slegnuo ramenima. »I ne znam ima li

njezin problem ikakve veze s ubojstvom, no odnekud moramopočeti.«

Martin je kimnuo i pokazao papire pred sobom. »Provjerio samizvješća koja smo prošlih nekoliko godina dobili o seksualnimzločinima, i zapravo se ništa ne podudara. Nekoliko izvješća govori onapastovanjima u kojima su počinitelji na koje se sumnja iz bližeobitelji, no većinom smo optužbe morali odbaciti zbog manjkadokaza. imamo jednu presudu - vjerojatno se sjećaš oca koji jenapastovao kćer?«

Patrik je kimnuo. Samo mu je nekoliko slučajeva ostavilo tolikogorak okus u ustima. »Torhjorn Stiglund - no taj je vjerojatno još uzatvoru.«

»Da, nazvao sam i provjerio. Nije nijednom izišao na dopust.Dakle, možemo ga prekrižiti. Što se ostalih tiče, većinom je riječ osilovanjima, ali odraslih osoba - i ima još nekoliko slučajeva

napastovanja, opet odraslih. E, da, pojavilo se i poznato prezime.«Martin je pokazao fascikl koji je Patrik posljednji put vidio na svomestolu, no koji je sad ležao pred njegovim kolegom. »Nadam se da ti nesmeta što sam iz tvoje sobe posudio obiteljski registrator Florinovih.«

Patrik je odmahnuo glavom. »Ne, naravno, sve u redu.Pretpostavljam da aludiraš na Lilianine pritužbe protiv MorganaWiberga.«

»Da, tvrdi da joj se motao oko kuće i da je pokušavao viriti

nekoliko puta dok se presvlačila.«»Da, pročitao sam«, umorno je rekao Patrik. »No iskreno rečeno,

ne znam kako shvatiti sve to. Sve te pritužbe kao da nemaju temelja ustvarnosti. Većinom su to međusobne optužbe i osobito učinkovit način traćenja policijskog vremena i novca.«

»Sklon sam složiti se s tobom. Ali ne možemo zažmiriti načinjenicu da im je prvi susjed voajer. Znaš da seksualni zločini čestopočinju upravo takvom aktivnošću«, rekao je Martin.

»Znam, no sve mi to zvuči nategnuto. Recimo da Lilian Floringovori istinu - u što čisto sumnjam. Ipak je riječ o odrasloj ženi koju



Morgan pokušava promatrati golu. Dakle, ništa ne navodi nazaključak da bi ga seksualno zanimala djeca. Štoviše, ne znamo je liSarino ubojstvo otpočelo seksualnim napastovanjem. Obdukcija nijepronašla nikakvih tragova. Ipak, vrijedilo bi malo bolje provjeriti

Morgana. Barem porazgovarati s njim.«»Misliš da postoji ikakva šansa da idem s tobom?« žustro je upitao

Martin. »Ili ti se omilio Ernst?«Patrik se izbečio. »Prije će na vrbi roditi grožđe. Što se mene tiče,

dobrodošao si. Pitanje je što će na to reći Mellberg.«»Možemo barem pitati. Mislim da je zadnjih dana malo mirniji. Tko

zna, možda ga je starost smekšala.«»Nekako sumnjam«, rekao je Patrik kroz smijeh. »Ali provjerit ću

slaže li se s planom. Onamo možemo popodne. Prvo moram riješitineku papirologiju.«

»Meni odgovara. Onda ja mogu posvršavati ovo«, rekao je Martin ipokazao na hrpu izvješća. »Nadam se da ću dotad imati kompletnoizvješće. No kako rekoh, ne očekuj previše - naizgled ne poklapa seništa.«

Patrik je kimnuo. »Samo daj sve od sebe.«

Gösta je zamalo zadrijemao pred računalom. Samo bi tup udaracbrade na prsa svaki put kad bi mu se oči zatvorile pomogao da neotplovi u zemlju snova. Kad bih barem mogao malo dići noge,pomislio je. Kad bi barem mogao malo odrijemati, kasnije bi bio oranza posao. Baš kao u španjolskoj. Ondje su shvaćali vrijednost sieste.Što svakako nije slučaj u Švedskoj. Ovdje moraš odraditi svojih osam

sati, biti živahan i vrhunaravno motiviran. U kakvoj groznoj zemljiživi.Trgnula ga je prodorna zvonjava telefona.»Kvragu«, rekao je. Raspoloženje mu se nije popravilo kad je

prepoznao broj na zaslonu. što sad hoće ta baba? A onda se podsjetioda bi, s obzirom na sve što se zbilo, trebao imati malo više suosjećanja.Zato se zakleo da će biti strpljiv i podigao je slušalicu.

»Gösta Flygare, policijska postaja Tanumshede.«

Glas na drugom kraju bio je uzbuđen i morao ju je zamoliti da sesmiri kako bi čuo što želi reći. No to kao da nije pomoglo, pa je



ponovio: »Lilian, morate govoriti malo sporije. Jedva razumijem štogovorite. Idemo, duboko udahnuti, i onda ponovite što ste rekli.«

To je naizgled upalilo - počela je od početka. Gösta je podigaoobrve i slušao. Ovo je neočekivan obrat. Nakon što ju je više puta

pokušao umiriti, konačno je spustio slušalicu. Zgrabio je jaknu i uputiose u Patrikov ured.

»Hej, Hedstrome«, Gösta se nije trudio pokucati, no Patrik nijezatvorio vrata pa je prema Göstinu mišljenju sam bio kriv što mu ljudisamo tako ulaze u sobu.

»Da?« upitao je Patrik.»Maločas me nazvala Lilian Florin.«»Da?« ponovio je Patrik, ovaj put zainteresiran.»Čini se da se ondje nešto zbiva. Tvrdi da ju je Kaj napao.«»Kog to vraga pričaš?« Patrik se zavrtio na stolcu tako da se

zaustavio sučelice Gösti.»Da, tvrdi da joj je malo prije ušao u kuću, počeo vikati i urlati, a

kad ga je pokušala otjerati, udario ju je.«»To zvuči totalno suludo«, s nevjericom je rekao Patrik.Gösta je slegnuo ramenima. »Tako mi je rekla - obećao sam joj da

ćemo odmah doći.« Demonstrativno je mahnuo jaknom.»Da, naravno«, rekao je Patrik, iskočio iz stolca i s vješalice u kutuzgrabio jaknu.

Dvadeset minuta poslije bili su kod Florinovih. Lilian je otvorilačim su pokucali i pustila ih unutra. Čim su prešli prag, počela jebjesomučno mahati rukama.

»Vidite što mi je napravio?« pokazala je blago rumenilo na obrazui onda zavrnula rukav bluze otkrivajući crvenu mrlju na nadlaktici.

»Ako za ovo ne završi u zatvoru, onda...« Postajala je sve bjesnija ičinilo se kao da joj je teško govoriti tako obuzetoj užasom.

Patrik ju je umirujuće primio za ruku i rekao: »Obećavam da ćemoovo pomno provjeriti. je li vas pregledao liječnik?«

Odmahnula je glavom. »Ne, treba li? Udario me u lice i svomsnagom primio za ruku, ali mislim da nema težih ozljeda«, nevoljko jepriznala. »Iako, jesu li vam fotografije potrebne za dokaz?« Lilianinolice bljesnulo je na tren prije nego što joj je Patrik pogazio nadu.

»Ne, neće biti potrebno jer smo ih sami pogledali. Moramo otićiporazgovarati s Kajem. Tada ćemo odlučiti što dalje. Možete li pozvati



nekoga da dođe k vama?«Lilian je kimnula. »Da, prijateljicu Evu.«»Dobro. Mislim da je svakako trebate nazvati. A onda si pristavite

kavu i malo se opustite. Sve će ovo doći kraju, vidjet ćete.« Patrik se

trudio zvučati umirujuće, no nešto ga je smetalo u njezinu teatralnomdržanju. Nešto mu je tu bilo sumnjivo.

»Trebam li podnijeti formalnu pritužbu? ispuniti formulare?« snadom je upitala Lilian.

»S tim ćemo se baviti poslije. Kao prvo, Patrik i ja malo ćemopopričati s Kajem.« Gösta je zvučao neobično autoritativno, ali seLilian nije zadovoljila pustim obećanjima.

»Nemojte mi reći da ćete sve spremiti u ladicu samo zato što steprelijeni intervenirati kad bespomoćna žena doživi takav strašannapad. Ja ne namjeravam o ovome šutjeti, to nikako. Prvo ću vamnazvati šefa, a onda, ako treba, obratiti se i novinama... «

Gösta je prekinuo njezinu tiradu i odvratio ledenim glasom:»Lilian, nitko ne planira ništa spremiti u ladicu, no sad ćemo ovako:prvo ćemo razgovarati s Kajem, a onda ćemo riješiti formalnosti. Akoimate kakvih primjedbi, slobodno izvolite nazvati šefa Bertila

Mellberga u postaju i izložite mu sve. A mi ćemo se vratiti čimporazgovaramo s osumnjičenim.«Nakon kraće borbe u sebi Lilian se činila spremnom prihvatiti

činjenicu kako je vrijeme da se povuče. »Dobro, ako tako mora biti,valjda mi je bolje nazvati Evu. Računam da ćete se ubrzo vratiti«,mrzovoljno je promrmljala. A onda se nije mogla suzdržati - svomsnagom zalupila je za njima vrata tako da je odjeknulo čitavimsusjedstvom.

»Što misliš o svemu?« upitao je Patrik ne vjerujući da je upravoGösta uspio nametnuti svoj autoritet.

»Ne znam, ali...«, rekao je Gösta važući riječi, »nešto tu nijesasvim... u redu.«

»Slažem se, i ja tako mislim. Je li Kaj, svih ovih godina svađe,pribjegao nasilju?«

»Ne, a da i jest, vjeruj mi da bismo o tome već razgovarali. S drugestrane, nitko ga dosad nije otvoreno optužio za ubojstvo.«

»Imaš pravo«, odvratio je Patrik. »No meni se ne čini kao tip kojibi pribjegao nasilju. Više me podsjeća na ljude koji se bave sitnim



podmetanjima.«»Da. Sklon sam složiti se s tobom. No prvo moramo vidjeti što

kaže.«»Da, vjerojatno je tako«, rekao je Patrik i pokucao na vrata.



Stromstad, 1924.

U TRENU KAD JOJ JE OTAC USAO u sobu, hladna je šaka stisnula Agnesinosrce. Nešto nije bilo u redu. Nešto jako nije bilo u redu. August jeizgledao kao da je, otkad ga je posljednji put vidjela, ostario dvadeset godina te joj je u trenu postalo jasno da umire. Jedino je to moglo utako malo vremena urezati duboke bore na očevu licu.

Pritisnula je grudi i pripremila se za ono što slijedi. No nešto se

nije slagalo. U očevim očima nije bilo tuge koju je očekivala - umjestotoga, potamnjele su od gnjeva. Najblaže rečeno, čudna reakcija. Zaštobi bjesnio zbog toga što ona umire?

Usprkos niskom rastu, prijeteći se nadvio nad posteljom u kojoj jeležala, i Agnes je nagonski dala sve od sebe kako bi izgledala štonemoćnije. To je uvijek palilo u onim rijetkim prilikama kad bi se otacistinski razbjesnio. No činilo se da ovaj put ne pali, pa je u njoj rastaonemir. A onda je shvatila. Iako je sve to bilo toliko strahotno i

nevjerojatno da je odmah otjerala tu misao.Misao se vratila, neumitna. I tada je spazila da joj otac pomiče usne

pokušavajući govoriti, no bio je toliko uzdrman da mu glasnice nisumogle proizvesti zvuk. U tom času shvatila je, užasnuta, kako se pustonagađanje prometnulo u nešto veoma vjerojatno.

Polagano je kliznula još dublje pod pokrivač. Kad joj se očeva rukasilovito spustila na obraz i kad je osjetila ubod neočekivane boli,njezine strepnje postale su izvjesne.

»Ti, ti...«, otac je mucao očajnički tražeći riječi koje je pokušavaoprevaliti preko jezika. »Ti, kurvo! Tko... što?« nastavio je mucati. Izsvog ležećeg položaja vidjela je kako brzo guta knedle - kao da ćetime riječima pomoći da iziđu. Nikad svog punašnog, dobrohotnog ocanije vidjela takvog i to ju je plašilo.

Agnes je također osjetila kako je, usred tog straha, obuzimazaprepaštenje. Kako se to moglo dogoditi? Pazili su i uvijek bi

prekidali na vrijeme. Ni u najcrnjim snovima nije zamišljala da ćezavršiti u nevolji. Naravno, čula je za druge djevojke koje su slučajnozatrudnjele, no uvijek je na njih gledala s prijezirom misleći da nisu



dovoljno pazile. Sigurno su muškarcu pustile da ode dalje nego što jesmio.

A sad, evo i nje. Misli su joj grozničavo letjele tražeći rješenje. Svejoj je oduvijek išlo na ruku. Svakako se može riješiti i ovo. Mora oca

natjerati da je shvati, kao što je uvijek uspijevala učiniti kad bi seuvalila u nevolje. Naravno, nikad dosad nije bilo toliko ozbiljno, nocijeloga joj je života pomagao i otvarao joj put. Morat će to i sada.Nakon što je prvotni šok uminuo, osjetila je da se smiruje. Naravno dase sve može riješiti. Otac će se neko vrijeme ljutiti, to može otrpjeti, aliće joj pomoći da se izvuče iz tog jada. Postojala su mjesta gdje se todalo srediti - u pitanju je samo novac, a barem se oko toga ne trebabrinuti.

Zadovoljna što je skovala plan, otvorila je usta da progovori ipočne se umiljavati ocu. No riječi su bile ugušene i prije nego što jezaustila - Augustov joj se dlan ponovno bučno prilijepio na obraz.Zapanjeno se zagledala u njega. Nikad nije ni pomišljala da bi na njupodigao ruku, a sad ju je, u samo nekoliko časaka, pljusnuo dvaput.Taj njegov nepošten postupak u njoj je raspirio gnjev te se uspravila upostelji i ponovno zaustila da pokuša objasniti. Pljas! Treći šamar

slijepio joj se na već zažareni obraz i Agnes je osjetila kako joj u očinaviru suze gnjeva. Što znači takvo njegovo ponašanje? Rezigniranose zavalila na jastuke i zbunjeno i bijesno zurila u oca kojeg je, baremje tako mislila, dobro poznavala. Ali pred njom je stajao nekineznanac.

Agnes je polako počela shvaćati kako bi joj se život mogao naglopromijeniti nagore.



§

BOJAZLJIVO KUCANJE NA VRATIMA Niclasa je natjeralo da podigne pogled.Nije očekivao pacijenta te se potpuno predao papirologiji što mu senakupila na stolu. Zlovoljno se namrštio.

»Da?« glas mu je zvučao odbojno i osoba s druge strane vrata kaoda se pokolebala. Ali se kvaka spustila i vrata su se polagano otvorila.

»Smetam?«

Njezin glas zvučao je prestrašeno baš kako ga je pamtio i mrštenjeje odmah nestalo.»Majko?« Niclas je iskočio iz fotelje i u čudu se zagledao u sitnu

ženu koja je neodlučno stajala u dovratku. Oduvijek je u njemu budilazaštitnički nagon te je odmah poželio pohrliti k njoj i čvrsto je zagrliti.No znao je da se ona već godinama skanjuje takvih otvorenihpokazivanja osjećaja. To bi je samo uzrujalo te se obuzdao i pričekaoda ona preuzme vodstvo.

»Mogu li ući? Imaš li posla?« pogledala je hrpe papira pred njim ikao da se željela okrenuti.

»Ne, apsolutno ne, samo uđi.« Osjećao se kao školarac i pohitao jojpripremiti stolac. Ona je oprezno sjela na sam rub i nervozno seogledala oko sebe. Nikad ga nije vidjela na poslu te je shvatio da joj ječudno zateći ga u tom okruženju. Zapravo, jedva ga je vidjela svih tihgodina, tako da je i to bilo čudno. Kao da se iz sedamnaestogodišnjegdječaka u času preobrazio u odrasla muškarca. Ta pomisao u grudimamu je pobudila navalu gnjeva. Bili su strahotno uskraćeni i majka i on,samo zbog onog zlog starca. Bogu hvala pa je Niclasu uspjelo pobjećiod njega, no kad je pomnije pogledao majku, shvatio je da je godinenisu mazile. Ugledao joj je na licu onaj isti umorni, pokorni izrazkakav je imala i kad je otišao, no sad je bio još gori zbog bora koje jedobila.

Niclas je privukao stolac do nje, no ne preblizu, i čekao da ona

počne. A ona nije znala što je zapravo došla izreći. Nakon kraće šutnjeprozborila je: »Niclase, tako mi je strašno žao zbog curice.« To je bilosve što je rekla, a on je samo mogao kimnuti.



»Nisam je poznavala... da bar jesam.« Glas joj je malo drhtao i on jeosjetio emocije što su se skrivale u nutrini. Zacijelo joj je bilo teškodoći ovamo. Koliko je znao, nikad se prije nije suprotstavila očevimnaredbama.

»Bila je prekrasna«, rekao je i iako su mu te riječi stvorile knedlu ugrlu, suza nije bilo. Bilo ih je toliko u posljednjih nekoliko dana da jesumnjao kako je preostala ijedna. »Imala je tvoje oči, no ne znamotkud joj riđa kosa.«

»Moja baka imala je najljepšu riđu kosu na svijetu. Sigurno je odnje...«, oklijevala je prije nego što je izgovorila ime, no naposljetku jeuspjela, »Sara dobila riđu kosu.«

Asta se zagledala u svoje dlanove što su joj počivali u krilu. »Viđalasam je katkad. Nju i dječaka. Vidjela sam ti i ženu dok se s njimašetala. No nikad nisam ništa rekla. Samo smo se gledali. Sad žalim štobarem jednom nisam popričala s curicom. Je li znala da joj baka živiovdje?«

Niclas je kimnuo. »Govorio sam mnogo o tebi. Znala ti je ime ipokazali smo joj tvoje slike. Onih par što sam ih ponio kad...« Riječi suzamrle. Nijedno od njih nije se usuđivalo kročiti u minsko polje koje je

uzrokovalo to otuđenje.»Je li istina što sam čula?« podigla je pogled i prvi put pogledala garavno u oči. »Da je netko curici nanio zlo?«

Pokušao je odgovoriti, ali riječi su mu zapinjale duboko u grlu.Toliko joj je toga želio reći, tolike tajne koje su mu poput golemabremena pritiskale grudi. Želio je samo izbaciti ih pred nju. Nijemogao. Prošlo je previše godina.

I onda su navrle suze za koje je mislio da su presahnule. Potekle su

i tekle mu niz obraze. Nije se usuđivao gledati majku, no njezin jeinstinkt nadjačao sve zabrane i opomene te je u idućem trenu osjetionjezine krhke ruke oko vrata. Bila je strašno sitna, a on jako krupan,no u tom času sve je izgledalo obrnuto.

»Mir, mir.« Umornim rukama milovala mu je leđa, a on je osjećaokako godine kopne, kako je ponovno dijete. Sigurno u majčinunaručju. Njezin topao dah i blagi glas u uhu, uvjeravanja da će sve bitiu redu. Da čudovišta pod krevetom prebivaju samo u njegovoj mašti ida će nestati ako im tako naredi. No ovaj put čudovište je odlučiloostati.



»Zna li otac?« upitao je s usnama na njezinu ramenu. Znao je da nebi smio pitati, no nije izdržao. Osjetio je da se u času skamenila te seizvukao iz tog utješnog zagrljaja. Čarolija se raspršila i ona je ponovnosjedila kao neka iscrpljena, siva, sitna stara dama koja je stala uz oca u

času kad ju je Niclas najviše trebao. Osjećaji su mu bili dvojaki. Čeznuoje za njom i volio je, ali su ga ispunjavali gorčina i prezir zato što ganije obranila kad ju je trebao.

»Ne zna da sam ovdje.« Samo je to rekla i Niclas je shvatio da jeona u mislima već izišla. No nije ju mogao još pustiti. Samo još natrenutak želio ju je zadržati kraj sebe i znao je kako će to postići.

»Želiš li vidjeti slike djece?« upitao je tiho i ona je kimnula.Otišao je do stola i otvorio gornju ladicu. Izvukao je album i pružio

joj ga, pazeći da ga sam ne pogleda. Na to još nije bio spreman.Ona je pokorno pregledavala fotografije i tužno se smiješila

svakoj. Ono što je izgubila postalo je nevjerojatno stvarno.»Kako su dragi«; rekla je s ponosom prave bake u glasu. No ponos

se miješao s tugom što je jedno od njih zauvijek nestalo.»Uzeo si ženino prezime?« upitala je nevoljko, čvrsto držeći album

u krilu.

»Da«, rekao je Niclas, gledajući u prazno pokraj nje. »Nisam želiozadržati njegovo.«Samo je tužno kimnula. »Ne bi li se trebao vratiti poslu?«

nesigurno je dodala gledajući ga kako sjedi za stolom.Niclas je besciljno prekapao papire pred sobom i svim se silama

upirao zadržati preostale suze.»Nisam vidio drugi izlaz ako sam već želio preživjeti«, nastavio je.Njegova majka shvatila je objašnjenje, ali joj je zebnja u očima

ojačala. »Samo nemoj zaboraviti na one koji su ti ostali«, tiho je rekla itime zastrašujućom preciznošću udarila bolno mjesto u njegovimgrudima.

A on se osjećao kao da se podvojio. Jedna osobnost u njemu željelaje biti kod kuće sa Charlotte i Albinom i nikad ih više ne napustiti, dokje druga željela pobjeći u posao, što dalje od boli koja je jačala kad bije dijelio. Iznad svega, nije želio u Charlottinim očima vidjeti odrazvlastite krivnje. Zato je njegov nagon za bijegom naposljetku odniopobjedu. I sve je to želio reći majci. Želio je spustiti glavu na njezinokrilo - iako je već odrastao čovjek — i reći joj sve, a zatim slušati



uvjeravanja kako će sve biti u redu. No trenutak je minuo, a ona jespustila album na stol, ustala i uputila se prema vratima.

»Majko?«»Da?« okrenula se.

Niclas joj je pružio album. »Uzmi, imamo još mnogo slika.«Asta se nećkala prihvaćajući - kao da uzima neki neprocjenjiv i

loman dragulj. Pažljivo ga je smjestila u torbicu.»Mislim da ti je najpametnije sakriti ga«, tiho je rekao i tužno se

osmjehnuo, ali je ona već za sobom zatvorila vrata.

On je zurio u strop i blago udario nogom po zidu. Nije shvaćao kako se

sve moglo tako okrenuti. Zašto baš on? I zašto se nije bunio kad je tojoš bilo moguće?

Posteri na zidu podsjećali su ga na onoga tko je želio postati.Obično su ga heroji oko njega poticali da se bori jače, da se još višetrudi. Danas su ga samo izluđivali. Oni nikad ne bi trpjeli takvo sranje.Odmah bi odbili. I napravili ono što se mora. Zato su bili ono što jesu.Zato su heroji. A on je malo govno i nikad se neće promijeniti. Baš kaošto je Rune uvijek govorio. Nije mu želio vjerovati kad je to rekao.Ukopao se na mjestu i pomislio, Boga mi moga, pokazat ću Runeu dagriješi. Pokazat će Runeu da je heroj i on će požaliti zbog svih svojihgrubih riječi. Svih poniženja. Tada će on vladati, a Rune će nakoljenima preklinjati za makar i časak njegova vremena.

Najgore je bilo što mu je Rune isprva bio drag. Kad ga je mamaupoznala, smatrao ga je pravim frajerom. Vozio je veliki američkiauto, imao je prijatelje koji su vozili najnovije motore i ponekad mu

puštali da sjedne straga. Ali onda su se vjenčali i tada je sve otišlokvragu. Odjednom su Rune i mama morali dokazivati da su praviSvenssoni - s kućom, Volvom, pa čak i onom posranom kamp-kućicom. Nestalo je društvo s motorima i umjesto toga oni su sedružili s drugim običnim Svenssonima i večerali s parovima subotomuvečer. Naravno, morali su dobiti i vlastito dijete. Jednom je Runeačuo kako to govori nekom od dosadnih parova iz susjedstva. Damoraju napraviti vlastito dijete. Naravno da voli Sebastiana, rekao je, i

zatim ozbiljnim glasom dodao kako to ipak nije isto kao i imati vlastitodijete. I tako, kad Rune i mama nisu uspjeli napraviti vlastito dijete,



Rune je to iskaljivao na posinku. Sebastian je morao trpjeti Runeovufrustraciju zbog činjenice da on i žena nikad neće imati vlastito dijete.A kad je mama prije nekoliko godina umrla od raka, sve je pošlo pozlu. Rune je na grbači imao dijete koje nije bilo njegovo. I uvijek je to

isticao, ma koliko se Sebastian trudio pokazati da je zahvalan što ganakon majčine smrti nije strpao u neku strahotnu udomiteljsku obitelj.Rune se trudio skrbiti za dječaka kao da je njegov. No Sebastian jeponekad pomišljao da, ako je to Runeovu ideja skrbi za vlastito dijete,onda je i bolje da mama i on nikad nisu dobili svoje.

Rune ga nije tukao. Ne, pošteni, prosječni Svensson kao Runenikad to ne bi činio. Ipak, uvijek mu se nekako činilo kako bi bilo boljeda jest. Tada bi Sebastian imao neki opipljiv razlog za mržnju. Umjestotoga, mučio ga je psihički - a to se izvana nije vidjelo.

Dok je ležao i zurio u strop, Sebastian je u trenutku prosvjetljenjashvatio zašto se našao u takvoj situaciji. Usprkos svemu, volio jepoočima. Rune je bio jedini otac kojeg je poznavao te mu je Sebastiansamo želio udovoljiti i, na kraju, zauzvrat biti voljen. I upravo se zatonašao u takvim govnima. To mu je bilo jasno. Nije on glup. No kakve jevajde imao od toga što je pametan? I dalje nije vidio izlaza.

»Kog to vraga pričate?« Kaj je pocrvenio kao cikla i izgledao kao da ćepoput pobješnjelog bika pojuriti do susjedne kuće. Patrik mu jediskretno stao na put i umirujuće podigao ruke.

»Možemo li samo sjesti i raspraviti sve to na miru?«Bijes kao da je Kajevu mozgu priječio da registrira njegove riječi.

Patrik i Gösta pogledali su se. Odjednom im mogućnost da je napao

Lilian i nije izgledala toliko nevjerojatno. No bilo je opasno unaprijedzauzeti stavove, tako da bi bilo najbolje da ne brzaju sa zaključkomsve dok ne čuju Kajevu verziju događaja.

Nakon što su Patrikove riječi konačno doprle do njega, Kaj seokrenuo i ujurio u kuću. Očito je očekivao da Patrik i Gösta pođu zanjim, što su i učinili, prethodno se izuvši. Kad su ušli u kuhinju, zateklisu Kaja sučelice njima - nagnuo se na pult i ratoborno ruke prekrižiona prsima. Na trenutak je ispružio ruku i pokazao na kuhinjske stolce.

Očito nije namjeravao sjesti.»Što je sad napričala stara vještica? Da sam je udario? To tvrdi?«



Lice mu se opet zajapurilo, a Patrik se načas preplašio da će im predočima dobiti infarkt.

»Točno, primili smo izvješće o napadu«, mirno je rekao Göstapretekavši Patrika.

»Dakle, kurvetina me prijavila!« zaurlao je Kaj kojem su se naprosijedim sljepoočicama zacaklile kapi znoja.

»Službeno, Lilian nije podnijela pritužbu - nije još«, dodao jePatrik. »Htjeli smo dobiti priliku prvo na miru razgovarati s vamakako bismo mogli doći do srži problema.« Pogledao je blok i nastavio:»Dakle, prije otprilike sat vremena otišli ste do kuće Lilian Florin?«

Kaj je nevoljko kimnuo. »Samo sam htio čuti kojeg vraga smjeratime što me prijavila kao osumnjičenog za ubojstvo one male. Ovihgodina izvela je gomilu gadosti, ali nešto slično...« Bljesnule su novekapi znoja, a gnjev mu je pleo jezik.

»I onda ste ušli ravno u kuću?« upitao je Gösta. I on kao da se malobrinuo za Kajevo zdravlje.

»Kvragu, jesam. Da sam pokucao, ne bi me pustila. Htio sam jeuhvatiti nespremnu. Pitajte je što je dovraga mislila, je li znala s kim sehvata u koštac.« U Kajevu se glasu prvi put začuo prizvuk zebnje.

»Što se zatim dogodilo?« Dok je Kaj govorio, Patrik je zapisivao usvoj blok.»I to je sve!« Kaj je silovito podigao ruke. »Vjerojatno sam se

izderao na nju, to priznajem, i onda mi je rekla da se gubim iz kuće.Budući da sam rekao što sam došao reći, otišao sam.«

»I niste je udarili?«»Želio sam je raspaliti po nosu, no nisam tako glup.«»To znači, niste?« upitao je Patrik.

»Da, to znači da nisam«, zlovoljno je odvratio Kaj. »Nisam je nitaknuo, a ako tvrdi suprotno, laže. Što me ne bi ni najmanjeiznenadilo.« Počeo je zvučati istinski zabrinuto.

»Može li itko potvrditi vašu izjavu?« javio se Gösta.»Ne, nitko. Vidio sam Niclasa kako odlazi ujutro, i provjerio je li

Charlotte izišla s malim prije nego što sam ušao.« Dlanom je obrisaočelo i znoj otro o nogavicu hlača.

»Nažalost, čini se da je vaša riječ protiv njene«, rekao je Patrik. »ALilian ima tragove na ruci.«

Kaj je kopnio sa svakom Patrikovom riječi. Prvotnu agresivnost



zamijenila je bezvoljnost. A onda se naglo ispravio.»Što je s njezinim mužem? On je bio u kući. Kvragu, totalno sam

zaboravio na njega. On je kao sablast. Više nitko ne viđa Stiga. Ali jesigurno bio doma. Možda je on čuo ili vidio nešto.«

Ta mu je pomisao vratila hrabrost, a Patrik je pogledao Göstu.Zamisli, nisu ni pomislili na Stiga. Nisu s njim razgovarali ni o Sarinojsmrti. Kaj ima pravo. Što se istrage tiče, dosad je Stig bio doslovnonevidljiv. Potpuno su ga previdjeli.

»Otići ćemo razgovarati s njim«, rekao je Patrik. »A onda ćemovidjeti što će bili. No ako on neće imati što dodati, ne piše vam sedobro odluči li Lilian podnijeti tužbu... «

Nije morao objašnjavati što time misli. Kaj je bio savršeno svjestanmogućih posljedica.

Charlotte je besciljno lutala gradom. Albin je mirno spavao u kolicima.Otkad je prestala uzimati sedative, jedva se mogla natjerati da gapogleda. Ipak, činila je sve što je morala. Presvlačila ga, odijevala,hranila, no mehanički, bez tračka osjećaja. Jer, što ako se sve ponovi?Zamisli da se nešto dogodi njemu. Nije znala ni kako će živjeti daljebez Sare. Hodala je nogu pred nogu, tjerajući se da ide naprijed. Nozapravo je željela samo zaleći usred podruma i nikad više ne ustati.Ipak, nije si to mogla dopustiti, niti ponovno utonuti u izmagliculijekova. Usprkos svemu, Albin je još tu. iako ga nije mogla nipogledati, svakom strunom vlastita bića osjećala je da još ima jednodijete koje je sasvim živo. Zbog njega mora nastaviti disati. Ali to jetako teško.

A tu je i Niclas koji je pobjegao u svoj posao. Samo tri dana otkakoim je ubijena kći, a on se već vratio u svoju ordinaciju i liječi prehladei manje ozljede. Možda čak neobavezno čavrlja s pacijentima, koketirasa sestrama i uživa gledati sebe u ulozi doktora svemogućeg. Charlotteje znala da nije poštena. Znala je da Niclas pati jednako kao i ona.Samo je žalila što nisu podijelili bol, a ne da je svatko nosi za sebe isam iznalazi razlog da nastavi živjeti još jedan dan, pa još jedan i jošjedan. Nije to željela, no nije mogla ne osjećati gnjev i prezir što ju je

napustio u času kad joj je bio najpotrebniji. S druge strane, možda inije trebala očekivati ništa drugo. Kad se to mogla osloniti na njega? Je



li ikad bio išta osim naglo izraslog djeteta koje je očekivalo da će seona pobrinuti za sve one dosadne poslove što većini ljudi činesvakodnevicu? No ne i njegovu. On je trebao imati pravo igrati secijeloga života. Raditi samo ono zabavno u čemu uživa. Iznenadila se

kad je završio studij medicine. Nikad nije vjerovala da će izdržatiobvezno stažiranje i rad u smjenama. Ali moguće nagrade očito su biledovoljne da ga pokrenu. Želio je da ga poštuju. Da bude sretan iuspješan. Barem izvana.

Jedini razlog zašto je ostala s njim bio je taj što bi povremenonazrela tračak onog drugog čovjeka. Onog ranjivog, koji je u stanjupokazati što osjeća. Onog koji se usuđuje pokazati pravo lice i koji nepokušava neprestano šarmirati sve oko sebe. To ju je natjeralo da sezaljubi u Niclasa, iako joj se to sad činilo pradavnom prošlošću.Posljednjih godina ti trenuci bili su sve rjeđi i nije više znala tko je on išto želi.

Ponekad bi se, u trenucima slabosti, pitala je li on uistinu želioobitelj. Okrutno iskrena prema sebi, vjerovala je da bi se, kad bimogao birati, odlučio za život bez obiteljskih obveza. Ipak, očito neštodobiva iz toga, inače, mislila je, ne bi ostao u tome toliko dugo. Ovih

posljednjih, mračnih dana, nadala se u trenucima sebičnosti da bi ih tošto se zbilo konačno moglo zbližiti. Griješila je, teško. Bili su daljenego ikad prije.

Ne primjećujući kamo ide, Charlotte se uputila prema kampu uFjallbacki i zaustavila se pred Ericinom kućom. Mnogo joj je značilošto ju je prijateljica jučer posjetila, no Charlotte je sumnjala treba li stim nastaviti. Cijeli život trudila se zauzimati što manje prostora, nikadza sebe nije tražila ništa, nikad nije stvarala probleme. Sad je shvaćala

koliko njezina patnja utječe na druge i nije bila sigurna želi li taj teret idalje tovariti Erici na leđa. Istodobno, stvarno joj je bilo potrebnoprijateljsko lice. Željela je razgovarati s nekim tko joj ne bi okrenuoleđa ili, kao u majčinu slučaju, iskoristio priliku reći joj što je trebalaučiniti.

Albin se promeškoljio pa ga je oprezno podigla iz kolica. Još upolusnu, osvrnuo se oko sebe i zatim trgnuo kad je Charlotte pokucalana vrata. Otvorila je nepoznata, sredovječna žena.

»Dobar dan«, nesigurno je pozdravila Charlotte i tada shvatilakako je to zacijelo Patrikova majka. Mutno sjećanje iz davnih vremena



prije Sarine smrti izronilo je na površinu i podsjetilo je kako joj jeErica rekla da joj svekrva dolazi u posjet.

»Dobar dan, tražite Ericu?« upitala je Patrikova majka. Ne čekajućiodgovor, izmaknula se i propustila Charlotte u predvorje.

»Je li budna?« oprezno je upitala Charlotte.»Da, budna je, doji Maju. Prestala sam brojiti koliko je to već puta

danas napravila. Valjda ne shvaćam dobro te moderne običaje. U mojevrijeme djecu se hranilo svaka četiri sata, nipošto češće, a ta segeneracija stvarno nema na što požaliti.« Patrikova majka blebetala jedalje dok ju je Charlotte nervozno slijedila. Nakon što su nekolikodana svi oko nje hodali kao po jajima, bilo joj je čudno slušati nekogakako govori normalnim glasom. A onda je spazila kako Ericinojsvekrvi sviće tko je zapravo ona i lakoća joj je nestala iz glasa i izkretnji. Rukom je silovito poklopila usta i rekla: »Oprostite, nisamshvatila tko ste.«

Charlotte nije znala što bi na to rekla. Samo je Albina privila čvršćeuza se.

»Stvarno se ispričavam...«, Ericina svekrva nervozno sepremještala s noge na nogu i kao da je željela istog časa nestati iz

Charlottine blizine.Zar će tako odsad biti, pomislila je Charlotte. Ljudi će od njeuzmicati kao da je kužna, šaptati joj iza leđa, pokazivati prstom igovoriti: »Eto one žene čija je kći ubijena«, no ne usuđujući i sepogledati je u oči. Možda zbog nervoze, zato što ne znaju što bi rekli,ili možda zbog neke iracionalne strepnje da su tragedije zarazne te dabi mogle zahvatiti i njihove živote ako joj se previše približe.

»Charlotte?« doviknula joj je Erica iz dnevne sobe te je starijoj ženi

vidno laknulo što je dobila izliku da ode. Polagano, pomalooklijevajući, Charlotte se uputila do Erice koja je sjedila u naslonjaču idojila Maju. Prizor joj je bio istodobno i poznat i nekako dalek. Kolikoje puta u protekla dva mjeseca ušla i ugledala isti taj prizor? No ta jepomisao u njezine misli prizvala i Sarinu sliku. Kad je Charlotteposljednji put bila ovdje, s njom je pošla i Sara. Racionalno gledajućiznala je da je to bilo prošle nedjelje, no i dalje joj je to bilo teškopojmiti. Sad je vidjela kako je Sara skakala po bijeloj sofi dok joj jeduga riđa kosa letjela oko lica. Sjećala se da ju je prekorila. Da joj jegrubo rekla da prestane. Sad se to sve činilo tako nevažnim. Kakva



šteta od toga da je malo skakala po jastucima? Od te pomisli zavrtjelojoj se u glavi i Erica je morala skočiti i pomoći joj da sjedne u najbližinaslonjač. Maja je zavrištala kad joj je Ericina dojka tako naglo nestalaiz usta, no Erica nije marila za kćerine primjedbe i stavila ju je u

ležaljku.Dok ju je Erica pridržavala, Charlotte se usudila izgovoriti pitanje

koje joj je odzvanjalo u podsvijesti još otkako je policija u ponedjeljakstigla s vijestima o Sarinoj smrti. »Zašto nisu mogli pronaći Niclasa?«



Stromstad, 1924.

ANDERS JE NETOM ZAVRSIO s podnožjem kipa kad ga je iz kamenolomapozvao nadzornik. Uzdahnuo je i namrštio se - nije volio kad bi mutkogod remetio koncentraciju. No, naravno, morao se pokoriti.Pažljivo je alat spremio u kutiju pokraj granitnog bloka i uputio se čutišto mu je nadzornik imao reći.

Debeli je nervozno vrtio brk.

»Anderssone, što si pak sad izveo?« prozborio je, napola u šali,napola zabrinuto.»Ja? što se zbiva?« odvratio je Anders, svukao radne rukavice i

zbunjeno pogledao tipa.»Zovu te iz glavnog ureda. Moraš onamo. I to odmah.«Kvragu sve, potiho je prokleo Anders. Zar se sad, pet do dvanaest,

nešto mijenja na kipu? Ti arhitekti, ili 'artisti', ili kako god sami sebezvali, nisu imali pojma što rade dok su sjedili u ateljeima i crtali skice.

Od klesara su očekivali da bude kadar jednako lako izvesti promjene iu kamenu. Nisu shvaćali da je od početka planirao smjer utora ioznačio mjesta gdje mora zasjeći - i to na temelju izvornih crteža.Promjena skice mijenja mu polaznu točku, a u najgorem bi slučajukamen mogao napuknuti te bi cijeli posao otišao u vjetar.

No Anders je također znao da je uzaludno buniti se. Klijent odlučuje. A on je tek bezlični rob od kojeg se očekivalo da se pretrgneod posla koji autor kipa nije mogao ili nije znao obaviti.

»A valjda ću morati skočiti onamo i čuti što žele«, uzdahnuo jeAnders.

»Možda neka sitnica«, rekao je nadzornik koji je savršeno dobroznao zbog čega Anders strepi te je, za promjenu, pokazao malo sućuti.

»Pa nema koristi odgađati«, odvratio je Anders i bezvoljno seuputio prema cesti.

Malo poslije neodlučno je zakucao na vrata ureda i ušao. Najbolje

što je mogao otro je cipele, ali je shvatio da time nije dobio ništa jermu je odjeća bila prekrivena granitnom prašinom i komadićima, aruke i lice prljavi. Da nije morao doći tako brzo, ne bi ga morali



gledati u takvu stanju. Skupio je hrabrost i za čovjekom iz prednjegureda pošao u direktorovu kancelariju.

Letimičan pogled na ured stjerao mu je srce u pete. U času jeshvatio da poziv nema nikakve veze s kipom. Raspravljat će se o puno

ozbiljnijim problemima.U prostoriji je zatekao samo troje ljudi. Direktor je sjedio za

stolom, a na licu mu se čitalo da obuzdava gnjev. U jednom je kutusjedila Agnes i ukočeno zurila u pod. A ispred radnog stola sjedio jeAndersu nepoznat muškarac koji ga je gledao ne trudeći se prikritiznatiželju.

Ne znajući što bi, Anders je zakoračio u sobu i zauzeo stav mirno.Što god slijedilo, primit će to muški. Kad-tad do ovoga bi došlo - samoje žalio što nije mogao odabrati okolnosti.

Pokušavao je privući Agnesin pogled, no ona je odbijala podićiglavu; samo je buljila u svoje cipele. Srce ga je boljelo zbog nje.Sigurno joj je sve to neopisivo teško. Ali imaju jedno drugo, pa kadprođe ono najgore, moći će početi graditi zajednički život.

Anders je skrenuo pogled s Agnes i mirno pogledao muškarca zastolom. A on je čekao da Agnesin otac progovori. Za to je trebalo dugo

i kazaljke sata kretale su se naizgled nepodnošljivo polagano. Kad jeAugust Stjernkvist konačno progovorio, glas mu je zvučao hladno,metalno.

»Doznao sam da se u potaji sastaješ s mojom kćeri.«»Okolnosti su nas na to primorale«, mirno je uzvratio Anders. »No

kad je Agnes u pitanju, moje namjere bile su savršeno časne«, nastavioje gledajući Stjernkvista u oči. Na trenutak mu se učinilo da nadirektorovu licu opaža iznenađenje. Taj odgovor očito nije predviđao.

»Dakle, tako.« Stjernkvist se nakašljao da dobije na vremenu ipritom odluči kako se nositi s tom izjavom. Zatim ga je gnjev ponovnoobuzeo.

»I kako si to mislio izvesti? Bogata djevojka i siromašni klesar? Jesili toliko glup da si vjerovao kako je to moguće?«

Anders je ustuknuo pred prezirom u direktorovu glasu. Napravioje glupost? Sva njegova odlučnost počela je uzmicati pred odbojnošćukoja ga je zasuta i odjednom je shvatio koliko glupo zvuči to što jeizgovorio. Osjećao je kako mu srce polagano puca i očajnički se trudiouhvatiti Agnesin pogled. Je li to kraj? Zar je nikad više neće vidjeti?



Ona i dalje nije podizala glavu,»Agnes i ja se volimo«, tiho je rekao i shvatio da zvuči kao

osuđenik koji izgovara posljednje riječi svoje obrane.»Mladiću, svoju kćer poznajem daleko bolje od tebe. Znam je

daleko bolje nego što to i sama misli. Priznajem, razmazio sam je i daojoj veću slobodu nego što je trebala imati, no također znam da gajiambicije. Nikad ne bi žrtvovala sve u ime budućnosti s nekakvimradnikom.«

Riječi su pekle poput plamena i Anders mu je poželio viknuti dagriješi. Otac nije opisivao Agnes koju je poznavao, nipošto. Ona jedobra i nježna i, povrh svega, voli ga jednako strasno kao i on nju.Sigurno je spremna podnijeti žrtve koje će im omogućiti da živezajedno. Pukom snagom volje pokušavao ju je natjerati da podignepogled i kaže ocu kako stvari zapravo stoje, ali je ona i dalje šutjela iodbijala sve od sebe. Polagano je počeo gubiti tlo pod nogama. Nesamo što će izgubiti Agnes - to mu je bilo savršeno jasno - nego neće, sobzirom na okolnosti, moći zadržati ni posao.

Stjernkvist je ponovno progovorio i Andersu se učinilo da podkoprenom gnjeva čuje prizvuk patnje. »Samo što se sve stubokom

promijenilo. U normalnim bih uvjetima dao sve od sebe kako bih kćerspriječio da završi s kamenorescem. No vas dvoje za to ste seunaprijed pobrinuli i doveli me pred gotov čin.«

Zapanjeni Anders pitao se o čemu on govori.Stjernkvist je zamijetio njegovu zbunjenost te je nastavio: »Ona

čeka dijete. Vas dvoje ste potpune budale jer niste razmišljali o tojmogućnosti.«

Anders se borio da dođe do daha. Bio je sklon složiti se s njezinim

ocem. Da su stvarno bili budale. jednako kao i Agnes bio je uvjeren dasu dovoljne one mjere opreza što su ih poduzeli. A sad se svepromijenilo. Osjećaji su mu se kovitlali i smućivali ga još više. S jednestrane, nije mogao ne osjećati sreću što njegova voljena Agnes nosinjegovo dijete - s druge, sramio se pred njezinim ocem i shvaćaonjegov bijes. I on bi podivljao da itko s njegovom kćeri izvede ištaslično. Napeto je čekao da direktor nastavi.

August Stjernkvist progovorio je, i dalje izbjegavajući pogledatikćer: »Naravno, postoji samo jedno rješenje. Morate se vjenčati, pasam zbog toga pozvao danas suca Flemminga. Vjenčat će vas odmah, a



s formalnostima ćemo se pozabaviti poslije.«Agnes ih je prvi put pogledala iz svoga kuta. Anders se zapanjio

kad u njezinim očima nije ugledao ni tračka radosti - samo beznađe.Kad je progovorila, glas joj je zvučao molećivo: »Oče dragi, ne tjeraj

me na to. Ima još načina da se riješi problem; ne možeš me natjeralida se udam za njega. Pa on je samo priprosti... radnik.«

Te riječi udarale su poput biča po Andersovu licu. Činilo mu se daje vidi prvi put; kao da mu se pred očima preobrazila u nekog drugog.

»Agnes?« pitao je kao da je preklinje da ostane djevojka koju voliiako je već znao da mu se svi snovi pretvaraju u prah.

Nije marila za njega - samo je i dalje očajnički preklinjala oca.August se nije udostojio ni pogledati je. Pogledao je suca i rekao:»Napravite što morate.«

»Oče, molim te!« vrisnula je Agnes i teatralno se bacila na koljena.»Kuš!« odvratio je otac i konačno je pogledao hladnim očima. »Ne

radi budalu od sebe. Ne namjeravam tolerirati nikakve tvojehisterične ispade. Kako si prostrla, tako sad izvoli leći!« povikao je.Kći je istog trena ušutjela.

S patničkim izrazom lica Agnes se neodlučno pridigla i sucu pustila

da obavi svoje. Čudno vjenčanje - mladenka je mrzovoljno stajalanekoliko metara od mladoženje. No oboje su potvrdno odgovorili nasučevo pitanje - s velikim oklijevanjem jedne strane i posvemašnjomsmućenošću one druge.

»Dakle, to je riješeno«, izjavio je August nakon što je obavljena taposlovna ceremonija. »Naravno da ovdje više ne možeš raditi«, rekaoje. Anders je samo kimnuo glavom i potvrdio da je nešto slično iočekivao. »No bez obzira na to koliko si se loše ponio, kćer ne mogu

ostaviti u besparici - toliko dugujem njezinoj majci.«Agnes ga je ukočeno gledala; možda se još malo nadala da neće

izgubiti baš sve.»Sredio sam ti posao u kamenolomu u Fjallbacki. Neka drugi

klesari dovrše kip. Platio sam i mjesec dana najamnine za sobu skuhinjom u barakama. Poslije toga, morate se snalaziti sami.«

Agnes je zaplakala. Rukom se prihvatila za grlo kao da se guši, aAnders se osjećao kao na brodu koji polagano tone. Ako je još gajioikakve nade da će s Agnes stvoriti budućnost, nestale su zauvijek kadje primijetio s kakvim prezirom ona promatra svog novopečenog



supruga.»Dragi, voljeni oče, molim te«, ponovno je molila. »Ne možeš mi to

učiniti. Radije ću si oduzeti život nego da se s ovim čovjekom uselim utaj smrdljivi ćumez.«

Anders se zgrčio na njezine riječi. Da nije bilo djeteta, okrenuo bise na peti i otišao, no pravi muškarac poštuje svoje obveze, bez obzirana okolnosti. To je nosio u sebi još od dječaštva. Stoga je i dalje stajaou sobi koja mu se činila toliko malenom da ga guši i trudio se zamislitibudućnost sa ženom kojoj je očito bio odbojan. Postala mu jedoživotnom družicom.

»Što je bilo, bilo je«, odvratio je August kćeri. »Imaš ovo popodneda pokupiš sve što možeš ponijeti, a onda zaprega kreće u Fjallbacku.Mudro odaberi. Balske haljine vjerojatno ti neće trebati«, prezrivo jedodao i pokazao koliko ga je kći duboko ranila. Duša mu se nikadneće oporaviti.

Kad su se vrata zatvorila za njima, tišina je bila zaglušna. A onda jeAgnes Andersa pogledala s toliko mržnje da se morao svim silamaupeti da ne pobjegne. Neki glasić savjetovao mu je da bježi dok jošima vremena, ali ga noge nisu slušale. Kao da je stajao zakovan za

pod.Predznaci mračnih vremena natjerali su ga da protrne.



§

MORGAN JE PRIMIJETIO da policajci dolaze i onda odlaze. Nije tratiovrijeme razmišljajući što su točno radili u roditeljskoj kući. Nije timerazbijao glavu.

Protegnuo se. Bilo je kasno popodne i, kao po običaju, gotovo jecijeli dan prosjedio za računalom. Majka se brinula kakve će mu toposljedice ostaviti na leđima, ali on nije smatrao da ima razloga za

brigu prije nego što se nešto stvarno dogodi. Leđa su mu se, istini zavolju, prilično pogrbila, ali ga nije boljelo. Sve dok se problem svodisamo na izgled, njegov ga mozak nije registrirao. Nekomu tko ionakonije normalan nije važno hoće li biti i malo pogrbljen.

Bilo je olakšanje tako sjediti na miru. Nakon što je djevojčicanestala, nestao je i element koji ga je ometao. Stvarno mu nije biladraga. Stvarno. Uvijek bi mu dolazila smetati kad je bio dokrajazaokupljen poslom i onda se pravila da ne čuje kad bi joj rekao da ide.

Druga djeca plašila su ga se. Zadovoljavali bi se upirući u njegaprstom, iza leđa, u rijetkim prilikama kad bi izišao iz kuće. A ona jeometala, zahtijevala pozornost i odbijala prestrašiti se kad bi vikao nanju. Ponekad bi se bio toliko ozlovoljio da je samo mogao stajati ivrištati, dlanovima pokrivši uši u nadi da će je tako otjerati. A ona sesamo smijala. Dakle, stvarno je sjajno da se više neće vraćati. Nikadviše.

Smrt ga je fascinirala. U toj konačnosti bilo je nečega što mu jemozak okupiralo smrću i svim njezinim oblicima. Najviše je uživao uigrama u kojima se umiralo do besvijesti. Krv i smrt.

Ponekad je razmišljao o tome da samome sebi oduzme život. Nezato što ne bi više želio živjeti, nego stoga što je želio vidjeti kako je tobiti mrtav. U prošlosti je jasno iznio svoje namjere. Otvoreno jeroditeljima rekao da razmišlja o samoubojstvu tek kako bi s njimapodijelio tu informaciju. No njihova reakcija natjerala ga je da otada

takve primisli drži za sebe. Tada je uslijedila neopisiva svađa; nakontoga još učestaliji posjeti psihologu, a istodobno su ga, točnije rečenomajka, počeli danonoćno nadzirati. Morganu to nije bilo drago.



Nije mu bilo jasno zašto se svi toliko plaše smrti. Sve tenepojmljive emocije koje su drugi, čini se, posjedovali kao da su sepojačavale i umnažale kad bi razgovor skrenuo na temu smrti. On tostvarno nije mogao pojmiti. Smrt je vid postojanja, baš kao i život.

Zašto bi jedno bilo bolje od drugoga?Najviše od svega priželjkivao je biti nazočan kad na obdukciji

razrežu djevojčicu; da mu bude dopušteno promatrati. Vidjeti što todrugi smatraju toliko strašnim. Možda će se odgovor ukazati kad jeotvore. Možda će odgovor zuriti u lice ljudima koji će je otvoriti.

Ponekad je sanjao da i sam leži u mrtvačnici. Na hladnommetalnom stolu, njegovo potpuno golo tijelo. U snovima je vidio sjajčelika časak prije nego što bi mu patolog načinio ravan rez prekoprsnog koša.

O tim mislima nikome nije rekao ništa. Vjerojatno bi pomislili da jestvarno lud, ne samo drugačiji od drugih — a s tom se etiketom naučioživjeti.

Morgan se vratio kodu na računalnom zaslonu. Uživao je u miru itišini. Stvarno je sjajno što je više nema.

Lilian je otvorila vrata prije nego što su stigli pokucati. Patrik je slutioda ih je promatrala još otkako su otišli. U predvorju se nalazio parcipela koje prije nisu bile ondje te je Patrik pretpostavio da pripadajuLilianinoj prijateljici Evi koja joj je došla pružiti moralnu potporu.

»Dakle«, rekla je Lilian. »Što je imao reći u svoju obranu? Možemoli sad dovršiti izvješće da ga možete privesti?«

Patrik je duboko udahnuo. »Prvo bismo rado popričali s vašim

suprugom -prije nego što nastavimo s prijavom. Ostalo je još nekolikonejasnih detalja.«Na trenutak je na njezinu licu zamijetio neodlučan izraz, no onda

je brzo povratila svoju ratobornost.»Apsolutno nemoguće. Stig je bolestan. Gore je, u postelji, odmara

se, i nipošto se ne smije uznemirivati.« Glas joj je zvučao napeto, sprizvukom nervoze. Patriku je bilo jasno kako je Lilian zaboravilaStiga kao mogućeg svjedoka. Dakle, još je važnije da uspiju

razgovarati s njim.»Nažalost, tu nema pomoći. Siguran sam da nas može primiti na



minutu-dvije«, odvratio je Patrik najčvršćim mogućim glasom iistodobno svukao jaknu kako bi naglasio svoju odlučnost.

Lilian se spremala pobuniti, no tada se, svojim najuljudnijimtonom, javio Gösta: »Ako ne dobijemo mogućnost razgovarati sa

Stigom, to bi se moglo smatrati ometanjem pravde. A to neće dobroizgledati u službenom izvješću.«

Patrik nije vjerovao da će se izjava njegova kolege uspjeti održati,no čini se da je na Lilian ostavila željeni učinak - bjesomučno jepojurila prema stubama. Kako se, po svemu sudeći, činilo da sesprema s njima poći na kat, Gösta joj je stavio ruku za rame.

»Sami ćemo se snaći, hvala.«»Ali...« Oči su joj zatreptale u potrazi za nekom novom valjanom

pritužbom, no naposljetku je morala odustati.»Nemojte reći da vas nisam upozorila. Stigu stvarno nije dobro, a

ako mu se stanje pogorša zato što ste uletjeli i zasuli ga hrpompitanja... «

Te su ih riječi pratile dok su se uspinjali stubama. Gostinjska sobanalazila se odmah slijeva i kako je Lilian ostavila otvorena vrata, nijebilo teško pronaći njezina supruga. Stig se bio skrivao u postelji, no

bio je budan i radoznalo je okrenuo glavu prema vratima. Sudeći potome kako se Lilianin usplahireni glas još uvijek orio iz kuhinje,nesumnjivo je čuo i da se uspinju k njemu. Patrik je ušao prije Göste imorao se obuzdati da glasno ne uzdahne. Čovjek u krevetu bio jetoliko slab i mršav da se činilo kao da mu samo kosti izviruju ispodpokrivača. Obrazi su mu bili upali, a put mu je bila nezdravo sive boje.Kosa mu je prerano posijedjela što ga je činilo znatno starijim nego štoje bio. U sobi se osjećao neugodan vonj bolesti i Patrik je morao

suspregnuti poriv da diše samo na usta.Neodlučno je pružio ruku Stigu kako bi se predstavio. Gösta je

učinio isto tako, a zatim su pogledom po sobici potražili gdje dasjednu. Činilo im se pretjerano službenim stajati iznad Stiga koji jeležao u bolesničkom krevetu. Stig je podigao sivkastu ruku i pokazaoim na rub postelje.

»Na nesreću, mogu vam ponuditi samo ovo.« Glas mu je bio suh islab, i Patrika je ponovno šokirala njegova potpuna iscrpljenost.Izgledao je previše bolestan da bi bio kod kuće. Trebao je ležati ubolnici. No to ga se nije ticalo; uostalom, u kući su imali liječnika.



Patrik i Gösta oprezno su sjeli na rub postelje. Kad se krevet zatresao, Stig je malo iskrivio lice te se Patrik požurio ispričati, plašećise da mu nisu izazvali bol. Stig je samo odmahnuo rukom.

Patrik se nakašljao. »Kao prvo, želim vam izraziti sućut zbog

gubitka unuke.« Ponovno je primijetio koliko mu glas zvuči službeno -što je osobno prezirao.

Stig je sklopio oči i doimalo se kao da se trudi sabrati kako biodgovorio. Te riječi očito su mu probudile emocije koje je želionadvladati.

»Istini za volju, Sara mi nije bila prava unuka - njezin djed,Charlottin otac, umro je prije osam godina - ali ja sam je uvijeksmatrao takvom. Brinuo sam se za nju otkad je bila beba pa sve...«,zastao je, »sve do samog kraja.« Ponovno je sklopio oči, no kad ih jeotvorio, činilo se kao da se smirio.

»Malo smo razgovarali s ostatkom obitelji«, rekao je Patrik, »kakobismo doznali što se točno zbilo tog jutra. Jeste li možda vi čuli neštoneobično? Na primjer, znate li u koliko je sati Sara izišla iz kuće?«

Stig je odmahnuo glavom. »Pijem jake tablete za spavanje i običnose ne budim prije deset. A tada je već... više nije bilo.« Opet je sklopio

oči.»Kad smo vašu suprugu upitali znade li koga tko bi Sari želionaškoditi, navela je vašeg susjeda Kaja Wiberga. Slažete li se s tomizjavom?«

»Je li Lillian izjavila da je Kaj ubio Saru?« Stig ih je sumnjičavopromatrao.

»Ne baš tim riječima, no neizravno je nagovijestila da vaš susjedmožda želi zlo vašoj obitelji.«

Stig je duboko uzdahnuo. »Dakle, nikad nisam shvaćao što je s njihdvoje. Ta zavada traje još od vremena prije nego što sam ja ušao upriču, otprije Lennartove smrti. Istinu govoreći, ne znam tko je prvipočeo i usuđujem se reći da je Lilian sposobna podjarivati sukobjednako kao i Kaj. Trudio sam se držati podalje najviše što sammogao, no nije mi bilo lako.« Odmahnuo je glavom. »Ne, stvarno minije jasno zašto se tako ponašaju. Svoju suprugu poznajem kao toplu isuosjećajnu osobu, no kad joj se spomenu Kaj i njegova obitelj, kao daugleda crvenu krpu. Znate, ponekad mi se čini da ona i Kaj zapravouživaju u tome. Zašto bi se itko pri pameti tako ponašao - vukao po



sudovima i sve drugo? Štoviše, to je skupo. Kaj si to može priuštiti, nomi nismo toliko imućni s obzirom na to da smo oboje u mirovini.Stvarno, zašto bi se itko tako natezao?«

Pitanje je bilo čisto retoričko. Stig nije očekivao odgovor.

»Je li ikad došlo do tučnjave?« sa zanimanjem je upitao Patrik.»Bogu hvala, pa nije«, živo je odvratio Stig. »Toliko ludi nisu.« I

nasmijao se.Patrik i Gösta pogledali su se. »Jeste li čuli da je Kaj jutros

navraćao ovamo?«»Da, teško da sam to mogao prečuti«, rekao je Stig. »U kuhinji su

se strahovito počupali; vikao je i nasrtao, no Lilian ga je otpravilapodvijena repa.« Pogledao je Patrika. »Stvarno ne razumijem nekeljude. Mislim - kakve god probleme imali, čovjek bi pomislio da će, sobzirom na to što se zbilo sa Sarom, pokazati bar malo sućuti.«

Patrik se složio da bi posljednjih nekoliko dana sućut svakakotrebala prevladati, no za razliku od Stiga nije svu krivnju svalio naKaja. I Lilian je također pokazivala neugodan manjak poštovanjaprema situaciji. Osjetio je da mu se u mislima rađa zloćudna sumnja.Nastavio je s pitanjima namjeravajući je potvrditi. »Jeste li vidjeli

Lilian nakon Kajeva dolaska?« I zadržao je dah.»Naravno«, rekao je Stig koji kao da se pitao zašto Patrika tozanima. »Donijela mi je čaj i ispričala kako se Kaj bestidno ponio.«

Patriku je počelo svitati zašto je Lilian djelovala tako nemirno kadsu joj rekli da žele razgovarati sa Stigom. Zaboravila je na supruga itime pogriješila u taktici.

»Jeste li primijetili da je drugačija?« upitao je Patrik.»Drugačija? Kako to mislite? Izgledala je malo nervozno, ali to nije

nikakvo čudo.«»Nikakvih tragova da ju je netko pljusnuo?«»Pljusnuo? Ne, nipošto. Tko iznosi takve optužbe?« Stig je izgledao

potpuno smeten; Patrik ga je gotovo žalio.»Lilian tvrdi da ju je Kaj napao dok je bio ovdje. Kao dokaz,

pokazala nam je ozljede, među kojima i onu na licu.«»Ali nakon što je Kaj otišao nije imala nikakvih ozljeda. Ne

shvaćam...«, Stig se promeškoljio, što ga je natjeralo da bolno iskrivilice.

Patrikov izraz lica bio je strog kad je Gösti pogledom dojavio da su



gotovi.»Idemo dolje pa ćemo opet porazgovarati s vašom suprugom«,

rekao je trudeći se ustati što opreznije.»Naravno, samo tko bi... «

Ostavili su Stiga da leži, zbunjena lica. Patrik je pretpostavljao daće, kad odu, ozbiljno popričati sa ženom. Samo što će prvo oniozbiljno porazgovarati s njom.

Dok su silazili, u njemu je kipjelo. Od Sarine smrti prošla su samotri dana, a Lilian već pokušava njezinu smrt iskoristiti kao oružje usvojoj sitnoj zavadi.

Bilo je to toliko... bešćutno da mu se činilo gotovo nemogućim.Najviše ga je razgnjevilo to što je policiji tratila vrijeme i sredstva utrenutku kad su sve snage morali usmjeriti na potragu za osobom kojajoj je ubila jedinu unuku. Činjenica da Lilian nije razmišljala oposljedicama bila je toliko izopačena i vrijedna prezira da je jedvanalazio riječi kojima bi opisao njezin čin.

Kad su ušli u kuhinju, po Lilianinu izrazu lica vidjelo se kako joj jejasno da je izgubila bitku.

»Upravo smo od Stiga čuli neke zanimljive podatke«, mračno je

otpočeo Patrik. Lilianina prijateljica Eva upitno ih je pogledala.Nesumnjivo je potpuno povjerovala Lilianinoj verziji, no za nekolikobi minuta mogla prijateljicu vidjeti u novom svjetlu.

»Ne shvaćam zašto dodijavate osobi prikovanoj za postelju, alidanas policija očito nema obzira prema nikome«, ispalila je Lilianpokušavajući nekako ovladati situacijom.

»Svakako ste u pravu«, odvratio je Gösta i mirno sjeo na stolacnasuprot Lilian i Evi. Patrik je privukao stolac i sjeo do njega.

»Bila je dobra ideja da porazgovaramo i sa Stigom, jer dao jevažnu izjavu. Jeste li voljni pomoći nam da je razjasnimo?«

Lilian nije upitala kakvu je to izjavu dao njezin suprug. U mučnojtišini čekala je da nastave. Progovorio je Gösta:

»Rekao je da ste, poslije Kajeva odlaska, ušli k njemu u sobu i danije bilo nikakvih tragova udaraca. Koje mu, uostalom, niste nispomenuli. Možete li to objasniti?«

»Valjda treba proći neko vrijeme prije nego što modrice postanuvidljive«, promrmljala je Lilian junački pokušavajući spasiti stvar. »Inisam željela zabrinjavati Stiga, s obzirom na njegovo stanje. Što



svakako razumijete.«Razumjeli su oni i više. A njoj je to bilo jasno.Patrik je preuzeo riječ: »Nadam se da shvaćate ozbiljnost

iznošenja lažnih optužbi.«

»Nisam ništa slagala«, planula je Lilian. Nastavila je malo mirnije:»Ovaj... možda sam malo pretjerala. No samo zato što se spremaonapasti me. Vidjela sam mu to u očima.«

»Ozljede koje ste nam pokazali?«Nije rekla ništa, nije ni trebala. Već su i sami shvatili da ih je Lilian

nanijela sama prije njihova dolaska. Prvi put Patrik se upitao je li joj uglavi sve na broju.

Ona je tvrdoglavo nastavila: »Ali samo zato što vam je trebaorazlog da ga privedete na ispitivanje. Tada biste mogli na mirupotražiti dokaz da su on ili Morgan ubili Saru. Znam da je kriv jedanod njih dvojice pa sam vam samo htjela pomoći da dođete na pravitrag.«

Patrik ju je gledao s nevjericom. Ili je neopisivo samouvjerena ili jejednostavno luda. U svakom slučaju, trebali su zaustaviti te gluposti.

»Ubuduće bili bismo zahvalni da nam dopustite raditi naš posao. A

Wilbergove ostavite na miru. Jesmo li se razumjeli?«Lilian je kimnula, no bilo im je jasno da je luđački bijesna. Cijelo tovrijeme prijateljica ju je zaprepašteno promatrala. I potrudila se izićizajedno s Patrikom i Göstom. Njihovo prijateljstvo očito je pretrpjelotežak udarac.

Putem do postaje nisu razgovarali o Lilianinoj priči. Sve to bilo jepreviše deprimirajuće.

Stig je ležao u krevetu; osjećao je nemir. Znao je da će Lilian bjesnjeti,no nije znao što je drugo mogao. Kad mu je ušla u sobu, izgledala jesavršeno normalno. Nije shvaćao sve te besmislice o Kajevu napaduna nju. Zašto bi lagala o nečem takvom?

Koraci na stubištu zvučali su bijesno, baš kao što se pribojavao.Načas se poželio pokriti preko glave i praviti se da spava, ali sepredomislio. Pa ne može biti toliko strašno. On je rekao istinu - Lilian

to mora shvatiti. Uostalom, zacijelo je sve to samo pogreška.Izraz njezina lica rekao mu je i više nego što je želio znati. Očito je



bila bijesna na njega te se Stig doslovno zgrčio pod njezinimpogledom. Uvijek se osjećao krajnje neugodno kad bi je obuzelo takvoraspoloženje. Nije shvaćao kako se netko poput njegove Lilian, tolikonježan i topao, može povremeno preobraziti u takvu neugodnu

personu. Odjednom se upitao nije li možda istina ono što su policajcinatuknuli. Je li iznijela optužbe protiv Kaja? Odbacio je tu primisao.Moraju samo izgladiti nesporazum te će mu tada sve biti jasno.

»Stvarno ne možeš držati tu svoju jezičinu za zubima?« nadvila senad njim, a oštar ton glasa tjerao mu je munje kroz glavu.

»Ali, draga, samo sam rekao...«»Istinu? To si htio reći? Da si im samo rekao istinu? Ma kakva sam

ja sretnica što živim s takvom poštenjačinom. Takvim iskrenim,časnim tipom kojem se živo fućka kocka li se ženinim životom. Mislilasam da ćeš mi držati stranu.«

Osjećao je kako mu njezina slina prska po licu i jedva jeprepoznavao njezino izobličeno lice koje je lebdjelo nad njim.

»Lilian, uvijek ti držim stranu. Jednostavno, nisam znao...«»Nisi znao? Što ti stvarno sve moram nacrtati, budalo glupa?«»Nisi mi ništa rekla... a policajci su vjerojatno izmislili cijelu tu

besmislicu. Mislim, ti ne bi izvela takvo što, zar ne?« Stig se svimsilama trudio otkriti bar nekakvu logiku u gnjevu što se obrušio nanjega. Lilianino lice počelo je poprimati ljubičastu nijansu. Stisnuo jeoči i upitno je promatrao.

»Lilian, kakav ti je to trag na licu? Nisi ga imala kad si došla kmeni. Dakle, ono što su policajci rekli bila je istina? Izmislila si da teKaj udario dok je bio kod nas?« U glasu mu se čula nevjerica, no kad jeprimijetio da je Lilian objesila ramena, nije mu trebala nikakva daljnja

potvrda.»Za kog si vraga izvela takvu glupost?« Uloge su se zamijenile.

Stigov glas ojačao je, a Lilian se svalila na rub postelje i zarila lice udlanove.

»Ne znam, Stig. Sad znam da je to bilo glupo, ali sam htjela daozbiljno istraže Kaja i njegovu obitelj. Sigurna sam da su na neki načinumiješani u Sarinu smrt. Nisam li ti vječno ponavljala da je tip potpunobeskrupulozan? I onaj munjeni Morgan koji čuči po grmlju i uhodi me.Zašto policija ne poduzme nešto?«

Tijelo joj se treslo od jecaja te je Stig skupio svu preostalu snagu



da se, unatoč bolovima, uspravi u krevetu i zagrli ženu. Umirujuće juje milovao po leđima, ali su mu oči bile nemirne i upitne.

Kad se Patrik vratio kući, Erica je sjedila sama u tami i razmišljala.Kristina je Maju izvela u šetnju, a Charlotte je već odavno bila otišla.Zabrinulo ju je ono što je Charlotte rekla.

Kad je Erica čula da Patrik otvara vrata, ustala je i pošla mu ususret.

»Zašto sjediš u mraku?« Na šank je spustio nekoliko vrećica ipočeo paliti svjetla. Sjaj ju je na trenutak zaslijepio, prije nego što sepriviknula. A onda se naslonila na kuhinjski stol i gledala supruga

kako rasprema ono što je donio.»Kako je doma sve lijepo«, raspoloženo je primijetio osvrćući se.

»Stvarno je dobro da mama može povremeno doći i pomoći«, nastavioje ne primjećujući da ga Erica promatra otrovnim pogledom.

»O da, čista milina«, zajedljivo je rekla. »Sigurno je divno doćidoma i ući, bar jednom, u čistu i dobro organiziranu kuću.«

»Je, stvarno je!« rekao je Patrik nesvjestan da si svakim trenutkomkopa sve dublji grob.

»A onda bi mogao razmisliti da ubuduće ostaješ doma, pa bi svebilo u većem redu!« zaurlala je Erica.

Patrika je trgnulo to neočekivano podizanje tona. Okrenuo se izapanjeno je pogledao. »Pa što sam sam rekao?«

Erica je ustala i izjurila van. Ponekad je stvarno preglup da mu seobjasni. Ako mu nije jasno, ona mu nema snage objašnjavati.

Ponovno je sjela u dnevnu sobu osvijetljenu tek prigušenim

svjetlom i zagledala se kroz prozor. Vrijeme se savršeno poklapalo snjezinim stanjem. Sivo, olujno, suro i hladno. Varljivo mirna razdobljas povremenim snažnim olujama. Potekle su joj suze. Patrik je prišao isjeo na sofu pokraj nje.

»Oprosti što sam bio tako glup. Nije baš lako s mamom u kući.«Erica je osjetila da joj donja usnica drhti. Umorila se od plakanja.

Osjećala se kao da posljednjih mjeseci nije činila ništa nego plakala.Da je samo bila spremna na ono što je uslijedilo. Sve je bilo neopisivo

drugačije od radosti koja je, bar je tako očekivala, trebala pratitirođenje djeteta. U najmračnijim trenucima gotovo je mrzila Patrika



zato što se nije osjećao kao ona. Racionalno je osjećala olakšanje jerje netko morao obitelj držati na okupu. Ali je priželjkivala da se,barem na tren, stavi na njezino mjesto i shvati kako se ona osjeća.

Kao da joj je mogao čitati misli, rekao je: »Da se bar mogu

zamijeniti s tobom -stvarno. Budući da ne mogu, moraš prestatiizigravati heroja i reći mi što se s tobom zbiva. Možda bi trebala otićiporazgovarati s nekim, sa stručnjakom. Možda bi nam mogli pomoći uCentru za dječju skrb.«

Erica je odmahnula glavom. Depresija će zacijelo proći sama odsebe. Mora. Štoviše, neke žene podnosile su to puno lošije od nje.

»Charlotte je danas navratila«, rekla je.»Kako je ona?« tiho je upitao Patrik.»Bolje, ma što to značilo.« Zastala je. »Ima li ikakvog napretka?«Patrik se zavalio u sofi i zagledao u strop. Uzdahnuo je duboko i

rekao: »Ne, nažalost. Ne znamo odakle bismo počeli. štoviše,Charlottina luda mater kao da se više zanima da prikupi novumuniciju za svađu sa susjedom, a manje da nam pomogne u istrazi.Nimalo nam ne olakšava posao.«

»O čemu se radi?« sa zanimanjem je upitala Erica. Patrik joj je

ukratko prepričao današnje događaje.»Stvarno misliš da bi netko iz Sarine obitelji mogao biti povezan snjezinom smrću?« upitala je.

»Ne, to mi je gotovo nevjerojatno«, rekao je Patrik. »Za to jutro sviredom imaju čvrste alibije.«

»Imaju?« pomalo neobičnim glasom upitala je Erica. Patrik sespremao upitati što time misli, no čuli su zvuk ulaznih vrata i u kuću jeušla Kristina s Majom u naručju.

»Ne znam što vi radite tom djetetu«, mrzovoljno je izjavila.»Vrištala je cijelo vrijeme na povratku i ne želi se smiriti. Eto, to sedogađa kad je podignete svaki put čim zacvili. Kvarite je. Ti i sestranikad niste toliko plakali... «

Patrik je prekinuo njezinu propovijed ustavši da preuzme Maju. PoMajinim vriskovima Erica je znala da je gladna pa se s uzdahomzavalila u naslonjač, otkopčala grudnjak za dojenje i izvuklabezobličnu, mlijekom natopljenu vatu. Vrijeme je... opet...



Čim je ušla u kuću, Monica je naslutila da nešto nije u redu. Kajevgnjev kuljao je prema njoj poput zvučnih valova kroz zrak te seodmah osjetila još umornijom. Što je pak sad? Još se davno umorila od

njegovih izljeva gnjeva, no nije se mogla sjetiti je li ikad bio imalodrukčiji. Zajedno su još otkad su bili tinejdžeri i možda je tada tanjegova ćudljivost bila uzbudljiva i privlačna. Više se nije mogla sjetiti.Doduše, to nije bilo važno - život je išao svojim tijekom. Zatrudnjela je,vjenčali su se. Seksualni život već im je godinama bio mrtav; odavnose premjestila u vlastitu spavaću sobu. Možda je život i nudio neštoviše, ali se priviknula na ovakvo stanje. Naravno, s vremena navrijeme poigravala se pomišlju na razvod. Jednom je prilikom, prije

gotovo dvadeset godina, kriomice čak i spremila kovčeg, spremnauzeti Morgana sa sobom i otići. No onda je odlučila prvo Kajupripremiti večeru, zatim mu izglačati nekoliko košulja i u perilicioprati rublje kako ne bi za sobom ostavila hrpu prljave robe. Prijenego što se snašla, već je pokorno raspremala kovčeg.

Uputila se u kuhinju. Znala je da će ondje zateći Kaja jer bi seuvijek onamo sklonio kad bi ga nešto izbacilo iz takta. Možda zato što

je na oku mogao držati uobičajeni razlog svog nemira. Malo jeodgrnuo zavjesu i zurio u susjednu kuću.»Bok«, rekla je Monica, ali zauzvrat nije dobila nikakav civilizirani

pozdrav. Umjesto toga, odmah se prebacio na dugočasnu, mržnjomispunjenu tiradu.

»Znaš li što je ta kurva danas izvela?« Nije čekao Monicu koja muionako nije namjeravala odgovoriti. »Pozvala je policiju i izjavila dasam je napao! Pokazala im je nekakve modrice koje si je sama

nanijela i onda rekla da sam je ja udario. Jebote, stvarno je sišla spameti!«

Na ulazu u kuhinju Monica je bila odlučna ne dati se uvući unajnoviju Kajevu raspru, no ovo je bilo gore nego što je očekivala.Protiv svoje volje osjetila je kako joj u grudima buja gnjev. Ali je prvomorala odagnati strahove. »Kaj, jesi stvarno siguran da je nisi napao?Ponekad ti ruka zna sama poletjeti,.. «

Kaj ju je pogledao kao da je luda. »Kog to vraga govoriš? Misliš dabih bio toliko glup da joj uletim ravno u šake? Ne bih imao ništa protivda je raspalim po nosu, ali ne misliš li da ne znam što bi tada izvela?



Jesam, otišao sam tamo i rekao joj što mislim, ali je nisam ni taknuo!«Monica je vidjela da govori istinu i usprkos svemu prezirno je

pogledala prema susjednoj kući. Kad bi ih Lilian barem ostavila namiru!

»Dakle, i što je bilo? Jesu li policajci progutali njezine laži?«»Ne, Bogu hvala. Shvatili su da laže. Otišli su razgovarati sa Stigom

i mislim da je on srušio čitav taj plan. Ipak, bilo je gusto.«Sjela je za kuhinjski stol, sučelice suprugu. Lice mu je bilo crveno

kao paprika i gnjevno je prstima bubnjao po stolu.»A da jednostavno dignemo ruke i odselimo se? Ovako više ne

ide.« To je ponovila već bezbroj puta, ali je uvijek u suprugovim očimavidjela istu odlučnost.

»Ne dolazi u obzir, kažem ti. Ona nas nikad neće istjerati iz našegdoma. Odbijam joj priuštiti to zadovoljstvo.«

Svoje riječi naglasio je udarivši šakom po stolu, što nije bilopotrebno. Monica je sve to već čula. I znala da je jalovo. Istini za volju,ni sama nije željela Lilian prepustiti pobjedu. Ne nakon svega što je taizgovorila o Morganu.

Pomisao na sina natjerala ju je da skrene s teme: »Jesi li danas

provjerio kako je Morgan?«Kaj je nevoljko skrenuo pogled s kuće Florinovih i promrmljao:»Ne, trebao sam? Znaš da nikad ne izlazi iz sobe.«

»Dobro, samo sam mislila da odeš do njega i pozdraviš ga. Ipogledaš kako je.« Znala je da su to puste želje, ali je odbijala izgubitinadu. Morgan je i njegov sin.

»Zašto bih?« frknuo je Kaj. »Ako želi društvo, neka dođe ovamo.«Ustao je. »Ima li štogod za jelo?«

Ona je šutke ustala i počela pripremati večeru. Prije mnogo godinamožda bi joj i palo na pamet da je Kaj mogao skuhati večeru kad jeionako bio kod kuće. No na to više nije ni pomišljala. Sve je onakokako je oduvijek bilo. I kako će uvijek biti.



Fjallbacka, 1924.

PUTEM DO FJALLBACKE nisu prozborili nijednu riječ. Poslije svih onihnoći u kojima su jedno drugome šaptali na uho, više si nisu imali štoreći. Umjesto toga, sjedili su kruto, poput olovnih vojnika i zurili ravnopred sebe, oboje utonuli u svoje mračne misli.

Agnes se osjećala kao da joj se ruši sav njezin svijet. Zar se stvarnojutros probudila u svom velikom krevetu, u svojoj elegantnoj sobi, u

veličanstvenoj vili gdje je proživjela cijeli život? Kako je moguće dasad sjedi u vagonu, s kovčegom uza se, na putu u jad i muku uzmuškarca kojega nije više željela ni poznavati? Jedva se moglanatjerati da ga pogleda. Anders je jednom pokušao utješno položitisvoju ruku na njezinu - otresla ju je s takvim gađenjem da se nadalakako to više neće ponavljati.

Nekoliko sati poslije, kad su se zaustavili ispred tvrtkine daščarekoja će im biti zajednički dom, Agnes je isprva odbijala izaći iz kočije.

Sjedila je, nesposobna pokrenuti se, paralizirana prljavštinom koja juje okružila i bukom musavih šmrkavaca koji su se sjatili oko kola. Tone može biti njezin život! Na trenutak je pala u iskušenje da vozarazamoli da je odveze natrag na stanicu, no shvatila je koliko bi to bilobesmisleno. Kamo bi se uputila? Otac joj je savršeno jasno dao doznanja da više ne želi s njom imati nikakve veze. Živjeti u nekakvomkućanstvu nikad joj nije padalo na pamet, čak i bez djeteta u utrobi.Svi su joj se putovi zatvorili, osim onoga koji je vodio do te prljave,klimave straćare.

S knedlom u grlu konačno je odlučila izići iz kočije. Iskrivila je licekad joj je stopalo utonulo u blato. Što je bilo najgore - na nogama jeimala svoje lijepe, crvene cipele otvorenih prstiju. Krajičkom okazamijetila je kako se povlače zavjese i otkrivaju znatiželjna lica što supromatrala taj spektakl. Odmahnula je glavom. Samo neka bulje svedok im oči ne ispadnu iz glave. Ona ne mari za njihovo mišljenje, to su

samo obični sluge. Vjerojatno nikad nisu vidjeli damu. A ovo će ionakobiti samo kratak predah. Svakako će pronaći način da se izvuče iznevolje - nikad se nije našla u poziciji da ne može lagati ili se izvlačiti



šarmom.Odlučno je podigla torbu i uputila se prema kućici.



§

NA JUTARNJOJ KAVI Patrik i Gösta prepričali su Martinu i Annikijučerašnje događaje. Ernst je rijetko dolazio prije devet, a Mellberg jekavu s osobljem smatrao nedostojnom šefovske uloge te je ostao uuredu.

»Njoj nije jasno da sama sebi kopa grob?« javila se Annika.»Trebala bi željeti da se usredotočite na potragu za ubojicom, a ne da

tratite vrijeme na takve gluposti.« To je bio samo odjek onoga što suveć prije zaključili i Patrik i Gösta.Patrik je samo odmahnuo glavom. »Ovaj, ne znam je li sposobna

gledati dalje od nosa, ili je skroz naskroz luda. No mislim da to sadmožemo ostaviti za sobom. Nadam se da smo je jučer uspjeli maloisprepadati pa to neće ponoviti. Imamo li još kakvih tragova?«

Nitko nije izgovorio ni riječ. Imali su tragičan manjak dokaza i bilokakvih upotrebljivih tragova.

»Što si rekao, kad nam laboratorij šalje rezultate?« upitala jeAnnika prekidajući neugodnu šutnju.

»U ponedjeljak«, rekao je Patrik.»Jesmo li obitelj isključili kao sumnjivce?« upitao je Gösta,

gledajući okupljene preko ruba šalice.Patrik se u času prisjetio sinoćnjeg Ericina neobičnog tona glasa

dok su razgovarali o alibijima obitelji. Nešto je i njega izjedalo te muje samo preostalo otkriti o čemu je riječ. »Naravno da nismo«, rekaoje. »Članovi obitelji uvijek su sumnjivi, no ništa određeno ne ukazujena takvo što.«

»Kakvi su im alibiji?« upitala je Annika. Nju su često izostavljalitijekom istraga, pa je spremno prihvatila mogućnost da više sazna otome što se zbiva.

»Uvjerljivi, ali ne i potvrđeni, usudio bih se reći«, odvratio jePatrik. Ustao je doliti si još kave i ostao stajati nalaktivši se na šank.

Charlotte je spavala u podrumskom stanu zbog migrene. Stig je izjavioda je spavao i on. Uzeo je tabletu i nije imao pojma što se dolje zbiva.Lilian je bila doma i pazila na Albina kad je Sara izišla iz kuće, a Niclas



je bio na poslu.«»Dakle, nitko od njih nema alibi koji bi se mogao smatrati

neoborivim«, suho je primijetila Annika.»U pravu je«, nadovezao se Gösta. »Bili smo možda malo previše

obzirni i nismo se usudili jače ih pritisnuti. Njihove izjave mogu sesvakako dovesti u pitanje - nemoguće je potvrditi ijednu, osimNiclasove.«

Da, to je to! Patrik je shvatio što mu se to ugnijezdilo u podsvijesti.Počeo je uzbuđeno koračati po sobi. »Niclas nije mogao biti na poslu.Zaboravili ste?« rekao je okrenuvši se Martinu. »Tog jutra nismo gamogli dobiti. Prošla su gotovo dva sata dok nije došao kući. Ne znamogdje je zapravo bio - ni zašto je lagao rekavši da je bio u klinici.«

Martin je nijemo odmahnuo glavom. Kako su to mogli previdjeti?»Ne bismo li također trebali ispitati i Morgana, susjedovog sina?

Postoje izvješća, istinita ili ne, u kojima stoji da se prikradao i viriokroz prozore, navodno da bi gledao Lilian kako se svlači... iako, Bogami moga, ne mogu zamisliti zašto bi itko to poželio gledati«, rekao jeGösta i, promatrajući ostale, otpio gutljaj kave.

»Ta izvješća prilično su stara. I kao što kažeš, gotovo ništa ne

potvrđuje njihovu točnost, osobito ako se uzmu u obzir jučerašnjidogađaji.« Patriku je bilo jasno da zvuči nervozno. Nije bio siguranželi li ijedan trenutak potratiti na istraživanje Lilianinih laži - ni starih,ni novih.

»Ipak, budući da smo već potvrdili da nemamo mnogo toga,onda...« Gösta je pomirljivo podigao ruke, a tri para očiju iznenađenosu ga pogledala. Nije bilo nalik na njega pokazati imalo inicijativetijekom istrage. No kako se to zbivalo iznimno rijetko, pomislili su da

bi vrijedilo obratiti pozornost. Ne bi li potkrijepio vlastite riječi, Göstaje nastavio: »Onda, osim ako se ne varam, iz njegove kućice može sevidjeti kuća Florinovih, dakle, tog jutra mogao je nešto primijetiti.«

»U pravu si«, rekao je Patrik, ponovno se osjećajući pomaloglupim. Trebao je Morgana gledati kao mogućeg očevica - najblažerečeno. »Dobro, ovako ćemo: ti i Martin razgovarajte s MorganomWibergom...«, spustio je glas i prisilio se nastaviti, »a Ernst i ja maloćemo bolje ispitati Sarina oca. Nađimo se ponovno poslijepodne.«

»A ja? Mogu li ja što?« javila se Annika.»Dežuraj na telefonima. Dosad je slučaj privukao prilično



zanimanje medija, pa ako nam se posreći, možda dobijemo nekeinformacije od javnosti.«

Annika je kimnula i ustala da šalicu ubaci u perilicu suđa. Ostali suučinili isto, a Patrik se uputio do ureda pričekati Ernsta. Ipak, jedno po

jedno - prvo moraju razgovarati o važnosti točnog dolaska na posaotijekom tekuće istrage ubojstva.

Mellberg je osjećao kako mu se usud sve brže primiče. Još samojedan dan. Pismo mu i dalje leži u gornjoj ladici. Nije se usudioponovno ga pogledati. No sadržaj je već znao napamet. Zapanjilo ga ješto mu u nutrini ratuju takvi proturječni osjećaji. Prvo je osjetionevjericu i gnjev, sumnju i bijes. Poslije je, neopisivo sporo, oćutiokako se pojavljuje nada. I ona ga je potpuno zatekla. Vlastiti život smatrao je gotovo savršenim, barem dok ga nisu prebacili u ovuvukojebinu. Poslije toga bio je prisiljen priznati da je sve pošlo malonizbrdo. Ipak, osim zasluženog, nedohvatljivog promaknuća, koje jemislio da zaslužuje, nije mu nedostajalo ništa. Istini za volju, taneugodna mala avantura s Irinom možda mu je dala razlog da vjerujekako od života želi još ponešto, ali tu aferu brzo je spremio u zapećak.

Oduvijek je veliku važnost pridavao činjenici da mu nitko nije

potreban. Jedina osoba s kojom je bio i želio ostati blizak bila jenjegova draga majka, samo što ona više nije bila među živima. Pismoje, doduše, impliciralo da bi se to moglo promijeniti.

Disao je teško i s naporom. Strava se miješala s nestrpljivošću iznatiželjom. Dijelom je priželjkivao da vrijeme protekne što brže kakobi izvjesnost sutrašnjega dana zamijenila sve sumnje. Istodobno ježelio da dan protječe što sporije može, toliko sporo da vrijemezapravo stoji.

Neko vrijeme razmišljao je da sve to jednostavno stjera u vražjumater. Da pismo baci u smeće u nadi da će se sve riješiti samo po sebi.Ali znao je da je to nemoguće.

Uzdahnuo je, podigao noge na stol i sklopio oči. Može mirnopričekati ono što će mu donijeti sutrašnji dan.

Gösta i Martin diskretno su prošli pokraj velike kuće nadajući se da ih

nitko neće primijetiti na putu do Morganove kućice. Nijedan od njihnije bio raspoložen za sukob s Kajem. Željeli su u miru porazgovarati s



Morganom bez roditelja koji bi se uplitali. Osim toga, bio jepunoljetan, dakle nije bilo razloga za roditeljsku nazočnost.

Čekali su dugo prije nego što su se vrata otvorila - toliko dugo dasu već posumnjali da je itko unutra. Vrata su se konačno otvorila i

pred njima se našao blijed, plavokos muškarac u tridesetima,»Tko ste vi?« glas mu je zvučao jednolično, a na licu mu se nije

očitavao upitan izraz kakav obično prati takva pitanja.»Iz policije«, rekao je Gösta i predstavio obojicu. »U cijelom

naselju razgovaramo s ljudima vezano uz smrt Sare, kćeri vašihsusjeda.«

»A«, rekao je Morgan, jednako bezizražajnim licem. Nije sepotrudio stati na stranu.

»Možemo li ući i porazgovarati s vama?« upitao je Martin. Počeo jeosjećati nekakvu nelagodu u blizini tog čudnog mladog čovjeka.

»Bolje ne. Sada je deset, a radim od devet do jedanaest i petnaest.Zatim, od jedanaest i petnaest do dvanaest ručam i onda ponovnoradim od podneva do dva i petnaest. Tada u kući s mamom i tatompijem kavu i jedem peciva. To je do tri. Ponovno radim do pet i ondavečeram. Zatim su na drugom programu vijesti u šest, u šest i trideset

na četvrtom programu, u sedam i trideset na prvom programu, iponovno na drugom u devet. Poslije toga idem u krevet.«I dalje je govorio jednolično, gotovo nijednom ne udahnuvši

tijekom cijelog monologa. Glas mu je bio malo previsok i kreštav te jeMartin načas pogledao Göstu.

»Zvuči kao da ste jako zauzeti«, rekao je Gösta, »ali znate, važnonam je razgovarati s vama. Stoga bismo uistinu cijenili kad biste za nasodvojili nekoliko minuta svog vremena.«

Morgan kao da je malo razmišljao o tome, i na kraju odlučiopristati. Otkoračio je i propustio ih unutra, no bilo je očito da munimalo nije drago takvo kršenje njegove rutine.

Kad su ušli, Martin je ostao zatečen. U kućici se nalazila jednamalena soba koja je očito služila i kao radna i kao spavaća, te kutnidio s kuhinjom. Djelovala je čisto i uredno - osim jednoga. Posvudahrpe časopisa. Između njih bili su usječeni uski prolazi koji suolakšavali kretanje po sobi. Jedan je vodio do kreveta, drugi doračunala, a treći do kuhinje. Ostatak poda bio je potpuno zatrpan.Martin je letimice pogledao i uočio da su časopisi većinom



informatički. Sudeći po naslovnicama, zbirka je nastajala mnogogodina. Neki su izgledali novo, neki prilično raskupusano.

»Vidim da se zanimate za kompjutore«, rekao je Martin.Morgan ga je samo pogledao, ne potvrdivši ono očito u njegovoj

izjavi.»Kakvim se poslom bavite?« upitao je Gösta da prekine neugodnu

šutnju.»Dizajniram računalne igre, većinom fantazije«, odvratio je

Morgan. Primaknuo se računalima kao da traži zaštitu. Martin jeprimijetio da se kreće nezgrapno, teturavo, kao da će u prolazu srušitihrpe časopisa.

Nekako mu je uspjelo to izbjeći pa je sjeo za računalo, neprouzročivši nikakvu nezgodu. Odsutno se zagledao u Martina i Göstukoji su stajali usred svih tih časopisa. Razmišljali su kako ispitivati tučudnu individuu. Nešto s njim nije bilo u redu, no nisu mogli odreditišto točno.

»Kako zanimljivo«, rekao je Martin. »Uvijek sam se pitao kakoljudima uspijeva stvoriti sve te čudesne svjetove. Za to zacijelo trebastrašna mašta.«

»Zapravo, ja ne kreiram igre. To rade drugi. Ja samo pišem kod. Iimam Aspergera«, mirno je dodao Morgan. Martin i Gösta ponovno suse zatečeno pogledali.

»Aspergera?« ponovio je Martin. »Nažalost, ne znam što je to.«»Većina ne zna«, rekao je Morgan. »To je oblik autizma koji obično

prati normalna ili visoka inteligencija. Ja posjedujem visokuinteligenciju. Ekstremno visoku«, dodao je, ne pridajući nikakvuemociju toj izjavi. »Oni koji pate od Aspergera imaju teškoća pojmiti

facijalne ekspresije, metafore, ironiju ili ton glasa. Posljedica toga jest otežana socijalna interakcija.«

Zvučalo je kao da čita iz knjige, a Martin se morao istinskiusredotočiti da bi pratio Morganovo izlaganje.

»Shodno tomu, ne mogu sam stvarati računalne igre jer bih tadamorao zamišljati tuđe osjećaje. S druge strane, ja sam jedan odnajboljih programera u Švedskoj.« Te riječi bile su čisto iznošenječinjenica, bez tračka hvalisanja ili oholosti.

Martina je to iskreno zadivilo. Nikad prije nije čuo za Aspergera iistinski se zainteresirao čuvši Morganovo objašnjenje. No ovamo su



došli obaviti posao pa bi im bilo bolje da se vrate tome.»Možemo li negdje sjesti?« upitao je osvrćući se po sobi.»Na krevet«, odvratio je Morgan i glavom pokazao prema uskoj

postelji na drugom kraju sobe. Gösta i Martin oprezno su se provukli

između hrpa časopisa i pažljivo sjeli na rub. Gösta je prvi progovorio:»Pretpostavljamo da znate što se u ponedjeljak dogodilo kod

Florinovih. Jeste li tog jutra primijetili nešto neobično?«Morgan nije odgovorio - samo ih je bezizražajno promatrao.

Martin je shvatio da bi 'nešto neobično' moglo zvučati previšeneodređeno pa je pokušao preoblikovati pitanje da zvuči konkretnije.Nije mogao ni zamisliti koliko bi naporno bilo živjeti u društvu i nemoči protumačiti sve neizravne poruke u ljudskoj komunikaciji.

»Jeste li primijetili kad je djevojčica izišla iz kuće?« pokušao jenadajući se de će pitanje biti dovoljno precizno da bi Morgan mogaoodgovoriti na njega.

»Da, vidio sam kad je izišla iz kuće«, rekao je Morgan i zašutio,očito ne znajući krije li pitanje još štogod.

Martin je počeo shvaćati pravila pa je precizno upitao: »U kolikoste sati vidjeli da odlazi?«

»Izišla je u devet i deset«, rekao je Morgan, i dalje onim piskutavimi prodornim glasom.»Jeste li tog jutra vidjeli još koga?« upitao je Gösta.»Da.«»Koga ste još vidjeli tog jutra i u koliko sati?« javio se Martin, očito

pokušavajući preteći Göstu. Naslutio je da mu kolegu živcira takavneobičan razgovor.

»U petnaest do osam vidio sam Niclasa«, odgovorio je Morgan.

Martin je zapisivao sve njegove izjave. Ni načas nije dvojio u točnovrijeme.

»Jeste li poznavali Saru?«»Da.«Gösta se počeo meškoljiti te ga je Martin hitro uhvatio za ruku

kako bi ga upozorio. Nešto mu je govorilo da emocionalni ispad ne biblagotvorno djelovao na pokušaj izvlačenja što je više mogućeinformacija iz Morgana.

»Koliko ste je poznavali?«Na to pitanje Morgan ih je samo prazno gledao pa ga je Martin



preoblikovao. Nikad prije nije shvaćao koliko je teško preciznogovoriti, ni koliko se obično oslanjao na to da će sugovornik razumjetinjegove riječi.

»Je li ponekad navraćala ovamo?«

Morgan je kimnuo. »Ometala mi je raspored. Kucala je na vratadok sam radio i željela ući. Dirala mi je stvari. Jednom se razbjesnilakad sam joj rekao da ode pa mi je srušila hrpe.«

»Je li vam bila draga?« upitao je Martin.»Ometala mi je raspored. I rušila mi je hrpe«, rekao je Morgan što

je očito bio vrhunac iskazivanja osjećaja o djevojčici.»Što mislite o njezinoj baki?«»Lilian je zločesta osoba. Tako kaže tata.«»Ona tvrdi da ste se motali oko njihove kuće i gledali kroz prozore.

Jeste li to činili?«Morgan je kimnuo bez oklijevanja. »Jesam, želio sam pogledati. No

mama se razbjesnila kad sam to rekao. Rekla mi je da to ne smijemraditi.«

»Pa ste prestali?« upitao je Gösta.»Da.«

»Zato što vam je mama rekla da ne smijete?« Gösta je zvučaosarkastično, ali Morgan nije primijetio.»Da. Mama uvijek govori o tome što se smije, a što ne. Vježbamo

što reći i što učiniti. Uči me da nešto što netko kaže može značiti neštodrugo. Inače bih mogao reći ili učiniti nešto pogrešno.« Morgan jepogledao na sat. »Sada je deset i trideset. Moram se vratiti poslu.«

»Nećemo vam više smetati«, rekao je Martin i ustao. »Oprostite štosmo vam poremetili raspored, no kao policijski službenici ne možemo

uvijek paziti na takve stvari.«Morgan je naizgled bio zadovoljan tim objašnjenjem jer se već

okrenuo zaslonu. »Zatvorite dobro za sobom vrata«, rekao je, »jer ćeih propuh otvoriti.«

»Kakav čudak«, rekao je Gösta dok su kriomice prolazili vrtom doauta koji su ostavili ulicu dalje.

»Meni je to bilo fascinantno. Stvarno«, rekao je Martin. »Nikadprije nisam čuo za Aspergera, jesi li ti?«

Gösta je frknuo: »Ne, toga nije bilo u moje vrijeme. Danas se čujurazne vrste nekakvih čudnih dijagnoza. Osobno mislim da pojam



'idiot' obuhvaća mnogo toga.«Martin je uzdahnuo i sjeo za upravljač. Gösta je očito patio od

manjka suosjećanja.Nešto se ugnijezdilo u Martinovoj podsvijesti. Nešto što ga je

tjeralo da se upita jesu li postavili prava pitanja. Mučio se tomneuhvatljivom pomisli te je naposljetku morao odustati. Možda mu sesamo pričinja.

Klinika je uronila u sivu maglu; na parkiralištu je stajao samo jedanautomobil. Ernst je i dalje bio mrzovoljan što ga je Patrik prekoriozbog zakašnjenja. Izišao je iz auta i uputio se prema glavnom ulazu.

Ozlojeđen, Patrik je malo prejako tresnuo vratima auta i pošao zanjim. Kao da se petlja s djetetom.

Prošli su pokraj pulta ljekarne i skrenuli prema recepciji. Ni živeduše; koraci su im odjekivali pustim hodnikom. Konačno su pronašlibolničarku i raspitali se za Niclasa. Izvijestila ih je da ima pacijenta, alida će biti slobodan za deset minuta te ih je zamolila da sjednu ipričekaju. Patrika je uvijek fascinirala prividna sličnost svih čekaonicapo klinikama. Isti, jezivi drveni namještaj s ružnim presvlakama, iste,bezvrijedne slike po zidovima i uvijek isti, dosadni časopisi.Rastreseno je prelistavao neki, naslovljen Vodič kroz njegu i iznenadiose otkrivši da nije čuo za gomilu različitih boljetica. Ernst je sjedionajdalje moguće od njega i nervozno nogom tapkao po podu.

Patrik bi povremeno zamijetio da ga mrko promatra, no nije sedao smetati. Ernst neka misli što mu drago, samo neka obavi svoje.

»Doktor je slobodan«, rekla je bolničarka. Uvela ih je u ordinaciju

gdje je, za papirima zatrpanim stolom, sjedio Niclas. Djelovao jeiscrpljeno. Ustao je, rukovao se s njima, čak se pokušao i osmjehnuti.No smiješak mu nije dopro do očiju te se skamenio u grimasi zebnje.

»Ima li nekog napretka u istrazi?« upitao je.Patrik je odmahnuo glavom. »Dajemo sve od sebe, ali bez nekog

uspjeha. Ipak, čini se da smo na prekretnici«, rekao je, nadajući se dazvuči umirujuće. A u nutrini sumnja mu je samo jačala. Nije bio nimalosiguran da će ovaj put uspjeti.

»Kako vam mogu pomoći?« umorno je upitao Niclas gladećidlanom plavu kosu.



Patrik se nije mogao oteti primisli kako je tip pred njim doslovnoizgledao kao model za korice ljubića o prelijepim sestrama i zgodnimdoktorima. Njegov šarm čak se i sada probijao i Patrik je mogao samozamišljati koliko ga privlačnim smatraju žene. Po onom što je čuo od

Erice, tijekom godina to je bio problem u braku sa charlotte.»Samo nekoliko pitanja o vašim aktivnostima prošlog ponedjeljka

ujutro«, progovorio je Patrik. Ernst se i dalje durio i ignoriraoPatrikove poglede kojima ga je pokušavao natjerati na sudjelovanje.

»Da?« odvratio je naizgled mirno Niclas, ali se Patriku učinilo damu je pogled trunčicu skrenuo.

»Rekli ste nam da ste bili na poslu.«»Da, kao i obično, ovamo sam došao u petnaest do osam«, rekao je

Niclas, no nervozu nije bilo moguće previdjeti.»Eto, to nam nije jasno«, rekao je Patrik, posljednji put

pokušavajući uključiti Ernsta. Kolega je samo uporno zurio krozprozor što je gledao na parkiralište.

»Tog jutra nekoliko smo vas sati pokušavali pronaći. Niste biliovdje. Možemo to provjeriti s bolničarkom«, rekao je Patrik i rukommahnuo prema vratima. »Pretpostavljam da bilježi radne sate, pa

možemo provjeriti jeste li tog jutra bili ovdje.«Niclas se s nelagodnom meškoljio u naslonjaču, a na sljepoočicamaizbili su mu grašci znoja. I dalje se trudio djelovati nepomućeno te jePatrik morao priznati da mu ide sasvim dobro. Odvratio je mirno: »A,sad se sjećam. Uzeo sam malo vremena da se odvezem i pregledamneke kuće koje se prodaju. Nisam to spomenuo Charlotte jer sam jehtio iznenaditi."

Objašnjenje bi moglo zvučati uvjerljivo da nije bilo napetosti koju

je Patrik osjećao ispod smirenog tona glasa. Ni trenutka nije vjerovaoNiclasu.

»Možete li biti malo precizniji? Koje ste točno kuće išli gledati?«Niclas se nevozno nasmijao i kao da se trudio nekako dobiti na

vremenu. »To moram provjeriti, stvarno se ne sjećam«, nesigurno jeizjavio.

»Trenutačno baš nema previše kuća na tržištu. U najmanju rukumorate se sjećati u kojim ste kvartovima bili.« Patrik ga je sve višepritiskao pitanjima i primijetio da Niclas postaje sve nervozniji. Štogod da je radio tog jutra, nije se bavio kućama.



Uslijedila je kratka šutnja. Bilo je očito da Niclasu mozak radi podpunim gasom pokušavajući spasiti situaciju. Tada je Patrik shvatio dase predaje - klonulo mu je cijelo tijelo. Možda će saznati nešto.

»Ne...«, Niclasu se glas slomio, pa je počeo iznova: »Ne želim da

Charlotte sazna.«»Ne možemo ništa obećati. Sve kad-tad izbije na površinu, no

dajemo vam priliku da iznesete svoju verziju prije nego što ispitamoostale.«

»Ne shvaćate. To bi moglo potpuno uništiti Charlotte...« Glas mu seponovno slomio i iako Patrik nije znao kamo to vodi, osjetio je tračaksućuti za Niclasa.

»Kao što rekoh, ne obećavam ništa.« Čekao je da Niclas nadjačastrah i nastavi. Sjećanja na dragu i nježnu Charlotte probudila su muse u mislima i sućut se u času pomiješala s odbojnošću. Ponekad mu jebilo neugodno slušati muške primjerke vrste.

»Ja...«, Niclas se nakašljao. »Bio sam s nekim.«»A tko bi to bio?« upitao je Patrik. Dotad je napustio svaku nadu

da će u razgovor uvući Ernsta. No njegov se kolega odjednomokrenuo od prozora i s velikim zanimanjem promatrao ispitanika.

»Jeanette Lind.«»Vlasnica darovnog dućana na Galarbackenu?« upitao je Patrik.Nejasno se prisjećao sitne, tamnokose žene s istaknutim oblinama.

Niclas je kimnuo. »Da, ta Jeanette. Mi...«, ponovno je oklijevao, »mise viđamo već neko vrijeme.«

»Koliko dugo?«»Nekoliko mjeseci. Možda tri.«»Kako vam to uspijeva?« Patrik se iskreno zainteresirao. Nikad mu

nije bilo jasno kako se ljudi koji imaju afere mogu sastajati i kako seusuđuju.

Osobito u malenom gradu kakav je Fjallbacka, gdje je autoparkiran pet minuta pred nečijom kućom dovoljan da se izrodenaklapanja.

»Ponekad za ručkom, ponekad bih rekao da sam radio dokasna.Jednom sam slagao da imam hitan kućni posjet.«

Patrik se morao suspregnuti da se ne nagne preko stola i tipu nerazbije nos, no njegovi osobni osjećaji nisu važni. Ovamo su došliispitati vjerodostojnost alibija.



»Dakle, prošlog ponedjeljka uzeli ste si nekoliko sati da seodvezete autom... do Jeanette.«

»Tako je«, muklo je rekao Niclas. »Rekao sam da moram obavitineke kućne posjete koje sam već dosta odgađao, ali da ću za hitne

slučajeve biti dostupan na mobitelu.«»Niste bili dostupni. Više puta pokušavali smo vas dobiti preko

bolničarke i niste se javljali na mobitel.«»Zaboravio sam ga napuniti. Krepao je čim sam otišao iz klinike,

no to nisam primijetio.«»Kad ste otišli iz klinike naći se s ljubavnicom?«Ta posljednja riječ djelovala je na Niclasa kao šamar - no nije se

bunio. Umjesto toga ponovno je prstima prošao kroz kosu i umornorekao: »Mislim, malo poslije pola deset. Telefonske konzultacijeobavio sam između osam i devet, i onda oko pola sata rješavaopapirologiju. Dakle, između devet i trideset i dvadeset do deset, rekaobih.«

»Uspjeli smo vas pronaći malo prije jedan. Tada ste se vratili ukliniku?« Patrik se trudio održati glas smirenim, no nije se mogaoobuzdati da Niclasa ne zamišlja u krevetu s ljubavnicom u isto vrijeme

dok mu je kći mrtva plutala morem. Bilo kako bilo, Niclas Klinga nijese predstavio u najboljem mogućem izdanju.»Da, tako je. U jedan sam morao početi primati pacijente, znači da

sam se vratio nekih deset minuta ranije.«»Moramo razgovarati sa Jeanette i provjeriti vašu izjavu. To vam je

jasno?« rekao je Patrik.Niclas je bezvoljno kimnuo. I ponovio molbu: »Pokušajte Charlotte

ne uvlačiti u ovo - to bi je potpuno slomilo.«

O tome si trebao prije misliti, pomislio je Patrik, ali to nijeizgovorio. Niclas je vjerojatno posljednjih dana često pomišljao to isto.



Fjallbacka, 1924.

VEC JE TOLIKO VREMENA PROSLO otkad je osjetio i najmanje zadovoljstvou radu da su mu se ti dani činili kao dalek i lijep san. Svakodnevnatlaka tjerala ga je da gubi žar te je sad mehanički obavljao sve što muje došlo pod ruku. Agnesinim zahtjevima kao da nije bilo kraja. Novacjoj nije trajao kao što je trajao obiteljima drugih klesara unatoč tomešto su ovi prehranjivali i čopore djece. Sve što je donosio kući kao da

joj je curilo kroz prste te je često u kamenolom odlazio gladan jer jemanjkalo novca za hranu. A kući je donosio svaku zarađenu paru.Klesari su se najčešće zabavljali kartajući poker, što bi čestozavršavalo tako da su oni nepromišljeni kući odlazili praznih džepova.Njihove supruge odavno su se već pomirile s tim i puštale da imgorčina usijeca bore na licima.

I osjećaj gorčine počeo je od njega uzimati danak. Život s Agnes -prije samo godinu dana bio je to krasan san - pretvorio se u oblik

kažnjavanja. Pogriješio je samo što ju je volio i u nju usadio dijete - izbog toga sada trpi kao da je počinio smrtni grijeh. Više ga nijeusrećivalo ni dijete u njezinoj utrobi. Njezina trudnoća sa sobom jedonijela bol, a sad, pred kraj, bilo je gore nego ikada. Cijelu trudnoćužalila se na sve moguće bolove i grčeve i odbijala obavljatisvakodnevne poslove. što je značilo da je on, osim što je od zore domraka radio u kamenolomu, morao obavljati i sve kućanske zadaće.Situaciju mu je otežavalo i to što su mu se ostali klesari smijali iza leđai žalili ga zato što mora obavljati i ženska posla. Najčešće je bio tolikoiscrpljen da nije ni mario za ogovaranja.

Unatoč tome, Anders je željno očekivao rođenje djeteta. Možda ćemajčinska ljubav Agnes natjerati da prestane sebe smatrati središtemsvijeta. U središtu mora biti beba, što će njegovoj supruzi vjerojatnobiti korisno iskustvo. Odbijao je odustati od pomisli da im brak nemože funkcionirati - naime, nije bio čovjek koji bi obećanja shvaćao

olako. Nakon što su sklopili zakonski valjanu vezu, ne mogu je tektako raščiniti bez obzira koliko im teško bilo.Povremeno bi pogledao druge žene u naselju, žene koje su



naporno radile i nikad se nisu tužile. Pomišljao bi da mu se baš i nijeposrećilo u životu, no istodobno je priznavao da si je sam kriv. Iposljedično tomu, nije se imao pravo žaliti.

Teškim korakom vukao se kući, uskom stazom. Dan je bio

jednoličan kao i svi drugi. Proveo ga je klešući kaldrmu te ga je boljelorame u kojem je prenapregnuo mišić. Glad mu je razdirala želudac, a ukući nije bilo ničega što je mogao ponijeti u torbi. Da mu se susjedJansson nije smilovao i s njim podijelio sendvič, Anders cijeli dan ne bipojeo ništa. Ne, pomislio je, gotovo je s davanjem plaće ženi. Morat ćepreuzeti zadaću nabavke namirnica, baš kao što je preuzeo i sve drugezadaće. Sam može podnijeti gladovanje, ali nije namjeravao dopustitida mu dijete skapa od gladi. Bilo je krajnje vrijeme da doma uvedeneka nova pravila.

Uzdahnuo je i na trenutak zastao prije nego što je otvorio tankadrvena vrata i došao kući, k ženi.



§

IZA STAKLENOG PROZORA RECEPCIJE Annika je dobro vidjela sve koji suulazili i izlazili. Danas je bilo mirno. U uredu je bio još samo Mellberg,i nitko u policiju nije došao nikakvim žurnim poslom. No njezin jeodjel brujao od posla. Mediji su proizveli rezultate - bujicu poziva, nobilo je prerano reći vrijedi li išta od toga. Njezin posao bio je odlučiti otome. Zapisala je sve podatke, kao i imena i telefonske brojeve

pozivatelja. Zatim je bilješke proslijedila glavnom istražitelju. U ovomslučaju bio je to Patrik, sretni dobitnik hrpe tračeva i neutemeljenihoptužbi koje su, prema njezinu iskustvu, činile najveći postotakpoziva.

Ovaj slučaj polučio je veću pozornost nego obično. Sve u vezi sdjecom uzburkavalo je emocije javnosti, a ništa nije toliko podjarivaloemocije kao ubojstvo. Primajući pozive, nije stvorila privlačnu sliku oširokoj javnosti. Najviše je u oči upadala činjenica da se suvremena

tolerancija prema homoseksualcima nije ukorijenila izvan velikihgradova. Dobivala je gomile prijava o muškarcima koji su bili sumnjivisamo zbog potvrđene ili navodne homoseksualnosti. U većinislučajeva argumenti su zvučali priglupo. Čovjek se samo trebao bavitinetradicionalnom profesijom da bi Annika čula kako je zasigurno'jedan od onih perverznjaka'. Po logici maloga grada to je bilodovoljno da budu optuženi za sve moguće. Dosad je primila višeprijava na račun gradskog frizera, cvjećara koji je radio pola radnogvremena i učitelja koji je očito počinio neopisiv grijeh favorizirajućiružičaste košulje. Najsumnjiviji je ipak bio odgajatelj u vrtiću. Annikaje o spomenutom pojedincu primila deset poziva koje je sve,uzdahnuvši, zapisala i stavila sa strane. Ponekad se pitala ide livrijeme prema naprijed u malim gradovima.

Idući poziv bio je drugačiji. Žena na drugom kraju veze htjela jeostati anonimna, ali je iznijela nesumnjivo zanimljiv podatak. Annika

se uspravila i doslovno zapisala sve što joj je žena rekla. To ide na vrh.Leđima su joj proletjeli žmarci jer je osjetila da je čula nešto što bi semoglo pokazati presudno u ovom slučaju. Toliko je rijetko sudjelovala



u nečemu što bi moglo dokraja razriješiti slučaj pa je, protiv volje,osjetila malo zadovoljstvo. Bio je to jedan od tih trenutaka. Telefon jeponovno zazvonio, podignula je slušalicu. Još jedna prijava na računcvjećara.

Arne je nevoljko slagao pjesmarice po klupama. Obično bi mu topopravljalo raspoloženje, no ne i danas. Novotarije! Pjevana služba upetak navečer, i to miljama daleko od bogobojazne glazbe. Sve veseloi živahno i potpuno bezbožnički! Glazba se u crkvi izvodi samotijekom nedjeljne mise, a i tada, po mogućnosti, samo tradicionalnehimne iz pjesmarice. No, može biti sretan što nije toliko grozno kao uStromstadu, gdje je pastor dovodio jednog pop-pjevača za drugim.Večeras će ovdje nastupiti, Bogu hvala, samo neka mladež iz tamošnjeglazbene škole, a ne neke glupače iz Stockholma što na turneji pocijeloj zemlji mumljaju melodije i s jednakim zadovoljstvom nastupajuu kući Božjoj kao i za pijance po parkovima.

U svakom slučaju, pjevat će se himne pa je Arne iznimno pozornovješao riječi pjesama na ploču što je stajala zdesna koru. Kad jezavršio, zakoračio je unatrag provjeriti stoje li ravno. Ponosio sesavršenstvom svakog detalja.

Kad bi mu barem bilo dopušteno takav red stvoriti i među ljudskimbićima -sve bi bilo neopisivo bolje. Umjesto da smišljaju vlastitegluposti, ljudi bi mogli slušati njega i učiti. Ionako sve piše u Bibliji.Sve je opisano do najsitnije pojedinosti -samo se treba potruditi ipročitati što govore sveti spisi.

Ponovno ga je do srži obuzela tuga što život ne živi kao pastor.Nakon što je oprezno provjerio je li sam, otvorio je vrata kora iponizno pristupio oltaru. Pogledao je izgladnjelog i ranjenog Isusa na

križu. Eto, na to se svodi život. Promatrao je krv kako curi iz Isusovihrana, kako mu se trnje zasijeca u čelo, kako s poštovanjem obaraglavu. Okrenuo se i pogledom prešao po pustim klupama. U mašti bilesu prepune ljudi, njegove pastve, njegove publike. Za probu je podigaoruke i oglasio se oštrim glasom koji je odzvanjao: »Neka te Jahvelicem svojim obasja... «

Zamišljao je ljude koje njegove riječi ispunjaju. Gledao ih je kakosrcima primaju blagoslov, kako ga promatraju ozarenih lica. Arne jepolagano spustio ruke i krišom pogledao propovjedaonicu. Nikad senije usudio uspeti onamo, no danas kao da ga je ispunio Duh Sveti. Da



mu otac nije stao na put njegova poziva, mogao je propovjedaonicipristupiti s punim pravom, kao pastor. S tog podija, uzdignutog nadglavama pastve, mogao je propovijedati riječ Božju.

Bojažljivo se primicao propovjedaonici, no kad je zakoračio na

prvu stubu, začuo je škripu otvaranja teških crkvenih vrata. Spustio jenogu i vratio se poslu. Gorčina što ju je ćutio poput otrova izjedala muje grudi.

Dućan je radio samo za ljetnih mjeseci i blagdanskih vikenda te suPatrik i Ernst morali potražiti Jeanette na radnom mjestu gdje jezarađivala ostalih devet mjeseci u godini. Konobarila je u jednom od

nekoliko restorana u Grebbestadu koji su radili i zimi i Patrik je ušavšiosjetio da mu kruli u želucu. Ipak, bilo je prerano za ručak tako da urestoranu nije bilo gostiju. Mlada žena polagano je kružila oko stolovai postavljala ih.

»Jeanette Lind?«Podigla je pogled i kimnula. »Ja sam.«»Patrik Hedstrom i Ernst Lundgren, iz policijske postaje

Tanumshede. Ako nemate ništa protiv, postavili bismo vam nekolikopitanja.«

Kratko je kimnula i brzo spustila pogled. Da je bila sposobnadeducirati, vjerojatno bi znala zašto su došli.

»Jeste li za kavu?« upitala je, a Patrik i Ernst žustro su zakimali.Patrik ju je promatrao dok je hodala prema aparatu za kavu.

Prepoznao je tip. Sitna, tamnoputa, s oblinama. S velikim smeđimočima i kosom koja je sezala preko ramena. Sigurno najljepša u

razredu, možda i u cijeloj generaciji. Popularna, vječno hoda s nekimod starijih, fora-tipova. No kad školske godine prođu, slava takvihcura počinje tamnjeti. Unatoč tome, ostajale su u rodnim mjestima,svjesne da su očuvale bar djelić zvjezdanog statusa, dok bi u bilokojem obližnjem većem gradu odjednom izgledale prosječno uusporedbi s hordama drugih zgodnih cura. Ocijenio je kako je Jeanetteznatno mlađa od njega, znatno mlađa i od Niclasa. Najviše joj jedvadeset pet.

Spustila je šalice s kavom pred njih i zabacila kosu sjedajući zastol. Kao tinejdžerica sigurno je taj štos izvela stotinama puta ispred



zrcala. Patrik je morao priznati da i dalje maestralno koketira.»No dobro, pucajte, ili kako se to već kaže u američkim

filmovima.« Nasmiješila im se kutom usana i malo stisnula očizagledavši se u Patrika.

Protiv svoje volje morao je priznati da mu je jasno što je Niclasvidio u njoj. I on je mnogo godina proveo venući za najzgodnijimcurama u školi. Dečki su svi isti. Samo što on nikad nije dobio priliku.Onizak, mršav, s dobrim ocjenama kvalificirao se kao jedan odprosječnih. Mogao se samo izdaleka diviti pravim frajerima koji bimarkirali matematiku i motali se po prostoru za pušenje s cigaretamašto su im visjele iz kutova usana. Tijekom godina je, ipak, u posludobro upoznao mnogo takvih. Neki su od njih ćeliju za triježnjenje upostaji slobodno mogli proglasiti i drugim domom.

»Maločas smo razgovarali s Niclasom Klingom i...«, oklijevao je,»spomenuo je vaše ime.«

»Da, sigurna sam da je«, rekla je Jeanette očito nimalo smetenakontekstom u kojem je zacijelo spomenuto njezino ime. Mirno jepogledala Patrika i čekala da nastavi.

Ernst je sjedio i šutio kao i obično; samo je oprezno srknuo vruću

kavu. Pogled kojim je promatrao Jeanette kosio se s činjenicom da bijoj mogao biti otac. Patrik je gnjevno gledao kolegu i morao seobuzdati da ga ne opali nogom ispod stola.

»Dakle, on tvrdi da ste u ponedjeljak ujutro bili zajedno - je li totočno?«

Ponovno je, onako uvježbano, zabacila kosu i kimnula; »Da, istinaje. Bili smo kod mene. U ponedjeljak sam imala slobodan dan.«

»Kad je Niclas stigao do vas?«

Zagledala se u nokte i razmišljala što bi rekla. Bili su dugi i lijepomanikirani. Patrik se pitao kako može raditi s tako dugim noktima.

»Negdje oko pola deset, mislim - ne, zapravo, sigurna sam zato štosam budilicu namjestila na devet i petnaest i tuširala se kad je Niclasstigao.«

Zahihotala se, a Patrik je prema njoj osjetio odbojnost. Pred očimasu mu iznikli Charlotte, Sara i Albin, no takve slike očito nisu smetaleJeanette.

»I koliko je ostao?«»Ručali smo u podne; imao je pregled u jedan u klinici pa je



vjerojatno od mene otišao u dvadeset do jedan. Bar tako mislim.Stanujem na Kullenu, tako da mu od mene nije daleko do ordinacije.«Opet hihot.

Patrik se istinski morao obuzdavati da ne pokaže gađenje koje je

osjećao. Ernst kao da na njezin račun nije imao nikakvih sličnihprimjedbi. Što su dulje sjedili, gledao ju je sve očaranije.

»Niclas je cijelo to vrijeme bio kod vas? Nije izišao kakvimposlom?«

»Ne«, mirno je rekla. »Nije izlazio nikamo - uvjeravam vas u to.«Patrik je pogledao Ernsta i upitao: »Imaš li štogod dodati?« Kolega

je uzvratio odmahnuvši glavom pa je spremio bilješke.»Siguran sam da ćemo se vratiti s novim pitanjima, ali smo zasad

završili.«»Nadam se da sam pomogla«, rekla je listajući. Nije progovorila ni

riječ o činjenici da joj je ljubavniku umrla kći. Da je dijete ubijeno dokse s njezinim ocem valjala po plahtama. U njezinu nedostatkusuosjećanja bilo je nečeg nepristojnog.

»Da, hvala vam«, šturo je odvratio i navukao jaknu koju jeprebacio preko naslona stolca. Izlazeći, primijetio je da se vratila

postavljanju stolova. Pjevušila je nešto, ali on nije mogao odrediti okojoj je pjesmi riječ.Charlotte se besciljno šetala podrumskim stanom gdje su živjeli

posljednjih nekoliko mjeseci. Bol u grudima rađala je u njoj nemir itjerala je na kretanje. Osjećala se krivom što se o Albinu ne možeskrbiti kako valja. Umjesto toga, skrb je najvećim dijelom prepustilasvekrvi; u njezinoj boli nije bilo mjesta za bebu. U njegovu smiješku imodrim očima vidjela je samo Saru. Neopisivo je nalikovao na nju kad

je bila te dobi; boljelo ju je vidjeti koliko su slični. Također ju jeboljelo vidjeti koliko je on bojažljivo i prestrašeno dijete. Kao da jeSara upila svu energiju što ju je trebalo podijeliti na dvoje djece, neostavljajući mu ništa. No Charlotte je znala da nije tako. U grudima jojje titrala tajna. Nadala se da može popraviti stvar.

Charlotte je požalila zbog onoga što je jučer izrekla Erici. U ovomčasu ona i Niclas moraju se držati zajedno; njezine sumnje samopogoršavaju stanje. Vidjela je da pati, a ako ih ova tragedija ne uspijezbližiti, onda za njih stvarno nema nade.

Otkako je izronila iz magle sedativa, nadala se da će Niclas



pokazati da je čovjek kakvim ga je oduvijek smatrala. Nježan, pažljiv,pun ljubavi. Zamjećivala je ponekad naznake toga i voljela je tunjegovu stranu. A sad je željela samo moći osloniti se na njega; željelaje da je on onaj jači. No nije bilo tako. Zatvorio se, vratio poslu najbrže

što je mogao i ostavio je među krhotinama njihova života.Nogom je stala na nešto. Prignula se i naglo zastala. Niclasa je

zamolila da joj sve Sarine stvari skloni iz vida, na što je on cijelo jutroproveo trpajući sve po kutijama koje je odnosio na tavan. Previdio jenešto. Sarin stari plišani medo ležao je pod krevetom i Charlotte jenagazila baš na njega. Nježno ga je podigla i onda je morala sjesti narub postelje jer joj se sve zavrtjelo pred očima. Medo pod njezinimprstima bio je prljav. Sara je odbijala dopustiti im da ga operu pa jeizgledao kao da je izišao iz ulične tučnjave. Također je i čudnomirisao. Medi je manjkalo oko i Charlotte je dodirnula niti koje sunekoć na tom mjestu držale dugme. Prošla su dva sata otkad jeposljednji put zaplakala najdulje razdoblje mira otkako je policijadonijela vijest o Sarinoj smrti. Sad su joj u grudima ponovno provalilijecaji. Charlotte je zagrlila medu i legla na svoju stranu kreveta. Tadaju je patnja nadjačala.

»Hoće li čuda ikad uminuti?« oglasio se Pedersen preko telefona.»Prvi put u povijesti svijeta dobili smo rezultate analize prije nego štosmo ih očekivali.«

»Samo malo - moram negdje stati«, rekao je Patrik tražećiprikladno mjesto. Ernst mu je pokazao šumski puteljak s njihovestrane autoceste - poslužit će.

»Dobro, više ne predstavljam prometnu pogibelj. Što su pokazalitestovi?« upitao je. U glasu mu se jasno čitalo kako ne očekuje previše.Vjerojatno su uspjeli otkriti samo što je Sara doručkovala. Vezano uzvodu u njezinim plućima Patrik je malo istraživao na svoju ruku iotkrio kako baš i nema nade da se otkrije o kojoj je marki sapunatočno riječ. Pedersen mu je to odmah potvrdio.

»Kao što rekoh, riječ je o običnoj vodi iz slavine, a karakterističnamješavina tvari u vodi bez ikakve sumnje ukazuje na to da je riječ o

području Fjallbacke. Na nesreću, tragovi sapuna ne mogu se povezatini s kojom određenom markom.«



»To baš i nije nešto«, uzdahnuo je Patrik. Obeshrabrio se iponovno osjetio da mu slučaj klizi kroz prste.

»Ne bih rekao, s obzirom na ono što joj je pronađeno u plućima«,rekao je Pedersen misteriozno. Patrik se uspravio u vozačkom

sjedalu.»Što su našli?« upitao je i zadržao dah čekajući odgovor.»Dakle, ovako — iako ne znam što to znači«, odgovorio je patolog.

»Analiza sadržaja djevojčičina želuca poklapa se s onim što su rekli dasu doručkovali, ali... « Tada je zastao, a Patrik je zamalo zavrištao odnestrpljenja. »U želucu joj je bilo nešto čudno. Čini se kao da jedjevojčica jela pepeo.«

»Pepeo?« ponovio je Patrik potpuno zapanjen.»Da«, rekao je Pedersen, »i s obzirom na to da smo ga pronašli u

želucu, još jednom smo testirali vodu iz pluća te smo i u njoj pronašlimikroskopske tragove pepela. Previdjeli smo ih u prvoj analizi.«

»Kako je dovraga mogla u organizam unijeti pepeo?« Krajičkomoka Patrik je primijetio da se Ernst trgnuo i da zuri u njega.

»Nemoguće je sigurno reći, no nakon provjere podataka iponovnog pregleda obdukcijskih nalaza, usuđujem se pretpostaviti da

joj je netko nasilu u usta ugurao pepeo, Naime, tragove smo našli i uusnoj šupljini i u jednjaku, iako je voda isprala najveći dio.«Patrik nije rekao ni riječ - misli su mu se samo kovitlale po glavi.

Zašto bi, za Boga miloga, netko djevojčicu tjerao da jede pepeo?Pokušavao se pribrati i usredotočiti na svoje sljedeće pitanje.

»Ako je pod prisilom gutala pepeo, kako joj se našao u plućima?«»Ponavljam, riječ je o nagađanju, no moguće je da je pepeo otišao

krivim putom dok ga je gutala. Ako je bila u kadi dok su je šopali

pepelom, dio je možda završio u vodi. A kad se utopila, pepeo iz vodemogao joj je doprijeti u pluća.«

Neugodno jasno Patrik je bio kadar pratiti cijeli taj prizor. Sara ukadi, a nepoznata, prijeteća pojava trpa joj pepeo u usta i onda jojzatvara nos i usta tjerajući je da proguta. Istim rukama što su je poslijedržale pod vodom, sve dok se mjehurići nisu prestali dizati napovršinu, nakon čega je sve utihnulo.

Iz obližnjeg šumarka doprlo je nekakvo šuškanje i prekinulomučnu tišinu. Tihim glasom upitao je Pedersena: »Možeš nam sve tofaksirati?«



»Riješeno. U laboratoriju će provesti daljnja ispitivanja pepela iprovjeriti mogu li otkriti nešto korisno. Nisu htjeli čekati te rezultate -mislili su da je bolje odmah dostaviti nam podatke.«

»Bili su u pravu. Što misliš, kad bismo mogli dobiti još podataka o

pepelu?«»Sredinom sljedećeg tjedna, bar mislim«, rekao je Pedersen. I

dodao, tiho: »Kako ide? Napredujete?«Za patologa je bilo neobično raspitivati se o istrazi, no to Patrika i

nije iznenadilo. Sarina smrt pogodila je, bar naizgled, mnoge, čak i onenajtvrđe. Malo je razmislio i odgovorio:

»Zapravo i ne, nažalost. Istinu govoreći, nemamo mnogo. Nadamse da će nam ovo dati neke tragove. Doduše, u ovom trenutku baš i nevidim kakve, no podatak je dovoljno čudan da bi mogao razriješitislučaj.«

»Nadajmo se«, rekao je Pedersen.Patrik je nakon toga Ernstu ukratko prenio sadržaj razgovora.

Neko su vrijeme sjedili šutke, a iz grmlja oko auta i dalje je dopiralošuškanje. Patrik je napola očekivao ugledati jelena kako juriša na njih,no vjerojatno su neke ptice ili vjeverica prekapali po palom, crvenom

jesenjem lišću.»Što misliš, je li vrijeme da podrobnije pretražimo kupaonicu kodFlorinovih?«

»Nismo li to već trebali obaviti?« upitao je Ernst.»Moguće«, ogorčeno je odvratio Patrik, znajući da je Ernst u

pravu. »Ali nismo dakle, bolje ikad nego nikad.«Ernst nije odgovorio. Patrik je izvukao mobitel i obavio pozive

kojima je tražio potrebnu pomoć i forenzičare iz Uddevalle. Dok su

mu Ernstove riječi zvonile u ušima, zatražio je najveću moguću hitnju ičuo obećanje da će ekipa na terenu biti već isto popodne.

S uzdahom je pokrenuo auto i prebacio u rikverc. U glavi su mu sekovitlale misli o pepelu. I smrti.



Fjallbacka, 1924.

AGNES JE MRZILA vlastiti život. I više nego što je mislila da je mogućeonoga dana kad je pristigla u novi dom. Nikad, ni u najluđim snovimanije mogla zamisliti da će sve biti toliko siroto i jadno. I kao da tookruženje nije bilo dovoljno, tijelo joj je nabreklo te je poružnilo iučinilo je nezgrapnom. Neprekidno se znojila po ljetnoj vrućini, akosa, nekoć pomno začešljana, visjela je u masnim pramenovima.

Željela je samo da ta kreatura koja ju je preobrazila u tako odbojnupojavu već jednom iziđe -istodobno je strahovala od rađanja. Samapomisao već ju je tjerala na nesvjesticu.

Život s Andersom bio je također patnja. Da samo nije takavbeskičmenjak! Umjesto toga, posvuda ju je pratio njegov pseći pogled,moleći za bar tračak pažnje. Znala je da je druge žene preziru samozato što ne riba, poput njih, danonoćno svoj prljavi dom. Niti spremnačeka nezahvalnog muža. Kako su mogle očekivati da se ponaša poput

njih? Neusporedivo je bolja, dolazi iz više društvene klase i savršenoje odgojena. Nerazumno je da Anders traži da se baci na sve četiri,riba truli drveni pod ili trči do kamenoloma da mu odnese ručak. Osimtoga, imao je hrabrosti požaliti se na način kako je upravljala s tihnekoliko novčića što ih donosi doma. U svom stanju ne bi trebalaraditi ništa - a kad bi otišla do dućana, uvijek bi joj narasle zazubice zanekim poslasticama. Tolika buka samo zato što se malo počastila -umjesto da sve potroši na maslac i brašno.

Agnes je uzdahnula i podigla noge na klupicu pred sobom. Mnogevečeri prosjedila je tako pokraj jedinog prozorčića i snatrila o tomekakav joj je život mogao biti. Da joj samo otac nije bio tolikotvrdoglav. Ponekad je pomišljala da se uputi do Stromstada, baci se nakoljena pred oca i proklinje ga da joj se smiluje. Da je i načaspovjerovala kako postoji i najmanja šansa za uspjeh, učinila bi to jošodavno, No poznavala je oca i dobro je znala da ne bi bilo koristi.

Zapela je ovdje i sve dok ne smisli neki način da se iz toga izvuče,morat će trpjeti.Čula je korake na trijemu. Uzdahnula je shvativši da se Anders



zacijelo vraća kući. Ako očekuje večeru na stolu, razočarat će se. Sobzirom na bol i muku što ih trpi noseći njegovo dijete, on bi njojtrebao pripraviti večeru. Doduše, u kući baš i nije bilo hrane. Novac biuvijek nestao onoga tjedna kad bi primio plaću, a do sljedeće je

trebalo čekati još tjedan dana. No kako je bio dobar s Janssonovima,prvim susjedima, sigurno može kod njih izmoliti kruh i možda neštopovrća za juhu.

»Dobra večer, Agnes«, javio se Anders, stidljivo otvarajući vrata.Usprkos tomu što su se vjenčali prije više od šest mjeseci, između njihnije se razvio nikakav prisniji odnos te je, stojeći na pragu, djelovaozbunjeno.

»Dobra večer«, frknula je i namrštila se gledajući ga tako prljavog.»Baš moraš dovlačiti svu tu prljavštinu u kuću? Daj, bar izuj cipele.«

Pokorno se izuo i cipele ostavio na stubama trijema. »Ima li što zajelo?« upitao je, što je Agnes natjeralo da ga pogleda kao da je izustionajtežu od svih kletvi.

»Izgledam li kao da mogu stajati i kuhati za tebe? Jedva se držimna nogama, a ti očekuješ da će te na stolu čekati topla večera čimstigneš doma. A čime bih platila večeru? Kući ne donosiš dovoljno

novca da pristojno jedemo - više nemamo ni prebite pare. A onaderikoža, piljar, ne daje nam više na kredit.«Andersu se lice zgrčilo na spomen kredita. Mrzio je biti dužan, no u

proteklih šest mjeseci, otkako su se Agnes i on doselili, na dug jepokupovala mnogo toga.

»Ovaj, mislim da bismo o tome trebali popričati...« Agnes jenanjušila opasnost. Nije zvučalo obećavajuće.

Anders je nastavio: »Mislim da je najbolje da se odsad ja brinem za

novac.«Izgovorio je to ne gledajući je u oči, a ona je osjetila kako u njoj

buja gnjev. Što hoće reći? Sad će joj oteti jedinu radost što joj jepreostala u životu?

Gotovo nesvjestan oluje koju je podigao svojim riječima, Anders jenastavio: »Već ti je ionako preteško spuštati se do dućana, a kad sebeba rodi, bit će ti preteško kretati se, tako da je vjerojatno najboljeda se ja primim toga.«

Bila je toliko bijesna da nije mogla izustiti ni riječ. A onda joj sejezik razvezao pa mu je rekla što točno misli o toj ideji. Vidjela je kako



se meškolji od nelagode jer pola je naselja moglo čuti što govori ikakva mu imena prišiva, no nije marila. Živo joj se fućkalo što tišljakeri o njoj misle, ali će se svakako pobrinuti da Anders nikako neprečuje što ona misli o njemu - ni za tren.

Usprkos njezinim kletvama odbijao je popustiti, što ju je zateklo.Prvi put nije se predao - samo ju je pustio da se izviče. Kad je zastalada uhvati dah, mirno joj je rekao da slobodno urla dok joj pluća neeksplodiraju, ali da će odsad biti tako i nikako drugačije.

Agnes je osjetila da hiperventilira; zacrvenilo joj se pred očima.Otac bi uvijek popuštao kad bi se počela gušiti i hvatati dah, no Andersju je samo šutke promatrao ne trudeći se utješiti je.

Tada je osjetila oštar bol u trbuhu i užasnuta umuknula. Željela jeotići kući, k ocu.



§

MONICA JE OSJETILA STRAH, kao da je primila udarac u trbuh.»Je li policija bila ovdje?«Morgan je kimnuo, ali nije skretao pogled sa zaslona. Znala je da je

odabrala pogrešno vrijeme za razgovor. Prema rasporedu, trebaraditi, dakle s njim ne razgovara nitko. No nije si mogla pomoći.Zebnja se širila njezinim tijelom i tjerala je da se premješta s noge na

nogu. Željela je prići sinu i dobro ga protresti, natjerati ga da kaževiše, a da ga ona ne mora podrobno ispitivati o svemu, ali znala je daje to uzaludno. Morat će to obaviti uobičajeno strpljivo.

»Što su htjeli?«I dalje je odbijao skrenuti pogled sa zaslona - odgovorio je ni za

dlaku ne usporavajući prste na tipkovnici. »Raspitivali su se odjevojčici koja je umrla.«

Srce joj je zastalo. Promuklo je upitala: »O čemu su se to

raspitivali?«»Jesam li je vidio kako izlazi ujutro.«»Jesi li?«»Što jesam li?« upitao je rastreseno Morgan.»Vidio je?«Prečuo je pitanje. »Zašto me sad ispituješ? Znaš da mi to ne ulazi u

raspored. Obično ovamo dolaziš kad ne radim.« U njegovu pištavom,visokom glasu nije bilo ni traga cviljenju - samo je iznosio činjenice.Ona je prekršila njihovu uobičajenu rutinu, poremetila mu ritamznajući da ga to zbunjuje. Nije si mogla pomoći. Morala je znati.

»Jesi li je vidio kad je izišla?«»Jesam, vidio sam kad je izišla«, rekao je. »Rekao sam policajcima,

odgovorio sam na sva njihova pitanja. Iako su mi i oni poremetiliraspored.«

Okrenuo se napola prema njoj i pogledao je svojim inteligentnim i

čudnim pogledom. Oči su mu uvijek bile iste. Nikad se nisu mijenjale,nikad pokazale ni tračak emocije. Bar ne u posljednje vrijeme. Dosadje uspio naučiti kako preuzeti bar nekakav nadzor nad vlastitim



životom. Kad je bio mlađi, podlijegao je neopisivim izljevima bijesaozlojeđen zbog manjka kontrole ili odluka koje nije bio sposobandonositi. Moglo ih je izazvati bilo što - od odluke koji će se dantuširati, do izbora jelovnika za večeru. Ipak, Monica i Morgan naučili

su se nositi s tim. Sad je život bio spremljen po ladicama i odlukeunaprijed donesene. Tuširao se svaki drugi dan, imao četiri različitajelovnika koja je mijenjala sukladno rasporedu dok su doručak i ručakbili uvijek isti. I rad mu je postao neka vrsta spasa. Bio je dobar utome, taj posao bio je ispušni ventil za njegovu natprosječnuinteligenciju i odgovarao je osobitoj ćudi pojedinca pogođenogAspergerovim sindromom.

Bilo je nevjerojatno rijetko da ga je Monica došla vidjeti u vrijemekoje se kosi s rasporedom. Nije se mogla sjetiti kad je to učinilaposljednji put. No kad ga je već izbacila iz takta, može mirno inastaviti.

Pošla je stazom između časopisa i sjela na rub kreveta.»Ne želim da s njima više razgovaraš osim ako ja nisam s tobom.«Morgan je samo kimnuo. I onda se okrenuo potpuno sučelice njoj.

Zajahao je stolac, prekrižio ruke i izvalio se preko naslona.

»Misliš da bih je mogao vidjeti, ako zamolim?«»Koga to?« zatečena upitala je Monica.»Saru.«»Kako to misliš?« Monica je osjetila vrtoglavicu. Posljednjih

nekoliko stresnih dana izbacilo ju je iz ravnoteže, a Morganova pitanjatjerala su je da gubi samokontrolu.

»Zašto bi je želio vidjeti?« Nije mogla prikriti bijes u glasu, ali on,kao i obično, na to nije reagirao. Nije više čak ni bila sigurna shvaća li

da podignuti glas znači da je ljuta.»Da vidim kako sada izgleda«, mirno je odgovorio.»Zašto?« Glas joj se još više podigao i osjetila je da joj se šake

stežu. Uhvatio ju je strah i svaku Morganovu riječ osjećala je kaokorak koji je baca u tamu koje se plašila.

»Da vidim koliko mrtvo izgleda«, rekao je, ne skrećući pogled snje.

Monica je disala s naporom. Osjećala se kao da se zidovi kućicestišću oko nje. Nije to više mogla podnijeti. Morala je na zrak.

Bez riječi pohitala je prema vratima i zalupila ih za sobom. Oštar,



hladan zrak grizao joj je grlo dok je duboko disala. Nakon nekogvremena osjetila je da joj se puls smiruje.

Oprezno je provirila kroz prozor. Morgan se okrenuo. Prsti su muletjeli po tipkovnici. Ona je pritisnula lice na staklo i zurila mu u

potiljak. Voljela ga je do boli.

Lilian je najveći užitak pronalazila u čišćenju kuće. Ostatak obiteljitvrdio je da je luda, što joj i nije pretjerano smetalo. Bila je sretna svedok su se držali podalje i nisu pokušavali pomoći.

Počela je, kao i obično, s kuhinjom. Svaki dan ista priča. Prebrišisve površine, usiši, operi pod, a jednom tjedno skidaj sve s polica i

ormarića, prebriši i vrati natrag. Kad je završila s kuhinjom, očistila jehodnik, dnevnu sobu i verandu. Jedina soba koju u prizemlju nijemogla, barem ne tada, očistiti bila je malena gostinjska soba u kojoj jespavao Albin. To će poslije.

Odvukla je usisivač na kat. Stig joj je želio kupiti manji model štoje, uljudno i odlučno, odbila. Ovaj ima već petnaest godina, a i daljeradi kao nov. Bolji je od novih modela koji se kvare svakih petnaest minuta. No, svakako je bio težak. Kad je stigla do hodnika na katu,malo se zadihala. Stig je bio budan i okrenuo je glavu prema njoj.

»Stvarno ćeš se iscrpiti do kraja«, rekao je umorno.»Bolje nego da sjedim i vrtim palčeve.«Bio je to njihov čudan ritual. On bi joj govorio da se malo odmori, a

ona bi mu uzvratila nekim oštrim odgovorom. Svakako bi promijenioploču kad bi prestala skrbiti se za sve u kući i dio posla prebacila nadruge. Bez nje ova bi kuća ubrzo pošla nizbrdo. Sve bi se urušilo. Ona

je bila ljepilo koje je sve držalo na kupu i to su znali svi. Samo daponekad pokažu barem malo zahvalnosti. Umjesto toga, tupe je damalo uspori. Lilian je osjetila dobro poznatu zlovolju. Ušla je u Stigovusobu. Primijetila je da je danas malo bljeđi.

»Izgledaš gore«, rekla je pomažući mu da glavu s jastuka podignedo voljno da bi ga mogla popraviti. Malo ga je protresla i ponovno mujastuk stavila pod glavu.

»Znam. Danas nije dobar dan.«

»Gdje te najviše boli?« upitala je i sjela na rub postelje.»Posvuda, čini se«, slabašno je odgovorio Stig, i pokušao se



osmjehnuti.»Može li to malo preciznije?« zlovoljno je upitala Lilian. Cupkala je

uzlove na prekrivaču i prijekorno ga promatrala.»Želudac«, rekao je Stig. »Nekako kruli, a onda ponekad me i

probode.«»Dobro, Niclas će te pogledati kad se navečer vrati doma. Ne

možeš ležati ovdje u takvom stanju.«»Samo bez bolnice.« Stig je mahnuo rukom kao da želi otjerati tu

pomisao. »To će odlučiti Niclas, ne ti.« Lilian je pokupila male kuglicenakupljenog vlakna s prekrivača i osvrnula se po sobi. »Gdje jepladanj od doručka?«

Pokazao je na pod. Lilian se nagnula i pogledala.»Nisi pojeo ništa«, ljutito je rekla.»Nisam mogao.«»Moraš jesti inače ti nikad neće biti bolje, znaš i sam. Sad ti idem

dolje skuhati malo juhe od rajčice. Moraš pojesti nešto hranjivo.«Samo je kimnuo. Kad je Lilian bila tako raspoložena, nije imalo

smisla prepirati se.Bijesno se sjurila niza stube. Zašto uvijek sve mora sama?

Kad su se Martin i Gösta vratili u postaju, na recepciji nije bilo nikoga.Annika je sigurno otišla na rani ručak. Martin je na pultu spazio hrpupapira ispisanu Annikinim rukopisom. Vjerojatno dojave koje jepočela primati.

»Hoćeš li skoro na ručak?« upitao je Gösta.»Još ne«, rekao je Martin. »Može oko podneva?«

»Dotad ću vjerojatno već skapati, ali i to je bolje nego jesti sam.«»Dobro, dogovoreno«, rekao je Martin i uputio se do ureda. Napovratku iz Fjallbacke u glavi mu je sve sijevalo - provjerio je utelefonskom imeniku i pronašao što je tražio.

»Trebao bih Evu Nestler«, rekao je recepcionaru koji se javio. Tajmu je rekao da već ima poziv prije njegova pa je strpljivo čekao svojred. Kao i obično, svirala je nekakva odvratna glazba, no nakon nekogvremena zazvučala mu je sasvim pristojno. Martin je pogledao na sat.

Ceka već skoro četvrt sata. Odlučio je pričekati još pet minuta i ondapokušati poslije. I tada je u slušalici začuo Evin glas. »Eva Nestler.«



»Halo, ovdje Martin Molin. Ne znam da li me se sjećate, no sastalismo se prije nekoliko mjeseci u vezi s istragom o navodnomzlostavljanju djece. Zovem iz policijske postaje Tanumshede«, požuriose dodati.

»Da, sjećam vas se. Radite s Patrikom Hedstromom«, rekla je Eva.»Većinom sam kontaktirala s njim, ali se sjećam da sam se upoznala i svama.« Kratka šutnja. »Kako vam mogu pomoći?«

Martin se zakašljao. »Je li vam poznat poremećaj zvan Asperger?«»Aspergerov sindrom. Da, poznato mi je.«»Ovaj, imamo...«, zašutio je i pokušao uobličiti misao. Morgana baš

i nije mogao strpati među osumnjičene - više je bio osoba od interesa.Ponovno je progovorio: »Naišli smo na Aspergera u slučaju na kojemtrenutačno radimo pa bih trebao više podataka o poremećaju. Misliteli da biste mi mogli pomoći?«

»Ovaj«, malo neodlučno odgovorila je Eva, »mislim da bih malotrebala osvježiti znanje.« Martin ju je čuo kako vjerojatno prelistavakalendar. »Poslije ručka oslobodila sam si sat vremena za neke stvari,ali za policiju...« Zastala je. »Nakon toga nisam slobodna sve doutorka.«

»Sada bi bilo savršeno«, požurio je Martin. Nadao se kako će tozapravo riješiti telefonom, no nije mu bilo teško odvesti se doStromstada.

»Dakle, vidimo se za 45 minuta?«»Naravno«, rekao je Martin. I onda mu je nešto palo na pamet. »Da

donesem ručak?«»Naravno, zašto ne? Mali povrat državnog novca koji sam dala

poreznoj nimalo ne škodi. Šalim se«, brzo je dodala u slučaju da

Martin nije shvatio.»Nema problema«, Martin se nasmijao. »Imate li kakve posebne

želje za hranu plaćenu poreznim davanjima?«»Nešto lagano, možda nekakvu salatu. Većina se trudi smršavjeti

za ljeto, no čini se da ja radim suprotno. Trudim se mršavjeti zimi.«»Onda salata«, rekao je Martin i spustio slušalicu.Uzeo je jaknu i zastao pred Göstinim vratima.»Čuj, danas moram preskočiti ručak. Moram u Stromstad

razgovarati s Evom Nestler, psihologicom koja nam obično pomaže.«Göstino lice natjeralo ga je da doda. »Naravno, ako želiš, pođi sa



mnom.«Gösta se nakratko doimao kao da želi upravo to, a onda su se vani

otvorila nebesa te je odmahnuo glavom.»Vraga. Po ovakvom vremenu ostajem unutra. Vjerojatno ću

nazvati Patrika i Ernsta i provjeriti mogu li donijeli nešto jestivo.«»Sumo tako. Ja idem.«Gösta mu je već bio okrenuo leđa i nije odgovorio. Martin je načas

zastao pred ulaznim vratima, podigao ovratnik i potrčao do auta. Iakoje bio parkiran blizu, potpuno je pokisao.

Pola sata poslije, parkirao je uz rijeku, nedaleko od Evineordinacije. Bila je smještena u istoj zgradi kao i policija u Stromstadupa je pretpostavio da surađuju. Policija je često imala priliku koristitise uslugama psihologa, na primjer, kad bi žrtvi bila potrebnaprofesionalna pomoć nakon završetka istrage. A u okrugu nije bilomnogo terapeuta - Eva je bila jedna od tih nekoliko. Imala je sjajnepreporuke i smatrali su je iznimno iskusnom. Patrik je za nju imaosamo dobre riječi, pa se Martin ponadao da će pomoći i njemu.

Istini za volju, nije točno znao zašto se želio konzultirati s njom.Morgan ionako nije bio osumnjičen, no Martina je golicalo ono što se

skrivalo iza mladićeva čudna ponašanja i karaktera. Asperger jeMartinu bio nešto posve novo pa nije škodilo saznati više o tome.Otresao je kišni kaput prije nego što ga je objesio u garderobi.

Košulja mu je bila vlažna pa je malo zadrhtao. U papirnatoj vrećicinosio je dvije salate koje je nabavio u Coffee and Buns, arecepcionarka je očito bila obaviještena o njegovu dolasku. Samo jeglavom mahnula prema vratima s Evinim imenom. Tiho je pokucao ičuo glas: »Uđite.«

»Zdravo, bili ste brzi.« Eva je pogledala na sat. »Nadam se da nisteprekršili ograničenja brzine.« Pogledala ga je hinjeno prijekorno te senasmijao.

»Ne, nisam zgriješio. Osim toga, znam da policija danas ima drugaposla«, urotnički je prošaptao i namignuo. Eva mu se otprva svidjela.U njezinu društvu ljudi su se osjećali opušteno. Vjerojatno je to darkarakterističan za ljude te profesije.

Martin je ručak spustio na stolić u uredu.»Nadam se da salata od kozica odgovara.«»Savršeno«, odgovorila je Eva, ustala od radnog stola i smjestila se



u jedan od četiri stolca oko stolića.»Zapravo, samo sebe zavaravam«, rekla je i cijelu posudicu

preljeva izlila na salatu. »Koliko tekuće masti izlijevam na povrće,mogla sam slobodno naručiti hamburger. Samo što salata ima

drugačije psihološko djelovanje, l ako samu sebe mogu uvjeriti da sevečeras smijem počastiti komadom kolača.« Nasmijala se tako snažnoda su joj se zatresle grudi.

Martin je iz njezine punašne pojave mogao zaključiti da se častiprilično često, no bila je elegantno odjevena, a sijeda kosa bila joj jeošišana kratko moderno, a ipak prikladno za njezine godine.

»Dakle, htjeli ste saznati više o Aspergerovu sindromu«, rekla je.»Da, jučer sam se prvi put susreo s tim, i u ovom trenu najvećim

dijelom samo sam znatiželjan«, rekao je Martin i vilicom nabo kozicu.»Ovako, znam ponešto, no nikad nisam imala pacijenta s tom

dijagnozom pa sam se morala podsjetiti prije nego što ste došli. Dakle,što točno želite znati? O tome se može nadugo.«

»Dakle«, javio se Martin, malo razmišljajući. »Možda biste mimogli ponešto reći o tome što karakterizira osobu s Aspergerovimsindromom i kako je moguće odrediti tko pati od njega.«

»Kao prvo, ta se dijagnoza počela koristiti relativno nedavno.Pojavila se vjerojatno prije nekih petnaest godina, ali ju prvi put dokumentira Hans Asperger još u četrdesetim godinama. Riječ je ofunkcionalnom poremećaju. Neki istraživači sad tvrde da je i on sammožda bolovao od toga.«

Martin je kimnuo i pustio je da nastavi.»Riječ je o obliku autizma, no takva osoba najčešće posjeduje

normalnu ili visoku inteligenciju.«

Martin se prisjetio Morganovih riječi.Eva je nastavila: »Dakle, opisivanje Aspergerova sindroma otežava

činjenica što simptomi mogu varirati od pojedinca do pojedinca kojise svrstavaju u nekoliko skupina. Neki se povlače u sebe što je višenalik na klasični autizam, dok su drugi krajnje otvoreni. Asperger serijetko otkriva rano. Roditelje možda zabrinjava djetetovoneuobičajeno ponašanje, no ne mogu točno reći što nije u redu. Kaošto rekoh, problem je u tome što sindrom može znatno varirati odjednog djeteta do drugog. Neka djeca zahvaćena Aspergeromprogovore iznimno rano, neka neobično kasno, a isto vrijedi i za



hodanje kao i velik dio drugih područja razvoja. Problem se obično nepojavljuje prije školske dobi, no tada ga je moguće pogrešnodijagnosticirati kao ADHD ili DAMP.«

»Kako se problem tada manifestira?« Martina je sve to toliko

fasciniralo da je zaboravio na ručak. Prije nego što se prijavio napolicijsku akademiju, poigravao se razmišljanjem o studijupsihologije; ponekad se pitao nije li upisao krivi fakultet. Ništa nijebilo toliko zanimljivo kao ljudska psiha u svim svojim bezbrojnimoblicima.

»Najočitiji simptomi vjerojatno su poteškoće koje nastaju usocijalnoj interakciji. Djeca se neprekidno ponašaju neprikladno. Nerazumiju društvena pravila, imaju sklonost blebnuti istinu što im,jasno, otežava druženje s drugima. Prisutan je i snažan egocentrizam.Teško se nose s tuđim osjećajima i iskustvima i stalo im je samo dosebe. Često nemaju neku potrebu biti u društvu. Ako se i igraju sdrugom djecom, onda obično pokušavaju odlučivati o svemu ili sepotpuno pokoravaju volji drugih. Drugi jasan znak je razvoj nekihposebnih interesa koji prerastaju u opsesije. Djeca s Aspergerovimsindromom sposobna su postati nevjerojatno okrenuta detaljima i

često uče sve o predmetu posebnog interesa. Odraslima je čestouzbudljivo gledati kako dijete razvija znanje, no djeca s Aspergeromtoliko se usredotoče samo na jedno i toliko ih obuzima to njihovoposebno zanimanje za jednu stvar da često gube interes za drugo. Kaddođu u školsku dob, opsesivna razmišljanja i djela postaju vidljivi.Neke stvari moraju obavljati na određen način i znaju ljude oko sebeprisiljavati da i oni na isti način to obavljaju.«

»Što je s jezikom?« upitao je Martin prisjetivši se Morganova

neobičnog načina izražavanja.»Jezik je također dobar pokazatelj.« Eva je počistila i posljednje

ostatke salate iz zdjelice te nastavila: »To je jedna od velikihpoteškoća s kojom se ljudi s Aspergerovim sindromom susreću usvakodnevici. U ljudskoj komunikaciji izražavamo obično više odonoga što govore naše riječi. Koristimo se govorom tijela, izrazimalica, mijenjamo intonaciju rečenice, različito naglašavamo i čestorabimo poredbe i metafore. Osobi s Aspergerom sve to predstavljateškoće. Izraz 'možda ćemo morati preskočiti kavu' mogla bi shvatititako da mora skočiti preko šalice s kavom. Kad govore, također imaju



teškoću shvatiti i čuti kako to zvuči drugima. Glas im znade biti blag,gotovo na razini šapta, ili iznimno glasan i prodoran. Govor je čestojednoličan i monoton.«

Martin je kimnuo. Morganov glas poklapao se s ovim drugim

opisom.»Osoba koju sam upoznao također se dosta čudno kreće. Je li i to

uobičajeno?«Eva je kimnula. »Motoričke funkcije također su jasan pokazatelj.

Kretnje mogu biti nezgrapne, krute ili krajnje minimalističke. Takođerčesto dolazi i do stereotipije.«

Po Martinovu licu bilo joj je jasno da mora objasniti taj pojam.»To se odnosi na stereotipne pokrete koji se ponavljaju - recimo,

kratko mahanje rukom.«»Ako osoba s Aspergerom ima teškoća s motoričkim

sposobnostima, ne utječe li to na sve što radi?« Martin se sjetio kakosu Morganovi prsti s lakoćom letjeli po tipkovnici.

»Ne, ustvari ne. Uobičajeno je da, povezano s posebnim interesomili ako radi nešto što ga osobito oduševljava, može posjedovatiiznimno funkcionalne, fine motoričke vještine.«

»Kakav je pubertet kod djece sa sindromom?«»To je totalno druga priča. No, prije nego što nastavimo, jeste li zakavu? To je cijelo brdo podataka. I, hoćete li bilježiti ili pak imate takodobru memoriju?«

Martin je pokazao mali diktafon na stolu. »Za to će se pobrinutimoj asistent. A kavu odbiti neću.« Želudac mu se malo bunio. Za ručakobično nije jeo salatu i znao je da će na povratku morati zastati kodštanda s hot-dogovima.

Malo poslije Eva se vratila noseći šalice vrele kave. Sjela je inastavila predavanje:

»Gdje smo stali? A, da, pubertet. To je još jedno razdoblje kad jeteško dijagnosticirati Aspergera, ako pojedincu dijagnoza nijepostavljena već otprije. Dakle, pojavljuju se brojni problemiadolescencije koje Asperger često pojačava i tjera do krajnosti. Naprimjer, higijena zna biti velik problem. Mnogi zanemarujusvakodnevnu higijenu. Ne da im se tuširati, prati zube ili odijevati čistuodjeću. Problem postaje i pohađanje nastave. Teško poimaju važnost truda na nastavi, a problemi se množe i unutar društvene interakcije s



drugim učenicima i vršnjacima. To im otežava, katkad i onemogućuje,rad u grupama koji je sve češći u srednjoj školi i gimnaziji. Cesto sepojavljuje depresija kao i asocijalno ponašanje.«

Martin se razbudio: »Što biste ubrojili u tu kategoriju?«

»Na primjer, nasilne zločine, provale i palež.«»Dakle, osobe s Aspergerom sklonije su nasilju i zločinu?«»Ovako - ne može se reći da su oni koji pate od Aspergera, kao

skupina, skloniji nasilju, no postotak je definitivno viši nego u općojpopulaciji. Kao što sam rekla, postoji jaka fiksacija na sebe i poteškoćepri razumijevanju i uključivanju u tuđe osjećaje. Nedostatak empatijevažna je karakterna crta. Da pojednostavimo, moglo bi se reći da jerazboritost ono što nedostaje osobi s Aspergerovim sindromom.«

»Ako bi osoba s Aspergerom...«, Martin je oklijevao, »bilaumiješana u istragu ubojstva, postoji li kakav razlog da se na njuobrati veća pozornost?«

Eva je ozbiljno shvatila to pitanje i malo razmislila o odgovoru.»Ne mogu reći. Naravno, kao što sam spomenula, u dijagnozi

postoje određene karakteristike što snižavaju granicu koja većinuljudi dijeli od nasilnog čina. Istodobno, ekstremno je malen postotak

ljudi s Aspergerovim sindromom spremnih da odu do kraja i počineubojstvo. Ja čitam novine pa znam o kojem slučaju govorite«, rekla je,zamišljeno držeći šalicu u rukama. »Osobno mislim da bi bilo krajnjerizično poći tim putem ako me razumijete',«

Martin je kimnuo. Razumio ju je savršeno. Bezbroj puta već sedogodilo da su ljudi bivali nepravedno optuženi samo zato što su bilidrugačiji. Ipak, znanje je moć te je i dalje vjerovao kako bi biloiznimno vrijedno dobiti uvid u Morganov svijet.

»Iskreno sam vam zahvalan što ste odvojili vrijeme za razgovor samnom. Nadam se da poslovi koje ste morali odgoditi nisu bili hitni.«

»Ne, nimalo«, rekla je Eva i ustala da ga isprati. »Samo priličnoočajno potrebna obnova garderobe. Drugim riječima, ništa što nemože pričekati sljedeći tjedan.«

Otpratila ga je do garderobe i pričekala da odjene jaknu koja seveć osušila.

»Drago mi je što ne moram izlaziti po ovako pasjem vremenu«,rekla je Eva. Pogledali su kroz prozor - vani je i dalje lijevalo i kiša jena trgu ostavljala velike lokve.



»Da, izgleda kao da će jesen trajati dovijeka«, odvratio je Martin ipružio ruku da se oprosti.

»A, da, hvala na ručku. Slobodno zovite ako ćete imati još pitanja.Bio mi je užitak malo pretresti ovu temu. Rijetko mi se pružaju takve

prilike.«»Dobro. Ako zatrebam, nazvat ću. Još jednom hvala.«



Fjallbacka, 1924.

POROD JE BIO STRAHOTA veća od ičega što je Agnes ikada zamišljala.Trudovi su je mučili gotovo četrdeset osam sati i bila je na rubu smrtiprije nego što se liječnik cijelom težinom svalio na njezin trbuh i nasvijet istjerao prvo dijete - naime, bila su dva. Ubrzo je izišlo i drugo tesu joj ponosno pokazali bebe nakon što su ih oprali i umotali u topledeke. Agnes se okrenula. Nije željela vidjeti stvorove koji su joj uništili

život i zamalo je ubili. Što se nje tiče, mogli su djecu dati drugima,baciti ih u rijeku ili s njima činiti što god ih volja. Njihovi sitni, pištaviglasovi razdirali su joj uši. Nakon što je morala neko vrijeme slušati tajzvuk, pokrila je uši i urlajući ženama oko sebe naredila da ih odnesu.Užasnuta bolničarka pokorila se, a Agnes je čula kako se oko njedošaptavaju. No urlici su uminuli - ona je željela samo da je pustespavati. Spavati sto godina dok je poljupcem ne probudi kraljević kojiće je odvesti iz tog jada i od dva pohlepna monstruma što ih je

iznjedrilo njezino tijelo.Kad se probudila, isprva je pomislila da joj se san ostvario. Nad

njom stajala je visoka, tamna pojava i načas je pomislila da je ugledalaprinca kojeg je čekala. A onda se na nju oborila stvarnost. Ugledala jeAndersovo tupo lice koje se nadvilo nad njom. Od izraza ljubavi nanjegovu licu pozlilo joj je. On stvarno misli da će sad između njih bitidrugačije, samo zato što mu je izbacila dvojicu sinova? Bila bi sretnada ih odvede i vrati joj njezinu slobodu. Na trenutak je osjetila kakojoj ta pomisao u grudima budi osjećaj trijumfa. Nije više bila golema,bezoblična i trudna. Ako poželi, može otići i naći život kakavzaslužuje, život kojemu pripada. Ond je shvatila koliko je tonemoguće. Budući da se ne može vratiti ocu, kamo bi se uputila? Nijeimala novca, nije mogla pribaviti novac - osim ako se ne želi prodavatina ulici. Cak je i sadašnji život bio bolji od toga. To beznađe natjeraloju je da okrene glavu i zajeca. Anders joj je nježno milovao kosu. Da je

mogla, podigla bi ruke i odgurnula ga od sebe.»Agnes, prelijepi su. Savršeni.« Glas mu je malo treperio.Nije odgovorila; zurila je u zid i isključila se iz svijeta. Kad bi



barem došao netko da je odvede odavde.



§

SARA SE NIJE VRATILA. Mama je objasnila da se neće više vraćati, ali jojFrida nije vjerovala. Mislila je da mama to samo tako kaže. Sara nijemogla tek tako nestati. Ako je tako, onda je Fridi žao što nije bila boljaprema njoj. Ne bi se bila toliko svađala sa Sarom kad bi joj onaotimala igračke; dala bi joj ih. Sad je vjerojatno prekasno.

Prišla je prozoru i ponovno pogledala nebo. Bilo je sivo, nekako

prljavo. Valjda Sara ne živi tamo.A onda je tu i ona tajna o starcu. Naravno da je Sari obećala da ćešutjeti. Ali je mama uvijek govorila da mora reći istinu, a neštoprešutjeti isto je kao i lagati, zar ne?

Frida je sjela pred kuću za lutke. Bila je to njezina najomiljenijaigračka. Bila je mamina kad je bila mala, a sad je Fridina. Teško joj jebilo zamisliti da je mama bila isto tako mala kao što je Frida sad. Pamama je tako... odrasla.

Tragovi na kući za lutke jasno su otkrivali da potječe izsedamdesetih. Trebala bi predstavljati ciglenu katnicu, namještenu usmeđim i narančastim tonovima. Namještajem se još igrala njezinamajka i Frida je mislila da je sve to super samo da je šteta što u kućinema više ružičastih i plavih stvari. Plava joj je bila najdraža boja. Sarije to bila ružičasta. Fridi se to činilo čudnim. Svi su znali da seružičasta i crvena tuku, a Sara je imala crvenu kosu, dakle ne bi joj setrebala sviđati ružičasta. No sviđala joj se. Takva je uvijek bila. Uvijeknekako u kontri.

S kućom su došle i četiri lutke. Dvije dječje, te mama i tata. Uzela jedjecu, obje curice i posjela ih sučelice. Obično je htjela biti ona uzelenom zato što je ta najbolje izgledala, ali s obzirom na to da je Saramrtva, neka ona bude zelena. Frida će morati biti lutka u smeđojhaljini.

»Bok, Frida, znaš da sam mrtva?« rekla je zelena lutka Sara.

»Da, mama mi je rekla«, odvratila je smeđa»I što još kaže o tome?«»Kaže da si otišla u raj i da se više nećeš doći igrati sa mnom.«



»Kako je to dosadno«, rekla je lutka Sara.Frida je kimnula lutkinom glavom. »Da, slažem se. Da sam znala da

ćeš umrijeti i da se nećeš više doći igrati sa mnom, dala bih ti sveigračke koje si poželjela i nikad se ne bih žalila.«

»Baš šteta«, rekla je lutka Sara. »Mislim, to što sam mrtva.«»Da, stvarno šteta«, rekla je ona u smeđem.Obje su malo šutjele. A onda je lutka Sara progovorila ozbiljnim

glasom: »Jesi li nešto rekla o onom čovjeku?«»Ne, obećala sam.«»Zato što je to bila naša tajna.«»Ali, zašto ne smijem reći? Taj stari je bio zločest, nije li tako?«

Smeđa lutka govorila je piskutavo.»Baš zato. Starac je rekao da ne smijem reći. A uvijek se mora

raditi ono što kažu zločesti starci.«»Ma, ti si mrtva, pa ti starac ne može ništa, zar ne?«Lutka Sara na to nije imala što reći. Frida je pažljivo spremila lutke

u kuću i ponovno se vratila do prozora. Razmišljala je o tome kako jesve sada teško, samo zato što je Sara umrla.

Annika se vratila s ručka i pozvala Patrika kad su se on i Ernst vratili.Samo joj je odmahnuo žureći se do ureda, ali se nije predavala. Zastaoje u dovratku s upitnim izrazom lica. Annika ga je promatrala prekoruba naočala. Izgledao je iscrpljenoga kiša ga je učinila sličnimpokisloj mački. Doduše, uz bebu i ovo ubojstvo djeteta vjerojatnonema previše energije da se brine za sebe.

U Patrikovim je očima spazila nestrpljenje i požurila se reći mu

ono što je željela prenijeti. »Danas sam primila hrpu poziva, sve zbogmedija.«»Nešto zanimljivo?« pomalo bezvoljno upitao je Patrik. Od javnosti

su rijetko dobivali išta korisno pa se nisu previše nadali.»I da i ne«, rekla je Annika. »Većinom uobičajeni lajavci koji

nazivaju da bi prijavili svoje krvne neprijatelje i sve ostale, a u ovomslučaju homofobija se stvarno razmahala. Očito je svaki muškarac kojise bavi cvijećem ili šiša kosu automatski sumnjiv kao homoseksualac i

osoba sposobna činiti svakakve grozote djeci.«Patrik se premještao s noge na nogu, pa je Annika ubrzala uzela je



prvu ponikli s hrpe i pružila mu.»No ovo se čini kao da ima temelja. Nazvala je žena, odbila dati

ime i samo rekla kako bismo trebali pregledati liječnički karton Sarinamlađeg brata. Rekla je samo to, ali mi nešto govori da bi u tome moglo

biti nečega. U najmanju ruku, trebalo bi to ispitati.«Patrik nije djelovao ni približno toliko zainteresiran kako se

nadala. S druge strane, nije čuo hitnju u glasu žene koja je nazvala.Njezin glas oštro je odudarao od slabo prikrivene zloće onih koji su sužitkom širili tračeve.

»Da, možda bi vrijedilo provjeriti, ali ne nadaj se previše.Anonimni pozivi obično ne izrode ništa.«

Annika je zaustila nešto, ali je Patrik podigao ruku.»Da, da, znam. Nešto ti je reklo da je taj drugačiji. Obećavam da ću

istražiti. Samo, morat će malo pričekati. Sad imamo hitnijih poslova.Za pet minuta imamo sastanak u menzi, tada ću ti više reći.« Prstima jezabubnjao po dovratku i otišao s porukom u ruci.

Annika se pitala što je novo iskrsnulo. Nadala se da će torasvijetliti slučaj. Raspoloženje u postaji u posljednje vrijeme bilo jemračno.

Niclas nije mogao pronaći ni mir ni tišinu za rad. Slika Sarina lica nijega puštala na miru, a jutrošnji posjet policije na površinu mu jeizvukao sve njegove zebnje. Možda je točno ono što tvrde svi, moždase prerano vratio na posao. Njemu je to bio način opstanka. Pomogaomu je da u zapećak pospremi neželjene misli i umjesto njima bavi sečirevima, kurjim očima, trodnevnom virozom i upalama uha. Ništa

nije važno sve dok ne mora razmišljati o Sari. Ili Charlotte. No sad jestvarnost prodrla neumoljivo i osjećao se kao da srlja prema bezdanu.Nije pomagalo ni to što je sam utjecao na to da sada bude takotjeskoban. Istini za volju, što je bilo neobično, nije uspijevao pojmitizašto je sve to činio. Nešto u njemu kao da ga je tjeralo u lov za nečimšto mu je ležalo tik nadohvat ruke. Usprkos činjenici da je ionakoimao previše, barem donedavno. Život mu se raspao, i ništa što kaže iliučini ne može to promijeniti.

Niclas je bezvoljno prelistavao bilješke pred sobom. Oduvijek jemrzio papirologiju, a danas mu je bilo osobito naporno koncentrirati



se. Tijekom prvog pregleda poslije ručka čak je bio otresit i neuljudanprema pacijentu. A obično bi prema svima bio šarmantan, bez obzirana to tko bi ušao. Danas nije imao snage ugađati još jednoj staroj damikoja mu se došla požaliti na imaginarne bolove. Ta pacijentica bila je,

recimo, stalna mušterija u klinici, no sad je bilo upitno hoće li sevratiti. Njegovo iskreno mišljenje o njezinu zdravlju nije joj bilo povolji. No dobro, to se ionako nije činilo važnim.

S uzdahom je počeo skupljati sve kartone. Odjednom su gapreplavili osjećaji koje se predugo trudio potiskivati pa je jednimpokretom sa stola pomeo sve. Papiri su lijeno odlebdjeli do poda i palina hrpu. Niclas odjednom nije mogao dovoljno brzo svući liječničkukutu. Bacio ju je na pod, navukao sako i izjurio iz ordinacije kao da gagone vrazi. Što je, u neku ruku, i bila istina. Zastao je načas bolničarkireći, hinjenim mirom, da mu otkaže sve popodnevne termine. I izletiona kišu. Suza je pronašla put do njegovih usta i sol je prizvala slikunjegove kćeri kako pluta na sivom moru dok bijele kreste valovaplešu po površini oko njezine glave. To ga je nagnalo u još brži trk.Dok je bježao, suze su mu se miješale s kišom. Najviše od svega,bježao je od sebe.

Aparat za kavu pištao je i grgoljio te je iznjedrio uobičajeno isti crnikatran. Patrik je odlučio stajati pokraj sušilice dok su ostali uzelišalice i sjeli. Bili su nazočni svi osim Martina, a kad se spremao upitatije li ga itko vidio, on je uletio, potpuno zadihan.

»Oprostite što kasnim. Annika je nazvala i rekla da je sastanak. Biosam na putu ovamo i... «

Patrik je podigao ruku. »O tome ćemo poslije. Sad moramoraspraviti nešto.«Martin je kimnuo i sjeo za stol, upitno pogledavajući Patrika.»Dobili smo rezultate analize sadržaja Sarina želuca i pluća.

Pronašli su nešto čudno.«Oko stola osjetila se napetost. Mellberg je netremice promatrao

Patrika, čak su i Ernst i Gösta za promjenu djelovali zainteresirano.Annika je kao po običaju bilježila kako bi poslije sastanka svima

mogla poslati sažetak.»Netko je djevojčicu natjerao da jede pepeo.«



Da je igla pala na pod, zvučalo bi poput groma, takva je tišinazavladala u prostoriji. Tada se Mellberg nakašljao. »Pepeo? Rekao sipepeo?«

Patrik je kimnuo. »Da, pronašli su ga u želucu i plućima. Pedersen

pretpostavlja da joj ga je netko nagurao u usta kad je već bila u kadi.Nešto pepela završilo je u vodi, i kad se utopila, pepeo joj je ušao upluća.«

»Ali zašto?« zapanjeno se javila Annika, zaboravljajući bilježiti.»To je pitanje. Također se moramo zapitati kako će nam taj

podatak pomoći. Već sam nazvao i naredio pretragu kupaoniceFlorinovih. Gdje god pronađemo pepeo, pronašli smo poprištezločina.«

»Stvarno misliš da bi netko iz obitelji...«, Gosu nije završiorečenicu.

»Ne mislim ništa«, rekao je Patrik. »Ako se pojavi neko drugomoguće poprište, pretražit ćemo ga mikroskopom, osobito akopopodnevni pretres ne da nikakve rezultate. Kuća Florinovih je mjestogdje je posljednji put viđena, dakle, mogli bismo krenuti odande.Bertile, što misliš?«

Pitanje je bilo retoričko. Mellberg nije imao nikakve veze sistragom, ali su svi znali kako rado potiče privid da upravlja svime.Mellberg je kimnuo. »Zvuči dobro. Ali zašto već nije provedeno

forenzičko ispitivanje njihove kuće?«Patrik se morao obuzdati da mu se ne izbelji. Već je bilo i previše

što je maločas Ernst istaknuo upravo to, no činjenica da je morao čuti iMellberga samo je pogoršala stanje. Lako je biti general poslije bitke.Ako ćemo pošteno, Patrik pomisli, mora se priznati da dosad nisu

imali nikakva valjana razloga za išta više od letimična pregleda kuće.Nisu mogli dobiti ni nalog, no to je odlučio prešutjeti. Umjesto toga,odgovorio je neodređeno: »Mislim da sad možemo tragati za nečimodređenim, inače bismo gubili vrijeme. U svakom slučaju, ekipa izUddevalle stiže u četiri sata. Namjeravam sudjelovati i, Martine, poveobih te sa sobom ako imaš vremena.«

Patrik je, izrekavši to, oprezno pogledao Mellberga. Nadao se daneće ustrajati i dalje mu nametati Ernsta. Posrećilo mu se. Mellberg jeprešutio. Možda je dosad zaboravio sve.

»Naravno, mogu«, rekao je Martin.



»Onda dobro. Sastanak je gotov.«Annika je namjeravala svima ispričati o pozivu koji je primila, ali

su već ustali pa je odlučila pričekati. Patrik je dobio podatak i bila jeuvjerena da će se njime pozabaviti čim stigne.

Rukom pisana poruka zapravo je čamila u Patrikovu stražnjemdžepu. Zaboravljena.

Stig je začuo korake na stubama i pripremio se za udar. U prizemlju ječuo Niclasa i Lilian i znao da razgovaraju o njemu. Oprezno sepridigao u polusjedeći položaj. Osjećao je kao da mu tisuću noževareže trbuh, no kad je Niclas ušao u sobu, Stigovo je lice bilo

bezizražajno. Slika oca u bolnici, nemoćnog, sitnog, kako kopni uhladnom, sterilnom bolničkom krevetu, ispunila mu je misli. Ponovnose zakleo da si to nikad neće dopustiti. Njegovo je stanje privremeno. Iprije mu je prolazilo, pa će i opet proći.

»Lilian kaže da ti je danas lošije.« Niclas je sjeo na rub postelje i nalice navukao najzabrinutiji liječnički izraz. Stig je primijetio da su muoči crvene.

Nikakvo čudo ako je mali plakao. Izgubiti dijete. Stigu je malanedostajala do bola. Shvatio je da Niclas čeka odgovor.

»Ma znaš kakve su žene. Sve napuhavaju preko svake mjere.Noćas nisam dobro spavao i to je sve, ali osjećam se bolje.« Bol ga jenatjerala da stisne zube i napregnuo se da prikrije kako se zapravoosjeća.

Niclas ga je sumnjičavo pogledao i iz velike liječničke torbeizvukao nešto što je ponio sa sobom.

»Nisam siguran da ti vjerujem, ali ćemo prvo provjeriti tlak iostalo. Onda ćemo vidjeti.«Oko Stigove mršave ruke pričvrstio je manžetu tlakomjera i

pumpao sve dok se nije stegnula. Pratio je stupac žive kako se spušta inaposljetku skinuo manžetu.

»150 kroz 80, nije loše. Raskopčaj košulju, moram ti poslušatiprsa.«

Stig je poslušao i otkopčao košulju čudno krutim i nevoljkim

prstima. Hladnoća stetoskopa na prsima natjerala ga je da nagloudahne, na što je Niclas mrko rekao: »Dugački, duboki udisaji.«



Svaki je dah bolio, ali je čistom snagom volje uspio ispunitiNiclasov zahtjev. Nakon nekoliko trenutaka, Niclas je iz ušiju izvukaoslušalice stetoskopa. Pogledao je Stiga ravno u oči.

»Dakle, ništa konkretno, ali ako se osjećaš lošije, važno je da mi to

kažeš. Trebali bismo te pošteno pregledati. Ako te pošaljem uUddevallu, ondje mogu obaviti neke testove i provjeriti jesam liprevidio koji problem.«

Odmahujući glavom, Stig je pokazao odbojnost prema tomprijedlogu. »Ne, osjećam se prilično dobro. Nije potrebno da na menetrošite vrijeme i novac. Vjerojatno sam samo pokupio neku boleštinu,no brzo ću se oporaviti. Već se događalo, zar ne?« U glas mu se uvukaomolećiv prizvuk.

Niclas je kimnuo glavom i uzdahnuo. »Samo nemoj reći da tenisam upozorio. Covjek ne može biti pretjerano oprezan ako mu tijelopočne javljati da nešto nije u redu. No neću te tjerati. Tvoje zdravlje,dakle ovisi o tebi - iako moram priznati da se ne radujem silasku uprizemlje i susretu s Lilian. Kad sam došao doma, gotovo se spremalanazvati hitnu pomoć.«

»Da, moja Lilian je prava usijana glava«, Stig se zacerekao, ali je

brzo umuknuo kad su mu noževi ponovno zarovali po trbuhu.Niclas je zatvorio torbu i sumnjičavo pogledao Stiga. »Obećavaš daćeš mi reći ako nešto ne bude u redu?«

Stig je kimnuo. »Apsolutno«.Čim je čuo Niclasove korake na stubama, bolno je kliznuo u ležeći

položaj. Bol će ubrzo minuti. Samo što dalje od bolnice. Nju moraizbjeći pod svaku cijenu.

Kad je otvorila vrata, Lilian je na licu otkrila cijelu lepezu emocija.Pred vratima stajali su Patrik i Martin u pratnji trojice tehničara,zapravo dva muškarca i jedne žene.

»Čemu svi ti ljudi?«»Imamo nalog za pretragu vaše kupaonice.«Patrik je s naporom trpio njezin pogled. Nevjerojatno je koliko ga

često vlastita profesija tjera da se osjeća kao bešćutni seronja.

Lilian ih je gledala mrtvačkim pogledom. Trenutak poslije sklonilaim se s puta i propustila ih.



»Samo nemojte napraviti svinjac. Upravo sam počistila«, zarežalaje.

Ta primjedba Patrika je natjerala da još jednom požali što pretresnije naredio prije. Sudeći po onom što su u kući Florinovih vidjeli

tijekom tjedna, ta je kuću čistila gotovo neprestano. Ako je u prostorijii bilo kakvih čvrstih dokaza, dosad su zasigurno nestali.

»U prizemlju imamo kupaonicu s tušem, a na katu je s kadom.«Lilian je pokazala stube. »Izujte cipele«, naredila je i svi su poslušali.»I ne smetajte Stigu. Odmara se.« Ne skrivajući bijes, uputila se ukuhinju gdje je, bučno klepećući, počela prati suđe.

Patrik i Martin pogledali su se i tehničare poveli na kat. Maknuli suim se s puta i pustili ekipu da radi u kupaonici dok su čekali uhodniku. Vrata Stigove sobe bila su zatvorena. Govorili su prigušenimglasom.

»Stvarno misliš da je ovo potrebno?« rekao je Martin. »Mislim,ništa ne ukazuje na to da je ubojica član obitelji i... ionako prolazekroz teško razdoblje.«

»Naravno da si u pravu«, odvratio je Patrik, gotovo šaptom. »Nonikog ne možemo isključiti samo zato što nam je možda neugodno.

Cak i ako obitelj ne shvaća, to činimo misleći isključivo na njih. Ako ihmožemo skinuti s popisa sumnjivaca, više energije možemo trošiti nadruge grane istrage. Slažeš se?«

Martin je kimnuo. Znao je da je Patrik u pravu. Samo, sve je tostvarno užasno nezgodno. Začuli su korake na stubama, okrenuliglave i ugledali Charlottin upitni pogled.

»Što se tu zbiva? Majka je rekla da ste doveli cijelu vojsku da nampretraži kupaonicu. Zašto?« Malo je podigla glas i pokušala se probiti

pokraj njih. Patrik ju je zaustavio.»Molim te, možemo li sjesti i porazgovarati?«Charlotte je još jednom pogledala tehničare i okrenula se da siđe.

»Sjest ćemo u kuhinju«, rekla je ne gledajući ni Martina ni Patrika.»Želim da i majka čuje što imate reći.«

Kad su ušli u kuhinju, Lilian je i dalje bijesno nabijala posuđem.Albin je sjedio na deki na podu i velikim, ozbiljnim očima promatraošto baka radi. Kad god bi podigla glas, trznuo bi se poput prestravljenazeca.

»Ako već namjeravate sve raskopati, nadam se da ćete sve vratiti u



prvotno stanje.« Lilianin glas bio je poput mraza.»Ne mogu ništa obećati - možda će morati rastaviti ponešto, ali vas

uvjeravam da će paziti najviše što mogu«, rekao je Patrik i sjeo.Charlotte je Albina podigla s poda i s njim na krilu sjela na

kuhinjski stolac. On se skutrio u majčinu naručju. A ona je smršavjela iispod očiju imala tamne podočnjake. Izgledala je kao da tjedan dananije spavala - što je i moguće. Primijetio je da se trudi obuzdatidrhtanje donje usnice kad je upitala: »Dakle, zašto je odjednom u kućicijela policijska divizija? Zašto umjesto toga ne tražite Sarinaubojicu?«

»Charlotte, želimo samo ispitati sve mogućnosti. Dakle, dobili smoneke... nove podatke. Pitam se, znaš li ikakav razlog zašto bi netkoželio Saru natjerati da jede pepeo?«

Charlotte ga je pogledala kao da je poludio. Cvršće je zagrlilaAlbina na što je ovaj zaječao. »Jede pepeo? Što hoćeš reći?«

Ispričao joj je što je saznao od patologa i vidio kako joj lice iz časau čas postaje sve bljeđe.

»To bi učinio samo neki luđak. Zato mi je još manje jasno zaštovrijeme tratite ovdje.« Posljednja riječ zazvučala je kao vrisak pa je

Albin, pogođen majčinom zebnjom, i sam zavrištao. Odmah ga jeušutkala i umirila dovoljno da ga zaustavi, ali nije skidala pogled sPatrika.

On je ponovio što je malo prije rekao Martinu. »Važno nam jeobitelj isključiti iz istrage. Apsolutno ništa ne ukazuje na to da bi itko utvojoj obitelji bio povezan sa Sarinom smrću. Ali ne bismo radili svojposao da ne učinimo sve što možemo kako bismo istražili tumogućnost. Kao što znaš, slično se događalo i u drugim slučajevima i

nažalost ne možemo uvijek biti uviđavni koliko bismo željeli.«Lilian je zafrktala stojeći za sudoperom. Svojim držanjem otkrivala

je što misli o Patrikovu kratkom izlaganju.»Razumijem, naravno«, rekla je Charlotte. »Sve dok ne tratite

vrijeme koje biste mogli bolje iskoristiti.«»Radimo punim gasom, ispitujemo sve mogućnosti, u to te

uvjeravam.« Patrik se nagonski nagnuo preko stola i svojimdlanovima prekrio njezine. Nije uzmaknula nego ga je netremicepromatrala kao da mu želi zadrijeti u dušu i vlastitim očima provjeritigovori li istinu. Patrik nije ni trepnuo. Očito ju je zadovoljilo ono što je



vidjela jer je spustila pogled i kimnula.»U redu, valjda vam moram vjerovati. Sreća vaša što Niclas nije

doma.«»Bio je ovdje malo prije«, javila se Lilian ne okrećući se.

»Pregledao je Stiga, ali je opet otišao.«»Zašto je došao doma? Zašto mi se nije došao javiti?«»Mislim da si spavala. I nemam pojma zašto je doma dolazio usred

popodneva. Sigurno je trebao pauzu. Ja sam mu već rekla da sevjerojatno prerano vratio na posao, ali je taj mali savjestan prekosvake mjere. Čovjek mu se svakako treba diviti... «

Charlotte je demonstrativnim uzdahom prekinula Lilianineprimjedbe, tako da se ova još bjesomučnije bacila na pranje suđa.Patrik je doslovno osjećao kako napetost titra u sobi.

»U svakom slučaju, trebao bi čuti za ovo - nazvat ću kliniku.«Charlotte je Albina spustila na deku i nazvala sa zidnog telefona u

kuhinji. Dok je razgovarala, nitko nije progovorio. Patrik je samo želionestati odavde. Nekoliko minuta poslije Charlotte je spustila slušalicu.

»Nije tamo«, rekla je u nevjerici.»Nije tamo?« Lilian se okrenula. »Pa gdje je onda?«

»Aina ne zna. Samo je rekla da je uzeo slobodno popodne.Pretpostavila je da se uputio kući.«Lilian se namrštila i dalje okrenuta prema ostalima u kuhinji.

»Ovdje nije bio više od petnaest minuta. Na brzinu je pregledao Stiga izatim otišao: Meni se učinilo da se vraća na posao.«

Patrik i Martin pogledali su se. Imali su svoju teoriju o tome kamose zaputio ožalošćeni otac.

Glavni forenzičar provirio je glavom kroz kuhinjska vrata: »Ovo će

vjerojatno trajati nekoliko sati. Nalaze ćete dobiti čim završimo.«Patrik i Martin ustali su pomalo nevoljko i s nelagodom pozdravili

Charlotte i Lilian.»U tom slučaju, idemo mi. Ako se prisjetite ičega u vezi s pepelom,

znate gdje nas možete naći.«Charlotte je kimnula; lice joj je bilo blijedo. Stojeći za sudoperom

Lilian se pravila gluha te se nije udosto ni pogledati ih.Šutke su izišli i uputili se prema autu.»Možeš me odbaciti doma?« upitao je Patrik»Ali, auto si ostavio kod postaje. Nećeš ga trebati preko vikenda?«



»Jednostavno ne mogu podnijeti da se onamo vraćam. Inamjeravam malo raditi u subotu i nedjelju. Mogu autobusom, a ondaću kući autom.«

»Mislio sam da si Erici obećao da ćeš uzeti slobodan vikend«,

izjavio je Martin.Patrik je iskrivio lice. »Da, znam, ali nisam računao da će mi

natovariti istragu ubojstva.«»I ja ću raditi preko vikenda, pa mi reci ako imaš što za mene.«»Sjajno, ali mislim da moram sam sve pregledati na miru.«»Najbolje znaš što ti je činiti«, rekao je Martin i sjeo u auto. Patrik

je sjeo na suvozačevo mjesto - ali nije više bio siguran da je Martin upravu.

Konačno će svekrvu ispratiti iz kuće. Erica gotovo nije moglapovjerovati. Svi prijekori, sve sveznadarske primjedbe i zabašurenepritužbe potpuno su izjeli njezine zalihe strpljenja. Brojila je minutedo časa kad će Kristina sjesti u svoj mali Ford Escort i odvesti sedoma. Ako je Erica prije svekrvina dolaska patila od manjka vjere uvlastito majčinstvo, sada je stanje bilo još gore. Očito je da ništa neradi kako treba. Ne zna kako Maju dobro odjenuti, kako je pravilnohraniti, previše je napasna, previše je nespretna, previše je lijena,trebala bi se više odmarati. Njezinim manama nije bilo kraja i dok jeErica sjedila s kćeri u krilu, osjećala se kao da bi mogla mirno dićiruke od svega. Nikad neće uspjeti ni u čemu. Noću je sanjala da jeMaju ostavila Patriku i otišla na dug put. Daleko, daleko. Negdje gdjeje mirno i spokojno, gdje nema beba koje vrište, gdje nema

odgovornosti i zahtjeva. Negdje gdje bi se mogla skutriti i ponovno bitimala, gdje bi se netko brinuo za nju.Istodobno u njoj ju je neki osjećaj tjerao u suprotnom pravcu.

Zaštitnički nagon i spoznaja da nikad ne bi mogla napustiti dijete kojedrži u naručju. To je jednako nezamislivo kao odrezati ruku ili nogu.Sad su jedno i zajedno moraju prebroditi sve to. Ipak, razmišljala je otome da posluša Charlottin savjet, onaj koji joj je dala prije strahotnogkošmara Sarine smrti. Charlotte joj je rekla da porazgovara s nekim,

nekim tko razumije kako se osjeća. Možda takav osjećaj i nijenormalan. Možda ovako ne bi trebalo biti.



Sarina smrt natjerala ju je da ponovno razmisli o svemu. Pomoglajoj je da shvati prave razmjere vlastite depresije, da uvidi kako ona, zarazliku od Charlotte, samo prolazi kroz mračno razdoblje koje jemoguće prekinuti. Charlotte će sa svojom tugom morali živjeli do

kraja života. Erica može nešto poduzeti. Prije nego što oderazgovarati s nekim, trebala bi iskušati neke savjete o odgoju djeceAnne Wahlgren. Kad bi uspjela Maju natjerati da spava negdjedrugdje, a ne na njezinim prsima, to bi već bio napredak. Samo moraskupiti hrabrost prije nego što se upusti u projekt. I svoju svekrvuispratiti iz kuće.

Kristina je ušla u dnevnu sobu i zabrinuto pogledala Ericu i Maju.»Ponovno je dojiš? Od zadnji put nisu mogla proći više od dva sata.«Nije čekala odgovor, samo je nastavila: »U svakom slučaju, pokušalasam ovdje stvari malo dovesti u red. Rublje je oprano, a bilo ga jepoprilično, vjeruj mi. Prljavog suđa više nema, obrisala sam svuprašinu. Da ne zaboravim, spremila sam nekoliko hamburgera, stoje uzamrzivaču pa ćeš imati nešto drugo osim tih jezivih smrznutihobroka. Znaš, moraš jesti zdravo, što vrijedi i za Patrika. Cijeli danvrijedno radi, a onda se veći dio večeri mora brinuti za Maju, dakle

treba jesti što bolje može. Moram reći da sam se prilično šokirala kadsam ga vidjela. Izgledao je strašno blijed i izmožden.«Litanija se protezala u beskraj i Erica je morala stisnuti zube kako

bi obuzdala poriv da dlanovima prekrije uši i zapjeva - kao kad je bilamala. Naravno, dok joj je svekrva bila u kući imala je nekoliko satislobodnog vremena - što je morala priznati, ali su mane nesumnjivoprevagnule nad prednostima. Dok su joj navirale suze, tvrdoglavo jezurila u Ricki Lake na televiziji. Zašto joj svekrva jednostavno ne ode?

Čini se da su joj molitve uslišene, jer je Kristina u predvorje iznijelaspreman kovčeg, navukla cipele i kaput.

»Sigurna si da se možeš snaći sama?«Erica je umorno skrenula pogled s televizora; čak joj je uspjelo

razvući i kiseli smiješak.»Naravno, bit ću dobro.« Nakon herkulovskog napora, dodala je:

»Hvala vam puno za svu pomoć.«Nadala se da Kristina neće primijetiti koliko to hinjeno zvuči. Očito

nije, jer joj je svekrva milostivo kimnula i rekla: »Pa, lijepo je ponekadbiti koristan. Ubrzo ću se vratiti.«



Daj se tornjaj odavde, ženo, grozničavo je pomislila Erica, trudećise da pukom snagom volje svekrvu izbaci kroz vrata. Nekim čudom, tokao da je djelovalo, pa kad su se vrata zatvorila Erica je dubokouzdahnula s olakšanjem. što nije dugo potrajalo. U tišini nakon

Kristinina odlaska, u kojoj je Majino cuclanje bilo jedini zvuk, navrlesu joj misli na Annu. Još nije uspjela dobiti sestru, a ni Anna se nijepotrudila nazvati. Zlovoljno je ukucala broj Annina mobitela, ali je kaoi bezbroj puta prije dobila samo sekretaricu. Po tko bi više znao kojiput ostavila je poruku i prekinula vezu. Zašto se Anna ne javlja? Ericaje počela kovati plan za planom ne bi li otkrila što se zbiva s njezinomsestrom, ali je naposljetku odustala, shrvana umorom. To ostavlja zasutra.

Lucas je rekao da ide tražiti posao, ali mu nije vjerovala ni časa. Netako deprimiran, neuredan i neobrijan, raščupane kose. Nije imalapojma što zapravo radi - Anna je samo znala da nije pametno pitati.Pitanja su loša. Pitanja izazivaju teške udarce koji ostavljaju vidljivetragove. Prošli tjedan nije mogla odvesti djecu u vrtić. Modrice na licutoliko su se isticale da je i Lucas shvatio kako bi bila ludost pustiti jeda iziđe.

Glavom su joj se motale misli o tome kako će sve to završiti. Sve jeišlo nizbrdo toliko brzo da joj se zavrtjelo u glavi. Ono vrijeme uelegantnom stanu u Ostermalmu, kad je Lucas svaki dan išao na svojbrokerski posao, uredno odjeven, smiren, izgledalo joj je kao san.Prisjećala se kako je čak i tada željela pobjeći, ali joj je bilo teškoshvatiti zašto. U usporedbi sa sadašnjim životom nemoguće da je bilo

tako loše. I tada je, naravno, ponekad bilo batina, no bilo je i lijepihtrenutaka kad je sve bilo dobro i sređeno. A sad se osvrtala potijesnom dvosobnom stanu, osjećajući kako je obuzima beznađe.Djeca su spavala na madracima na podu dnevne sobe, a igračke su imležale posvuda. Nije se mogla natjerati ni da ih pokupi. Ako se Lucasvrati doma prije nego što prikupi snagu i počisti, posljedice će bitijezive. Ali jednostavno se više nije mogla uznemiravati oko toga.

Najviše se plašila kad bi pogledala Lucasa u oči i shvatila da je

nestalo nešto životno važno. Nešto ljudsko jednostavno iščeznulo je ina to mjesto zasjelo je nešto mračnije i znatno opasnije. Izgubio je



gotovo sve, a ništa nije opasnije od čovjeka koji nema što izgubiti.Načas je pomislila da pokuša pobjeći iz stana i pozvati pomoć. Da

pokupi djecu iz vrtića, nazove Ericu i zamoli je da ih pokupi. Ili danazove policiju. No nikad se ne bi pomaknula dalje od razmišljanja.

Nikad nije znala kad bi se Lucas mogao vratiti, a ako bi stigao utrenutku njezina bijega iz tog zatvora, nikad više ne bi dobila priliku niza bijeg, a ni da preživi.

Umjesto toga, sjela je u naslonjač pokraj prozora i zagledala se nadvorište. Pustila je da joj se sumrak blago spusti preko života.



Fjallbacka, 1925.

NJEGOVO ZVIZ DANJE PRATILO JE zvuk malja na dlijetu. Nakon što su serodili dječaci, Anders je povratio radost koju je nalazio u radu, pa jesvakodnevno odlazio u kamenolom uvjeren kako ima za što raditi.Blizanci su bili sve o čemu je ikad sanjao. Imali su samo šest mjeseci,ali su već vladali cijelim njegovim svijetom i zasjeli u cijeli njegovsvemir. Slika njihovih ćelavih glavica i bezubih osmijeha neprekidno

mu se vraćala dok je radio. U srce mu je unosila pjesmu te je čeznuoza večeri kad će se vratiti kući k njima.Pomisao na suprugu izbacila ga je nakratko iz inače pravilnog

ritma udaraca po granitu. Nije se još povezala s djecom, iako je većprošlo dugo otkad je zamalo umrla pri porodu. Liječnik je rekao danekim ženama treba mnogo vremena da se oporave od takva iskustva,i da u takvim slučajevima mogu proći mjeseci prije nego što se povežus djetetom ili, u ovom slučaju, djecom. Dosad je prošlo već pola

godine. Anders je davao sve od sebe da Agnes olakša život. Usprkoscjelodnevnom radu, uvijek je pazio na dečke kad bi se budili noću, akako je ona odbila dojiti ih, pomagao je i pri hranjenju. Bio je sretanšto im je mijenjao pelene i igrao se s njima. Istodobno, morao jeprekovremeno raditi u kamenolomu, tako da se Agnes morala o njimaskrbiti dok je izbivao. To ga je brinulo. Kad bi se vratio kući, često biih zatekao nepremotane cijeli dan, kako očajnički plaču od gladi.Pokušao je sa ženom razgovarati o tome, ali je samo okrenula glavu iodbila slušati.

Naposljetku je otišao Janssonovima i zamolio Karin, Janssonovuženu, da mu povremeno doma obiđe obitelj. Ona ga je upitnopogledala, ali je pristala. Anders joj je bio doživotno zahvalan - a i svlastitom djecom imala je posla preko glave. Osmero djece oduzimalojoj je gotovo sve vrijeme, no bez oklijevanja obećala je da će njegovodvoje pregledati kad god uzmogne. S tim obećanjem pao mu je kamen

sa srca. Ponekad mu se činilo da u Agnesinim očima vidi čudan sjaj, alito bi nestalo tako brzo da se uvjeravao kako je kriva njegova mašta.Ipak, ponekad bi se, radeći, prisjetio tog pogleda i tada bi se morao



obuzdati da ne odbaci malj i pojuri kući, samo provjeriti jesu li dječacijoš rumeni i zdravi.

Odnedavno je uzeo još više posla. Nekako je uspio pronaći načinda Agnes učini zadovoljnijom životom - u protivnom bi ona svima

redom nanijela jad. Otkako su se preselili u tvrtkino naselje, tupila gaje da unajmi stan u gradu, te je Anders odlučio kako će dati sve odsebe da joj ispuni želju. Ako bi je to učinilo blažom prema njemu idječacima, svi ti radni sati isplatili bi se. Štedio je svaku paru. Otkakoje preuzeo nadzor nad financijama, uspijevao je štedjeti, iako je toznačilo da su im obroci bili prilično jednolični. Majka ga nije naučilakuhati mnoga jela, a on je uvijek nabavljao najjeftinije sastojke. Agnesje nevoljko počela preuzimati neke ženske poslove pa je, nakon malovježbe, počela pripremati jestive obroke te se Anders ponadao da ćese, u bližoj budućnosti, uspjeti osloboditi dužnosti pripremanja večere.

Kad bi se samo uspjeli preseliti u Fjallbacku gdje je bilo življe,možda bi se stanje popravilo. Možda bi mogli ponovno živjeti u braku- što mu je uskraćivala već više od godinu dana.

Pred njim stijena se rascijepila, savršeno točno po sredini. To jesmatrao dobrim znamenom - njegov naum vodi ga u pravome smjeru.



§

VLAK JE STIGAO TOCNO u deset i deset. Mellberg je već čekao pola sata.Nekoliko puta gotovo je okrenuo auto i odvezao se kući. No, to bi bilouzaludno. Raspitali su se o njegovu prebivalištu te bi tračevi ubrzokrenuli. Bolje je suočiti se s tom neugodnošću. Istodobno, nije mogaozanemariti da mu u grudima titra nešto slično čežnji. Isprva nije biokadar prepoznati taj osjećaj. Bilo mu je toliko strano iščekivati nešto,

bilo što, da mu je trebalo neko vrijeme da shvati o kakvom se osjećajuradi. Kad ga je konačno prepoznao, iznenadio se, istinski.Cista nervoza priječila mu je da mirno stoji na peronu i čeka

dolazak vlaka. Neprekidno se šetao ukrug i prvi put u životu požaliošto ne puši, da cigaretom može smiriti živce. Prije izlaska iz kućečeznutljivo je pogledao bocu votke Absolut, ali se uspio obuzdati. Niježelio vonjati na piće kad se prvi put sretnu. Prvi dojmovi su važni.

A onda mu je nešto palo na pamet i ondje se ugnijezdilo. što ako

ono što je rekla nije istina? Bilo je čudno ne znati čemu se zapravonada, želi li da je to istina ili ne. Već se mnogo puta pokolebao, no sadse nekako nadao da je pismo istinito. Ma koliko je osjećaj bio čudan.

Truba u daljini dojavila je da se vlak iz Goteborga primiče postaji.Mellberg se trgnuo i zamahnuo glavom, pa su mu vlasi zalizane natjemenu skliznule preko uha. Brzim i uvježbanim pokretom vratio jepramenje na mjesto i provjerio je li dobro postavljeno. Nije se želiosramotiti od samog početka.

Vlak je dojurio takvom brzinom da je Mellberg isprva pomislio dase neće zaustaviti. Možda će nastaviti u nepoznato i ostaviti ga da stojiondje prepun čežnje i nesigurnosti. Naposljetku je usporio i, glasnoškripeći i tutnjeći, zaustavio se. On je pogledom preletio preko vrata.Odjednom mu je palo na pamet da ne zna hoće li ga prepoznati. Nije litrebao u zapučak staviti karanfil ili nešto slično? A onda je shvatio dajedini on čeka na peronu tako da će ga pristigli putnik bez sumnje

pronaći.Otvorila su se ona najudaljenija vrata i Mellberg je osjetio da mu jesrce nakratko zastalo. Stubama je sišla očito umirovljena gospođa.



Ugledavši je, osjetio je razočaranje koje mu je ponovno pokrenulosrce. A onda se pojavio on. Čim ga je Mellberg ugledao, nestale su svesumnje. Ispunila ga je čudna, tiha, bolna radost.

Vikendi su prolazili prebrzo, no Erica je tada uživala jer je Patrik

bio kod kuće. Subota i nedjelja bili su dani na koje bi se usredotočila.Tada bi se Patrik ujutro brinuo za Maju, a noću bi se obično koristilapumpicom za izdajanje kako bi on Maji mogao dati mlijeko. Što jeznačilo da može blaženo prespavati cijelu noć iako je to plaćalabudeći se s dvije bolne, mokre dojke, tvrde poput topovskih kugli.Ipak, vrijedilo je. Nikad nije ni pomišljala da se nirvana svodi nanesmetano prospavanu noć.

Ovaj vikend bilo je drugačije. Patrik je u subotu otišao odraditinekoliko sati i bio je mučaljiv i napet. Iako je shvaćala zašto, smetaloju je što se nije mogao u potpunosti posvetiti njoj i Maji. Razočaranjeje u njoj probudilo nečistu savjest, pa se osjećala kao loša osoba. AkoPatrikovo neraspoloženje dovede do toga da Charlotte i Niclas otkrijutko im je ubio kćer, onda bi Erica trebala biti dovoljno širokogrudna ioprostiti mu taj manjak pažnje. Samo što joj logika i racionalnost tihdana nisu bile jače strane.

U nedjelju popodne naoblaka koja se vukla cijeli tjedan konačnose raspršila pa su otišli na dugu šetnju gradom. Erica se nije prestajalačuditi u kolikoj mjeri pojava sunca može u trenutku preobraziti okoliš.Po kiši i oluji Fjallbacka je izgledala pusto, bešćutno i sivo, no grad jeponovno zablistao, smješten u podnožju monolitnog brda. Ni tragavalovima koji su tukli o dokove i privremeno poplavili Trg IngridBergman. Zrak je bio čist i svjež, voda je bila mirna i sjajna, kao danikad nije bila drukčija.

Patrik je gurao kolica, a Maja se konačno udostojila zaspati unjima.

»Kako si?« upitala je Erica, a Patrik se trgnuo kao da je negdjejako, jako daleko.

»Ja bih tebe trebao to pitati«, rekao je Patrik, zvučeći poput krivca.»Dovoljno ti je teško i kad se ne brineš o meni.«

Erica ga je uzela pod ruku i naslonila glavu na njegovo rame.»Brinemo se jedno za drugo. I da ti odgovorim, znalo je biti i bolje,priznajem. Ali je znalo biti i gore. Sad ti odgovori meni.«

Prepoznala je Patrikovo stanje. Bilo je isto kao i tijekom prošle



istrage ubojstva koju je vodio, no ovaj put žrtva je bilo dijete. Povrhsvega, bila je to kći njezine prijateljice.

»Jednostavno ne znam kako dalje. I tako se osjećam otkad smootvorili istragu. Jučer u stanici pregledao sam sve još ne znam koliko

puta, no nestalo mi je ideja.«»Je li istina da nitko nije vidio ništa?«Uzdahnuo je. »Da vidjeli su samo Saru kad je izišla iz kuće. Poslije

toga, ni traga. Kao da se rasplinula i onda, nekim čudom, završila umoru.«

»Pokušala sam nazvati Charlotte, ali se javila Lilian«, oprezno jerekla Erica. »Zvučala je neobično otresito - čak i kad je ona u pitanju,bilo je to previše. Trebam li nešto znati?«

Patrik se nećkao, ali joj je naposljetku odlučio reći: »U petak smokod njih obavili forenzičnu pretragu. Lilian se malo uznemirila...«

Erica je podigla obrve. »Mogu si misliti. Zašto ste to učinili? Mislim,to je sigurno učinio netko izvan obitelji, nije li tako?«

Patrik je slegnuo ramenima. »Da, više nego vjerojatno. No nemožemo tek tako pretpostaviti da je to istina. Moramo istražiti sve.«Počelo ga je živcirati što svi propituju način na koji radi svoj posao.

Nije mogao odbaciti istragu obitelji samo zato što ideja ne zvučidobro. Jednako je važno pomno provjeriti članove obitelji kao iispitati sve što ukazuje na nekog nepoznatog počinitelja. Budući danije imao nikakvih konkretnih tragova, svi tragovi bili su jednakovažni.

Erica je prepoznala njegovu zlovolju i pomilovala ga po rucipokazujući mu tako da nije mislila ništa loše. Osjetila je kako seopušta.

»Trebamo li štogod za večeru?« Prolazili su pokraj stare bolnicepretvorene u vrtić i pred sobom ugledali znak supermarketa.

»Nešto dobro.«»Misliš za večeru ili za desert?« upitao je Patrik, skrećući niz

brdašce prema parkiralištu supermarketa. Erika ga je prostrijelilapogledom i Patrik se nasmijao.

»Oboje«, rekla je. »Mislila sam... «Kad su iz samoposluživanja izišli s hrpom stvari naguranih u

kolica, Patrik je iznenađeno zapitao: »Je li mi se učinilo ili me žena uredu iza nas gledala malo čudno?«



»Ne, nije ti se činilo. To je Monica Wiberg, susjeda Florinovih. Mužjoj se zove Kaj, i imaju sina Morgana koji je, kako čujem, malo čudan.«

Patriku je postalo jasno zašto ga je žena promatrala tolikognjevno. Iako nije osobno ispitivao njezina sina, njoj je vjerojatno bilo

dovoljno što je i sam policajac i njegov kolega.»Ima Aspergera«, rekao je Patrik.»Tko?« javila se Erica koja je već zaboravila o čemu su razgovarali

i potpuno se predala namještanju Majine kapice koja joj je u snuskliznula na stranu i tako joj uho izložila jesenjoj studeni.

»Morgan Wiberg«, rekao je Patrik. »Gösta i Martin otišli supopričati s njim, i onda im je sam rekao da pati od nečega što se zoveAsperger.«

»Što bi to bilo?« znatiželjno se javila Erica, dopuštajući Patriku dapokrene kolica nakon što je topla kapica potpuno pokrila oba Majinauha.

Patrik joj je ispričao ponešto od onoga što je od Martina saznao upetak. Bilo je pametno što je otišao i sastao se s psihologinjom.

»Je li sumnjiv?« upitala je Erica.»Ne, bar ne zasad. No čini se da je posljednji vidio Saru, tako da ne

škodi o njemu znati što više.«»Samo da ga niste uzeli na zub zato što nije sav svoj.« Čim je toizrekla, ugrizla se za jezik. »Znam da nisi tako neprofesionalan. Samošto se u ovakvim malim gradovima oni drugačiji uvijek izdvajaju kadgod se dogodi nešto loše. Kriv je seoski idiot i slično.«

»S druge strane, neobične pojedince više poštuju u malimsredinama nego u velikim gradovima. Ekscentrik je samo još jedan diosvakodnevnog života te ga prihvaćaju kao takvoga. U velikom gradu

vjerojatno bi bio u većoj mjeri izoliraniji.«»U pravu si, samo takva tolerancija uvijek počiva na klimavim

nogama. Samo to želim reći.«»U svakom slučaju, prema Morganu se odnosimo kao prema

svima, uvjeravam te.«Erica nije odgovorila, samo je ponovno Patrika primila pod ruku.

Ostatak puta kući razgovarali su o drugim stvarima, ali osjećala je damu cijelo to vrijeme misli lutaju.



Do ponedjeljka je lijepo vrijeme postalo samo uspomena. Opet je bilosivo i studeno kao i prije te se Patrik za svojim stolom zgurio uvelikom, debelom vunenom džemperu. Prošlo ljeto klima nije radila i

tada se osjećao kao u sauni. Sad se kroz zidove uvlačila hladna vlagaod koje je drhturio. Trgnuo se na zvonjavu telefona.»Imaš gosta«, začuo je Annikin glas u slušalici.»Ne očekujem nikoga.«»Neka Jeanette Lind želi te vidjeti.«Patrik se sjetio oble, male brinete i upitao se što ona hoće.»Pošalji je k meni«, rekao je i ustao dočekati neočekivanu

posjetiteljicu. Uljudno su se rukovali u hodniku ispred ureda. Jeanette

je izgledala umorno i iscrpljeno, pa se upitao što se zbivalo od prošlogpetka kad su se posljednji put vidjeli. Previše noćnih šihti u restoranuili nešto osobnije?

»Jeste li za kavu?« upitao je. Kimnula je.»Sjednite, donijet ću vam.« Pokazao joj je stolac za posjetitelje.Malo poslije, na stol je spustio dvije šalice.»Dakle, kako vam mogu pomoći?«

Prije nego što je odgovorila prošlo je nekoliko sekundi. Oborenapogleda grijala je ruke na šalici i činilo se da smišlja kako otpočeti. Aonda je zabacila gustu, tamnu kosu i pogledala ga ravno u oči.

»Lagala sam da je Niclas prošlog ponedjeljka bio sa mnom«, reklaje.

Patrikov izraz lica nije odavao njegovu zatečenost, ali je osjetio damu je nešto poskočilo u grudima.

»Budite precizniji«, rekao je mirno.

»Samo sam vam rekla ono što me Niclas zamolio da vam kažem.Rekao mi je koje je vrijeme u pitanju i zamolio me da kažem kako smou to doba bili skupa.«

»I je li rekao zašto želi da lažete za njega?«»Samo je rekao da bi se inače sve zakompliciralo. Da će svima biti

jednostavnije ako mu potvrdim alibi.«»I niste se zamislili?«Slegnula je ramenima. »Ne, nisam imala razloga.«»Iako je dijete ubijeno, nije vam palo na pamet da je čudno što od

vas traži da mu potvrdite alibi?« Patrik je upitao s nevjericom.



Jeanette je ponovno slegnula ramenima. »Ne«, rekla je. »Mislim,nemoguće bi bilo da Niclas ubije vlastitu kćer.«

Patrik nije odgovorio. Trenutak poslije upitao je: »Niclas nije ništarekao o tome što je zapravo radio tog jutra?«

»Ne.«»A vi nemate pojma?«Još jedno ravnodušno slijeganje ramenima. »Mislila sam da je uzeo

slobodno jutro. Naporno radi, a žena ga uvijek tupi time da morapomagati u kući iako doma sjedi po cijele dane. Vjerojatno mu jetrebalo malo slobodnog vremena.«

»I zašto bi riskirao brak tražeći od vas da mu date alibi?« upirao jePatrik uzaludno pokušavajući otkriti nešto u Jeanettinu ravnodušnomizrazu lica. Emocije je otkrivala samo nervozno lupkajući dugimnoktima po šalici.

»Nemam pojma«, nestrpljivo je odgovorila. »Vjerojatno je mislioda je manje zlo ako ga uhvate s ljubavnicom nego da ga osumnjiče zaubojstvo vlastite kćeri.«

Patrik je to smatrao nategnutim, ali ljudi pod stresom reagirajučudno - već se mnogo puta osvjedočio u to.

»Ako ste još prošlog petka smatrali da mu je u redu bilo dati alibi,zašto ste se sada predomislili?«Noktima je i dalje bubnjala po šalici. Bili su savršeno manikirani -

to je bilo jasno čak i Patriku.»Ovaj... cijeli vikend sam razmišljala i ne čini mi se u redu. Mislim,

pa dijete je mrtvo, zar ne? Vi trebate znati sve.«»Da, trebali bismo«, rekao je Patrik. Nije dokraja vjerovao njezinu

objašnjenju, no to nije bilo važno. Niclas je izgubio alibi za ponedjeljak

ujutro - i još gore od toga, nekoga je zamolio da mu osigura lažni. Štoje dovoljno da se podigne uzbuna.

»Ovaj, moram vam zahvaliti što ste mi došli to javiti«, rekao jePatrik i ustao. Jeanette je pružila svoju nježnu ručicu i njegovuzadržala trenutak predugo dok su se opraštali. Čim je izišla, Patrik jenesvjesno dlan otro o traperice. Nešto mu je bilo stvarno odbojno kodnje. No zahvaljujući njoj, imali su opipljive tragove. Došao je trenutakda malo bolje provjere Niclasa Klingu.

Odjednom se Patrik sjetio bilješke koju mu je dala Annika. Pomalopanično potražio ju je u stražnjem džepu. Kad je izvukao papirić, bio



je sretan što ni njemu ni Erici preko vikenda nije palo na pamet daoperu rublje. Pročitao je bilješku i onda sjeo obaviti neke telefonskepozive.



Fjallbacka, 1926.

DVOGODISNJACI SU VRISTALI iza nje i Agnes ih je zlovoljno ušutkala. Jošnije vidjela dvojicu takvih bukača. Očito previše vremena provode kodJanssonovih i uče od njihovih šmrkavaca, pomislila je Agnes. Odlučilaje zažmiriti na činjenicu da joj je ta žena iz susjedstva sinove odgajalakao svoje još od šestog mjeseca života. No sad se sele u gradić i sve ćese promijeniti. Agnes se s užitkom osvrnula iz sjedala kočije. Nadala se

da više nikad neće vidjeti tu mizernu straćaru. Ovo je korak bližeživotu koji zaslužuje. Sad će barem živjeti među razumnim ljudima, uživom i živahnom okolišu. I nije se baš mogla hvalisati kućom koju suunajmili, ali su sobe ipak bile čiste i svjetlije, pa čak i nekolikokvadrata veće od onih u daščari. I kuća se nalazila u Fjallbacki. Moglaje sići s trijema, a da ne utone u blato do gležnjeva, mogla je početipronalaziti poznanike znatno poželjnije od onih priprostih klesarskihžena koje su samo izbacivale jedno dijete za drugim. I konačno, imat

će priliku upoznati ljude koji na život gledaju potpuno drugačije.Agnes je odlučila previdjeti činjenicu da ona sama možda njima nećebiti zanimljivo društvo, jer je sada i sama pripadala onom jatuklesarskih žena što ih je prezirala. Možda će, pomišljala je, primijetitida je drukčija.

»Johan, Karl, smirite se. Sjedite mirno u kolima, inače možete sići ihodati«, rekao je Anders, okrenuvši se dječacima preko ramena. Kao iobično, Agnes je mislila da je previše blag s njima. Da je do nje, vikaobi na njih glasnije pa bi svoje prijekore popratio čak i kojom iza uha.No tu se nije dao pokolebati. Na dečke nitko neće dići ruku. Jednom juje Anders uhvatio da je ošamarila Johana i zatim je tako naribao da senikad više nije usudila to ponoviti. U svemu ostalom mogla ga jenatjerati da radi što ona želi, no kad su u pitanju bili Karl i Johan,njegova je bila zadnja. Cak im je odabrao i imena. Ako su dobrakraljevima, onda su dobrq i za njegove sinove - tako je rekao. Agnes je

samo frknula. Kakva glupost. No, njoj se živo fućkalo kako se dječacizovu, pa ako ih je želio imenovati, neka mu bude.Najvažnije od svega bilo je ono najbolje - maknuti se od onog



zabadala, gospođe Jansson. Doduše, odgovaralo joj je što joj se onabrinula za djecu, ali je to činila po svojoj volji. Istodobno, njeziniprijekorni pogledi Agnes su išli na živce. Kao da je nekakav zlotvorsamo zato što joj jedini životni cilj nije pranje zasranih dječjih guzica.

Nisu se mogli odvesti sve do kuće koja je stajala uz jednu od uskihstaza koje su vodile prema moru. Svoje stvari morali su do nje nositi.Anders će u još nekoliko tura morati dovesti klimavi namještaj. Agnesje pozdravila starca, kućevlasnika i njihova stanodavca te stupila unovi dom. Nikad nije pomišljala da će dvije sobice u kućici smatratinapredovanjem u životu, no u usporedbi s onom mračnom straćarom,ovo joj je izgledalo kao dvorac.

Ušla je zašuštavši suknjom na pragu i ugodno se iznenadila otkrivšida je prethodni stanar za sobom ostavio sve čisto i uredno. Mrzila ježivjeti okružena prljavštinom i neredom, no u tijesnom prostorutvrtkine kuće čistiti joj se nije činilo osobito dobrom idejom. Osimtoga, nije bila sklona čišćenju. No mogla bi tvrdicu Andersa navući dakupi neke lijepe zavjese i sag, pa bi kućica mogla izgledati sasvimpristojno.

Dječaci su projurili pokraj njezinih nogu i kao ludi trčali i lovili

jedan drugoga po praznoj sobi. Agnes je osjetila kako u njoj sve ključavidjevši da su blato s cipela ostavili posvuda po čistome podu.»Karl! Johan!« povikala je i dječaci su se prestravljeni skamenili.

Uprla se šakama o bokove ne bi li se tako suzdržala da im svakom neprilijepi po jednu -umjesto toga, zadovoljila se time što je sinovezgrabila za ruke i izvukla ih kroz ulazna vrata. Dopustila si je da ihuštipne i sa zadovoljstvom gledala kako im se malena lica tope usuzama.

»Tata!« zajecao je Karl kojem se ubrzo pridružio i Johan. »Hoćutatu!«

»Kuš tamo«, prosiktala je Agnes i bojažljivo se osvrtala oko sebe.Samo joj treba da se osramoti prvi dan u novome domu. Ali plačdječaka nije se više dalo zaustaviti.

»Tata!« uglas su tulili, a Agnes se natjerala da diše duboko ipravilno kako ne bi izvela nešto nepromišljeno. A onda su dečkidodali ulje na vatru.

»Karin, hoćemo Karin«, vrištali su ležeći na zemlji i udarali svojimmalenim šakama.



Prokleti cmizdravci, baš kao i otac . Kako se samo usuđuju tumusavu drolju voljeti više od vlastite majke. Osjetila je da joj sestopalo trza od želje da ih udari u meke trbuhe. Na sreću, Anders se utom trenutku pojavio na vrhu brda.

»Što se tu zbiva?« upitao je svojim melodioznim glasom, a dječacisu poput munja poskakali na noge.

»Tata! Mama je zločesta!«»Što se pak zbilo?« rezignirano je upitao i prijekorno pogledao

Agnes. Ona ga je proklela u sebi. Nije ni znao što se dogodilo, a već jesinovima držao stranu. Okrenula se na peti i ušla u kuću počistiti blatokoje su dječaci ostavili za sobom. I slušala kako joj iza leđa šmrcajuzarivši lica u Andersov kaput.

Kakav otac, takvi sinovi.



§

MONICA JE U PONEDJELJAK OSTALA na bolovanju. Prošlo je samo tjedandana otkad su pronašli djevojčicu, ali se osjećala kao da su otad prošlegodine. Čula je kako Kaj petlja po kuhinji i znala da je samo pitanjevremena. No, eto ti ga na:

»Monicaaaaaaa. Gdje je kava?«Zatvorila je oči i odgovorila hinjeno uljudno: »U limenci u

ormariću iznad štednjaka. Gdje stoji već deset godina«, jednostavno jemorala dodati.Čula je neko mrmljanje iz kuhinje, uzdahnula i ustala. Bolje da mu

ode pomoći. Nije shvaćala kako odrastao čovjek može biti takobespomoćan. Kako je uopće mogao voditi tvrtku s trideset zaposlenika, bilo joj je potpuno neshvatljivo.

»Daj meni«, rekla je i otela mu limenku iz ruke.»Što te spopalo?« upitao je Kaj istim zlovoljnim tonom.

Monica je duboko udahnula da se smiri, istodobno brojeći žličicekave. Uza sve ostalo, nije imalo smisla otpočeti svađu s Kajem.

»Ništa«, rekla je. »Samo sam malo umorna. I nije mi drago što jepolicija dolazila razgovarati s Morganom.«

»Pa što možemo?« rekao je Kaj, sjeo za kuhinjski stol i čekao kavu.»On je odrastao čovjek, iako odbijaš povjerovati u to«, dodao je.

»Bar bi ti trebao znati koliko je Morganu teško. Gdje si svih ovihgodina? Nisi li i ti dio obitelji?« U glas joj se uvukla zlovolja pa jepočela rezati roladu energičnije nego što je bilo potrebno.

»Dio sam obitelji jednako kao i ti. S druge strane, nisam bio bašsklon toliko maziti Morgana. Ili ga vući od psihijatra do psihijatra.Kakva korist? Cijele dane sjedi u svojoj kolibi i iz godine u godinusamo je sve luđi,«

»Nikad ga nisam mazila«, procijedila je Monica kroz zube.»Pokušala sam našem sinu pružiti najbolju skrb, s obzirom na to s

čime se mora nositi. A to što si ga ti odlučio ignorirati činjenica je skojom moraš živjeti. Kad bi s njim proveo pola vremena koje provodišvježbajući... «



Doslovno je bacila pladanj s kolačima na stol i zatim se nagnula napult prekriživši ruke.

»Dobro, dobro«, rekao je Kaj pokušavajući je umiriti istodobnotrpajući kolač u usta. Ni njemu nije bilo do svađe od ranoga jutra.

»Nema potrebe ponovno to izvlačiti. U svakom slučaju, slažem se danije ugodno što nam policija stalno dolazi. Zašto se ne okrenu onojprokletoj kurvi u susjedstvu?«

Kad se već vratio omiljenoj temi, pomaknuo je zavjesu i pogledaokuću Florinovih.

»Čini se mirno. Pitam se što su u petak radili svi oni auti? I sve tekutije i oprema koje su unijeli?«

Monica se nevoljko opustila i sjela nasuprot njemu. Uzela je komadkolača iako je znala da ne bi smjela. Želja za slatkim već joj je podarilanaslage na kukovima. No Kaju kao da to nije smetalo, dakle zašto bi setrudila?

»Nemam pojma, i ne vrijedi razbijati glavu. Glavno da Morganapuste na miru.«

Studen, mučan osjećaj u Monicinoj utrobi odbijao se povući.Svakim danom bivao je sve gori. Šećer u kolaču malo joj je umirio

živce, no znala je da će je zebnja ponovno nadjačati. U beznađu,zagledala se u Kaja sučelice njoj. Razmišljala je da mu kaže sve, ali jebrzo shvatila koliko bi to bilo besmisleno. Trideset godina skupa, anemaju ništa zajedničko. On je zadovoljno žvakao još jedan komadrolade, nesvjestan vučjih kandži što su razdirale utrobu njegovojsupruzi.

»Ne bi li trebala biti na poslu?« upitao je između zalogaja.Tipično. Trebala je otići još prije sat vremena, ali je tek sad uspio

primijetiti da je ostala doma.»Javila sam da mi nije dobro. Stvarno nije.«»Meni izgledaš u redu«, rekao je kritično. »Možda malo blijeda.

Neprekidno ti ponavljam da daš otkaz. Suludo je kulučiti tamo kad nemoraš. Stvarno nam nije potrebna tvoja plaća.«

U njoj je buknuo divlji gnjev. Skočila je na noge.»Ne želim čuti ništa više o tome. Ostala sam kod kuće više od

dvadeset godina i samo sam glačala košulje i kuhala večere tebi itvojim partnerima. Nemam li pravo na vlastiti život?«

Zgrabila je pladanj s kolačima i demonstrativno ih istresla u kantu



za smeće, povrh taloga od kave i ostataka hrane. Kaja je skamenjenogostavila za kuhinjskim stolom. Nije ga mogla više ni trena gledati.

Mia je kolica ostavila ispred željezarije u Jarnbodenu, no prije jeprovjerila spava li Liam. Samo će uletjeti i kupiti nekoliko sitnica - nije

joj se dalo ulaziti s kolicima. Puhao je jak vjetar, no s prednje straneprodavaonice okrenute vodi bilo je još gore. Stražnju stranu dućanaod vjetra je štitila kamena masa Veddberget pa će s kolicima biti sve uredu tih pet minuta koliko je planirala provesti unutra.

Kad je ulazila, zazvonilo je zvonce nad vratima. Prodavaonica jebila prepuna svega što bi ikad moglo zatrebati svim ljubiteljima hobijai brodica. Provjerila je popis koji joj je dao Markus da vidi što trebanabaviti. Obećao je tijekom vikenda postaviti ostatak polica u dječjusobu, ako ona nabavi ostatak opreme.

Mia je bila sretna što će dječja soba konačno biti gotova. Proletjelisu mjeseci i usprkos činjenici što je Liamu bilo tek šest mjeseci, soba jei dalje podsjećala na gradilište. Nimalo nalik na udobnu, maznu dječjusobu o kakvoj je oduvijek sanjala. Jedini problem bio je taj što jeuređenje ovisilo o njezinu dečku. Ona u životu nije podigla čekić, a onje bio prilično spretan kad bi nešto odlučio učiniti - na nesreću, to se

događalo vrlo rijetko.Ponekad se pitala hoće li joj tako izgledati i ostatak života. Kad suse upoznali, njegovu filozofiju smatrala je savršenom; uvijek dobarprovod, nikad ništa dosadno. Postala je ovisna o njegovu stilu života igotovo cijelu godinu proživjeli su savršeno bezbrižno - u bezbrojnimtulumima i nasumičnim odlukama. Naposljetku se zasitila. Osjećala jeda su odgovornosti zreloga života sve veće - osobito otkako je rodilaLiama. U međuvremenu, Markus je i dalje živio u svom malom svijetu;

osjećala se kao da mora skrbiti za dvoje djece. štoviše, nije davao nipare za hranu ili stan. Da nije živjela doma i da joj roditelji nisupomagali, vjerojatno bi skapali od gladi.

Markus je bio nadaren da si pričama osigura poslove, to nije bioproblem. Problem je bio što nijedan posao nije ispunio njegovaočekivanja ili zahtjeve da sve mora biti guba - pa bi obično poslijenekoliko tjedana davao otkaz. Nakon toga bi neko vrijeme ljenčario,živio na njezin račun, sve dok si šarmom ne bi priskrbio nov posao.Veći dio dana prespavao bi, tako da gotovo nikad nije pomagao ni ukući, ni s Liamom. Umjesto toga, cijele bi noći probdio igrajući



kompjutorske igre.Istini za volju, Miji je pomalo dodijao život kakvim su živjeli. Imala

je dvadeset, osjećala se kao da joj je četrdeset. Slušala je samu sebekako prigovara i tupi i ponekad bi si, na vlastiti užas, zazvučala kao

vlastita majka.Mia je uzdahnula prolazeći između polica. Pogledala je popis.

Čavle i još neke sitnice koje je trebao pronašla je lako, ali je za vijkemorala potražiti pomoć. Kad je naposljetku završila i spremala seplatiti, pogledala je na sat. Četvrt sata prošlo je dok je križala popis, iosjetila je da joj znoj izbija ispod pazuha. Nadala se da se Liam nijeprobudio. Noseći stvari pohitala je prema vratima i čim je stupila van,začula je njegovo prodorno vrištanje, baš kao što se pribojavala. Nozvučalo je drugačije od uobičajenih vriskova gladi, ljutnje ili nemira.Bio je to vrisak čiste panike koji je oštro odjekivao od kamenog zidaVedderbergeta.

Majčinski nagon rekao joj je da nešto nije u redu, pa je bacilavrećice i potrčala prema kolicima. Kad ga je pogledala, srce joj je natrenutak zastalo dok je pokušavala shvatiti što to vidi. Liamovo licebilo je crno od nečega što je nalikovalo pepelu ili čađi. U otvorenim,

vrištavim ustima ugledala je gvalju pepela, a on je plazio jezikpokušavajući izbaciti tu gadnu tvar. Unutrašnjost kolica bila jeprekrivena crnim prahom, i kad je Mia podigla uspaničenog sina iprivila ga na grudi, prah je prekrio i njezin kaput. Nije bila u stanjuuobličiti nikakvu suvislu teoriju o tome što se dogodilo - s Liamom urukama potrčala je natrag u Jarnboden. Samo je znala da je netkonešto učinio njezinu sinu. Dok je prodavač zvao pomoć, Mia jeočajnički pokušavala papirnatim ubrusom Liamu očistiti usta.

Nešto ovakvo mogao bi izvesti samo kakav luđak.

Do dva dobili su sve potrebne podatke. Annika je obavila operativnidio pa joj je Patrik tiho zahvalio skupljajući sve stranice koje su u nizukuljale iz telefaksa. Pokucao je Martinu na vrata i ušao ne čekajućipoziv.

»Bok«, rekao je Martin i pritom taj nehajni pozdrav uspio

pretvoriti u pitanje. Znao je na čemu rade Patrik i Annika, pa je samotrebao vidjeti Patrikovo lice da shvati kako im se trud isplatio.



Patrik nije uzvratio pozdrav nego je samo sjeo na naslonjač ispredMartinova stola i bez riječi mu faksove spustio na stol.

»Čini se da si uspio iskopati nešto«, rekao je Martin i posegnuo zahrpom papira.

»Da. Nakon što smo uspjeli izvući nalog, bilo je kao da smo otvoriliPandorinu kutiju. Tu ima podataka svih vrsta. Pogledaj sam.«

Patrik se zavalio u naslonjač i čekao da Martin završi pregledispisa.

»Ovo ne sluti na dobro«, rekao je Martin nakon nekog vremena.»Ne, ne sluti«, rekao je Patrik i odmahnuo glavom. »Albin je u

klinici, s raznim ozljedama, završio ukupno trinaest puta. Slomljenanoga, posjekotine, opekline i Bog zna što sve ne. Kao da čitampriručnik o zlostavljanju djece.«

»Misliš da je za to odgovoran Niclas, a ne Charlotte?« Martin jemahnuo glavom prema papirima.

»Kao prvo, nema dokaza da je riječ o stvarnom zlostavljanjudjeteta. Nitko dosad nije pronašao nikakav razlog za istragu, ateoretski je moguće kako je u pitanju najveći baksuz otkad je svijeta.Kad je tako, i ti i ja znamo da je to gotovo nevjerojatno. Moguće je da

je netko više puta zlostavljao Albina. Je li za to odgovoran Niclas iliCharlotte, nemoguće je utvrditi. U ovom času, Niclas nam je najmanjejasan, pa pretpostavljam da je on vjerojatniji kandidat - najblažerečeno.«

»Je li moguće da su oboje u tome? Znaš i sam da je bilo takvihslučajeva.«

»Apsolutno«, rekao je Patrik. »Sve je moguće i to ne možemoodbaciti. No s obzirom na činjenicu da je Niclas lagao o alibiju -

štoviše, da je pokušao nekoga nagovoriti da laže za njega - volio bih gaprivesti na ozbiljniji razgovor. Slažemo se?«

Martin je kimnuo. »Da, definitivno. Dovucimo ga ovamo, stavimomu podatke pred nos pa ćemo vidjeti što ima reći.«

»Dobro, onda ćemo tako. Da krenemo odmah?«Martin je kimnuo. »Ja sam spreman, ako si i ti.«

Jedan sat poslije Niclas je sjedio nasuprot njima u sobi za ispitivanje.Djelovao je ustrajan u onome što je bio rekao, ali se nije bunio kad su



došli po njega u kliniku. Kao da za pobunu nije imao snage. Za vrijemevožnje do postaje nijednom nije pitao zašto žele razgovarati s njim.Umjesto toga, zurio je u okoliš i puštao da šutnja govori. Patrik jenakratko osjetio sućut. Činilo mu se da je Niclasov mozak tek sad

shvatio činjenicu da mu je kći mrtva te da trenutačno svu snaguusmjerava u pokušaj da se nosi s tom spoznajom. A onda se Patrikprisjetio sadržaja liječničkih izvješća, što mu je brzo i učinkovitozatrlo svaku sućut.

»Znate li zašto želimo razgovarati s vama?« mirno je otpočeoPatrik.

»Ne«, odgovorio je Niclas proučavajući ploču stola.»Dobili smo neke... neugodne podatke«, Patrik je malo zastao zbog

efekta.Niclas nije reagirao. Cijelo tijelo nagnulo mu se naprijed, a dlanovi

na stolu blago su mu zadrhtali.»Želite li saznati kakvim to podacima raspolažemo?« ljubazno je

upitao Martin, no Niclas nije reagirao ni na to.»Reći ćemo vam«, nastavio je Martin i Patriku pogledom dao znak

da nastavi. Patrik se nakašljao.

»Kao prvo, pokazalo se da izjava koju ste nam dali o vašemkretanju u ponedjeljak ujutro nije točna.«Tada je Niclas prvi put podigao pogled. Patriku se učinilo da je

spazio tračak iznenađenja, ali je on jednako brzo nestao. Budući danije uslijedio nikakav odgovor, nastavio je:

»Osoba koja vam je dala alibi povukla je izjavu. Prosto rečeno -Jeanette nam je rekla da uopće niste, kako ste tvrdili, bili s njom, kao ito da ste od nje zatražili da laže.«

Niclas nije reagirao. Činilo se da je iz njega nestala svaka emocija,za sobom ostavljajući zrakoprazan prostor. Nije pokazao ni gnjev, nizapanjenost, ni smetenost - nijednu od emocija koje je Patrikočekivao. Cekao je, ali ga je šutnja nadjačala.

»Želite li reći nešto?« poticao ga je Martin.Niclas je odmahnuo glavom: »Ako tako kaže... «»Možda biste nam rekli gdje ste bili u to vrijeme.«Niclas je samo slegnuo ramenima. I tada je progovorio prigušenim

glasom: »Nemam namjeru dati nikakvu izjavu. Nije mi jasno ni zaštosam ovdje i zašto mi postavljate ta pitanja. Moja kći je mrtva. Zašto bih



joj nanio zlo?« Podigao je pogled prema Patriku koji je prepoznaopriliku za sljedeće pitanje.

»Možda zato što običavate zlostavljati vlastitu djecu. U najmanjuruku Albina.«

Tada se Niclas trgnuo i otvorenih usta zabuljio u Patrika. Blagotreperenje donje usne bio je prvi tračak emocija koji su primijetili.»Kako to mislite?« upitao je Niclas nesigurno dok mu je pogled lutaoizmeđu Patrika i Martina.

»Znamo«, mirno je odvratio Martin i teatralno prekopao hrpupapira pred sobom. Kopirao je faksove, tako da je i Patrik imao svojkomplet.

»Što to mislite da znate?« rekao je Niclas u čijem se glasu nazroprizvuk prkosa. No nije mogao odvratiti pogled od papira predMartinom.

»Albin je trinaest puta liječen od raznih vrsta ozljeda. Što vam togovori kao liječniku? Što biste vi zaključili da vam netko trinaest putadovodi dijete s opeklinama, posjekotinama i razbijenim nosom?«

Niclas je stisnuo usnice.Patrik je nastavio. »Štoviše, niste ga svaki put vodili u istu kliniku.

To bi značilo izazivati sudbinu, zar ne? Nakon što smo prikupiliizvješća iz bolnice u Uddevalli i obližnjih klinika, došli smo do ukupnotrinaest intervencija. Je li to dijete neobično sklono nesrećama ili učemu je stvar?«

Niclas nije rekao ni riječ. Patrik mu je pogledao ruke. Jesu li onesposobne ozlijediti maleno dijete?

»Možda postoji objašnjenje«, javio se Martin varljivo blagimglasom. »Mislim reći, jasno mi je da čovjeku ponekad prekipi. Liječnici

rade danonoćno, iscrpljeni su i pod stresom. Sara je bila iznimnozahtjevno dijete, a mala beba sasvim je dovoljna da slomi i najjače. Ionda sve frustracije moraju izbiti na površinu, moraju pronaći nekiventil. Usprkos svemu, samo smo ljudi. I to bi moglo objasniti zaštonema izvješća o 'nezgodama' nakon vaše selidbe u Fjallbacku. Pomoću kući, manje stresan posao -sve je odjednom lakše. Više nemapotrebe za izbacivanjem frustracija.«

»Ne znate vi ništa ni o meni ni o mom životu. Ne laskajte si«,progovorio je Niclas s neobičnom gorčinom, i dalje zagledan u stol. »Otome s vama neću više razgovarati, pa slobodno prekinite to



psihološko blebetanje.«»Mislite da nemate što reći o svemu ovom?« upitao je Patrik

mašući kopijama izvješća.»Ne, nemam. To sam vam već rekao«, odvratio je Niclas i dalje

tvrdoglavo zureći u stol.»Vama je jasno da podatke moramo proslijediti socijalnoj službi?«

rekao je Patrik i nagnuo se prema Niclasu. Tek je tada spazio da muusnice drhte.

»Radite što morate«, rekao je Niclas promuklo. »Namjeravate lime zadržati ovdje ili mogu ići?«

Patrik je ustao. »Možete ići. Ali ćemo vas još ispitivati.«Otpratio je Niclasa do ulaza, gdje se nijedan nije potrudio rukovati

se.Patrik se vratio u sobu gdje ga je čekao Martin.»Što misliš o tome?« upitao je Martin.»Stvarno ne znam. Kao prvo, očekivao sam jaču reakciju.«»Da. Djeluje kao da se potpuno izolirao od svijeta. No moguće je

da bol tako djeluje na njega. Prema onom što si mi rekao, vratio se naposao kao da ništa nije bilo. štoviše, bio je prisiljen biti glavni u kući

nakon što je Charlotte kolabirala. Ako joj se stanje poboljšalo, moždaga je obuzela tuga. Želim reći kako ne možemo pretpostaviti da je ištaučinio, usprkos tome kako se ponaša. Okolnosti su stvarnonesvakidašnje.«

»U pravu si«, rekao je Patrik i uzdahnuo. »No ne možemozanemariti činjenice. Tražio je od Jeanette da mu da lažni alibi, i još neznamo gdje je zapravo bio tog jutra. Nisam od jučer - izvješća jasnopokazuju da je Albin zlostavljan. Da me pitaš tko je najvjerojatniji

počinitelj, meni bi definitivno bio Niclas.«»Dakle, hoćemo li to proslijediti socijalnoj službi kao što si rekao?«

upitao je Martin.Patrik se nećkao. »Znam da bismo trebali to učiniti odmah, no

nešto mi govori da pričekamo nekoliko dana dok ne saznamo više.«»Dobro, ti si glavni«, rekao je Martin. »Samo se nadam da znaš što

radiš.«»Istini za volju, nemam blage veze«, rekao je Patrik i umorno se

osmjehnuo. »Jebeš mi sve, ako znam.«



Erica se trgnula čuvši kucanje na vratima. Maja je ležala na leđima uogradici, a Erica je sjedila, totalno smoždena, na rubu sofe. Poskočilaje i otišla otvoriti. Kad je vidjela tko stoji pred vratima, iznenađeno jeizvila obrve.

»Zdravo, Niclase«, rekla je, ali se nije pomaknula da ga propusti.Susreli su se samo nekoliko puta pa se pitala zašto je odlučio svratiti.

»Zdravo«, nesigurno je odvratio i zašutio. Nakon naizgled dugestanke upitao je: »Mogu li nakratko ući? Moram razgovarati s tobom.«

»Naravno«, odvratila je zbunjeno Erica. »Uđi, stavit ću kavu.«Otišla je u kuhinju i pripremila kavu dok je Niclas svlačio kaput.

Onda je Maju podigla s poda jer se počela buniti pa slobodnom rukom

rastočila kavu prije nego što je sjela za kuhinjski stol.»Ovo mi je savršeno poznato«, rekao je Niclas kroz smijehsjedajući nasuprot Erici. »Sve majke kao da su sposobne jednomrukom izvesti sve kao i s dvije. Ne znam kako vam to uspijeva.«

Erica mu se nasmiješila. Nevjerojatno kako bi mu smijeh izmijeniolice. No onda se opet uozbiljio i lice mu se snuždilo.

Pijuckao je kavu kao da želi dobiti na vremenu. Ericu je grizlaznatiželja. Što želi od nje?

»Vjerojatno se pitaš zašto sam došao«, rekao je kao da joj čitamisli. Erica nije odgovorila. Niclas je otpio još gutljaj kave i nastavio:»Znam da je Charlotte bila ovdje i razgovarala s tobom..,«

»Ne mogu govoriti o... «Podigao je ruku. »Nisam došao izvlačiti što ti je Charlotte mogla

reći. Ovdje sam zato što si joj najbolja prijateljica u gradu i premaonome što vidim, dobra si prijateljica. Charlotte će sad trebatiprijateljicu.«

Erica ga je zbunjeno pogledala. U istom času osjetila je strahpredosjećajući što se on sprema izreći. Na obrazu je osjetila malenuruku i pogledala Maju koja ju je zadovoljno promatrala i pokušavaladosegnuti uvojak njezine kose. Istini za volju, nije znala želi li čuti ištaviše. Nešto u njoj željelo je ostati u kukuljici gdje je prebivalaproteklih mjeseci. Iako je ondje znalo biti zagušljivo, istodobno je bilosigurno i poznato. Obuzdala je poriv da ustukne pred onim što joj se

spremao reći. Pogledala ga je i rekla: »Pomoći ću ti kako god mogu.«Niclas je kimnuo, no tada kao da se predomislio. Neko vrijemevrtio je šalicu u rukama, onda je duboko udahnuo i progovorio:



»Izdao sam Charlotte. Izdao sam obitelj na najgori mogući način. No tonije sve - postoji nešto što nas podriva, udaljava nas jedno od drugoga.S tim se sada moramo suočiti. Charlotte još ne zna za moju prijevaru,ali ću joj morati reći i tada ćeš joj biti potrebna.«

»Reci«, tiho je rekla Erica, a Niclas je s vidnim olakšanjem počeo izsebe izlijevati sve u nepovezanoj i neugodnoj bujici.

Kad je završio, olakšanje na njegovu licu bilo je primjetno. Ericanije znala što bi rekla. Milovala je Maju po obrazu kao da se time braniod prestrašne i užasno ružne stvarnosti. Dijelom je željela ustati iposlati ga kvragu. Dijelom ga je željela zagrliti i utješno ga tapšati poleđima. Umjesto toga, rekla je: »Moraš reći sve Charlotte. Idi odmahdoma i reci joj sve što si rekao meni. Bit ću ovdje ako će htjetirazgovarati. A onda...«, Erica je zastala ne znajući točno kako da toizrekne, »onda ćete se vas dvoje morati uhvatiti u koštac s vlastitimživotima. Ako ti Charlotte, kažem ako, bude mogla oprostiti, onda tebedopada odgovornost da središ sve kako biste mogli nastaviti. Prvomoraš srediti sve da se odselite iz te kuće. Lilian je Charlotte većdovela do ludila, i znam da je nakon Sarine smrti sve otišlo još nagore.Vas dvoje morate imati vlastiti dom. Dom gdje ćete pronaći put

povratka jedno drugome, gdje u miru možete tugovati za Sarom. Tektada možete postati obitelj.«Niclas je kimnuo. »Da, znam da si u pravu. Trebao sam to još

davno srediti, no toliko sam bio obuzet vlastitim nevoljama da nisamuviđao... «

Suze su mu potekle niz lice i kapale po stolu.Drhtalo mu je cijelo tijelo, a lice mu se izobličilo do

neprepoznatljivosti. Erica ga je preko stola primila za ruku. Dugo su

sjedili dok nije isplakao svu svoju bol.

Tog tjedna ponovilo se. Od posljednjeg puta prošlo je nekoliko tjedanatako da se Sebastian ponadao kako je sve to bio san, ili da je sve tokonačno završilo. A onda su se trenuci vratili. Trenuci prezira,poricanja i patnje.

Kad bi samo znao kako se oduprijeti. Kad god bi se to zbilo,

osjećao bi kako mu manjak volje paralizira tijelo te se moraoprepustiti struji.



Sebastian je rukama obgrlio koljena sjedeći na vrhu Veddebergeta.S te visine vidio je cijeli zaljev. Bilo je hladno i vjetrovito, aliprekrasno. Njegov osjećaj iznutra odgovarao je onome što je bilo vani,iako bi malo kiše poboljšalo doživljaj. Zato što se upravo tako osjećao

u sebi. Kao da kiši. Kao da lijeva i odnosi sve što je dobro i čitavo. Kaoda leti niz divovsku odvodnu cijev.

Povrh svega, Rune ga je samljeo. Urlao je i vrištao kako uopće nevidi da se Sebastian dovoljno trudi. Da se mora truditi više. Da nećeimati budućnost ako se ne bude više trudio jer očito je kako mu glavanije pogodna za učenje. Ali pokušao je. Najviše što je mogao, u takvimokolnostima. I nije on kriv što se sve zasralo.

Oči su ga pekle. Bijesno ih je otro rukavom trenirke. Najmanje ježelio sjediti ondje i cendrati kao neka beba. Osobito zato što je samkriv za sve. Da je samo bio malo jači, ne bi se to dogodilo. Ni prvi put.Ni drugi put. Ni svaki idući put.

Suze su mu potekle niz obraze, a on ih je rukavom trenirke otrotoliko snažno da su mu na licu ostale crvene pruge.

Načas je osjetio poriv da skonča sve to. Bilo bi lako - nekolikokoraka do ruba, i onda može skočiti. Sve bi završilo za nekoliko

sekundi i nitko ne bi mario. Runeu bi svakako laknulo. Više se ne bimorao skrbiti za nečije tuđe dijete. Možda bi tada upoznao nekoga idobio sina kojeg je stvarno želio.

Sebastian je ustao. Misao je i dalje bila privlačna. Polagano jeprišao litici i pogledao dolje. Strmo. Pokušao je zamisliti kako bi seosjećao. Let kroz zrak, nekoliko trenutaka potpuno bez težine, a ondaudarac tijela o tlo. Bi li u tom času osjetio išta? Za probu je ispružiostopalo preko ruba litice i pustio da visi u zraku. A onda mu je palo na

pamet da možda ne bi poginuo u padu. Što ako preživi kao nekakavbogalj? Kao slinava biljka ostatak života. Tada bi Rune stvarno mogaogunđati, lako bi ga, nesumnjivo, najbrže moguće strpao u kakavhospicij.

Noge' ispružene preko ruba, Sebastian se premišljao. A onda jeponovno sjeo i polagano se povukao. Rukama se obgrlio oko prsa izagledao prema obzoru. Daleko, jako daleko.

Čim je Niclas ušao u kuću, ona se doslovno bacila na njega.



»Što se zbiva? Aina je nazvala i javila da je policija došla po tebe naposao. Je li to istina?« Lilian je zvučala zabrinuto, na rubu panike.»Charlotte nisam rekla ništa«, dodala je.

Niclas nije obraćao pažnju na nju, ali se Lilian nije tek tako dalo

otjerati. Išla mu je za petama sve do kuhinje i zasipala ga pitanjima.Ignorirao ju je, uputio se ravno do aparata za kavu i nalio si velikušalicu. Aparat je bio isključen, kava je bila jedva mlačna, ali nije mario.Trebala mu je kava ili velika čaša viskija - doduše, pametnije bi bilo dase drži one bezalkoholne varijante.

Sjeo je za stol, Lilian se povela za njim netremice ga promatrajući.Kakve su gluposti policiji sad pale na pamet? Zar ne znaju da Niclaszavređuje poštovanje kao liječnik, kao uspješan čovjek? Još se jednomzačudila što joj se kćeri toliko posrećilo, što je uspjela uloviti takvogtipa. Prohodali su još kao tinejdžeri, ali je Lilian odmah uvidjela daNiclasa čeka budućnost pa je zato poticala vezu. Sreći je pripisala štoje Niclas odabrao Charlotte između svih cura koje su trčale za njim.Bila je prilično zgodna, ali samo kad bi se potrudila - još kaotinejdžerica nabila je previše kila i, najgore od svega, nije imalanikakvih ambicija. Unatoč tome, Charlotte je osvojila ono što je majka

najviše željela. Lilian je zetov uspjeh nosila kao orden na grudima -nosad se sve našlo na kocki. Strahovala je od gradskih tračera koji ćeodmah raspiriti glasine da je policija Niclasa privela na ispitivanje. Očisu mu bile crvene od suza, dakle, sigurno su mu dobrano zagorčaliživot.

»Što su htjeli?«»Imali su nekoliko pitanja«, odvratio je hladno, velikim gutljajima

ispijajući mlaku kavu.

»Kakvih pitanja?« Lilian se nije predavala. Ako će morati uzvraćatina izazove kad god se uputi u grad, u najmanju ruku htjela je znati očemu je riječ.

No Niclas ju je ignorirao. Ustao je i spremio praznu šalicu usudoper.

»Charlotte je dolje?«»Odmara se«, rekla je Lilian ne trudeći se skrivati bijes zbog

uskraćenog odgovora.»Idem dolje razgovarati s njom.«»O čemu to želiš razgovarati s njom?« Lilian nije odustajala.



Niclasu je tada prekipjelo.»To je između mene i Charlotte. Već sam ti rekao, ništa osobito.

Pretpostavljam da imam pravo razgovarati s vlastitom ženom a da neizvijestim tebe. Erica je u pravu, vrijeme je da Charlotte i ja potražimo

vlastiti stan.«Lilian je uzmicala svakim izrečenim slogom. Niclas ju je uvijek

gledao s poštovanjem pa je njegove riječi osjećala kao pljuske.Osobito nakon svega što je za njega učinila. Za njega i Charlotte. Odtakve nepravde proključala joj je krv i pokušavala je uzvratiti nečimotrovnim, no nije se sjetila ničega, a on je već dobrano odmaknuohodnikom. Sjela je natrag za kuhinjski stol. Misli su joj se kovitlaleglavom. Kako je tako mogao razgovarati s njom? Njoj su najvažniji bilisamo njihovi interesi. Neprekidno se žrtvovala i sebe stavljala nazadnje mjesto. A oni su, kao pijavice, posisali svu njezinu snagu. Lilianje sad postalo jasno. Stig, Charlotte, a sad i Niclas. Svi je redomiskorištavaju. Samo uzimaju i uzimaju njoj iz ruke, a ništa ne dajuzauzvrat.

Charlotte je sjedila i razmišljala o svom ocu. Čudno, ali u tih osamgodina nakon njegove smrti sve je rjeđe i rjeđe razmišljala o njemu.Sjećanja su se pretvorila u mutne, neoštre slike nekolicine trenutaka.No nakon Sarine smrti, prisjetila ga se jasno, kao da je jučer preminuo.

Ona i Lennart bili su iznimno bliski. Znatno prisniji nego što je ikadbila s majkom. Ponekad bi osjetila kao da su jedna duša. On ju jeuvijek mogao nasmijati. Majka se smijala rijetko te se Charlotte nijeuspijevala prisjetiti nijedne prilike kad su se smijale zajedno. Otac je u

obitelji bio diplomat; vječni posrednik, onaj koji se trudi objasniti sve.Na primjer, zašto Lilian neprekidno kinji vlastitu kćer, zašto ništa štoCharlotte učini nije dovoljno dobro. Zašto nikad ne može ostvaritimajčina očekivanja. S druge strane, oca nikad nije razočarala. Unjegovim očima bila je savršena i to je znala.

Potreslo ju je kad je obolio. Bolest je napredovala postupno, takoda je prošlo dugo prije nego što su išta primijetili. Charlotte seponekad pitala je li mogla spriječiti njegovu smrt da je bila pažljivija.

Da je na vrijeme uočila znakove. No tada je živjela s Niclasom uUddevalli i nosila Saru. Potpuno je bila uronila u vlastiti život.





Koraci na stubama trgnuli su je iz tih teških misli. Podigla je pogledi spazila Niclasa. Pogled na sat otkrio joj je da je do njegovauobičajenog vremena povratka ostalo još nekoliko sati.

»Ej, već si doma?« iznenađeno je upitala i spremila se ustati.

»Nemoj ustajati, moramo razgovarati.« Skamenila se. Što god imaoreći, neće biti dobro.



Fjallbacka, 1928.

Z IVOT U KUCI nije se pokazao kao veliko poboljšanje kojem se nadala.Ona, kakva je bila sada, imala je prvenstvo nad Agnes kakva je nekoćbila. Svakom godinom njezina je gorčina jačala, a život prije brakačinio joj se sve daljim snom. Je li stvarno nosila lijepe haljine, sviralaglasovir na otmjenim primanjima dok su se prosci trgali da zaplešu snjom? Povrh svega, je li stvarno postojalo vrijeme kad je mogla pojesti

hrane i slatkiša koliko god je htjela?Raspitivala se o ocu i na vlastito zadovoljstvo čula da je slomljenčovjek. Živio je sam u velikoj kući i odlazio samo na posao. To jeveselilo Agnes; istodobno je gajila slabu nadu da bi je mogao primitinatrag ako mu život postane dovoljno jadan. No godine su prolazile iništa se nije zbivalo pa je nada kopnjela sve više.

Dječacima su bile četiri godine i bili su potpuno nepopravljivi.Takvi maleni, divljali su po susjedstvu, a Agnes nije imala ni snage ni

volje da ih dovede u red. Andersov radni dan trajao je još dulje jer jeiz grada putovao do kamenoloma. Odlazio je prije nego što bi se dečkiprobudili, a kući se vraćao kad su već spavali. Samo bi nedjeljommogao provesti neko vrijeme s njima - tada su bili toliko sretni što jekod kuće da su se ponašali kao dva anđelka.

Nisu više imali djece. Agnes se pobrinula za to. Anders je nekolikoputa, nespretno, pokušao otvoriti temu, kao i želju da ga pripusti usvoju postelju, ali odbila ga je s lakoćom. Žudnja koju je osjećalaprema njemu potpuno je nestala. Sad joj se gadio te bi protrnulapomišljajući da na koži osjeti njegove prljave, izgrebene prste.Činjenica da se nije bunio zbog tog prisilnog celibata tjerala ju je da gajoš više prezre. Ono što su drugi smatrali uviđavnošću, ona je nazivalabeskičmenjaštvom, a činjenica da je on obavljao većinu kućnihposlova samo je ojačavala dojam. Nijedan pravi muškarac ne bi djeciprao odjeću, niti si pravio ručak. Unatoč tome, zatvarala je oči na

činjenicu da je razlog tomu njezino odbijanje da se sama pozabavitime.»Mama, Johan me udario!« Karl je dotrčao do nje - sjedila je na



trijemu i pušila; loša navika koju je stekla posljednjih godina. Prkosnoje od Andersa tražila novac za cigarete, uvijek u nadi da će sepobuniti.

Hladno je pogledala zaplakanog dječaka pred sobom i onda mu

polagano u lice puhnula dim. Zakašljao se i protrljao oči. Privio se uznju u nadi da će pronaći neku utjehu, no kao i bezbroj puta prije,odbila je uzvratiti nježnost. Umiljavanje je Andersov posao. Toliko jerazmazio dječake da stvarno nisu morali još i majci pod skute. Gruboje odgurnula Karla i udarila ga po stražnjici.

»Ne cendraj - vrati mu«, mirno je rekla i otpuhnula još jedan dim usvjež proljetni zrak.

Karl joj je uputio pogled prepun tuge zbog još jednog odbijanja.Onda je spustio glavu i odvukao se do brata.

Nedugo prije toga, prva susjeda imala je hrabrosti doći i reći Agneskako bi trebala malo bolje pripaziti na djecu. Vidjela ih je kako se samiigraju na doku pokraj teretnog pristaništa. Agnes je samo mračnopogledala staru vješticu i mirno joj odvratila neka gleda svoja posla. Sobzirom na to da joj je najstarija kći otišla u grad gdje, kako segovorka, zarađuje pokazujući se onakvom kakvu ju je Bog stvorio, tko

je ona da Agnes govori kako se brinuti za vlastitu djecu. Žena jenavukla uvrijeđen izraz lica i otišla mrmljajući nešto o 'jadnimdečkima', no nije se usudila vratiti i ponovno pokucati, što je Agnespriželjkivala.

Izvalila se na proljetnom suncu i podsjetila se da ne treba predugouživati u zrakama što su joj nježno milovale lice. Željela je zadržatibijelu put koja je bila oznaka žena više klase. Iz prošlog životapreostao joj je samo izgled koji je iskorištavala do krajnosti trudeći se

malo razvedriti inače mračnu svakodnevicu. Bilo je nevjerojatno što jesve mogla izmusti od prodavača u zamjenu za zagrljaj ili nešto više,pod uvjetom da je dobitak bio dovoljno dobar. Na taj način kući jemogla donositi slatkiše i dodatnu hranu, od čega ništa nije dijelila sobitelji. Cak si je pribavila i komad tkanine koji je pažljivo skrivalapred Andersom. Zasad se morala zadovoljiti da ga povremenododirne, da ga protrlja po obrazu i osjeti svilenkastu glatkoću. Mesarjoj se također nabacivao, ali je postojala granica koju čak ne bi prešlačak ni zbog posebno finih komada mesa. Prodavač je bio relativnomlad i privlačan i nimalo nesposoban kad je bila riječ o ljubljenju u



stražnjoj sobi, dok je mesar bio debeo, usaljen skot u šezdesetima.Agnes bi trebalo kudikamo više od komada ramsteka da dopusti da jojse ti kobasičasti prsti sa skorenom krvlju pod noktima zavuku podsuknju.

Znala je da joj govore iza leđa. No kad je shvatila da nikad nećepovratiti svoj prijašnji socijalni status, više nije marila. Neka govore.Uspjevši pronaći način da uživa u nekim životnim radostima, nijeimala namjeru dopustiti da je u tome priječe svjetonazori hrpesitničavih radnika. Ako Andersa tu i tamo zasmeta ono što se govori onjegovoj ženi, to bolje. Po njezinom, on je bio kriv zato što je završilaovdje, pa ju je usrećivala mogućnost da mu nanese bol.

Ipak, u proteklih nekoliko tjedana nešto ju je kopkalo. Naslućivalaje da se nešto zbiva, ali i to da u tome ne sudjeluje. Nekoliko je putanaišla na Andersa utonulog u misli, zagledanog u prazno, kao darazmišlja o nečem važnom. Jednom prilikom čak ga je upitalarazmišlja li o nečem određenom, ali je to porekao, doduše nepretjerano uvjerljivo. Upetljao se u nešto - bila je sigurna. U nešto štoće utjecati i na nju, ali zbog nečega nije joj bilo dopušteno znati očemu je riječ. A to ju je dovodilo do ludila - ipak, dovoljno je dobro

poznavala supruga i znala da je uzalud tjerati ga da otkrije išta prijenego bude spreman. Ako bi tako odlučio, znao je biti tvrdoglav kaomazga.

Zamišljena, uzela je kutiju cigareta i ustala da uđe u kuću. Natrenutak se upitala gdje bi sve dječaci mogli otrčati, ali je samoslegnula ramenima puštajući da se sami pobrinu za sebe. Ona seodlučila za kraći podnevni odmor.



§

POPODNE JE SPORO PROTJECALO. Patrik je previše vremena potrošioprelistavajući Albinove bolesničke kartone. Nije bio siguran je liodgoda poziva socijalnoj službi bio mudar potez. Nešto mu je govoriloda prije toga mora saznati više. Kad se žrvanj birokracije jednompokrene, bit će teško zaustaviti proces, a on je znao da i policija iliječnici nerado prijavljuju zlostavljanje djece. Uvijek je postojao rizik

da će izroniti neko prirodno objašnjenje koje nitko neće biti spremanuzeti u obzir nakon što se umiješa socijalna skrb. Osim toga, incidentisu prestali nakon što se obitelj Klinga ponovno doselila u Fjallbacku.Stanje se očito stabiliziralo. U to ipak nije mogao biti siguran, pa ćeodgovornost za moguće Albinove ozljede pasti njemu na pleća.

Zvonjava telefona prekinula je njegove mračne misli.»Patrik Hedstrom.«»Halo, zove Lars Kalfors iz geteborške policije.«

»Da?« javio se Patrik. Covjek je zvučao kao da je očekivao da ćemu prepoznati ime, no Patrik se nije sjećao da ga je već čuo. I nijeimao pojma zašto bi ga zvao netko iz Goteborga.

»Poslali smo vam neke podatke u vezi s otvorenom istragom.Naslovljeno je na vaše ime, mislim.«

»Da?« ponovio je Patrik, još više zbunjen. »Oprostite, ali ne sjećamse da sam na stolu zatekao ijednu poruku iz Goteborga. Kad ste jeposlali i o čemu je riječ?«

»Javio sam vam prije tri tjedna. Radim u odjelu koji se baviseksualnim zlostavljanjem djece - pratili smo lanac dječjepornografije. Naletjeli smo na osobu iz vašeg okruga pa sam vas zatokontaktirao.«

Patrik se osjećao kao idiot, ali nije imao blage veze o čemu tajgovori. »S kim ste razgovarali?«

»Ovaj, mislim da ste taj dan uzeli bolovanje zbog djeteta pa su me

uputili... samo malo...«, zvučalo je kao da tip prelistava bilješke, »a,evo ga. Razgovarao sam s nekim Ernstom Lundgrenom.«Patrik je osjetio da mu mrak pada na oči - sve mu se zacrvenjelo. U



mašti je zamišljao kako obavija šake oko Ernstova vrata i počinjestezati. Odgovorio je usiljeno mirno: »Ovdje kod nas sigurno je došlodo pokvarenog telefona. Umjesto toga, dajte mi podatke da moguprovjeriti što se dogodilo.«

»Naravno, to mogu.«Kalfors mu je u širokim crtama opisao što su otkrili, i kako su došli

do slučaja dječje pornografije, koji im je sada bio prioritet u postaji.Kad je došao do dijela u kojem je policijska uprava Tanumshedemogla pripomoći, Patrik je ostao bez daha. Prisilio se da posluša sve, aonda obećao da će se odmah baciti na posao. Poslije toga uslijedile suuobičajene uljudnosti. No čim je spustio slušalicu, skočio je na noge. Udva koraka prešao je ured i zaurlao u hodnik: »ERNST!«

Erica je sjedila na sofi i pokušavala sabrati misli kad ju je ponovnotrgnulo kucanje na vratima. Naslutila je tko je i otišla otvoriti.Charlotte. Na sebi je imala kaput i izgledala kao da je cijelim putemtrčala. Niz čelo joj se slijevao znoj i neobuzdano je drhtala.

»Bože, izgledaš grozno«, rekla je Erica i istoga časa pregrizla jezik.Uvukla je Charlotte u toplu kuću.

»Smetam?« plačljivo je upitala Charlotte - Erica je odmahnulaglavom.

»Naravno da ne. Ovdje si uvijek dobrodošla, znaš i sama.«Charlotte je samo kimnula; i dalje je drhtala čvrsto se obgrlivši

rukama. Vlaga i znoj zalijepili su joj kosu; samo jedan uvojak pao joj jena oči. Izgledala je kao pokislo napušteno štene.

»Jesi za čaj?« upitala je Erica.

Charlotte je gledala izbezumljeno, prestravljena lica, kakvo je bilootkako je čula vijesti o Sari. Zahvalno je kimnula na Ericinu ponudu.»Sjedni, odmah se vraćam«, rekla je Erica i otišla u kuhinju. U

dnevnoj sobi pogledala je Maju koja je izgledala zadovoljno te samoznatiželjno pogledala Charlotte u prolazu.

»Ako sjednem, smočit ću ti sofu«, rekla je Charlotte kao da bi tobio kraj svijeta.

»Ne brini se, osušit će se«, rekla je Erica. »Čuj, imam samo čaj od

divljih jagoda - to ti paše ili ti je presladak?«»Sve u redu«, rekla je Charlotte. Erica je slutila da bi odgovor bio



isti čak i da joj je ponudila čaj od konja.Ubrzo se vratila s pladnjem noseći dvije velike šalice čaja, teglicu

meda i dvije žlice. Spustila ga je na stolić ispred sofe i sjela pokrajCharlotte.

Charlotte je oprezno podigla šalicu i otpila čaj.Erica je sjedila šutke kraj nje i učinila to isto. Nije željela iz

Charlotte čupati riječi, ali je osjećala gotovo fizičku potrebu da joj seprijateljica povjeri. Možda samo ne zna kako da počne. Erica se pitalaje li joj Niclas rekao da je bio kod nje. Nakon duge šutnje koju jeprekidalo samo Majino brbljanje, Charlotte je odgovorila na to pitanje.

»Znam da je bio ovdje. Rekao mi je. Dakle, već znaš da se viđa sdrugom. Opet - trebala bih dodati.« Charlotte se ogorčeno nasmijala ikonačno su potekle suze koje je zadržavala.

»Da, znam«, rekla je Erica. Znala je i što prijateljica misli s onim'opet'. Charlotte joj je pričala o nizu Niclasovih afera. Ali i to kakovjeruje da su prestale nakon što su odlučili početi iznova u Fjallbacki.Obećao joj je da će i u tom pogledu to biti nov početak.

»Viđa je nekoliko mjeseci. Možeš to zamisliti? Nekoliko mjeseci.Ovdje, u Fjallbacki. I nitko ih nije ulovio. Stvarno ima vrašku sreću.« U

smijehu se nazirala histerija te joj je Erica utješno položila ruku nakoljeno.»A tko je ona?« tiho je rekla.»Niclas ti nije rekao?«Erica je odmahnula glavom pa je Charlotte rekla: »Neka mala

drolja kojoj je dvadeset pet godina. Ne znam tko je - neka Jeanette.«Charlotte je odmahnula rukom. Skrenule su s teme - ono važno jeNiclasova prijevara.

»Ne mogu ti nabrojiti koja sam sva sranja trpjela godinama. Kolikosam mu puta oprostila u nadi da će se promijeniti, rekla da ću svezaboraviti i obećala da ćemo ići dalje. Da će ovaj put stvarno bitidrugačije. Da ćemo se maknuti od svega što se dogodilo, da ćemo otićiživjeti u drugi grad, postati novi ljudi - bar sam tako vjerovala.« Opet taj zlokobni smijeh. I suze koje su i dalje tekle.

»Charlotte, strašno mi je žao.« Erica ju je gladila po leđima.»Tolike smo godine zajedno. Imali smo dvoje djece, prošli više

nego što se može zamisliti. Izgubili smo dijete, a sad još ovo.«»Zašto ti sad sve to govori?« upitala je Erica i otpila čaj.



»Nije ti rekao?« iznenađeno je upitala Charlotte. »Nećeš vjerovati.Meni je rekao da ga je danas policija privela na ispitivanje.«

»Stvarno?« Patrik joj nije govorio sve o poslu, no nije imala pojmada ih Niclas toliko zanima. »A zašto?«

»Rekao je da zapravo ne zna. Otkrili mi njegovu aferu s tomcurom, i možda su ga zato htjeli provjeriti. No sad je sve čisto, rekaoje. Znaju da nikad ne bi naškodio svojoj kćeri - samo su htjeli da imodgovori na neka pitanja.«

»Sigurna si da je to sve?« Erica se nije mogla suzdržati, a da nezapita.

O Patrikovu poslu znala je dovoljno da joj je to zvučalo kaoprilično jadan razlog za privođenje na ispitivanje. Osobito žrtvina oca.Istodobno je počela razmišljati o razlogu zbog kojeg ju je Niclasposjetio - ona nije samo prijateljica njegove žene, nego i živi sdetektivom koji vodi istragu.

Charlotte je izgledala zbunjeno: »Pa, to je on rekao. Ipak, neštoje...«

»Što?«»Ma, ne znam, samo mi se čini da mi nije rekao sve - kad si već to

spomenula. No bila sam toliko koncentrirana na priču o ljubavnici dasam vjerojatno bila i gluha i slijepa za sve ostalo.«Charlotte je zvučala toliko ogorčeno da ju je Erica poželjela uzeti u

naručje i ljuljati kao bebu. No uvijek bi osjetila nelagodu ako bipostala fizički previše bliska s drugima pa ju je nastavila milovati poleđima.

»I nemaš pojma koji bi razlozi još mogli biti?« Čini li joj se ili seCharlottino lice načas smrknulo? To je nestalo tako brzo da nije bila

sigurna.Charlottin odgovor bio je brz i jasan: »Ne, nemam pojma.« Nakon

toga je zašutjela i otpila malo čaja. Bila je mirnija nego kad je došla inije više plakala. No lice joj je bilo prazno, i ako bi bilo moguće vidjetislomljeno srce, izgledalo bi kao Charlottino. Pusto.

»Kako ste se ti i Niclas upoznali?« upitala je Erica, više znatiželjnonego terapeutski.

»To je stvarno čudna priča, moram priznati.« Prvi put smijeh joj jezvučao gotovo iskreno. »Bio je viši razred od mojeg u gimnaziji.Doduše, nisam osobito marila za njega jer sam bila zaljubljena u



njegova prijatelja. Ali se Niclas, ne znam zašto, zainteresirao za mene ipočeo to pokazivati, pa sam se i ja pomalo okrenula njemu. Prohodalismo, hodali mjesec-dva, a onda je meni dosadilo.«

»I prekinula si s njim?«

»Nemoj zvučati tako iznenađeno, mogla bih se uvrijediti«,nasmijala se i Erica joj se pridružila.

"Na nesreću, te am se odluke držala samo nekoliko mjeseci. Aonda sam se jedne večeri otišla vidjeti s njim i cijeli cirkus se nastavio.Taj put bili smo skupa cijelo ljeto, a onda se on otišao opijati sprijateljima. Kad se vratio, izmislio je neku priču za slučaj da sam oddrugih čula kako je nestao prošle noći. Tvrdio je da je popio previše ida se onesvijestio iza šanka, no istina je brzo izbila na vidjelo pa smoprekinuli po drugi put. Nakon toga čvrsto sam vjerovala da sam seizvukla samo s nekoliko suza. Niclas se počeo petljati sa svim curamau Uddevalli kao da sutra ne postoji i ne bi vjerovala kakve sam svepriče čula. Sramim se priznati da mi je nekoliko puta put bila snažnijaod duha, no te epizode ostavile su mi samo gorak okus. Kad malorazmislim, bilo bi bolje da je sve to završilo tada, i da je Niclas ostaosamo pubertetska pogreška. Iako mi se strašno gadilo sve to što je

radio i kakav je postao, dugo mi je ostao u mislima. Nekoliko godinaposlije slučajno smo se sreli i ostalo je legenda - kako se kaže. Mislimda sam znala u što se uvaljujem.«

»Ljudi se mijenjaju. To što te varao kao tinejdžer ne znači da biautomatski trebala pretpostaviti da će to isto raditi kao odrasla osoba.Većina sazrije s vremenom.«

»Očito ne i Niclas«, rekla je Charlotte puštajući gorčini na volju.»No ne mogu se natjerati da ga mrzim. Previše smo toga zajedno

prošli i ponekad uspijem nazrijeti kakav je stvarno. Par puta vidjelasam ga ranjivog i otvorenog, i zbog toga ga volim. Znam mu iobiteljsku povijest i što je bilo s ocem kad mu je bilo sedamnaest godina, pa sam sve to vjerojatno smatrala olakotnim okolnostima. Noteško je shvatiti zašto bi me želio tako teško povrijediti.«

»Što ćeš sada?« upitala je Erica. Pogledala je Maju i nije moglavjerovati očima kad je vidjela da joj je kći sama zaspala u mreži.Takvo što još se nije dogodilo.

»Ne znam. Ne mogu se sad nositi s tim. Na neki način, čini mi se danije ni važno. Sara je mrtva, a ništa što bi Niclas mogao reći ili učiniti



ne boli ni približno toliko. Niclas želi da počnemo iznova, dapronađemo svoj stan i odselimo se iz mamine i Stigove kuće što prije.No nemam pojma što ću sad...«

Spustila je glavu. I naglo ustala.

»Moram doma. Mama je dovoljno pazila na Albina danas. Hvala tišto si mi dopustila da te zapljusnem svime time.«

»Ovdje si uvijek dobrodošla, to sama znaš.«»Hvala.« Charlotte je nakratko zagrlila Ericu i nestala jednako

brzo kao što je i došla.Erica se vratila u dnevnu sobu. Zadivljena, stajala je pred mrežom i

gledala svoju usnulu kćer. Možda za nju ipak postoji nekakva nada.Nažalost, nije znala može li Charlotte reći to isto.

Morgan je došao do najomiljenijeg dijela računalne igre na kojoj jeradio. Trenutak kad mač prvi put udara. Zakotrljala se glava i, premaskriptu, trebalo ju je popratiti gomilom jakih efekata. Prsti su mu hitalitipkovnicom, a na zaslonu je prizor nastajao munjevitom brzinom.Divio se i zavidio ljudima koji su pisali priče i zatim unajmljivali njegada ih prebaci u virtualnu stvarnost. Ako mu je išta nedostajalo uživotu, bila je to mašta koju su drugi posjedovali i koja im je dopuštala

da ruše sve granice i idejama dopuštaju da slobodno lete. Naravno daje pokušao. Ponekad je čak to morao izvesti na silu. Na primjer, kad jeu školi pisao sastavak. Bile su to noćne more. Ponekad bi učenicidobili temu ili samo sliku, te se od njih očekivalo da na temelju togasatkaju cijelu mrežu događaja i likova. Nikad nije dopro dalje od prverečenice. Nakon toga um kao da mu se iskopčao. Potpuna praznina.Pred njim je ležao prazan papir, vrišteći od želje da ga prekrijuriječima, ali one nisu dolazile. Učitelji su ga korili. Sve dok mama nije

otišla i razgovarala s njima, nakon što su roditelji dobili dijagnozu.Poslije toga, učitelji su znatiželjno pratili njegove pokušaje ipromatrali ga kao neki nezemaljski oblik života. Nisu znali koliko su upravu. Tako se osjećao dok je sjedio u klupi s praznim papirom predsobom, uz zvuk koji su njegovi kolege proizvodili stružući olovkamapo papiru. Vanzemaljski oblik života.

Kad je Morgan otkrio svijet računala, prvi put osjetio se sigurno.To mu je bilo lako, time je vladao. Ako je on nekakav čudan komadićmozaika, onda je konačno pronašao drugi komadić s kojim sesavršeno uklapao.



Dok je bio mlađi, bjesomučno je izučavao i kodne jezike. Pročitaoje sve što je o tome mogao pronaći te je o naučenom mogao mljetisatima. Privlačilo ga je ono nešto u genijalnim kombinacijama brojevai slova. No nakon što je prevladalo zanimanje za računala, šifre i

kodovi preko noći su završili u zaboravu. Znanje je još postojalo i kadgod je poželio, mogao se prisjetiti svega što je o tome naučio, ali ga tojednostavno više nije zanimalo.

Krv što se slijevala oštricom mača natjerala ga je da ponovnopomisli na djevojčicu. Pitao se je li joj se krv nakon smrti zgrušala ilise samo pretvorila u nekakvu žitku masu koja joj ispunjava žile Moždaje poprimila tamno smeđu boju zgrušane krvi; vidio ju je jednom kadse pokušavao porezati po zapešću. Zadivljeno je promatrao krv kakoteče, gledao kako polagano usporava, kako se gruša i počinje mijenjatiboju.

Majka se skamenila kad mu je taj put ušla u sobu. Pokušao joj jeobjasniti da je samo želio vidjeti kako je to umrijeti, ali ga je ona bezriječi utrpala u auto i odvezla do klinike iako to, istini za volju, nijebilo potrebno. Porezotina je boljela, pa se nije zarezao duboko i krv seveć zgrušala. Unatoč tome, majka je ipak bila histerična.

Morganu nije bilo jasno zašto je smrt običnim ljudima tolikostrašna. Ona je samo vid postojanja, kao i život. Ponekad mu se smrt činila puno privlačnijom od života. Tako da je na trenutke zavidiodjevojčici. Zato što je znala. Znala je odgonetku.

Natjerao se da se usredotoči na kompjutorsku igru. Ponekad sumu razmišljanja o smrti odnijela i nekoliko sati prije nego što bi togapostao svjestan. A to mu je remetilo raspored.

Ernst je mrzovoljno sjedio pred Patrikom i odbijao ga pogledati u oči.Umjesto toga, proučavao je svoje neulaštene cipele.

»U vražju mater, odgovori mi!« vikao je Patrik na njega. »Jesu li tezvali iz Goteborga zbog dječje pornografije?«

»Jesu«, nadureno je rekao Ernst.»I zašto nikad nismo čuli ni riječ o tome?«Duga šutnja.

»Ponavljam«, rekao je Patrik prijeteće tiho, »zašto nam to nisijavio?«



»Nisam mislio da je tako važno«, branio se Ernst.»Nisi mislio da je tako važno!« Patrikov glas bio je leden; šakom je

tresnuo po stolu tako snažno da je tipkovnica poskočila.»Nisam«, rekao je Ernst.

»Zašto nisi?«»Ovaj, u to vrijeme bilo je posla preko glave... I činilo se malo

nevjerojatnim, ovaj, takve stvari događaju se u velikim gradovima.«»Ne lupaj gluposti«, rekao je Patrik, nesposoban prikriti prezir.

Ustao je iz fotelje i uspravio se iznad stola. Od bijesa kao da jenarastao još deset centimetara. »Jako dobro znaš da dječjapornografija sa zemljopisom nema nikakve veze. Ima je i u malimmjestima. Dakle, prestani srati i reci mi istinu. Vjeruj mi, ako je ono štomislim, onda ćeš se stvarno naći u dreku do grla!«

Ernst je podigao pogled s cipela i prkosno zurio u Patrika, no znaoje da sad mora s istinom na sunce.

»Mislim, nije mi zvučalo uvjerljivo. Ovaj, znam tipa i činilo mi se dane može biti umiješan u takvo što. Zato sam mislio da je ekipa izGoteborga pogriješila i da će nevin čovjek stradati ako izvijestim otome. Znaš kako je«, rekao je i netremice zurio u Patrika. »Ništa se ne

bi promijenilo da su poslije zvali i rekli: 'O, oprostite, došlo je dozabune pa slobodno zaboravite na ime koje smo vam dojavili' - ime bimu u gradu bilo okaljano. Pa sam mislio malo pričekati da vidim što ćebiti.«

»Malo pričekati da vidiš što će biti!« Patrik je toliko pobjesnio daje s mukom izgovarao slog po slog kako ne bi zamucao.

»Ovaj, mislim, moraš se složiti da je cijela priča besmislena. Dobroje poznat po svojem radu s mladima. I, moram ti reći, da on stvarno

čini dobro.«»Jebe mi se živo za sve dobro što radi. Ako naši kolege iz

Goteborga nazovu i jave da mu se ime pokazalo u istrazi slučaja dječjepornografije, onda mi to moramo provjeriti. Jebote, pa to nam jeposao! A ako ste vas dvojica najbolji pajdaši...«

»Nismo najbolji pajdaši«, promucao je Ernst.»... ili prijatelji ili koji već kurac, onda to nije nimalo bitno, je li ti to

jasno? Ne možeš sjediti i odlučivati što će se istražiti, a što neće natemelju toga koga poznaš, a koga ne!«

»Nakon svih godina koje sam proveo u policiji...«, Ernst nije stigao



dovršiti rečenicu; Patrik ga je presjekao.»Nakon svih godina koje si proveo u policiji trebao bi biti

pametniji! I nisi mislio ništa reći kad mu se ime pojavi u istraziubojstva? Bi li tada bio pogodan trenutak da nas izvijestiš o pozivu?«

Ernst se vratio izučavanju cipela i nije bio osobito spreman ući usvađu. Patrik je uzdahnuo i sjeo. Prekrižio je ruke i mračno gledaoErnsta.

»Što je tu je, ne možemo mnogo. Dobili smo sve podatke izGoteborga pa ćemo ga privesti na ispitivanje. Također imamo nalog zapretres kuće. A ti bolje na koljena i moli se da mu netko nije dojavio ida nije stigao počistiti sve dokaze. Obavijestio sam i Mellberga pa samsiguran da će i on htjeti porazgovarati s tobom.«

Ernst je bez riječi ustao. Znao je da je vjerojatno napraviokapitalno sranje cijele svoje karijere što je u njegovu slučaju bilo jakomnogo.

»Mama, ako sam obećala čuvati tajnu, koliko je dugo moram čuvati?«»Ne znam«, odgovorila je Veronika. »Tajne zapravo nikad ne bi

smjela odavati.«»Hmmm«, rekla je Frida i žlicom crtala krugove po jogurtu.»Ne igraj se hranom«, rekla je Veronika i mrzovoljno brisala radnu

plohu. A onda je naglo zastala i okrenula se kćeri.»Zašto me to pitaš?«»Onako«, rekla je Frida i slegnula ramenima.»Ovako ili onako, nešto znaš. Reci mi, zašto me to pitaš?« Veronika

je sjela na kuhinjski stolac do kćeri i zamišljeno se zagledala u nju.

»Ako nikad ne smiješ odati nečiju tajnu, onda ne smijem reći ništa,ne? Ali... «»Što hoćeš reći?« oprezno ju je navodila Veronika.»Što ako je onaj kojem si obećao mrtav, je li i onda dalje moraš

čuvati tajnu? Što ako nešto kažem, pa se taj mrtvi vrati i jako naljuti?«»Dušo, jesi li to Sari obećala da ćeš čuvati tajnu?« Frida je i dalje

crtala krugove po jogurtu. »O tome smo već razgovarale, i moraš mivjerovati kad ti kažem da mi je jako žao, ali Sara se nikad više neće

vratiti. Sara je na nebu i tamo će ostati zauvijek.«»Zauvijek i dovijeka, do vječnosti i vječnosti? Tisuću milijuna



milijuna godina?«»Da, tisuću milijuna milijuna godina. A što se tiče tajne, mislim da

se Sara ne bi ljutila kad bi je rekla samo meni.«»Sigurna si?« Frida je nervozno gledala sivo nebo iza kuhinjskih

prozora.»Sto posto sigurna.« Veronika je položila ruku na kćerinu da bi je

umirila.Nakon kraće šutnje, dok je Frida očito razmišljala o tome što joj je

majka rekla, prozborila je nesigurno: »Sara je bila super prestrašena.Jedan zločesti starac ju je prestrašio.«

»Zločesti starac? Kad je to bilo?« Veronika je napeto čekala kćerinodgovor.

»Dan prije nego što je otišla na nebo.«»Sigurna si da je to bilo tada?«Uvrijeđena što majka sumnja, Frida se namrštila. »Daaaa,

apsolutno sigurna. Znam sve dane u tjednu. Nisam beba.«»Ne, ne, znam da nisi. Ti si velika cura i naravno da znaš koji je bio

dan«, umirivala ju je Veronika.A onda je oprezno pokušala izvući još podataka. Frida se i dalje

durila zbog nepovjerenja, ali je izazov da otkrije tajnu bio prejak.»Sara je rekla da je starac bio stvarno odvratan. Došao je i pričao snjom kad se igrala na obali i bio je zločest.«

»Je li Sara rekla da je bio zločest?«»Hmmm«, rekla je Frida, smatrajući to dovoljnim odgovorom.Veronika je strpljivo nastavila: »Što je točno rekla? Kako je bio

zločest?«»Zgrabio ju je za ruku i to ju je boljelo. Rekla je, ovako«, Frida je

demonstrirala tako što je desnicom zgrabila lijevu nadlakticu. »I ondada je govorio nekakve gluposti.«

»Kakve točno gluposti?«»Sara nije ništa shvatila. Samo je rekla kako zna da je bilo zločesto.

Da je zvučalo kao 'vlažni omot' ili nešto slično.«»Vlažni omot?« zbunjeno je upitala Veronika.»Rekla sam ti da je glupo i da Sara nije razumjela. Samo je rekla da

je bilo zločesto. I da nije s njom pristojno razgovarao nego je vikao.Jako glasno. I od tog su je boljele uši«, Frida je to demonstriraladlanovima prekrivši uši.



Veronika joj je nježno razmaknula ruke i rekla: »Znaš, ovo bimogla biti tajna koju ćeš morati reći i drugima, ne samo meni.«

»Ali, rekla si...«, Frida je zvučala razočarano i pogledom ponovnopotražila sivo nebo.

»Znam da sam tako rekla, ali znaš što? Mislim da bi Sara stvarnohtjela da tu tajnu odaš policiji.«

»Zašto?« upitala je i dalje zabrinuta Frida.»Zato što kad netko umre i ode na nebo, policija želi znati sve

njegove tajne. A ljudi obično žele da policija zna i sve njihove tajne.Posao policije je da otkrije sve.«

»Dakle, oni moraju znati sve tajne?« zadivljeno je upitala Frida.»Moram i reći i ono kad nisam htjela pojesti sendvič pa sam ga sakrilapod jastuk na kauču?«

Veronika nije uspjela prikriti smiješak. »Ne, mislim da policija nemora znati tu tajnu.«

»Mislim, ne dok sam živa, ali kad umrem, hoćeš im ti morati toreći?«

Smiješak je nestao s Veronikina lica. Odmahnula je glavom.Razgovor je skrenuo na nezgodnu temu. Nježno je pomilovala plavu

kosu svoje kćeri i prošaptala; »Ne moraš se brinuti zbog toga zato štonećeš umrijeti.«»Mama, kako znaš?«»Tako, znam.« Veronika je odlučno ustala dok joj se srce tako

stezalo da je jedva disala i izišla je u predvorje. Ne okrećući se kakojoj kći ne bi vidjela suze, pozvala ju je glasom koji je zazvučaonepotrebno grubo: »Odjeni kaput i obuj cipele. Idemo odmahrazgovarati s policijom.«

Frida je poslušala. No kad su izišle van i pošle prema autu,nesvjesno je ustuknula pred sivim nebom. Nadala se da je mama upravu. Nadala se da se Sara neće naljutiti.



Fjallbacka, 1928.

S LJUBAVLJU JE ODJENUO DJECAKE i počešljao im kosu. Bila je nedjelja ispremao se povesti ih u šetnju po sunčanu danu. Bilo mu je teškonavući im odjeću jer su skakali posvuda, oduševljeni što će izići socem, no konačno su bili spremni za polazak. Agnes nije odgovorilakad su se dječaci pozdravili s njom. Andersa je pogodilo do srži vidjetiim razočaranje u očima dok su gledali majku. Ona kao da to nije

shvaćala, ali čeznuli su za njom - čeznuli osjetiti njezin miris blizu sebei osjetiti njezin zagrljaj. Nije želio ni pomišljati na to da je svjesnasvega toga i da im to namjerno uskraćuje, ali ta misao sve češće ga jeproganjala. Dječacima su bile četiri godine pa je mogao samopretpostavljati kako je u njezinu odnosu prema njima neštoneprirodno. Isprva je pomišljao da je za to kriv težak porođaj, no kakosu prolazile godine, ona se, bar naizgled, i dalje nije vezivala s njima.

On sam nikad se nije osjećao toliko bogatim kao kad je silazio

nizbrdo, a dječje su mu ručice čvrsto stezale njegove. Dječaci su bilitoliko maleni da su radije trčkarali nego hodali. Iako je imao dugenoge, ponekad je morao potrčati da s njima drži korak. Ljudi su sesmiješili i dodirivali šešire kad god bi prolazili glavnom ulicom. Znaoje da im pruža ugodan prizor - otac, visok i krupan u najboljemnedjeljnom odijelu, i dječaci, odjeveni najbolje koliko mogu bitiodjevena klesarova djeca.

Kovrčava plava kosa bila im je iste boje kao njegova. Čak su imali injegove smeđe oči. Andersu su često govorili da su oni pljunuti on, aon bi svaki put pucao od ponosa. Ponekad bi si dopustio da uzdahnezahvalan što se ni izgledom ni ponašanjem nisu uvrgli na Agnes.Tijekom godina u njoj je otkrio okrutnost i iskreno se nadao da jedjeca neće naslijediti.

Prolazeći pokraj seoskog dućana ubrzao j e korak i pomnoizbjegavao pogledati u tom pravcu. Naravno, tu i tamo morao je otići

kupiti im potrepštine, no nakon što je čuo što se priča, pokušao je, štoje više mogao, tamo ograničiti posjete. Kad bi samo vjerovao kako utim naklapanjima nema istine, ušao bi onamo, visoko uzdignute glave.



Najgore je bilo što ni trena nije sumnjao u glasine. Čak i da je sumnjao,prodavačev nadmoćan smiješak i bahat ton glasa bili bi dovoljni da garazuvjere. Anders se ponekad pitao ima li granice to što je spremanpodnositi. Da nije bilo dječaka, to bi već odavno raščistio. No blizanci

su ga tjerali da pronađe drugi način da napusti ženu, a on je vjerovaoda ga je otkrio. Anders je imao plan. Trebala mu je godina teškogarada da ga provede u djelo, no sad se bližio kraju. Čim se sve složi,moći će obitelji ponuditi nov početak. Možda će tada Agnes moćipružiti više toga za čim je toliko žudjela i time raspršiti tamu što joj jebujala u srcu. Mislio je da već može vidjeti kakav će im biti nov život ikako će im nuditi mnogo više od ovoga.

Snažno je stisnuo ruke dječacima i nasmiješio im se kad su zabaciliglave uvis da ga pogledaju.

»Tata, možemo dobiti Colu?« upitao je Johan u nadi da će očevodobro raspoloženje ići u prilog toj zamolbi. Tako je i bilo. Nakonkraćeg razmišljanja Anders je potvrdno kimnuo, a dječaci su poludjeliod sreće. Zbog Cole će morati otići do seoskog dućana, no to jevrijedno toga. Ubrzo će sve biti gotovo.



§

GO STA JE SJEDIO U UREDU, zavaljen za stolom. Najblaže rečeno,raspoloženje tamo bilo je napeto nakon otkrića Ernstova sranja. Göstaje odmahnuo glavom. Njegov kolega tijekom godina je izveo gomilugluposti, no ovaj je put otišao predaleko u odnosu policijskogslužbenika prema vlastitom poslu. Prvi put povjerovao je da bi Ernst zbog svojih poteza mogao dobiti otkaz. Nakon ovoga čak ga ni

Mellberg ne može braniti.Snuždeno je pogledao kroz prozor. Ovo doba godine najviše jemrzio. Gore je i od zime. Još je pamtio ljetnu svježinu i mogao jenavesti rezultate svih mečeva golfa što ih je odigrao. Kad stigne zima,barem će proraditi milostivi zaborav tako da se ponekad pitao je liuistinu odigrao sve te savršene udarce na terenu ili je sve to bio samokrasan san.

Telefon je prekinuo njegova snatrenja.

»Gösta Flygare.«»Gösta, ovdje Annika. Slušaj me, na liniji mi je Pedersen i traži

Patrika, ali njega ne mogu dobiti. Možeš li ti razgovarati sPedersenom?«

»Naravno, spoji ga.« Pričekao je nekoliko sekundi. Zatim je čuoškljocaj na vezi i patologov glas.

»Halo?«»Ovdje Gösta Flygare.«»Čuo sam da je Patrik izišao poslom. Ali i ti radiš na istrazi

ubojstva djevojčice, zar ne?«»Rade svi u postaji, manje-više.«»Dobro, onda ti mogu prenijeti podatke koje smo maločas dobili

samo je važno da se sve to proslijedi Hedstromu.«Gösta se na trenutak zapitao je li Pedersen doznao za Ernstov

fijasko, ali je shvatio kako je to nemoguće, Vjerojatno se samo želio

pobrinuti da glavni istražitelj dobije sve informacije. Gösta nijenamjeravao učiniti istu pogrešku kao Lundgren -to nikako. Hedstromće biti obaviješten o svemu, pa čak i o najtišem nakašljavanju.



»Bilježit ću, a vi mi onda sve faksirajte kao obično, može?«»Naravno«, rekao je Pedersen. »Imamo analizu pepela. što će reći,

pepela iz njezina želuca i pluća.«»Detalji su mi poznati«, rekao je Gösta koji nije uspio prikriti

tračak nervoze u glasu. Smatra li ga Pedersen nekakvim potrkalom ustanici?

Ako je i osjetio Göstinu nervozu, Pedersen nije reagirao te je mirnonastavio: »Dakle, otkrili smo neke zanimljive stvari. Prvo, pepeo nijebaš svjež. Sadržaj, ili bar jedan dio, mogao bi se okarakteriziratikao...«, zastao je, »prilično star.«

»Prilično star?« upitao je Gösta i dalje pomalo razdražljivo. No nijemogao poreći da je znatiželjan. »Što točno znači 'prilično star'? Je liriječ o kamenom dobu ili o ludim šezdesetima?«

»E, u tom je kvaka. Prema forenzičkom laboratoriju, nevjerojatnoje teško točno odrediti. Najuža procjena koju sam dobio glasi da jepepeo star između pedeset i sto godina.«

»Sto godina star pepeo?« zapanjeno je upitao Gösta.»Da, možda i pedeset. Ili negdje između. Ali to nije jedino bitno

otkriće. U pepelu su se nalazile sitne čestice kamena. Točnije rečeno,

granita.«»Granit? Kvragu, odakle takav pepeo? Nije moguće da je riječ ogrumenu granita koji je izgorio?«

»Ne, stijene ne gore, bar koliko znamo. Kamen je otprije moraobiti usitnjen. I dalje rade na analizi materijala kako bi mogli reći neštoodređenije, ali... «

Gösta je jasno naslućivao da se kuha nešto važno: »Da?« upitao je.»Ono što trenutačno mogu reći jest da je riječ o mješavini. Pronašli

su ostatke drva pomiješane s...«, zastao je, ali je nastavio, »sorganskom tvari.«

»Organskom tvari? Govoriš li ti ono što mislim? Je li riječ o pepeluljudskog tijela?«

»Ovaj, to će pokazati nove analize. Još nije moguće odrediti je lipepeo ljudski ili su ostaci neke životinje. I nije sigurno kad će to moćiodrediti, ali će se potruditi. Kao što rekoh, u svakom slučaju,pomiješan je s drugim tvarima - drvom i granitom.«

»Vrag nek me nosi«, rekao je Gösta. »Dakle, netko je čuvao staripepeo.«



»Da. Ili ga je negdje pronašao."»Točno - i to je moguće.«»Dakle, evo ti malo štofa za nastavak«, rekao je suho Pedersen.

»Nadam se da ćemo za nekoliko dana otkriti više - recimo, je li riječ o

ljudskim ili životinjskim ostacima u pepelu. Dotad će vam ovo moratiposlužiti.«

»Hoće«, rekao je Gösta, već zamišljajući izraze na licima kadkolegama objavi što je otkrio. Ostalo je pitanje kako će iskoristiti tepodatke.

Spustio je slušalicu i prišao telefaksu. U glavi su mu se kovitlalevijesti o granitnim česticama što ih je spomenuo Pedersen. One bimogle biti trag.

No misao mu je pobjegla.

Asta je jauknula dok se uspravljala. Taj stari, drveni pod bio jepostavljen još dok se gradila kuća i mogao se čistiti samo sapunom ivodom. Iako će je tijelo poslužiti još neko vrijeme, svakom godinombilo joj je sve teže klečati i ribati.

Osvrnula se po kući. Četrdeset godina živjela je ovdje. Ona i Arne.Prije toga on je ovdje živio s roditeljima i mladi par ostao je stanovatis njima. Odjednom je oboje roditelja preminulo u samo nekolikomjeseci. Nije voljela na to ni pomišljati jer to su bile teške godine.Arneov otac bio je otresit poput generala, a ni majka nije bila punobolja. Arne nikad o tome nije razgovarao s njom, ali je iz nekihprimjedbi zaključila da su ga često tukli dok je bio dijete. Možda jezato bio toliko tvrd prema Niclasu. Dječak koji misli da se ljubav

pokazuje bičem, vjerojatno će, kad dođe taj dan, i sam bičem dijelitiljubav. Iako je u Arneovu slučaju u pitanju bio remen. Veliki smeđiremen koji je visio s unutarnje strane vrata smočnice koristio se svakiput kad bi sin izveo nešto što ocu nije bilo po volji. Ali tko je ona damože suditi o tome kako je Arne odgajao njihova sina? Srce joj jepucalo dok je slušala prigušene sinovljeve bolne krikove, i nježno muje brisala suze kad bi muke okončale, no Arne je uvijek najbolje znao.

Mučno se uspela na kuhinjski stolac i skinula zavjese. Na njima nije

primjećivala ni tračak prljavštine, ali kako je Arne uvijek govorio, akose ikad išta uprlja, to znači da se još odavno trebalo očistiti. Naglo je



zastala, uzdignutih ruku, baš kad se spremala skinuti karnišu. Nije li toisto učinila onog strašnog dana? Da, vjerojatno jest. Stajala je imijenjala zavjese kad je čula povišene glasove koji su dopirali iz vrta.Već je bila navikla čuti Arneov gnjevan glas, no neobično je bilo što je i

Niclas vikao. Bilo je to toliko nezamislivo, a posljedice bi mogle bitistrašne pa je brzo sišla sa stolca i pojurila u vrt. Stajali su sučelicejedan drugome, poput dva borca.

Njihovi glasovi koji su odjekivali kućom, sad su joj probijalibubnjiće. Ne mogavši se zaustaviti, pojurila je k Arneu i zgrabila ga zaruku.

»Što se tu zbiva?« Jasno je mogla čuti kako joj je očajnički zvučaoglas. I čim je zgrabila Arnea za ruku, znala je da je pogriješila.Zamuknuo je, okrenuo se prema njoj i pogledao je očima u kojima nijebilo ni traga emociji. Onda je podigao ruku i snažno je pljusnuo.Uslijedila je zlokobna tišina. Stajali su posve nepomično, poput troglave statue. A onda je spazila, kao na usporenoj snimci, kakoNiclas podiže ruku, steže pesnicu i cilja u očevu glavu. Zvuk šake kojase zabila u Arneovo lice prekinuo je sablasnu tišinu i ponovnopokrenuo sve. Arne je zaprepašten dlanom pokrio obraz i zabuljio se

u sina. A onda je Asta ponovno vidjela Niclasovu ruku kako se pomičeunatrag i ponovno leti prema Arneu. Poslije toga činilo joj se da nikadneće prestati. Niclas se kretao poput automata i udarao ga bezprestanka. Arne je udarce primao naizgled ne shvaćajući što se zbiva.Naposljetku su ga izdale noge te je pao na koljena. Niclas je teškodisao. Gledao je oca na koljenima pred sobom, okrvavljena nosa. Ionda se okrenuo i otrčao.

Poslije toga dana nije joj bilo dopušteno ikad više spomenuti

Niclasovo ime. Tada mu je bilo sedamnaest.Asta se oprezno spustila sa stolca sa zavjesama u naručju. U

posljednje vrijeme mučile su je kojekakve nepoželjne misli ivjerojatno nije slučajno što sjećanja na taj dan naviru upravo sada.Djevojčina smrt podigla je veliku prašinu, toliko toga što se godinamatrudila zaboraviti. Spoznaja što je sve izgubila zbog Arneovetvrdoglavosti prikrala joj se i budila emocije koje će joj još više otežatiživot. No čim je otišla posjetiti sina u kliniku, počela je propitivatimnogo toga što je godinama uzimala zdravo za gotovo. Arne moždaipak ne zna sve. Možda Arne nije taj koji može odlučivati o svemu -



čak i u njezino ime. Možda bi mogla početi sama odlučivati o vlastitomživotu. Te su je misli nervirale te ih je potisnula, ostavila za poslije.Sad mora oprati zavjese.

Patrik je snažno pokucao na vrata. Već se morao pomučiti da izraz licaodrži neutralnim. U sebi je osjećao odbojnost kako buja i ostavlja mugorak okus u ustima. A ovo je najgore od najgorega, najveći gad kojegbi mogao zamisliti. Jedina utjeha, a to Patrik nije bio voljan izrećinaglas, bila mu je ta što se takvi, kad jednom završe iza brave, običnološe provedu. Pedofili su dno dna, pa su se prema njima tako iponašali. S pravom.

Čuo je korake kako se približavaju i odmaknuo se. Martin senervozno meškoljio pokraj njega, a iza njih stajalo je nekoliko kolegaiz Uddevalle, među njima i oni koji su u takvim slučajevima moglipripomoći svojom neprocjenjivom stručnošću - računalnomekspertizom.

Vrata su se otvorila i na njima se pokazala Kajeva mršava pojava.Kao i uvijek, bio je uredno odjeven i Patrik se pitao ima li taj ikakvuobičnu odjeću. Sam je doma uvijek navlačio na sebe iznošeni donji diotrenirke i udobnu majicu.

»Što je pak sad?« Kaj je provirio glavom kad je spazio dvapolicijska auta parkirana na njegovu prilazu. »Stvarno morate naovakav način svima trubiti da ste došli? Stara gospođa iz susjedstvavjerojatno trlja ruke i slavi. Ako ste imali kakva pitanja, zašto niste toobavili telefonom, ili poslali jednog čovjeka umjesto čitave armije!«

Patrik ga je proučavao i pitao se osjeća li se Kaj uistinu toliko

sigurnim da ga policajci u odorama na njegovu vlastitom pragu netjeraju da pomisli kako su ga otkrili. Ili je samo dobar glumac. No, bilokako bilo, ubrzo će vidjeti.

»Imamo nalog za premetačinu kuće. I zahtijevamo da s namapođete u postaju na ispitivanje.« Patrikov glas zvučao je savršenoslužbeno i nije otkrivao nijednu od emocija koje su se kovitlale unjemu.

»Nalog za premetačinu kuće? Koji vam je vrag? Je li to smislila ona

prokleta baba? Kunem se da ću...« Kaj je izišao na trijem i doimalo sekao da pomišlja krenuti prema kući Florinovih. Patrik je podigao ruku



i Martin mu je zapriječio put.»Ovo nema nikakve veze s Lilian Florin. Imamo podatke koji vas

povezuju s dječjom pornografijom.«Kaj se smrznuo. Patriku je tada svanulo da prije nije glumio.

Stvarno nije pomišljao na tu mogućnost. Mucajući, trudio se sabrati:»Ko... koga vraga... ma što to govorite?« No protest mu je zvučao

nemoćno, a od šoka su mu se objesila ramena.»Kao što sam rekao, imamo nalog za premetačinu kuće i, ako biste

bili toliko ljubazni da pođete s nama autom, ovaj razgovornamjeravamo nastaviti u miru i tišini postaje.«

Gorak okus žuči Patrika je tjerao da neprestano guta slinu. Želio sebaciti na Kaja i protresti ga, upitati ga kako, zašto, što ga je toprivlačilo djeci, dječacima, što to nije mogao pronaći u zreloj vezi. Noza ta je pitanja vremena bilo napretek. Najvažnije je bilo zaštititidokaze.

Kaj je izgledao skamenjen; nije odgovorio, nije uzeo jaknu, samo jepošao stubama za njima i poslušno sjeo na stražnje sjedalo policijskogauta.

Patrik se okrenuo kolegama iz Uddevalle: »Mi ćemo ga privesti i

početi ispitivanje. Vi ovdje radite svoje, samo nazovite ako pronađeteišta. Znam da ne moram naglašavati, ali ipak - uzmite sva računala i nezaboravite da nalog pokriva i kućicu na posjedu. Znam da je ondjenajmanje jedan kompjutor.«

Njegovi kolege kimnuli su i odlučno ušli u kuću.

Lilian je na povratku kući ushićeno prošetala pokraj policijskih auta.

Kao da su joj se ostvarili snovi. Cijela falanga policajaca ispredsusjedovih vrata i, povrh svega, Kaj pokunjena lica nasilu ulazi upolicijsko vozilo. Preplavila ju je radost. Poslije svih godina muka snjim i njegovom obitelji, konačno plaća za svoje ponašanje. Sam Bogzna da je ona uvijek bila korektna. Treba li je kriviti zato što je samoželjela da se sve radi kako treba? Je li kriva zato što je on radio stvarikoje su odudarale od dobrosusjedskog duha te je time nju prisilio dauzvrati jednakom mjerom? I ljudi imaju hrabrosti tvrditi da je ona

ratoborna. O, da, čula j e ogovaranja po gradu. No, poricala je svakuodgovornost za njihove svađe. Da im Kaj nije neprekidno dodijavao i



izvodio gluposti, ona ne bi dizala galamu. u normalnim okolnostimanitko nije bio toliko prilagodljiv i blag kao ona. Nije osjećala ni trunkrivnje što je policiji rekla za onog njihovog sina čudaka. Svi su znalida će, kad-tad, ljudi kojima u glavi nije sve u redu, stvarati probleme.

Iako je možda u svojoj izjavi policiji malo prenapuhala Morganovevoajerske ekspedicije, učinila je to samo kako bi spriječila noveprobleme. Takvi ljudi sposobni su učiniti svašta ako im se pusti navolju, i svi su znali da imaju pretjerano jak seksualni nagon.

Sad će svi vidjeti kako stvari stoje. Policija ne stoji pred njezinomkućom. Zastala je ispred ulaznih vrata kako bi prekriženih ruku izlobna smiješka pratila predstavu.

Kad se auto s Kajem odvezao, nevoljko je ušla. Načas joj je palo napamet da kao zabrinuta građanka ode onamo i raspita se što se tozbiva. Ali je policija nestala u Kajevoj kući prije nego što je stiglauobličiti tu misao, a nije željela ispasti zabadalo i kucati im na vrata.

Dok je izuvala cipele i vješala jaknu, pitala se znade li Monica štose događa. Možda bi je trebala nazvati u knjižnicu i javiti joj, kaodobra susjeda. Prije nego što se uspjela odlučiti, u tome ju je prekinuoStigov glas odozgo:

»Lilian, jesi li to ti?«Otišla je na kat. Danas je zvučao slabo. »Da, dragi. Ja sam.«»Gdje si bila?«Gledao ju je sažaljivo dok je ulazila u njegovu spavaću sobu. Kakva

je on sad slaba dušica. Osjetila je kako u njoj buja nježnost shvaćajućikoliko ovisi o njezinoj skrbi. Grijalo joj je srce biti toliko potrebna.Kao kad je Charlotte bila mala. Kakva li je moć biti odgovorna zatoliko nemoćan mali život! To joj je razdoblje bilo najdraže. Dok je

Charlotte postupno rasla, sve je više klizala iz majčinih ruku. Da jeLilian mogla, zaustavila bi vrijeme i zauvijek prekinula njezinoodrastanje. No što se jače trudila zadržati kćer, ona se sve višeudaljavala. Umjesto toga, Charlottin otac nezasluženo je dobivao svuljubav i poštovanje koje je Lilian smatrala svojima. Nije li onaCharlottina majka? Otac treba biti ispod majke. Ona ju je rodila i ona jeprvih godina zadovoljavala sve njezine potrebe. Onda je preuzeoLennart i požeo sve plodove njezina truda. Charlotte je pretvorio utatinu curicu. Nakon što se Charlotte odselila i kad je ostalo samo njihdvoje, počeo je govoriti o razvodu - kao da je svih tih godina jedino



Charlotte bila važna.To sjećanje stjeralo joj je gnjev sve do grla, pa se morala usiljeno

nasmiješiti stigu. Bar je njemu potrebna. Do neke mjere i Niclasu, iakoon toga nije bio svjestan. Charlotte nije imala pojma koliko joj je

dobro. Umjesto toga, vječno je gunđala da joj suprug nikad nepomaže, da ne sudjeluje kad su u pitanju djeca. Nezahvalnica, pravanezahvalnica. Doduše i Niclas joj se počeo otkrivati kao sve većerazočaranje. Dolazio je doma, otresao bi se na nju i govorio o selidbi.Ona je dobro znala odakle potječu te mušice. Samo nije vjerovala dase na njega toliko lako utječe.

»Izgledaš jako napeto«, rekao je Stig i posegnuo za njezinomrukom. Ona se pravila da to ne primjećuje i samo je pažljivo zagladilapokrivač.

Stig je uvijek držao Charlottinu stranu pa mu Lilian nije moglaništa reći o svojim razmišljanjima. Umjesto toga, rekla je: »Ususjedstvu je nekakva gungula. Posvuda policajci i auti. Nije nimalozabavno, kažem ti, da takvi ljudi žive toliko blizu.«

Stig se naglo uspravio. Pokret mu je izobličio lice te se zgrabio zaželudac. Unatoč tomu, lice mu je bilo puno nade. »Sigurno zbog Sare.

Misliš da su otkrili nešto o Sari?«Lilian je kimnula. »To me ne bi iznenadilo. Zašto bi poslali cijeluvojsku?«

»Bio bi blagoslov za Charlotte i Niclasa kad bi sve to moglozavršiti.«

»Da, znaš kako i mene sve to grize. Možda ću sad i ja umiriti dušu.«Pustila je da joj Stig miluje ruku, i glas mu je bio nježan kao i

obično kad je rekao: »Naravno, draga. Imaš nježno srce i ovo su bili

strašni dani.« Okrenuo joj je šaku i poljubio je u dlan.Dopustila mu je da je još trenutak drži za ruku i onda ju je povukla.

Osorno je rekla: »Lijepo je znati da se netko za promjenu brine omeni. Samo se nadajmo da smo bili u pravu i da su Kaja priveli zbogSare.«

»Što bi drugo moglo biti?« Stig je zvučao iznenađeno.»Pa, ne znam. Nisam razmišljala. No bar ja znam za što je sve

sposoban...«»Kad je sprovod?« prekinuo ju je Stig.Lilian je ustala s postelje. »Još čekamo da nam jave kad možemo



preuzeti tijelo. Vjerojatno sljedeći tjedan.«»Molim te, nemoj govoriti 'tijelo'. Govorimo o našoj Sari.«»Istini za volju, ona je moja unuka, nije tvoja«, odsjekla je Lilian.»I ja sam je volio, znaš to«, blago je uzvratio Stig.

»Da, dragi, znam. Oprosti. Sve mi je to tako teško, a nitko me neshvaća.« Otrla je suzu i na Stigovu licu primijetila grizodušje.

»Ne, ja bih se trebao ispričavati. Bilo je to glupo. Draga, možeš limi oprostiti?«

»Naravno«, velikodušno je odvratila Lilian. »Mislim da bi se sadtrebao odmarati i ne razmišljati o tome. Idem dolje skuhati čaj pa ću tidonijeti šalicu. Nakon toga mogao bi malo odspavati.«

»Čime sam te zaslužio?« upitao je Stig svoju suprugu i smiješio se.

Mellbergu nije bilo lako usredotočiti se na posao. Ne zato što bi ikaddavao prevagu tom dijelu života, iako je uvijek uspijevao nekakoobaviti bar djelić onoga što je posao zahtijevao. Situacija koju jeizazvao Ernst trebala je zauzimati veći dio njegovih misli. No nakonprošle subote ništa nije bilo isto. Kod kuće, u stanu, dječak je igraovideoigre. I to nove koje mu je jučer kupio. Mellberg je uvijek svakuparu prevrtao dvaput, ali je sad osjetio neodoljiv poriv da budedarežljiv. Videoigre su očito bile na samom vrhu popisa - dakle, kupit će videoigre. Mellberg je kupio Xbox i tri igrice, i iako ga je cijenašokirala, nije se bunio.

Zato što je dječak ipak njegov. Simon, nj egov sin. Ako je prije igajio neke sumnje, nestale su onoga trena kad ga je ugledao kakosilazi s vlaka. Kao da je gledao sebe u mladosti. Ista dobro uhranjena

pojava, iste naglašene crte lica. Zapanjile su ga emocije koje su bujaleu njemu. Mellberg je i dalje bio u šoku spoznavši da je sposoban zatakva čuvstva. Oduvijek se ponosio činjenicom da mu nitko nijepotreban. S eventualnom iznimkom majke.

Ona ga je uvijek upozoravala kako je sramota i grijeh što se takvisjajni geni neće prenijeti dalje. U tom je nesumnjivo bila u pravu. Bioje to jedan od najvažnijih razloga zašto je žalio što mu majka ne možeupoznati sina. Da joj pokaže kako je bila u pravu. Bilo je potrebno

samo letimično pogledati dječaka i vidjeti da je naslijedio velik brojočevih crta. Jabuka nikako ne pada daleko od stabla. Dječakova majka



pisala mu je da je lijen, nemotiviran, neposlušan i da loše prolazi uškoli. Što je više govorilo o njezinim odgojnim sposobnostima nego odječaku. Samo je trebao provesti malo vremena s ocem, muškimuzorom. I sigurno je samo pitanje vremena kad će od njega napraviti

muškarca.Pomislio je, što je prirodno, kako je Simon mogao reći barem

'hvala' kad mu je dao igrice, no jadničak je vjerojatno bio tolikošokiran da je dobio išta na dar, da nije znao što reći. Sva sreća štoMellberg tako dobro procjenjuje ljude. Ne bi bilo plodonosno ištanametati u ovoj fazi - toliko je znao o odgoju djece. Iako nije imaopraktična iskustva u tome, morao je priznati, nema tu neke filozofije.Vjerojatno je najvažniji samo zdrav razum. Dječak je tinejdžer i ljudigovore da će mu biti teško, no Mellberg je smatrao da je problemsamo u pronalaženju prikladnog jezika - šatre za seljake i latinskog zaučenjake. A ako itko zna kako s ljudima govoriti na ravnoj nozi, ondaje to on. Bio je uvjeren da neće imati problema.

Glasovi iz hodnika navijestili su mu da su se Patrik i Martin vratili.Po mogućnosti s onim pedofilskim smećem. Namjeravao je sudjelovatiu tom ispitivanju - za promjenu. I ovaj put skinut će dječje rukavice.



Fjallbacka, 1928.

DAN KAO I SVAKI DRUGI. Dječaci su ujutro otrčali do susjeda, a njoj seposrećilo što su ondje ostali sve do večeri. Starica se čak sažalila naddječacima pa ih je hranila, i tako se ona izvukla i od spremanja ručka -unatoč tomu što se on obično svodio na nekoliko na brzinu složenihsendviča. Takav razvoj događaja toliko ju je oraspoložio da je pristalaprebrisati pod. Bila je uvjerena da će uvečer za to dobiti nekoliko

pošteno zasluženih suprugovih pohvala. Iako nije osobito marila zanjegovo mišljenje, i dalje joj je godila pozornost pa je hvalu smatralaluksuzom.

Kad je začula Andersa na prednjim stubama, Karl i Johan već suspavali, a ona sjedila u kuhinji i čitala ženski časopis. Pogledala ga jerastreseno i kimnula, ali se tada trgnula. Nije izgledao umorno ibezvoljno kao obično kad bi se vraćao kući; u oku mu je bio sjaj kojiveć dugo nije vidjela. U njoj se probudio blagi osjećaj nemira.

Svalio se na drveni stolac sučelice njoj, prepleo prste i spustio ih naizlizanu ploču stola.

»Agnes«, rekao je i zatim zašutio. Tišina je potrajala dovoljno dugoda joj se nelagoda u želucu pretvori u pravu muku. Očito mu se neštomotalo po glavi, a ako je išta naučila u životu, bilo je to da suiznenađenja rijetko dobra.

»Agnes«, ponovio je. »Mnogo sam razmišljao o našoj budućnosti io našoj obitelji te sam zaključio da nam je potrebna promjena.«

U redu, to još može pratiti. Samo nije mogla zamisliti čime bi to onmogao njezin život promijeniti nabolje.

Anders je nastavio s vidnim ponosom: »I zato sam prošlih godinudana radio prekovremeno koliko god sam mogao i štedio novac kakobih nam kupio kartu u jednom pravcu.«

»Kartu? Kamo?« upitala je Agnes čiji je nemir rastao. Također jeosjetila zlovolju saznavši da je od nje skrivao novac.

»U Ameriku«, rekao je Anders naizgled očekujući pozitivanodgovor. Umjesto toga, Agnes je osjetila šok koji ju je potpunoumrtvio. Kojeg je to vraga idiot sad izveo?



»Amerika?« jedino je to uspjela izgovoriti.Živo je kimnuo: »Da, odlazimo sljedeći tjedan i, vjeruj mi, stvarno

sam se pomučio da sve sredim. Povezao sam se s nekim Šveđanimakoji su onamo otišli iz Fjallbacke i oni me uvjeravaju da za čovjeka

kakav jesam ima obilje posla. Iskusan čovjek 'tamo preko' može sistvoriti svijetlu budućnost.« 'Tamo preko' izgovorio je na engleskom,svojim otegnutim naglaskom, očito ponosan što već zna dvije riječisvog novog jezika.

Agnes je poželjela nagnuti se i pljusnuti ga ravno preko tognacerenog, sretnog lica. Što si umišlja? Je li toliko naivan da stvarnovjeruje kako će se ona ukrcati na brod za stranu zemlju zajedno s njimi njegovim balavcima? Da ondje bude još više ovisna - u nepoznatojzemlji, sa stranim jezikom, s neznancima? Svakako, mrzila je ovdašnjiživot, no barem je postojala mogućnost da će se jednoga dana izvući iztog pakla u kojem je skončala. Iako, istini za volju, sama se poigravalaidejom da otputuje u Ameriku, ali sama - bez njega i djece kao okovaoko nogu.

No Anders nije primijetio užas na njezinu licu. Radostan, izvukaoje karte i spustio ih na stol. Agnes je beznadno gledala četiri komada

papira što su poput lepeze ležala pred njom. Htjela je nestati i plakati.Imala je tjedan dana. Samo jedan mizerni tjedan da se nekakoizvuče iz toga. Natjerala se da se nasmiješi Andersu.



§

MONICA SE ODVEZLA do supermarketa kupiti namirnice, ali je naglospustila košaricu i izišla ne kupivši ništa. Nešto joj je govorilo da morakući. Takve su bile i njezine majka i baka. Mogle su naslutiti događaje,te je i ona naučila slušati svoj unutarnji glas.

Maleni Fiat nagazila je do daske dok je vozila cestom oko planinekroz Kullen. Kad je došla do zavoja kod Salvika, spazila je policijski

auto parkiran pred kućom i znala da je ispravno postupila slijedećiinstinkt. Parkirala se tik iza policijskog auta i oprezno izašla,strahujući zbog onoga što bi je moglo dočekati. Svake noći prošlogatjedna sanjala je isti san. Policajci u njihovu domu otkrivaju ono što sesvim silama trudila istjerati iz misli. Sad je to postala stvarnost, ne san,te je nevoljko prilazila kući. Trudila se odgoditi neizbježno. Tada jezačula Morganov plač i potrčala. Stazom kroz vrt do njegove kućice.On je stajao pred vratima kućice i urlao na dvojicu policajaca.

Raširenim rukama pokušavao im je zapriječiti ulaz.»Nitko ne može u moju kuću! Moja je!«»Imamo nalog«, rekao je policajac pokušavajući raspravljati s

njim. »Moramo obaviti svoje, molim vas, pustite nas.«»Ne, samo ćete sve pokvariti!« Morgan je ruke raširio još više.»Obećavamo da ćemo paziti i poremetiti najmanje što možemo. S

druge strane, možda ćemo morati ponijeti neke stvari - na primjer,ako posjedujete računalo.«

Morgan je glasnim urlikom prekinuo policajca. Pogled mu je letioamo-tamo, a tijelo mu se počelo nekontrolirano trzati.

»Ne, ne, ne, ne«, tulio je. Izgledao je spreman svoje kompjutorebraniti životom, a Monica je vjerovala da to nije daleko od istine.Pohitala je prema skupini.

»Što se zbiva? Mogu li pomoći?«»Tko ste vi?« upitao je njoj najbliži policajac, no pritom nije

skretao pogled s Morgana.»Ja sam Morganova majka i ovdje stanujem«, pokazala je naglavnu zgradu.



»Molim vas, možete li sinu objasniti da imamo nalog da uđemo ukućicu i pretražimo je? Također imamo dozvolu da odnesemo svuračunalnu opremu koju ondje zateknemo.«

Na spomen kompjutora Morgan je počeo divlje mahati glavom i

ponavljati: »Ne, ne, ne, ne... «Monica mu je prišla savršeno mirno. Gledajući policajce, zagrlila je

sina i gladila ga po leđima.»Kao prvo, možete li mi reći zašto ste ovdje? Sigurna sam da ću

vam tada moći pomoći.«Mlađi od dvojice izgledao je kao da se nećka i spustio pogled. Onaj

stariji, očito čvršći, mirno joj je odgovorio: »Vašeg supruga priveli smona ispitivanje, i također imamo nalog za pretres.«

»Mogu li znati zašto?« Čula je kako zvuči nepotrebno hladno, nonije namjeravala dopustiti da se dvojica policajaca provuku pokrajMorgana, a da ne čuje razumno objašnjenje.

»Ime vašeg supruga povezano je s posjedovanjem dječjepornografije.«

Naglo je prestala milovati Morganova leđa. Pokušala jeprogovoriti, no čulo se samo pištanje.

»Dječja pornografija?« Nakašljala se pokušavajući ovladatiglasom. »Sigurno griješite. Moj suprug povezan s dječjompornografijom?«

U glavi su joj se počele kovitlati misli. Ono o čemu se uvijek pitala,o čemu je uvijek razmišljala. Ipak, najsnažniji osjećaj bilo je olakšanje.Nisu došli zbog onoga čega se najviše plašila.

Nakon nekoliko trenutaka sabrala se i onda okrenula Morganu.»Slušaj me sad. Moraš ih pustiti u kućicu. I moraš im dopustiti da

uzmu kompjutore. Nemaš izbora, oni su policija. Imaju pravo.«»Ali, što ako sve unerede? Što je s mojim rasporedom?« Pištanje

njegova glasa nije bilo uobičajeno jednolično - čuo se neobičan nemir.»Sigurna sam da će dobro paziti, baš kao što su rekli. Nemaš

izbora.« Naglasila je posljednju rečenicu i osjetila kako se smiruje.Morganu je uvijek bilo lakše nositi se sa situacijama u kojima nijeimao izbora.

»Obećavate da nećete ništa poremetiti?«Policajci su kimnuli i Morgan se polagano maknuo u stranu.»I morate jako paziti s fajlovima u računalu - ondje imam mnogo



poslova.«Ponovno su kimnuli pa im se maknuo i pustio ih da uđu.»Mama, zašto oni to rade?«»Ne znam«, slagala je Monica. Olakšanje je i dalje prevladavalo. Ali

je spoznaja o tome što su rekli policajci polagano počela jačati.Gađenje joj se probudilo u utrobi i počelo se penjati. Uzela je Morganaza ruku i povela ga do ulaza u kuću. Zabrinuto je pogledavala premakućici.

»Ne brini se, obećali su da će paziti.«»Idemo u veliku kuću?« upitao je Morgan. »Obično u ovo doba

dana ne idemo u veliku kuću.«»Da, znam«, rekla je Monica. »No danas moramo raditi nešto

potpuno drugo. Ne smijemo smetati policajcima pa ćemo otići do teteGudrun.«

Izgledao je zbunjeno. »Ali tamo idemo samo za Božić. Ili kad netkood njih ima rođendan.«

»Znam«, strpljivo je rekla Monica. »Danas ćemo napravitiiznimku.«

Malo je razmišljao i naposljetku odlučio kako u njezinim riječima

ima logike. Dok su išli prema autu, Monica je krajičkom oka spazila danetko u kuhinji Florinovih otvara zavjesu. Lilian je stajala na prozoru igledala ih. Smiješila se.

»Dakle, Kaj. Ovo nikako nije ugodno.« Patrik je sjedio sučelice njemu,Martin kraj njega, dok je Mellberg diskretno sjedio na stolcu u kutu.Patriku je uvelike laknulo kad je Mellberg sam ponudio pasivno

sudjelovati u ispitivanju. Bilo bi mu draže da uopće nije ondje, no šef je šef i to je tako.Kaj nije odgovorio. Bradom se upro o prsa i Patriku i Martinu

pokazivao tjeme. Kosa mu se s godinama prorijedila pa je ružičastotjeme prosijavalo kroz pramenje crne kose.

»Možete li ikako objasniti zašto vam se ime pojavilo na listiinteresenata za dječju pornografiju? I nemojte mi prodavati da je riječo pogreški. Na popisu su vam i ime i adresa, dakle nema sumnje da ste

vi naručitelj.«»Netko mi sigurno podmeće«, promrmljao je Kaj sebi u bradu.



»Stvarno?« rekao je Patrik otrovno sarkastično. »Onda nam moždamožete reći zašto bi se itko toliko trudio strpati vas u zatvor. Kakveste to dušmane stvorili tijekom godina?«

Kaj nije odgovorio. Martin je dlanom tresnuo po stolu da mu

privuče pozornost - Kaj se trgnuo.»Jeste li čuli pitanje? Tko bi se trudio strpati vas u zatvor?«Odgovor je izostao pa je nastavio Martin: »Nije lako odgovoriti, zar

ne? Zato što ne postoji nitko.«Ispred Patrika i Martina ležala je hrpa isprintanih papira. Patrik ih

je šutke prelistao, izvukao nekoliko listova i stavio ih na kup.»Morate shvatiti da o vama imamo mnogo materijala. Imamo

imena drugih koji...«, trudio se pronaći pravu riječ, »dijele vašeinterese i s kojima ste u vezi. Imamo podatke o tome kad ste od njihnaručili materijale, znamo da ste i sami postavljali materijale i takođerimamo ispise chatova kojih su se naši iskusniji kolege iz Goteborgauspjeli dočepati. Ondje radi čopor talentiranih informatičara, znate, inisu ih zaustavile najnovije zaštite koje ste postavili kako vam nitkone bi mogao upasti u vašu grupicu i prisluškivati vesele razgovorekoje ste vodili. Znate, ništa nije neprobojno.«

Kaj je tada podigao glavu, oči su mu nemirno lutale od Patrika doisprinta pred njim. Cijeli svijet rušio mu se dok je sat iza njegovih leđaotkucavao sekunde. Patrik je jasno vidio koliko ga je potreslaspoznaja da je netko uspio probiti dokumente što su ih oni smatralisavršeno zaštićenima. Kaj se očito pitao koliko zapravo znaju. Bio jepravi čas da ga ponovno pritisnu.

»U ovom času prekapamo vam cijelu kuću. Naši kolege nisuamateri. Nema skrovišta koje već nisu vidjeli. Ne postoje tajni pretinci

koje ne mogu pronaći. Vaše računalo poslat ćemo u Uddevallu i ondjeće ga pregledati dečki koji su pravi hakeri. Znate, oni koji bi prekointerneta mogli upasti u sustav banke i ako požele, da nisu na stranizakona, prebaciti novac kamo žele.«

Patrik je pomislio da malo preuveličava sposobnosti svojih kolega,ali to Kaj nije znao. Jasno je vidio da mu taktika pali. Grašci znojapojavili su se na Kajevu čelu, a noge su mu počele nekontroliranodrhtati.

»Iako ste u računalima možda amater, možda vam je Morganobjasnio da dokument brisanjem ne nestaje zauvijek. Naši



kompjuteraši mogu spasiti gotovo sve - ako disk nije oštećen.«Martin se nadovezao na Patrika: »Čim dobiju priliku pročešljati

vaše računalo, malo ćemo popričati s njima. Tada ćemo točno znati štoste izvodili. Naši i ekipa iz Goteborga rade punim gasom kako bi

identificirali djecu koja se pojavljuju na zaplijenjenim materijalima.Podaci kojima raspolažemo navode na zaključak da su vam mladidječaci omiljene žrtve. Je li točno? Kaj, je li to istina? Draži su vamdječaci bez dlaka na prsima - mladi, nevini?«

Kajeva donja usna drhtala je, ali nije rekao ništa.Patrik se nagnuo prema njemu i spustio glas. Došao je do bitnog

trenutka ispitivanja.»Što je s curicama? Ide vam i s curicama? Prilična su kušnja one

koje vam žive u blizini, vrata do vrata, kod susjeda. Gotovo neodoljivo.Osobito ako bi vam to dalo priliku da vratite Lilian. Kakav užitak. Njojpod nosom - osveta za sve te godine nepravde. No nešto je pošlo pozlu, ne? Kako se dogodilo? Je li se počela opirati, je li rekla da će rećimami pa ste je morali udaviti da je ušutkate?«

Kaj je, razjapljenih usta, pogledao prvo Patrika, a onda Martina.Oči su mu bile raskolačene i sjajne. Mahao je glavom.

»Ne, nemam nikakve veze s tim. Nisam je ni taknuo, kunem se!«Posljednje riječi izašle su poput krika, a Kaj je izgledao kao da ćega svakoga trena pogoditi infarkt. Patrik se upitao ne bi li trebaoprekinuti ispitivanje, ali je odlučio nastaviti još malo.

»Zašto bismo vam vjerovali? Imamo dokaze da su vam djecaseksualno zanimljiva i ubrzo ćemo otkriti jeste li ijedno stvarnonapastovali. Sedmogodišnja djevojčica koja stanuje u susjednoj kućipronađena je utopljena. Što je prilično čudna podudarnost, nije li

tako?«Nije spomenuo da na Sari nisu pronađeni nikakvi tragovi

seksualnog zlostavljanja. No kako je rekao Pedersen, to ne značinužno da ga nije bilo.

»Kunem se da nemam nikakve veze s njezinom smrću! Kunem seda nam nikad nije ušla u kuću!«

»To ćemo još vidjeti«, mračno je rekao Martin i pogledao Patrika.U njegovim očima jasno je čitao 'kvragu sve', kako se i sam osjećao.Patrik je kimnuo te je Martin otišao obaviti poziv. Zaboravili suforenzičarima javiti da pregledaju kupaonicu. Nakon što je ispravio tu



pogrešku i dobio obećanja da će mu se odmah javiti, vratio se u sobu.Patrik je i dalje ispitivao o Sari.

»Dakle, stvarno očekujete da ćemo vam vjerovati na riječ kakonikad niste došli u kušnju... da se zainteresirate za susjedovu

djevojčicu. Bila je slatka curica.«»Nisam je ni taknuo, kažem vam. I ne bih je nazvao slatkom.

Prokleta mala Sotona, eto takva je bila. Ljeti se uvlačila u vrt i Monicičupala cvijeće. Na što ju je sigurno nagovorila ona njezina sjebanababa.«

Patrika je zapanjila brzina kojom je nestala Kajeva nervoza izamijenila je mržnja prema Lilian Florin. Unatoč okolnostima, osjećajisu bili toliko duboko ukorijenjeni da je Kaj načas zaboravio zašto jeovdje. Zatim je Patrik primijetio da se stvarnost vratila - ramena su muse objesila i zgrbio se nad stolom.

»Nisam ubio djevojčicu«, tiho je rekao Kaj. »I, kunem se, nikad jenisam ni taknuo.«

Patrik je ponovno pogledao Martina i tada je odlučio. Zasadvjerojatno neće više od ovoga saznati. Nadao se da će imati višematerijala nakon pretrage Kajeve kuće i računala. Ako im se posreći,

tehničari će pronaći nešto tijekom pretresa kupaonice.Martin je Kaja vratio u ćeliju, a Mellberg je otišao odmah nakontoga. Patrik je ostao sjediti. Pogledao je na sat. Bilo bi dosta. Namjerioje odvesti se kući, poljubiti Ericu, zariti nos Maji u vrat i upijati njezinmiris. Vjerojatno bi se jedino time mogao riješiti osjećaja da je okaljannakon što je zaključan sjedio u sobici s Kajem. Osjećaj nemoći takođermu je budio čežnju za sigurnošću doma. Jednostavno nije smiozajebati ovaj slučaj. Kaj i njemu slični ne bi smjeli slobodno šetati.

Osobito ako na savjesti nose smrt malene djevojčice.Upravo se spremao izići na glavna vrata, kad ga je zaustavila

Annika. »Imaš posjet; čekaju te već neko vrijeme. I Gösta želi s tobomrazgovarati, što je prije moguće. Nadalje, dobila sam prijavu koju bimorao odmah provjeriti.«

Patrik je uzdahnuo i pustio da se vrata zatvore. Činilo se da ćemorati odustati od nauma da pođe ravno kući; činilo se da će umjestotoga morati nazvati Ericu i reći joj da će kasniti. A tom se razgovorunije nimalo radovao.



Charlottin prst oklijevao je pred kućnim zvoncem. Tada se odlučila,duboko udahnula i pritisnula. Začula je zvonjavu. Na trenutak jepomislila da se okrene i pobjegne, no iznutra je začula korake te senatjerala da mirno stoji.

Jedva je prepoznala ženu koja je otvorila vrata. Grad je biodovoljno malen da su se vjerojatno već susretale i bilo joj je jasno data žena savršeno dobro zna tko je ona. Nakon trenutka oklijevanjaJeanette je otvorila vrata i maknula se u stranu.

Charlotte se iznenadila koliko mladenački Jeanette izgleda.Dvadeset pet -tako je rekao Niclas kad ga je pritisnula. Nije znalazašto je htjela čuti detalje. Bila je to nekakva iskonska potreba, poriv

da se dozna najviše moguće. Možda zato što se nadala da će nekakoshvatiti za čim to žudi, a da mu ona to ne može dati. Možda ju jeupravo to neumoljivo privuklo onamo. Nikad dotad nije se suočila ni sjednom ženom iz njegovih prijašnjih afera. Željela ih je vidjeti, nonikad se nije usudila. Poslije Sarine smrti sve se promijenilo. Osjećalase neranjivo. Nestali su svi strahovi. Već ju je pogodilo ono najgoremoguće što može zadesiti čovjeka. Ono što ju je prije paraliziralo iplašilo sad joj se činilo poput jednostavnih zapreka.

Istini za volju, nije joj bilo lako doći ovamo. Ali učinila je to. Sara jemrtva, i ona je učinila to.

»Što želite?« Jeanette ju je ispitivački promatrala.Charlotte se osjećala velikom u usporedbi s drugom ženom koja

nije mogla biti viša od sto šezdeset centimetara. Sa sto sedamdeset,Charlotte se osjećala poput diva. Jeanettinu figuru nisu izmijenile dvijetrudnoće. Charlotte nije mogla previdjeti da njezinim grudima u uskojmajici nije potreban grudnjak da veselo strše. Zamišljala ju je u

krevetu s Niclasom koji miluje njezine savršene grudi. Zatresla jeglavom da se riješi te slike. Već je tijekom godina i previše vremenapotratila na taj vid mučenja same sebe. Takve slike nisu joj višesmetale. U glavi su joj se motali mračniji prizori -Sara kako pluta navodi.

Charlotte se prisilila vratiti u stvarnost. Mirnim glasom rekla je:»Samo sam htjela porazgovarati. Možemo li popiti kavu?«

Nije znala je li Jeanette očekivala da će se pojaviti ili joj je cijelasituacija bila toliko nadrealna da nije bila u stanju pojmiti je. Bilo kakobilo, na Jeanettinu licu nije se vidjelo iznenađenje. Samo je kimnula i



uputila se u kuhinju. Charlotte je pošla za njom.Znatiželjno se ogledavala po stanu. Sve se gotovo poklapalo s onim

što je zamišljala. Mali, dvosobni stan s namještajem pretežno odborovine, nabranim zavjesama i suvenirima s putovanja po svijetu kao

glavnim ukrasima. Jeanette je očito štedjela svaku paru da bi moglatulumariti po suncu i ta putovanja vjerojatno su joj bila vrhunacživota. Osim jebanja s oženjenim muškarcima, pomislila je Charlotteogorčeno, sjedajući za kuhinjski stol. Nije se osjećala tolikosamouvjereno kako je, bar se nadala, izgledala. Srce joj je snažnotuklo, što joj je išlo na živce. Ali je maločas pogledala drugu ženu u očii prvi put vidjela kakva to osoba može ševu učiniti važnijom odbračnih zavjeta, djece i poštenja.

Charlotte se, na vlastito iznenađenje, razočarala. Oduvijek jeNiclasove ljubavnice smještala u potpuno drugu klasu. Jeanette je bilazgodna i puna oblina, to nije mogla zanemariti, ali je bila tako - tražilaje pravu riječ - tako bezlična. Nije zračila toplinom, energijom. Poonome što je Charlotte mogla zaključiti gledajući nju i njezin dom,žena nije imala nikakvih sposobnosti ni veće ambicije od prepuštanjada je život nosi svojim tijekom.

»Izvolite«, mrzovoljno je rekla Jeanette i pred Charlotte spustilašalicu s kavom. Zatim je sjela za stol i počela nervozno srkati.Charlotte je primijetila da ima duge, savršeno manikirane nokte. Jošnešto što ne postoji u svijetu majki s malom djecom.

»Iznenađeni ste što me ovdje vidite?« upitala je Charlotte,promatrajući prividno mirno ženu nasuprot sebi.

Jeanette je slegnula ramenima. »Ne znam. Možda. Nisam tolikorazmišljala o vama.«

Bar je iskrena, pomislila je Charlotte. Nije još mogla utvrditi je li toposljedica drskosti ili čiste gluposti.

»Znate li da mi je Niclas pričao o vama?«Još jednom isto ravnodušno slijeganje. »Znala sam da će kad-tad

isplivati.«»Kako ste to znali?«»U ovom gradu ljudi previše pričaju. Uvijek netko nekoga negdje

vidi, a onda osjeća potrebu da to rastrubi.«»Čini se da vam ovo nije prvi put«, rekla je Charlotte.Jeanette je kutove usana razvukla u smiješak. »Što mogu kad su



najbolji već zauzeti. Doduše, njima to baš i ne smeta.«Charlotte je stisnula oči. »Dakle, ni Niclasu nije smetalo? To što je

oženjen i imao je dvoje djece?« Riječ 'imao' zapela joj je u grlu pa jeosjetila kako joj se bude emocije i prijete da je nadjačaju. S naporom

ih je obuzdala.Čini se da je njezino oklijevanje Jeanette natjeralo da shvati kako

ima neke ljudske obveze. Ukočeno je rekla: »Stvarno mi je žao zbogvaše kćeri. Zbog Sare.«

»Hvala, ali ne izgovarajte ime moje kćeri«, odvratila je Charlottetako ledeno da je Jeanette ustuknula. Oborila je pogled i miješalakavu.

»Umjesto toga, odgovorite mi: je li se Niclas brinuo dok je spavao svama, a kod kuće ga je čekala obitelj?«

»Nije govorio o vama«, Jeanette je izbjegavala odgovor.»Nikad?«»Imali smo pametnija posla od razgovora o vama«, ispalila je

Jeanette prije nego što je shvatila da bi zbog puke pristojnosti trebalapaziti što govori.

Charlotte ju je promatrala s gađenjem. No još je veće gađenje

osjećala prema Niclasu koji je očito zbog ovoga bio spreman odbacitisve što su dijelili - zbog uskogrudne glupačice uvjerene da joj svijet leži pod nogama samo zato što su je u gimnaziji izabrali za »missrazreda«. Charlotte je poznavala takve. Previše pozornosti tijekomnajosjetljivijih godina napuhale su Jeanettin ego preko svakihrazmjera. Gaziti druge, uzimati što im ne pripada, djevojkama poput nje to ništa nije značilo.

Charlotte je ustala. Požalila je što je došla. Radije bi sliku Niclasove

ljubavnice sačuvala kao privid prelijepe, inteligentne i strastvenežene. Nekoga koga bi uistinu mogla gledati kao svoju suparnicu. Ovacura izgledala je jeftino. Želudac joj se okrenuo kad je pomislila naNiclasa sa Jeanette, i osjetila je da ono malo poštovanja koje je jošgajila prema njemu tone u ništavilo.

»Sama ću izići«, rekla je i ostavila Jeanette za kuhinjskim stolom.Putem je slučajno s kredenca u hodniku srušila keramičkog magarca snatpisom 'Lanzarotte, 1998.'. Rasprsnuo se u tisuće komadića. Magareza magare, pomislila je, veselo gazeći po krhotinama prije nego što jeza sobom zatvorila vrata.



Fjallbacka, 1928.

KATASTROFA SE ZBILA U NEDJELJU. Brod za Ameriku trebao je izGoteborga isploviti u petak, te su već uglavnom završili s pakiranjem.Anders je Agnes poslao do grada da nabavi još neke stvari koje je uposljednji tren proglasio potrebnima za 'tamo prijeko' te joj je, tomprilikom, povjerio nešto novca.

Nosila je košaru punu stvari kad je zamaknula za ugao i pošla

uzbrdo. Ćula je povike u daljini i ubrzala korak. Dim je do nje doprokad je bila nekoliko kuća dalje od njihove te je shvatila da je još gušćigore, uzbrdo. Ispustila je košaru i potrčala. Prvo je ugledala vatru.Golemi plamenovi lizali su kroz prozore, a ljudi su trčali amo-tamokao kokoši bez glava. Muškarci i nekoliko žena nosili su vjedra svodom. Ostale žene hvatale su se za glave i panično vrištale. Požar seproširio na nekoliko kuća i činilo se da guta sve veći dio naselja. Širiose nevjerojatno brzo. Agnes je razjapljenih usta i od šoka raskolačenih

očiju promatrala prizor. Ništa je nije moglo pripremiti za takvo što.Gust, crn dim počeo se spuštati kao pokrov nad kućama, magleći i

sivilom prekrivajući sve. Agnes je i dalje kao skamenjena stajala namjestu kad joj je prišla neka susjeda i zgrabila je za ruku.

»Agnes, dođi sa mnom, nemoj samo tako blejati.« Pokušala ju jepovući, no Agnes se nije ni pomaknula. Oči su joj bile suzne od dimadok je zurila u zapaljenu ruinu njihove kuće. Kao da je gorjelanajsnažnije od svih.

»Anders... dečki...«, bezvučno je prozborila. Susjeda ju je očajničkipotezala za rukav i pokušavala je odvući s poprišta.

»Ne znamo još ništa«, rekla je žena za koju se Agnes nejasnoprisjetila da se zove Britt, možda Britta. Nastavila je: »Svima je rečenoda se okupe na glavnom trgu. Možda ti je obitelj već ondje«, rekla je,ali joj je Agnes u glasu nazrela sumnju. Žena je, kao i Agnes, dobroznala da ih ondje neće zateći.

Polagano se okrenula i osjetila kako joj vrelina požara grije leđa.Bezvoljno je pošla za Britt ili Brittom nizbrdo, dopuštajući joj da jepovede do trga gdje su se jecaji žena uzdizali do neba. No sve su



zamuknule kad se pojavila Agnes. Glasine su se već proširile; dok suone oplakivale spaljene domove i imovinu, Agnes je morala plakati zasuprugom i dva mala dječaka. Sve majke gledale su je slomljenih srca.Bez obzira što su o njoj govorile i mislile, u tom času bila je majka koja

je ostala bez i djece - tada su još čvršće uza se privile vlastitu djecu.Agnes je netremice zurila u tlo. Nije plakala.



§

USTALE SU KAD SE PATRIK UPUTIO prema njima. Veronika je čvrstostezala kćerinu ruku te je nije pustila ni kad ih je Patrik uveo u svojmali ured. Pokazao je na dva naslonjača te su sjele.

»Kako vam mogu pomoći?« upitao je Patrik i umirujuće se smiješioFridi, zamijetivši njezino prestrašeno lice. Ona je pogledala majkukoja joj je kimnula.

»Frida vam mora nešto reći«, rekla je Veronika i ponovno kimnulakćeri.»Zapravo je to tajna«, tiho se javila Frida.»A, tajna«, rekao je Patrik. »To je zanimljivo.« Bilo mu je jasno da

se curica koleba treba li mu reći ili ne, pa je nastavio: »Samo, znaš,policiji je posao slušati svačije tajne, pa se zapravo i ne računa akotajnu odaš policiji.«

Frida se rascvala. »Dakle, onda vi saznate sve tajne na svijetu?«

»Pa, ne baš sve«, rekao je Patrik. »Ali skoro sve. I, kakvu ti to tajnučuvaš?«

»Saru je prestrašio neki grozni starac«, progovorila je brzo, kakobi izbacila riječi iz sebe. »Bio je super-zločest i rekao je da je ona'vlažni omof, a Sara se jako prestrašila. Ali ja nisam smjela nikomereći zato što se ona bojala da će se zločesti starac vratiti.«

Udahnula je. Patrik je izvio obrve. Vlažni omot?»Frida, kako je taj starac izgledao? Je l' se sjećaš?«Kimnula je. »Bio je super-star. Najmanje sto godina. Kao dida.«»Njezinom didi je šezdeset«, rekla je Veronika ne uspijevajući

prikriti osmijeh.Frida je nastavila. »Kosa mu je bila sva siva, a odjeća sva crna.«

Kao da se spremala nastaviti, no tada je utonula u naslonjač. »Samo setoga sjećam«, rekla je tužno, na što joj je Patrik namignuo.

»Sjajno, To je jako dobra tajna za reći policiji,«

»Onda ne mislite da će se Sara ljutiti što sam vam rekla, kad sevrati s neba?«Veronika je duboko udahnula da kćeri iznova objasni realitete



smrti, ali se Patrik umiješao:»Ne, znaš što ja mislim? Mislim da se Sara na nebu previše dobro

provodi da bi se ikad više htjela vratiti i siguran sam da joj nije važnojesi li odala tajnu.«

»Sigurni ste?« sumnjičavo je upitala Frida.»Siguran sam«, odgovorio je Patrik.Veronika je ustala. »Dobro; znate gdje živimo ako ćete htjeti još

štogod zapitati. No mislim da Frida ne zna ništa više.« Malo se nećkala.»Mislite li da bi to moglo biti...?«

Patrik je samo odmahnuo glavom i rekao: »Ne mogu znati, ali jesjajno što ste došli i rekli mi to. Svaki podatak je važan.«

»Mogu se voziti policijskim autom?« upitala je Frida i molećivopogledala Patrika.

Nasmijao se. »Danas ne, ali ćemo vidjeti ako možemo što srediti zaneki drugi put.«

Ćinilo se da je time zadovoljna, pa je pošla za majkom u hodnik.»Hvala što ste došli«, rekao je Patrik rukujući se s Veronikom.»Stvarno se nadam da ćete ga ubrzo uhvatiti. Jedva se usuđujem

ispustiti je iz vida«, rekla je i kćer pomilovala po kosi.

»Dat ćemo sve od sebe«, rekao je Patrik zvučeći uvjerenije negošto se osjećao te ih je otpratio do glavnog ulaza.Dok su se vrata zatvarala za njima, razmišljao je o Fridinim

riječima. Grozni starac? Opis se nije podudarao s Kajem. Tko bi tomogao biti?

Otišao je do Annike koja je sjedila iza zastakljene recepcije.Pogledao je na sat i umorno rekao: »Rekla si da imaš neke dojave kojebih morao pogledati.«

»Da, evo ih«, rekla je i gurnula k njemu list papira. »I ne zaboravida Gösta želi razgovarati s tobom. Mislim da se sprema kući, pa bi gavjerojatno morao uhvatiti što prije.«

»Nekima je stvarno dobro kad si mogu priuštiti da idu doma«,uzdahnuo je. Brica nije bila sretna kad je nazvao, a izjedala ga je isavjest.

»Vjerojatno ide kući kad mu kažete da može kući«, rekla je Annikai preko naočala pogledala Patrika.

»U teoriji imaš pravo, no u praksi je za Göstu najbolje da ode domai malo se odmori. Dok ovdje sjedi i gunđa, ne pridonosi previše.«



To je zvučalo grublje nego što je želio, no ponekad ga je do sržiumaralo što mora kolege vući za sobom. Barem dvojicu. No dobro,mogao je biti sretan što Gösta nije oklijevao iznositi probleme zarazliku od Ernsta.

»Bolje mi je da izvidim što hoće.«Patrik je uzeo papir s dojavama i uputio se u Göstin ured. Na

vratima je zastao dovoljno dugo da Gösta stigne isključiti pasijans naračunalu. Činjenica da mu kolega sjedi i trati vrijeme dok on vuče kaomagare toliko ga je nervirala da je morao stisnuti zube. No turaspravu s Göstom morat će prije ili poslije obaviti...

»Dakle, tu si«, rekao je Gösta pomalo bezvoljno, a Patrik se upitaone bi li 'prije' održati raspravu bilo mudrije.

»Morao sam srediti nešto važno«, rekao je Patrik trudeći se da nezvuči kao da kritizira.

»Imam ti i ja ponešto reći«, rekao je Gösta, a Patrik se iznenadioprimijetivši tračak žara u koleginu glasu.

»Pucaj«, rekao je Patrik, a onda po upitnom izrazu Göstina licashvatio da mu kolegi engleski idiomi nisu jača strana. Osim onihpovezanih s golfom.

Gösta mu je prepričao razgovor s Pedersenom, a Patrik je slušaosa sve većim zanimanjem. Uzeo je faksove koje mu je Gösta pružio isjeo da ih prouči.

»Je, ovo je stvarno interesantno«, rekao je. »Pitanje glasi, kako išto ćemo s tim?«

»Ovako«, rekao je Gösta, »i ja mislim isto. Podaci nam mogupomoći da nekoga povežemo s ubojstvom samo ako pronađemopravu osobu. No dotad su od male koristi.«

»I nisu u stanju odrediti jesu li organski ostaci ljudski iliživotinjski?«

»Ne«, odvratio je Gösta odmahujući glavom. »No za nekoliko danamogli bismo dobiti odgovor i na to.«

Patrik se zamislio. »Gösta, reci mi ponovno, što je Pedersen rekaoza kamen?«

»Da je riječ o granitu.«»Koji je prilično čest ovdje u Bohuslanu, da se razumijemo«,

ironično je primijetio Patrik, bezvoljno provlačeći prste kroz kosu.»Kad bismo samo otkrili kakvu ulogu igra pepeo, kladim se da bismo



saznali i ko je ubio Saru.«Gösta je kimnuo.»Bilo kako bilo, sad nećemo više ništa postići«, rekao je Patrik i

ustao. »No, informacije su stvarno zanimljive. Gösta, idi doma, pa

ćemo sutra odmorni nastaviti.« Uspio je čak razvući osmijeh.Gösti nije trebalo reći dvaput. Za dvije minute ugasio je računalo,

pokupio stvari i već bio na vratima. Patrik nije bio te sreće. Bilo je većčetvrt do sedam, ali je otišao za stol i sjeo pregledati poruke koje muje dala Annika. Trenutak poslije, zgrabio je slušalicu.

Erica se ponekad osjećala kao da stoji onkraj stvarnoga svijeta,

zarobljena u mjehuriću koji se sve više stiskao. Sad je bio tako malenda se osjećala kao da mu ispruženom rukom može dodirnuti stijenke.

Maja joj je spavala na grudima. Erica ju je još jednom pokušalapolegnuti i natjerati da spava sama, ali se Maja probudila nekolikominuta poslije, glasno se buneći zbog neopisive uvrede što se zateklasama u krevetiću. I baš kad je čvrsto spavala na majčinim grudima,Erica je razmišljala ne bi li iskušala prijedloge iz priručnika, no nije topokušala provesti u djelo. Kao i obično, digla je ruke i utišala bebinplač podižući je na grudi i puštajući je da tamo spava. Cesto biprespavala sat ili dva pod uvjetom da se Erica ne miče i da je neometaju zvukovi televizora ili telefona. Erica je tako u naslonjačuprosjedila pola sata poput kamena, s iskopčanim telefonom i utišanimtelevizorom. Naravno, u to doba dana na programu nije bilo ništasuvislo, pa je gledala još jednu epizodu neke glupe američke sapunicekoje je kanal TV4 očito na tone kupovao. Mrzila je vlastiti život.

Osjećajući krivnju, pogledala je malo, paperjasto tjeme koje jezadovoljno počivalo na jastuku za dojenje. Spavala je poluotvorenihusta, a kapci bi joj tu i tamo zatitrali. Ericin očaj nije imao nikakveveze s manjkom majčinske ljubavi. Maju je voljela žarko i iskreno.Istodobno, osjećala se kao da ju je napao neki izvanzemaljski parazit koji joj siše svu radost i tjera je u nekakvo sjenovito postojanje kojenema nikakve veze s njezinim prijašnjim životom.

Ponekad je prema Patriku osjećala strašnu gorčinu. On bi došao

nakratko gostovati u njezinu svijetu, a onda bi nestao u onomstvarnom kao normalan čovjek; nije shvaćao kako je živjeti njezinim



životom. No u trenucima bistrine shvaćala je da nije poštena. Kako bije mogao razumjeti? Nije fizički vezan s bebom kao ona - što se togatiče, ni emocionalno. Bilo kako bilo, veza između majke i kćeri napočetku je toliko snažna da je funkcionirala kao okov i kao slamka

spasa.Noga joj je utrnula te je Erica oprezno pokušala promijeniti

položaj. Znala je da riskira, no bol je bila prevelika. Maja se počelameškoljiti, otvorila je oči i odmah se dala u potragu za hranom širomotvorenih usta. Erica je uzdahnula i dala joj bradavicu. Maja je dotadodspavala samo pola sata i Erica je znala da neće proći dugo prijenego što ponovno zaspi. Ako ostane sjediti tako nepokretna, stražnjicaće joj se danas upravo sjajno provesti. Ma kvragu sve, pomislila je uidućem trenutku. Ovaj put Maju će natjerati da zaspi sama.

To se pretvorilo u sraz dviju volja. U jednom kutu Erica,sedamdeset dvije kile.

U drugome Maja, šest kila. Čvrsto ih stisnuvši, Erica je kotrljalakolica preko praga između dnevne sobe i hodnika. Dužina ruke -unutra, van. Pitala se kako itko može zaspati u kolicima koja su sedrmala kao usred potresa, no prema priručniku, upravo je to bilo

potrebno. Dakle, bebi treba jasno i jednostavno dati do znanja da'sada ide spavati i da mama ima sve pod kontrolom'. Iako, nakonpetnaest minuta eksperimentiranja, Erica nije mogla situaciju opisatikao 'sve pod kontrolom'. Maja je prema svim proračunima trebala bitiekstremno umorna, ali je urlala do neba, bijesna što joj je uskraćenopravo na umirujuću toplinu majčina tijela. Na trenutak je Ericapomislila odustati i uspavati je dojenjem, ali se predomislila. Makoliko joj Majini krikovi parali srce, bit će joj bolje ako se za nju skrbi

majka koja je sretna i ima dovoljno energije za to. Tako je ustrajala.Svaki put kad bi Maja zaplakala, Erica je odlučno pokrenula kolicaamo-tamo. Ako bi se Maja umirila i naizgled spremala zaspati,oprezno bi zaustavila kolica. Kako je tvrdila Anna Wahlgren, bilo jevažno zaustaviti kolica tik prije nego što beba zaspi. Aleluja! Pola sataposlije Maja je čvrsto spavala u kolicima. Erica ju je oprezno odguralau radnu sobu, zatvorila vrata i sjela na sofu blaženo se smiješeći.

Dobro raspoloženje držalo ju je iako je bilo već osam, a Patrik jošnije došao doma. Erica nije imala snage ustati i paliti po kući svjetiljke,pa se sumrak polagano pretapao u tamu i u kući je bivalo sve



mračnije. Jedino svjetlo dopiralo je s televizijskog ekrana. Lijeno jegledala jedan od brojnih večernjih realityja dok je ponovno hranilaMaju. Na vlastitu sramotu, morala je priznati da se zakačila zaprevelik broj takvih emisija, koje je Patrik opisivao kao spektakl s

ljudima gladnima medijske pozornosti. Njegovo praćenje sportskihprograma bilo je sukladno tomu srezano, no sve dok nije bio onaj kojimora sjediti i cijelu večer dojiti Maju, prepuštao joj je vlast naddaljinskim upravljačem. Pojačala je zvuk, diveći se količini zgodnihcura spremnih paradirati i rastezati se zbog nekog mladog i ispraznogtupoglavca koji ih je uvjeravao da je upravo on idealni ženik. Svimgledateljima bilo je jasno da u emisiji sudjeluje samo kako bi sipoboljšao prosjek barenja po najprestižnijim štokholmskimklubovima. Erica se zapravo slagala s Patrikom da je programoslobođen svake pameti, no kad bi počela gledati, nije se moglazaustaviti.

Zvuk s ulaznih vrata natjerao ju je da stiša televizor. Načas ju jeobuzeo njezin davni strah od tame, ali se pribrala i shvatila da se toPatrik sigurno napokon vraća kući.

»Ovdje ti je stvarno mrklo«, rekao je i uključio nekoliko svjetiljki

prije nego što je prišao Erici i Maji. Nagnuo se i Ericu poljubio u obraz,Maju nježno pomilovao po glavi i svalio se na sofu.»Stvarno mi je žao što sam došao tako kasno«, rekao je. Unatoč

Ericinim prijašnjim djetinjarijama, zlovolja ju je odmah minula.»Nije važno«, rekla je. »Dobro smo se snašle nas dvije.« I dalje je

osjećala euforiju što je uspjela bar malo vremena oteti za sebe dok jeMaja spavala u kolicima u radnoj sobi.

»Nema šanse da malo gledam hokej?« Patrik je tugaljivo pogledao

televizor ne primjećujući Ericino nesvakidašnje dobro raspoloženje.Erica je samo frknula. Glupo pitanje.»Tako sam i mislio«, rekao je i ustao. »Idem si složiti sendviče.

Želiš i ti?«Odmahnula je glavom. »Jela sam malo prije. Ali bi mi godila šalica

čaja. Ona će vjerojatno ubrzo završiti.« Maja kao da je shvatila Ericineriječi, pa ju je pustila i zadovoljno pogledala. Erica je zahvalnopopravila odjeću, spustila Maju u mrežu i otišla u kuhinju do Patrika.Stajao je za štednjakom i miješao kakao u mlijeku. Prišla mu je s leđa izagrlila ga čvrsto. Bilo je sjajno te je shvatila koliko je malo fizičkog



dodira bilo između njih otkako se Maja rodila. Ipak, morala je priznatida je većim dijelom za to sama kriva.

»Kako je bilo?« upitala je. Ni to već dugo nije učinila.»Strašno«, rekao je, iz hladnjaka vadeći maslac, sir i kavijar.

»Ćula sam da ste priveli Kaja«, oprezno je rekla, ne znajući kolikoće joj Patrik biti spreman ispričati. Odlučila je da mu ne kaže ništa oposjetima koje je primila toga dana.

»Tračevi se šire kao šumski požar, pretpostavljam«, rekao jePatrik.

»Moglo bi se reći.«»I što se priča?«»Da je sigurno imao neke veze sa Sarinom smrću. Je li to istina?«»Ne znam.« Patrik je djelovao umorno dok je prelijevao vruću

čokoladu u šalicu i spremao dva sendviča. Sjeo je sučelice Erici ipočeo sendvič sa sirom i kavijarom umakati u vruću čokoladu. Nakonnekog vremena nastavio je: »Nismo ga priveli zbog Sarinog ubojstva.Imali smo druge razloge.«

I ponovno je ušutio. Erica je znala da ne smije propitivati, ali si nijemogla pomoći. Prisjetila se Charlottina beživotnog pogleda.

»Navodi li išta na zaključak da bi mogao imati kakve veze saSarinom smrću?«Patrik je još jedan sendvič utopio u čokoladu, a Erica je skrenula

pogled. Tu njegovu naviku smatrala je barbarskom - najblaže rečeno.»Pa, ima toga. No moramo se strpjeti. Ne možemo riskirati i

sužavati fokus. Moramo provjeriti još neke stvari«, rekao jeizbjegavajući njezin pogled.

Prestala je ispitivati. Buntovno gunđanje iz dnevne sobe dojavilo

joj je da se Maja umorila od samotnog sjedenja. Patrik je ustao i donioi ležaljku i kćer. Ona je zahvalno gugutala i mahala rukama i nogamakad ju je postavio na kuhinjski stol. Nestao mu je umor s lica, a oči sumu poprimile onaj osobit izraz rezerviran samo za njegovu kćer.

»Je li to tatino malo zlato? Je li tatina dušica imala dobar dan? Tkoje najzgodnija curica na svijetu?« blebetao je s licem tik do Majina. Aonda se Majino lice zgrčilo, naglo porumenjelo i nakon malo stenjanjazačula se buka iz donjih krajeva te se prodoran vonj proširio okostola. Erica je automatski ustala da sredi stvar.

»Ja ću, samo ti sjedi«, rekao je Patrik na što je Erica zahvalno



potonula u kuhinjski stolac.Kad se vratio sa svježe presvučenom Majom u pidžami, ona mu je s

velikim žarom ispričala o uspješnoj finti s kolicima te kako joj jeuspjelo uspavati Maju.

Patrik je izgledao sumnjičavo. »Plakala je tri četvrt sata prije negošto je zaspala? Stvarno tako treba? Na televiziji su rekli da ih trebanahraniti ako plaču. Je li dobro za nju da toliko plače?«

Njegov manjak žara i razumijevanja razbjesnio je Ericu. »Očito nijebit da plače četrdeset pet minuta. To će proći za par dana i, uostalom,ako to ne smatraš dobrom idejom, onda ostani doma i brini se za nju!Ne moraš ti biti ovdje i cijeli je dan dadiljati. Zato ne vidiš razloga zaikakve promjene!«

Briznula je u plač i odjurila na kat u spavaću sobu. Patrik je ostaosjediti za kuhinjskim stolom; osjećao se kao idiot. Trebao bi promislitiprije nego što otvori usta.



Fjallbacka, 1928.

DVA DANA POSLIJE u Fjallbacku joj je došao otac. Sjedila je u sobici kojajoj je privremeno bila krov nad glavom i čekala s rukama sklopljenimu krilu. Kad je ušao, shvatila je da su glasine bile istinite. Izgledao jestrašno. Na tjemenu mu se kosa još više prorijedila. Prije nekolikogodina bio je ugodno popunjen, no sad je bio na granici pretilosti iisprekidano je disao. Lice mu je bilo zajapureno od napora, no ispod

rumenila izbijalo je sivilo koje se odbijalo povući pred crvenilom. Nijeizgledao dobro.Nećkao se na pragu s licem koje je odavalo nevjericu kad je vidio

koliko je soba malena i mračna, ali kad je spazio Agnes, pojurio je izagrlio je iz sve snage. Nije uzvratila zagrljaj, nije maknula ruke izkrila. Izdao ju je, i to ništa ne može promijeniti.

August je od nje pokušao dobiti neku reakciju, no naposljetku jeodustao i pustio je. Nije se mogao obuzdati da je ne podraga po

obrazu. Lecnula se kao da ju je pljusnuo.»Agnes, Agnes, jadna moja Agnes.« Sjeo je na stolac do nje, ali se

suzdržavao da je ponovno ne dodirne. Od sućuti na njegovu licu bilojoj je zlo. Za to je sada bilo prekasno. Prije četiri godine bio joj jepotreban, čeznula je za očinskom skrbi i brigom. Sad joj je bilosvejedno.

Promišljeno ga je izbjegavala pogledati dok joj je užurbanogovorio, a riječi bi mu povremeno zapinjale u grlu.

»Agnes, znam da sam pogriješio i da ništa što kažem ne može topromijeniti. Dopusti mi da ti pomognem sada kad si se našla u takvimnevoljama. Vrati se doma, dopusti mi da se brinem za tebe. Može bitikao prije, sve se može vratiti na staro. Strašno je to što se dogodilo, nozajedno to možemo ostaviti iza sebe.«

Glas mu se podizao i spuštao dok ju je preklinjao, a ti valovirazbijali su se o tvrd oklop njezina srca. Njegove riječi zvučale su

poput prijekora.»Draga Agnes, molim te, dođi kući. Imat ćeš sve što poželiš.«Krajičkom oka primijetila je da mu ruke drhte, a njegova



preklinjanja donijela su joj zadovoljstvo kakvo nije mogla ni zamisliti.Unatoč tome, sve je to zamišljala -bezbroj puta sanjala je to u mračnimgodinama koje su prolazile.

Polagano se okrenula sučelice njemu. August je to shvatio kao

znak da je prihvatila njegove molbe i žurno je pokušao uhvatiti zaruke. Bezizražajna lica naglo ih je povukla.

»U petak odlazim u Ameriku«, rekla je i uživala u beznađu naAugustovu licu.

»Aaa... aa... meriku«, izmucao je August, a Agnes je primijetilagraške znoja na njegovoj gornjoj usni. Ovo nipošto nije bilo ono što jeočekivao.

»Anders nam je svima kupio karte. Sanjao je o budućnosti za nasondje. Namjeravam ostvariti njegovu želju i sama otići onamo«,teatralno je izjavila i pogled s oca skrenula prema prozoru. Znala je dajoj je profil savršen u kontralihtu, a crnina je samo još više naglašavalabljedoću koju je toliko pomno čuvala.

Ljudi su oko nje dva dana hodali kao po jajima. Sobicu su jojprepustili na raspolaganje, uvjeravajući je da može ostati koliko godželi. Sve priče za leđima, sav prezir dotada usmjeren prema njoj, sve

to odnio je vjetar. Žene su joj donijele hranu i odjeću. Sve što je nasebi imala bilo je ili posuđeno ili darovano. Nije joj ostalo ništanjezino.

Andersovi kolege klesari iz kamenoloma također su je obišli.Odjeveni u svečana odijela, dobro izribani, stajali su s kapama urukama i zurili u pod. Rukovali su se s njom i mrmljali nešto oAndersu.

Agnes nije mogla dočekati da se izvuče od te pokrpane i priproste

svjetine.Čeznula je za odlaskom na brod koji će je prenijeti na drugi

kontinent. Željela je da joj morski zrak otpuše svu prljavštinu i trulež,kao kakvu koprenu s kože. Još nekoliko dana morat će trpjeti njihovasuosjećanja i jadne pokušaje da pokažu dobru volju. A onda ćeotputovati ne osvrćući se. No prvo je nešto željela od podbuhlog,zajapurenog muškarca koji je sjedio kraj nje, tog muškarca koji ju jetako okrutno odbacio prije četiri godine. Sad će se pobrinuti da toplati, da to gorko plati, za svaku od te četiri godine što su prošle.

Otac joj je nastavio mucati i dalje potresen vijestima koje mu je



iznijela. »Ali, ali, kako ćeš ondje živjeti?« upitao je zabrinuto, brišućiznoj s čela rupčićem što ga je zvukao iz džepa.

»Ne znam«, melodramatično je uzdahnula, dopustivši da joj licempreleti tračak strepnje. Nestao je u trenu, ali je trajao dovoljno dugo

da ga otac zamijeti.»Srce, ne bi li se predomislila? Dođi, umjesto toga, budi sa starim

ocem.«Odmahnula je glavom i pričekala da iznese drugi prijedlog. U tom

je pogledu nije razočarao. Muškarce se dalo lako prozreti.»Onda mi dopusti da ti pomognem. Nešto novca za početak i renta

da se snađeš? Mogu li bar to učiniti za tebe? U protivnom ću do smrtistrepiti zbog tebe, same i tako daleko.«

Agnes se pravila da malo razmišlja te je August požurio dodati: »Inaravno da ću se pobrinuti da za put dobiješ bolju kartu. Privatnakabina u prvom razredu. To zvuči malo bolje od stiskanja s hrpomljudi.«

Milostivo mu je kimnula i rekla nakon stanke: »Pa, dobro, valjda tito mogu dopustiti. Novac mi daj sutra. Poslije pogreba«, dodala je, našto je August protrnuo kao opečen.

Bojažljivo se trudio pronaći prave riječi. »Dječaci«, progovorio jedrhtavim glasom, »jesu li imali crte naše obitelji?«Bili su pljunuti Anders, no Agnes je ledenim glasom rekla: »Bili su

ti na sliku i priliku kad si bio malen. Tvoje malene kopije. Cesto supitali zašto nemaju djeda kao ostala djeca.« Bilo joj je jasno da musvojim riječima zariva nož u srce. Jedna laž za drugom, no što ga višegrize savjest, to će više odriješiti kesu.

Suznih očiju, otac je ustao da pođe. Na pragu se okrenuo da

posljednji put pogleda Agnes. Odlučila mu je ipak dobaciti kost pa muje velikodušno kimnula. Baš kao što je predvidjela, ta sitna gestausrećila ga je te joj se osmjehnuo blistavih očiju.

Agnes ga je s mržnjom gledala kako odlazi. Dopuštala je da jesamo jednom izdaju. Druge prilike nije bilo.



§

PATRIK JE SJEDIO U AUTU i trudio se usredotočiti na glavni dnevnizadatak. Smatrao je važnim što prije istražiti poziv koji je obavionetom prije nego što je sinoć otišao s posla. No nije mogao zaboravitigluposti što ih je izvalio Erici. Nije imao pojma da to može biti tolikoteško. Oduvijek je vjerovao da je odgajati dijete lako. No dobro,možda ima mnogo posla oko toga, ali ipak nema više toliko zebnje

koliko je bilo prošlih nekoliko mjeseci. Uzdahnuo je i osjetio seposramljeno.Tek kad se parkirao ispred smeđe-bijelog stambenog bloka na

južnoj cesti za Fjallbacku, mogao se koncentrirati na sadašnjost izaboraviti privatne probleme. Uputio se u stan u prvoj zgradi, drugostubište; uspeo se do prvoga kata. Natpis na vratima glasio je'Svensson & Kallin'. Oprezno je pokucao. Znao je da par koji živi ustanu ima malo dijete te je savršeno dobro znao koliko je

nedobrodošao neznanac koji ga probudi. Vrata je otvorio mladmuškarac od nekih dvadeset pet godina. Iako je već bilo pola deset,izgledao je mamurno, kao da se netom probudio.

»Mia, za tebe.«Odmaknuo se ne pozdravljajući Patrika i odvukao u malenu sobu u

dnu hodnika. Patrik je pogledao u prostoriju koja je trebala bitidnevna soba, ali je bila pretvorena u sobu za igranje na računalu,nekoliko igraćih palica i hrpom igara na stolu. Na računalu se vrtjelaigra s ciljem 'pobiti što više moguće neprijatelja'. Mladi muškarac, zakojeg je Patrik pretpostavio da je Svensson ili Kallin, počeo ju je igratikao da je ušao u drugi svijet.

Kuhinja je bila lijevo od predsoblja te je Patrik ušao izuvši cipelena vratima.

»Uđite. Hranim Liama.«Maleni dječak sjedio je u visokom stolcu i hranila ga je kašicom od

voća. Patrik mu je mahnuo i zauzvar dobio musavi smiješak.»Sjednite«, rekla je Mia i pokazala na stolac nasuprot njima.Učinio je kako je rekla i izvukao notes.



»Možete li mi točno reći što se jučer dogodilo?«Drhtaj ruke kojom je držala žlicu otkrio je koliko su je uplašila

jučerašnja zbivanja. Kimnula je i ukratko iznijela što se dogodilo.Patrik je bilježio, no bili su to isti podaci što ih je Annika primila dan

prije, kad je Mia nazvala i prijavila incident.»Nikoga niste vidjeli u blizini auta?«Mia je odmahnula glavom. Liam, očito uvjeren da se majka igra,

također je živahno mahao glavom i time joj uvelike otežao hranjenjekašom.

»Ne, nisam vidjela nikoga. Ni prije ni poslije.«»Kolica ste smjestili straga, tako ste rekli?«»Da, tamo je zaklonjenije pa sam mislila da će biti sigurniji. Htjela

sam ga povesti unutra, ali je spavao pa mi se činilo većom gnjavažomuvlačiti kolica u dućan. Mislila sam da ću biti samo nekoliko minuta.«

»I kad ste izišli, na kolicima i Liamu vidjeli ste tamnu tvar.«»Da, vrištao je kao lud. Usta su mu bila puna, ali je uspio ispljunuti

veći dio. Desni su mu bile crne.«»Jeste li ga vodili liječniku?«Ponovno je odmahnula glavom i Patrik je shvatio da ju je pogodio

u živac.»Ne, vjerojatno sam trebala, ali smo se žurili doma i činio se uredu, osim što je bio preplašen i razdražen, tako da sam... «

Glas joj je zamro, pa se Patrik požurio nadovezati: »Siguran sam danije opasno. Dobro ste postupili. Mali izgleda sasvim dobro.«

Liam je mahnuo ručicama kao da želi potvrditi izjavu i onda širomotvorio usta za sljedeću žlicu kaše. S tekom mu je očito sve bilo kakotreba, čemu je svjedočio i povelik dvostruki podbradak.

»Majica zbog koje sam jučer zvao, jeste li... «Ustala je. »Ne, nisam je oprala, baš kao što ste me zamolili.

Potpuno je prekrivena tim crnim. Malo me podsjeća na pepeo.«Otišla je po majicu. Liam je čeznutljivo gledao žlicu koja je ležala

pokraj zdjelice. Patrik se malo premišljao, a onda se prebacio na Mijinstolac i nastavio gdje je stala. Dvije žlice prošle su glatko, no Liam jetada odlučio pokazati kako oponaša auto i glasno zabrundao usnamate Patrika poprskao po kosi i licu. I to baš kad se Mia vratila smajicom. Nije mogla suspregnuti smijeh.

»Kako to izgledate. Trebala sam vas upozoriti ili vani bar dati



kabanicu. Stvarno mi je žao.«»Nema problema«, rekao je Patrik brišući kašicu s trepavica.

Smiješio se. »Mojoj bebi su samo dva mjeseca pa malo prakse dobrodođe.«

»Samo naprijed, vježbajte«, rekla je Mia, sjela i prepustila muhranjenje. »Evo majice«, rekla je i spustila ja na stol.

Patrik ju je pogledao. Cijela prednjica bila je crna i prljava.»Mogu li je uzeti sa sobom?«»Samo izvolite. Uzmite. Ionako bih je bacila. Spremit ću vam je u

vrećicu.«Patrik je uzeo vrećicu i ustao. »Ako se sjetite ičega, samo nazovite

postaju«, rekao je i pružio joj posjetnicu.»Svakako. Samo, nije mi jasno zašto bi netko izveo takvo što. Što

mislite, što bi vam majica mogla otkriti?«Patrik je samo odmahnuo glavom. Nije smio ništa reći o razlozima

svog interesa. U tisak još nije procurilo ništa o pronađenom pepelu,povezanom sa Sarinim ubojstvom. Ekipa koja je jučer izvelapremetačinu Kajeve kuće još mu se nije javila i to mu se činilo pomaločudnim. Jučer mu se po glavi motalo previše toga da bi se zabrinuo, no

sad se već pitao zašto ga nisu izvijestili. Zatim je opsovao shvativši daje prije ispitivanja Kaja isključio mobitel i onda ga zaboravio uključiti.Ikona glasovne pošte je bljeskala. Nazvao je 133 i napeto slušaoporuku. S trijumfalnim sjajem u oku zaklopio je mobitel i strpao ga udžep.

Patrik je za sastanak ponovno odabrao kuhinju. Bila je najvećaprostorija u postaji, a smatrao je kako je i blizina svježe skuhane kavedodatna prednost s obzirom na situaciju. Annika je odjurila do

obližnje slastičarnice i nabavila cijelu vreću kuglica od lješnjaka, kockiod kokosa i moke i čokoladnih kuglica sa zobenom kašom. Patrik nijemorao tjerati nikoga - dok je stajao pred pločom, svi su žvakali nekevisokokalorične poslastice.

Nakašljao se: »Kao što znate, jučer je bilo prilično burno.«Gösta je kimnuo i posegnuo za još jednom lješnjakovom kuglicom.

No Mellberg ga je pretekao. Šef je već bio na trećem kolaču i doimalose kao da bi mu i četvrti bio dobrodošao. Ernst je sjedio sam i svi su gamudro izbjegavali pogledati. Otkako je na svjetlo dana izronilanjegova katastrofalna pogreška, nad njim kao da se nadvila nekakva



zlokobna sjena. Nitko nije znao kad će sjekira pasti. To će moratipričekati sve dok su u najintenzivnijoj fazi istrage ubojstva. Ipak, svisu znali da je samo pitanje časa. Znao je i Ernst.

Svi pogledi bili su prikovani na Patrika. Nastavio je: »Mislim da bi

bilo dobro sumirati što smo otkrili dosad. Većinu već znate, no bilo bidobro još jednom provjeriti kako stojimo.«

Još se jednom zakašljao, izvukao flomaster i, govoreći, počeo pisatipo ploči.

»Kao prvo, priveli smo oca, Niclasa na ispitivanje i zapitali ga zaalibi. I dalje ne znamo gdje je bio u ponedjeljak ujutro i, pitanje glasi,zašto je pokušao sklepati lažni alibi? Također sumnjamo i nazlostavljanje djeteta, što se temelji na podacima koje smo od klinikedobili o ozljedama što ih je zadobio njegov sin Albin. Ostaje otvorenoje li i Sara bila izložena zlostavljanju i je li to moglo prerasti uubojstvo.«

Na ploči je nacrtao točku, pokraj nje napisao 'Niclas' i ondapovukao crte do riječi 'alibi' i 'moguće zlostavljanje'. Nakon toga,okrenuo se kolegama.

»Zatim je Sarina prijateljica Frida jučer ovamo došla s majkom i

izjavila da je netko koga je nazvala 'zločestim starcem' strašnoprestravio Saru dan prije nego što je umrla. Prema njoj se ponašaoprijeteći i također ju je nazvao 'vlažnim omotom'. Može li itkoobjasniti što bi to moglo značiti?«

Patrik je upitno pogledao skupinu. Isprva se nitko nije javio. Sjedilisu šutke i naizgled se trudili iznaći moguće značenje te neobične fraze.

Annika ih je pogledala, odmahnula glavom na njihovu tvrdoglavost i rekla: »Vjerojatno je rekao 'vražji okof.«

Bilo je toliko očito da su svi izgledali kao da bi se najradijepljesnuli po čelu.

»Da, naravno!« rekao je Patrik i sam proklinjući vlastitu glupost.»To zvuči kao da imamo posla s vjerskim fanatikom. Frida jepojedinca opisala kao postarijeg čovjeka sijede kose. Martine, možešli provjeriti sa Sarinom majkom podudara li se opis s ikim njimapoznatim?«

Martin je kimnuo.»Nakon toga jučer smo primili zanimljivu prijavu. Mlada majka

ostavila je kolica iza Jarnbodena; u kolicima joj je spavao sin. Otišla je



u prodavaonicu u nabavku. Kad je izišla, vrisnula je zato što jeunutrašnjost kolica bila prekrivena nekom crnom tvari koju je idječak imao u ustima. Ćinilo se kao da ga je netko pokušao natjeratida to proguta. Otišao sam do njih i jutros razgovarao s dječakovom

majkom; dala mi je majicu koju je dječak imao na sebi. Cijelaprednjica prekrivena je nečim što bi moglo biti pepeo.«

Oko stola zavladala je tišina. Nitko nije žvakao, nitko nije srkaokavu. Patrik je nastavio: »Poslao sam je na analizu i nešto mi govorida je riječ o istom tipu pepela koji smo pronašli u Sarinu želucu.Imamo točno vrijeme kad se... napad dogodio, dakle, moglo bi bitikorisno provjeriti alibije. Gösta, to ćemo ti i ja.«

Gösta je kimnuo i s tanjura čistio posljednje mrvice kokosa.Ploča je bila prekrivena bilješkama i strelicama; Patrik je,

zadržavši flomaster na ploči, zastao na trenutak. Onda je nacrtao jošjednu točku i kraj nje napisao 'Kaj'. Bilo je svima očito da je došao do,kako je sam mislio, najvažnije točke izvješća.

»Nakon što smo razgovarali s kolegama u Goteborgu, doznali smoda je Kaj Wiberg povezan s istragom pedofilskog lanca.«

Još su se više trudili ne gledati Ernsta koji se meškoljio na stolcu.

»Kaja smo jučer priveli na ispitivanje i također izveli premetačinunjegova doma uz pomoć kolega iz Uddevalle. Razgovor nije otkrioništa određeno, ali ga smatramo prvim korakom te ćemo nastavitiispitivati Kaja. Koristeći se materijalima koje smo primili iz Goteborga,također ćemo provjeriti možemo li identificirati lokalne žrtve. Kakoznate, Kaj je mnogo godina aktivno radio s mladeži u Fjallbacki, stoganije potpuno neutemeljeno vjerovati da je do zlostavljanja došlotijekom njegova boravka ovdje.«

»Navodi li što na zaključak da bi mogao biti povezan sa Sarinimubojstvom?« upitao je Gösta.

»Samo malo«, rekao je Patrik izbjegavajući odgovor, a Martin ga jezaprepašteno pogledao. Tijekom ispitivanja nisu uspjeli uspostavitinikakvu vezu.

»Pretraga Kajeve kuće možda se pokazala kao prvi veliki korak uistrazi.«

Napetost je postala opipljiva i Patrik nije odolio barem je maloproduljiti zbog efekta. Zatim je rekao: »Tijekom jučerašnjeg pretresa,policajci su pronašli Sarinu jaknu.«



Ostali su bez daha.»Gdje su je pronašli?« upitao je Martin, malo uvrijeđeno zato što

mu Patrik to nije rekao.»U tome je bit«, rekao je Patrik. »Ne u glavnoj zgradi, nego u kućici

na posjedu, gdje živi njihov sin Morgan.«»Isuse Kriste«, rekao je Gösta. »Mogao sam se zakleti da je taj

čudak umiješan. Takvi tipovi... «Patrik ga je prekinuo. »Slažem se, sve djeluje loše, ali ne želim da

se zalijepimo za tu teoriju. Kao prvo, ne znamo tko je ondje ostaviojaknu, otac ili sin; postoji mogućnost da ju je Kaj htio sakriti. Drugo,još je previše neriješenih pitanja, na primjer Niclasov pokušaj dakonstruira lažni alibi, a njih ne možemo zanemariti. Moramo raditi nasvim smjernicama koje sam ispisao na ploči. Pitanja?«

Javio se Mellberg: »Sjajno obavljeno, Hedstrome. Izgleda dobro.Svakako treba provjeriti i sve ostalo što si naveo.« Lijeno je mahnuoprema ploči. »Ipak, sklon sam složiti se s Göstom. Taj mali Morgan neizgleda čist u glavi, pa da sam na tvome mjestu«, rekao je i teatralnopoložio dlan na prsa, »svim silama obrušio bih se na njega. No ti siodgovoran za istragu i odluka je tvoja.« Mellberg je to izgovorio kao

opomenu te je svima bilo jasno da bi Patriku najmudrije bilo poslušatinjegov savjet.Patrik nije odgovorio, što je Mellberg protumačio kao da je shvatio

poruku. Zadovoljno je kimnuo. Sad je samo pitanje vremena prijenego što se slučaj riješi.

Patrik se odlučno zaputio u svoj ured i bacio na dnevne zadatke.Stari prdonja nek samo misli što mu drago, ali Patrik neće plesati kakotaj svira. Naravno, činjenica da su jaknu pronašli u Morganovoj kućici

i njega je nukala da izvede neke zaključke, ali mu je nešto - instinkt,iskustvo ili puka slutnja - govorilo da nije sve onako kako se čini.



Fjallbacka, 1928.

STOJECI LEĐIMA OKRENUTA švedskoj obali, Agnes je sklopila oči i nakapcima osjećala lahor. Tako, dakle, izgleda sloboda.

Brod za Ameriku isplovio je iz Goteborga na vrijeme, a na keju jestajalo mnoštvo opraštajući se, s nadom i tugom, od svojih voljenih.Nitko od njih nije znao hoće li se ikad više vidjeti. Amerika je tolikodaleko da se većina koja je odlazila nikad nije vraćala te se javljala

samo pismima.Nitko se nije došao oprostiti s Agnes. Upravo je tako i htjela. Zasobom je ostavljala svoj stari život, kretala je prema novim zemljama.S očevim čekom u džepu i lijepom kabinom u prvome razreduosjećala je, prvi put nakon godina i godina, da je na pravome putu.

Načas su joj misli odlutale do Andersa i dječaka. Crkva je bilaprepuna i glasno šmrcanje uzdizalo se prema stropu kao kakav tužanzbor. Ona nije plakala. Ispod koprene na šeširu promatrala je tri lijesa

ispred oltara. Jedan velik i dva malena. Bijeli ljesovi bili su prekrivenicvijećem i vijencima. Najveći je poslao otac. Zabranila mu je da dođe.

Istini za volju, u ljesove se nije moglo staviti mnogo toga. Požar jebjesnio i progutao sve, tako da nije preostalo gotovo ništa. Tako je uljesovima bilo samo nekoliko ostataka. Pastor je, s obzirom na stanjetijela, predložio urne, no Agnes je htjela ovako. Tri lijesa koje se možepoložiti u zemlju.

Nekoliko Andersovih kolega isklesalo je nadgrobni kamen. Jedanza trojicu, s lijepo isklesanim imenima.

Bili su jedine žrtve požara. Osim njih, stradala bi samo imovina išteta je bila velika. Cijeli donji dio Fjallbacke ležao je spaljen i uruševinama. Nestale su mnoge kuće i spaljeni stupovi stršili su iz vodegdje su nekoć stajali pristani. Unatoč tome, malo ih se žalilo zboggubitka doma. Kad god bi ih spopala želja da zaplaču zbogizgubljenoga, sjetili su se Agnes i svega bez čega je ostala. Na pogrebu

su se pojavili svi iz tog dijela grada i srca su im plakala dok su seprisjećali malih, plavokosih dječaka kako se šeću i drže oca za ruku.Majka gotovo nije prolila suzu. Kad je pogreb završio, vratila se u



svoj privremeni dom i spakirala ono malo stvari što je dobila.Milosrđe. Na silu prihvaćati milodare bilo joj je toliko odbojno da jojje pozlilo, no nikad više neće biti na milost i nemilost nečijoj dobroti.

Dok je stajala na gornjoj palubi broda, nitko ne bi ni pomislio da je

donedavna živjela kao sirotinja. Na brzinu je nabavila novu odjeću, aprtljaga joj je bila najotmjenija kakvu se dalo platiti novcem. Sužitkom je milovala meku tkaninu haljine. Kako je drukčija odiznošene i isprane odjeće, njezine garderobe protekle četiri godine.

Sve što joj je preostalo od staroga života ležalo je u modrojdrvenoj kutiji koju je pažljivo spremila na dno prtljage. Sama kutijanije bila važna - važan je bio sadržaj. Iskrala se noć prije i napunila jekako bi je podsjetila da nikad više ne dopusti da joj išta stane na put do života kakav je zaslužila. Pogriješila je i povjerovala jednommuškarcu, što ju je stajalo četiri duge godine. Nakon što ju je izdaootac, bila je odlučna nijednom drugom muškarcu ne dopustiti da toponovi. I pobrinut će se da otac skupo plati svoja djela. Samoća jenajteža kazna, no namjeravala je učiniti sve da joj pritječe i njegovnovac. Zaslužila ga je. I točno znala gdje treba udariti kako bi munečistu savjest održavala budnom. Muškarcima je tako lako

manipulirati.Iz snatrenja ju je trgnulo nečije nakašljavanje. Bila je tolikozatečena da je poskočila.

»O, oprostite. Nadam se da vas nisam prestrašio, gospođo?«Elegantno odjeven muškarac otmjeno je ispružio ruku.Agnes ga je promjerila brzim i iskusnim pogledom prije nego što

mu je uzvratila osmijeh i rukom u rukavici prihvatila njegovu. Nosio jeskupo, po mjeri šivano odijelo i imao ruke koje nikad nisu upoznale

težak rad. U tridesetima, ugodne, štoviše i privlačne vanjštine. Bezprstena na prstenjaku. Ovo putovanje moglo bi biti ugodnije nego štoje očekivala.

»Agnes. Agnes Stjernkvist. Gospođica, ne gospođa.«



§

ERICIN PRIJATELJ DAN došao joj je u posjet. Iako su nekoliko putarazgovarali telefonom, još nije došao do njih vidjeti Maju. Sad jenjegovo divovsko tijelo ispunilo predvorje, te je od Erice primio bebus lakoćom iskusnog oca.

»Zdraaaavo, curice. Kakvu to ljepoticu imamo«, gugutao je ipodizao je do stropa. Erica je morala obuzdati poriv da mu otme kćer,

no Maji, činilo se, nije nimalo smetalo. Budući da Dan ima svoje trikćeri, vjerojatno zna što radi.»A kako je mamica?« upitao je i Ericu stegnuo u jedan od svojih

medvjeđih zagrljaja. Jednom davno bili su hodali, ali je ta romansazavršila već odavno pa su već mnogo godina bili bliski prijatelji.Prijateljstvo im je doživjelo težak udarac prije dvije zime kad su seoboje našli usred istrage ubojstva u izrazito neugodnim okolnostima,no vrijeme je zacijelilo i taj jaz. Nakon što se Dan razveo od svoje

supruge Pernille, nisu se često viđali. Dan se prepustio samačkomživotu i svemu što mu je on nosio, dok je Erica pošla suprotnimpravcem. Proživio je cijeli niz neprikladnih veza, no trenutačno je biosam i slobodan. Erici se učinilo da ga već dugo nije vidjela takosretnog. Razvod je ostavio tragove na njemu i često se žalio što kćeriviđa samo svaka dva tjedna, no činilo se da se pomirio sa situacijom inastavio živjeti.

»Bi li se htio prošetati s nama?« rekla je Erica. »Maja je većumorna, pa će vjerojatno u šetnji zaspati u kolicima.«

»Kratka šetnja«, promrmljao je Dan. »Vani je prilično prohladno, aja sam jedva čekao uvaliti se u toplu kuću.«

»Samo dok ne zaspi«, nagovarala je Erica prijatelja te je onnevoljko nazuo cipele.

Održala j e riječ. Deset minuta poslije već su bili u kući, a Maja jespokojno spavala pod podignutim krovom kolica.

»Imaš alarm za bebe?« upitao je Dan.Erica je odmahnula glavom. »Ne, moram je tu i tamo pogledati.«»Trebala si reći. Mogao sam potražiti naš stari.«



»Nadam se da ćeš sad češće navraćati«, rekla je Erica. »Donesi gasljedećom prilikom.«

»Dobro. Žao mi je što mi je toliko trebalo da dođem«, rekao je.»No znam kakvi su prvi mjeseci pa sam... «

»Ne moraš se ispričavati«, rekla je Erica. »Totalno si u pravu,nisam dosad bila spremna za goste.«

Sjeli su na sofu. Erica je poslužila kavu i peciva, još topla izpećnice.

»Hmm«, rekao je. »Sama si pekla?« Nije mogao prikriti divljenje uglasu.

Erica ga je mrklo pogledala. »Ćak i da jesam, ne bi se trebao tolikoiznenaditi. Ali ne, nisam. Svekrva ih je ispekla dok je bila ovdje«,morala je priznati.

»I mislio sam si tako. Nisu dovoljno zagoreni da bi bili tvoji«,zadirkivao ju je Dan.

Erica nije mogla smisliti duhovit uzvrat. Imao je pravo. Nikad nijebila osobita kuharica.

Nakon ugodnog čavrljanja kojim su pohvatali sve što se uposljednje vrijeme zbivalo, Erica je ustala.

»Moram pogledati Maju.«Oprezno je otvorila ulazna vrata i pogledala kolica. Čudno, Maja jesigurno kliznula pod pokrivače. Koliko je mogla oprezno, skinula ještitnik za kišu i povukla pokrivač. Panika ju je obuzela svom silinom.Maja je nestala!

Martinu je zapucketalo u kičmi dok je sjedao pa je protegnuo ruke

iznad glave ne bi li ispravio kralješke. Od sveg tog navlačenja kutija ipremještanja namještaja osjećao se kao starac. Odjednom je shvatioda bi nekoliko sati teretane bila sasvim dobra ideja, no bilo jeprekasno da nadoknadi izgubljeno vrijeme. Bilo kako bilo, Pia jeuvijek govorila da joj je drago njegovo mršavo tijelo pa nije bilorazloga za promjenu. Ipak, leđa su ga boljela kao vrag.

Novi stan sasvim je dobar, morao je priznati. Pia je odlučivalakamo što ide, a ishod je bio bolji od ičega što je sam uspijevao složiti

po svojim samačkim stanovima. Samo je žalio što nije mogao zadržatii više svojih stvari. Samo su linija, televizor i regal Billy iz IKEA-e



prošli inspekciju. Ostatak imovine završio je bez milosti na otpadu.Najteže mu je bilo rastati se sa starom kožnom sofom koju je držao udnevnoj sobi. Priznavao je kako je vidjela i bolje dane, ali uspomene...kakve uspomene.

S druge strane, to bi mogao biti upravo razlog zašto je Pia tolikočvrsto odlučila odbaciti je u zamjenu za Tomellilu iz IKEA-e. Dopustilamu je da zadrži stari borov kuhinjski stol, ali je odmah kupila stolnjakkako bi prekrila svaki djelić njegove površine.

No bila su to samo zrnca pijeska u stroju. Dosad nije bilo ničeglošeg u zajedničkom životu. Rado se svake večeri vraćao kući i Piji,skutrio se s njom na kauču i gledao neke gluposti na televiziji dok muje ona držala glavu u krilu. Rado je lijegao u novi, bračni krevet izaspao zajedno s njom. Sve je bilo prekrasno, baš kao što je sanjao daće biti. Znao je da bi možda trebao biti tužan što su skončali njegovidivlji momački dani - bar su tako tvrdili neki njegovi prijatelji, no nisumu nedostajali ništa više od teškog mamurluka. A Pia, Pia je bilajednostavno savršena.

Martin je s lica skinuo glupi zaljubljeni smiješak i u telefonskomimeniku potražio broj Florinovih da ih nazove. Nadao se da neće

dobiti onu strašnu vješticu koja se javljala. Charlottina majkapodsjećala ga je na karikaturu punice.Posrećilo mu se - javila se Charlotte. Osjetio je tračak sućuti čuvši

njezin beživotni glas.»Da, halo, ovdje Martin Mollin iz policijske postaje Tanumshede.«»O čemu je riječ?« oprezno je upitala Charlotte.Martin je bio savršeno svjestan da poziv iz policije istodobno budi i

strah i nadu, pa se požurio reći: »Ovako, samo sam želio s vama

provjeriti nešto. Dobili smo dojavu da je netko prijetio Sari danprije...«, promucao je, »dan prije smrti.«

»Prijetio joj?« upitala je Charlotte, a on je gotovo mogao vidjetizbunjenost na njezinu licu. »Tko je to rekao? Sara nam o tome nijeništa pričala.«

»Njezina prijateljica Frida.«»Ali zašto Frida nije prije ništa rekla o tome?«»Obećala je Sari da neće ništa reći. Frida kaže da je to bila tajna.«»Ali tko bi njoj prijetio?« Charlotte se tek tada dovoljno razbudila

da postavi pametno pitanje.



»Frida nije znala o komu je riječ, ali je opisala muškarca kaostarijeg, sijede kose, u crnoj odjeći. Saru je navodno nazvao 'vražjimokotom'. Znači li vam to nešto?«

»Svakako«, procijedila je Charlotte kroz stisnute zube.

»Apsolutno.«

Bol je ojačala tijekom proteklih nekoliko dana. Osjećao ju je kaogladnu zvijer koja mu pandžama kida želudac.

Stig se oprezno okrenuo na bok. Nijedan položaj nije bio stvarnoudoban. Bez obzira na to kako ležao, negdje je boljelo. No najviše gaje boljelo srce. Sve je češće razmišljao o Sari. O njihovim dugim,

ozbiljnim razgovorima o svemu pod suncem. O školi, prijateljima,njezinim starmalim meditacijama - o svemu što se zbivalo oko nje.Nije vjerovao da se itko potrudio otkriti tu njezinu stranu. Okrenuli suse samo njezinim nezgodnim, glasnim i neugodnim crtama. A Sara jena njihovu sliku reagirala postajući još teža, radeći još veću buku,razbijajući sve. Začarani krug frustracije s kojim se nitko od njih nijeznao nositi.

Mir je nalazila u vremenu koje je provodila s njim. Nedostajala muje do bola. U njoj je vidio mnogo toga Lilianina. Njezinu snagu iodlučnost. Otresito ponašanje koje je prikrivalo neopisivu brižnost iljubav.

Kao da mu je pročitala misli, Lilian je ušla u sobu. Stig je bio tolikouronio u snatrenja da je prečuo njezine korake na stubama.

»Evo ti lagani ručak. Išla sam kupiti svježa peciva«, cvrkutala je, anjemu se želudac okrenuo čim je spazio što je na pladnju.

»Nisam sad toliko gladan«, pokušao je, no istodobno je znao da seuzalud buni.»Moraš pojesti nešto ako želiš ozdraviti«, rekla je Lilian svojim

strogim bolničarskim glasom. »Ajde, pomoći ću ti.«Sjela je na rub postelje i s pladnja uzela zdjelu kefira. Oprezno je

podigla žlicu i prinijela mu je ustima. On je nevoljko otvorio usta ipustio da ga hrani. Kefir koji mu se slijevao niz grlo izazivao mu jemučninu, ali je pustio da bude po njezinom. Imala je dobre namjere i u

biti je znao da je u pravu. Ako ne jede, nikad neće prizdraviti.»Kako se sad osjećaš?« upitala je Lilian i pecivo s maslacem i sirom



primaknula njegovim ustima da zagrize.Progutao je i odgovorio s usiljenim osmijehom: »Mislim da mi je

zapravo malo bolje. Sinoć sam prilično dobro spavao.«»Lijepo je to čuti«, rekla je Lilian i pomilovala ga po glavi. »Nema

smisla poigravati se tvojim zdravljem i moraš mi obećati da ćeš mi rećiako ti se pogorša. Lennart je bio baš kao ti tvrdoglav kao vrag, iodbijao je da ga itko pregleda sve dok nije bilo prekasno. Ponekad sepitam bi li još bio živ da sam bila ustrajnija...« Tužno se zagledala udaljinu, držeći žlicu u zraku.

Stig ju je pomilovao po drugoj ruci i nježno rekao: »Lilian, nemožeš sebi ništa predbacivati. Znam da si za Lennarta učinila sve što simogla dok je bolovao, jer si takva osoba. Nisi kriva za njegovu smrt. Aja se osjećam bolje, vjeruj mi. Već sam se i prije znao oporaviti. Kadbih samo imao priliku odmoriti se, siguran sam da bi sve prošlo.Vjerojatno sam samo 'izgorio', kako to često ponavljaju ovih dana. Nebrini se za mene. Moraš se brinuti za bezbroj lošijih stvari.«

Lilian je uzdahnula i kimnula. »Da, vjerojatno si u pravu. Mnogotoga imam na plećima.«

»Jadnice moja, kad bih bar bio zdrav da ti pružim više potpore u

tuzi. I ja strašno tugujem zbog curice. Ne mogu ni zamisliti kako se tiosjećaš. A kako je Charlotte? Već je prošlo nekoliko dana otkad meposljednji put došla vidjeti.«

»Charlotte?« rekla je Lilian, a njemu se načas učinilo da joj u okuvidi zloćudan sjaj. No nestao je tako brzo da je sam sebe uvjerio dazamišlja. Charlotte je Lilian bila sve. Uvijek je ponavljala kako živi zakćer i njezinu obitelj.

»Pa, Charlotte je bolje nego prije, svakako. Iako mislim da je

trebala nastaviti sa sedativima. Ne shvaćam zašto ljudi morajupokušavati izvući se sami, kad ima toliko dobrih lijekova koje moguuzeti. A Niclas joj je bio savršeno spreman napisati recept - dok ga jeodbio napisati meni. Jesi li ikad čuo takvu glupost? I ja patim, i ja samjednako uznemirena kao i Charlotte. Sara mi je bila unuka, nije litako?«

Lilianin glas ponovno je poprimio onaj rezak, zlovoljan prizvuk.Baš kad je Stig osjetio da mu se čelo zlovoljno mreška, Lilian jepromijenila ploču i ponovno postala ona voljena i brižna žena, čega jejoš više postao svjestan zbog svoje bolesti. Nije smio očekivati da će



biti ona stara nakon svega što se dogodilo. Stres i tugovanje pogađalisu i nju.

»Dakle, sad kad si jeo, moraš otpočinuti«, rekla je Lilian ustajući.Stig ju je zaustavio mahnuvši. »Jesi li čula nešto više o tome zašto

je policija odvela Kaja na ispitivanje? Ima li to kakve veze sa Sarom?«»Ne, nismo još ništa čuli. Vjerojatno ćemo zadnji saznati«, frknula

je Lilian. »No nadam se da će zločinca zatvoriti.«Okrenula se na peti i izišla, no imao je vremena primijetiti smiješak

na njezinu licu.



New York, 1946.

Z IVOT 'TAMO PREKO' nije bio onakav kakav je očekivala. Oko usta iočiju usjekle su joj se gorke bore razočaranja, no Agnes je i s četrdeset dvije godine i dalje bila prelijepa žena.

Prve godine bile su savršene. Očev novac osigurao joj je udobanživot, a i prilozi koje je primala od muških obožavatelja znatno su gapoboljšali. Ništa joj nije nedostajalo. Elegantni njujorški apartman

često je bio poprište veselih zabava, a lijepi muškarci bez muke supronalazili put do njezina doma. Primala je brojne bračne ponude, nonije se žurila - tragala je za nekim još bogatijim, još profinjenijim, s jošviše stila. U međuvremenu nije si uskraćivala nijedan oblik zabave.Kao da je morala nadoknaditi izgubljene godine i živjeti dvaput brže ižešće od ikoga. Bilo je nešto grozničavo u načinu kako je voljela,zabavljala se i trošila novac na odjeću, nakit i opremu apartmana. Tegodine sada su joj se činile dalekima.

Kad je 1932. došlo do Kreugerova sloma, otac je izgubio sve.Nekoliko nepromišljenih ulaganja i nestalo je sve bogatstvo koje jeskupio. Kad je primila telegram, osjetila je takav strašan bijes zbognjegova idiotskog ponašanja da ga je raskidala na komadiće i gazila ih.Kako se usuđuje izgubiti sve što je jednoga dana trebalo pripasti njoj?Sve što je trebalo biti njezina sigurnost, njezin život.

Odgovorila je dugim telegramom u kojemu mu je do zadnjegdetalja opisala što misli o njemu i kako joj je upropastio život.

Kad je tjedan dana poslije primila telegram s viješću da si je pucaou sljepoočicu, Agnes ga je samo zgužvala i bacila u koš. Nije se niiznenadila niti uznemirila. Što se nje ticalo, nije zaslužio ništa bolje.

Godine koje su slijedile bile su tegobne. Ne kao one s Andersom,ali je borba za opstanak bila jednaka. Sad je mogla živjeti samo odširokogrudnosti muškaraca. Kas du joj presahnuli svi vlastitifinancijski izvori, njezine bogate, urbane prosce zamijenili su ljepotani

nižeg društvenog statusa. Presahnule su i bračne ponude, da bi ihzamijenili neki potpuno drugačiji prijedlozi, no dok su muškarciplaćali, nije se bunila. Također joj se činilo da joj je težak porod



poremetio nešto u utrobi pa nije mogla zanijeti, što joj je međupovremenim partnerima samo povećalo vrijednost.

Nijedan od njih nije želio da ga s njom poveže dijete, a ona samaradije bi skočila s nebodera nego još jednom proživjela tu strahotu.

Agnes je bila primorana prelijepi apartman zamijeniti drugim,znatno manjim, mračnijim i udaljenijim od centra grada. Partnere nijeviše primala u stanu - štoviše, morala je založiti ili prodati većinuimovine.

Kad je buknuo Drugi svjetski rat, sve ono loše postalo je još gore. Iprvi put otkako se ukrcala na brod u Goteborgu, Agnes se zaželjeladoma. Cežnja je postupno prerastala u odluku, pa kad je rat konačnozavršio, odlučila se vratiti u Švedsku. U New Yorku nije imala ništavrijedno, ali je u Fjallbacki ležalo nešto što je mogla zvati svojim.Poslije velikog požara, otac je kupio zemljište gdje je stajala kuća ukojoj je živjela i na istom mjestu podigao novu - možda u nadi da će sejednoga dana vratiti kući. Kuća je glasila na njezino ime, dakle još jeondje iako je nestalo sve što je imala. Bila je u najmu svih tih godina, autržak se stavljao na račun za slučaj da se ikada vrati. Nekoliko putapokušavala se dočepati novca, no službenik joj je vječno odgovarao da

je otac to uvjetovao njezinim povratkom u domovinu. Sve vrijemeproklinjala ih je smatrajući to nepravdom, no nevoljko je moralapriznati da to možda i nije bilo toliko glupo. Agnes je izračunala da ćetim novcem moći proživjeti najmanje godinu dana, a za to vrijemeodlučila je pronaći nekoga tko ju je mogao uzdržavati.

Kako bi uspjela u naumu, morala se držati priče koju je isprela osvom životu u Americi. Prodala je sve i svaku paru potrošila naelegantnu haljinu i komplet otmjene prtljage. Kovčezi su bili prazni -

nije imala dovoljno stvari kojima bi ih napunila - no to nitko nećezamijetiti kad se iskrca. Izgledala je kao uspješna žena te je svojpoložaj uzdigla do udovice bogataša koji se bavio nekim neodređenimposlovima. »Nešto s financijama«, namjeravala je reći i zatimblazirano slegnuti ramenima. Bila je sigurna da će upaliti. Ljudi uŠvedskoj bili su nevjerojatno naivni i bilo ih je lako impresionirati popovratku iz te obećane zemlje. Nitko ne bi smatrao neobičnim što setrijumfalno vraća kući. Nitko neće posumnjati.

Mol je bio prepun ljudi. Agnes su gurali amo-tamo dok je nosilakovčege. Nije imala dovoljno ni za prvi, čak ni za drugi razred pa je



poput pauna stršila među sivom svjetinom u trećem. Drugim riječima,na brodu nije trebala nikoga zavaravati pričom o otmjenoj dami. Čimse iskrca u Goteborgu, nitko neće znati kako je putovala.

Osjetila je da joj nešto meko dira ruku. Spustila je pogled i spazila

djevojčicu u bijeloj, nabranoj haljinici koja ju je promatrala dok su jojse suze slijevale niz obraze.

Svjetina se tiskala oko nje, naprijed-natrag, i nitko nije mario zadjevojčicu koja je sigurno izgubila roditelje.

»Gdje ti je mama?« upitala je Agnes jezikom kojim je gotovosavršeno vladala.

Djevojčica je zaplakala još jače, a Agnes se nejasno prisjećala kakodijete njezinih godina možda još i nije progovorilo. Zapravo, izgledalaje kao da je tek prohodala i činilo se da bi mogla pasti pod nogesvjetine koja je koračala posvuda oko nje.

Agnes je uzela curicu za ruku i osvrnula se oko sebe. Kao da jenitko nije tražio. Kamo god je pogledala, samo gruba, radnička odjeća,a sudeći po odjeći, curica je pripadala posve drugoj društvenoj klasi.Agnes je zamalo pozvala upomoć kad joj je na pamet pala ideja. Bila jedrska, nevjerojatno drska. Ne bi li njezina priča o bogatom suprugu

koji je umro i tako je obudovio po drugi put dobila dodatnu težinu akosa sobom vodi i maleno dijete? Iako se sjećala koliko su joj mukazadavali dječaci, vjerojatno će joj s curicom biti potpuno drugačije.Bila je slatka kao šećer. Agnes bi je mogla odijevati u lijepe haljinice iljupke uvojke vezivati vrpcama. Bila je pravo malo srce. Agnes je tapomisao bivala sve privlačnija i u tren oka odlučila je. Jednom rukompodigla je oba kovčega, drugom primila dijete te se uputila premabrodu. Nitko nije reagirao dok se ukrcavala, a ona je obuzdala želju da

se osvrne. Bilo je važno da sve izgleda kao da joj dijete pripada, adjevojčica je, valjda potpuno zaprepaštena, prestala plakati i poslušnopošla za njom. Agnes je to shvatila kao znak da je u pravu. Njeziniroditelji očito nisu bili dobri prema njoj kad ide tako olako sneznankom. Ubrzo će Agnes djevojčici moći pružiti sve što poželi iznala je da će biti sjajna majka. Dječaci su jednostavno bili previšenaporni. Djevojčica je drugačija. Osjećala je to. Sve će biti drugačije.



§

NICLAS JE DOSAO DOMA čim je nazvala. Budući da nije željela reći što jeu pitanju, sa srcem u petama požurio se do vrata. Spazio je Lilian kakosilazi stubama -iznenadila se.

»Zašto si doma?«»Charlotte me nazvala. Ne znaš o čemu je riječ?«»Ne, nikad mi ne govori ništa«, odrezala je Lilian. A onda mu se

ulagivački nasmiješila. »Baš sam kupila svježa peciva; u vrećici su ukuhinji.«Ignorirao ju je i stubama u dva koraka sišao u podrumski stan. Ne

bi ga iznenadilo da je Lilian priljubila uho na vrata i trudila se čuti štogovore.

»Charlotte?«»Tu sam, presvlačim Albina.«Uputio se u kupaonicu i zatekao je za stolom za presvlačenje,

okrenutu leđima. Po držanju bilo mu je jasno da je ljuta i pitao se štoje sad otkrila.

»Što je bilo toliko važno? Čekali su me pacijenti.« Dobar napaduvijek je najbolja obrana.

»Nazvao je Martin Molin.«Pokušao se prisjetiti imena.»Policajac iz Tanumshedea«, pojasnila mu je te se sjetio. »Onaj

mladi, pjegavi.«»Što je htio?« nervozno je upitao.Charlotte je presvukla i preodjenula Albina te se, držeći sina u

naručju, okrenula Niclasu.»Otkrili su da je netko prijetio Sari. Dan prije smrti.« Glas joj je bio

leden i Niclas je nervozno čekao da nastavi.»Da?«»Muškarca koji joj je prijetio opisali su kao starijeg čovjeka, sijede

kose, u crnoj odjeći. I nazvao ju je 'vražjim okotom'. Zvuči li ti topoznato?«U djeliću sekunde gnjev mu je prokuljao žilama.



»U vražju mater«, zaurlao je i potrčao stubama. Kad je silovitootvorio vrata u prizemlju, zamalo je srušio i onesvijestio Lilian. Imaoje pravo - stara vještica stajala je na vratima i prisluškivala. No nije sevrijedilo živcirati zbog toga. Nazuo je cipele ne trudeći se zavezati ih,

zgrabio jaknu i odjurio van do auta.Deset minuta poslije zaustavio se, škripeći kočnicama ispred

roditeljske kuće nakon prebrze vožnje kroz grad. Kuća je stajala napadini, tik iznad igrališta za mini-golf i izgledala isto onako kao kad jebio dječak. Silovito je otvorio vrata auta i izletio ne trudeći se da ihzatvori. Zatim je pohitao do vrata. Na trenutak je zastao, dubokoudahnuo i snažno pokucao. Niclas se nadao da mu je otac doma. Bezobzira na to koliki bio nekršćanin, ono što se spremao učiniti ipak nijepristajalo napraviti u crkvi.

»Tko je?« začuo se poznati, strogi glas iznutra. Niclas je pritisnuokvaku. Kao i obično, vrata su bila otključana. Ne oklijevajući, ušao je ipovikao: »Gdje si, kukavičko staro kopile?«

»Što se, zaboga, zbiva?« Majka je iz kuhinje ušla u predvorje skuhinjskom krpom i tanjurom u rukama. A onda je ugledao očevustamenu pojavu kako izlazi iz dnevne sobe.

»Pitaj njega.« Niclas je drhtavim prstom upro u oca kojeg je odsvoje sedamnaeste godine viđao samo izdaleka.»Ne znamo o čemu to govori«, rekao je Arne, odbijajući se izravno

obratiti sinu. »Kakva drskost, doći ovamo i onda psovati i vikati. Dostaje bilo. Gubi se.«

»Znaš ti jako dobro o čemu govorim, staro smeće.« Niclas je navlastito zadovoljstvo primijetio da mu se otac lecnuo na njegove riječi.»Kakva si samo ti kukavica - plašiš djevojčicu! Ako si je ti ubio,

pobrinut ću se da više nikad ne prohodaš, sjebana prokletinjo... «Majka je gledala jednog pa drugog i tada je podigla glas. Bilo je to

toliko neočekivano da je Niclas u času umuknuo; čak je i otac zatvoriousta, ne odgovorivši.

»Može li ijedan od vas biti toliko dobar i reći mi o čemu se tu radi?Niclase, ne možeš samo tako uletjeti ovamo i vikati ako to ima veze saSarom, onda imam pravo znati.«

Nakon nekoliko dubokih udisaja Niclas je procijedio kroza zube:»Policija je otkrila«, jedva se uspijevao natjerati da gleda u oca, »da jeprijetio Sari. Dan prije njezine smrti.« Ponovno ga je obuzeo gnjev i



povikao je: »U vražju mater, što je tebi? Nasmrt preplašišsedmogodišnju curicu, nazoveš je 'vražjim okotom' ili tako nekako.Imala je sedam godina, što ti nije jasno? Sedam godina! A ja bih trebaopovjerovati da je slučajnost to što si joj prijetio dan prije nego što su je

pronašli mrtvu! Je li tako?«Zakoračio je prema ocu koji je hitro uzmaknuo.Asta je zurila u muža. »Govori li dečko istinu?«»Ne moram stajati ovdje i nikom polagati račune. Odgovaram

samo Gospodu«, bombastično je ispalio Arne i okrenuo leđa supruzi isinu.

»Nemoj ni pokušavati. Odgovori mi!«Niclas je zapanjeno gledao kako majka slijedi Arnea u dnevnu

sobu, s rukama na bokovima, spremna za boj. I Arnea je zapanjilasuprugina nepokornost. Otvarao je i zatvarao usta, ne ispuštajućipritom ni zvuka.

»Odgovori mi«, nastavila je Asta, tjerajući Arnea sve dublje u sobu.»Jesi li vidio Saru?«

»Da, jesam«, prkosno je odgovorio Arne posljednji put pokušavajući nametnuti vlast koju je četrdeset godina uzimao zdravo

za gotovo.»I što si joj rekao?« Asta kao da im je pred očima izrasla za polametra. Niclasu se činila strašnom, a sudeći po očevim očima, bilo muje jasno da i on misli isto.

»Morao sam provjeriti je li čvršća od njezina oca. Je li se uvrgla namoju stranu obitelji.«

»Tvoju stranu«, zarežala je Asta. »A, da, to bi bilo krasno.Licemjerni ulizice i ohole ženske - to ti je tvoja strana obitelji. I to bi

bilo vrijedno da se naslijedi? Dakle, što si zaključio?«Uvrijeđena izraza lica Arne je rekao: »Šuti, ženo, potječem od

bogobojazne loze. Nije mi trebalo dugo da iznađem kako cura nije oddobra soja. Nepokorna, tvrdoglava i bučna - kakva ne bi trebala biti.Pokušao sam joj govoriti o Bogu, a ona mi je isplazila jezik. Pa sam jojotkrio nekoliko istina. I to je moje puno pravo. Netko se očito nijepotrudio pošteno odgojiti dijete - bio je krajnji čas da je netko uzme usvoje ruke.«

»Pa si je zato prestravio na smrt«, rekao je Niclas i stisnuo šake.»U njezinu strahu vidio sam Đavla«, ponosno je odvratio Arne.



»Ti, prokleti...«, Niclas je zakoračio prema njemu, ali se zaustaviokad je netko snažno pokucao na vrata.

Vrijeme je zastalo na trenutak i taj je čas minuo. Niclas je znao daje stajao na rubu bezdana i da se povukao. Da je navalio na oca, ne bi

se mogao zaustaviti - ne i ovaj put.Izišao je iz sobe ne pogledavši ni majku ni oca i otvorio ulazna

vrata. Muškarac na pragu kao da se iznenadio što ga je zatekao ondje.»Dobar dan, Martin Mollin. Već smo se upoznali. Ja sam iz policije i

rado bih porazgovarao s vašim ocem.«Niclas ga je bez riječi propustio. Hodajući prema autu, osjećao je

kako ga policajac motri.

»Gdje je Martin?« upitao je Patrik.»Odvezao se u Fjallbacku«, rekla je Annika. »Charlotte je bez

problema identificirala starca. Riječ je o Sarinu djedu ArneuAntonssonu. Charlotte tvrdi da je prilično trknut. On i sin očito nerazgovaraju već godinama.«

»Neka mu Martin obavezno provjeri alibi - i za jutro kad je Saraubijena, i za jučerašnji incident s onim malim.«

»Zadnje što je napravio jest da je dvaput provjerio vrijeme odjučer. Između jedan i pola dva, je li tako?«

»Točno. Drago mi je da se možemo osloniti barem na nekoga.«Annika je stisnula oči. »Je li Mellberg već razgovarao s Ernstom?

Mislim, iznenadilo me kad se jutros pojavio. Mislila sam da će ga unajmanju ruku suspendirati, ako ne i dati mu otkaz.«

»Da, znam. Mislio sam da se to dogodilo kad sam jučer otišao kući.

I ja sam se iznenadio kad sam ga zatekao kako ondje sjedi kao da seništa nije dogodilo. Moram razgovarati s Mellbergom. Ne može muovaj put progledati kroz prste. Ako to učini, dajem otkaz!« Boragorčine usjekla se Patriku između obrva.

»Nemoj tako«, uznemireno je odvratila Annika. »Razgovaraj sMellbergom. Sigurna sam da ima plan što će učiniti s Ernstom.«

»Ni sama ne vjeruješ u to«, rekao je Patrik, na što je Annikaskrenula pogled. Imao je pravo. Iskreno je sumnjala u to.

Skrenula je s teme: »Kad ćeš ponovno ispitati Kaja?«»Mislio sam, sada, ali bili radije uza se imao Martina.«



»Otišao je malo prije, dakle neće se tako brzo vratiti. Pokušao ti jereći, ali si telefonirao. «

»Da. Provjeravao sam Niclasov alibi za jučer, koji je čvrst. Pacijentiod podneva do tri - i to ne samo po knjizi narudžbi, nego sam ga

potvrdio sa svakim pacijentom posebno.«»Dakle, što bi to značilo?«»Kad bih barem znao«, rekao je Patrik i prstom trljao hrbat nosa.

»To ne mijenja činjenicu da nije skovao alibi za ponedjeljak ujutro, teje i dalje sumnjiv zato što je pokušao prikriti gdje je bio. Jučer nije bioumiješan - ni u kojem slučaju. Gösta se spremao nazvati ostatakobitelji i provjeriti gdje su se zatekli u to doba.«

»Pretpostavljam da će i Kaj morati detaljno odgovoriti na topitanje«, rekla je Annika.

Patrik je kimnuo. »Možeš se kladiti. Kao i njegova supruga, a i sin.Mislio sam porazgovarati s njima nakon što ponovno ispitam Kaja.«

»A usprkos svemu, ubojica može biti netko sasvim treći, netkokoga uopće nismo uzeli u obzir«, rekla je Annika.

»To je najgore. Sami sebe lovimo za rep dok ubojica sjedi doma ismije nam se. No, nakon jučer, siguran sam da je on ili ona i dalje u

blizini. I da je vjerojatno riječ o nekom iz Fjallbacke.«»Ili ubojicu već imamo u pritvoru«, rekla je Annika i mahnulaglavom prema ćelijama.

Patrik se nasmiješio. »Ili ubojicu već imamo u pritvoru. No dobro,nemam vremena za razgovor. Moram s njim popričati o jakni...«

»Sretno ti bilo«, povikala je Annika za njim.

»Dan! Dan!« vikala je Erica. U glasu je razaznavala paniku što ju je jošviše uznemirilo. Mahnito je prevrtala pokrivače u kolicima kao da jojse kći nekako uspjela sakriti u kutu. No kolica su bila prazna.

»Što se zbiva?« upitao je Dan dotrčavši s izrazom zebnje na licu.»Što se dogodilo?«

Erica je pokušala progovoriti, ali joj je jezik odebljao i otežao panije uspjela sastaviti nijednu riječ. Umjesto toga, drhtavom je rukompokazala kolica, a Dan je požurio pogledati unutra.

Pogledao je praznu košaru, a ona je shvatila da ga je to pogodilokao udarac maljem.



»Gdje je Maja? Nestala je? Gdje je...?« Nije završio rečenicu, samose počeo bjesomučno osvrtati oko sebe. Erica se, obuzeta panikom,objesila na njega. Konačno su prokuljale riječi: »Moramo je pronaći!Gdje mi je kći? Gdje je Maja? Gdje je?«

»Pssst, mir, mir. Pronaći ćemo je. Ne brini se, pronaći ćemo je.«Dan je obuzdavao vlastitu paniku ne bi li mu uspjelo umiriti Ericu.Stavio joj je ruke na ramena i pogledao ravno u oči. »Sad moramo bitimirni. Potražit ću je. Ti nazovi policiju. Sve će biti u redu.«

Erica je osjetila kako joj se grudi grčevito nadimlju dok je dubokodisala, no učinila je što joj je rekao. Dan je ostavio otvorena vrata ihladan vjetar puhnuo je u kuću. To joj nije smetalo. Osjećala je samoparalizirajuću paniku koja joj je kočila mozak. Ni za što na svijetu nijese mogla sjetiti gdje je ostavila telefon. Naposljetku je samo trčala podnevnoj sobi, prekapala pod jastucima i razbacivala sve oko sebe.Tada je shvatila da stoji nasred stolića za kavu. Bacila se na njega iukočenim prstima ukucala broj postaje - u tom času začula je Danovglas:

»Erica, Erica, našao sam je!«Ispustila je telefon i pojurila do ulaznih vrata, prema njegovu

glasu. Samo u čarapama sjurila se stubama i istrčala na prilaz.Hladnoća i vlaga odmah su joj se probile do kože, ali ona nije marila.Ugledala je Dana kako od kuće trči prema njoj.

Čuo se strahotan vrisak i Erica je osjetila kako je olakšanjepreplavljuje poput oceanskog vala. Maja je vrištala, živa je.

Erica je pretrčala tih nekoliko metara koji su je dijelili od Dana izgrabila je Maju iz njegovih ruku. Jecajući, čvrsto je na trenutakzagrlila kćer prije nego što je pala na koljena, položila Maju na tlo i

rastvorila joj odijelce da je pregleda. Činila se neozlijeđena i vrištala jedo neba, mašući rukama i nogama. Još klečeći, Erica je ponovnopodigla kćer i čvrsto je zagrlila dok su joj se suze olakšanja miješale skišom.

»Dođi, idemo unutra. Obje ćete pokisnuti«, blago je rekao Danpomažući Erici da se pridigne. Ne puštajući bebu, pošla je stubama zanjim u kuću. Olakšanje koje je osjećala bilo je toliko tjelesno da joj sečinilo nestvarnim. Kao da je bila izgubila dio tijela koji joj se ponovnovratio. Još je jecala, a Dan ju je umirujuće milovao po ramenu.

»Gdje si je pronašao?« uspjela je upitati.



»Ležala je na zemlji ispred kuće.«Tek tada oboje su shvatili da je netko Maju ostavio ondje. Ta ju je

osoba, zbog nekog razloga, izvadila iz kolica, klisnula uz kuću i usnulubebu spustila na tlo. Panika koju je izazvala ta spoznaja Ericu je

ponovno natjerala u plač.»Tiho... gotovo je«, rekao je Dan. »Pronašli smo je i izgleda dobro.

No bolje da nazovemo policiju. Nisi ih stigla nazvali?«Erica je odmahnula glavom.»Moramo javiti Patriku«, rekla je. »Možeš ti? Nikad je više ne želim

pustiti.«Čvrsto je grlila Maju. I tada je primijetila nešto što je previdjela.

Pogledala je prednjicu Danova pulovera i malo odmaknula Maju dapogleda i nju.

»Što je ovo?« upitala je. »Što je ovo crno?«Dan je pogledao prljavo odijelce i samo rekao: »Koji je Patrikov

broj?«Drhtavim glasom Erica mu je izdiktirala broj Patrikova mobitela i

gledala Dana kako ga ukucava. U želucu joj se skrutnula tvrda grudastraha.

Dani su se pretapali jedan u drugi. Annin osjećaj nemoći paralizirao juje. Nije previđao ništa što bi rekla ili učinila. Lucas je pratio svakinjezin korak, slušao svaku njezinu riječ.

I nasilje se razbuktalo. Sad je neskriveno uživao gledati njezinupatnju i poniženje. Uzimao je što je htio, kad je htio i Bog joj pomogaoako bi se opirala. Što joj sad nije padalo na pamet. Bilo je očito da mu

nešto nije u redu s pameti. Nestale su sve barijere, i u očima mu sepojavilo neko zlo koje je probudilo njezin nagon za opstankom i reklojoj da će preživjeti samo ako se pokori njegovim zahtjevima.

Sama, potpuno se zatvorila. Najviše ju je boljelo gledati djecu. Nisuviše smjela odlaziti u vrtić pa su dane provodila u istom kvazi-životukao i ona. Beživotni i pripijeni uz nju, gledali su je mrtvim očima, što jeona doživljavala kao optužbu. Preuzela je svu krivnju za to što sezbivalo. Trebala ih je zaštititi. Trebala je Lucasa držati podalje od

njihovih života - baš kao što je planirala. No samo jedan trenutakstraha natjerao ju je da se preda. Bila je uvjerena kako sve to čini radi



djece, za njihovu sigurnost. Umjesto toga, pokleknula je pred vlastitimkukavičlukom. Bila je navikla ići linijom, na prvi pogled, najmanjegotpora. No taj put teško je pogriješila u procjeni. Odabrala je najuži,najteži i najpogibeljniji mogući put, i djecu je primorala da je njime

slijede.Ponekad je sanjala da ga ubija. Povremeno bi ga promatrala dok je

spavao kraj nje, za dugih noćnih sati dok je ležala budna, nesposobnadovoljno se opustiti da utone u san. Tada je s užitkom zamišljala kakomu kuhinjski nož prodire u meso i siječe tanku nit koja ga veže saživotom. Ili bi osjećala kako joj se uže zasijeca u dlanove nakon što gaje oprezno omotala oko njegova vrata i stegnula.

Bili su to samo pusti snovi. Nešto u njoj, možda urođenikukavičluk, tjeralo ju je da nepomično leži u krevetu dok su jojglavom prelijetale mračne misli.

Ponekad je noću zamišljala Ericinu bebu. Djevojčicu koju još nijevidjela. Zavidjela je djetetu. Ona će primati istu onu toplinu, istu onuskrb kakvu je Anna dobivala od Erice dok su odrastale, više kao majkai kći nego kao sestre. No tada nije cijenila Ericu. Osjećala se zagušeno imanje vrijedno. Gorčina koju je osjećala zbog manjka majčine ljubavi

otvrdnula joj je srce toliko da nije prihvaćalo ono što joj je davalasestra. Anna se iskreno nadala da će Maja bolje moći prihvaćati tajbeskrajni ocean ljubavi koji je Erica bila u stanju dati. Osobito zbogsestre. Usprkos razlici u godinama i udaljenosti koja ih je dijelila, Annaje savršeno dobro poznavala sestru. Znala je da je Erica žena sočajničkom potrebom da joj netko uzvrati ljubav. Neobično je bilo tošto ju je Anna uvijek smatrala neopisivo snažnom. Sad kad je bilaslabija nego ikada, shvatila je kakva joj je sestra uistinu. Uvijek u

strahu da će svi vidjeti ono što je vidjela majka, što ju je natjeralo dadvije sestre smatra nevrijednima ljubavi. Kad bi Anna dobila samo jošjednu priliku, zagrlila bi Ericu i zahvalila joj za sve te godinebezuvjetne ljubavi. Zahvalila bi joj za brigu, za prijekore, za zabrinut pogled kad god bi pomislila da je Anna krenula krivim putem.Zahvalila joj za sve što je Anna nekoć smatrala gušenjem iograničavanjem. Nije znala što zapravo znači biti zagušen i stvarnoograničen - barem ne dosad.

Lecnula se začuvši ključ u bravi. Djeca su se također trgnula izsvoje bezvoljne igre na podu.



Anna je ustala i pošla mu ususret.

Schwarzenegger ga je zabrinuto gledao kroz tamne naočale.

Terminator. Kad bi barem Sebastian mogao biti kao on. Faca. Stamen.Stroj bez sposobnosti da osjeća.Sebastian je s kreveta zurio u poster. Još je mogao čuti Runeov

glas, njegov lažno zabrinut ton. Taj ton glumljene, pretjeranebrižnosti. Jedino što ga je brinulo bilo je što bi ljudi mogli govoriti onjemu. Što je ono rekao?

»Čuo sam da su protiv Kaja iznijeli neke strašne optužbe. Teško mije povjerovati da je riječ i o čemu drugome osim o teškim klevetama,

no ipak te moram upitati: je li se u ikojem trenutku neprikladnoponašao prema tebi ili nekim drugim dječacima? Uhodio te pod tušemih nešto slično?«

Sebastian se u sebi smijao Runeovoj naivnosti. »Uhodio podtušem...« To ne bi bilo tako loše. Nije mogao živjeti s onim drugim. Nesad kad će sve izići na vidjelo. Znao je kako to ide. Slikali su ih,spremali slike, mijenjali se, no ma koliko ih dobro skrivali, sve će izićina vidjelo.

Istoga jutra o tome će već brujati cijela škola. Djevojke će zuriti unjega, pokazivati i cerekati se. Dječaci će se sprdati na račun pedera iu prolazu mu pokazivati neke glupe geste rukama. Nitko neće za njegaimati ni najmanju sućut. Nitko neće vidjeti koliko mu je velika rupa ugrudima.

Okrenuo je glavu malo ulijevo i pogledao Clintov poster PrljavogHarryja. Trebao bi mu takav pištolj. Još bolje, mašinka. Tada bi sve

sredio kao oni tipovi u Americi. Ušetao bi u školu u dugom crnomkaputu i pokosio sve koje bi ugledao. Osobito one face koje će senajgore prema njemu ponašati. No znao je da su to samo pusti snovi.Nije bio kadar nikome nanijeti bol. Zapravo, nisu oni krivi. Mogao jekriviti samo sebe i samo je sebi želio nanijeti bol. Mogao je sve tookončati, naravno. Ipak, je li ikad rekao 'ne'? Ne baš doslovno. Nadaose da će Kaj shvatiti koliko mu to smeta, koliko ga to boli i prestatisam od sebe.

Sve je tako komplicirano - zato što mu je, jednim dijelom, Kaj biodrag. Bio je sjajan, i isprva ga je Sebastian gledao kao oca. Oca kakvog



u Runeu nikad nije imao. Mogao je razgovarati s Kajem. O školi, ocurama, o mami i Runeu, a Kaj bi ga tada zagrlio i slušao. Sve sezapetljalo tek poslije.

U kući je bilo tiho. Rune je otišao na posao, sretan što je potvrdio

ono što je otprije naslućivao - da sve optužbe protiv Kaja nemaju vezes istinom. Vjerojatno će sjediti u menzi i glasno se žaliti kako policijaiznosi neutemeljene optužbe.

Sebastian je ustao iz kreveta i spremio se za odlazak. Zastao je napragu i okrenuo se. Pogledao ih sve redom i kratko kimnuo, kao da ihpozdravlja. Clinta, Slya, Arnolda, Jean-Claudea i Dolpha. One koji subili sve što on nije bio.

Načas mu se učinilo da su mu uzvratili pozdrav.

Adrenalin je još u njemu kuljao nakon susreta s ocem i Niclas seosjećao dovoljno ratoborno da se istrese na sljedeću osobu s kojom jemorao raščistiti račune.

Vozio se Galarbackenom i naglo stao ugledavši Jeanette u dućanu -spremala se raditi na blagdan Svih Svetih. Parkirao je auro i ušao. Prviput otkako su se sreli nije osjetio trnce u slabinama kad ju je ugledao.Osjećao je samo gorku, metalnu odbojnost prema sebi i prema njoj.

»Kog vraga misliš da radiš?«Jeanette se okrenula i hladno pogledala Niclasa kad je zalupio

vrata za sobom. Natpis 'Otvoreno' zanjihao se.»Ne znam o čemu govoriš.« Okrenula mu je leđa i nastavila

prazniti kutiju sitnica na koje je lijepila cijene i slagala ih na police.»Znaš ti dobro. Točno znaš o čemu govorim. Bila si na policiji i

ispričala im nekakav triler o tome kako sam te tjerao da lažeš iosiguraš mi alibi. Jebote, koliko nisko možeš pasti? Je li to osveta ilisamo uživaš uvaljivati druge? Koga si vraga mislila. Prije tjedan danaizgubio sam kćer. Nije ti jasno da ne želim više ženi petljati iza leđa?«

»Obećao si mi«, rekla je Jeanette bijesno ga gledajući. »Obećao sida ćemo biti zajedno, da ćeš se razvesti od Charlotte, da ćemo imatidjecu. Niclase, obećao si mi puno toga.«

»Jebote, što misliš zašto sam to radio? Zato što ti je bilo drago čuti.

Zato što si spremno širila noge kad god si čula obećanja o prstenu ibudućnosti. Zato što sam se s tobom tu i tamo htio provesti u krevetu.



Ne mogu vjerovati da si tako sjebana u glavu da si mi vjerovala. Znašigru kao i ja. Već si se vukla s oženjenima, siguran sam«, rekao jegrubo i gledao kako se trza na svaku riječ kao da je pljuska. Nijemario. Već je prešao granicu i nije imao želje pokazivati svoju

tankoćutnu stranu ili joj štedjeti osjećaje. Sada ostaje samo čista,neuljepšana istina, a nakon onoga što je izvela, to i zaslužuje.

»Prokleta svinjo«, rekla je Jeanette i dohvatila predmet koji jerazmatala. U idućem trenutku porculanski svjetionik poletio mu jeprema glavi, ali je promašio i pogodio izlog. Staklo se rasprsnulo uzzaglušujući tresak i velike krhotine stakla kliznule su na pod.Uslijedila je toliko stravična tišina da je tresak odjekivao od zidova.Poput dvoje boraca, gledali su se dok im je gnjev nadimao prsa. Tadase Niclas okrenuo na peti i mirno izišao iz dućana. Jedini zvuk bilo ješkripanje stakla pod potplatima.

Arne je stajao u nemoćnoj tišini i gledao je kako se pakira. Da Astanije bila tako odlučna, svojim izgledom iznenadio bi je toliko da bizastala. Arne nikad prije nije bio nemoćan. No gnjev joj je pokretaoruke, slagao odjeću i smještao je u najveći kovčeg koji su imali. Nijejoš znala kako će ga izvući iz kuće, ni kamo će poći. Nije važno. Nijenamjeravala provesti ni časa više u istoj kući s njim. Konačno joj jepala koprena s očiju. Osjećaj nesklada koji ju je oduvijek progonio,osjećaj da sve možda i nije onako kako to tvrdi Arne, konačno jeprevladao. Nije svemoćan. Nije savršen. Samo je slab, jadan čovjekkoji uživa mučiti druge. I ona njegova vjera u Boga vjerojatno nezadire duboko. Asta je jasno vidjela kako se riječi Božjom koristio

tako da se nekim čudom uvijek poklapa s njegovim pogledom nastvari. Ako je Bog poput Arneova Boga, onda nije željela vjerovati unjega.

»Ali, Asta, ne razumijem. Zašto to činiš?«Glas mu je bio pištav kao dječakov, a ona nije bila voljna

odgovoriti mu. Stajao je u dovratku i pleo prstima promatrajući jekako iz ladica i ormara vadi jedan komad odjeće za drugim. Nije senamjeravala vratiti, dakle, najbolje je da odmah uzme sve.

»Kamo ćeš poći? Nemaš kuda!«Preklinjao ju je, no ta nesvakidašnja situacija natjerala ju je da



protrne. Pokušala je ne misliti o svim godinama što ih je potratila; nasreću, bila je odgojena u duhu pragmatizma. Što je bilo, bilo je. Nijenamjeravala potratiti više nijedan dan svoga života.

Svjestan da mu situacija izmiče iz ruku, Arne je pokušao

upotrijebiti onaj isproban i uspješan način. Bio je uvjeren da možepovratiti nadzor podižući glas.

»Asta, moraš prestati s tim besmislom! Odmah raspakiraj odjeću!«Na trenutak je zastala, no samo da bi mu dobacila pogled koji je u

sebi sadržavao četrdeset godina tlačenja. Prikupila je sav svoj gnjev,svu mržnju i istresla ih na njega. Na svoje zadovoljstvo vidjela ga jekako se lecnuo i uzmaknuo. Kada je ponovno progovorio, začula jetih, žaljenja vrijedan glas. Glas čovjeka koji je shvatio da je zauvijekizgubio vlast.

»Nisam mislio... mislim, naravno, nisam tako smio razgovarati sdjevojčicom, sad to shvaćam. No nije imala ni trunke poštovanja, i kadse tako tvrdoglavo odnosila prema meni, čuo sam glas Božji kako migovori da se imam pravo umiješati i... «

Asta ga je presjekla: »Arne Antonssone, Bog ti se nijednom nijeobratio. Nikad i neće. Za to si previše glup i previše gluh. Sve te

gluposti kojih sam se četrdeset godina naslušala o tome kako nikadnisi imao priliku postati pastorom zato što ti je otac propio sav novac -trebao bi znati da novca nije nedostajalo. Majka je čvrsto držala kesu iocu ti nije davala za piće više nego što je trebalo. No prije smrti reklami je da nisu imali namjeru profućkati pare šaljući te u sjemenište.Možda nije bila draga, ali je imala bistru glavu i bilo joj je jasno da nisiskovan za pastora.«

Arne se borio da dođe do daha i zurio je u nju, sve više i više blijed.

Na trenutak je pomislila da će doživjeti infarkt i osjetila kako nešto unjoj mekša protiv volje. No tada se okrenula i izišla iz kuće. Polaganoje kroz usne ispustila zrak. Nije uživala uništavajući ga, no nije joj daonikakav izbor.



Goteborg, 1954.

NIJE SHVACALA KAKO MOZ E toliko griješiti. Još je jednom završila upodrumu, a od tame rana na stražnjici kao da ju je boljela još više.Načinila ju je kopča pojasa. Majka se kopčom koristila samo kad jeona bila osobito zločesta. Kad bi samo mogla shvatiti što je toliko lošeu tome što je uzela samo jedan maleni keks. Izgledali su krasno, akuharica ih je ispekla toliko da nitko ne bi primijetio da nedostaje

jedan. Ponekad se pitala naslućuje li njezina majka trenutak kad sesprema u usta strpati nešto slasno. Majka bi joj se bešumno prikralabaš kad bi se spremala zgrabiti nešto. A onda se mogla samo skupiti inadati se da je majci dobar dan i da će uslijediti neka od blažih kazni.

Isprva je pokušavala molećivo pogledavati oca, ali on bi uvijekodvratio pogled. Uzeo bi novine i izišao sjesti na verandu dok bi jemajka kažnjavala kako je već smatrala shodnim. Od njega više nijepokušavala dobiti pomoć.

Drhturila je od studeni. U mislima joj se tiho šuškanje pojačavalodok je zamišljala divovske štakore i goleme pauke i slušala kako joj seprimiču. Bilo je jako teško pratiti vrijeme. Nije znala koliko dugo sjediu tami, no sudeći po kruljenju u želucu, sigurno su već protekli sati.Bila je gotovo uvijek gladna i zato ju je majka toliko oštro korila. Kaoda je nešto u njoj vječno čeznulo za hranom, kolačima i bombonima,nešto što je preklinjalo da bude ispunjeno slatkišima. Umjesto toga, uustima joj je bio grub, suh, opor okus nečega što ju je majka uvijektjerala da jede. Stjerala bi joj žlicu niz grlo svaki put kad bi udarciuminuli i kad joj je bilo vrijeme za odlazak u podrum. Majka je reklada je hrani Poniznožću. Majka je također rekla da je kažnjava zanjezino vlastito dobro. Da si djevojka ne može dopustiti da se udebljazato što je tada neće pogledati nijedan muškarac i morat će cijeli život provesti sama.

Zapravo nije shvaćala što je toliko strašno u tome. Majka kao da

oca nikada nije gledala s radošću u pogledu, a nijedan od muškaracakoji su se motali oko majčine vitke pojave, komplimentirali joj i slinilinad njom, kao da joj nije pružao nikakvo veće zadovoljstvo. Bolje da



bude sama nego da živi u ledenoj studeni koja okružuje roditelje.Možda su je zato hrana i slatkiši toliko mamili. Možda će tako uspjetistvoriti debeli zaštitni sloj ispod kože koja je bila strašno osjetljiva namajčine prijekore i batine. Cak i u tako mladoj dobi znala je da nikad

neće ostvariti majčina očekivanja. Majka joj je to jasno dala do znanja.Unatoč tome, stvarno se trudila. Radila je sve što joj je majka rekla,osobito se trudila izgladnjivanjem skinuti salo koje joj se nakupljalopod kožom. No ništa kao da joj nije pomagalo.

No počela je učiti tko je zapravo kriv za sve. Majka joj je objasnilada je kriv otac koji je toliko zahtijevao od njih, i da majka zato morabiti stroga prema njoj. Isprva joj je to zvučalo čudno - otac nikad nijepodizao glas i izgledao je preslab da išta zahtijeva od majke, no što jeviše puta to slušala, to joj je zvučalo istinitije.

Počela je mrziti oca. Kad bi samo prestao biti tako zloban inerazuman. Majka bi onda bila dobra i uminule bi batine i sve bi bilobolje. Tada bi mogla prestati jesti i postati vitka i lijepa kao majka, aotac bi se ponosio njima. Umjesto toga, tjerao je majku da se uplakananavečer uvlači u njezinu sobu i šaptom joj opisuje razne načine nakoje ju je mučio. Tim prilikama uvijek joj je govorila koliko joj je

teško što baš ona mora izvršiti kaznu. Zvala ju je dušicom, baš kao kadje bila mala i kad joj je obećavala da će se sve promijeniti. Čovjek radiono što mora, rekla bi majka i onda je zagrlila, što joj je isprva bilotoliko neobično i neočekivano da bi sjedila kruto poput metle,nesposobna uzvratiti. Postupno je počela čeznuti za trenucima kad bije majka svojim vitkim rukama obgrlila oko vrata i kad bi na svojimobrazima osjetila njezine, mokre od suza. Tada se osjećala kao da jemajka treba.

Dok je sjedila ondje u tami, osjećala je kako joj mržnja prema ocubuja poput divovskog monstruma. Danju, na svjetlu, morala jeosmjesima i pristojnošću skrivati svoju mržnju i hiniti da je sve kakotreba. Ovdje dolje, u tami, mogla je monstruma pustiti na slobodu,dopustiti mu da raste u miru i spokoju. Zapravo se dobro slagala smonstrumom. Postao joj je dragi, stari prijatelj, jedini kojeg je imala.

»Sad možeš izaći.«Glas s vrha stuba bio je hladan i jasan. Otvorila se i uvukla

monstruma u nutrinu. Ondje će morati ostati sve dok ponovno nezavrši u podrumu. Tada će moći izići i rasti dalje.



§

PATRIK JE PRIMIO POZIV baš kad se Kaja spremao povesti u sobu zaispitivanje. Slušao je šutke i onda otišao po Martina. Spremao mu sepokucati kad se sjetio kako mu je Annika rekla da je Martin otišao uFjallbacku i prokleo samoga sebe sjetivši se da umjesto njega morapozvati Göstu. Na Ernsta nije ni pomislio. Sama ta pomisao ponovnomu je stjerala gnjev u grlo. Kad bi taj znao što mu je pametno činiti,

držao bi se što dalje može od Patrika.Imao je sreću. Baš kad se teškoga koraka uputio prema Göstinuuredu, čuo je Martinov glas na recepciji i požurio se pronaći ga.

»Tu si. Kvragu, sjajno. Mislio sam da se nećeš vratiti na vrijeme.Moraš odmah sa mnom.«

»Što se zbiva?« upitao je Martin pošavši za Patrikom koji je izjuriokroz glavni ulaz, na brzinu domahnuvši Anniki.

»Mladić se objesio. Ostavio je poruku u kojoj spominje Kaja.«

»Pas mater.«Patrik je sjeo za upravljač policijskog automobila i upalio rotirke.

Martin se osjećao kao kakva stara dama dok je automatski posegnuoza ručkom iznad suvozačevih vrata, no s Patrikom za upravljačem uigri je bio čisti nagon za preživljavanjem.

Za samo petnaest minuta zaustavili su se pred obiteljskom kućomRydenovih u dijelu Fjallbacke koji su zbog nekog razloga nazivali'Močvarom'. Hitna pomoć stajala je ispred ciglene prizemnice, abolničari su se svim silama trudili izvući nosila kroz stražnja vrata.Omanji muškarac prorijeđene kose, u četrdesetima, trčao je amo tamopo prilazu, očito u šoku. Kad su se Patrik i Martin parkirali i izišli izauta, jedan od bolničara prišao mu je, prebacio mu preko ramena žutudeku i naizgled ga nagovarao da sjedne. Konačno se pokorio. Cvrstoumotan u deku svalio se na niski rubnik koji je prilazni put odvajao odlijeha s cvijećem.

Ekipu hitne znali su otprije i nisu se trudili predstavljati. Umjestotoga, samo su si kimnuli.»Što se dogodilo?« upitao je Patrik.



»Očuh je došao doma i sina pronašao u garaži. Objesio se.« Jedanod bolničara glavom je pokazao na garažna vrata koja je netko spustiokako se s ulice ne bi moglo zavirivati unutra.

Patrik je pogledao sitnog muškarca koji je sjedio nekoliko metara

od njega. Ono što je vidio nitko ne bi smio vidjeti. Drhtao je, kao odzimice, i Patrik je to prepoznao kao znak šoka. Ali to je posao zabolničare.

»Možemo unutra?«»Da, htjeli smo samo da vi pogledate prije nego što ga spustimo.

Visi već nekoliko sati, dakle nismo imali razloga za žurbu. Mi smospustili vrata. Činilo se suvišnim pustiti ga da tako visi svima na oči.«

Patrik ga je potapšao po ramenu. »Apsolutno točno, jako dobro. Uslučaju da ima ikakve veze s našom istragom ubojstva, pozvao sam iforenzičare. Dakle, dobro je da ga niste skinuli. Trebali bi doći svakičas i svakako žele da im se što manje ljudi ondje mota. Predlažem daMartin i ja uđemo, a vi zasad pričekajte vani. Situacija je podkontrolom?« Glavom je mahnuo prema očuhu.

»Johnny će se pobrinuti za njega. U šoku je. No siguran sam da ćeteubrzo moći razgovarati s njim. Rekao nam je da je u dječakovoj sobi

pronašao poruku. Sa sobom nije uzeo ništa, pa je vjerojatno jošondje.«»Dobro«, rekao je Patrik i uputio se prema vratima garaže.

Iskrivio je lice, napregnuo se i prignuo zgrabiti ručku kako bi podigaovrata.

Prizor je bio jeziv, baš kao što je i očekivao. Čuo je kako je Martiniza njega ostao bez daha.

Patriku se načas učinilo da dječak zuri ravno u njih pa se morao

obuzdati da se ne okrene i pobjegne. Čuvši krkljanje iza leđa shvatio jeda je Martina trebao upozoriti na koji se način tretiraju ovakvislučajevi. No bilo je prekasno. Okrenuo se točno na vrijeme da vidikako Martin trči iz garaže do grma, gdje je ispraznio želudac.

Čuo je da se još jedno vozilo zaustavlja pokraj policijskog auta ihitne, pa je pretpostavio da to pristižu forenzičari. Pokušao se kretatišto je opreznije mogao kako ne bi na sebe navukao gnjev ekipe. Prijesvega, nije želio poremetiti nijedan dokaz. No ništa što je vidio nijeproturječilo postavci da je riječ o samoubojstvu. I debelo uže visjelo jes kuke na stropu, omča je stezala dječakov vrat, a odgurnuta stolica



ležala je na podu. Činilo se da je iz kuće donio kuhinjski stolac. Bio jepresvučen jastukom s uzorkom borovnica, čija se vedrina oštro kosilas mračnim prizorom.

Patrik je iza sebe začuo poznat glas.

»Jadničak, mlad je«, Torbjorn Ruud, šef forenzičkog tima izUddevalle, ušao je u garažu i pogledao Sebastiana.

»Četrnaest«, rekao je Patrik pa su nakratko zašutjeli, sučeljeni snepojmljivom činjenicom kako je četrnaestogodišnjem dječaku život bio toliko nepodnošljiv da mu je smrt bila jedini izlaz.

»Ima li ikakav razlog za pretpostavku da nije riječ osamoubojstvu?« upitao je Torbjorn dok je pripremao fotoaparat.

»Ne, zapravo nema«, rekao je Patrik. »Postoji i poruka koju jošnisam vidio. Budući da se u poruci imenuje osoba povezana s istragomubojstva, neću ništa prepuštati slučaju.«

»Curica?« upitao je Torbjorn, a Patrik je kimnuo.»Dobro, drugim riječima ovo ćemo tretirati kao sumnjivu smrt.

Zamoli nekog iz ekipe da se pobrine za poruku, tako da je ne dirapreviše ljudi prije nego što nama dospije u ruke.«

»Odmah«, rekao je Patrik, sretan što ima izliku da iziđe iz garaže.

Prišao je Martinu koji je marno papirnatim ubrusom brisao usta.»Oprosti«, rekao je i tugaljivo pogledao poprskane cipele.»Nije bitno. I meni se dogodilo«, rekao je Patrik. »Sad se

forenzičari i bolničari moraju pobrinuti za tijelo. Idem pogledatiporuku, a ti provjeri je li moguće razgovarati s očuhom.«

Martin je kimnuo i sagnuo se da obriše cipele najbolje što može.Patrik je domahnuo jednoj tehničarki iz Uddevalle. Ona je uzela torbus opremom i bez riječi pošla za njim.

Kad su ušli, kuća je bila sablasno tiha. Dječakov očuh promatrao ihje dok su ulazili.

Patrik se osvrnuo.»Vjerojatno je gore«, rekla je forenzičarka. Činilo mu se da se zove

Eva. Bila je jedna iz ekipe koja je pretražila kupaonicu kod Florinovih.»Aha, ovdje ne vidim ništa što bi podsjećalo na dječakovu sobu,

dakle vjerojatno si u pravu.«Uspeli su se stubama i Patrik se u tom času prisjetio doma svoga

djetinjstva. Kuće kao da su sve bile podignute u isto vrijeme pa jedobro poznavao stil platnene tapete na zidovima i svijetle borove



stube sa širokim i rukohvatom.Eva je imala pravo. Na vrhu stubišta otvorena vrata vodila su u

sobu koju se bez greške dalo proglasiti sobom nekog tinejdžera. Vrata,zidovi, pa čak i strop bili su prekriveni posterima i nije trebalo previše

razbijati glavu da bi se pronašao zajednički nazivnik. Mali je obožavaoakcijske junake. Svi koji bi prvo udarali, a tek onda postavljali pitanja- svi su se našli tamo. Naravno, dominirali su muškarci, ali je i jednažena dobila svoje mjesto u zbirci - Angelina Jolie kao Lara Croft. Iakoje Patrik pretpostavljao da njezina žestina nije jedini razlog zašto ju jeSebastian pričvrstio o zid jer, istinu govoreći, bila je zanosna. Nijemogao kriviti dječaka.

List bijelog papira ležao je nasred stola i Patrika vratio u stvarnost.Prišli su i pogledali poruku. Eva je navukla tanke rukavice i iz torbeizvukla plastičnu vrećicu. Oprezno je palcem i kažiprstom prihvatilarub papira, spustila ga u vrećicu i tek je tada pružila Patriku. Sad ga jemogao pročitati, a da pritom ne ošteti nijedan otisak koji bi se mogaozateći na papiru.

Patrik je šutke preletio pismo. Riječi su bile toliko pune bola da jezamalo zateturao. Nakašljao se da se pribere, i kad je dovršio čitanje,

poruku je vratio Evi. Nimalo nije sumnjao u izvornost pisma.Patrik je osjetio da ga preplavljuju bijes i odlučnost. Sebastianunije mogao stvoriti Schwarzeneggera koji bi u frajerskim tamnimnaočalama proveo pravdu, ali mu je mogao ponuditi pomoć PatrikaHedstroma. Nadao se da će i to dostajati.

Zazvonio mu je mobitel, javio se rastreseno, i dalje bijesan zbogdječakove neobjašnjive smrti. Malo se iznenadio začuvši Danov glas.Ericin prijatelj obično ga nikad nije zvao. Zapanjen izraz na licu ubrzo

je zamijenio očaj.

Budući da mu je adrenalin još kuljao žilama, Niclas je pomislio kako bibilo pametno uhvatiti se u koštac sa svim poteškoćama odjednom,prije nego što ga obuzme njegov uobičajeni poriv za bijegom. Tolikotoga što mu je u životu pošlo po zlu moglo se pripisati činjenici da seplašio sukoba i pokazivao slabost onda kad je snaga bila najvažnija.

Počelo mu je svitati kako mora zahvaliti Charlotte za sve ono jošdobro u životu.



Kad je skrenuo na kućni prilaz, natjerao se da čitavu minutuprosjedi u autu i diše. Morao je dokraja promisliti što će reći Charlotte.Bilo je bitno pronaći prave riječi. Otkako joj je morao priznati svojuaferu sa Jeanette, osjećao je kako se bezdan između njih sve više širi

svakim trenutkom koji provedu zajedno. Pukotine u njihovoj vezi većsu postojale, i prije njegova priznanja kao i prije Sarine smrti, te imnije bilo teško širiti se. Ubrzo će bili prekasno. Tajna koju su dijelilinije ih spojila umjesto toga, samo je ubrzala proces njihovarazdvajanja. Mislio je da s tim trebaju početi. Ako nisu dokraja iskrenio svemu, ništa im neće moći spasiti brak. I prvi put nakon niza godina,možda oduvijek, bio je siguran da želi baš to.

Neodlučno je izišao iz auta. Nešto u njemu i dalje mu je govorilo dabježi, da se odveze u kliniku i zakopa u posao, da pronađe novuljubavnicu, da se vrati u poznati kraj. Obuzdao je poriv, ubrzao korakei ušao.

Čuo je mrmljanje s kata i znao da je Lilian sigurno u Stigovoj sobi.Bogu hvala. Nije se želio prepustiti rafalima njezinih pitanja pa jevrata zatvorio što je brže mogao.

Charlotte ga je zatečeno pogledala kad je sišao u podrumski stan.

»Došao si ranije.«»Da. Mislim da moramo razgovarati.«»Nismo li dovoljno razgovarali?« ravnodušno je rekla i nastavila

slagati rublje. Albin je sjedio na podu pokraj nje i igrao se. Charlotte jeizgledala izmoždeno. Znao je da noću ne spava mnogo; ležala je ukrevetu, prevrtala se i meškoljila, iako se on pravio da ne primjećuje.O tome nije razgovarao s njom, nije ju pomilovao po obrazu, nije juuzeo u naručje. Na koži ispod očiju pojavile su joj se tamne mrlje i

jasno je vidio koliko je omršavjela. Koliko je puta gnjevno promrmljaoda se mora sabrati i skinuti nekoliko kila. Sad bi dao sve na svijetu kadbi mogao povratiti onu njezinu nekadašnju punašnost.

Niclas je sjeo na krevet kraj nje i uzeo je za ruku. Šok na njezinulicu otkrio mu je kako to radi previše rijetko. Osjećao se nezgrapno,smušeno, i načas je ponovno poželio pobjeći. No zadržao joj je ruku usvojoj i rekao: »Charlotte, strašno mi je žao. Zbog svega. Zbog svihgodina kad sam bio distanciran i fizički i psihički, zbog svega za štosam te krivio u mislima iako je krivnja bila moja, zbog afera koj e samimao, zbog fizičke bliskosti koju sam davao drugima, a tebi je oteo i



zato što nisam pronašao način da nas prije izvučem iz ove kuće, zatošto te nisam slušao, zato što te nisam volio dovoljno. Žao mi je zbogsvega toga, a to nije sve. Ne mogu promijeniti prošlost, samo obećatida će odsad sve biti drugačije. Vjeruješ li mi? Charlotte, molim te,

moram čuti da mi vjeruješ.«Podigla je oči i pogledala ga. Suze su joj navrle i potekle, a ona nije

skretala pogled.»Da, vjerujem ti. Vjerujem ti zbog Sare.«Samo je kimnuo; nije bio sposoban nastaviti. Nakašljao se i rekao:

»Moramo učiniti nešto. Razmišljao sam o tome - ne možemo dalježivjeti s tajnom. Monstrumi žive u tami.«

Nakon kraće stanke kimnula je. Uzdahnula je i spustila mu glavuna rame, a on je osjećao kao da ona propada u njega.

I tako su sjedili dugo, dugo.

Kući je stigao za pet minuta. Grlio je Ericu i Maju dugo i žestoko, aonda se zahvalno rukovao s Danom.

»Kakva sreća da si se ovdje zatekao«, rekao je i Dana dodao napopis ljudi kojima mora biti zahvalan.

»Da. Samo nešto mi nije jasno. Kome bi na pamet palo neštoslično? I zašto?«

Patrik je sjeo na sofu pokraj Erice i držao je za ruku. Nakon što jeneodlučno pogledao Ericu, rekao je: »Vjerojatno ima neke veze saSarinim ubojstvom.«

Erica se lecnula. »Što? Zašto tako misliš? Zašto bi...«Patrik je pokazao Majino odijelce na podu. »To izgleda kao

pepeo.« Glas mu je prepukao i morao se nakašljati da bi nastavio:»Sara je u plućima imala pepeo, a dogodio se i...«, tražio je pravu riječ,»napad na još jedno maleno dijete. I u tom slučaju otkriven je pepeo.«

»Ali, što to znači?« Erica je gledala u čudu. Ništa od toga što je čulanije imalo smisla.

»Ne znam«, umorno je rekao Patrik i dlanom prekrio oči. »Ni mine shvaćamo. Pepeo koji smo pronašli na odjeći drugog djeteta poslalismo u laboratorij da provjerimo je li istog kemijskog sastava kao

pepeo iz Sarina tijela, no nismo još dobili rezultate. Sad želim poslati iMajinu robicu.«



Erica je nijemo kimnula. Panika se preobrazila u stanje šoka, utrans. Patrik ju je zagrlio. »Nazvat ću i javiti da danas ostajem doma.Samo moram poslati Majinu odjeću kako bi je analizirali što prijemoguće. Moramo uhvatiti onoga koji to izvodi«, rekao je mračno. To

je obećao i sebi i Erici. Kći mu nije bila ozlijeđena, no mentalnaokrutnost tog čina u njemu je potakla nemirnu spoznaju kako je osobaza kojom tragaju krajnje poremećena.

»Možeš li ostati dok se ne vratim?« upitao je Dana, a on je kimnuo.»Apsolutno. Ostajem koliko god treba.«Patrik je Ericu poljubio u obraz i nježno podragao Maju. Onda je

uzeo Majino odijelce, navukao jaknu i odjurio. Želio se što prije vratitikući.



Goteborg, 1954.

CURA JE BEZNADNA, uzdahnula je Agnes. U nju je polagala tolike nade,tolike snove. Kao mala bila je preslatka; imala je tamnu kosu i moglaju je s lakoćom predstavljati kao kćer. Agnes je odlučila nazvati jeMary. Dijelom zato što će time sve podsjećati na godine u Americi istatus koji je zadobila živeći u inozemstvu, a dijelom zato što je tolijepo ime za tako dražesno dijete.

Nakon nekoliko godina nešto se dogodilo. Djevojčica je počelabujati u svim pravcima, i salo je poput kakve maske prekrilo njezinelijepe obrise. Agnes se to gadilo. Kad je malena navršila četiri, bedrasu joj se tresla, a obrazi joj visjeli kao bernardincu - no kao da je ništanije moglo odvratiti od jela. Sam Bog zna da se Agnes stvarno trudila.Uzalud. Skrivali su hranu, zaključavali ormare, no Mary je bila kao miškoji bi uvijek nanjušio nešto što bi mogao strpati u usta. S deset godinabila je pravo brdo sala. Sati u podrumu naizgled je nisu nimalo

odvratili od jela -svaki put odande bi izišla gladnija nego ikada.Agnes to jednostavno nije shvaćala. Uvijek je neopisivu pozornost

pridavala vlastitoj pojavi, ne samo zato što joj je izgled omogućavaoda dođe do onoga što bi poželjela u životu. Bilo je nezamislivo da sidjevojčica na takav način želi uništiti sve prilike.

Ponekad bi požalila odluku da djevojčicu povede sa sobom snjujorškog pristaništa. No samo dijelom. Finta je upalila baš kako jezamislila. Nitko nije mogao odoljeti bogatoj udovici s preslatkomkćerkicom, te su joj trebala samo tri mjeseca da pronađe muškarcasposobnog omogućiti joj život kakav je zaslužila. Ake je u Fjallbackudošao na tjedan dana u srpnju kako bi uživao u malo odmora, noAgnes ga je upecala takvom silinom da ju je zaprosio nakon samo dvamjeseca poznanstva. Pristala je, prikladno sramežljivo, te se nakondiskretne ceremonije s kćeri preselila u Goteborg gdje je Ake naVasagatanu, imao golem stan. Kuću u Fjallbacki ponovno je dala u

najam i s olakšanjem uzdahnula bježeći iz izolacije tog malenog grada.Tamo nije bila sretna ni zbog činjenice da su ljudi i dalje stalnoizvlačili njezinu prošlost. Bilo je to stvarno davno, ali ipak, doimalo se



da Anders i dječaci i dalje žive u svačijem sjećanju. Jedna gospođa bilaje toliko drska da upita Agnes kako se usuđuje živjeti na istom mjestugdje joj je poginula obitelj. No tada je Akea već imala na udici pa si jedopustila ignorirati primjedbu; samo se okrenula i otišla svojim

putem. O tome će se svakako pričati, ali to joj više nije bilo važno.Ostvarila je cilj. Ake je imao prestižan položaj u osiguravajućoj tvrtki imože joj pružiti udoban život. Na nesreću, činilo se kao da gadruštveni život previše ne zanima, ali to će ona ubrzo promijeniti. Prviput u više godina Agnes će biti središte pozornosti na sjajnimzabavama. Željela je plesove, šampanjac, lijepu odjeću i dragulje - initko joj to više neće oteti. Sjećanja na prošlost izbrisala je tolikoučinkovito da joj se činila kao neki dalek i ružan san.

Ipak, život je za nju čuvao još jednog asa u rukavu. Blistave zabavebile su rijetke, a nije baš ni plivala u prelijepom nakitu. Ake sepokazao kao notorni škrtac te se morala boriti za svaku paru. Takođerje pokazao sasvim neprikladno razočaranje kad je, šest mjeseci poslijevjenčanja, stigao telegram u kojem je stajalo kako je sva imovina kojuje naslijedila od bogatog supruga nažalost propala u lošim ulaganjimašto ih je proveo činovnik koji je njome upravljao u njezino ime.

Telegram je poslala samoj sebi, naravno, no strašno se ponosilateatralnom izvedbom koju je upriličila po njegovu dolasku - uključivšii dramatičnu scenu nesvjestice. Nije računala da će Ake reagiratitoliko burno te je naslutila kako je mogućnost da prigrabi njezinimutak odigrala važniju ulogu u prosidbi nego što je mislila. No što jebilo, bilo je, i to za oboje, pa su se trudili trpjeti jedno drugo najbolješto su mogli.

Isprva je osjećala samo blagu zlovolju zbog njegove sitničavosti i

posvemašnjeg nedostatka inicijative. Najviše je uživao sjediti doma,večer za večer, jesti ono što su mu stavili na stol, čitati novine i moždanekoliko poglavlja knjige, zatim se preodjenuti u svoju staračkupidžamu i uvaliti u krevet tik prije devet sati. Dok su bili novovjenčani,povremeno je za njom posegnuo u postelji, no sad se to, na njezinoolakšanje, svelo na dva puta mjesečno, uvijek u mraku, čak i bezsvlačenja gornjeg dijela pidžame. No Agnes je primijetila kako joj jedrugoga jutra uvijek lakše izmusti skromnu svotu za vlastite potrebe,a takvu priliku nikad nije propuštala.

Kako su godine prolazile, iritacija je prerasla u mržnju te je počela



tražiti prikladno oružje koje bi iskoristila protiv Akea. Kad jeprimijetila da se veže uz djevojčicu, shvatila je kako ga je pronašla.Znala je da se oštro protivi njezinim kaznama, ali i da se plaši sukobate da je preslab da bi branio Mary. Najveći užitak pronašla je u tome

da djevojku polagano i nepovratno okreće protiv njega.Agnes je savršeno dobro znala koliko Mary čezne za malo

pozornosti i nježnosti. Ako joj ih pruži u isto vrijeme dok joj u uho sipalaži protiv Akea, doslovno može gledati kako se otrov širi i hvata.Nakon toga moći će ga mirno pustiti da djeluje.

Jadni Ake nije imao pojma u čemu točno griješi. Primijetio je da jedjevojka sve udaljenija i nije mogao previdjeti prezir u njezinimočima. Vjerojatno je naslućivao da je za to kriva Agnes, no nikad nijemogao točno reći što je to izvela da ga djevojka toliko mrzi. S Mary jerazgovarao kad god je bio u prilici, štoviše, pokušao je kupiti njezinoprost miteći je slatkišima za koje je znao da za njima žudi. No kao daništa nije pomagalo. Neumoljivo se sve više i više udaljavala od njega,a kako je ta udaljenost rasla, s njom je ukorak išla i njegovaogorčenost prema supruzi. Osam godina nakon vjenčanja Ake je znaoda je napravio tešku pogrešku, no nije se bio kadar izvući iz toga. Iako

ga je Mary prezirala, i dalje je slutio kako joj je on jedina šansa zasigurnost. Ako joj nestane iz života, nije mogao zamisliti što bi jojnjegova supruga bila u stanju učiniti. Nije više gajio iluzije.

Agnes je sve to dobro znala. Ponekad joj je intuicija bila doslovnonatprirodna i ljude je čitala kao otvorenu knjigu.

Sjedila je za toaletnim stolićem i šminkala se. Ake nije znao zanjezinu šestomjesečnu strastvenu aferu s jednim od njegovih najboljihprijatelja. Podigla je crnu kosu bez ijedne sijede vlasi i nanijela malo

parfema iza ušiju, na zapešća i dekolte. Odjenula je crno svileno donjerublje, obrubljeno čipkom; i dalje je imala figuru koja bi u mnogihmlađih djevojaka izazvala zavist.

Veselila se randevuu koji je, kao i obično, bio u hotelu Eggers. Per-Erik bio je pravi muškarac za razliku od Akea i bilo joj je drago čutišto sve češće govori o odlasku od supruge. Nije bila toliko naivna dapovjeruje takvim obećanjima oženjena muškarca, no znala je danjezino umijeće u krevetu cijeni do ludila. Njegova punašna ženicajednostavno joj nije bila konkurencija.

Ipak, Ake je još predstavljao problem. Agnesin mozak počeo je



raditi punom brzinom. U zrcalu je spazila kćerino okruglo lice i velikeoči koje su je gladno motrile.



§

IAKO SE DUGO TUSIRAO i preodjenuo, Martin je bio uvjeren kako i dalje unosnicama osjeća vonj jučerašnje bljuvotine. Samoubojstvo i zatimPatrikov poziv kojim mu je dojavio da je netko napao Maju potresli suga te ga je obuzela nemoć. U ovom slučaju ima toliko pravaca, tolikose čudnih stvari istodobno zbiva, da ni za živu glavu nije bio kadarpojmiti kako će oni razmrsiti svu tu zbrku.

Zastao je ispred Patrikovih vrata. S obzirom na sve što se dogodilo,nije znao hoće li Patrik danas biti na poslu. No zvukovi iz ureda otkrilisu mu da je Patrik već došao. Oprezno je pokucao.

»Uđite«, doviknuo je Patrik.»Nisam bio siguran hoću li te danas tu zateći«, rekao je Martin.

»Mislio sam da ćeš ostati doma s Ericom i Majom.«»Htio sam ostati«, priznao je Patrik, »no više od toga želim uhvatiti

luđaka koji to izvodi.«

»Erica je stvarno htjela ostati kod kuće sama?« oprezno je upitaoMartin, ne znajući je li to poželjno izgovoriti.

»Htio sam da netko dođe i ostane s njima, no rekla je da je sve uredu. Ipak, nazvao sam i razgovarao s njezinim prijateljem Danom,koji je jučer bio kod mene kad se to dogodilo; obećao je da će svratiti iprovjeriti kako su.«

»Jesu li našli kakve otiske?« upitao je Martin.»Na nesreću, nisu. Padala je kiša, pa je isprala sve tragove. Majino

odijelce poslao sam u laboratorij pa ćemo vidjeti što će pronaći.Mislim da je to čista formalnost - bila bi prevelika slučajnost da sepepeo ne podudara s ostalim uzorcima.«

»Ali zašto Maja?«»Tko zna?« rekao je Patrik. »Vjerojatno je to upozorenje upućeno

meni. Nešto što sam učinio ili nisam učinio tijekom istrage. Ma, neznam«, ozlojeđeno je rekao. »Sad možemo samo raditi punim gasom i

pokušati to riješiti što prije moguće. Dotad se nitko ne može opustiti.«»Što ćemo prvo, ispitati Kaja?«»Da«, mračno je rekao Patrik. »Ispitat ćemo Kaja.«



»Ti znaš da je Kaj jučer bio u pritvoru kada... «»Da, naravno da znam«, rekao je Patrik zlovoljno. »No to ne znači

da nekako nije upleten. Ili da nema odgovore na ostala pitanja.«»Dobro! Samo sam provjeravao«, rekao je Martin i podigao ruke u

znak predaje. »Samo da skinem jaknu pa se nađemo tamo.« Uputio seu svoj ured.

Patrik je skupljao stvari kako bi se uputio do sobe za ispitivanjekad je zazvonio telefon. Po broju je prepoznao Anniku i podigaoslušalicu, nadajući se da nije nešto važno. Stvarno je jedva čekaokrenuti s ispitivanjem onog seronje kojega su držali u pritvoru. Višenego ikada.

»Da?« Shvatio je da zvuči osorno, ali Annika ima debelu kožu ineće se uvrijediti. Barem se tome nadao.

Završilo je tako da je Patrik slušao sa sve većim zanimanjem inaposljetku rekao: »Dobro, uvedi ih.«

Odjurio je do Martinova ureda. »Došli su Charlotte i Niclas, tražemene. Morat ćemo malo odgoditi ispitivanje - moram čuti što žele.«

Ne čekajući odgovor pohitao je do svog ureda. Nekoliko sekundiposlije toga začuo je korake i mrmljanje u hodniku. Kad su Sarini

roditelji stupili u sobu, Patrika je potreslo kad je vidio kako Charlotteizgleda. U malo vremena, otkad ju je vidio posljednji put, vidno jeostarjela i odjeća joj je visjela na tijelu. I Niclas je izgledao umorno ismoždeno, ali ne tako grozno kao supruga. Sjeli su u naslonjače zaposjetitelje i tijekom šutnje koja je uslijedila Patrik je imao vremenaupitati se što je toliko važno da su došli nenajavljeni.

Prvi je prozborio Niclas: »Mi... mi smo vam lagali. Bolje rečeno,prešutjeli smo vam neke stvari, što je vjerojatno jednako loše kao i

laž.« Patrik je osjetio da mu raste zanimanje, ali je odlučio pustitiNiclasa. Trenutak poslije, Niclas je nastavio:

»Albinove ozljede. One za koje ste mislili ili ste vjerovali da sammu ih ja nanio. Bila je, bila...«, kao da je tražio prave riječi, no ubacilase Charlotte:

»Bila je to Sara.« Glas joj je zvučao mehanički, bez tračka emocije.Patrik se lecnuo u naslonjaču, to nije očekivao čuti.

»Sara?« zatečeno je ponovio,»Da«, odgovorila je Charlotte. »Već znate da je Sara imala

problema. Teško je kontrolirala porive i obuzimali bi je strašni



napadaji bijesa. Prije nego što se Albin rodio, taj bijes okretala jeprotiv nas, no bili smo dovoljno veliki da se obranimo i osiguramo seda ne ozlijedi ni sebe ni nas. No kad je došao Albin...«, glas joj je zamroi zatim se zagledala u šake koje su joj drhtale u krilu.

»Nakon što se rodio Albin, sve je izmaklo kontroli«, rekao jeNiclas. »Glupo smo pomišljali da će mali brat pozitivno utjecati naSaru. Da ima nekoga za koga je odgovorna, koga štiti. No kad sadrazmišljamo o tome, vjerojatno smo bili naivni. Mrzila ga je, kao i tošto toliko vremena provodimo s njim. Hvatala je svaku priliku da gaozlijedi i unatoč tome što smo se trudili nadzirati ga svakog trenutka,bilo je to nemoguće. Bila je brza...« Pogledao je Charlotte koja jemlako kimnula.

Niclas je nastavio: »Pokušali smo sve. Socijalna služba, psiholog,kontrola bijesa, lijekovi. Nema toga što nismo pokušali.Eksperimentirali smo s promjenom prehrane, iz nje uklonili sav šećeri brze ugljikohidrate jer su neki nalazi navodili na zaključak da bi tomoglo imati blagotvoran učinak. No ništa, apsolutno ništa nijepomagalo. Naposljetku smo došli do ruba. Bilo je pitanje vremenakada će nekom nanijeti teške ozljede. A nismo je željeli odvojiti od

sebe. Kamo bismo je poslali? I tako, kad se otvorilo radno mjesto uklinici u Fjallbacki, pomislili smo da bi to moglo biti rješenje. Potpunapromjena sredine uz Charlottinu majku i Stiga pri ruci, da nam maloolakšaju breme. Zvučalo je savršeno.«

Sad je Niclasa izdao glas. Charlotte ga je čvrsto primila za ruku.Zajedno su prošli pakao, doduše, možda su još bili ondje.

»Stvarno mi je žao«, rekao je Patrik. »Ipak, moram pitati: imate liikakav dokaz za vaše izjave?«

Niclas je kimnuo. »Shvaćam da morate pitati. Donijeli smo popissvih s kojima smo se konzultirali o Sari. Također smo im se obratili irekli im da bi ih policija mogla zvati i ispitivati. Rekli smo im da nemoraju poštovati liječnički kodeks, nego da policiji kažu sve.«

Niclas je predao popis Patriku, a on ni na tren nije posumnjao uistinitost onoga što je čuo. Ipak, sve to još treba provjeriti.

»Jeste li imalo napredovali? Mislim, s Kajem?« neodlučno je upitalaCharlotte.

»Upravo ga ispitujemo. Nažalost, jedino vam to mogu reći.«Charlotte je samo kimnula.



Patrik je primijetio da Niclas želi reći još nešto, ali da mu je teškoto uobličiti.

Cekao je.»Kad smo kod alibija...« Pogledao je Charlotte koja je ponovno

kimnula, gotovo neprimjetno. »Preporučujem vam da porazgovarate sJeanette. Lagala je kad je rekla da nisam bio ondje kako bi mi vratilaza prekid veze. Siguran sam da će istina isplivati ako je malopritisnete.«

Patrik se nije iznenadio. I njemu samom Jeanettina verzija zvučalaje pomalo čudno. No, nju će obraditi kad dođe vrijeme. Ako se ukažepotreba. Nadao se da će pitanje Niclasova alibija postati suvišnonakon popodnevnog ispitivanja.

Ustali su i rukovali se. Niclasu je tada zazvonio mobitel. Javio se uhodniku, a onda mu se na licu pojavio zbunjen izraz.

»Bolnica? Sada? Samo mirno, dolazimo odmah.«Okrenuo se prema Charlotte koja je uz Patrika stajala u dovratku.»Stigu se pogoršalo. Voze ga u bolnicu.«Patrik ih je promatrao kako brzaju hodnikom. Nisu li dovoljno

propatili?

Arne je pribježište pronašao u crkvi. Astine riječi još su mu zujale uglavi poput roja bijesnih stršljena. Raspadao mu se cijeli njegov svijet,a odgovori koje se nadao pronaći u crkvi još se nisu ukazali. Umjestotoga, kameni zidovi polagano su se stiskali oko njega dok je sjedio uprvoj klupi. zar je to na usnama raspetoga Isusa podrugljiv smiješakkoji nikad prije nije uočio?

Neki zvuk iza leđa natjerao ga je da se okrene. Neki zakašnjelinjemački turisti ušli su glasno razgovarajući i mahnito fotografirali.Oduvijek su mu smetali turisti koji su pristizali tijekom cijele godine, aova mu je kap prelila čašu.

Arne je ustao i zaurlao dok mu je pljuvačka letjela s usana: »Gubitese svi van! Odmah! Van!«

Iako nisu shvatili nijednu njegovu riječ, ton glasa nije ostavljaomjesta sumnji pa su se postiđeno iskrali kroz vrata.

Zadovoljan što je napokon po njegovu, Arne je sjeo natrag u klupu,no Isusov prezriv smiješak ponovno ga je dotukao.



Pogled na propovjedaonicu dao mu je novu hrabrost. Bilo jevrijeme da učini što je trebao učiniti još davno.

Život je stvarno nepošten. Nije li se morao teško boriti otkad se rodio?Nikad nije dobio nešto zabadava. Nitko nije uviđao njegove pravekvalitete. Ernst jednostavno nije shvaćao što je svima. U čemu jeproblem? Zašto ga vječno sumnjičavo gledaju, govore mu iza leđa,otimaju prilike koje su trebale pripasti njemu? Tako je uvijek bilo. Caki u srednjoj školi urotili su se protiv njega. Cure su se hihotale, a dečkisu ga tukli putom od škole kući. Cak ni kad mu je otac pao i nabio sena vile nije naišao ni na tračak suosjećanja. Umjesto toga, znao je što

ljudi blebeću po kućama. Da njegova majka ima neke veze s tim.Stvarno su bili besramni.

Oduvijek je vjerovao kako će, kad završi školu, sve krenutinabolje. Kad kroči u stvarni svijet. Odlučio je postati policajac zato štoće dobiti priliku da se pokaže kao stvarno moćan čovjek. No nakondvadeset pet godina službe morao je priznati da sve baš i nije išlo poplanu. Ipak, nikad prije nije tako duboko zaglibio. Jednostavno nijemogao zamisliti da bi Kaj mogao imati ikakve veze s takvim stvarima.Pa zajedno su se kartali. Kaj je sjajan prijatelj i jedan od šačice onihkoji su se stvarno htjeli družiti s njim. Svi su čuli priče o tome kako suneutemeljene optužbe uništile živote nevinim ljudima. I tako, kad jeErnst dobio priliku prijatelju učiniti uslugu, naravno da ju je učinio. Tomu se ne može uzeti za zlo, zar ne? Imao je najbolje namjere kad jeprešutio onaj poziv iz Goteborga, no nitko kao da to nije shvaćao. I sadmu se sve vratilo. Zašto ga vječito prati tako prokleta zla sreća? Bio je

dovoljno pametan da shvati da će dječakovo jučerašnje samoubojstvosamo dodati sol na ranu.Dok je sjedio u svom uredu, prognan u samoću poput kakvog

sibirskog robijaša, Ernstu je na um palo nešto genijalno. Savršeno jedobro znao kako sve preokrenuti u vlastitu korist. Namjeravao jepostati heroj i jednom zauvijek onom umišljenom Hedstromu pokazatitko je najiskusniji policajac u postaji. Hedstrom je vjerojatnoprimijetio da je kolutao očima na sastanku kad je Mellberg spomenuo

kako bi trebali bolje provjeriti onog seoskog idiota. No, kad jednomsvane, drugom smrkne. Ako Hedstrom ne zna zbrojiti dva i dva, onda



će Ernst morati uskočiti i obaviti njegov posao. Svakom je jasno da jeMorgan krivac, a činjenica da su jaknu djevojčice pronašli u njegovojkući otklanjala je sve preostale dvojbe.

Ernstu se najviše sviđala genijalna jednostavnost nauma. Privest će

Morgana na ispitivanje, izvući priznanje u tren oka i tako uhititiubojicu. Istodobno će Mellbergu moći pokazati kako on, Ernst,pozorno sluša što govore nadređeni, dok je Hedstrom ne samonestručan nego i neposlušan. Poslije toga, sigurno će se opet vratiti ušefovu milost.

Ustao je i uputio se prema vratima, energičnije nego obično. Sad jena njemu da obavi stvarno kvalitetan policijski posao. Provjerio jehodnik kako bi bio siguran da ga nitko ne gleda kako bježi - sve je biločisto.



Goteborg, 1957.

MARY NIJE OSJECALA NISTA dok je stajala na pljusku. Ni mržnju, niradost. Samo hladnu prazninu koja joj je ispunjavala cijelo tijelo, odnajgornjeg dijela kože pa do bijelih kostiju skeleta.

Majka je jecala pokraj nje. Izgledala je otmjenije nego inače. Crna,žalobna haljina dobro joj je pristajala. Nitko nije mogao ignoriratidramatiku njezine ljepote. Drhtavom rukom ispustila je jednu crvenu

ružu na suprugov lijes, a onda se zaplakana bacila Per-Eriku unaručje. Tik iza njega stajala je njegova supruga na čijem sepriprostom licu čitala samo sućut - zahvaljujući posvemašnjemnepoznavanju činjenice koliko joj često suprug spava sa ženom kojamu je revere kvasila suzama.

Mary je promatrala bolna srca, žaleći što majka nije utjehupotražila u njezinu zagrljaju. Ponovno odbačena. Ponovno otpisana.Sumnja se svom silinom obrušila na nju, ali ju je uspjela potjerati. Nije

mogla sad sve propitivati - ako to učini, puknut će.Hladna kiša udarala ju je u obraze, no lice joj nije odavalo nikakvu

emociju. Ukočenih nogu načinila je nekoliko koraka do rake ipokušala ispustiti ružu iz prstiju. Monstrum se migoljio u njoj, tjerao jeda podigne ruku i zadrži je iznad sjajnog, crnog lijesa u raci. A onda jevidjela prste kako, naizgled usporeno, puštaju trnovitu peteljku te je,nepodnošljivo sporo, cvijet odlebdio prema tvrdoj površini. Učinilo jojse da čuje glasan odjek udarca o drvo, no nitko kao da nije reagirao,dakle, zvuk joj je zacijelo bio u glavi.

Stajala je ondje, činilo joj se, čitavu vječnost prije nego što je nalaktu osjetila nježan dodir. Per-Erikova supruga blago joj senasmiješila i kimanjem dala na znanje kako je vrijeme da pođe. Prednjima hodao je ostatak pogrebne povorke; vodili su je Agnes i Per-Erik. On je Agnes obgrlio oko ramena, a ona se naslonila na njega.

Mary je letimice pogledala ženu kraj sebe i upitala se kako može

biti toliko glupa i naivna i ne vidjeti aureolu seksualne napetosti kojaje okruživala par ispred njih. Mary je bilo samo trinaest godina, ali juje vidjela jasno kao i kišu koja je padala. No, ta glupa žena ubrzo će



otkriti kako izgleda stvarnost.Ponekad se osjećala znatno starijom od trinaestogodišnjakinje. S

prezirom koji je uvelike nadilazio dob od trinaest godina promatralaje lakomislenost čovječanstva - istini za volju, imala je sjajnu

učiteljicu. Majka ju je naučila da sve ljude zanima, samo i jedino,ostvarivanje vlastitih želja, te da se pojedinac mora pobrinuti za onošto želi od života. Ništa mu ne smije stati na put, tako j e govorilamajka, a Mary je bila sjajna učenica. Smatrala se već mudrom iiskusnom, spremnom da od majke dobije zasluženo poštovanje. Nije lipokazala dokle seže ljubav? Nije li za majku prinijela najveću žrtvu?Nikad više neće morati sjediti u mračnom podrumu i gledatimonstruma kako buja.

Krajičkom oka spazila je Per-Erika kako je promatra zabrinutalica. Shvatila je da se široko smiješi te je brzo prigušila osmijeh. Bilo jevažno održati privid. To je majka uvijek govorila. A majka je uvijek upravu.



§

SIRENE SU SE CULE IZDALEKA. Stig se želio pridići i protestirati, zatražitida okrenu kola hitne pomoći i vrate ga doma. No udovi su ga odbijaliposlušati, a kad je pokušao progovoriti, kroz usne mu se probilo samograktanje. Lilianino zabrinuto lice lebdjelo je nad njim. »Tiho, nepokušavaj govoriti. Čuvaj snagu. Ubrzo stižemo u Uddevallu.«

Nevoljko je digao ruke od borbe. Nije imao snage. Bol je još bila

prisutna, jača nego ikad.Sve se zbilo nevjerojatno brzo. Ujutro se osjećao sasvim dobro;čak je uspio i nešto pojesti. No tada se bol pojačao i konačno postaonepodnošljiv. Kad je Lilian donijela jutarnji čaj, nije više bio sposobangovoriti te je ona prestravljena ispustila pladanj. I onda je počeocirkus. Zvuk sirena pred kućom, tutnjava na stubištu, ruke koje su gaoprezno prebacile na nosila i strpale ga u kola hitne pomoći; nakontoga nevjerojatno brza vožnja koje je jedva bio svjestan.

Strah od odlaska u bolnicu bio je veći od bola koji je osjećao. Umislima je neprekidno vrtio sliku oca u bolničkom krevetu - malog,jadnog, toliko drugačijeg od onog hvalisavog, sretnog čovjeka koji gaje znao podići u zrak kad je bio mali i u šali se hrvati s njim kad jenarastao. Stig je znao da će umrijeti. Ako završi u bolnici, onda je tosamo pitanje vremena.

Poželio je da može podići ruku i pomilovati Lilian po obrazu. Takosu kratko zajedno. Naravno, bilo je svađa i loših trenutaka kad je čakpomišljao i da se raziđu, no uvijek im je uspijevalo vratiti se jednodrugome. Sad će morati pronaći nekog drugog s kim će ostarjeli.

Nedostajat će mu i Charlotte i djeca. Dijete, ispravio se i osjetiožalac u srcu, bol veću od one fizičke. Jedino pozitivno bilo je da jemogao predvidjeti što će se zbiti.

Cvrsto je vjerovao da postoji život poslije smrti, neko bolje mjesto.Možda mu ondje uspije pronaći djevojčicu i otkriti što se zapravo

dogodilo tog jutra.Osjetio je Lilianinu ruku na obrazu. Nesvjestica je počela rastakatistvarnost te je zadovoljno sklopio oči. Ugodno je izbjeći bol.



Vjetar ga je šibao dok je išao prema Morganovoj kućici. Ernstoventuzijazam pomalo je splasnuo putem onamo, ali je sad ponovno biouzbuđen - plijen mu je bio nadohvat ruke.

Autoritativnim kucanjem otpočeo je svoj pobjednički pohod te je,

nekoliko sekundi poslije, bio nagrađen zvukom koraka u kući.Morganovo usko lice pojavilo se na vratima te je progovorio svojimčudnim, jednoličnim glasom: »Što želite?«

To izravno pitanje zateklo je Ernsta pa se morao pribrati prijenego što je progovorio: »Morate poći sa mnom u policijsku postaju.«

»Zašto?« upitao je Morgan, a Ernst je osjetio kako ga obuzimazlovolja. Tip je stvarno bizaran.

»Zato što s vama moramo porazgovarati o nekim stvarima.«»Uzeli ste mi kompjutore. Više nemam svoje kompjutore. Vi ste ih

uzeli«, mljeo je Morgan, a Ernst je uhvatio priliku.»Upravo tako, i baš zato morate sa mnom. Tako da vam možemo

vratiti kompjutore. Završili smo s njima, znate.« Ernst je uživao uvlastitoj genijalnosti.

»Zašto ih ne možete dopremiti ovamo? Uzeli ste ih odavde.«»Želite li kompjutere ili ne?« prasnuo je Ernst. Strpljenje ga je

stvarno počelo izdavati.Nakon kraćeg oklijevanja i unutarnjih previranja, mogućnost povrata računala očito je nadjačala Morganovu nespremnost da kročina nepoznato područje.

»Poći ću. Tako mogu uzeti svoje kompjutore.«»Dobro. Dobar dečko«, rekao je Ernst i smiješio se sebi dok je

Morgan otišao po jaknu.Šutjeli su cijelim putem do postaje. Morgan je zurio kroz svoj

prozor, a Ernst nije vidio potrebu za čavrljanjem. Municiju je čuvao zaslužbeno ispitivanje. Tada će nesumnjivo idiota natjerati da progovori.

Kad su stigli do postaje, ostala mu je samo jedna dilema. Kako daispitanika uvede, a da nitko pritom ne shvati što smjera? Takvootkriće pokvarilo bi mu njegov briljantni naum - to se nikako ne smijedogoditi.

Naposljetku je smislio savršen plan. Mobitelom je nazvao recepcijui promijenjenim glasom Anniki rekao da mora dostaviti paket nastražnji ulaz. Pričekao je nekoliko sekundi čvrsto držeći Morgana, ionda, sa srcem u petama, pošao prema glavnom ulazu nadajući se da



je Annika odjurila na drugi kraj postaje. Upalilo je. Nije bila na svommjestu. Ernst je Morgana brzo proveo pokraj recepcije do najbližesobe za ispitivanje. Zatvorio je vrata za sobom, zaključao ih i onda sepočastio trijumfalnim smiješkom prije nego što je Morganu rekao da

sjedne na stolac. Netko je ostavio pritvoren prozor kako bi seprostorija prozračila. Nije ga osigurao pa je lamatao na vjetru. Ernst nije mario za buku. Želio je početi što prije moguće, prije nego štonetko pokuša zaviriti onamo.

»Daaaakle, prijatelju moj, eto nas.« Ernst je teatralno uključiomagnetofon.

Morganove oči počele su lutati. Nešto mu je govorilo da nije svekako treba.

»Vi mi niste prijatelj«, rekao je mirno. »Mi se ne poznajemo, daklekako mi možete biti prijatelj? Prijatelji se poznaju.« Nakon kraćestanke, nastavio je: »Trebao bih uzeti svoje kompjutore. Zato samdošao ovamo. Rekli ste mi da su mi kompjutori gotovi.«

»Rekao sam tako«, odvratio je Ernst i smijuljio se. »No, vidiš, lagaosam. I imaš pravo - nisam ti prijatelj. Sad sam ti najgori neprijatelj.«Možda malo previše dramatično, ali Ernst je okrutno uživao u toj

rečenici. Prisjećao je se iz nekog filma.»Ne želim više biti ovdje«, rekao je Morgan i počeo pogledavatiprema vratima. »Želim svoje kompjutore i želim ići doma.«

»Zaboravi na to. Proći će puno vremena prije nego što opet vidišsvoj dom.« Kvragu, stvarno mu ide. Zapravo bi trebao pisati scenarijeza američke akcijske filmove. Nastavio je: »Pronašli smo njezinujaknu u tvojoj kućici i imamo obilje forenzičkih dokaza koji pokazujuda si je ti ubio.« Ovo posljednje bila je čista laž, ali Morgan to nije

znao. U ovoj igri nije bilo pravila.»Ali, nisam je ja ubio. Iako sam to ponekad htio«, bezvučno se

javio Morgan.Ernstu je srce zaigralo. Ovo ide bolje nego što je zamišljao.»Nema koristi da mi prodaješ takve laži. Imamo forenzičke

dokaze, imamo jaknu pa nam zapravo nije potrebno ništa više. Ipak,jasno, bilo bi ti bolje da mi kažeš kako si to učinio. Onda možda nećešslužiti doživotni zatvor. Ondje nećeš imati nikakve kompjutore.«

Tada je, prvi put, ugledao nepatvorenu emociju na licu tog idiota.Dobro - čini se da ga obuzima panika. Ubrzo će omekšati. No kako



bi još poboljšao situaciju, iskušat će fintu koju je naučio iz Njujorških

plavaca i drugih američkih policijskih serija koje je pobožno pratio.Pustit će ga da se neko vrijeme paca. Ako mu dade vremena darazmisli o svojoj situaciji, priznat će brže nego što bi Ernst izgovorio:

»Andy Sipowitz«.»Moram na zahod. Razgovor ćemo nastaviti ubrzo.« Okrenuo je

Morganu leđa i uputio se prema vratima.A Morgan je počeo nezaustavljivo blebetati molećivim glasom:

»Nisam to učinio. Ne mogu ležati u zatvoru ostatak života. Nisam jeubio. Ne znam kako je jakna završila kod mene. Ona ju je nosila kad jeušla u svoju kuću. Molim vas, nemojte me ostaviti ovdje. Dovedite mimamu. Hoću pričati s mamom. Mama može sve ovo srediti, molimvas... «

Ernst je brzo zatvorio vrata kako nitko iz hodnika ne bi čuo toidiotsko lupetanje. Nakon nekoliko koraka spazila ga je Annika isumnjičavo pogledala.

»Što radiš tamo?«»Ma, samo sam nešto provjeravao. Mislio sam da mi je u nekoj od

soba ostao novčanik.«

Nije djelovala kao da mu vjeruje, ali ga je pustila na miru.Idući trenutak pogledala je kroz prozor i povikala: »Ma kojivrag...«

»Što je?« upitao je Ernst, osjetivši u utrobi grč nemira.»Neki tip se upravo izvukao kroz prozor i sad trči prema

autocesti.«»U vražju mater!« Ernst je zamalo iščašio rame kad je udario u

vrata; u brzini je zaboravio da su uvijek zaključana.

»Za Boga miloga, otvaraj vrata!« povikao je Anniki, a ona jeprestrašeno poslušala. Silom je otvorio i druga vrata i pojurio zaMorganom. Vidio je da se Morgan osvrnuo i potrčao još brže. Užasnut,Ernst je spazio crni kombi koji se približavao punom brzinom.

»Neeee!« povikao je u panici.Zatim se čuo udarac i sve je utihnulo.

Martin se pitao zašto su se Charlotte i Niclas toliko žurili razgovarati sPatrikom. Nadao se da će im to omogućiti da Niclasa izbrišu s popisa



osumnjičenih. Pomisao da bi ubojica mogao biti djevojčičin otac bilaje previše strašna.

Niclasa nije mogao uhvatiti ni za glavu ni za rep. Albinovi nalazibili su prilično ozbiljni, a Niclas ih nije uspio uvjeriti da nije kriv za

dječakove ozljede. Nešto se nije uklapalo. Najblaže rečeno, Niclas jebio kompleksna osoba. Prividno blag i stabilan u razgovoru, noprivatni život kao da mu je bio u kaosu, iako Martin nije bio svetac usvojim samačkim danima, sad kad je živio s nekim nije mogao shvatitikako netko može tako iznevjeriti svoju bolju polovicu. Što je Niclasgovorio Charlotte kad se vraćao doma od Jeanette? Kako mu je glasmogao zvučati prirodno? Kako ju je mogao pogledati u oči nakon štose samo nekoliko sati prije valjao s ljubavnicom po krevetu? Martin tojednostavno nije mogao shvatiti.

Niclas je otkrivao ćud koju je bilo teško odrediti. Martin mu jezapazio pogled kad ga je toga dana zatekao u očevoj kući. Niclas jeizgledao kao da želi ubiti oca. Bog zna što bi se još dogodilo da se nijepojavio.

Ipak - usprkos Niclasovoj kontradiktornoj naravi, Martin nijevjerovao da je utopio vlastitu kćer. I koji bi mu bio motiv?

Razmišljanja su mu prekinuli koraci u hodniku; ugledao je Niclasai Charlotte kako žurno izlaze. Bio je znatiželjan da sazna čemu tažurba.

Patrik se pojavio na vratima te je Martin izvio obrve i upitnopogledao kolegu.

»Sara je tukla Albina«, rekao je Patrik i sjeo u naslonjač za stranke.Martin to nikako nije očekivao. »Kako znaš da govore istinu?

Možda Niclas pokušava sa sebe skrenuti pozornost?«

»Da, naravno da je i to moguće«, umorno je odgovorio Patrik. »Nomoram reći da im vjerujem. Iako moramo potvrditi njihovu izjavu.Dali su mi imena i brojeve ljudi koje možemo kontaktirati. Niclasovalibi, čini se, ipak stoji. Tvrdi da je Jeanette lagala kad je rekla da nijebio s njom - htjela mu je vratiti zato što je prekinuo s njom. Sklon samdržati ga za riječ, iako moramo ozbiljno porazgovarati s Jeanette.«

»Koja sjebana...«, rekao je Martin; nije morao završiti rečenicu -Patrik se složio.

»Da, čovječanstvo u ovoj istrazi nije pokazalo svoju plemenitost«,rekao je i odmahnuo glavom. »U vezi s tim, hoćemo li već jednom



početi s razgovorom?«Martin je kimnuo, uzeo blok, ustao i krenuo za Patrikom koji je

već bio na vratima. Dobacio mu je preko leđa: »A, da, je li ti Pedersenjavio išta o pepelu s dječakove majice?«

»Nije«, odvratio je Patrik ne okrećući se. »Samo su rekli da ćenabiti po gasu i čim prije analizirati i majicu i Majino odijelce.Spreman sam kladiti se da pepeo potječe iz istog izvora.«

»Ma koji to bio«, rekao je Martin.»Da, ma koji to bio.«

Ušli su u sobu za ispitivanje i sjeli nasuprot Kaju. Nitko nije progovorio

dok je Patrik spokojno prelistavao svoje papire. Na svoje zadovoljstvoprimijetio je da Kaj nervozno trlja ruke i da mu kapljice znoja izbijajuna gornjoj usni. Dobro, preplašen je. To će im olakšati ispitivanje. Sobzirom na to koliko su dokaza prikupili pretragom kuće, nije se ninajmanje zabrinjavao. Kad bi samo u svim istragama imali tako čvrstedokaze, život bi bio puno lakši.

Raspoloženje se promijenilo. Naišao je na fotokopiju dječakoveoproštajne poruke koja ga je grubo podsjetila zašto radi svoj posao itko točno sjedi sučelice njima. Patrik je odlučno stisnuo šake.Pogledao je Kaja, a on je odvratio pogled.

»Pretragom kuće pronašli smo mnoge dokaze da vas zatvorimo najako dugo vremena. Ipak, želimo vam dati priliku da ispričate svojuverziju. Zato što smo takvi. Dobrice.«

»Ne znam o čemu govorite«, drhtavo je progovorio Kaj. »Ovo jetravestija pravde. Ne možete me držati ovdje. Nevin sam.«

Patrik je samo sućutno kimnuo. »Znate, skoro vam vjerujem. Cakbih vam i povjerovao da nema ovoga.«Iz debelog dosjea izvukao je nekoliko fotografija i gurnuo ih Kaju.

Zadovoljno je gledao kako je Kaj prvo problijedio, a zatim porumenio.Smeteno je pogledao Patrika.

»Rekao sam vam da imamo jako dobre kompjutoraše, nije litako?« rekao je Patrik. »Nisam li vam rekao da podaci ne nestaju akoih samo prebrišete? Spretno ste obrisali podatke iz kompjutora, ali ne

dovoljno spretno. Dočepali smo se svega što ste skidali i dijelili svašim prijateljima pedofilima. Svega. Od A do Ž.«



Kaj je otvarao i zatvarao usta. Kao da je pokušavao uobličiti riječikoje su mu se uporno lijepile za jezik.

»Ostali smo bez teksta? Kolege iz Goteborga dolaze sutra i takođeržele porazgovarati s vama. Naša otkrića smatraju stvarno

zanimljivima.«Kaj nije rekao ni riječ pa je Patrik nastavio, odlučan da ga na neki

način izbaci iz takta. Gadio mu se čovjek pred njim; gadilo mu se svešto je predstavljao, sve što je činio. Ali to nije pokazivao. Mirno,staloženo, nastavio mu je govoriti kao da razgovaraju o vremenu, a nezlostavljanju djece. Na trenutak je poželio naglo skrenuti na pitanjeSarine jakne, ali je u posljednji trenutak zaključio da bi bilo bolje malopričekati s tim. Umjesto toga, nalaktio se na stol, pogledao Kaja u oči irekao: »Pomišljate li vi ikad na djecu koja su vaše žrtve? Pomislite liikad na njih ili ste previše obuzeti zadovoljavanjem vlastitih potreba?«

Nije očekivao odgovor - nije ga ni bilo. U tišini, nastavio je: »Znateli išta o tome što se zbiva u glavi mladog dečka kad naleti na takvepoput vas? Znate li što mu otimate?«

Samo je blagi tik na Kajevu licu otkrio da ga je čuo. Ne skidajućipogled s Kaja, Patrik je izvukao list papira i polagano ga gurnuo preko

stola. Kaj je isprva odbijao spustiti pogled, ali je ipak polaganopogledao papir i počeo čitati. S nevjericom na licu pogledao je Patrikakoji je samo mračno kimnuo.

»Da, upravo tako. Oproštajno pismo. Sebastian Ryden jutros si jeoduzeo život. Njegov očuh pronašao ga je obješenog u garaži. Bio samondje kad su ga skidali.«

»Lažete.« Kaj je drhtavom rukom uzeo pismo. Patriku je bilo jasnokako zna da je to istina.

»Ne bi li bilo pametno da prestanete lagati?« blago ga je upitaoPatrik. »Sigurno vam je bilo stalo do Sebastiana. Siguran sam u to, paučinite to zbog njega. Sami ste vidjeli što je napisao. Želio je skončati stim. Vi možete to skončati.«

Glas mu je bio varljivo suosjećajan. Patrik je letimice pogledaoMartina koji je spremno držao olovku iznad bloka. Magnetofon jezujao kao malen bumbar, no Martin je imao naviku bilježiti sam.

Kaj je prstima izravnao pismo i zaustio da nešto kaže. Martin jepodigao olovku, spreman da zabilježi.

Upravo u tom trenu Annika je otvorila vrata.



»Vani se dogodila nesreća, brzo!« rekla je i otrčala niz hodnik.Nakon sekunde šoka, Patrik i Martin potrčali su za njom.

Patrik se u posljednjem času sjetio zaključati vrata. S Kajem ćemorati poslije nastaviti. Samo se nadao da im trenutak nije iskliznuo

kroz prste.

Mellberg nije mogao poreći da ne osjeća brigu. Prošlo je tek nekolikodana, ali nije osjećao da su ostvarili pravu vezu oca i sina. Možda semora još malo strpjeti, no nije mu se činilo da mu dječak iskazujedužno poštovanje. Poštovanje kakvo zaslužuje otac. Bezuvjetnu ljubavo kojoj govore svi roditelji, možda pomiješanu s malo zdravog straha.

Dječak kao da je bio potpuno ravnodušan. Cijeli se dan rastezao poMellbergovu kauču, jeo goleme količine čipsa i igrao igrice. Mellbergunije bilo jasno kako je moguće daje tako lijen. Sigurno je to naslijediood majke. Mellberg se sjećao da je u mladosti bio vrutak snage. No čaki najvećim naporom nije se mogao prisjetiti nijednog sportskoguspjeha koji je zacijelo postigao - zapravo, nikako se nije mogaoprisjetiti sebe u kontekstu sporta - što je pripisivao zubu vremena.Njegova slika iz mladosti bila je slika mišićavog dječaka, poletnakoraka.

Pogledao je na sat. Još nije podne. Prstima je nestrpljivo bubnjaopo ploči stola. Možda bi zapravo trebao otići doma i malo biti saSimonom. Vjerojatno bi tako razveselio dječaka. Kad je Mellbergrazmišljao o tome, zaključio bi da mu je sin vjerojatno samo stidljiv. Usebi nesumnjivo čezne za tatom, toliko dugo odsutnim, da mu priđe iizvuče ga iz ljušture. Sigurno je tako. Mellberg je uzdahnuo s

olakšanjem. Sva sreća da razumije klince, inače bi dosad već odustao ipustio maloga da trune na kauču. Simon će ubrzo otkriti koliko mu seposrećilo što mu je on otac.

Mellberg je žustro navukao jaknu i razmišljao o tome što bi mogaosmisliti kao prikladnu aktivnost za oca i sina. Na nesreću, ovaselendra, Bogu iza nogu, nije nudila mnogo dvojici pravih muškaraca.Da su u Goteborgu, mogao bi sina povesti u prvi posjet striptiz-klubuili ga poučiti kako se igra rulet. No, istini za volju, nije znao što bi. Ma,

smislit će on već nešto.Dok je prolazio pokraj Hestromovih vrata, pomislio je kako je



strašno nezgodno ono što mu se dogodilo s kćeri. Još jedan znak dačovjek nikad ne zna što ga može zateći te da je najbolje uživati u djecidok još ima vremena. S tom mišlju uvjerio se da ga nitko neće krivitišto danas ranije odlazi kući.

Zviždučući krenuo je prema recepciji, ali se skamenio spazivšikako se vrata silovito otvaraju i njegovi ljudi trče prema glavnomulazu. Nešto se događalo i, kao i obično, nitko mu se to nije potrudiojaviti.

»Što se zbiva?« doviknuo je Gösti, sporijem od ostalih, koji sevukao na začelju.

»Nekoga su pregazili ispred zgrade.«»Pas mater«, rekao je Mellberg i potrčao koliko je god mogao.Zaustavio se tik ispred ulaza. Velik crn kamionet stajao je nasred

ceste. Covjek koji ga je vjerojatno vozio motao se uokolo i držao zaglavu. Zračni jastuk aktivirao se na vozačevoj strani te je tip izgledaoneozlijeđeno - samo je bio smeten. Ispred vozila, na cesti je netkoležao. Patrik i Annika klečali su tamo dok se Martin trudio umiritivozača. Ernst je stajao malo postrance; duge su mu se ruke objesile, alice mu je bilo mrtvački blijedo. Prišao mu je Gösta i Mellberg je uočio

da tiho razgovaraju. Göstino zabrinuto lice smetalo je Mellbergu. Uutrobi je osjetio neku nelagodu.»Je li itko pozvao hitnu?« upitao je i Annika mu je potvrdno

odgovorila.Smeten, ne znajući što bi dalje, prišao je Ernstu i Gösti. »Što se

dogodilo? Znate li?«Njihova zlokobna tišina dala mu je naslutiti da mu se neće svidjeti

odgovor. Prvo je primijetio da Ernst nervozno trepće pa je pogled

prikovao na njega.»Dakle, hoće li mi itko odgovoriti ili moram izvlačiti iz vas?«»Bila je nesreća«, pištavo se javio Ernst.»Mogu li čuti neke detalje o toj 'nesreći'?« upitao je Mellberg i

dalje zureći u podređenoga.»Samo sam mu htio postaviti neka pitanja i potpuno je pukao. Tip

je bio totalno sjeban u glavu. Nisam mogao ništa, je li tako?« Ernst jeratoborno podigao glas, očajnički pokušavajući povratiti nadzor nadsituacijom koja mu je neočekivano kliznula iz ruku.

Zlokoban osjećaj u Mellbergovoj utrobi samo je rastao. Pogledao



je hrpu na cesti.»Ernste, tko leži pod vozilom? Reci mi.« Šaptao je, gotovo režao,

što je Ernstu više od ičega otkrilo u kakvom je problemu.Duboko je udahnuo i prošaptao: »Morgan. Morgan Wiberg.«

»Koji to kurac govoriš?« riknuo je Mellberg toliko glasno da su iErnst i Gösta uzmaknuli, a Patrik i Annika okrenuli se prema njima.

»Hedstrome, znaš li ti što o tome?« upitao je Mellberg.Patrik je mračno odmahnuo glavom. »Ne, nisam dao nikakve

naredbe da se Morgan privede na ispitivanje.«»Dakle, odlučio si se malo pokazati.« Mellberg je spustio glas do

varljivo mirnog tona.»Rekli ste da prvo moramo provjeriti idiota. I, za razliku od nekih

kolega«, Ernst je glavom mahnuo prema Patriku, »u potpunostivjerujem vašem mišljenju i uvijek slušam što govorite.«

U normalnim okolnostima laskanje bi bilo onaj pravi put, no Ernst je ovaj put toliko uprskao stvar da čak ni komplimentima nije uspioMellberga povući na svoju stranu.

»Jesam li konkretno rekao da treba privesti Morgana? Dakle,jesam li to rekao?«

Ernst se malo kolebao i prošaptao: »Ne.«»Dakle, tako«, povikao je Mellberg. »Jebem ti sve, gdje je ta glupahitna? Što su, svratili putem na kavu?«

Osjetio je da mu se zlovolja širi posvuda i nije pomoglo kad jeHedstrom mirno izjavio: »Mislim da se ne trebaju žuriti. Nije disaootkako smo došli. Mislim da je smrt bila trenutačna.«

Mellberg je sklopio oči. U mislima je gledao kako mu se raspadacijela karijera. Sve te godine napornog rada... možda baš i ne onog

policijskog, nego više probijanja političkom džunglom i održavanjaprijateljstva s utjecajnima, kao i gaženja onih koji bi mu mogli stajatina putu. Sve je to postalo besmisleno samo zbog te glupe seoskevucibatine od drota.

Polagano se okrenuo Ernstu. Ledenim glasom rekao je:»Suspendiran si tijekom istrage. A da sam na tvom mjestu, ne bihočekivao da ću se vratiti.«

»Ali, gospodine...«, zaustio je Ernst pripremajući se protestirati.Zamuknuo je u trenu kad je Mellberg podigao prst.

»Začepi«, samo je rekao, a Ernst je postao svjestan da je igra



izgubljena. Može slobodno poći kući.



Goteborg, 1957.

AGNES SE LIJENO PROTEZALA u velikom krevetu. Nakon vođenja ljubaviprobudio bi se u njoj neki žar koji ju je činio živom i ustreptalom.Pogledala je Per-Erikova široka leđa dok je sjedio na rubu postelje inavlačio savršeno izglačane hlače od odijela.

»Dakle, kad ćeš reći Elizabeth?« upitala je, tražeći nesavršenostina crveno lakiranim noktima. Nije pronašla nijednu. Izostanak

odgovora natjerao ju je da podigne pogled.»Per-Erik?«Nakašljao se. »Mislim da je malo rano. Jedva je prošlo mjesec dana

od Akeove smrti - što bi rekli ljudi da...«, prešutio je ostatak.»Mislila sam da naša veza znači više od toga što bi 'ljudi' rekli.«

Izgovorila je to oštrinom kakvu dotad nije čuo.»Znači, draga, znači. Samo sam mislio da bismo trebali... malo

pričekati«, rekao je i okrenuo se da pomiluje njezine gole noge.

Agnes ga je sumnjičavo gledala. Nije uspijevala proniknuti izraznjegova lica. Smetalo joj je što joj ne uspijeva pročitati ga onako kakoje čitala druge muškarce. No možda je baš zato, prvi put u životu,osjećala kako je upoznala muškarca koji je u stanju ispuniti njezinaočekivanja. Bilo je i vrijeme. S pedeset tri godine izgledala jenevjerojatno dobro, ali su godine, čak i njoj, donijele neželjenupromjenu. Ubrzo se neće moći oslanjati samo na izgled. Ta ju je misaoplašila i zato je bilo toliko važno da Per-Erik ispuni sva obećanja kojajoj je dao. Tijekom godina njihove veze, uvijek je ona nadzirala sve.Bar je tako mislila. Agnes je tada prvi put osjetila žalac sumnje. Moždaje dopustila da je izigra. Nadala se, zbog njega, da nije tako.



§

HARALD SPJUTH BIO JE ZADOVOLJAN svojim životom pastora. No kaoljudsko biće ponekad se osjećao samotno. Iako mu je bilo tekčetrdeset godina, nije još pronašao nikoga s kim bi dijelio život, što gaje duboko ranjavalo. Možda je pastorski ovratnik bio zapreka, jerništa u njemu nije navodilo na zaključak kako bi mogao imatiproblema da pronađe ljubav. Bio je iznimno ugodan i dobar čovjek,

iako sam sebe ne bi opisao tim riječima jer je bio i ponizan i stidljiv. Zasamoću nije mogao kriviti ni svoj izgled. Iako nije posjedovaoznačajke filmskog junaka sa srebrnog platna, bio je privlačnevanjštine i guste kose. Također se odlikovao poželjnom nesklonošćudebljanju jer nije dobio ni grama usprkos tome što je volio dobruhranu i kavanska druženja koja su pratila život pastora u malomegradu. Ipak, ništa mu nije išlo na ruku.

Harald, unatoč tomu, nije očajavao. Pitao se što bi mu pastva rekla

da dozna koliko je vrijedno u posljednje vrijeme postavljao oglase.Nakon što je iskušao plesnu školu i tečaj kuhanja - bez uspjeha -potkraj proljeća sjeo je i napisao svoj prvi osobni oglas. Otad je svekrenulo. Još nije upoznao ljubav svog života, no bio je na nekolikozabavnih ručkova i pritom stekao nekoliko simpatičnih prijateljica skojima se dopisivao. Kod kuće su ga na kuhinjskom stolu čekala tripisma da ih pročita. No, dužnost je na prvome mjestu.

Bio je obišao neke starije parove koji su cijenili priliku za razgovori često su svraćali u župni dvor kad bi išli putom k crkvi. Mnogi odnjegovih ambicioznijih kolega vjerojatno bi pomislili da mu je pastvapremalena, ali je Harald cvjetao. Žuta pastorska kuća bila je lijepa, iuvijek se mogao diviti pogledu na crkvu koja se veličanstvenouzdizala na brdašcu, na kraju drvoredom obrubljenog puta. Dok jeprolazio pokraj stare crkvene škole koja je stajala preko puta župnogadvora, na tren se prisjetio otrovne rasprave koja se razbuktala u

gradu. Neki građevinac htio je srušiti potpuno propalu zgradu i podićistambeni blok. Projekt je u trenu izazvao niz protestnih napisa, kao ipisama uredniku lokalnih novina - ljudi su tražili da se zgrada očuva



pod svaku cijenu. Harald je shvaćao obje strane, no u oči mu jeupadalo da većina protivnika nisu trajno nastanjeni, nego ljetni gosti svikendicama u Fjallbacki. Naravno da su htjeli da im mjesto za odmorostane pitoreskno i posebno. Uživali su vikendima lutati gradićem i

smatrali su se sretnicima što su pronašli takvo ugodno pribježište odposlovne svakodnevice velikoga grada. Jedini problem bio je taj štogradovi koji se ne razvijaju, umiru prije ili poslije - slika se ne moževječno držati zamrznuta. Stanovi su bili potrebni i bilo je nemogućesve živo u Fjallbacki proglasiti nacionalnim spomenikom, ne zadirućiu samu srž gradskoga života. Turizam je svakako dobrodošao, aliživot se ne gasi krajem ljeta - tako je Harald razmišljao dok seuspinjao uzbrdo prema crkvi.

Prije nego što bi ušao, bio je navikao pogledati zvonik zabacivšiglavu što je dalje mogao. Po vjetrovitu danu, kao što je današnji, znalobi mu se pričiniti da se zvonik njiše, a impozantan prizor tisuća tonagranita koji se sprema obrušiti na njega uvijek mu je budio poštovanjeprema ljudima koji su podigli veličanstvenu crkvu. Ponekad je žaliošto nije živio u tim vremenima i bio jedan od klesara iz Bohuslana. zate ljude nitko nije znao, no vlastitim su rukama stvarali sve - od

najprostijih cesta do veličanstvenih statua. Ipak, bio je dovoljnomudar da zna kako je sve to romantičan san. Život im nije biopretjerano zabavan, a on je previše cijenio sve udobnosti sadašnjostida bi se zavaravao pustim snatrenjima kako bi mu bez njih bilo bolje.

Nakon tog kratkog sanjarenja, otvorio je vrata. Osjetio je krivnjušto je poželio da ondje ne zatekne Arnea. S njim je zapravo sve u redui dobro radi svoj posao, ali je Harald morao priznati da ima problemasa starim pristašama Schartauova pijetističkog luteranizma, od kojih

je Arne bio medu najzadrtijima. Čovjek bi se dobro morao potruditi dapronađe još jednog takvog mračnjaka. Kao da je uživao u jadu ineprekidno u svemu tražio negativno. Ponekad bi, dok je Arne stajaouz njega, Harald znao osjetiti kako sva radost doslovno sipi iz njega.Nije imao previše strpljenja za njegove beskonačne lamentacije oženama-pastorima. Kad bi Harald zaradio pet kruna za svaku Arneovupritužbu na njegovu prethodnicu, danas bi bio bogatun. Istini za volju,nije shvaćao što je toliko strašno da žena, umjesto muškarca,propovijeda riječ Božju. Kad god bi Arne otpočeo neku od svojihtirada, Harald bi morao potisnuti poriv da izjavi kako za



propovijedanje Božje riječi nije potreban penis, no svaki put pravovremeno bi pregrizao jezik. Jadni Arne vjerojatno bi umro namjestu da iz pastorovih usta čuje takvo što.

Kad se našao u sakristiji, nestala je svaka nada da bi Arne mogao

biti kod kuće. Harald je začuo njegov glas i pomislio da vjerojatnogovori nekim jadnim turistima koji su nabasali na najkonzervativnijegsakristana u švedskim zemljama. Načas je osjetio poriv da se iskrade.Onda je uzdahnuo i pomislio da mu je izvršiti kršćansko milosrđe ispasiti ta jadna stvorenja.

No turista nije bilo na vidiku. Umjesto toga, Arne je stajao visokona propovjedaonici i gromkim glasom predikao praznim klupama.Harald ga je s nevjericom promatrao pitajući se koji je vrag obuzeotog tipa.

Arne je mahao rukama i naprezao sve snage kao da držipropovijed na gori -zastao je samo na trenutak spazivši Haralda navratima. Nastavio je kao da se ništa nije dogodilo. Harald je spaziopapire razasute ispod propovjedaonice. Shvatio je što je u pitanju kadje Arne, zamahnuvši, istrgnuo stranice knjige psalama i pustio ih dapolete na pod.

»Što to, zaboga, radite?« upitao je ljutit Harald, odlučno se uputivšisredišnjom lađom.»Radim ono što se već odavno trebalo obaviti«, ratoborno je

uzvratio Arne. »Trgam ove proklete novotarije. Tu bezbožnost«,frknuo je i nastavio trgati stranicu za stranicom. »Ne razumijem zaštose sve staro odjednom mora promijeniti. Prije je sve bilo bolje. Sad jemoral olabavio, a ljudi plešu i pjevaju bio četvrtak ili nedjelja! A da ine spominjem da opće posvuda, bez bračnoga sakramenta!«

Kosa mu je stršila uvis, te se Harald zapitao je li jadni Arnepotpuno sišao s uma. Nije znao što je potaknulo taj neočekivan ispad.Arne je, naravno, iz godine u godinu u bradu mrmljao iste stavove, nonikad nije izveo nešto ovako drsko.

»Arne, morate se smiriti. Molim vas, siđite s propovjedaonice paćemo razgovarati.«

»Razgovarati! Ha! To danas svi čine«, ispalio je Arne svisoka. »Eto,to vam govorim, došlo je vrijeme za akciju! A ovo mjesto je za početakdobro kao i svako«, rekao je dok su stranice poput velikih pahuljaletjele po podu.



Haralda je obuzeo bijes. On skrnavi ovu veličanstvenu crkvu!Ljudska glupost mora imati granicu!

»Arne, silazite otamo. Arne, da ste odmah sišli!« povikao je, na štose sakristan ukočio. Pastor nikad prije nije podigao glas. Obično je bio

blag, pa je ovo djelovalo.»Imate deset sekundi da siđete ili ću doći gore i dovući vas ma

koliko da ste krupni!« nastavio je Harald, rumena lica od gnjeva.Njegov pogled jasno je govorio da misli ozbiljno.

Arneova ratobornost splasnula je jednako brzo kao što je i nadošlate je krotko poslušao pastorovu naredbu.

»No dobro«, rekao je tada Harald zamjetno blažim glasom, prišaoArneu i obgrlio ga oko ramena. »Idemo u župni dvor. Pristavit ću kavupa ćemo pojesti i malo onog kolača što ga je ljubazna Signe ispekla. Ionda ćemo popričati, vi i ja.«

Pošli su tako središnjim prolazom prema vratima; maleni čovjekobgrlio je krupnog čovjeka. Kao kakav čudan bračni par.

Monica je osjetila blagu vrtoglavicu kad je izišla iz auta. Sinoć nijedobro spavala. Pomisao na strahotu za koju optužuju Kaja držala ju jebudnom do sitnih sati.

Najgore od svega, ona nije imala nikakvih sumnji. Kad je čulapolicajca kako čita sve optužbe, od prvog časa znala je da su točne.Toliki komadići slagalice konačno su sjeli na svoja mjesta. Odjednomje imala objašnjenje za sve što se događalo tijekom njihovihzajedničkih godina.

Gađenje joj je okrenulo želudac; nagnula se na auto i ispljunula

malo žuči na asfalt. Cijelo jutro borila se s mučninom. Kad je stigla naposao, šef joj je rekao da ne mora raditi ako joj nije dobro - s obziromna sve. Odbila je otići kući. Pomisao da cijeli dan prosjedi kod kućebila joj je odbojna. Radije će trpjeti tuđe poglede nego se šetatinjegovom kućom, sjediti na njegovoj sofi, kuhati u njegovoj kuhinji.Kad se prisjetila kako ju je dodirivao, iako to nije činio jako dugo,poželjela je oderati kožu sa svog tijela.

No naposljetku nije imala izbora. Nakon što je pokušala na

nogama ostati jedan sat, šef joj je rekao da ide kući i taj put nijeprihvatio njezino odbijanje. S mučninom u želucu polagano je vozila



kući. Kad je stigla do dna Galarbackena, doslovno je plazila. Vozačauta iza nje živčano je trubio, ali Monici je bilo potpuno svejedno.

Da nema Morgana, spakirala bi se i odvezla k sestri. No nije gamogla ostaviti. Poludio bi svuda osim u svojoj kućici; to što su mu

oduzeli kompjutore dovoljno mu je razorilo svijet. Jučer ga je zateklakako besciljno luta između hrpa časopisa. Bio je izgubljen bez svojihtemelja u stvarnome svijetu. Nadala se da će mu policija ubrzo vratitiračunala.

Monica je izvukla ključ ulaznih vrata i spremala ih se otključatikad je zastala. Nije još bila spremna ući. Odjednom je osjetila čežnjuda vidi sina, pa je klučeve vratila u džep, sišla stubama i stazom seuputila prema Morganovoj kućici. Sigurno će se ljutiti što mu remetirutinu i navraća k njemu, no to joj nije bilo važno. Sjećala se kako jemirisao kao beba i kako ju je taj miris tjerao da poželi zbog njegapremještati planine. Sad je osjećala potrebu da mu još jednompomiriši vrat, onakvom krupnom, da ga zagrli kao da je njezinastijena, umjesto obratno, kako je bilo svih ovih godina.

Oprezno je pokucala na njegova vrata i čekala. Iznutra nije dopronikakav zvuk pa je osjetila nemir. Monica je ponovno pokucala, ovaj

put energičnije i napeto čekala da iznutra začuje zvuk njegovihkoraka. Tišina.Pokušala je otvoriti vrata, no bila su zaključana. Nespretno je

iznad vrata tragala za rezervnim ključem i konačno ga pronašla.Gdje bi mogao biti? Morgan gotovo nikad nije izlazio sam. Nikad

prije nikamo nije išao bez nje ili da joj barem nije jasno rekao kamoide. Strah joj je zagolicao grlo pa je dijelom očekivala da će ga zatećimrtvog u kućici. Toga se oduvijek užasavala. Da će jednoga dana

prestati govoriti o smrti i umjesto toga pokušati je isprobati. Možda gaje gubitak računala i raspad svijeta konačno natjerao na put bezpovratka.

Kućica je bila pusta. Bojažljivo se osvrtala uokolo i ubrzo spazilakomad papira na vrhu hrpe časopisa pokraj vrata. Prepoznala jeMorganov rukopis i prije nego što je pročitala ono napisano, srce joj jezastalo. Uzdahnula je s olakšanjem kad je pročitala poruku. Tek kadsu joj se ramena opustila, shvatila je koliko je grčila mišiće.

»Kompjutori gotovi. Otišao s policijom po njih«, pisalo je napapiru, a strepnja se vratila. Nije to bilo oproštajno pismo kojeg se



plašila, no nešto nije bilo u redu. Zašto je policija došla po njega dapodigne svoja računala? Ne bi li ih uzeli sa sobom i isporučili izravnonjemu?

Monica je odlučila u trenu. Požurila se do auta i odvezla se cvileći

gumama. Cijelim putem do Tanumshedea vozila je s gasom do daske, ašakama je toliko čvrsto stegnula upravljač da ih je oblio znoj. Dok jeprolazila križanjem pokraj taverne Tanum, iza sebe začula je sirene teju je punom brzinom pretekla hitna. Nesvjesno je ubrzala i zamaloprojurila pokraj Hedmyrsa. Pred dućanom Mr. Lia morala je naglozakočiti i pojas joj se oštro zasjekao u prsa. Hitna se zaustavila točnoispred policijske postaje, a red vozila, koji se stvorio zbog cestezatvorene u oba smjera, podsjećao je na lančani sudar. Kad j e izvilavrat, na cesti je spazila neku tamnu hrpu. Nije morala dvaput pogledati da bi znala tko je to.

Kao na usporenoj snimci, otkopčala je pojas i otvorila vrata auta.Kad se izvukla, ostavila ih je širom otvorena. Osjećajući neizbježnukob, nevjerojatno polagano uputila se prema mjestu nesreće.

Prvo je ugledala krv. Crvenilo se slijevalo iz njegove glave na asfalt i u velikom krugu širilo oko njegove kose. Zatim mu je ugledala oči.

Širom otvorene, mrtve.Neki muškarac išao joj je ususret. Podigao ruke kako bi jezaustavio. Usne su mu se pokretale, govorile nešto. Ignorirala ga je inastavila ravno naprijed. Svom težinom pala je na koljena pokrajMorgana. Položila je njegovu glavu u krilo i držala je čvrsto, ne marećiza krv koja je još curila i močila joj hlače. A onda je začulazapomaganje. Pitala se tko bi mogao zvučati tako tužno, tako bolno. Ishvatila da je to ona.

Vozili su preko ograničenja brzine cijelim putem do Uddevalle. Lilianih je uvjeravala kako je Albin na sigurnom s Veronikom i Fridom, takoda iz policije mogu ravno u bolnicu. Charlotte se nadala da nećezakasniti. Majka je zvučala kao da Stigu život visi o niti i uhvatila sekako, kao u molitvi, sklapa ruke iako nije bila religiozna.

Stig je bio najsrdačnija osoba koju je upoznala. Tek je sada shvatila

koliko joj je postao drag za vrijeme koje je proživjela s njim i Lilian.Upoznala ga je i prije toga, no to su bili samo kratki posjeti. No nije ga



pravo upoznala sve dok se nisu doselili. Veći dio njezinih osjećajatemeljio se na činjenici da je bio blizak sa Sarom. Mogao je iz njezinekćeri izvući one dobre strane za čije je postojanje Charlotte znalaoduvijek, ali joj nije uspijevalo doprijeti do njih. Sara nikad nije bila

nepristojna prema Stigu, nikad nije bjesnila, nije skakala kao luda,nemoćna obuzdati vlastitu energiju. S njim je mirno sjedila na rubupostelje, držala ga za ruku i pričala mu kako je toga dana bilo u školi.Charlotte se nikad nije prestala čuditi kako se Sara ponaša uz Stiga isada je iskreno žalila što mu to nikad nije rekla. Shvatila je da jenakon Sarine smrti s njim jedva progovorila koju riječ. Bila je tolikouronila u vlastitu patnju da na njegovu nije ni pomišljala. Sigurno muje to slomilo srce dok je ležao gore u svojoj sobi, bolestan, bolan, svlastitim mislima kao jedinim društvom. Trebala je barem otići donjega i popričati s njim.

Čim su se zaustavili na parkiralištu, Charlotte je iskočila. Potrčalaje prema ulazu ne čekajući Niclasa. On je bolnicu poznavao bolje odnje pa će je ubrzo dostići.

»Charlotte!« Lilian je raširenih ruku pohrlila k njoj čim je ušla učekaonicu. Majka je jecala i svi su se okretali za njom. Uplakani ljudi

uvijek su na druge imali isti učinak kao i prometne nesreće - nitko senije mogao obuzdati da ne pogleda.Charlotte je nespretno tapšala majku po leđima. Lilian nikad nije

bila osobito otvorena pa se osjećala neobično u fizičkom dodiru snjom.

»O, Charlotte, bilo je strašno! Odnijela sam mu malo čaja, a on jebio potpuno u komi! Dozivala sam ga, pokušala ga prodrmati, ali nijereagirao. I nitko mi ne zna reći što mu je. Sad je na intenzivnoj i ne

dopuštaju mi da ga vidim. Zar ne bih trebala biti s njim? Što akoumre?«

Lilian je tako vrištala da su je čuli po cijeloj dvorani i Charlotte jena trenutak bilo neugodno što ih svi promatraju. Onda se sabrala ipodsjetila se da je majka uvijek rado dramatizirala, ali zbog toga nijenimalo manje iskreno strepila.

»Sjedni, a ja ću nam potražiti kavu. Niclas će ubrzo doći, a onvjerojatno brzo može saznati nešto. Ovo su mu stari kolege.«

»Stvarno misliš?« upitala je Lilian, ne puštajući kćerinu ruku.»Svakako«, rekla je Charlotte pažljivo puštajući Lilian iz stiska.



Iznenadile su je vlastita mirnoća i samouvjerenost. Gubitak Sareotupio joj je emocije, što joj je omogućilo da razmišlja praktično makoliko strepila za Stiga.

Bila je sretna kad je spazila Niclasa na ulazu u čekaonicu; presrela

ga je na vratima.»Mama je histerična. Idem po kavu za sve. Obećala sam joj da ćeš

pokušati otkriti što se zapravo događa sa Stigom.«Niclas je kimnuo. Podigao je ruku i pomilovao je po obrazu.

Lecnula se na tu neočekivanu gestu. Nije se mogla sjetiti kad ju jeposljednji put dodirnuo tako nježno.

»Kako si ti?« upitao ju je iskreno brižno i usprkos svoj tuzi situacijeu srcu je osjetila kako joj buja nešto nalik na radost.

»Dobro sam«, odgovorila je i nasmiješila mu se kako bi ga uvjerilada se neće slomiti.

»Sigurna si?«»Sigurna sam. Idi sad kolegama kako bismo dobili neke konkretne

odgovore.«Učinio je tako. Malo poslije, dok su ona i Lilian sjedile i pijuckale

kavu, vratio se i sjeo pokraj njih.

»I? Jesi li što saznao?« upitala je Charlotte trudeći se svom snagomvolje natjerati ga da kaže nešto povoljno. Nažalost, nije upalilo.Niclas je odgovorio, mračna lica »Bojim se da se moramo

pripremiti na najgore. Rade sve što mogu, no nisu sigurni da će Stigpreživjeti dan. Moramo čekati.«

Lilian je ostala bez daha i onda se bacila Niclasu oko vrata.Osjećajući se jednako nelagodno kao i Charlotte, pokušavao ju jetješiti tapšanjem po leđima. Charlotte je sve to bilo kao deja vu. Lilian

je bila ista takva dok je umirao Charlottin otac, te su joj doktori nakraju dali sedativ kako bi malo došla sebi. Sve je tako nepošteno.Izgubiti jednog supruga dovoljno je grozno. Charlotte se okrenulaNiclasu.

»I nisu ti mogli ništa reći što mu je?«»Rade sve moguće pretrage i vjerojatno će na kraju otkriti o čemu

je riječ. No sad je najvažnije održati ga na životu dovoljno dugo dapronađu pravu terapiju. Kako sada stvari stoje, to može biti sve odraka pa do virusne infekcije. Samo su rekli da je već odavno trebaobiti u bolnici.«



Charlotte je primijetila tračak krivnje na njegovu licu. Spustila jeglavu na njegovo rame.

»Niclase, samo si čovjek. Stig nije želio u bolnicu i kad si gapregledavao, nije izgledalo tako loše. Povremeno bi bivao bolje i

izgledao sasvim pristojno - uostalom, sam je govorio da ga ne boli.«»Nisam ga smio slušati. Kvragu, liječnik sam, trebao sam biti

pametniji.«»Ne zaboravi da nam to nije bio jedini problem«, tiho mu je rekla

Charlotte, no Lilian ju je ipak čula.»Zašto su nam se sve nevolje svijeta srušile na glavu? Prvo Sara, a

sad i Stig«, naricala je i ispuhivala nos u papirnatu salvetu koju joj jedodala Charlotte. Ljudi u čekaonici koji su se vratili svom štivuponovno su ih pogledavali. Charlotte je osjetila da je obuzima nervoza.

»Moraš se pribrati. Liječnici čine sve što mogu«, rekla je trudeći sezvučati što blaže, no pritom ne gubeći žestinu riječi. Lilian ju jeuvrijeđeno pogledala, ali se pokorila i prestala šmrcati.

Charlotte je uzdahnula, pogledala Niclasa i zakolutala očima. Nijesumnjala da majka iskreno pati zbog Stiga, no njezina sklonost da sveživo pretvori u dramu bila je neopisivo naporna. Lilian je uvijek cvala

kad bi se našla u središtu pozornosti i koristila se svim raspoloživimsredstvima da se ondje zatekne, čak i u ovakvim trenucima. Takva je,a Charlotte se s naporom trudila to prihvatiti i prikriti vlastitu zlovolju.Ovaj put majka je stvarno patila.

Šest sati poslije još nisu dobili nikakve vijesti. Niclas je nekolikoputa odlazio razgovarati s liječnicima, no nisu imali novih informacija.Prognoza Stigova stanja i dalje je bila neizvjesna.

»Netko mora otići doma i pogledati Albina«, rekla je Charlotte i

Niclasu i Lilian. Majka je zaustila da se pobuni, ne želeći pustiti ni kćerni zeta, no Niclas je predvidio što se sprema izreći.

»Da, u pravu si. Prestravit će se ako ga Veronika pokuša staviti naspavanje kod sebe. Idem ja, vi ostanite.«

Lilian je izgledala povrijeđeno, no znala je da su u pravu pa jenevoljko popustila.

Niclas je poljubio Charlotte u obraz i potapšao Lilian po ramenu.»Sve će biti u redu, vidjet ćete. Ako što saznate, nazovite.«

Charlotte je kimnula. Gledala ga je kako nestaje hodnikom pa sezavalila u neudoban stolac i sklopila oči. Još dugo će ovdje čekati.



Goteborg, 1958.

RAZOCARANJE JE IZJEDALO Marynu nutrinu. Ništa nije ispalo onako kakoje očekivala. Ništa se nije promijenilo, osim toga što više nije dobivalani one kratke izraze nježnosti i blagosti što joj ih je majka pružala dokje Ake bio živ. Zapravo, Mary ju je jedva viđala. Ili je izlazila naći se sPer-Erikom ili je morala nekamo na zabavu. I majka kao da je diglaruke od svih pokušaja da kontrolira Marynu težinu, pa je mogla jesti

sve po kući. Dosad je već uvelike nadišla svoj prijašnji rekord težine.Ponekad bi se gledala u zrcalu i vidjela samo monstruma koji tolikodugo buja u njoj. Proždrljivog, debelog, odvratnog monstrumaneprekidno obavijenog odbojnim vonjem znoja. Majka se nije trudilaskrivati odvratnost kad bi je gledala. Jednom je čak demonstrativnozatvorila nos u prolazu. Poniženje je i dalje boljelo.

Nije bilo kako je majka obećala da će biti. Per-Erik trebao sepokazati kao puno bolji otac od Akea, majka je trebala biti sretna te bi

konačno živjeli zajedno kao prava obitelj. Monstrum bi nestao, onanikad više ne bi trebala sjediti u podrumu, ni osjećati onaj suh, mučan,prašan vonj u ustima.

Izigrana. Tako se osjećala. Izigrana. Pokušala je majku upitati kadće sve biti onako kako je obećala, no zauzvrat bi dobivala samo grubeodgovore. Kad bi ustrajala, završavala je u podrumu nakon skromnogobroka Poniznosti. Lijevala je gorke suze koje su u sebi sadržavaleviše razočaranja nego što je mogla podnijeti.

Sjedeći u tami, osjećala je kako monstrum buja. Sviđala mu sesuhoća u njezinim ustima. Zderao ju je i veselio se.



§

VRATA SU SE ZATVORILA ZA NJIM. Patrik je polagano ušao u predsoblje isvukao jaknu. Ostavio ju je na podu, previše iscrpljen da bi se potrudioobjesiti je.

»Što se dogodilo?« zabrinuto se javila Erica iz dnevne sobe. »Jesi liotkrio nešto novo?«

Kad joj je ugledao lice, Patrik je osjetio krivnju što nije ostao doma

s njom i Majom. Sigurno izgleda kao ruina. Tu i tamo nazvao je kući,no kaos u postaji koji je uslijedio nakon svih onih događaja skratio jerazgovore i učinio ih stresnima. Čim bi se uvjerio da je doma sve uredu, uglavnom bi joj prekinuo vezu.

Uvukao se u dnevnu sobu. Kao i obično, Erica je sjedila u mraku i sMajom na krilu gledala televiziju.

»Žao mi je što sam bio tako otresit preko telefona«, rekao je iumorno trljao lice. »Nešto se dogodilo?«

Svalio se na sofu, isprva nesposoban da odgovori.»Da«, rekao je malo poslije. »Ernstu je palo na pamet privesti na

ispitivanje Morgana Wiberga - i to bez ičijeg dopuštenja. Uspio jejadnika tako izbaciti iz takta da je pobjegao kroz prozor, istrčao naulicu i pao pod kamion.«

»Moj Bože, to je strašno!« rekla je Erica. »Što je s njim?«»Umro je.«Erica je ostala bez daha. Maja je u snu malo zacvilila, ali se

ponovno umirila.»Bilo je strašno, za ne povjerovati«, rekao je Patrik, zabacio glavu i

zagledao se u strop. »Dok je ležao na ulici, stigla je Monica i ugledalaga. Pojurila je do njega prije nego što smo je uspjeli spriječiti, uzelanjegovu glavu u krilo i ljulj ala ga i zapomagala. Zvučalo je čistoneljudski. Naposljetku smo je morali otrgnuti od njega. Isuse Kriste,bilo je jezivo.«

»Ernst?« upitala je Erica. »Što je s njim?«»Prvi put mislim da će stvarno dobiti nogu. Mellberga nikad nisamvidio tako bijesnog. Istog trena poslao ga je kući i mislim da se više



neće vratiti. Što bi bilo krasno.«»Kaj zna?«»Da, no to je totalno druga priča. Martin i ja smo ga ispitivali kad

se to dogodilo i morali smo istrčati. Da se to dogodilo par minuta

poslije, mislim da bismo ga uspjeli natjerati da progovori. Sad seskamenio i odbija izustiti ijednu riječ. Optužuje nas za Morganovusmrt, i tu je dijelom u pravu. Neki kolege iz Goteborga trebali su doćijutros ispitati Kaja, ali su to morali odgoditi na neodređeno. Kajevodvjetnik privremeno je zaustavio svako ispitivanje s obzirom naokolnosti.«

»Dakle, još ne znaš je li umiješan u Sarino ubojstvo? I... u ono štose dogodilo jučer?«

»Ne«, umorno je rekao Patrik. »Jedino je sigurno da Kaj nijemogao Maju izvaditi iz kolica. U to vrijeme bio je u pritvoru. E, je liDan navraćao?« upitao je, pomilovao kćer i prebacio je k sebi na krilo.

»Da, bio je. Bio je poput vjernog psa čuvara.« Erica se nasmiješila,no samo usnama. »Na kraju sam ga doslovno morala potjerati. Otišaoje prije pola sata. Ne bi me iznenadilo da prenoći u našem vrtu, u vrećiza spavanje.«

Patrik se nasmijao. »Da, zvuči moguće. U svakom slučaju, dužniksam mu. Dobro je znati da vas dvije danas niste bile same.«»Znaš, nas dvije upravo smo se uputile gore u krevet. Ali ako ti

godi društvo, mogu još malo sjediti s tobom.«»Bez uvrede, ali radije bih neko vrijeme sjedio sam«, odgovorio je

Patrik. »Donio sam doma neke spise, a onda bih još malo gledaoteleviziju da se opustim.«

»Kako god želiš«, rekla je Erica. Ustala je, poljubila Patrika i uzela

mu Maju iz krila.»Oprosti, a kako je tebi prošao dan?« upitao je kad je već bila na

polovici stubišta.»Dobro«, rekla je Erica, a Patrik joj je u glasu nazro novu snagu.

»Danas mi uopće nije morala spavati na grudima - spavala je ukolicima. I ne plače dulje od dvadeset minuta. Zapravo, posljednji put samo pet.«

»Dobro«, rekao je. »Zvuči kao da počinješ kontrolirati situaciju.«»Aha - koje čudo da stvarno funkcionira«, rekla je i nasmijala se.

Zatim se uozbiljila. »Maja odsad mora spavati isključivo u kući. Ne



usuđujem se više ostaviti je vani.«»Žao mi je, ovaj... što sam sinoć bio glup«, nesigurno je rekao

Patrik. Nije želio riskirati da izvali još koju glupost, pa je čupao svakuriječ, čak i ispričavajući se.

»U redu je«, rekla je. »I ja sam bila malo preosjetljiva. Ali, mislimda se stvari mijenjaju. Onaj strah kad je nestala donio je bar neštodobro. Konačno sam shvatila koliko sam sretna zbog svakog trenutkas njom.«

»Da, znam što misliš«, rekao je, mahnuo joj i ona je otišla gore.Isključio je zvuk na televizoru, izvukao kazetofon, premotao i

pokrenuo snimku. U postaji je vrpcu preslušao već nekoliko puta. Biloje to onih nekoliko snimljenih minuta takozvanog Ernstova ispitivanjaMorgana. Reklo se malo toga, no nešto ga je i dalje kopkalo, ali nijebio siguran što točno.

Odustao je nakon trećeg preslušavanja, sklonio kazetofon i uputiose u kuhinju. Ondje je petljao nekoliko minuta i vratio se sa šalicomvruće čokolade i tri sendviča s kavijarom i sirom, na slasnomskogaholmskom kruhu. Uključio je zvuk na televizoru i prebacio se naCrime Night na Discoveryju. Gledao je dokumentarce o stvarnim

zločinima, što je za policajca možda bio neobičan način opuštanja, alito ga je uvijek umirivalo. Zločin bi se uvijek riješio.Dok je gledao, počela mu se oblikovati iznimno intimna misao.

Strašno ugodna i osnažujuća ideja koja je brzo potisnula sve slikezločina i smrti. Patrik se smiješio sjedeći u tami. Morat će u mališoping.

U ćeliji je svjetlo neumoljivo blještalo. Kaj se osjećao kao da prodire usvaki dio njega, svaki organ i stanicu. Pokušao se pred njim sakritizakapajući lice u ruke, ali je i dalje osjećao kako mu svjetlo škakljazatiljak.

Cijeli svijet srušio mu se u samo nekoliko dana. Gledajući uretrospektivi, sad mu se činilo nevjerojatnim da se nekad osjećaonevjerojatno sigurno, potpuno nedodirljivo. Bio je član skupine kojakao da je bila iznad običnoga svijeta. Nisu bili nalik na druge. Bili su

bolji, prosvjećeniji od svih ostalih. Ono što svijet nije shvaćao jest da jenjima ljubav bila bit svega. Samo ljubav. Seks je bio tek malen dio



cjeline. Senzualnost bi bila najtočnija riječ da to opiše. Mlada kožatoliko je čista, tako neokaljana. Dječji umovi nevini su, neuprljaniružnim mislima poput umova odraslih, a postat će takvi prije iliposlije. Oni su samo tim mladima pomagali razviti se kako bi ostvarili

sve svoje potencijale. Pomagali su im pojmiti što je to ljubav. Seks jebio samo oruđe, nikako sam sebi svrhom. Cilj je bio postići sklad,jedinstvo duša. Svezu između starih i mladih, prelijepu u svojoj čistoći.

To nitko nije razumio. A oni su o tome beskonačno razgovarali nachatu. Koliko su glupost i uskogrudnost razmišljanja onemogućilidrugim ljudima da čak i pokušaju pojmiti ono što je bilo toliko očitopripadnicima skupine. Umjesto toga, svi drugi žarko su se trudiližigosati njihova djela kao nešto prljavo; čak su i djecu žigosali na istinačin.

U takvom okruženju, mogao je razumjeti zašto je Sebastian toučinio. Dječak je shvatio da nitko neće razumjeti, da će ga vječnogledati s užasom i prezirom. No Kaj nije shvaćao zašto je optužbeprotiv sebe izjednačio s time da mora otići s ovoga svijeta. Iskreno jevjerovao da su u svojim susretima ostvarili duboko međusobnorazumijevanje i da se Sebastianova duša, poslije prvotnog nećkanja

koje se uvijek moralo nadići, svojevoljno željela sjediniti s Kajevom.Sam fizički čin Kaju nije bio toliko važan. Prava nagrada bio jedoslovan osjećaj ispijanja vrutka iz fontane mladosti. Zar Sebastian tonije razumio? Zar se pretvarao sve to vrijeme ili su ga društvenenorme natjerale da u posljednjem pismu razvrgne njihovu svezu? Kajaje boljelo što to nikad neće saznati.

Trudio se ne razmišljati o drugom problemu. Otkako su mu javiliza Morganovu smrt, trudio se potisnuti svaku misao o sinu. Kao da mu

mozak nije bio kadar prihvatiti okrutnu istinu, no nemilosrdno svjetlou ćeliji zasipalo ga je slikama koje se svim silama trudio držati na uzdi.Unatoč svemu, jedna misao prkosno ga se hvatala - pomisao da jemožda to njegova kazna. Zurno ju je otjerao. Nije učinio ništa loše.Tijekom godina zavolio je druge dječake i oni su voljeli njega. Tako jebilo i tako je trebalo biti. Alternativa je bila toliko strašna da mu je bilanezamisliva. To je sigurno bila ljubav.

Znao je da Morganu nije bio osobit otac. Bilo je strašno naporno.Od samog početka teško mu je bilo voljeti sina i često se divio Monicijer je bila sposobna biti privržena tom njihovom nepronicljivom,



nezgrapnom djetetu. Još mu je nešto palo na pamet. Možda će gapokušati optužiti da je dirao i Morgana. To ga je razbjesnilo. Morganmu je ipak bio sin, njegova krv i meso. Znao je da će tako govoriti. Nobio je to samo dokaz koliko su oni ograničeni i uskogrudni. To nipošto

nije isto. Ljubav između oca i sina različita je od ljubavi između njega idrugih. Ona je prebivala na potpuno drugoj razini.

I volio je Morgana. Znao je da Monica ne vjeruje u to, no tako jebilo. Samo nije znao kako mu prići. Morgan je odbijao sve njegovepokušaje, a ponekad bi se upitao da li mu Monica, na neki neprimjetannačin, podmeće klipove. Željela ga je samo za sebe. Željela je bitijedini roditelj kojem se Morgan može obratiti. Kaja su uspješnoisključili, i iako ga je korila i predbacivala mu da se ne brine za sina,znao je da u potaji želi upravo to. Sad je bilo prekasno da se ištapromijeni.

Dok je oštro svjetlo fluorescentne cijevi treperilo nad njim, Kaj jelegao na krevet i skutrio se poput fetusa.

Dosad su patolozi na televiziji riješili tri slučaja u četrdeset pet minuta.Naizgled s lakoćom, no Patrik je znao da to nije tako jednostavno.Nadao se da će mu se sutra Pedersen javiti s novostima o pepelu sLiamove košuljice i Majina odijelca.

Zatim je počeo nov slučaj. Patrik je bezvoljno gledao program iosjećao kako mu se, izvaljenom na sofi, prikrada san. No detaljeslučaja nesvjesno je upijao pa se uspravio i usredotočio na ekran.Slučaj se zbio davno u Sjedinjenim Državama, no okolnosti su bilesablasno slične njegovu slučaju. Brzo je uključio snimanje na DVD-u i

pritom se nadao da ne briše zadnju epizodu nekog Ericina realityja. Utom slučaju, nastradat će. U takvim prilikama njegova voljena životnapartnerica obično je prijetila hrđavim škarama.

Patolog zadužen za analizu govorio je naširoko i detaljno.Pokazivao je dijagrame i fotografije i njima objašnjavao tijek događajašto je jasnije mogao - Patrik je pratio s lakoćom. U mislima mu sepočela oblikovati ideja pa je nervozno provjerio snima li emisiju.Morat će je pogledati još nekoliko puta.

Nakon što je tri puta odvrtio dio emisije, bio je gotovo posvesiguran, ali mu je bila potrebna mala pomoć vlastite memorije.



Uzbuđen i savršeno svjestan važnosti svoje potrage, otišao je na kat iEricu zatekao u spavaćoj sobi. Maja je bila pokraj nje pa jepretpostavio da mu je kći dobila malu nagradu zato što je danas dobrospavala u kolicima.

»Erica«, prošaptao je i blago je prodrmao za rame. Plašio se da neprobudi Maju, no morao je razgovarati s Ericom.

»Ufff«, odgovorila je i nije se ni pomaknula.»Erica, moraš se probuditi.«Ovaj put uslijedila je reakcija. Trgnula se, zbunjeno ogledala oko

sebe i rekla:»Što? Što je? Maja je budna? Plače? Bolje da odem po nju.« Erica se

uspravila i spremala ustati iz postelje.»Ne, ne«, rekao je Patrik, nježno je gurajući natrag u krevet. »Tiho.

Maja spava kao klada.« Pokazao je mali svežanj koji se promeškoljio.»Zašto me onda budiš?« cendravo je upitala Erica. »Ako je

probudiš, ubit ću te.«»Zato što te moram nešto pitati - i to ne može čekati.«Brzo joj je iznio što je otkrio i zatim postavio pitanje koje mu je

bilo u mislima. Odgovorila mu je nakon nekoliko trenutaka zapanjene

šutnje. Onda joj je rekao da ode spavati, poljubio je u obraz i požuriose dolje. S mračnim izrazom lica nazvao je broj koji je potražio uimeniku. Svaka minuta bila je važna.



Goteborg, 1958.

NESTO NIJE BILO U REDU. Pustila je da traje predugo. Od Akeove smrtiprošla je već godina i pol, a Per-Erik je na sve njezine zahtjeveuzvraćao isprikama koje su postajale sve prozirnije. Odnedavna bi jojse jedva udostojio odgovarati, a telefonski razgovori kojima ju jepozivao u hotel Eggers bili su sve rjeđi. Počela je mrziti to mjesto.Meke hotelske plahte na koži i bezličan namještaj sad su izazivali

mučnu odbojnost. Željela je nešto drugo. Zaslužila je nešto bolje.Zaslužila je preseliti se u njegovu veliku vilu, biti domaćica nanjegovim zabavama, uživati u poštovanju, statusu, u izvješćima podruštvenim kolumnama. Što si on misli, tko je ona?

Agnes je drhtala od gnjeva dok je sjedila za volanom. Krozvjetrobran gledala je Per-Erikovu bijelu ciglenu vilu, a iza zavjesaspazila je obrise kako se kreću sobama. Njegov Volvo nije stajao naprilazu. Bio je utorak ujutro, dakle sigurno je na poslu, a Elisabeth je

doma sama, vjerojatno trudeći se biti savršena mala domaćica. Rubistolnjake, lašti srebrninu ili se bavi nečim dosadnim što se Agnesnikad ne bi udostojala raditi. Elisabeth sigurno nema pojma da će jojse život razletjeti u komadiće.

Agnes nije ni najmanje oklijevala. Nije joj palo na pamet da bi Per-Erikovo sve češće izbjegavanje moglo biti posljedica zamiranja strastiprema njoj. Ne, Elisabeth je sigurno kriva što joj nije došao kaoslobodan čovjek. Pravila se da je strašno nemoćna, žaljenja vrijedna,ovisna, samo kako bi ga vezala uza se. No Agnes je prozrela tu glumuiako Per-Erik nije. I ako nije bio pravi muškarac koji se možesuprotstaviti svojoj ženi - Agnes nije imala tih skrupula. Odlučno jeizišla iz auta, čvrsto se umotala u bundu štiteći se od jesenje studeni ibrzo se stazom uputila do ulaznih vrata.

Nakon samo dva zvona, Elisabeth je otvorila vrata i razvuklaosmijeh koji je Agnes natjerao da se lecne od gađenja. Čeznula je da

joj izbriše taj osmijeh s lica.»Dakle, pa to je Agnes! Kako lijepo što si došla u posjet.«Agnes je jasno vidjela da Elisabeth misli što govori, dok se njoj na



licu čitala blaga zbunjenost. Agnes je već bila gošća u njihovu domu,no samo na večerama i proslavama. Nikad dosad nije došlanenajavljena.

»Uđi«, rekla je Elisabeth. »Oprosti zbog nereda. Da sam znala da

dolaziš, malo bih pospremila.«Agnes je kročila u predvorje i osvrnula se tražeći očima nered koji

je spomenula Elisabeth. Vidjela je samo da je sve na svom mjestu, štoje potvrdilo njezino mišljenje da je Elisabeth nenadmašna i jadnadomaćica.

»Sjedni, donijet ću kavu«, uljudno je rekla Elisabeth i prije negošto ju je Agnes uspjela spriječiti, uputila se u kuhinju.

Agnes nije namjeravala čavrljati s Per-Erikovom suprugom.Namjerila je dobiti ono po što je došla i otići najbrže što može, ali jenevoljko objesila bundu i sjela na sofu u dnevnoj sobi. Čim je sjela,Elisabeth se pojavila noseći pladanj sa šalicama i debelim kriškamabiskvita. Kava je sigurno već bila skuhana jer je nije bilo tek nekolikominuta.

Elisabeth je sjela u naslonjač pokraj sofe.»Molim te, posluži se biskvitom. Ispekla sam ga danas.«

Agnes je s odvratnošću pogledala kolač prepun maslaca i šećera terekla: »Hvala, samo ću kavu.« Posegnula je za porculanskom šalicom spladnja. Otpila je kavu; bila je jaka i dobra.

»Da, vidim da još paziš na liniju«, rekla je Elisabeth kroz smijeh iposlužila se biskvitom. »Tu bitku izgubila sam kad su došla djeca«,rekla je i glavom mahnula prema fotografiji njihovo troje, sada većodrasle djece. Agnes se na trenutak zapitala kako će primiti vijest orazvodu roditelja i novoj pomajci, no bila je sigurna da će ih s malo

truda pridobiti na svoju stranu. S vremenom će vjerojatno uvidjeti daAgnes Per-Eriku može pružiti znatno više nego ona.

Gledala je kako kolač nestaje u Elisabethinim ustima, a njezinadomaćica posegnula je za još jednom kriškom. Nezasitna žudnja zaslatkim Agnes je podsjetila na njezinu kćer i morala se obuzdati da sene nagne i Elisabeth ne istrgne biskvit iz ruke - onako kako je to radiladjevojci. Umjesto toga, uljudno se nasmiješila i rekla: »Znam da ti jeprilično čudno što dolazim ovako nenajavljeno, no nažalost moram tipriopćiti nešto neugodno.«

»Nešto neugodno? Zaboga, što bi to moglo biti?« upitala je



Elisabeth glasom koji bi Agnes shvatila kao upozorenje da nije bilatoliko odlučna provesti sve do kraja.

»Dakle, ovako stoje stvari«, rekla je Agnes i oprezno spustilašalicu.

»Per-Erik i ja smo... ovaj, mi smo razvili veliku međusobnunaklonost. I to traje već dugo.«

»I sad želite izgraditi zajednički život«, ubacila se Elisabeth. Agnesje laknulo što će sve proći lakše nego što je mislila. A onda jepogledala Elisabeth i shvatila da nešto nije u redu. Da nešto stvarnonije u redu. Per-Erikova supruga gledala ju je podrugljivo se smiješeći,dok joj je u pogledu bila hladnoća koju Agnes nikad prije nije vidjela.

»Shvaćam da ti je to možda šok...«, prozborila je Agnes, ne znajućihoće li njezin pomno pripremljen govor biti prikladan neočekivanimokolnostima.

»Draga moja Agnes, za tvoju malu aferu znam otkad je počela. Per-Erik i ja imamo dogovor koji savršeno funkcionira za oboje. Zar sistvarno mislila da si prva? Ili posljednja?« izgovorila je Elisabethzlobno, na što je Agnes poželjela podići ruku i pljusnuti je.

»Ne znam o čemu to govoriš«, rekla je očajnički, osjećajući kako

joj se tlo otvara pod nogama.»Nemoj mi reći da nisi primijetila kako Per-Erik počinje gubitizanimanje. Ne naziva te više toliko često, teško ga uspijevaš dobiti,kad se nađete izgleda rastresen. O, da, supruga poznajem jako dobronakon četrdeset godina braka i znam kako se ponaša u takvimsituacijama. Također znam da mu je novi predmet žudnjetridesetogodišnja brineta koja radi kao tajnica u njegovoj tvrtki.«

»Lažeš«, rekla je Agnes, a Elisabethino punašno lice kao da je bilo

u magli.»Vjeruj što god ti drago. Pitaj Per-Erika sama. A sad mislim da bi

trebala poći.«Elisabeth je ustala, uputila se u predvorje i demonstrativno s

vješalice skinula Agnesinu blistavu sivu bundu. I dalje nesposobna dashvati što joj je to Elisabeth rekla, Agnes je šutke pošla za domaćicom.U šoku je stajala na prednjim stubama i puštala da je vjetar blagogurka amo-tamo; osjećala je kako u njoj buja poznat joj gnjev. Nijesmjela pomišljati da može vjerovati muškarcu. Ponovno je kažnjenajoš jednom izdajom.



Kao da se probija kroz vodu, uputila se do auta koji je parkiralamalo niže u ulici i onda dugo nepomično sjedila za upravljačem. Mislisu joj vrvjele glavom poput mrava, kopale duboke tunele mržnje ižudnje za osvetom. Svi davni događaji što ih je prije mnogo vremena

zakopala u mračnim zakucima pamćenja sad su izranjali na svjetlodana. Članci kojima je stezala volan pobijeljeli su. Glavu je položila nanaslon i sklopila oči. Vratile su joj se slike strahotnih godina uklesarovoj kući i mogla je omirisati prljavštinu i znoj na ljudima kojisu se s posla vraćali kući.

Sjetila se bolova koji su je bacali u nesvijest i vraćali iz nje dok jerađala dječake. Mirisa dima kad su gorjele kuće u Fjallbacki,povjetarca na brodu za New York, šuma gomile, zvuka pucanjašampanjskih boca, užitka bezimenih muškaraca koji su lijegali s njom,Maryna plača dok je ostavljena stajala na doku, zvuka Akeova disanja,sve sporijeg, dok naposljetku nije stao. Per-Erikova glasa koji je nizaoobećanje za obećanjem. Obećanja koja nikad nije mislio održati. Sveto i još mnogo toga treperilo joj je na sklopljenim kapcima, i ništa odtoga nije joj umirivalo bijes koji je sve više rastao. Učinila je sve dadobije život kakav zaslužuje, da obnovi obilje u kojem se rodila. No

život ili usud neprekidno su je ometali. Svi su se okrenuli protiv nje ičinili sve što su mogli da joj otmu ono što joj je pravom pripadalo -prvo otac, zatim Anders, američki prosci, Ake i sad Per-Erik. Dug nizmuškaraca kojima je zajednička osobina bila ta da su je svi redomiskorištavali i izdali. Dok je padao sumrak, sve stvarne i izmišljeneuvrede stopile su se u jednu, užarenu točku u Agnesinu mozgu.Praznim pogledom gledala je Per-Erikov prilaz i, dok je sjedila u autu,obuzeo ju je neopisiv spokoj. Samo jednom u životu osjetila je takav

spokoj i znala je da izvire iz uvjerenja kako postoji samo jedan način.Kad su farovi njegova auta konačno proparali tamu, Agnes je

nepomično sjedila gotovo tri sata, no nije bila svjesna koliko jevremena prošlo. Vrijeme više nije bilo važno. Sva njezina osjetila bilasu usredotočena na zadatak koji ju je čekao i u mislima nije imala nitračka sumnje. Sva logika, svako znanje o posljedicama nestali su uime nagona i želje za djelovanjem.

Stisnutih očiju gledala ga je kako parkira auto, uzima aktovku kojaje uvijek ležala na suvozačkom sjedalu, kako izlazi. Dok je savjesnozaključavao auto, oprezno je upalila motor i ubacila u brzinu. A onda



se sve zbilo jako brzo. Nagazila je gas do daske i auto je poletio premameti koja ništa slično nije očekivala. Presjekla je preko tratine i tekkad mu je bila na samo nekoliko metara, Per-Erik je shvatio da senešto zbiva i okrenuo se. Pogledi su im se susreli u djeliću sekunde, a

onda ga je pogodila ravno u trbuh i zabila se u bok njegova auta.Raširenih ruku svalio se na haubu njezina automobila. Gledala je kakomu kapci trepere i polagano se sklapaju.

Agnes je sjedila za upravljačem i smiješila se. Nitko je nije izdaonekažnjeno.



§

ANNA SE PROBUDILA osjećajući ono isto beznađe kao i svakog jutra. Nijepamtila kad je posljednji put prespavala cijelu noć. Umjesto toga, satetame provodila je razmišljajući o tome kako da djeca i ona pobjegnu izsituacije u koju ih je uvalila.

Lucas je mirno spavao pokraj nje. Ponekad bi se okrenuo u snu iruku prebacio preko nje, a ona je morala stisnuti zube kako ne bi s

gađenjem iskočila iz postelje. S obzirom na posljedice, nije vrijedilotruda.Nekoliko posljednjih dana sve kao da se ubrzavalo. Njegovi ispadi

bivali su sve češći, a ona se osjećala kao da su svi zapeli u spirali kojase okreće sve brže i odnosi ih u bezdan. Iz tih dubina vratit će se samojedno. Nije znala tko od njih dvoje. No oboje nisu mogli postojati uistome vremenu. Negdje je čitala o teoriji koja je tvrdila kako postojiparalelni svemir s paralelnim blizancem svakog živog organizma, i

ako ikad susretneš dvojnika, oboje nestajete u trenu. Tako je s njom iLucasom, samo što je njihovo uništenje sporije i kudikamo mučnije.

Iz stana nisu izišli već nekoliko dana.Kad je začula Adrianov glas s madraca u kutu, oprezno je ustala i

otišla po njega. Ne bi bilo pametno buditi Lucasa.Zajedno su otišli u kuhinju i počeli spremati doručak. Lucas tih

dana nije jeo gotovo ništa i toliko je smršavio da mu je odjećamlohavo visjela na tijelu. Ipak, tražio je da se svaki dan, u predviđenovrijeme, posluže tri obroka.

Adrian je cvilio i odbijao sjesti u visok stolac. Očajnički ga jeušutkivala, no bio je loše raspoložen jer je noću loše spavao. Kao da suga progonile more. Bio je sve glasniji i sve što je Anna činila nijepomagalo. Potonula je čuvši kako se Lucas meškolji u spavaćoj sobi, au istom trenutku Emma je počela vikati. Annin nagon govorio joj je dabježi, no znala je kako je sve bilo uzaludno. Mogla se samo pribrati i

pokušati zaštititi djecu.»Koji se kurac tu zbiva?« povikao Lucas. Stajao je na vratima, opet s onim sablasnim izrazom u očima. Pogled mu je bio prazan, sulud i



hladan, te je znala da će dobiti svoje.»Jebote, možeš li natjerati svoju djecu da umuknu?« Glas mu više

nije bio glasan i prijeteći, postao je gotovo blag. Tog se glasa najvišeplašila.

»Radim najbolje što mogu«, odgovorila je i čula koliko joj je glasdrhtao.

Sjedeći u visokom stolcu, Adrian je bio u stanju histerije. Vrištao jei žlicom lupao po stolu. »Ne jesti. Ne jesti«, ponavljao je do beskraja.

Anna ga je mahnito pokušavala ušutkati, no bio je toliko uzbuđenda nije mogao stati.

»Ne moraš jesti. Možeš ići. Ne moraš«, umirivala ga je i počelavaditi iz stolca.

»E, jest će tu posranu hranu«, rekao je Lucas i dalje mirnimglasom. Anna se sledila. Adrian se divlje trgao jer ga nije spustila kaošto je obećala, nego ga je umjesto toga pokušavala nasilu vratiti ustolac.

»Ne jesti, ne jesti!« vrištao je iz petnih žila, a Anna je upregla svusnagu da ga zadrži u stolcu.

Hladno i odlučno Lucas je uzeo krišku kruha koju je Anna stavila

na stol. Jednom rukom uhvatio je Adrianovu glavu i čvrsto je stisnuo, adrugom mu je počeo trpati kruh u usta. Dječačić je počeo mahatirukama, isprva bijesno zatim sve više u panici dok mu je hrga kruhaispunjavala usta i sve više otežavala disanje.

Anna je isprva stajala gotovo paralizirana, a onda joj se probudiomajčinski nagon te je strah od Lucasa potpuno nestao. Jedina misao uglavi bila joj je da njezinoj djeci treba zaštita, te joj je adrenalinprostrujio žilama. Zarežala je gotovo iskonski i maknula Lucasovu

ruku na stranu pa brzo Adrianu iz usta izvukla kruh; suze su mu seslijevale niz obraze. A onda se okrenula suočiti se s Lucasom.

Sve brže i brže vrtlog ih je vukao u bezdan.

I Mellberg se probudio nemiran, no više zbog sebičnih razloga.Tijekom noći nekoliko puta naglo se trgnuo iz sna u znoju - prizor jeuvijek bio isti. Dobio je otkaz nimalo dostojanstveno. To se

jednostavno ne smije dogoditi. Mora postojati način da izbjegneodgovornost za jučerašnji nesretni događaj. Prvi korak bio je otpustiti



Ernsta. Taj put nije imao izbora. Mellberg je bio svjestan da je dotadbio previše blag s Lundgrenom, no do neke mjere smatrao ga jesrodnom dušom. U najmanju ruku, s njim je imao više zajedničkoganego s ostalim šminkerima iz postaje. No za razliku od Mellberga,

Ernst je pokazao katastrofalan manjak prosudbe koji se, s punimpravom, prometnuo u njegovu propast. Kardinalna pogreška. Stvarnoje Lundgrena smatrao pametnijim.

Uzdahnuo je i prebacio noge preko ruba postelje. Uvijek je spavaosamo u gaćicama te je rukom posegnuo među noge, ispod velikogtrbuha da se počeše i namjesti alat. Mellberg je pogledao na sat.Nekoliko minuta do devet. Prekasno da se pojavi na vrijeme na poslu,no jučer su otišli tek oko osam jer su morali detaljno analizirati sve štose dogodilo. On je već počeo lickati svoje izvješće nadređenima. Bilo jevažno držati se činjenica i nijednom ne pogriješiti. Bilo je glavnoograničiti štetu.

Uputio se u dnevnu sobu i na trenutak zastao diveći se Simonu.Ležao je na leđima, na sofi, hrkao otvorenih usta dok mu je jedna nogavisjela preko ruba. Pokrivač mu je spuznuo i Mellberg se nije mogaooprijeti pomisli kako sin nalikuje na njega. Simon nije bio nekakav

kržljavi klinac, nego snažno građen mlad čovjek koji će zasigurno poćiočevim stopama, ako se ikad uspije pribrati.Gurnuo ga je nožnim palcem. »Ej, Simone, budi se.«Dječak ga je ignorirao i samo se okrenuo na bok, licem prema

naslonu sofe.Mellberg ga je nemilosrdno bockao. I on je cijenio priliku da dulje

spava, ali ovo nije bilo praznično logorovanje.»Čuješ me? Rekao sam, ustaj.«

Reakcija je izostala pa je Mellberg uzdahnuo. Morat će se poslužititeškom artiljerijom.

Otišao je u kuhinju, pustio vodu sve dok nije potekla ona ledena,napunio vrč do vrha i onda se mirno otputio u dnevnu sobu. Veselo sesmiješeći, zalio je ledenom vodom sina po tijelu i postigao željeniučinak.

»Jebote!« zaurlao je Simon i u tren oka nestao sa sofe. Drhturio je is poda zgrabio ručnik da se obriše.

»Koji ti je vrag, što to radiš?« mrzovoljno je upitao i navukaomajicu s lubanjom i imenom nekog heavy-metal benda.



»Doručak za pet minuta«, rekao je Mellberg i zviždučući otišao ukuhinju. Na trenutak je zaboravio svoje profesionalne brige i bionevjerojatno zadovoljan naumom koji je skovao za njihove budućeaktivnosti. U nedostatku porno-klubova i kockarnica, morat će se

zadovoljiti onim što imaju, a u Tanumshedeu to je značilo Muzejpetroglifa. Ne zato što bi ga osobito zanimale črčkarije na kamenimpločama, nego zato što su to mogli raditi zajedno. Zato što je odlučioda će zajedništvo biti nova vodilja njihova odnosa. Nema višebeskrajnih videoigara, nema više televizije dokasna jer to ubija svakukomunikaciju. Umjesto toga, večerat će zajedno, živo raspravljati, aposlije toga možda partija Monopolija kojom će zaključiti večer.

Ushićeno je za doručkom Simonu iznio plan, ali je morao priznatida ga je dječakova reakcija pomalo razočarala. Eto ti ga na, on dajesve od sebe kako bi se mogli upoznati. On se odriče aktivnosti ukojima sam uživa i žrtvuje sebe predlažući dječaku posjet muzeju.Simon je uzvratio mrzovoljnim zurenjem u zdjelu rižinih pahuljica.Razmažen, eto što je. Majka ga je u tren oka poslala ocu. Dječaku suočito trebali stega i vodstvo.

Mellberg je uzdahnuo i uputio se na posao. Biti roditelj velika je

obveza.

Patrik je na poslu bio već u osam. I on je loše spavao - manje-višečekao je da stigne jutro kako bi mogao obaviti ono što se mora. Prvoje bilo provjeriti je li sinoćnji razgovor išta promijenio. Prst mu jemalo drhtao dok je ukucavao broj koji je već znao napamet.

»Bolnica Uddevalla.«

Izdiktirao je ime liječnika s kojim je želio razgovarati i nestrpljivočekao dok su ga zvali. Poslije naizgled čitave vječnosti prespojili supoziv.

»Da, halo, ovdje Patrik Hedstrom. Razgovarali smo sinoć. Želio bihznati jesu li moje informacije bile korisne.«

Napeto je slušao i onda stisnutu šaku pobjedonosno podigao uvis.Da! Bio je u pravu!

Spustio je slušalicu i fućkao razmišljajući o posljedicama koje je

potvrdila njegova slutnja. Danas će biti mnogo posla.Drugi poziv uputio je okružnom tužitelju. S istim zahtjevom



nazvao ga je i prije godinu dana, a kako je u pitanju bilo nešto zaistaneuobičajeno, nadao se da tužitelja neće spopasti napadaj ljutnje.

»Da, točno ste čuli. Moram dobiti dozvolu za ekshumaciju.Ponavljam, tako je. Ne, nije isti grob. Taj smo već otvorili, nije li

tako?« Govorio je polagano i razgovijetno, trudio se da ne zvučinervozno. »Da, ovaj put je također hitno i bio bih zahvalan kad bistezahtjev odmah obradili. Sve potrebne dokumente upravo šaljemfaksom. Vjerojatno ste ih već primili. Dokumenti se odnose na dvazahtjeva - nalog za ekshumaciju, kao i nalog za premetačinu.«

Tužitelj se i dalje nećkao pa je Patrik osjetio kako u njemu rastenervoza. S jedva primjetno reskim glasom rekao je: »Istražujemoubojstvo djeteta, a na kocki je možda život još jedne osobe. Ovajzahtjev ne šaljem olako, to činim nakon pomnog razmišljanja i samozato što nastavak i napredak istrage to zahtijevaju. Stoga dolazim dovas kako bih uklonio sve zapreke i ovo obradio najbrže što mogu.Drago bi mi bilo odgovor dobiti do ručka. Što se tiče oba slučaja.«

Spustio je slušalicu i nadao se kako njegov mali ispad neće imatisuprotan učinak i zakočiti sve. Ipak, morao je riskirati.

Nakon što je obavio ono najgore, ostao mu je treći poziv. Kad se

Pedersen javio, zvučao je umorno: »Halo, Hedstrome«, rekao je.»Dobro jutro, dobro jutro. Zvuči kao da si sinoć potegnuodokasna.«

»Da, ovdje se u sitne sate nakupilo puno posla. No već smo prikraju - ostala je još samo papirologija i onda se gubimo odavde.«

»Zvuči kao gadna noć«, rekao je Patrik i načas osjetio krivnju jer jepatologa nazvao i gnjavio ga nakon očito teške noćne smjene.

»Slutim da želiš čuti rezultate ispitivanja pepela s majice i odijelca.

Dobio sam ih još jučer kasno popodne, ali je ovdje nastala ludnica.«Umorno je uzdahnuo. »Jesam li točno čuo da odijelce pripada tvojojkćeri?«

»Da, tako je«, rekao je Patrik. »Neki dan bilo je doma gadno, noBogu hvala pa je zdrava i čitava.«

»Lijepo čuti«, rekao je Pedersen. »Sad mi je jasno zašto si naiglama dok čekaš nalaze.«

»Ne poričem. Zapravo, nisam mislio da si već dobio rezultate.Dakle, što ste otkrili?«

Pedersen se nakašljao. »Da vidimo... da, čini se da nema nikakve



sumnje. Sastav pepela identičan je onom iz pluća djevojčice.«Patrik je izdahnuo i tek tada shvatio koliko je bio napet. »Dakle, to

bi bilo to.«»To je to«, rekao je Pedersen.

»Jesi li uspio potvrditi izvor pepela? Je li životinjski ili ljudski?«»Nažalost, to nismo mogli odrediti. Ostaci su previše propali i

pepeo je previše sitan. S većim uzorkom mogli bismo otkriti, no... «»Čekat ću rezultate pretrage kuće koja je u tijeku. Potraga za

pepelom nam je na vrhu popisa. Ako ga pronađemo, odmah ću tiposlati uzorak na analizu. Možda pronađeš veće čestice«, s nadom jerekao Patrik.

»Može, samo ne računaj previše na to«, rekao je Pedersen.»Više ne računam ni na što. Ali se uvijek mogu nadati.«Nakon što je riješio formalnosti, Patrik je nestrpljivo nogama

bubnjao po podu. Prije nego što stigne odluka tužiteljstva, nije imaogotovo ništa konkretno. Samo je znao da neće moći sjediti u uredunekoliko sati i vrtjeti palčeve.

Čuo je kako ostali dolaze na posao, jedan po jedan, pa je odlučiosazvati sastanak. Morao ih je izvijestiti o svemu i onda je shvatio da će

onim što je pokrenuo sinoć i jutros zateći i iznenaditi sve njih.Imao je pravo. Uslijedila je bujica pitanja - Patrik je odgovaraonajbolje što je mogao, no mnogo toga još nije bio kadar objasniti.Previše toga.

Charlotte je protrljala oči i rasanila se. Ona i Lilian dobile su krevete usobici pokraj intenzivne, ali se nijedna nije uspjela naspavati. Budući

da Charlotte od doma nije ponijela ništa, spavala je u odjeći i dok seprotezala, osjećala se potpuno zgužvano i neuredno.»Imaš li češalj?« upitala je majku koja je također ustala.»Da, mislim da imam«, rekla je Lilian i počela prekapati po

izlizanoj torbici. Pronašla ga je na samome dnu i dodala joj ga.U kupaonici, Charlotte je stala pred zrcalo i promatrala se

kritičkim okom. Svjetlo je nemilosrdno blještalo i jasno otkrivalotamne kolobare ispod očiju, a kosa joj je stršila u nekakvoj uvrnutoj

frizuri. Pažljivo je češljala zapetljano pramenje sve dok joj kosa nijepoprimila normalan oblik. Istodobno, sve vezano uz vlastiti izgled



činilo joj se potpuno nevažnim. Sara joj je i dalje lebdjela negdje ukutu oka i čeličnim stiskom stezala joj srce.

Želudac joj je zakrulio, no prije nego što se uputi u kantinu htjelaje uhvatiti liječnika koji bi joj mogao reći kako je Stig. Svaki put kad je

noću začula korake pred vratima budila se spremna dočekati liječnikas ozbiljnim izrazom na licu. Kako ih nitko nije ometao, pretpostavila jeda je, u ovom slučaju, manjak vijesti ona dobra vijest. Ipak je željeladoznati nešto pa je izišla u hodnik i upitala se kojim putem krenuti.Bolničarka u prolazu pokazala joj je put do salona za osoblje.

Premišljala se bi li uključila mobitel i prvo nazvala Niclasa, ali jeodlučila pričekati dok ne porazgovara s liječnikom. On i Albinvjerojatno još spavaju pa ih nije željela prerano buditi. Albin biostatak dana bio mrzovoljan.

Glavom je provirila kroz vrata koja joj je pokazala bolničarka itiho se nakašljala. Visok muškarac sjedio je, pio kavu i prelistavaočasopis. Po onome što je govorio Niclas, za liječnika je bilo neobičnoda sjedne čak i na trenutak, pa joj je bilo gotovo neugodno što gaometa. Zatim se prisjetila zašto je došla i nakašljala se malo glasnije.Taj ju je put čuo i pogledao upitno.

»Oprostite, ali moj poočim Stig Florin primljen je jučer u bolnicu inismo čuli ništa od kasno sinoć. Znate li kako mu je?«Čini li joj se to ili je liječnik na lice navukao nekakav čudan izraz?

Ako je tako bilo, onda je nestao jednako brzo kao što se i pojavio.»Stig Florin? Tijekom noći stabilizirali smo mu vitalne funkcije i

sad je budan.«»Stvarno?« upitala je Charlotte i zasjala od radosti. »Možemo li ga

vidjeti? I majka mi je ovdje.«

Ponovno taj čudni izraz. Charlotte je unatoč dobrim vijestimapočela osjećati nelagodu. Zar joj nešto prešućuje?

Odgovor je zvučao nesigurno: »Ja... mislim da to baš i nijepametno. Još je slab i mora se odmarati.«

»Dobro, ali možete li mi bar nakratko pustiti majku? Ne možeškoditi, a moglo bi samo pomoći. Jako su bliski.«

»Vjerujem«, rekao je liječnik. »No, nažalost mislim da moratepričekati. Trenutačno nikoga ne puštaju do gospodina Florina.«

»Ali zašto... «»Morate pričekati«, otresito je rekao liječnik, a ona se počela



stvarno ljutiti na njega. Zar na medicini ne prolaze neki kolegij oponašanju prema pacijentovoj rodbini? Bio je gotovo grub. I mogao jezahvaliti sretnim zvijezdama što je ona, a ne Lilian, došla razgovarati snjim. Da se ovako ponio prema majci, čuo bi takvu jezikovu juhu da bi

mu od nje gotovo otpale uši. Charlotte je znala kako je sama previšekrotka u takvim trenucima, pa je samo promrmljala nešto i onda sepovukla u hodnik.

Razmišljala je što će reći majci. Nešto joj je tu bilo sumnjivo. Nijesve kako treba, no ni za živu glavu nije uspijevala shvatiti o čemu jeriječ. Možda bi joj Niclas mogao objasniti. Odlučila je riskirati iprobuditi njega i Albina. Nazvala je. Nadala se da će je on moći umiriti.Već je slutila kako joj se priviđaju stvari.

Poslije sastanka Patrik je sjeo u auto i odvezao se u Uddevallu. Nijemogao sjediti i čekati - morao je raditi nešto. Cijelim putem u mislimaje prevrtao mogućnosti. Sve su bile podjednako neugodne.

Objasnili su mu kako će doći do Odjela intenzivne njege, ali je ipaknekoliko puta zalutao prije nego što ga je pronašao. Zašto je takoprokleto teško snaći se po bolnicama? To vjerojatno ima veze snjegovim ušljivim osjećajem za orijentaciju. Erica je bila obiteljskinavigator. Ponekad mu se činilo da je obdarena šestim čulom koje bije vodilo u pravom smjeru.

Zaustavio je bolničarku. »Tražim Rolfa Wiesela. Gdje bih ga mogaopronaći?«

Pokazala je niz hodnik. Visok muškarac u bijeloj kuti udaljavao seod njega pa je doviknuo: »Doktore Wiesel?«

On se okrenuo: »Molim?«Patrik je požurio k njemu i ispružio ruku. »Patrik Hedstrom,policijska uprava Tanumshede. Razgovarali smo sinoć.«

»A, da«, rekao je liječnik stišćući Patrikovu ruku. »Nazvali ste uzadnji čas, moram priznati. Nismo imali pojma koju bismo terapijuodabrali, a bez pravih lijekova sigurno bismo ga izgubili.«

»Drago mi je što sam pomogao«, rekao je Patrik, pomaloposramljen sugovornikovim žarom. Malo se i ponosio - ne spašava

živote baš svakog dana.»Dođite sa mnom«, rekao je doktor Wiesel i pokazao prema



vratima salona. Ušao je prvi, Patrik za njim.»Jeste li za kavu?«»Da, molim«, rekao je Patrik i tada shvatio da je u postaji

zaboravio popiti prvu kavu. U glavi mu se motalo toliko toga da je

propustio najvažniji dio jutarnje rutine.Sjeli su za ljepljivi kuhinjski stol i pijuckali kavu, lošu gotovo kao i

onu u postaji.»Oprostite. Mislim da predugo stoji u loncu«, rekao je doktor

Wiesel, no Patrik je samo odmahnuo rukom - nije važno.»Dakle, kako ste došli do zaključka da je kod pacijenta prisutno

trovanje arsenom?« znatiželjno je upitao liječnik. Patrik mu je ispričaokako je gledao dokumentarac na Discoveryju i onda to spojio s nekimpodacima kojima je prije raspolagao.

»Pa, taj otrov nije baš uobičajen, zato smo ga teško identificirali«,rekao je doktor Wiesel mašući glavom.

»Kakvo je trenutačno stanje?«»Preživjet će, ali će posljedice trpjeti ostatak života - čini se kao da

je posljednja doza bila stvarno golema. No to ćemo ustanoviti poslije.«»Analizom kose i noktiju?« upitao je Patrik koji je to saznao iz

sinoćnje emisije.»Da, upravo tako. Arsen se u tijelu zadržava u kosi i noktima.Analizom količina i usporedbom s brzinom rasta kose i noktiju,možemo gotovo točno utvrditi kada je primio doze arsena, čak ikolike su bile.«

»Pobrinuli ste se da ga nitko ne posjeti?«»Da - još sinoć, nakon što smo potvrdili da je riječ o trovanju

arsenom. Apsolutna zabrana pristupa, osim dežurnom liječničkom

osoblju. Njegova pastorka bila je malo prije ovdje i raspitivala se zanjega. Rekao sam samo da mu je stanje stabilno i da ga još ne moguvidjeti.«

»Dobro«, rekao je Patrik.»Znate li tko je počinitelj?« oprezno je upitao liječnik.Patrik je malo razmislio prije nego što je odgovorio: »Imamo

pretpostavke i nadam se da ćemo ih danas potvrditi.«»Nadam se. Svatko sposoban za takvo što ne bi trebao biti na

slobodi. Trovanje arsenom izaziva osobito bolne simptome prije negošto nastupi smrt. Zrtva strahovito pati.«



»To mi je jasno«, mračno je rekao Patrik. »No čuo sam da postojibolest koju se može zamijeniti za trovanje arsenom.«

Liječnik je kimnuo: »Da, Guillain-Barre. Imunosni sustav tijelanapada živce i razara mijelinsku ovojnicu. Simptomi su veoma slični

trovanju arsenom. Da niste nazvali, bilo bi prilično vjerojatno dabismo postavili upravo tu dijagnozu.«

Patrik se nasmiješio. »Lijepo je kad se čovjeku tu i tamo posreći.«Onda se ponovno uozbiljio. »Ali, kao što rekoh, pobrinite se da nitkone ulazi u sobu. Mi ćemo popodne obaviti svoje najbolje što možemo.«

Rukovali su se te je Patrik izišao u hodnik. Na trenutak mu seučinilo da je u daljini spazio Charlotte. Vrata su se zatvorila za njim.



Goteborg, 1958.

U UTORAK JOJ JE Z IVOT DOSTIGAO apsolutni vrhunac. Taj hladan, siv,maglovit utorak zauvijek će joj ostati usječen u pamćenje. Iako se,istini za volju, nije sjećala previše detalja. Većinom je pamtila da su jojdošli očevi prijatelji i rekli joj da je majka učinila nešto strašno i daMary mora poći s gospođom iz socijalne skrbi. Na licima im je čitalakako ih peče savjest što je ne mogu barem na nekoliko dana povesti k

sebi doma. No nijedan od očevih mizernih kompanjona vjerojatno nebi htio kod kuće držati tako odvratno debelu djevojku poput nje. Unedostatku bilo kakve rodbine, morala je spakirati ono najnužnije ipoći sa sitnom, starom gospođom koja je došla po nju.

Godine koje su slijedile pamtila je samo u snovima. Nisu to bilemore -zapravo, nije imala razloga žaliti se na tri udomiteljske obiteljiu kojima je prebivala do osamnaeste godine. Ostao je samo snažanosjećaj da nikom nije bila ništa više osim predmeta znatiželje. Takva

postane djevojka ako je s četrnaest godina neopisivo debela i kćiubojice. Razni udomitelji nisu imali ni želju ni snage upoznati djevojkukoju im je dodijelila socijalna skrb. S druge strane, nisu imali ništaprotiv tračeva o majci kad bi im znatiželjni prijatelji i poznanicidolazili u posjet i buljili u Mary. Mrzila ih je sve do posljednjega.

Najviše od svih mrzila je majku. Mrzila ju je zato što je napustilasvoju kćer jedinicu. Mrzila ju je zato što joj je Mary značila toliko malou usporedbi s muškarcem - bila je za njega spremna žrtvovati sve, noništa za kćer. Kad je razmišljala o svemu što je žrtvovala za majku,poniženje je bivalo još veće. Majka ju je samo iskoristila - to joj je bilojasno. Tijekom četrnaeste godine također je shvatila ono što je trebalashvatiti još davno. Da je majka nikad nije voljela. Trudila se samu sebeuvjeriti da majka govori istinu. Da je činila to što je činila zato što ju jevoljela. Batine, podrum, žlice pune Poniznosti. Ali to nije bila istina.Majka je uživala nanositi bol Mary zato što ju je istinski prezirala i

smijala joj se iza leđa.Zato je Mary iz kuće odlučila ponijeti samo jedno. Dopustili su jojda u sat vremena odabere nekoliko stvari iz kuće - ostatak će prodati



zajedno sa stanom. Dok je lutala po sobama, glavom su joj prolijetaleuspomene - otac u naslonjaču s naočalama navrh nosa potpuno uroniou novine, majka za toaletnim stolićem uređuje se za zabavu, ona samaiskrada se u kuhinju kako bi pokušala pronaći nešto za jelo. Sve te

slike nadolazile su joj kao u nekom sumanutom kaleidoskopu; osjetilaje da joj se želudac okreće. Sljedećeg trenutka pojurila je u zahod iizrigala smrdljivu kašu koja joj je na oči natjerala suze. Šmrcajući, ustaje otrla nadlanicom i sjela naslonivši se na zid, pa plakala s glavommeđu koljenima.

Kad je odlazila iz kuće uzela je samo jedno. Modru drvenu žlicu.Punu Poniznosti.



§

NITKO SE NIJE BUNIO što je Niclas uzeo slobodan dan. Aina je čakpromrmljala nešto u smislu kako je već bilo i vrijeme, i zatim otkazalasve preglede za taj dan.

Niclas je puzao po podu i lovio Albina koji je trčao kao lud izmeđustvari razasutih na podu. Još je bio u pidžami iako je već prošlo podne.Bit će to jedan od onih dana koje je Niclas provodio u majici i donjem

dijelu trenirke u kojima je spavao. Albin se smijao kako ga Niclasnikad dotad nije čuo - to ga je natjeralo da još brže puzi za njim.Zaboljelo ga je srce kad je shvatio kako se ne sjeća da se ikada

tako igrao sa Sarom. Uvijek je bio prezaposlen. Do glave pun vlastitevažnosti i svega što je želio učiniti i postići. Osjećajući se pomalonadmoćnim, igre i gluposti s djecom prepustio je Charlotte kojoj je tojako dobro išlo. Prvi put upitao se nije li upravo on izvukao lošijukartu. Onda mu je nešto palo na pamet i natjeralo da se naglo zaustavi

i brzo udahne. Nije znao koja je bila Sarina najdraža igra. Ili koju jedječju emisiju najviše voljela gledati na televiziji; niti je li radije crtalacrvenom ili plavom bojicom. Ni koji joj je bio omiljeni predmet u školi,ni koju bi knjigu uvijek odabrala da joj Charlotte čita prije spavanja. Okćeri nije znao ništa važno. Apsolutno ništa. Mogla je isto tako bitisusjedova kći - sudeći po tome koliko je znao o njoj. Jedino je, činilomu se tako, znao da je teška, tvrdoglava i agresivna. Da je tuklamalenog brata, razbijala stvari po kući i napadala druge učenike. Noništa od toga nije bilo Sara - bilo je to samo ono što je činila.

Ta spoznaja natjerala ga je da se u boli skutri na podu. Sad je biloprekasno da je upozna. Više je nije bilo.

Albin kao da je osjetio kako nešto nije u redu. Prestao je divljati,prikrao se Niclasu i kao kakva životinjica pripio se uz njegovo tijelo.Tako su ležali, jedan kraj drugoga.

Nekoliko minuta poslije zazvonilo je na vratima. Niclas se trgnuo i

Albin se nervozno osvrnuo oko sebe.»Ne brini se«, rekao je Niclas. »To je vjerojatno neki neznanac kojinešto prodaje.«



Podigao je dječaka i otišao otvoriti. Na vratima je stajao Patrik i snjim neki nepoznati tipovi.

»Što je sad?« umorno je upitao Niclas.»Imamo nalog za premetačinu kuće«, rekao je Patrik i pružio mu

dokument.»Pa već ste jednom bili«, zatečeno je rekao Niclas i pregledao spis.

Kad je došao do polovice, raskolačio je oči i zbunjeno pogledaoPatrika. »Koji je ovo vrag? Pokušaj ubojstva Stiga Florina? Ovo je nekašala.«

Patrik se nije smijao. »Nažalost, bojim se da nije. Upravo ga liječeod trovanja arsenom. Jedva je preživio noć.«

»Trovanje arsenom?« iznenađeno je rekao Niclas. »Ali, kako...«Još nije uspijevao pojmiti što se zbivalo i nije se micao s praga.»To namjeravamo otkriti. Ako biste bili ljubazni i pustili nas

unutra... «Niclas je bez riječi stao u stranu. Oni iza Patrika uzeli su svoje

kovčege i opremu i odlučno ušli u kuću.Patrik je ostao s Niclasom u predvorju; kao da je malo oklijevao

prije nego je rekao: »Također imamo nalog za ekshumaciju

Lennartova groba. Vjerojatno su već počeli.«Niclas je razjapio usta. Sve to bilo je toliko nadrealno da nijeuspijevao pojmiti što se uopće zbiva.

»Ali, zašto? Što... tko...?« mucao je.»Ne možemo sve objasniti odmah, ali uvjereni smo da je i on

također otrovan arsenom. Iako nije imao toliko sreće kao Stig«,mračno je dodao Patrik. »Bio bih vam zahvalan ako biste sada pustilimoje ljude da obave svoj posao.« Patrik nije čekao odgovor - ušao je u

kuću.Ne znajući što bi dalje, Niclas je otišao u kuhinju i sjeo za stol, ne

puštajući Albina iz ruku. Smjestio ga je u visoki stolac i podmitio gabiskvitom ne bi li ostao miran. A pitanja su mu prolijetala glavom.

Martin je drhturio na oštrom vjetru. Kaput uniforme slabo ga je štitiood hladnih vjetrova što su brijali grobljem. Netom nakon što su stigli,

kiša je počela sipiti.Cijela operacija izazvala mu je mučninu. Bio je na samo nekoliko



pogreba, no stajati i gledati kako se lijes diže iz zemlje umjesto da sespušta bilo je jednako loše kao i gledati film unatraške. Shvatio jezašto ga je Patrik zamolio da preuzme ovaj zadatak. Patrik je prošaoto isto prije samo nekoliko mjeseci, a jednom u životu svakako je

dosta. Kad je potvrdio tu slutnju, učinilo mu se da čuje grobara kakomrmlja: »Vi u stanici sigurno se kladite koliko starčeka možeteizvaditi u najkraćem mogućem roku.«

Martin nije odgovorio - mislio je da neko vrijeme ne bi bilopametno tužitelju dostavljati ikakve zahtjeve.

Torbjorn Ruud prišao mu je i stao kraj njega. Nije se mogaosuzdržati: »Mislim da bi bilo pametno ovdje u Fjallbacki na ljesovestavljati elastičnu užad - tako ih možete lako izvući kad god topoželite.«

Martin nije mogao suspregnuti smiješak usprkos neprikladnomtrenutku i obojica su se s mukom suzdržavala da ne prasnu u smijehkad je Ruudu zazvonio mobitel.

»Da, Ruud ovdje.« Slušao je, prekinuo i okrenuo se Martinu:»Upravo ulaze kod Florinovih. Ondje su trojica, ovdje su dvojica paćemo vidjeti hoćemo li se morati pregrupirati.«

»Što ovdje morate obaviti, mislim, u ovom trenu?« upitao jeMartin.»Nema nekog posla. Sad samo pazimo da se sve prebaci uz što

manju kontaminaciju. Uzet ćemo i uzorke tla. No, najvažnije je tijeloprebaciti patologu da iz njega izvuku potrebni uzorci. Čim odvezusanduk, idemo do Florinovih pomoći u pretresu. Pretpostavljam daidete i vi?«

Martin je kimnuo. »Da, tako sam mislio.« Malo je zastao. »U kakvu

se to prokletu zbrku pretvorilo.«Ruud je kimnuo. »Tu ste u pravu.«Presahnule su im teme za razgovor pa su šutke stajali čekajući da

ljudi oko groba obave svoje. Malo poslije toga ugledali su poklopaclijesa. Lennart Klinga ponovno se našao iznad zemlje.

Boljelo ga je cijelo tijelo. Stig je spazio mutne pojave koje lebde oko

njega i onda nestaju. Pokušao je otvoriti usta i reći nešto, no kao da ganije slušao nijedan dio tijela. Osjećao se kao da je bio u ringu s



Tysonom i kolosalno izgubio. Na trenutak se upitao je li mrtav. Ovakose živ čovjek ni u kojem slučaju ne može osjećati.

Ta misao izazvala je paniku te je upregnuo svu snagu i pokušaopokrenuti glasnice. Negdje daleko, daleko, začuo je graktanje koje bi

moglo biti njegov glas.I bio je. Jedna od mutnih prikaza prišla mu je i poprimila jasnije

obrise. Ugledao je žensko lice, zažmirkao i pokušao izoštriti sliku.»Gdje?« ispalio je u nadi da će shvatiti što time misli. Shvatila je.»U bolnici ste u Uddevalli. Ovdje ste od jučer.«»Živ?« zagraktao je.»Da, živi ste«, odgovorila je bolničarka sa smiješkom. Imala je

okruglo, iskreno lice. »Bili ste na rubu, moram vam reći, ali steprebrodili ono najgore.«

Da se mogao nasmijati, smijao bi se. »Ono najgore.« Da, da, lako jenjoj reći. Nije znala kako mu svaka žilica u tijelu gori i kako ga boli svedo kostiju. No očito je bio živ - bilo kako bilo. S naporom je pokušaousnama uobličiti još koju riječ.

»Gospođo?« Nije čuo njezino ime. Načas mu se učinilo dajebolničarki na licu zatitrao nekakav čudan izraz, ali je ubrzo iščeznuo.

Nesumnjivo se bol poigrava s njim.»Sada se morate malo odmoriti«, rekla je. »Ubrzo ćete moći primitiposjete.«

Zadovoljio se time. Iscrpljenost ga je preplavila, a on je dopustioda ga ponese. Nije mrtav, to je najvažnije. U bolnici je, ali nije mrtav.

Iznimno pozorno pretražili su svaki milimetar kuće. Nisu si smjeli

dopustiti da previde nešto, ali nisu imali ni cijeli dan. Kad završe,izgledat će kao da je kuću poharao uragan, no Patrik je znao štotrebaju naći i bio je siguran da se to negdje nalazi. Nije namjeravaootići sve dok to ne pronađe.

»Kako ide?« začuo je Martinov glas s vrata.Patrik se okrenuo. »Pročešljali smo polovicu soba u prizemlju. Još

ništa. Što je s vama?«»Dakle, kovčeg je na putu. Usuđujem se reći, čisti nadrealizam.«

»Računaj da će ti se slike kad-tad vratiti u nekoj od mora. Meni suruke kostura izlazile kroz poklopac lijesa i slično.«



»Prestani.« Martin je iskrivio lice. »Još niste ništa pronašli?« upitaoje, većinom kako bi rastjerao slike o kojima je Patrik govorio.

»Ne, ništa«, zlovoljno je odvratio Patrik. »No mora biti ovdje.Osjećam to.«

»Oduvijek sam mislio da imaš jaku žensku stranu - dakle riječ je oženskoj intuiciji«, rekao je Martin i osmjehnuo se.

»Daj, budi koristan umjesto što tu stojiš i gaziš mi muževnost.«Martin ga je shvatio doslovno i uputio se pronaći vlastiti kutak za

pretres.Patriku je na usnama zatitrao smiješak, ali je ubrzo nestao. Pred

sobom je ugledao Majino tjelešce u ubojičinim rukama, a od bijesakoji ga je spopao zacrvenjelo mu se pred očima.

Dva sata poslije, počeo se osjećati poraženo. Prošli su cijeloprizemlje i podrum, no nisu pronašli ništa. Ipak, mogli su potvrditi daje Lilian iznimno marna kućanica. Tehničari su pokupili veći brojmalih spremnika koje su pronašli u podrumu, no njih će moratiprebaciti u laboratorij i analizirati. No tada se prisjetio snimke koju jesinoć gledao i osjetio da mu se odlučnost vraća. Nije pogriješio. Nijemogao pogriješiti. Ovdje je. Samo je pitanje gdje.

»Hoćemo nastaviti na katu?« upitao je Martin i glavom mahnuoprema stubama.»Da, možeš i ti. Mislim da dolje nismo ništa propustili. Pretražili

smo svaki milimetar.«Cijela ekipa preselila se na kat. Niclas je otišao u šetnju s Albinom

pa su mogli nesmetano raditi.»Počet ću s Lilianinom spavaćom sobom«, rekao je Patrik.Ušao je kroz vrata desno od stubišta i osvrnuo se po sobi. Spavaća

soba bila je savršeno sređena kao i ostatak kuće, a krevet je bio takoprecizno namješten da bi prošao pregled i u vojarni. Sve ostalo u sobibilo je izrazito ženstveno. Stig se ondje vjerojatno nije osjećaonajugodnije prije nego što se preselio u gostinjsku sobu. Zavjese iprekrivač na krevetu bili su nabrani, a na noćnom stoliću i biroustajali su tabletići. Posvuda su se nalazile porculanske figurice, azidove su prekrivali naslikani i keramički anđeli. Prevladavala jeružičasta - sve je bilo toliko preslatko da je Patrik zamalo osjetiomučninu. Podsjećala ga je na sobu u kući za lutke. Upravo bi takopetogodišnjakinja uredila svoju sobu ako bi dobila slobodne ruke.



»Ma fuj«, rekao je Martin gurnuvši glavu kroz vrata. »Izgleda kaoda se ovdje izrigao ružičasti plamenac.«

»Primjer sobe koja se nikad neće pojaviti u časopisu o dizajnuinterijera.«

»Samo ako se radi o stanju 'prije' renovacije - što je ovdje očajnopotrebno«, rekao je Martin. »Reci, trebaš li pomoć ovdje? Čini se datreba pregledati gomilu stvari.«

»Kvragu, trebam. Ne želim ovdje ostati dulje nego što moram.«Počeli su svaki na svom kraju sobe. Patrik je sjeo na pod

pregledati noćni ormarić, a Martin se bacio na garderobni ormar kojije prekrivao cijeli zid.

Radili su šutke. Martinu je zapucketalo u leđima kad je posegnuoza kutijama za cipele na gornjoj polici ormara. Pažljivo ih je spustio nakrevet i nakratko zastao da si izmasira križa. Još je osjećao posljediceselidbe i shvatio kako bi mu bilo pametno posjetiti kiropraktičara.

»Što si našao?« upitao je Patrik promatrajući ga s poda.»Neke kutije za cipele.« Podigao je poklopac s prve, pomno

pregledao sadržaj, stavio je na stranu i poklopio. »Samo hrpa starihfotografija.« Podigao je poklopac s druge i izvukao staru, drvenu,

modru kutiju. Poklopac je zapinjao pa se morao poslužiti s malo sileda ga otvori. Kad je Patrik čuo kako je ostao bez daha, odmah jepogledao.

»Bingo«, rekao je Martin.Patrik se nasmiješio. »Bingo«, pobjedonosno je ponovio.

Charlotte je nekoliko puta prošla pokraj mašine sa slatkim i

naposljetku popustila. Ako si u ovakvom trenutku ne može priuštitikomadić čokolade, kada onda može?Ubacila je kovanice i pritisnula gumb da Snickers padne u otvor.

Onaj veliki baš joj je po mjeri.Premišljala se bi li progutala sve prije povratka, no znala je da će

joj pozliti ako bude prebrzo jela. Obuzdala se i vratila u čekaonicugdje je sjedila Lilian. Imala je pravo. Majka je oči odmah prikovala začokoladicu u rukama te ju je prijekorno pogledala.

»Znaš li koliko kalorija ima u tome? Moraš smršavjeti, a ne nabijatikilažu. To ti ide ravno u stražnjicu, sad kad si konačno uspjela skinuti



par kila...«Charlotte je uzdahnula. Tu litaniju slušala je cijeloga života. Lilian

u kući nikad nije dopuštala nikakve slatkiše - a sama je bila jedna odonih koje su uvijek imale istu težinu i nikad na tijelu nije imala ni

grama viška. Možda su slatkiši baš zato toliko mamili Charlotte te ih jejela u potaji. Ponekad je roditeljima iz džepova krala sitniš i onda seiskradala do kioska kupiti čokoladne kuglice i razne slatkiše koje bihalapljivo gutala prije povratka kući. U srednjoj školi već je bilapreteška i Lilian je bjesnila. Ponekad bi Charlotte natjerala da se svučei stane ispred velikog zrcala kako bi je nemilosrdno mogla štipati zakolutove oko struka.

»Pogledaj se. Kao debela svinja! A ne želiš izgledati kao svinja, je litako?«

Charlotte je u tim trenucima mrzila majku. No Lilian se usuđivalaraditi takve stvari samo dok Lennarta nije bilo doma. On to nikad ne bidopustio. Tata je bio Charlottino spasenje. Kad je umro, bila je većodrasla, no bez njega osjećala se poput nemoćne djevojčice.

Gledala je majku koja je sjedila sučelice njoj. Kao i obično,savršeno odjevena, za razliku od Charlotte koja od kuće nije ponijela

rezervnu odjeću. Lilian je, štoviše, stigla spremiti i torbicu sa stvarimapa se preodjenula i svježe našminkala.Charlotte je prkosno strpala posljednji komad velike čokolade u

usta, ne mareći za Lilianine poglede neodobravanja. Zamisli samo, onarazbija glavu Charlottinim prehrambenim navikama dok se Stig boriza život. Majka je nikad nije prestala iznenađivati. No, s obzirom na tokakva joj je bila i baka, možda to i nije bilo čudno.

»Kad ćemo moći vidjeti Stiga?« frustrirano je upitala Lilian. »Nije

mi jasno. Kako se mogu ovako odnositi prema rodbini?«»Sigurna sam da postoji razlog«, rekla je Charlotte trudeći se

zvučati umirujuće, no na trenutak se prisjetila neobičnog izrazaliječnikova lica. »Vjerojatno bismo samo smetali.«

Lilian je frknula i ustala kako bi se demonstrativno šetala amo-tamo.

Charlotte je uzdahnula. Stvarno je pokušavala na životu održavatisuosjećanje koje je sinoć osjetila prema majci, no Lilian joj je to uvelikoj mjeri otežavala. Charlotte je izvukla mobitel i provjerila je liuključen. Malo je čudno što Niclas ne zove. Ekran se bio zacrnio i



shvatila je da joj se baterija ispraznila, a da to nije primijetila. Kvragu.Ustala je kako bi nazvala s govornice u hodniku, ali se zamalo sudarilas dvojicom muškaraca. Iznenadila se ugledavši Patrika Hedstroma injegova riđokosog kolegu koji su se mrgodno nalukavali u čekaonicu

preko njezina ramena.»Hej, što radite ovdje?« upitala je, no tada ju je spoznaja mlatnula

svom silinom. »Nešto ste pronašli? Što? Što...« Željna odgovorapromatrala je Patrika i Martina i pritom je osjetila jezu, ali odgovor jeizostao.

Patrik je naposljetku prozborio: »U ovom trenutku ne možemovam o Sari reći ništa konkretno.«

»Ali, zašto...«, zapanjeno je rekla, ne završivši rečenicu.Zaprepaštena Charlotte maknula im se s puta kad su joj dali znak

da bi htjeli produžiti. Kao u magli vidjela je kako i drugi u čekaonicinapeto promatraju dramu koja je uslijedila kad su policajci ušli i staliispred Lilian, a ona je pak stajala prekriženih ruku i gledala ihizvijenih obrva.

»Molim vas, pođite s nama.«»Ne mogu to učiniti, svakako razumijete«, ratoborno je odvratila

Lilian. »Moj suprug bori se za život i ne mogu ga ostaviti.« Udarila jenogom kako bi naglasila svoje riječi, no nijedan detektiv kao da to nijeprimjećivao.

»Stig će se izvući, no nažalost vi nemate izbora. Pristojno ću vaszamoliti još jednom«, rekao je Patrik.

Charlotte nije mogla vjerovati svojim ušima. Sve to sigurno je samonekakav užasan nesporazum. Kad bi Niclas barem bio ovdje, bila jesigurna da bi on sve to u tren oka bio kadar i smiriti i raščistiti. Cijela

situacija bila je apsurdna.»A u vezi s čim?« odsjekla je Lilian. Glasno je izgovorila ono što je

Charlotte pomislila. »Zacijelo je riječ o nekom nesporazumu.«»Jutros smo ekshumirali tijelo vašeg supruga Lennarta. Patolozi

trenutačno uzimaju uzorke s njegovih ostataka. Stigovi uzorci već suse vratili s analize. Također, danas smo proveli premetačinu vaše kućei...«, Patrik je letimično pogledao Charlotte i onda se vratio Lilian,»otkrili još ponešto. Ako želite, možemo o tome ovdje, pred vašomkćeri i svima drugima, ili možete s nama u postaju.« U glasu mu nijebilo ni tračka emocije, no u očima mu se vidjela hladnoća kakvu



Charlotte nije očekivala od njega.Lilian je načas pogledala Charlotte u oči. Charlotte nije shvaćala

ništa od onoga što je govorio Patrik. Taj kratki pogled još je višeojačao njezinu zbunjenost i kičmom joj potjerao ledene trnce. Nešto

stvarno nije bilo u redu.»Tata je bolovao od Guillain-Barreova sindroma. Umro je od

bolesti živaca«, rekla je istodobno objašnjavajući i upitno seobraćajući Patriku.

Patrik nije odgovorio. Charlotte će ubrzo otkriti više nego što jeikad htjela znati.

Lilian je skrenula pogled s kćeri; činilo se kao da se premišlja.Onda je mirno rekla Patriku: »Dobro. Idem s vama.«

Charlotte je zatečena stajala ondje, ne znajući treba li ostati ili poćis njima. Njezina neodlučnost konačno je riješila problem. Gledala jekako policajci i majka nestaju niz hodnik.



Hinseberg, 1962.

BIO JE TO JEDINI POSJET Agnes koji je namjeravala odraditi. Više je nijesmatrala majkom. Bila je samo Agnes.

Mary je upravo navršila osamnaest i, ne osvrćući se, napustilasvoju posljednju udomiteljsku obitelj. Nisu joj nedostajali, kao ni onanjima.

Tijekom godina, pisma su pristizala često. Debela pisma koja su

mirisala na Agnes. Nije otvorila nijedno. No nije ih ni bacila. Ležala suu sanduku i čekala da ih jednoga dana pročita.Agnes ju je prvo upitala upravo to: »Draga, jesi li čitala moja

pisma?«Mary je pogledala Agnes i nije odgovorila. Nije ju vidjela četiri

godine i morala je prepoznati lik prije nego što išta kaže.Iznenadilo ju je koliko je vrijeme u zatvoru malo utjecalo na

Agnes. Nije mogla birati odjeću, tako da su elegantne haljine i kostimi

bili stvar prošlosti, no činilo se da se jednako revno brine i za sebe i zasvoj izgled. Imala je novu frizuru - košnicu, po posljednjoj modi. Crtatuša bila je pomodno debela, a nokti onako dugački kakve ih je Marypamtila. Agnes je njima nestrpljivo bubnjala čekajući odgovor.

Prošao je još trenutak prije nego što je Mary progovorila: »Ne,nisam ih čitala. I ne zovi me 'draga'«, rekla je i znatiželjno čekalaodgovor. Nije se više plašila žene nasuprot sebi. Monstrum u njojpostupno je proždro taj strah, kako je mržnja bujala. Uz toliku mržnju,nije bilo mjesta za strah.

Agnes nije mogla propustiti sjajnu priliku za scenu:»Nisi ih čitala!« zavrištala je. »Sjedim ovdje zatočena dok ti jurcaš

uokolo, provodiš se i Bog zna što sve ne, a meni je jedina radost spoznaja da moja draga kći čita pisma na koja sam trošila tolike sate.U četiri godine od tebe nisam primila nijedno jedino pismo, nijedantelefonski poziv!«Agnes je glasno jecala, no suza nije bilo. Pokvarile bi

joj savršenu šminku.»Zašto si to učinila?« tiho je upitala Mary.Agnes je naglo prestala plakati. Savršeno pribrano izvukla je



cigaretu i pažljivo je pripalila. Nekoliko puta duboko je uvukla iodgovorila sablasno mirno: »Zato što me izdao. Mislio je da me možeodbaciti.«

»Nisi ga jednostavno mogla pustiti da ode?« Mary se nagnula da joj

ne promakne nijedna riječ. Tu temu toliko je puta vrtjela u mislima danije željela propustiti nijedan slog.

»Nijedan muškarac ne ostavlja mene«, rekla je Agnes. »Učinila samšto sam morala.« Onda je hladno pogledala Mary i dodala: »O tomeznaš sve, nije li tako?«

Mary je skrenula pogled. Monstrum u njoj nemirno se migoljio.Kratko je rekla: »Želim da mi prepišeš kuću u Fjallbacki. Razmišljamda se preselim onamo.«

Činilo se kako se Agnes sprema usprotiviti, pa se Mary požuriladodati: »Ako želiš ubuduće imati ikakav kontakt sa mnom, onda ćešraditi što ti kažem. Ako mi prepišeš kuću, obećavam da ću pročitatitvoja pisma i pisati ti.«

Agnes se nećkala, pa je Mary brzo nastavila: »Ostala sam ti samoja. Možda nije mnogo, ali sad imaš još samo mene.«

Nekoliko nepodnošljivo dugih sekundi Agnes je vagala sve

prednosti i mane, procjenjujući što bi joj najviše koristilo te jekonačno odlučila.»U redu, dogovoreno. Ne zato što bi mi bilo jasno zašto želiš živjeti

u toj zabiti, no ako tako želiš, u redu...« Slegnula je, a Mary je u sebiosjetila radost.

Taj plan skovala je tijekom prošle godine. Počet će iznova. Postatinetko posve drugi. Osloboditi se prošlosti koja se za nju lijepila poput pljesnive deke. Već je podnijela zahtjev za promjenom imena. Druga

faza bila je preuzimanje vlasništva nad kućom u Fjallbacki, i već jepočela raditi na promjeni izgleda. Cijelih mjesec dana u usta nijeunijela nijednu suvišnu kaloriju, a pomagale su i jednosatne jutarnješetnje. Sve će biti drugačije. Sve će biti novo.

Posljednje što je čula odlazeći od Agnes koja je sjedila u čekaonicibio je njezin iznenađen uzvik: »Jesi li ti to smršavjela?«

Mary se nije okrenula. Nije odgovorila. Već je bila na putu dapostane nova osoba.



§

IDUCI DAN OLUJA SE SMIRILA i jesen je otkrila svoju najljepšu stranu.Lišće koje je preživjelo oluju bilo je crveno i žuto i nježno treperilo napovjetarcu. Sunce nije davalo toplinu, ali je ipak snažilo duh i tjeralosurovu studen iz zraka - onu koja se uvlačila u odjeću, i vlažila ihladila tijelo.

Patrik je sjedio u kuhinji i uzdahnuo. Lilian je i dalje odbijala

govoriti usprkos svim dokazima kojima su raspolagali protiv nje.Barem su imali dovoljno da je zadrže u pritvoru, a imali su i vremenada je preobrate.

»Kako ide?« upitala je Anika došavši doliti kavu.»Nema promjena«, rekao je Patrik i duboko uzdahnuo. »Tvrda je

kao kamen. Nije rekla ni riječ.«»Baš nam je potrebno priznanje kad su dokazi dovoljno jaki?«»Ne, zapravo i ne«, rekao je Patrik. »No nedostaje nam motiv. Uz

malo mašte mogao bih iznaći niz uvjerljivih motiva za ubojstvo jednogsupruga i pokušaj ubojstva drugog. Ali Saru?«

»Kako si znao da je ona ubila Saru?«»Nisam«, rekao je Patrik, »ne do sada. No sve ovo natjeralo me da

zaključim kako je netko lagao o jutru kad je Sara nestala, i da je tajnetko sigurno Lilian.«

Uključio je magnetofon na kuhinjskom stolu. Morganov glaspreplavio je prostoriju. »Nisam to učinio. Ne mogu ležati u zatvoruostatak života. Nisam je ubio. Ne znam kako je jakna završila kodmene. Ona ju je nosila kad je ušla u svoju kuću. Molim vas, nemojte meostaviti ovdje.«

»Jesi li čula?« upitao je Patrik.Annika je odmahnula glavom. »Ništa posebno.«»Poslušaj još jednom, jako pažljivo.« Premotao je traku i ponovno

pustio.

»Nisam to učinio. Ne mogu ležati u zatvoru ostatak života. Nisamje ubio. Ne znam kako je jakna završila kod mene. Ona ju je nosila kadje ušla u svoju kuću. Molim vas, nemojte me ostaviti ovdje.«



»Ona ju je nosila kad je ušla u svoju kuću«, tiho je ponovila Annika.»Upravo tako«, rekao je Patrik. »Lilian je izjavila da je Sara izišla i

da se nije vratila, ali ju je Morgan vidio kako ponovno ulazi u kuću.Jedina osoba koja je imala razlog lagati o tome jest Lilian. Zašto nam

ne bi rekla da se Sara vratila doma?«»Kvragu, kako netko može utopiti vlastitu unuku? I zašto joj je

natrpala pepeo u usta?« upitala je Annika polagano mašući glavom.»Da, upravo to želim saznati«, rekao je ozlojeđeno Patrik. »A ona

samo sjedi, smiješi se i odbija išta reći - ne želi ni priznati, ni branitise.«

»A što je s dječakom?« nastavila je Annika. »Zašto je napala njega?I Maju?«

»Mislim da je Liam bio nasumična žrtva«, rekao je Patrik vrtećišalicu u rukama. »Iskoristila je priliku. Na taj način skretala jepozornost s obitelji - s Niclasa, najviše, očito. Napad na Maju bio jeosveta što istražujem njezinu obitelj.«

»Čula sam da si imao sreće u rješavanju Lennartova ubojstva ipokušaja Stigova ubojstva.«

»Da, jesam, no nažalost ne mogu tvrditi da sam se sam tome

domislio. Da nisam gledao forenzičare na Discoveryju, nikad to nebismo otkrili. Prikazivali su slučaj žene u Sjedinjenim Državama kojaje trovala muževe - jednom su prvotno dijagnosticirali Guillain-Barrea.Tada mi se sve posložilo. Erica je spomenula da je Charlottin otacumro od bolesti koja napada živce, a kad se tome pridoda Stigovabolest... dva supruga s istim rijetkim simptomima; to me natjeralo dase zamislim. Probudio sam Ericu i ona mi je potvrdila kako jeCharlotte rekla da joj je otac umro od Guillain-Barrea. No moram ti

reći da sam potpuno siguran postao tek nakon što sam zvao bolnicu.Bilo je sjajno kad su došli rezultati testova i pokazali užasno velikukoncentraciju arsena. Kad bi mi barem htjela reći zašto. Ne želi rećiništa!« Mrzovoljno je rukom prošao kroz kosu.

»No dobro, sve ima svoje granice«, rekla je Annika i okrenula seda pođe. Ponovno ga je pogledala i upitala: »Da, jesi li čuo novosti?«

»Ne, što je?« odvratio je umorno Patrik pokazujući mlakozanimanje.

»Ernst je stvarno dobio otkaz. A Mellberg je zaposlio neku ženu daovdje radi. Očito su ga pritisnuli odozgo s obzirom na nerazmjer po



pitanju spola u postaji.«»Jadničak«, Patrik se zacerekao. »Nadam se da ženska ima debelu

kožu.«»Ne znam ništa o njoj. Znat ćemo tek kad se pojavi. Dolazi za

mjesec dana.«»Siguran sam da će biti dobra«. rekao je Patrik. »U usporedbi s

Ernstom, sve živo znači poboljšanje.«»To svakako«, rekla je Annika. »Trebao bi se malo razvedriti.

Glavno je da ubojicu držimo u pritvoru. Motiv možda ostane pitanjeizmeđu nje i njezina tvorca.«

»Još se nisam predao«, promrmljao je Patrik i ustao kako bipokušao još jednom.

Otišao je po Göstu te su zajedno Lilian odveli u sobu za ispitivanje.Nakon nekoliko dana zatvora djelovala je malo nedotjerano, no bila jesavršeno mirna. Osim nervoze koju je pokazala dok su je odvodili izbolničke čekaonice, fasada joj je odavala potpunu samokontrolu.Dosad je nije uzdrmalo ništa što su joj rekli te je Patrik počeo sumnjatida će ikad uspjeti. Unatoč tomu, morao je pokušati posljednji put.Tada će je preuzeti tužiteljstvo. No istinski je želio iz nje izvući

objašnjenje za Maju. Ponosio se što je uspijevao obuzdati bijes - to jepostigao trudeći se sve vrijeme u mislima imati jasan cilj. Važno je biloosuditi Lilian i, ako uzmognu, izvući objašnjenje. Istresati vlastiteosjećaje na nju ne bi pomoglo. Također je znao da bi i najmanji njegovispad značio udaljavanje s ispitivanja. Ionako su ga već svi nadziralizbog osobne povezanosti sa slučajem.

Duboko je udahnuo i progovorio: »Sara je danas pokopana. Jeste liznali?«

On i Gösta sjedili su za stolom sučelice Lilian. Odmahnula jeglavom.

»Jeste li htjeli biti ondje?«Samo je slegnula ramenima i nasmiješila im se neobično, poput

sfinge.»Što mislite, što sad Charlotte misli o vama?« Skakao je s teme na

temu nadajući se da će je pogoditi u živac i tako izazvati reakciju.Dosad je bila gotovo neljudski ravnodušna.

»Ja sam joj majka«, spokojno je odvratila Lilian. »I to ništa nemože promijeniti.«



»Mislite li da bi to htjela?«»Možda. No to što ona želi neće promijeniti ništa.«»Mislite li da bi željela znati zašto ste sve to učinili?« ubacio se

Gösta. Netremice je zurio u Lilian, tražio pukotinu u naizgled

neprobojnom oklopu.Lilian nije odgovorila - samo je ravnodušno proučavala svoje

nokte.»Lilian, znate da raspolažemo dokazima. To smo već prošli. Ni

trenutka ne sumnjamo da ste ubili dvoje ljudi i da ste krivi za pokušajubojstva treće osobe. Trovanje arsenom Lennarta i Stiga donijet ćevam mnogo godina u zatvoru. Dakle, neće vas ništa stajati razgovor oSarinu ubojstvu. Ubojstvo muža nije nikakva novost - mogao bih sesjetiti tisuću razloga za to, ali zašto unuku. Zašto Saru? Je li vasizazvala? Jeste li se naljutili na nju i niste se mogli zaustaviti? Je liimala jedan od svojih ispada pa ste je pokušali smiriti u kadi, a onda jesve izmaklo kontroli? Recite nam.«

No kao i prilikom prijašnjih ispitivanja, od Lilian nisu dobiliodgovore. Samo se blago smiješila.

»Imamo dokaze!« ponovio je Patrik koji se s mukom obuzdavao.

»Lennartovi uzorci pokazuju visoke razine arsena, jednako kao iStigovi. Čak smo uspjeli pokazati i to da se trovanje arsenom odvijalotijekom proteklih šest mjeseci, i to u sve većim dozama. Arsen smopronašli u starom spremniku za otrov protiv štakora koji ste čuvali upodrumu. Sara je u plućima imala tragove pepela koji ste čuvali uspavaćoj sobi. Malo dijete namazali ste istim tim pepelom kako bismoskrenuli s traga i također ste Sarinu jaknu sakrili u Morganovu kućicune biste li tako okrivili njega. To što se otkrilo da je Kaj pedofil bila je

za vas čista sreća. No imamo i Morganov iskaz na vrpci, u kojemnavodi kako je Saru vidio da se vraća kući. Sve to proturječi onomešto ste nam rekli. Znamo da ste vi ubili Saru. Sad nam pomozite,pomozite kćeri da živi. Recite nam, zašto! A moja kći, kakav ste razlogimali da je izvadite iz kolica? Jeste li pokušali napasti mene? Recitenam!«

Lilian je kažiprstom crtala malene krugove po stolu. Već jenekoliko puta odslušala Patrikove govorancije - i ovaj put sve je bilouzaludno.

Patrik je osjetio da gubi živce. Shvatio je da bi mu bilo najbolje



prestati prije nego što učini neku glupost. Skočio je na noge, izdiktiraopotrebne podatke kojima je zaključio ispitivanje i prišao vratima.Okrenuo se na dovratku.

»Ovo što činite je neoprostivo. Imate moć kćeri podariti bar

nekakav spokoj, ali ste odlučili to ne učiniti. Što nije samoneoprostivo, nego i nehumano.«

Zamolio je Göstu da Lilian preprati do ćelije. Nije ju više mogaogledati. Na časak mu se učinilo da gleda ravno u dubinu zla.

»Proklete feministice koje već i previše trpimo«, mrmljao jeMellberg. »A sad će nas ženske zatrpati i na poslu. Ne shvaćam tajglupi sustav kvota. Možda sam naivan, no vjerovao sam da ću sammoći birati osoblje. A ne, umjesto toga, pošalju mi damu kojavjerojatno nije naučila ni zakopčati odoru. Jesam li u pravu?«

Simon nije odgovorio; nije podizao pogled s tanjura.Bilo mu je čudno ručati kod kuće, no to je bila još jedna poveznica

u projektu 'otac-sin' koji je Mellberg otpočeo. Čak se i potrudionarezati povrće koje mu dotad nije nalazilo put do hladnjaka. Ali je sazlovoljom primijetio da Simon nije taknuo ni krastavce ni rajčicu.Umjesto toga, bacio se na makarone i ćufte koje je zalijevao obilnim

količinama kečapa. Ma kvragu, i kečap se radi od rajčica. Mellberg jepretpostavio kako je to u redu.Odlučio je promijeniti temu. Razmišljanje o novoj kolegici štetilo

mu je krvnom pritisku pa se umjesto toga okrenuo sinovljevimplanovima za budućnost.

»Dakle, jesi li razmišljao kojim bi se poslom želio baviti? Akomisliš da gimnazija nije za tebe, mogu ti pomoći pronaći nekakavposao. Nije svatko za studij, a ako si i upola praktičan kao tvoj otac...«

Mellberg se nasmijao.Iskusniji roditelj možda bi se zabrinuo zbog manjka dječje

inicijative u pogledu budućnosti, no Mellberg je bio pun pouzdanja.Simon zacijelo samo proživljava privremenu depresiju - nema mjestabrizi. Pitao se želi li da dječak ode u advokate ili u liječnike. Advokat,odlučio je. Liječnici više ne zarađuju tako dobro. No sve dok dječakane usmjeri u tom pravcu, najvažnije je bilo povući se i dječaku datislobodu. Ako okusi tvrdoću života, naposljetku će se urazumiti.Naravno da mu je Simonova majka javila da dječak ima negativneocjene iz gotovo svih predmeta, te mu je bilo jasno kako bi mu to



moglo predstavljati zapreke na njegovu putu. No Mellberg jerazmišljao pozitivno. Cijeli problem očito izvire iz manjka podrškekod kuće, jer inteligencija mora biti prisutna - u protivnom se majkapriroda s njima okrutno našalila.

Simon je bezvoljno žvakao ćuftu i nije djelovao osobito spremanodgovarati na očeva pitanja.

»Dakle, što misliš o nekom poslu?« ponovio je Mellberg, većpomalo zlovoljno. On se trudi skovati veze među njima, a Simon se neželi potruditi ni da odgovori.

Zvačući, Simon je malo poslije rekao: »Ne, ne bih rekao.«»Što misliš time, 'ne bih rekao'?« uvrijeđeno je upitao Mellberg.

»Onda, što uopće misliš? Da možeš živjeti ovdje pod mojim krovom,jesti moju hranu i samo sjediti i glupirati se cijeli dan? To misliš?«

Simon nije ni trepnuo. »Ne, vjerojatno ću se vratiti i živjeti smamom.«

Ta izjava Mellberga je pogodila poput šake u glavu. Negdje okosrca osjetio je čudnu, gotovo prodornu bol.

»Živjeti s mamom?« ponovio je Mellberg kao da ne vjerujevlastitim ušima. Na tu je mogućnost jedva pomišljao.

»Mislio sam da ne voliš živjeti tamo? Kad si stigao, rekao si damrziš 'prokletu kuju'.«»Mama je sasvim u redu«, rekao je Simon gledajući kroz prozor.»A ja nisam?« zarežao je Mellberg. Nije mogao prikriti razočaranje

koje se prikralo. Požalio je što je bio toliko strog s dječakom. Moždanije neophodno da mali odmah počne raditi. Za tlaku će u životu imativremena napretek; malo opuštanja neće mu pokvariti prilike.

Mellberg se požurio objaviti svoj novi svjetonazor, no nije postigao

očekivani učinak.»Ne, nije to. Mama će me vjerojatno isto natjerati da si nađem

posao. Riječ je o frendovima. Doma imam puno frendova, a ovdje nepoznam nikoga pa... « Nije završio rečenicu.

»Ali što je sa svim onim sjajnim stvarima koje smo zajedno radili«,rekao je Mellberg. »Znaš, otac i sin. Mislio sam da konačno uživaš štosi sa svojim starim. Da me upoznaš.«

Mellberg je grozničavo tragao za nekim uvjerljivim argumentom.Nije mogao zamisliti zašto je prije samo dva tjedna, čekajući sinovljevdolazak, osjećao toliku paniku. Istini za volju, tu i tamo naljutio bi se



na njega, ali to je prošlo. Prvi put očekivao je nekoga dok je poslijeposla otključavao kućna vrata. Sad će sve to nestati.

Dječak je slegnuo ramenima. »Sjajan si ti. Nema to veze s tobom.Zapravo se nikad nisam trebao preseliti ovamo. To mama samo govori

kad poludi. Prije me slala baki, ali sad je bolesna pa mama nije znalašto bi sa mnom. Jučer sam razgovarao s njom. Smirila se i želi da sevratim doma. Tako da ujutro u devet sjedam na vlak«, rekao je negledajući Mellberga. Tada je podigao pogled. »Ma, bilo je stvarno fora.Stvarno. Bio si stvarno faca i stvarno si se trudio i sve. Zato bih voliodoći i ponekad te posjetiti ako je to u redu...« Zastao je na trenutak idodao: »Tata?«

Mellberg je osjetio kako mu se toplina širi grudima. Prvi put da gaje dječak nazvao 'tata'. Kvragu. Prvi put da ga je itko ikad nazvaotatom.

Odmah mu je bilo lakše prihvatiti vijesti o dječakovu odlasku.Barem će ga povremeno posjećivati. Tatu.

Bilo je to nešto najteže što su ikad učinili. Istodobno, osjećali su da jesve završilo i da će tako moći podići temelje za budući brak. Čvrsto suse zagrlili gledajući kako se maleni bijeli lijes spušta u zemlju. Ništa nasvijetu ne može biti gore od ovoga. Od oproštaja sa Sarom.

Niclas i Charlotte odlučili su biti sami. Obred u crkvi bio je kratak ijednostavan. Tako su željeli. Samo njih dvoje i pastor. Sad su samistajali pokraj globa. Pastor je izgovorio riječi koje su pristajalesituaciji i potom se diskretno povukao. Na lijes su bacili jednu ružukoja je, žarko roza, sjala na bijelom drvu. Roza joj je bila najmilija

boja. Možda zato što se sudarala s riđom kosom. Sara nikad nije biralalakši put.Mržnja prema Lilian bila im je još svježa. Charlotte je obuzeo

osjećaj nelagode što stoji u spokoju groblja s toliko mržnje što je sipilaiz svake njezine pore. Možda će minuti s vremenom, no krajičkom okaspazila je humak zemlje na očevu grobu, nastao nakon što su ga drugiput položili u zemlju. Onda se upitala kako će moći osjećati išta osimgnjeva i tuge.

Lilian joj nije otela samo Saru nego i oca, što joj nikad nećeoprostiti. Kako bi mogla? Pastor je govorio kako je praštanje način



ublažavanja boli, no kako se može oprostiti monstrumu? Nije čak niznala zašto je majka počinila takve strahotne zločine. Besmislenost tihčina samo je podjarivala bijes i bol što ih je osjećala. Je li Lilian sasvimluda ili je djelovala prateći neku poremećenu logiku? Činjenica da to

možda nikad neće saznati samo je otežavala gubitak - iz majčinih ustaželjela je iščupati riječi objašnjenja.

Uza sve cvijeće od ljudi iz grada koji su htjeli izraziti sućut u crkvusu stigla i dva malena vijenca. Jedan od Sarine bake po ocu, Aste.Smjestili su ga pokraj lijesa te su ga odnijeli na groblje i položili uzmaleni nadgrobni kamen. Asta im se također javila i pitala smije li bitinazočna, ali su je uljudno odbili. Htjeli su biti sami. Umjesto toga,upitali su je bi li se brinula za Albina dok su u crkvi. Pristala je sazadovoljstvom.

Drugi vijenac stigao je od Charlottine bake po majci, Agnes. Neznajući zašto, Charlotte je odbila da ga polože igdje blizu lijesa inaredila da ga bace. Uvijek je naslućivala da se Lilian uvrgnula namajku te je nekako nagonski znala da zlo potječe od nje.

Dugo su šutke stajali pokraj groba, zagrljeni. Zatim su polaganootišli. Charlotte se na trenutak zaustavila pred očevim grobom. Kratko

mu je kimnula na pozdrav. Drugi put u životu.

U svojoj malenoj ćeliji Lilian se prvi put nakon mnogo godina osjećalasigurnom -što bijaše čudno. Ležala je na boku, na uskom ležaju, disalaje mirno i duboko. Nije shvaćala frustraciju svih onih koji su jojpostavljali sva ona pitanja. Kakve veze ima zašto je to učinila? Važanje samo rezultat. Tako je uvijek bilo. No sad su se odjednom počeli

zanimati za razloge čina, za neku logiku u kojoj bi, kako su mislili,mogli otkriti objašnjenja i istinu.Mogla je s njima razgovarati o podrumu. O teškom, slatkastom

mirisu majčina parfema. O glasu koji ju je toliko zavodljivo nazivao'draga'. Mogla im je govoriti i o hrapavom, suhom okusu u ustima, omonstrumu koji živi u njoj, vječno budan, vječno spreman na djelo.Najvažnije od svega, mogla im je reći kako su joj ruke, drhteći odmržnje, ne od straha, pažljivo sasule otrov u očevu šalicu i zatim

oprezno promiješale, kako je gledala dok se rastapao i nestajao uvrućem čaju. Sva sreća da je čaj pio s puno šećera.



To joj je bila prva pouka. Ne vjerovati obećanjima. Majka joj jeobećala da će sve biti drugačije. Da će nakon što otac nestane živjetipotpuno drugačijim životom. Da će biti prisne, bliske. Bez podruma,bez straha. Majka će je dotaknuti, milovati, zvati je 'draga', i neće

dopustiti da se išta ispriječi između njih. No obećanja su bilaprekršena jednako lako kao što su bila dana. To je naučila tada i nikadsi nije dopustila da zaboravi. Ponekad je vlastitom umu dopustilarazmišljati o mogućnosti da ono što je majka govorila o ocu nije bilaistina. Brzo bi otjerala tu zamisao u najdublji zakutak duše. O tojmogućnosti nije bila u stanju razmišljati.

Naučila je još nešto važno. Nikad ne dopustiti da te itko ostavi.Otac ju je napustio. Majka ju je napustila. A onda su je kao komadprtljage prebacivali iz jedne udomiteljske obitelji u drugu, pa su jenapustili i oni - možda samo zbog manjka interesa.

Kad je posjetila majku u zatvoru u Hinsebergu, već je bila donijelaodluku. Stvorit će nov život, život kojim će ona vladati. Prvi korak bioje promijeniti ime. Nikad više nije željela čuti ono ime koje se poput otrova slijevalo s majčinih usana. »Mary. Maaaaary.« Dok je sjedila utami podruma, to je ime odjekivalo po zidovima, tjeralo je da se skutri

u loptu.Ime Lilian odabrala je zato što je zvučalo potpuno drukčije odMary. I zato što ju je nukalo da pomisli na cvijet, loman i nestvaran, aliisto tako i snažan i savitljiv.

Uz velik napor promijenila je i izgled. Vojničkom stegomuskraćivala si je sve čime se dotad pretrpavala i zapanjujućombrzinom kile su joj počele nestajati s tijela sve dok pretilost nijepostala samo uspomena. Nikad si više nije dopustila da se udeblja.

Budno je pazila da ne dobije ni gram i otvoreno je prezirala one kojinisu pokazivali istu ustrajnost, recimo vlastitu kćer. Charlottina težinagadila joj se jer je budila sjećanja na doba o kojem nije željelarazmišljati. Sve mlohavo, opušteno i labavo budilo je u njoj gnjev iponekad je morala obuzdavati poriv da golim rukama ne pokušarazderati meso sa Charlottina tijela.

S prezirom su je upitali je li razočarana što je Stig preživio. Nijeodgovorila. Istini za volju, ni sama nije znala odgovor - to nijeplanirala. Dogodilo se nekako prirodno. Sve je počelo s Lennartom. Injegovim pričama kako bi možda bilo bolje za oboje da se rastanu.



Rekao je nešto o tome nakon što se Charlotte odselila - otkrio je,naime, da nemaju ništa zajedničko. Lilian nije bila sigurna je li se tozbilo tada, s njegovim prvim riječima, kad je odlučila da joj suprugmora umrijeti. Osjećala je da je predodređena da to učini. Pronašla je

limenku otrova za štakore još kad su kupili kuću. Nije znala objasnitizašto je nije bacila. Možda zato što je znala da će joj jednoga danadobro doći.

Lennart cijeloga života nije učinio ništa naprečac, tako da je znalada će proteći neko vrijeme prije nego što se odluči odseliti. Počela je smalim dozama, dovoljno malim da ne umre odmah, ali dovoljnosnažnima da ozbiljno oboli. Postupno mu je bivalo sve gore i gore.Uživala je skrbiti se za njega. Zamrli su razgovori o rastavi. Umjestotoga, zahvalno ju je gledao dok ga je hranila, presvlačila i brisala muznoj sa čela.

Ponekad je osjetila kako se monstrum nemirno bacaka. Gubio jestrpljenje.

Čudno, ali nikad joj nije palo na pamet da bi je mogli otkriti. Sve sedogađalo toliko prirodno te je jedan niz događaja slijedio drugi. Kadsu Lennartu dijagnosticirali Guillain-Barreov sindrom, shvatila je to

kao znak da je sve kako treba biti. Radila je samo ono što je namjerilaizvesti.Dugoročno, ionako bi je ostavio. Ovako je ona diktirala pravila i

umro je. Obećanje koje je dala samoj sebi, ono da nikom nikad nećedopustiti da je ostavi, i dalje je stajalo.

Tada je upoznala Stiga. Bio je nevjerojatno odan, toliko prirodnopouzdan te je bila sigurna kako mu nikad neće pasti na pamet ostavitije. Radio je sve što mu je rekla, čak je pristao i živjeti u kući u kojoj je

živjela s Lennartom. Objasnila mu je da joj je to važno. Da je to njezinakuća. Kupljena novcem od prodaje kuće koju joj je prepisala majka, ukojoj je živjela dok se nije udala za Lennarta. A onda ju je, na svojuveliku žalost, morala prodati. U kućici nije bilo dovoljno mjesta. Ipak,vječno je žalila za njom te joj se kuća u Salviku činila kao jadnomzamjenom. No bar je bila njezina. Stig je razumio.

Kako su godine prolazile, naposljetku je u njemu počelaprimjećivati tragove nezadovoljstva. Kao da nikad nikom nije biladovoljna. Uvijek su tražili nešto drugo, nešto bolje. Čak i Stig. Kad jepočeo govoriti o tome kako se udaljuju, kako osjeća potrebu da



iznova krene sam, nije odlučila ništa svjesno. Djela su joj samoslijedila njegove riječi, prirodno, onako kako utorak dolazi izaponedjeljka. Jednako prirodno on se, baš kao i Lennart, sazahvalnošću okrenuo k njoj zato što je ona bila ta koja se skrbila za

njega, koja ga je njegovala, koja ga je voljela. I taj put znala je da jerastanak neizbježan, no bilo je važno da ona nadzire tempo i odluči otrenutku.

Lilian se okrenula na drugi bok i položila glavu na dlanove. Zurilaje u zid, vidjela samo prošlost. Ne sadašnjost. Niti budućnost. Jedinovažno bilo je vrijeme koje je prošlo.

Primijetila je odbojnost na njihovim licima dok su je ispitivali odjevojčici. Nikad oni neće razumjeti. Dijete je bilo potpuno beznadno,neukrotivo, bez trunke poštovanja. Tek kad su se Charlotte i Niclasdoselili k njoj i Stigu shvatila je koliko je zapravo loše. Koliko jedjevojčica zla. Isprva ju je to šokiralo. No tada je u tome vidjela prst sudbine. Djevojčica je ista Agnes. Možda ne likom, ali Lilian je unjezinim očima vidjela ono isto zlo. Eto, to je tijekom godina shvatila.Da joj je majka bila zla. Uživala je gledati kako je godine polaganolome. Preselila ju je nedaleko od sebe. Ne zato da bi je mogla obilaziti,

nego zbog moći koju je osjećala uskraćujući majci posjete za kojima jeočajnički čeznula. Ništa je nije više usrećivalo od spoznaje da majkasjedi ondje, toliko blizu, a ipak toliko daleko, i trune u sebi.

Majka je bila zla, a takva je bila i djevojčica. Lilian je uvidjela dadjevojčica polagano razara obitelj i uništava krhku žbuku koja je naokupu držala Niclasov i Charlottin brak. Neprekidni ispadi i traženjepozornosti umarali su ih - ubrzo osim rastave ne bi vidjeli nikakavdrugi izlaz. Nije mogla to dopustiti. Bez Niclasa, Charlotte bi bila nitko

i ništa. Neobrazovana, pretila, samohrana majka male djece, bezpoštovanja koje je donosio uspješan suprug. Neki ljudi iz Charlottinegeneracije vjerojatno bi rekli da je to zastarjelo stajalište, da više nijeu modi socijalni status ostvarivati brakom. Lilian je znala da griješe. Ugradiću gdje je živjela, status je i dalje bio važan i to joj se sviđalo.Znala je da kad ljudi govore o njoj često dodaju: »Lilian Florin? A, da,zet joj je liječnik, znate.« To joj je davalo dozu dostojanstva. Nodjevojčica se spremala uništiti sve to.

Dakle, učinila je ono što se od nje tražilo. Primijetila je da se Saravratila od Fride jer je zaboravila kapu. Zapravo, Lilian nije znala zašto



je to učinila. Odjednom joj se pružila prilika. Stig je čvrsto spavao podtabletama i ne bi ga probudila ni bomba u kući; Charlotte je smoždenaležala u podrumskom stanu, a Lilian je znala da onamo dopre tekpokoji zvuk. Albin je spavao, Niclas je bio na poslu.

Bilo je lakše nego što je očekivala. Djevojčica je to smatralazabavnom igrom -kupati se u odjeći. Naravno da se opirala dok ju jeLilian hranila Poniznošću, no nije bila dovoljno snažna. Zadržati jojglavu pod vodom nije bio nikakav problem. Jedino je biloproblematično iskrasti se neprimjetno do obale. No Lilian je znala daje usud na njezinoj strani i da ne može pogriješiti. Saru je prekriladekom, nosila je na rukama, bacila u vodu i gledala kako tone. Trajaloje samo nekoliko minuta i, baš kao što je slutila, sreća je bila nanjezinoj strani. Nitko nije vidio ništa.

Drugi incident bio je čista improvizacija. Kad je policija počelanjuškati oko Niclasa, znala je da je ona jedina koja ga može spasiti.Morala mu je stvoriti alibi -spazila je usnulo dijete ispred željezarije uJarnbodenu. Strašno je neodgovorno tako ostavljati dijete. Majkustvarno treba naučiti pameti. Niclas je bio na poslu -provjerila je - takoda će ga policija morati maknuti s popisa sumnjivaca.

Njezin napad na Ericinu kćer također je trebao poslužiti kaopouka. Kad je Niclas spomenuo kako mu je Erica rekla da je došlovrijeme da on i Charlotte zasnuju vlastiti dom, Lilian se od bijesazacrnilo pred očima. Kakvim to pravom Erica daje savjete? Kakvim seto pravom miješa njima u život? Bilo je lako usnulo djetešce odnijetina drugu stranu kuće. Pepeo je trebao biti upozorenje. Nije se usudilaostati da vidi Ericino lice kad je otvorila ulazna vrata i otkrila da jedijete nestalo. No to je zamišljala i prizor ju je usrećio.

San se prikradao Lilian dok je ležala na ležaju te je spremnosklopila oči. Ispod spuštenih kapaka lica su se kovitlala u nadrealnomplesu. Otac, Lennart i Sara plešu u krug. Odmah iza njih vidjela jeStigovo lice, izmoždeno i mršavo. U središtu kruga stajala je majka. Iplesala s monstrumom u prisnom zagrljaju, bliskom, čvrstom, obrazuz obraz. I majka je šaputala: »Mary, Mary, Maaaaaryyyy...«

Tada ju je prekrila crnina sna.

Agnes je iskreno žalila sebe sjedeći pokraj prozora u staračkome



domu. Vani je kiša tukla po prozorima i učinilo joj se kao da možeosjetiti kako je šiba po licu.

Nije shvaćala zašto joj Mary nije došla u posjet. Odakle joj sva tamržnja, sva ta žuč? Nije li za kćer oduvijek činila sve što je mogla? Nije

li bila najbolja majka? Nije baš sve što je pošlo po zlu njezina krivnja.Mogu se kriviti i drugi. Da je bar imala sreće, onda bi sve bilodrugačije. No Mary to nije shvaćala. Bila je uvjerena kako za svenevolje treba kriviti Agnes, i bez obzira koliko joj se trudila objasniti,djevojka ju je odbijala čuti. Iz zatvora joj je napisala bezbroj dugihpisama, no djevojka nije bila prijemčiva na njih - kao da je od sebeodbijala svako drugačije mišljenje.

Ta nepravda potjerala je suze u Agnesine staračke oči. Od kćerinikad nije primila ništa, iako je ona sama davala, davala i davala. Svešto je Mary smatrala zlom i užasom bilo je za njezino dobro. Nije istinada je Agnes uživala kažnjavati svoju kćer ili joj govoriti da je debela iružna. Upravo suprotno. Ustvari, boljelo ju je biti toliko stroga, no to jebila njezina majčinska dužnost. I dala je ploda. Zar se Mary nijepribrala i otarasila sveg tog sala? Da, tako je. Sve to zahvaljujući majci,iako nije primila ni riječ hvale.

Snažan zapuh vjetra udario je granom u prozorsko okno. Agnes jeposkočila u kolicima, ali se nasmijala sebi. Zar se u tim godinamapretvara u plašljivog miša? Ona, koja se nikad nije plašila ničega.Godine koje je provela kao klesarova žena naučile su je tomu.Hladnoća, glad, prljavština, poniženje. Zbog svega toga nasmrt sebojala da opet ne završi u siromaštvu. Bila je uvjerena da će muškarciu Sjedinjenim Državama biti njezin spas iz mizerije - zatim Ake, zatimPer-Erik. Svi su je redom izdali. Svi su redom pogazili svoja obećanja,

baš kao i njezin otac. I svi su kažnjeni.Na kraju je njezina bila zadnja. Modra drvena kutija i ono u njoj

služili su joj kao podsjetnik da samo ona vlada svojom sudbinom. I daje dopušteno svako sredstvo.

Pepeo je prikupila u drvenu kutiju noć prije nego što je brodisplovio za Ameriku. Pod okriljem tame, iskrala se do požarišta ipokupila pepeo s mjesta gdje su, znala je, spavali Anders i dječaci. U tovrijeme nije znala zašto to čini, ali kako su godine tekle, počela jerazumijevati to impulzivno djelo. Drvena kutija s pepelom podsjećalaju je koliko je lako učiniti nešto čime se ostvaruju vlastite nakane.



Plan joj se postupno uobličivao u mislima kako se bližio danodlaska u Ameriku. Znala je da će joj sudbina biti zapečaćena akodopusti da je otpreme kao kravu muzaru s obitelji kao utegom okovrata. Sama će imati priliku sebi stvoriti drugačiju budućnost. Onu u

kojoj će siromaštvo biti daleka i odbojna uspomena.Anders nije znao što ga je udarilo. Nož mu se zario u leđa sve do

balčaka, duboko u srce, a on je pao preko kuhinjskog stola kao hrpamesa.

Dječaci su drijemali. Tiho se uvukla u njihovu sobu, izvukla jastukispod Karlove glave i njime mu prekrila lice. Onda je pritisnula svomtežinom. Bilo je tako lako. Nakratko se trzao i opirao, ali ispod jastukanije dopirao nikakav zvuk te je Johan mirno spavao dok mu je umiraobrat blizanac. Tada je bio red na njemu. Ponovila je postupak, no taj jeput bilo teže - Johan je oduvijek bio snažniji i spretniji od Karla, no nion se nije uspio dugo opirati. Ubrzo je ležao beživotan kao i brat.Mrtvim očima zurili su u strop, a Agnes je osjetila potpunuemocionalnu prazninu. Kao da je stvari spremala na njihova mjesta.Nikad se nisu trebali roditi, tako da ih sad više nema.

No prije nego što uzmogne nastaviti sa životom, morala je obaviti

još nešto. Nasred poda skupila je dječju odjeću na veliku hrpu i otišlau kuhinju. Izvukla je nož iz Andersovih leđa i odvukla ga u dječjusobu. Bio je toliko velik i težak da je, kad ga je konačno polegla nahrpu na podu, bila potpuno mokra od znoja. Uzela je malo rakije štosu je držali u kući, zalila odjeću i onda zapalila cigaretu. S užitkom jepotegnula nekoliko dimova prije nego što je upaljenu cigaretupoložila kraj odjeće natopljene alkoholom. Ako joj se posreći, kadplane, bit će dovoljno daleko.

Glasovi u hodniku staračkog doma trgnuli su Agnes iz njezinihsnatrenja. Napeto je čekala dok ne prođu, nadala se da ne dolaze ponju, i nije se opustila sve dok nisu nestali niz hodnik.

Nije morala hiniti užas kad se vratila iz šetnje i spazila vatru. Nijeni sanjala da će gorjeti tako snažno i tako se brzo proširiti. Cijela kućaizgorjela je do temelja, ali je bar sve išlo po planu. Nitko ni na trenutaknije pomislio da su Anders i dječaci umrli na neki drugi način, a ne upožaru.

U danima koji su slijedili Agnes se osjećala toliko savršenoslobodnom da je ponekad pogledavala vlastita stopala provjeravajući



dotiču li tlo. Održavala je privid, izigravala ucviljenu udovicu i majku,no u sebi se smijala lakoći s kojom je zavarala te glupe i priprosteljude. Najveći idiot od svih bio je njezin otac. Svrbjelo ju je da muispriča što je izvela, da mu svoj zločin stavi pod nos kao kakav krvavi

skalp i kaže: »Vidiš što si učinio? Vidiš na što si me natjerao kad si meonog dana prognao kao babilonsku bludnicu?« Ipak se predomislila.Ma koliko željela s njim podijeliti krivnju, bolje će se okoristiti akoprihvati njegovu sućut.

Cijeli plan savršeno je tekao. Sve je išlo točno kako je željela inadala se, no nesreća ju je i dalje progonila. Prvih nekoliko godina uNew Yorku bilo je sve o čemu je sanjala sjedeći u klesarskom naselju imaštajući o drugačijem životu za sebe. Poslije joj je ponovno biouskraćen život kakav je zaslužila. Jedna nepravda slijedila je drugu.

Agnes je osjetila kako joj gnjev buja u grudima. Htjela se osloboditite stare, odvratne kože. Izmigoljiti se iz nje kao iz kukuljice i poletjetikao prelijepi leptir kakav je nekoć bila. U nosnicama je osjećala vonjstarosti, a to ju je tjeralo na povraćanje.

Na um joj je pala utješna misao - možda bi kćer mogla zamoliti dajoj pošalje modru kutiju. Mary od nje nema nikakve koristi, a Agnes bi

bilo drago još jednom, posljednji put, propustiti njezin sadržaj krozprste, ta ju je pomisao razveselila. Zamolit će je da joj donese kutiju.Ako je donese osobno, možda bi joj mogla reći što se unutra nalazi.Kćeri je uvijek ponavljala da je unutra Poniznost, kad ju je u podrumunjome hranila. No zapravo je djevojci željela ucijepiti hrabrost. Snaguda učini sve potrebno da bi ostvarila cilj. Vjerovala je kako je uspjelakad se djevojka pokorila njezinu zahtjevu da je oslobodi Akea. Poslijetoga, sve se raspalo.

Agnes je jedva čekala da se ponovno dočepa pepela. Naboranom,drhtavom rukom posegnula je za telefonom, ali se skamenila na polaputa. Tada joj je ruka pala uz bok, glava naprijed i brada joj se zabilana grudi. Oči više nisu vidjele zid i slina joj se slijevala iz kuta usana nabradu.

Prošlo je tjedan dana otkako su Patrik i Martin u bolnici uhitili Lilian.

Bio je to tjedan prepun olakšanja i frustracija. Olakšanja što supronašli Sarinu ubojicu i frustracije zato što im je i dalje odbijala reći



zašto je to učinila.Patrik je podigao noge na stolić i zavalio se s rukama iza glave. Taj

tjedan mogao je više vremena provoditi kod kuće, što mu je maloumirilo nečistu savjest. Osim toga, stanje u kući počelo se smirivati. S

osmijehom je promatrao Ericu kako kolica, s Majom u njima, odlučnoljuljka amo-tamo po hodniku. I on je svladao tehniku te im obično nijetrebalo više od pet minuta da uspavaju Maju.

Erica je oprezno odgurala kolica u radnu sobu i zatvorila vrata. Toje značilo da Maja spava, a oni imaju najmanje četrdeset minutazajedničkog mira i tišine.

»Sad spava«, rekla je Erica pripijajući se uz Patrika na sofi. Kao daje nestao najveći dio njezine ćudljivosti, iako su se znali nazrijetitragovi kad bi Maja imala osobito nemiran dan. No kao roditelji očitosu išli u pravom smjeru, a on je namjeravao izvršiti svoju dužnost itako još poboljšati situaciju. Plan koji je skovao tjedan prije sad sepotpuno uobličio, te je posljednji konkretni detalj na svoje mjesto sjeojučer - uz ljubaznu Annikinu pomoć.

Spremao se zaustiti kad je Erika rekla: »Jutros sam pogriješila štosam se išla vagati.«

Zašutjela je, a Patrik je osjetio kako ga obuzima panika. Da neštokaže? Da prešuti? Uvući se u raspravu o ženskoj težini bilo je jednakoupadu na emocionalno minsko polje. Morat će pažljivo provjeritisvaku točku gdje staje.

Erica nije više ništa rekla, a on je pretpostavio da čeka nekunjegovu primjedbu. Grozničavo je smišljao prikladan odgovor i osjetiokako mu se usta suše nakon što je oprezno izgovorio: »Stvarno?«

Želio je sam sebe pogoditi šakom u glavu. Zar je to najpametnije

što je sposoban smisliti? No činilo mu se da je dotad uspio izbjeći minejer je Erica odgovorila s uzdahom: »Da, i dalje sam deset kila težanego prije trudnoće. Stvarno sam mislila da će skidanje kila ići brže.«

Nevjerojatno oprezno probijao se tražeći sigurno uporište.Naposljetku je rekao: »Maja je još mala beba. Moraš biti strpljiva.Siguran sam da će dojenjem kile nestati. Kad navrši šest mjeseci,siguran sam da će nestati sve.« Patrik je zadržao dah i čekao reakciju.

»Valjda si u pravu«, rekla je Erica i uzdahnula s olakšanjem.»Samo, osjećam se totalno neseksi. Trbuh mi visi, grudi su mi goleme iiz njih kapa mlijeko, vječno se znojim, a da i ne spominjem prišteve



koji su mi izbili od hormona... «Nasmijala se kao da je upravo ispričala vic, no on je jasno čuo

koliko se očaja skriva ispod toga. Erica nije nikad bila previšefiksirana na svoj izgled, ali je njemu bilo jasno koliko je teško nositi se

s tolikom promjenom tijela i izgleda u tako kratkom vremenu. Sam jeimao poteškoća pomiriti se sa kolutom za spašavanje tipičnim zasrednje godine koji mu se razvio oko struka usporedno dok je rastaoEricin trbuh. Nakon Majina rođenja nije se nimalo smanjio.

Krajičkom oka vidio je da Erica briše suzu i znao da bolju prilikuneće imati.

»Sjedni i ne miči se«, uzbuđeno je rekao i skočio sa sofe. Erica gaje upitno pogledala, ali je poslušala. Osjećao je njezin pogled naleđima dok je prekapao po džepovima jakne tražeći nešto. Zatim je todobro skrio i vratio se k njoj.

Viteški je pred njom pao na koljeno i svečano je primio za ruku.Bilo mu je jasno da je kocka već bačena - samo se nadao da u njezinimočima vidi radost. Sad joj je konačno privukao pažnju. Nakašljao se jersu ga živci u trenu izdali.

»Erica Sofia Magdalena Falck, bi li razmislila o tome da mi učiniš

čast te od mene učiniš poštenog čovjeka i udaš se za mene?«Nije čekao odgovor nego je drhtavim prstima izvukao kutijicu štoju je skrivao u stražnjem džepu. S malo napora otvorio je poklopacmodre baršunaste kutijice i nadao se da je Annika, nakon zajedničkihnapora, uspjela pronaći prsten koji bi se svidio Erici.

Križa su ga zaboljela dok je klečao ondje i počeo je osjećati nemirjer je tišina uistinu trajala. Shvatio je da nije ni pomišljao kako bimogla reći 'ne'; tada ga je obuzela zebnja i požalio je što je bio toliko

bahat.No Erica se iskreno nasmijala i suze su joj potekle niz obraze.

Smijala se i plakala istodobno i ispružila prstenjak kako bi joj mogaonataknuti prsten.

»To znači 'da'?« upitao je smiješeći se. Samo je kimnula.»Nikad ne bih zaprosio nijednu osim najljepše žene na svijetu, to

znaš«, rekao je nadajući se da će mu u glasu prepoznati iskrenost i nepomišljati da je farba.

»Ti, jedan...«, rekla je tražeći prikladan epitet. »Znaš, ponekadtočno znaš što treba reći. Ne uvijek, samo ponekad.« Nagnula se i



poljubila ga dugo i žarko, a zatim se zavalila i podigla ruku diveći senovom prstenu.

»Fantastičan je. Nemoguće da si ga sam odabrao.«Na trenutak je bio pomalo uvrijeđen što ne vjeruje njegovu ukusu i

nešto ga je tjeralo da kaže: »E, baš jesam.« Onda se predomislio ishvatio da je ona u pravu.

»Annika me pratila kao savjetnica. Dakle, u redu je? Sigurna si?Mislio sam ga gravirati tek kad ga vidiš - za slučaj da ti se ne svidi.«

»Divan je«, rekla je Erica preplavljena osjećajima, a on je znao datako i misli. Nagnula se i poljubila ga ponovno, taj put još duže i jošprisnije.

Prekinula ih je oštra zvonjava telefona i razdražila Patrika. Tolikoo pravom trenutku! Ustao je i pošao se javiti. Zvučao je otresitije negošto je trebalo.

»Da, ovdje Patrik.«Zatim je kratko slušao te se polagano okrenuo i pogledao Ericu.

Ona je i dalje sjedila nasmiješena, diveći se prstenom urešenoj ruci.Kad je primijetila da je gleda, široko mu se nasmiješila, no smiješak jezamro kad je shvatila da joj ne uzvraća.

»Tko je?« upitala je dok joj se u glas uvlačila tjeskoba.Patrik joj je odgovorio ozbiljna lica: »Stokholmska policija. Želerazgovarati s tobom.«

Polagano je ustala i uzela slušalicu iz njegove ruke.»Da, ovdje Erica Falck.« U toj rečenici skrivalo se tisuće bojazni.Patrik ju je napeto promatrao dok je slušala što govori osoba na

drugom kraju žice. S nevjericom na licu okrenula se Patriku i rekla:»Javljaju da je Anna ubila Lucasa.«

I onda je ispustila slušalicu. Patrik ju je uspio uhvatiti tik prije negošto je pala na pod.

Date post:	07-Aug-2018
Category:	Documents
Upload:	sladjanko70
View:	292 times
Download:	19 times

Kamenorezac - Camilla Lackberg.pdf

Documents